Risika - 75 godina kasnije

Risika je pred 75 godina bila najveće selo na najvećem hrvatskom otoku, na otoku Krku.
Brojala je tada oko tisuću duša, i seoska crkva je bila premalena primiti Risičane, jer gotovo nije bilo nikog koji nije od njih išao u crkvu.
Uz dobru organizaciju, dobrotvore, nebrojene besplatne nadnice Risičana, nova i prostrana crkva se je napravila u vrijeme dok je trajao drugi velerat, iako još tadašnja jugoslavenska kraljevina nije bila uključena u rat.
Risičani su morali biti tada ponosni na sebe. Jer izgraditi takvu crkvu u relativnom siromaštvu i u kratkom roku nije bila mala stvar.
Sigurno se je pjevao svečani Te Deum dok je taj dan biskup posvećivao oltar crkve svetog Jeronima. Nekima je izgledalo kao da su se spojili Nebo i Zemlja.
I s pravom, jer nema većeg čuda od transubstancije koja se događa na svakoj svetoj Misi, nema svetijeg mjesta na svijetu, nego Svetohraništa u kojem je pod prilikom kruha pravi Bog i pravi čovjek, u svom potpunom božanstvu i čovještvu.
Danas je Risika spala na oko sto duša, većinom staraca, umirovljenika, i nedomorodačkih stanovnika koji su u Risiki pronašli mir za uživati zasluženu mirovinu.
Sad bi i stara crkva bila prevelikom.
Povod mojem pisanju nije samo obljetnica crkve u rodnom selu, nego što sam pred 25 godina, na 50-godišnju obljetnicu posvećivanja crkve napisao članak u župnom listiću o tome. Prvi svoj članak koji je tiskan, ako zanemarimo školske novine.
Zamolio me je ondašnji, a sad pokojni risički župnik Ivan Brusić.
Ne sjećam se točno naziva, pretpostavljam da se je zvao 'korijeni' ili slično, budući da sam, u to vrijeme kad se je osjećao krah komunizma, i postavljalo naravno pitanje - kamo i kako dalje, osjećao kako to naprijed treba biti s povratkom natrag, na korijene koji su nestali u 45 godina vladavine komunizma.

Manje više svi ljudi idealiziraju svoju mladost, nostalgični su za njom, bez obzira što možda nemaju razloga dičiti s tim razdobljem svojeg života.
Mnogi idealiziraju ne samo svoju mladost, nego to čine i s životom predaka o kojem su čuli samo priče, i dok gledaju stare njihove fotografije, zamišljaju kako je onda bio bolji život, siromašniji, ali bolji ljudi, više zajedništva u radosti i u tuzi, bliži Bogu i svecima na Nebu nego mi.
Vjerujem da je to nešto iskonsko u čovjeku, podsvjesna spoznaja kako je nekad Zemlja bila raj zemaljski, nešto što nam svjedoči o groznom i kataklizmičkom događaju kojeg zovemo istočnim grijehom i koji je uništio savršenstvo koje je Bog stvorio.
Međutim, znamo da ima slučajeva kad to naše idealiziranje prošlosti je naše umjetno uljepšavanje nečeg što nije bilo tako lijepo kako se nama čini.
Gdje je onda istina? Kakvo je bilo stanje duša Risičana pred 75 godina?
Nekad su župnici vodili knjigu o župljanima koja se je zvala kolokvijalno stanje duša, ali sam siguran da nije u nju župnik unosio stvarno stanje duša kojeg zna samo Bog i kojeg ćemo znati i mi kad Jaganjac Božji otvori zapečaćenu Knjigu života.
Mene to pitanje svejedno muči, jer bih volio dokučiti što je bio uzrok i komunizmu 45 godina, i neoživljavanju Risike posljednjih 25 godina.
Čitatelj pretpostavljam da zna kako je Risika metafora za sva naša sela. 
Iz razgovora sa starijima, znam da je Risika bila pretežitim dijelom na strani HSS-a - mačekovci, da je neznatni dio Risičana bio za jugo-monarhističku opciju - jeftićevci, koji su u pravilu bili iz bogatijih obitelji i na kraju su postali ili otvoreni komunisti ili njihovi simpatizeri. 
Nije to bilo samo pasivno glasanje, bilo je odlazaka na mitinge u druga mjesta, naravno pješke, sukoba s neistomišljenicima, neki su završili u zatvoru.
Isto je evidentno kako Risika nije bila jedinstvena, nije bilo nekog tko bi se uzdignuo kao neprijeporni autoritet kojeg se sluša i posluša, netko tko je kao sudac iz biblijske knjige o sucima.
Jasno je da su Risičani barem u užim obiteljima živjeli kao organsko društvo (iako je već i tu bilo problematično-svađe i mržnja unutar obitelji) ali nije bilo nadogradnje, nije bilo osim formalne rodbine, pravog klana ili roda, ili kneza koji će biti na čelu klana, mudrog vođe koji će pravedno presuđivati sporove, koji će osjetiti na vrijeme koje se opasnosti za selo iza brda valjaju, koji će znati naći obranu pred tim napadajima na selo, koji će prepoznati saveznike i neprijatelje na višim razinama društva. 
Neprijatelj kojeg nisu osjetili na vrijeme Risičani je bio liberalizam.
Pitanje je dal bi ga osjetio i 'risički nepostojeći knez', ali bez kneza, odnosno bez razvijenijeg organskog društva, nemoguće je niti detektirati liberalizam kao opasnost za cijelo selo, niti se liberalizmu zajednički suprostaviti.
Kako znamo, nemoguće je da se samo jedno selo može suprostaviti liberalizmu, sva sela i gradići (veliki gradovi su neorganski), svi klanovi u jednom narodu, i narodi međusobno, morali su se suprostaviti liberalizmu da bi ga pobijedili.
Jer, kako kaže sv.Pavao, to nije borba protiv drugih ljudi-liberala, to je borba prvenstveno protiv vladara ovog svijeta koji nisu ljudi, koji su zračni i podzemni demoni.
Da su to Risičani znali pred 75 godina, s puno više žara bi pjevali "Te Deum", i molili Boga da im dadne svoju milost bez koje ne mogu nadvladati neprijatelja Risike i svakog današnjeg pustog sela Hrvatske i Europe.
Nisam niti ja pred 25 godina znao za opasnost liberalizma, ta svi smo onda vjerovali kako nam je neprijatelj bio na istoku, a kako je zapad naš saveznik.
I tako nekadašnje selo koje je bilo gotovo autarkično, koje je imalo dovoljno svoje pšenice, kukuruza, ulja, vina, krava i ovaca i sveg nužnog za život, sad živi od mirovina i ušteđevina koje su često steknute prodajom zemlje i kuća, ustvari djedovine strancima, i iznajmljivanjem apartmana turistima, čega će biti sve manje jer stranci kupuju i grade svoje apartmane, a ako izbiju neredi u Europi zbog najezde muhamedanaca, ne će više niti toga biti.
Tko će slaviti 100-tu obljetnicu posvećenja crkve sv.Jeronima u Risiki?
Možda ću još biti živ i lamentirati kao i sada, ali me ne će biti tko saslušati od nativih Risičana čiji su djedovi svojim rukama izgradili crkvu.

Crkva je pravi i istinski protivnik liberalizma.
Znamo kako je modernizam u Crkvi bio samo produžena ruka liberalizma.
Ne znam koliko su toga bili svjesni župnici prije nego što se je crkva izgradila.
Sudeći kako je novoredna Crkva pred 50 godina preuzela sve nekretnine Crkve i porazbijala oltare, maknula Svetohraništa s oltara i sakrila ih sa strane, a da nisam čuo od nikog da se je i jedan Risičan pobunio, onda sumnjam da su takvi župnici, ali i ondašnji biskup krčki obavljao kako treba ulogu duhovnog pastira.
Bez seoskog kneza, i bez pravog duhovnog pastira koji znade prepoznati sve đavolske zasjede i spreman je dati svoj život za zaštitu povjerenog mu stada, nemoguće je bilo očekivati da će se Risika obraniti.
Pojedinci naravno da, ali ne i cijelo selo.
Molim Boga da živi Risičani, bili u Risiki ili negdje u Hrvatskoj ili u tuđini, ne prestanu voljeti svoje selo, ali da spoznaju kako, ma gdje god nastavili živjeti, nema im sigurne budućnosti, a pogotovo ne vječne, ako ne odbace liberalizam i ako ne postanu udovi Kristovog tijela, prave i vječne Crkve čiji su članovi mnogi, davno preminuli Risičani i naši preci! 

P.S. Jučer je prošla obljetnica. Crkva je bila puna, došli su gosti iz drugih sela, došli su iseljeni Risičani, neki i iz Zagreba. Bio je tamo novoredni biskup  i svećenici, časne sestre iz reda koji je imao uoči izgradnje crkve svoju kuću u Risiki.
Risičani i njihovi gosti su popričali i zabavili se nakon N.O. Mise. Ali ostalo je latentno pitanje - tko će slaviti okruglu obljetnicu, kako će crkva tada izgledati. 
Želio bih da izgleda kao što je izgledala pred 75 godina, s pravim oltarom i Svetohraništem, s pričesnom ogradom, i što je najvažnije s pravovjernim katolicima i pravim svećenikom u crkvi koji će slaviti pravu tradicionalnu svetu Misu, bilo na latinskom ili na staroslavenskom jeziku.
Makar unutar crkve bili ljudi koji nemaju krvne veze s Risičanima koji su crkvu izgradili. Nismo ni mi Hrvati čakavci oduvijek na otoku Krku, bilo je kršćana prije nas, i nadam se da ne ćemo nestati.
Ali ako se to dogodi, da će doći na naše mjesto naša braća u Kristu koji će govoriti da su poslije romaniziranih Ilira i Rimljana, na otok došli Hrvati čakavci i obilježili ga sa svojom kulturom i kršćanstvom tisućljeće i pol i da su u selu Risika podigli lijepu i prostranu crkvu svetog Jeronima davne 1940. godine.

U obrani Boga i nasilja

Povod ovom razmišljanju je članak Božidara Mrakovčića "Problem Božje 'okrutnosti' u Bibliji" koji je izašao u 'Kvarnerskom vezu' mjesečniku Krčke biskupije za mjesec rujan.
Autor se trudi dokazati kako Bog nije nasilan, ne zapovijeda nasilje i ne kažnjava.
Kako cijelo sveto Pismo svjedoči suprotno, naš je vrli doktor teologije i profesor na riječkoj Bogosloviji, slavodobitno na kraju zaključio kako ne postoje arheološki nalazi koji bi potvrdili sv.Pismo u navodima gdje je Bog zapovijedio Izraelcima herem nad Kaanancima, ljuto uništenje do posljednjeg čovjeka i njihovih idola i sve njihove kulture.
Zdrav razum bi mu trebao reći kako je mogući razlog nepostojanja arheoloških nalaza u tome što su Izraelci poslušali Boga i uništili temeljito Kaanance i njihovu kulturu, odnosno poganske hramove, oltare, svetišta.
Mislim da je slijedeći korak u dokazivanju lažnog hipi Isusa Krista kojeg navješta novoredna Crkva, ukazivanje kako nema arheoloških nalaza Sodome, Gomore i ostalih spaljenih gradova, pa prema tome Bog ne osuđuje sodomizam i sodomite, niti je spalio te gradove zbog grijeha sodomizma.
Ustvari nešto već slično rade, kažu kako je Bog kaznio Sodomu zbog grijeha negostoljubivosti, jer Sodomljani nisu dobro ugostili posjetitelje-anđele*.
Bjelodano je što žele postići, negirati da postoji grijeh sodomije kojeg prava Crkva imenuje jednim od četiri grijeha koji vapi Bogu u Nebo za osvetom.
Kako bi to mogla biti Božja osveta, ako nam doktori objašnjavaju da je Bog protivnik nasilja i da nikad nije nasilan?
Sveto Pismo nam kaže da je osveta svojstvena Bogu, da Bog ne želi i zabranjuje da se ljudi osvećuju, odnosno zapovijeda ljudima da osvetu prepuste Njemu.
Nadalje B.Mrakovčić, tipično modernistički objašnjava kako se sveto Pismo ne smije shvatiti onako kako u njemu nešto piše, nego treba znati kontekst kojeg zna on i modernisti, i kojeg ćemo zahvaljujući njegovoj dobroj volji i milosrđu, mi neupućeni i telci koji čitamo onako kako piše i razumijemo doslovno napisano, saznati.
Tako on kaže kako je Knjigu u Jošui napisao neki zasužnjeni židov u Babilonu, i kako je taj anonimus izmislio priču o heremu i uništenju Kaananaca kako bi potaknuo židove da budu vjerni Bogu.
Odbacimo sad kršćanstvo kako je učinio doktor teologije i razmišljajmo zdravorazumski.
Kakve veze ima tobož izmišljena priča o heremu s idejom vjernosti Bogu?
Ako doktor pokušava negirati Boga koji je zapovijeda nasilje, pretpostavljam u namjeri da neupućeni puk povjeruje u hipi Isusa i odbaci biblijskog Boga odnosno pravoga Isusa Krista, zašto bi pisac Knjige o Jošui izmišljao laži o nasilnom Bogu kako bi podstaknuo vjernost i ljubav prema Njemu?
Kakva je to perverzija lagati o Bogu koji je Istina, da bi Ga ljudi više ljubili i bili mu vjerni?
Doktoru Mrakovčiću i sličnima bi bilo bolje da, ako su iskreni i ako nisu potpuni antropofili, odbace sveto Pismo i priključe se nekim istočnim religijama u kojima nema Boga**.
Konačno, ako je pisac Knjige o Jošui lagao i to tako grdno o Bogu, kako možemo znati da nije isto Mojsije lagao u Knjizi postanka?
Pretpostavljam da bih uz ne baš veliki trud, našao dokaze kako doktor bogoslovije ne vjeruje ni u Knjigu postanka, nego da vjeruje kako je Mojsije bio ili  primitivac prema današnjim znanstvenicima koji vjeruju u Veliki prasak i evoluciju i/ili da je lagao o postanku kako bi nam dao neku drugu poruku koju znaju samo modernistički teolozi, i neprosvjećeni puk kad se modernisti udostoje otkriti pozadinu Mojsijeve laži.
Ako je pak Mojsije lagao, zašto to nisu mogli i evanđelisti?
Jel onda Isus stvarno bio na križu i uskrsnuo, ili su evanđelisti to izmislili kako bi nam prenijeli neku sasvim drugu i skrivenu poruku koju znaju samo gnostici, arijanci, lažni prorok Muhamed i modernisti?
Nu, da ne idemo previše u širinu, vratimo se na temu Boga koji po novorednoj Crkvi nije nasilan, zato što je Bog ljubav.
Nasilje nije ništa manje ni ništa više nego primjena ili prijetnja nadmoćne sile nad nekim stvorenjem koji ima slobodnu volju, tako da taj, nad kim se vrši nasilje, ne može po nekom pitanju više realizirati svoju slobodnu volju.
Najočitiji primjer o čemu se radi je smrt. Čovjek želi živjeti, ali Bog koji je gospodar života i smrti jednostavno kaže - dosta je i čovjek umre.
Bog je učinio nešto što je protivno slobodnoj volji čovjeka, i ima na to pravo zato što je Bog, zato je to dobro nasilje.
Čovjek kad ubija drugog čovjeka čini izvanjski gledano isto nasilje kao Bog, ali na to nema pravo jer mu to pravo nije dao Bog koji je stvorio život i koji održava život, takvo nasilje je zlo i Bog će upotrijebiti pravedno nasilje nad ubojicom kažnjavajući ga vječnim paklenim prokletstvom.
Država kad izvršava smrtnu kaznu nad zločincem onda ona čini dobro nasilje, ako je za taj zločin Bog zapovijedio smrtnu kaznu.
Zato je herem bio dobro nasilje kojim je Bog, koristeći i iskušavajući Izraelce, kaznio kaananske pogane.
Nasilje mogu činiti sva bića sa slobodnom voljom, odnosno Bog, anđeli, demoni i ljudi***.
Nasilje se može činiti nad anđelima, demonima i ljudima.
Jer Bog je svemoćan i nitko Njegovu slobodnu volju ne može umanjiti.
Nasilje nad Bogom je nemoguće, Bog niti ne može trpjeti jer je vječan, jer kad bi trpio, onda bi vječno trpio.
Kad Bog ne bi bio nasilan, onda On ne bi bio Bog, što je apsurd.
Doktor  i modernisti su doktori apsurda, a ne doktori bogoslovije.
Kad Bog ne bi primjenio svoju beskonačnu moć, odnosno nasilje, u svijetu bi vladali demoni koji bi svoju nadmoćnu silu primjenjivali nad ljudima.
To bi bio pakao na Zemlji, i tomu se sve više bližimo zato što Bog, u svojem vječnom naumu, dozvoljava da se sve više moć demona nad ljudima manifestira kako bi zlo bilo na vrhuncu pred sam konac vremena kad će biti zauvijek pobjeđeno.
Zdrav razum nam kaže da nasilje po sebi nije ni dobro ni loše.
Presudno je po tom pitanju tko i zašto primjenjuje nasilje.
Ako je Bog upotrijebio nasilje ili zapovijedio nasilje ili ako Bog kažnjava, to je dobro nasilje bez imalo traga zloće, jer Bog je savršeno dobar.
Ako je Bog zapovijedio Izraelcima herem nad Kaanancima, onda svakom tko vjeruje u Boga to mora značiti kako su takvu kaznu istrebljenja Kaananci zaslužili.
Ali mala kaananska djeca nisu ništa kriva, reć će nam doktori teologije?
To samo dokazuje kako ne vjeruju u nauk Crkve o istočnom grijehu.
I da ne vjeruju kako je poganstvo i davanje ljudskih žrtava, pa i vlastite djece, poganskim bogovima koji su svi demoni kako nam kaže sveto Pismo, velik grijeh protiv Boga.
Također, nasilje koje su anđeli učinili nad demonima kad su ih izbacili s Neba na Zemlju, je dobro nasilje, jer su time poslušali zapovijed Boga.
Nije Bog tada prestao biti svemoguć, pa je zamolio pomoć dobrih anđela kako bi skršio pobunu demona, nego je Bog time iskušao anđele, i anđeli koji su odbili pobunu koji je potaknuo Lucifer, su uz vođu Mihaela što na hebrejskom znači 'tko je kao Bog', radosno i blaženo učinili nasilje nad pobunjenim anđelima.
Zašto radosno i blaženo, a ne smrknuto jer su morali upotrijebiti nasilje, umjesto da vode pregovore s demonima i pokušavaju s njima naći sporazumno rješenje uz obostrano uvažavanje i toleranciju?
Zato što je blaženstvo klanjati se i služiti Bogu, i to vječno. Zato se Božja zapovijed mora bespogovorno izvršiti bez vaganja i kalkukliranja kako ju izbjeći jer će nam tobož izvršenje zapovijedi izazvati neugode.
Biblijski proroci nam svjedoče kako je blaženo izvršavati Božje zapovijedi, imati ih stalno na pameti, ne radi samih zapovijedi, nego radi toga što su one izraz volje Boga od kojeg izvire svako dobro u izobilju.
Boga se mora slijepo slušati, a ne doktore koji nam davaju 'uljepšanu' sliku Boga koji nije pravi Bog, nego je njihova iskvarena želja kako Bog ne smije krojiti pravdu i upotrebljavati nasilje, a sve kako bi onda umjesto Boga i pravde, vladali demoni, nered, zlo, svakojaka perverzija i grozota pustoši kako sveto Pismo opisuje ljudsko društvo koje odbaci Boga i prihvati tobož u ime slobode čovjeka i borbe protiv nasilja, najcrnju dominaciju Sotone.

Na prethodnoj stranici 'Kvarnerskog veza' od stranice na kojoj je članak doktora teologije, je pismo anonimne kršćanke s otoka Krka koja se je deklarirala kao 'konzervativna kršćanka'.
Što je za plakat i pokazuje kako oni koji se zovu kršćanima nemaju blage veze što je kršćanstvo.
Dotična gospođa se je osvrnula na recentno 'vjenčanje' dvoje sodomita ženskog spola**** u Puntu na otoku Krku.
Anonimna 'doktorica teologije' ponavlja uobičajenu frazu novoredne Crkve, osuditi grijeh, a ne griješnika.
Dakle, ona nipošto ne želi osuditi to dvoje sodomita koji se u lice rugaju cijeloj tisućgodišnjoj kršćanskoj tradiciji Krka, i svim ljudima koji još imaju tragove naravnog morala, ona samo osuđuje čin perverznog vjenčanja, i život neka teče dalje kako god hoće.
Štoviše ona kaže: 'zar bismo trebali pograbiti kamenje i bacati ga na njih, podignuti transparente po cijelom otoku?'
Ne, ne i ne, nipošto nasilje prema sodomitima i neprijateljima Kristovim.
Krist je protivnik nasilja, a ako sodomiti postanu sve bezobzirniji i bezobrazniji, pa budu ljude izbacivali s posla koji se ne budu slagali s njima, ako budu djecu oduzimali roditeljima koji će ih učili da je sodomija zlo, onda ćemo se moliti da nas Bog spasi i sačuva od nasilja sodomita i države koja ih štiti i propagira.
Kako? 
Neka pošalje anđele. 
I što će onda anđeli? 
Oni će nas braniti.
Kako će vas braniti ako je nasilje zlo? 
Dobro, onda neka to učini Bog tako da promijeni srca sodomita, te ga oni prihvate i tako odbace od sebe sodomizam i nas puste na miru.
Bog to doista može učiniti, jer kako kaže sveto Pismo, On može od kamenja stvoriti ljude, od srca kamena, opet učiniti srca ljudska. Zato i molimo za obraćenje griješnika, zato molimo i za naše neprijatelje da im Bog promijeni srce te da nam prestanu biti neprijateljima.
Ali, zašto bi vam to Bog učinio?
Po čemu ste vi zaslužili da vam Bog usliša tu molitvu?
Pa vi niste spremni jedan transparent staviti kako se protivite sodomizmu, jer se bojite posljedica, jer se bojite da će vas mediji ocrniti, da ćete tako steći neprijatelje među moćnicima koji su zaštitnici sodomita.
Izdali ste Krista, a onda Ga molite da se bori za vas i umjesto vas.
Jer vi ste se umislili kako ste veći i milosrdniji od Boga, jer vi ste veći od Boga po tome što uvijek osuđujete nasilje makar nasilje dolazilo od Boga.
Osim kad vas neki razbojnik napadne i onda zovete u pomoć policiju kako bi ista primijenila nasilje nad razbojnikom.
Farizeji pred dvije tisuće godina nisu bili u takvoj mjeri farizeji.
Autorica na koncu završava s molbom Bogu da se smiluje tisućama izbjeglica, a da njih, novoredne katolike, oslobodi zla.
Nije imala hrabrosti reć Bogu - oslobodi nas najezde muhamedanaca, niti moliti Boga neka da milosti preobraćenja muhamedancima, što dobro zna da je politički nekorektno i da se kosi s postavkama novoredne Crkve.
Kojeg zla da vas oslobodi, kad ste vi sami prihvatili zlo, izdali Krista i sad vas Bog kažnjava najezdom muhamedanaca i sa sodomitima!


* Moguće je da u svijetlu invazije muhamedanaca objasne kako je grijeh sodomije ustvari grijeh negostoljubivosti kršćana prema muhamedanskim osvajačima.
** Učinili bi to oni, samo kome će ostaviti katedre na bogoslovijama i biskupijama i prihode od župljana i države? Ne valjda pravovjernim katolicima kojih su davno protjerali.
Oni ta oteta mjesta nastoje svim silama (uključujući državno nasilje, protiv kojeg su samo formalno) zadržati dok se ne stvori jedna svjetska religija u kojoj će se otkriti kako su hipi Isus, Buda, Muhamed ili bilo koji lažni prorok isti, jer Bog je ljuuubav i koji nema ništa protiv čovjeka koji se postavlja na mjesto Boga.
*** Nadam se da ne moram objašnjavati kako životinje ne mogu biti nasilne jer nisu umska bića, jer nemaju slobodne volje. One reagiraju instiktivno, one nemaju pojam dobra i zla, ustvari one nemaju nikakav pojam. Na opću žalost vjernika religije ekologije i majke Zemlje koja isto ne može biti nasilna, iako ti moderni pogani kažu - Zemlja trpi, Zemlja će se osvetiti ljudima zbog toga što joj čine.
 ****Sodomizam ne znači analni blud, nego protunaravni istospolni blud.

Papolatrija

Obično želim napisati tematske članke, kritizirajući neke stavove, donoseći svoje sudove i doumljivanja.
Ali u ovom slučaju gotovo da i ne trebaju moje riječi, dovoljno je postaviti poveznice.
Evo prve .
Kongresmen Bob Brady je ukrao čašu s vodom iz koje je pijuckao papa Frane dok je govorio u parlamentu SAD-a.
Pio je tu vodu, dao ju je svojoj ženi ali ne tako da je ona sama držala čašu, nego joj je on slijevao u usta kao da ju pričešćuje.
Svoje unuke će poškropiti s tom slinavom vodom smatrajući da će im to dati blagoslov .
Najgore je što je vrlo moguće da je to istina.
Jedan drugi je cmizdrio dok je papa Frane govorio i nakon toga odlučio dati ostavku. I on je kongresmen. Prilično sam siguran da nije nikad plakao dok je čitao ili čuo evanđelje, a sad kao kišna godina zato što je papa Frane spomenuo kako se bla, bla ... sve ono što prosječni masončić političar govori u duhu političke korektnosti, brige za siromahe, beskućnike, izbjeglice, nezaposlene, ugrožene manjine poput sodomita ... koja ne može biti efikasna bez globalne države.
Možda sam propustio nešto budući ne gledam TV. Možda je papa Frane bacio neku magiju pa kongresmeni odjedanput podjetinje. Ili je hipnoza u igri pa djeluju na daljinu preko dalekovidnica.
Ili se je pojavio Antikrist.
Samo ne vjerujem nikako da je to papa Frane. Antikrist će biti jako inteligentan.

Primjer broj tri. 
Stotine tisuća ljudi se je okupilo u Philadelphiji kako bi pozdravili najdražeg gosta (kad nema Tita, može i papa Frane).
Nije važno što idol nije ništa novo rekao što im ne kaže i Obama, niti je jednom spomenuo Isusa Krista, osudio abortuse, sodomiju, javni nemoral, sotonsku ulogu medija, industrije zabave i holivuda pogotovo,
ali koga to više zanima. Bitno je neka bude cirkusa i zabave. A zabavu su planirali i učinili roditelji male bebe koju su obukli da izgleda kao papa.
S očitim ciljem da ih mediji primijete, ili čak, što nije teško za pretpostaviti, uz znanje protokola papa Frana kako bi se odglumila spontanost i još više napuhao lik i djelo papa Frana kao humaniste bez premca koji više voli malu djecu od pedofila.
Eto kako malo treba da roditelji postignu svjetsku slavu uz malu pomoć papa Frana. Nije li to divno!

Primjer broj četiri.
Kako zadnje vrijeme vabim čitatelje na blog pišući komentare na dnevno.hr susrećem se tamo s mnogim vidovima papolatrije. 
Najbolje je ovog citirati, jer je moguće kako će se mnogo toga s facebooka izbrisati zbog 'govora mržnje', a A.Merkel, prijeti kaznenim progonom.
Zar da se već unaprijed radujem zbog progona radi Krista?
Evo teksta nakon moje primjedbe da ako je Woytila bio pravi papa, a ne heretik, zbog toga što je poljubio kuran, da nas je Krist prevario kad je rekao da Crkvu vrata paklena, odnosno heretici ne će nikad nadvladati:
"Ded Miko (to mi je facebook ime) zamolila bi te da ne pljuješ po pokojnom papi. Dragi naš papa Ivan Pavao II je sve vjere pokušavao privući u katoličku crkvu da vjeruju u Isusa i primjerom je dao da se ljube neprijatelji i da nas Isus uči ljubiti druge. Papa nije nikada kršio crkveni nauk i padre Pio je rekao koji je imao nadnaravne moći da će papa Ivan Pavo II - Woytila biti jedan od najboljih poglavara ikada. On je svetac i molim te da ga ne vrijeđaš jer je to najbolja osoba koja je hodala zemljom."

Eto, sad znamo da papolatristi vjeruju kako je papa kuranoljubac bio bolji i od Isusa Krista, i od Njegove Majke, svetog Ivana Krstitelja za kojeg je Gospodin rekao da nema većeg rođenog od žene, svetog Josipa, svetih apostola, mučenika i mučenica, ispovjedalaca i naučitelja Crkve, jednom riječju taj papa je bio superbog, jer je veći od pravoga Boga Isusa Krista.
Teško je to zamisliti, ali najvjerojatnije ta osoba se ne šali niti sprda, ona u to stvarno vjeruje i naziva se katolikinjom.
Još jedno za primijetiti što je vrlo važno, jer to ne piše netko s facebooka, nego novinar Dražen Bušić, koji je vrlo blizak novorednoj Crkvi, možda je i bogosloviju završio.
On je naslovio članak:
"ZNAK OSPORAVANJA:Tko bi želio atentat na Papu Franju?"
Ako smo praktični kršćani onda znamo da upotrijebiti riječi 'znak osporavanja' za neku osobu znači aludirati da je ta osoba Krist, jer starac i prorok Šimun rekao je Majci Božjoj, kad je ona dijete Isusa donijela u Hram prikazati Bogu Ocu, kako će to dijete biti znak osporavanja u Izraelu.
Ne znam jel D.Bušić to piše podsvjesno, svjesno ili nesvijesno, ali iznosi aluziju kako je papa Frane novi Krist, odnosno Antikrist.
Svi papolatristi će ne kraju obožavati i klanjati se Antikristu.
 


Nastavlja se ...

Antropofili, mizantropi, laži i istine

Htio sam napisati nešto u obrani sebe i sličnih meni, kojih ljudi ne vole zbog njihovog izravnog govora, pa ih optužuju da su mizantropi - ljudi koji su mrzitelji drugih ljudi.
Druge riječi koja označavaju iste ljude su; politički nekorektni, fanatici, ekstremisti, netolerantni, nasilnici, desničari, katolibani, nazadnjaci, reakcionari, kontrarevolucionari, onih koje je vrijeme pregazilo ...
Pa mi je nekako bilo logično zaključiti da su oni, koji ne vole izravan govor, nego su skloni diplomaciji, skrivanju istine koja je neugodna sugovorniku, ili uporabi 'korisnih laži', antropofili - ljudi koji su ljubitelji drugih ljudi.
Na moje iznenađenje, wikipedia mi kaže da nisam bio u pravu, da sam kao što bi rekli Srbi, 'promašio ceo fudbal', jer se u antropofiliji ne radi o ljudima, nego parazitima koji radije idu na ljude nego na životinje.
I baš sam zadovoljan zbog te definicije, jer to potvrđuje moju tezu da oni koji ne žele reći istinu kad ju moraju, a zbog moguće neugodnosti koju će im istina uzrokovati, više sliče parazitima nego ljudima.
Da se ne bih busao u nešto što nisam, kad padnem od milosti Božje i ja znadem biti parazitom koji će se služiti 'korisnim lažima'.
Ali čim ih izgovorim, obično ugrizem jezik i pospem se pepelom po glavi, i molim Boga da mi oprosti na mojoj slabosti i da mi dadne milosti kako to više nikad ne bih učinio (a jednom ću, nadam se, zaista u tome zauvijek uspjeti uz Božju milost).
Lagati ili izbjegavati reći punu istinu kad ju moramo reći, a ima trenutaka kad stvarno moramo pokušati nešto prešutjeti, ali to ne znači lagati, znači uistinu biti parazitom ili nametnikom onom kojeg želimo poštedjeti istine jer bi njegova reakcija prema nama bila neugodna po nas.
U tom slučaju mi mrzimo našeg sugovornika, a sebe opravdavamo kako ga ljubimo. Na malo čudan način kao što krpelj ljubi svoju žrtvu.
Oni koji žele obraniti svoje korisne laži obično navedu slučaj otprilike ovakav:
- u vašoj kući skrivate neke pravednike koje tajna policija progoni i dolazi netko iz policije pitati vas jel skrivate nekog u kući. Što ćete učiniti? Lagati i tako spasiti te ljude, ili reći istinu i tako biti sudionikom njihova ubojstva?
Meni odmah takvo pitanje izgleda poput pitanja koja su postavljali farizeji i saduceji Isusu Kristu kako bi našli razlog da Ga ubiju ili diskreditiraju.
Naravno da to nije odgovor, pa evo ga.
Ako je netko od policije ušao u tu kuću, onda on već unaprijed sumnja da se u kući skrivaju ti ljudi. Moje laganje ne će ga nipošto spriječiti da ne izvrši premetačinu kuće i nađe te ljude.
Ali to ne znači da bih mu ja priznao. Šutio bih. Ionako bi me i jedan i drugi odgovor doveo do istog, a ovako sam sačuvao ne samo svoje dostojanstvo, nego što je važnije, nisam lagao, nisam učinio ono što je Bog zabranio, a grijeh prema Bogu je beskonačno veći nego bilo koja šteta koja se učini drugom čovjeku ili ljudima.
Ne postoji nešto što se zove korisna laž, kao što ne postoji manji grijeh koji je opravdan da se ne dogodi veći grijeh. To je apsolutna istina koju ću uvijek ponavljati i vikati ju s krovova ako treba, makar me cijeli svijet proglasio mizantropom broj jedan ili me stavili na muke zbog toga.
U narednom tekstu navest ću neke primjere u kojima se ogledaju istina i laž.

Svaka korisna laž na kraju višestruko košta nego mala neugodnost ili malo veća kad izrečemo istinu.
Primjerice, kad majka laže dijete kako ga ne će boljeti kad dobije injekciju je laž čija 'korist' traje koliko traje put do liječnika, a šteta može biti enormna ako dijete izgubi povjerenje u svoju majku. Može li biti gore stvari nego kad dijete više ni svojoj majci ne vjeruje!
Nisam siguran kada i kako, ali dijete bi trebalo čim prije upoznati s istinom kako je bol neizbježna u životu. Možda baš preko priče o Adamu i Evi i o istočnom grijehu. Vjerujem da djeca prije prihvaćaju te 'teške' istine vjere nego odrasli.
Nije li nam Gospodin rekao da će nas istina osloboditi? 
Zašto živjeti u svijetu laži, kad znamo da to nije pravi svijet nego svijet naših utvara? Ujedno znamo kako svaku laž prati strah od istine, jer istina na koncu uvijek pobjeđuje. Čovjek koji ustrajava u lažima nosi breme straha pod kojim će prije ili kasnije pokleknuti.
A ne mora ako prihvati istinu da istina oslobađa.

A što je s ratnim varkama? Ili kad u športu suparnici jedan drugog dovode u zabludu? Nije li i to isto laž?
Ne, nije.
Jer radi se o otvorenom suparništvu gdje zaraćene strane ne vjeruju jedna drugoj, ta u sukobu su.
Ne može se general poslije izgubljene bitke žaliti na protivničkog generala zato što je nasjeo na njegovu ratnu varku.
Laž je kad nekog, s kim nismo u otvorenom sukobu, hotimično dovodimo u zabludu.

Iz Svetog pisma znamo za priču o Juditi i Holofernu.
Judita je bila lijepa židovska udovica, a Holoferno asirski vojskovođa koji je trebao voditi osvajanje Judeje. Holoferno je bio opčinjen njezinom ljepotom, a ona je to iskoristila i odrubila mu glavu. Time je spasila svoj narod od Asirske okupacije.
Bez sumnje ona ga je prevarila, jer je došla dragovoljno u njegov logor, što se je jedino moglo protumačiti da mu se podaje. Holoferno je doslovno zbog Juditine ljepote izgubio glavu. Judita je junakinja iz Starog zavjeta, ali se takva smatra i u Novom zavjetu.
Zar nas onda Biblija uči kako je dobro varati odnosno upotrijebiti svoju ljepotu i šarm za ubojstvo?
Naravno da ne, Judeja i Asirija su bili u otvorenom sukobu, Judita je bila kao general koji je doveo u zabludu protivničkog generala, što nije laž ni grijeh.
Holoferno je, prije nego što je doslovno izgubio glavu, izgubio glavu zbog privlačnosti Judite i zaboravio je kako se nalazi u ratu. To je njegova griješka.
Kad se ne bi radilo o otvorenom ratu, onda bi čin Judite bio za svaku osudu.
I još jedno što je važno, Judita nije bludila s Holofernom, jer blud je uvijek grijeh, bilo u ratu bilo u miru.

Suprotno od Judite, znamo da talmudisti i muhamedanci imaju obrede po kojima se unaprijed oslobađaju krivnje zbog krivih zakletvi koje daju nežidovima odnosno nemuhamedancima kako bi ih doveli u zabludu i to u vrijeme mira.
Normalno da u vrijeme rata nitko od nežidova i nemuhamedanaca njih ni ne bi tražio zakletvu da govore istinu, jer neprijatelju se u ratu ne vjeruje.
Istina se ne treba služiti lažima. Obje te religije su dakako lažne.

Demokracija je tipična korisna laž. U kojoj sudjeluju aktivno demagozi-političari, i pasivno njihovi glasači. Političari ne mogu dobiti izbore ako ne lažu, a glasači žele živjeti u laži, i koji put od laži. Jer im političari daju nešto od zajedničke, državne kasice-prasice što im ne pripada po istini, po pravdi.
Kao i svaka laž, demokracija traje dok istina ne postane očigledna, odnosno do potpunog kraha države i društva. Kad više nitko ne želi dati i proizvoditi, a svi žele dijeliti i trošiti zajedničko kojeg ima sve manje.

Jedna od najneugodnijih istina koju kršćanin mora reći 'mizantropski' nekršćaninu je dogma kako nema spasenja izvan Crkve.
Extra Ecclesiam nulla salus - kratica EENS.
Ako se bolje upoznate s nekim nekršćaninom, i postanete prijatelji, i ako ste mu pravi prijatelj onda mu morate reći EENS.
Jer vam je ne samo stalo do vječnog spasenja vašeg prijatelja, nego prvenstveno zato što nam je Gospodin zapovijedio da Ga navještamo do konca svijeta, a navjestati Ga ne možemo ako zatajimo istinu da nema spasenja bez krštenja i vjere u Njega, odnosno bez da čovjek postane jedno s Kristom u Crkvi koja je Kristovo mistično Tijelo.
Prijatelj će vas najvjerojatnije malo promatrati šutke ili možda i u nevjerici, kao nisam to od tebe očekivao, zašto si mi se pravio prijateljem, a imao si cijelo vrijeme skrivenu namjeru da me preobratiš.
Stoga je ovdje puno bolje nastupiti s teškom istinom na početku, 'mizantropski', a ne 'antropofilski' jer tada će vas prijatelj smatrati nekom vrstom parazita koji je samo iskorištavao prijateljstvo radi preobraćenja.
Daleko najgori su oni kršćani, koji to i nisu, jer nikada onima kojima se prave prijatelji ne kažu istinu EENS. Oni će sigurno Kristu odgovarati za duše kojima nisu rekli istinu spasenja.
A što je s novorednim katolicima koji ili uopće ne vjeruju u EENS, ili vjeruju na taj način da dezavuiraju samu dogmu, otprilike mnogi ljudi su u Crkvi a da to i ne znaju, tzv. anonimni kršćani, ili čak da je cjelokupno čovječanstvo Kristovo tijelo, ili da postoji krštenje implicitnom željom po kojoj bi se ljudi krstili kad bi znali da se moraju krstiti, ili nalaze opravdanja da im to nije nitko lijepo i pitko objasnio?
Jednostavan odgovor - to su heretici koji su manje ili više na tragu Origenove zablude o općem spasenju, oni tek trebaju povjerovati u EENS da bi postali udovi Kristovog tijela, da bi ušli u Crkvu.
Najveći problem u navještanju EENS odnosno u misionarenju na kojeg smo pozvani od Krista, je ne upućivanje potencijalnog obraćenika na isto tako važnu dogmu Crkve, nauk o istočnom grijehu, odnosno nauk o Božjem milosrđu i predestinaciji svetaca. A to je temelj bez kojeg se ništa drugo ne može objasniti, niti potreba za krštenjem, za vjerom u Krista i u Njegovo mistično Tijelo - Crkvu. Presudno je poznavati ono što je već mnogo stoljeća skrivano ili zatajivano, nauk najvećeg kršćanskog oca, sv.Augustina.
Zašto? Zbog antropofilije. Jer taj nauk ne sjeda dobro u uši čovjeka koji je naučen da mu se podilazi u humanističkoj ideologiji koja se prelila u novorednu Crkvu. Teško je čovjeku priznati da je griješan, da je zaslužio Pakao, da je sam po sebi nemoćan odbaciti zlo i prihvatiti dobro, da čak i njegova volja da samo želi biti dobar, dolazi od Božje milosti.
Ali o tom nauku ću drugom zgodom.

Hell's Amazing Grace

Naslov je posuđen, i vjerujem da mi autorica Solange Hertz ne će zamjeriti.
Usput čitateljima preporučujem da ako mogu pročitaju eseje od ove lucidne spisateljice koja po svemu odskače od uobičajenih 'škrabala'.
Živi u dubokoj starosti (95 godina) i još uvijek piše, iako sam pročitao da je zadnje vrijeme prilično ozbiljno bolesna*.
Neka joj Bog da milost da završi zemaljsku trku pobjedonosno i dobije krunu od Krista Kralja u vječnoj domovini!
Parafrazirajući protestantsku himnu "Amazing Grace" koja se u novorednoj Crkvi kod nas izvodi u hrvatskom prijevodu i koju ste najvjerojatniji čuli i pjevali (ja jesam, i bila mi je tada dirljiva), S.Hertz je napisala esej, na kojeg vam ne mogu dati poveznicu jer mi je samo na HDD, u kojem s nužnim odmakom tradicionalne katolikinje razmatra fenomen svjetlosti i elektromagnetizma u suvremenom društvu.
Začudno ona razvija tezu, da iako je Bog stvorio svjetlost, odnosno elektromagnetizam, da su posljednja tri stoljeća obilježena nečim što je demonska zloporaba tog Božjeg stvorenja i iza čega vidi prste Lucifera, Svjetlonoše, sada imenom Sotona, te da se tu radi o 'milosti koja dolazi od Pakla'. Toliko o naslovu.
Ne ću prevoditi njezin tekst**, nego ću pokušati razviti tezu po pitanju samog pojma tehnologije, znanosti i ekonomije, odnosno sveg onog što se podrazumijeva kao napredak.

"Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." Mat 7

Ova izjava našeg Gospodina Isusa Krista daje nam ključ po kojem ćemo znati s kim imamo posla.
Naravno da se tu radi o čovjeku (ali i o anđelima ili demonima koji inspiriraju ljude i često svoja intuitivna znanja o prirodi otkrivaju 'znanstvenicima'), a ne o neživim stvorenjima kao što je svjetlost koja nam ne mogu sama po sebi naškoditi (osim ako idiotski buljimo u Sunce i slično), ali ljudi mogu koristeći ta stvorenja kojima je Bog dao naravnu moć.
Što bi značilo da moramo provjeravati kakve plodove imaju u svom životu ljudi koji nam se predstavljaju kao dobročinitelji, proroci, znanstveni i tehnološki genijalci, jer ako im damo bianco povjerenje, onda smo najvjerojatnije nagrabusili, a ujedno smo prekršili prvu Božju zapovijed po kojoj samo Bogu možemo i moramo slijepo vjerovati.
Zabluda bi bila krivo razumiti Kristove riječi tako da povjerujemo čovjeku koji se predstavlja Kristom, pa ćemo nakon biblijskih jednog vremena, dva vremena i pola vremena (Dan. 7:25, Otk 12.14) zaključiti po plodovima da je to bio Antikrist. 
Budimo onakvi kakvima nam je zapovijedio da budemo, mudri kao zmije, bezazleni kao golubovi.

Tehnologija je umijeće ljudi po kojem koristeći prirodne zakone kojih otkrivaju putem znanosti, proizvode dobra koja kasnije koriste.
Pri tome je motiv tehnologije proizvoditi čim više uz čim manje ljudskog truda.
Ove dvije gornje rečenice mogu biti i te kako problematične.

Prvo, što je to 'dobro'? Nekome je dobro 'dobro' GMO soja koja će mu donijeti profit, a drugomu koji dobije od te hrane alergije i narušeno zdravlje 'dobro' je zlo.
I složit ćemo se, ako nam nije egoizam i trka za zaradom uništila posljednje tragove morala i brige za druge i za budućnost djece, kako GMO tehnologija nije uopće dobra, kako bi bilo dobro za čovječanstvo da je stavilo strogu zabranu i u istraživanjima-znanosti i u primjerni iste, u tehnologiji.
Ali duh GMO je iz boce pušten, s nesagledivim posljedicama, uz skoro nikakvu mogućnost da ga se vrati natrag u bocu.
S.Hertz sumnja kako su mnoga znanja o elektromagnetizmu došla putem okultizma. Većini neupućenih nije poznato da su mnogi znanstvenici bili istovremno i okultisti, primjerice Newton je više napisao o alkemiji, nego o fizici.

Drugo, zašto bi minimizacija ljudskog truda trebala biti ciljem?
Jerbo, kad se taj cilj potpuno ostvari, kad budu radili samo roboti, a sa cijelim sustavom proizvodnje i distrubucije dobara upravljala računala,
tko će od ljudi više imati posla?
Par softveraša koji će skidati bugove u programima i par hardveraša koji će projektirati i popravljati robote, ili će i taj posao raditi roboti?
Tko će biti vlasnik tih robota?
Čime će se ostali ljudi baviti kad više ništa kreativno ne će raditi?
Drogirati se do besvijesti ili ishlapiti u pornografiji ?
Ili pružati usluge vlasnicima robota koje im roboti ne mogu dati?
Jedna 'usluga' mi odmah pada na pamet bez koje ne mogu takvi ljudi,
ali takva usluga je nedostojna čovjeka.
Zar nisu ljudi još u 19.st. shvatili kako ih je ondašnja moderna tehnologija dehumanizirala, kako su postali ljudski roboti na serijskoj traci kako je odlično pokazao Charlie Chaplin u filmu "Moderna vremena"?
I ne samo da im tehnologija tada nije dala bolji život, nego su bili siromašniji i oskudniji u osnovnim potrebama kao proleteri u gradovima, nego dok su bili seljaci na selu.
Da su ondašnji kršćani poslušali Gospodina, pitali bi se tko su ti proroci i dobročinitelji koji im obećavaju eldorado, kakve plodove imaju u svom životu, jesu li pravi kršćani, ili su samo ljudi iz trgovačkog soja koji nemaju ni vjere ni naroda, ako se gramzivost i bezobzirnost ne naziva vjerom i narodom?
Nije li bio nekadašnji postolar ispunjeniji svojim poslom kad je svojim rukama, i uz pomoć alata, napravio cipelu od početka do kraja, i to puno bolju i kvalitetniju nego što će se napraviti na automatskoj traci, od radnika u obućarskoj modernoj industriji koji samo nadgleda jel se dogodio kakav zastoj na traci?
Drugim riječima šegrt Hlapić, bez obzira na zločestog majstora je pjevušio dok je zakucavao čavliće u čizme, a onaj radnik na traci može pjevušiti ako je slične inteligencije kao robot kojeg nadgleda.
I vrlo važno pitanje, ako je tehnologija napredovala i ima sve više automatizacije i robotike, zašto ljudima pada standard pa sad žene moraju raditi da bi obitelj krpala kraj s krajem, dok u vremenima manje razvijene tehnologije (sve do 60-tih godina prošlog stoljeća) dovoljno je bilo da samo muž radi?
Odgovor je očigledan, radi feminizma i uništenja tradicionalne obitelji, odnosno posljednjih ostataka organskog društva.
Što opet ukazuje da iza razvoja znanosti, tehnologije i ekonomije netko stoji i usmjerava ih, i zbog toga sam stavio takav naslov članka.
Zar ne svjedočimo kako je pala kvaliteta svih proizvoda, od hrane pa do namještaja ili automobila, samo kako bi se više trošilo i više proizvodilo i tako u toj suludoj trci rastao nečiji profit?
Jel vam poznato kako su se svjetski proizvođači žarulja dogovorili još u prvoj polovini 20.st. kako ne će raditi žarulje koje će raditi više od nekoliko tisuća sati kako im ne bi stala proizvodnja?
Na koncu, kako očekivati od društva da ima ćudoredan život, ako je ekonomija postala suprotnost od svoje definicije, a ona glasi - dobro upravljanje sa zajedničkim dobrima društva u korist društva, dok u stvarnosti društvo više ne upravlja s tim dobrima, nego je ekonomija postala neovisna od društva i radi u korist pohlepe onog trgovačkog soja kojeg sam spomenuo uz načelo pohlepe koje je suprotno ćudoređu.
Korijen riječi ekonomija je kuća, a niti jedna kuća ne može opstati ako njezini ukućani nisu štedljivi, dok moderna ekonomija počiva na obrnutom načelu, 'potiči potrošnju kako bi rasla proizvodnja' i onda se izmišljaju nepotrebna i najčešće štetna dobra radi tog suludog i suicidalnog principa.

Slijedeće na što se treba obratiti pažnja je bezrazložna vjera u napredak koja je zamijenila pravu vjeru u pravoga Boga. Lažni proroci vjere u napredak davno su posijali to sjeme zla, još u doba prosvjetiteljstva, ako ne i ranije.
Vjernici religije napredka, ma kako izvana izgledali tradicionalni, jednostavno vjeruju da je svaki sutrašnji dan bolji nego današnji.
I ne zato što im se svakim danom bliži smrt odnosno vječnost i susret s Bogom, nego zato što vjeruju da im sutra donosi veću sreću u ovozemaljskom životu.
Kad je u nečem potpuno jasno zdravorazumskom čovjeku da se je došlo do provalije, da naprijed znači propast, progresist vjeruje da treba nastaviti, jer naći će se neki znanstvenici, neka tehnologija, ili će na kraju 'majka priroda' odnosno zabluda o evoluciji, naći rješenje za bolje sutra.
Tračnica evidentno više nema, ali strojovođa i putnici vlaka napredka raduju se kao da idu u zemlju dobrih bajki.
S time povezano treba iznijeti kako su se vjernici te kvazireligije radovali kao mala djeca kad im je u selo došla željeznica, asfaltna cesta ili struja (nema li Solange Hertz znakovito prezime za svoj esej?).
A po toj istoj cesti ili pruzi im je život iscurio, i sva sela su gotovo ispražnjena, jer to što vikendaši ili seoski turisti dolaze nema više veze sa životom na selu.
Ta cesta odvukla ili otela je roditeljima djecu u gradove u kojima ta djeca vape za prirodom koju su napustili pa kupuju pse i ostale kućne ljubimce kao surogat onog što su izgubili. Roditelji umiru sami bez svoje djece kraj njih, ili s čežnjom gledaju na cestu ne će li vidjeti na njoj svoje dijete kako se vraća vidjeti ga dok su još živi. A djeca imaju svoju djecu koja se ne mogu više slobodno i sigurno igrati vani kao što su ona mogla dok su bila na selu.
I nemaju više poznatih lica oko sebe koji su im bili rođaci, bliži ili daljnji, niti susjeda koji su dolazili navečer na sijelo, na molitvu, pjesmu ili na čašicu razgovora.
Zar je to stvarno bio napredak ili je trebao netko vidjeti o kakvom se trojanskom konju na tračnicama radi?
Ili trojanski konj koji se zove besplatno i obvezno osnovno školstvo, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, socijalne pomoći, Crveni križ, polumjesec i slično.
Prvo što nam zdrav razum kaže - nema ničeg besplatnog, osim ljubavi i dobra koje dolaze od Boga.
Jer On to ima u izobilju, beskonačno.
Ali Bog ne tiska novac niti ga uplaćuje u fondove školstva, mirovine, zdravstva i socijalne skrbi.
Država je jednostavno nekoliko puta povećala poreze, dodavala uvijek nove poreze (recimo porez na dohodak nije uopće postojao do 20.st., a da ne govorimo o drugima) kako bi izigravala baku, djeda, mamu, tatu, djecu, rodbinu odnosno sve ono što je dotad sačinjavalo organsko društvo. 
Naravno da sve to što je izgledalo kao bajka je bio samo mamac s ciljem uništenja organskog društva.
Jer ljudi više ne moraju živjeti povezani u naravnim zajednicama kao što je obitelj i rod, sad se roditelji više ne brinu o odgoju svoje djece, umjesto njih to radi država i mediji koji ih odgajaju kao buduće poslušnike babilonske svjetske države.
Djeca se ne moraju brinuti o svojim roditeljima kad su nemoćni, jer oni kad su stari imaju mirovine i socijalnu skrb od države. Rod je bio potreban nekad da bi se više obitelji zaštitilo i pomagalo, kad je neka obitelj imala većih problema, poput mentalno retardirane i invalidne djece ili djece s teškim bolestima, onda je uskakala u pomoć rodbina.
I to se je radilo iz ljubavi, ako zbog ničeg drugog, onda zbog krvne bliskosti. Nikad državno školstvo ne može zamjeniti odgoj kojeg daju roditelji svojoj ljubljenoj djeci, i nikad ne mogu mirovinski, socijalni i ini fondovi zamjeniti ljubav koju daju ista djeca svojim roditeljima kad postanu stari i nemoćni, niti može Crveni križ dati ljudsku toplinu i sućut invalidu kako to mogu njegovi najbliži.
Napredak na ovom području smrznuo je ljudska srca i otuđio one koji su po naravi bližnji, a 'bližnjim' im učinio umjetno stvorene državne institucije s kojima upravljaju oni koji su bacili sjeme zla, sjeme takozvanog napredka.

Mislim da je danas, kad smo možda pred posljednjom velikom krizom, trebalo postati jasno ljudima koji jasno koriste svoj razum,kako je bila temeljna greška modernog vijeka, od renesanse nadalje, što se je ekonomija, znanost i tehnologija izvukla izvan kontrole društva, jer je tako najprije uništeno organsko društvo, a nastale mase individua postale su robovi ekonomije, tehnologije, znanosti, države i religije napredka s tendencijom uništenja.
Skoro svi smo zapanjeno i zadivljeno gledali kako mali leteći dronovi sviraju instrumente orkestra i to 'savršeno' po notama.
Jesmo li sada svjesni da će nas možda slični dronovi ubijati u budućnosti ako ne prihvatimo svjetlu budućnost vrloga novoga svijeta?
Ali mi ćemo napraviti svoje dronove koji će se boriti protiv tih zločestih dronova, odgovorit će neki nadobudni sjećajući se scena iz nekih Sci-Fi filmova.
Ne, pojedinci ne mogu napraviti dronove kakve mogu napraviti oni koji pod svojom kontrolom drže ovaj svijet, ili još preciznije oni koji su u službi gospodara ovog svijeta, a koji nije čovjek, nego čovjekoubojica od početka.
Da ne bi netko pomislio da sam defetist, da predlažem kapitulaciju i predaju novom svjetskom pretku, reći ću da nikakva tehnologija ne može samostalno zagospodariti prirodnim silama, da su te sile uvijek pod kontrolom duhovnog svijeta, da je kao i uvijek u pozadini i posrijedi duhovni rat.
Znamo tko taj rat dobiva, iako se čini Njegovim ljudskim neprijateljima kako im je pobjeda na domak ruke.

* U vrijeme pisanja teksta S.Hertz je bila još živa.
Preminula ja u Gospodinu 3. listopada 2015.
Njezina biografija se može pročitati ovdje .
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
I svjetlost vječna svjetlila joj!

** Ipak mali izvod eseja o N.Tesli:
"In an unpublished article entitled “Man’s Greatest Achievement,” which his one time associate John O’Neill included in his biography Prodigal Genius, Tesla left us some of his private speculations on man’s forthcoming control over nature. He wondered, “Can he harness all her inexhaustible energies to perform all their functions at his bidding, more still, cause them to operate simply by the force of his will? If he could do this he would have powers almost unlimited and supernatural.” We might mention here that Tesla, a materialist who professed no faith whatever in what is called a personal God, was the son of a cultured Serbian Orthodox priest, so his use of the word “supernatural” should be taken at its proper value."
Iz citata je jasno kako je N.Tesla mislio kako će čovječanstvo doći do kontrole nad neograničenom energijom i da će ju moći koristiti svojom voljom,kao što to može jedino Bog. Nije li to dokaz da su moderni znanstvenici samo moderna verzija alkemista i okultista? I kakav bi to pakao bio kad bi svi ljudi postali bogovi? Nije čudo da je danas N.Tesla heroj onima koji sanjaju o korištenju neiscrpne energije i koji misle da bi im to ispunilo smisao života. 

Pornografija

Pornografija, kaže nam wikipedia, je riječ koja dolazi od dvije grčke riječi, prva označava prostitutku, a druga pisanje, opisivanje ili prikaz.
Nadam se da ovo razmišljanje ne će biti pornografija o pornografiji.
Jasno nam je da se ne radi o prikazu mučnog života prostitutki niti riječ ima izravne veze s 'djelatnošću' tih žena (iako postoje i muške prostitutke).
Pornografija je mamac kojeg mnogi ljudi ne mogu odbiti i lete na udicu koja nije toliko niti skrivena, niti je najlon nevidljiv na kojem je udica s mamcem, čak nije niti ribar prikriven.
To je vraški dobar mamac, u doslovnom smislu.
I najgore je što je danas gotovo sveprisutan. Nema medija koji nije s pornografijom kontaminiran, pogotovo medij kojeg sad koristite. Ulice gradova s reklamnim panoima, autobusi kao putujuće reklame, oglasi na cestama između gradova, plaže po ljeti, svugdje se nalazi taj mamac.
Netko će na ovo reći, pa nije pornografija ako je na nekoj reklami nago žensko tijelo (ili muško, jer 'ribar' se brine i o 1% stanovništva koji nisu normalni muškarci, danas mnoge žene vole gledati isto što i sodomiti).
Odgovorit ću protupitanjem - a zašto oni koji prodaju muda za bubrege, odnosno oni koji se bave marketingom, uopće stavljaju te slike ako ne zbog toga što znaju da su naga tijela dobar mamac za njihove laži?
Pornografija nije samo prikaz ljudskih spolovila u spolnom činu, nego je sve ono što koristi medije (zvuk, slika, pisana riječ, skulptura, nečedna odjeća*) kako bi podstakla spolnu požudu u onog tko se prepusti njezinom utjecaju.
Većina ljudi smatra da su muški ili ženski 'aktevi' umjetnost ljepote ljudskog tijela, i sve bi to moglo biti istina kad ne bi bilo istočnog grijeha, kad ne bi svi ljudi bili nakon tog grijeha robovi spolne požude.
Sveto pismo u SZ je zabranilo Izraelcima prikazivanje stvorenja zato što je Bog znao da su ljudi slabi, da su spremni stvora staviti na mjesto Stvoritelja i klanjati mu se kao idolu. Kršćanstvo kao potpuna i završna Objava ne zabranjuje prikaz stvorenja jer je Riječ tijelom postala, ali je i dalje ostala zabrana prikazivanja nagih tijela upravo iz razloga koje sam iznio**.
Sigurno znate, makar podsvjesno, kako je ribar s mamcem pornografije naš najveći neprijatelj, Sotona.
I onaj tko je rob Sotonin po ovome, obično razmišlja - zašto bi nam Bog zabranio samoblud ili blud općenito, zašto nam je stvorio spolovila ako ih ne smijemo koristiti za svoj i tuđi užitak?
Pa kome radi zlo onaj tko masturbira ili dvoje neoženjenih koji se tako ljube da žele osobi koju ljube dati spolnu ugodu i orgazam u svojoj nesebičnosti?
Ovakvo pitanje je čisto samozavaravanje, jer ljubav se ne pokazuje pružanjem spolne ugode, niti je to znak nesebičnosti, jer i ta osoba prvenstveno želi sebi spolnu ugodu, radi se o ovome - ti daj meni, ja ću tebi, što zvuči kao trgovina, a ne ljubav***.
Nisam odgovorio na pitanje zašto je to grijeh, odnosno zlo, kad nitko treći nije oštećen u tom spolnom činu.
Jednostavan i pravi odgovor je - zato što je to Bog zabranio, kao što je zabranio Adamu jedenje plodova sa stabla spoznaje dobra i zla, rekavši mu da će zacijelo umrijeti ako to učini, ne objasnivši mu zašto je to tako.
Neposluh Bogu je smrtni grijeh, jer Bog ne može prestati biti Bogom, odbivši Božju zapovijed Adam je neizravno htio ubiti Boga, učiniti da Bog nestane.
Tako svatko tko se prepusti pornografiji, samobludu ili bilo kojoj vrsti bluda, kao i praotac Adam, ili Lucifer prije toga, time želi Božju smrt.
A sad ću odgovoriti zašto ja mislim da je spolna ugoda izvan braka i bez cilja začeća novog života smrtni grijeh, odnosno zašto je to Bog zabranio (iako sam to na drugom mjestu već pisao).
Zato što je spolno sladostrašće surogat prave ekstaze koju sveci imaju u vječnosti, a neki djelomično još za vrijeme zemaljskog života, u sjedinjenju s Bogom. 
Slično dakle ugodi koju ima narkoman kad se ubode, ili prežderač kad se baci na hranu ili poslastice, samo različitog inteziteta.
Sve te zemaljske ugode čine da epikurejac koji postane njihov rob, prestane biti slobodan za Boga, za smisao svog života, za onog koji ga je stvorio s mogućnosti da dijeli s Njim beskonačno blaženstvo i sreću.
Spolna požuda je od svih požuda najjača i najraširenija, i pogotovo je to danas kad je pornografija postala legalna i kad je tehnologija došla do toga da je praktično nemoguće izbjeći joj zahvaljujući modernim medijima.
Ako se čovjek prepusti spolnoj požudi, njegov um prestaje s radom, on više ne razmatra, ne promatra, ne donosi zaključke, ne postavlja pitanje dobra i zla, ne meditira o Bogu, nego želi spolnu ugodu dovesti do vrhunca.
Kad bi bilo moguće, kako muhamedanci zamišljaju raj, da je cijeli čovjekov život neprestano zadovoljavanje spolne požude do vrhunca u trenutku smrti, takav život bi bio gori od života crva u stajskom gnoju.
Jer bi se čovjek sam sebi gadio, ali ne bi mogao prestati sa svojim ropstvom.
To je ustvari Pakao, kojeg muhamedanci zovu rajem.
Jer cilj života je pravo sjedinjenje s Bogom koje je beskonačno veća ugoda od spolne i koja je vječna, a u spolnoj ugodi bez želje za začećem se radi o korištenju tuđeg tijela kako bi se zadovoljio vlastiti egoizam, vlastito epikurejstvo.
Pornografija, samoblud i nedozvoljeni blud dovode na koncu do osjećaja samoće, bijede, nemoći i otuđenosti, i onda rob svega toga traži lažnu utjehu ponavljajući opet sve isto, tako padajući sve dublje i dublje.
Neki sveci se ne bi složili samnom kad sam na početku usporedio pornografiju kao udicu s vraškim mamcem, oni su govorili da za sve druge grijehe Sotona koristi udice, a za ovaj grijeh može koristiti mrežu.
Mnogi sveci nisu nikad dizali glave od poda, zato što nisu htjeli doći u napast vidjevši neku ženu. 
Sv.Augustin, razvratnik prije obraćenja, kad je postao biskupom nikad nije primao vjernice bez prisustva još nekog čovjeka.
Vjerujem da je bio nadvladao uz Božju milost požudu, ali je time htio dati primjer i ne dozvoliti više da se stara strast razbudi.
Scupoli, duhovni naučitelj kaže, ponavljajući druge svece, kako je blud jedini grijeh kojeg pobjeđujemo kad od napasti pobjegnemo. Sve druge napasti pobjeđujemo tako da se s njima suočimo i pobijedimo ih.
Samo, kamo danas pobjeć kad je pornografija sveprisutna kako sam u uvodu opisao?
Ako je nekad kršćanska država proganjala one koji šire pornografiju, sad vidimo da živimo u državama koje rade sasvim suprotno, koje to zlo brane i šire kao vid slobode izražavanja, koje to zlo daju djeci u školama potičući u njima čim ranije spolnu požudu i to čak onu protunaravnu, sodomitsku.
Ako smo kršćani, onda znamo kome se moramo pokajnički obratiti da nas oslobodi tog ropstva znajući da nam Njegova milost nasušno treba svakog trenutka našeg života, jer oslobođeni rob bluda lako postaje ponovno robom ako ne postane, kako je rekao sv.Pavao za sebe, dragovoljnim sužnjem Gospodina Isusa Krista. 

* Nažalost mnoge žene smatraju svojim pravom nečedno se oblačiti, i mnoge od tih se ujedno smatraju kršćankama. Nečedno oblačenje je neuvijeni poziv na blud, i kad moderni muževi nemaju ništa protiv što im se žene oblače kao prostitutke, onda što se čudimo što nam Bog šalje muhamedance kao skakavce za kaznu zbog takve perverzije. Obično kao opravdanje kažu da to nije radi toga da privuku pažnju muškaraca, nego da se osjećaju slobodnije. Još nisam uspio shvatiti kako je komotnija pripijena mini suknja od široke haljine, ili zašto žene nisu slobodne ako nemaju dekolte ili ako ne hodaju na visokim potpeticama, ili ako nisu našminkane i ako bojom ne skrivaju sive vlasi. Čudna je to stvar, sloboda žene.

** Povratak prikaza nagih tijela tijekom kasnog srednjeg vijeka i rensanse je povratak poganstvu, bez obzira što je takva 'umjetnost' nažalost našla mjesto u crkvama.

*** A.Huxley u romanu "Vrli novi svijet" je opisao, ne nažalost utopiju, nego našu sadašnjost i budućnost,
u kojoj postoji pravo na blud, pravo na korištenje tuđeg tijela radi vlastitog spolnog sladostrašća. Onaj tko to ne bi dozvolio smatrao se je egoistom, onim tko ne gleda potrebitog kraj sebe koji je umu davno rekao do viđenja, sad sam rob strasti. Ustvari cijelo društvo je izvršilo suicid zdravog razuma, osim onog divljaka koji se pojavljuje u romanu.

Kanun i pravda

Kanun  je albanska riječ koja potiče od grčke riječi kanon i koja se je udomaćila kasnije u latinskom, pa onda i u hrvatskom jeziku.
Izvorno je označavala štap dogovorene dužine koje su ljudi prihvatili kao jedinicu mjere, kao što je u modernom vijeku sve do 1960. korišten etalon metra .
Značenje riječi kanon se je proširilo na razne pojmove koje imaju značajku da su standardi, nešto što su ljudi prihvatili kao pravilo po kojem se ravnaju.
Postoji tako Kanon svete Mise , ali u razmatranje ćemo uzeti kanone koji se tiču pravde.
Pravda znači održavanje reda u društvu, održavanje harmonije među osobama tako da svako narušavanje tog reda mora biti kažnjeno kako bi red i mir ponovno bio uspostavljen.
Albanski kanun je običajno pravo održavanja pravde između obitelji i klanova-rodova koje je u 15.st. albanski vođa Leke Dukagjini kodificirao, a kod nas je najčešće zapamćeno kao pravilo krvne osvete koje se još uvijek primjenjuje tamo gdje žive Albanci što se može vidjeti na ovoj snimci:

Primjetiti ćete da pravilo krvne osvete nije albanski specifikum, gotovo svi europski narodi su ga nekad imali. Crnogorac koji je izvršio krvnu osvetu i koji se prikazuje u prvom dijelu emisije, više mi izgleda kao netko tko je izvršio proizvoljnu osobnu krvnu osvetu i u mjeri kako je on htio, a ne kako propisuje crnogorski 'kanun' koji koliko znam ni ne postoji.
Nadalje isti odvratno bogohuli pred kamerom, ateist je kao i većina Crnogoraca, dok to Albanci većinom nisu, sjeverni Albanci su u velikoj mjeri katolici, i po pričanju jedne Albanke koju poznajem, njezin djed je ubio svog sina zato što je ovaj pred njim opsovao Boga.
Naravno da to ne opravdavam, ali želim naglasiti razliku između naroda koji se drži kanuna i tradicije i naroda koji je većinom prihvatio Tita i komunizam i odbacio vjeru. Iako se je i među Crnogorcima nakon sloma komunizma obnovila duhovnost i ja se nadam da to ne će stati samo na istočnom raskolništvu, nego da će se vratiti takvi krštenici u Crkvu.
I dok se mnogi (možda) snebivaju kako može netko tko se identificira kao tradicionalni katolik pisati o krvnoj osveti i 'kanunu', reći ću da je 'kanun', samo puno bolji i savršeniji zapisan u Svetom Pismu, i da će se ostvariti na Posljednjem sudu.
Kanun je posvema bolje rješenje nego anarhija i teror kriminalaca.
Kanun je isto tako neizbježan ako određeni narod izgubi svoju državu, a okupatori nemaju odgovarajući pravni sustav koji će štititi pravdu.
Ali kanun nema opravdanja u kršćanskoj državi niti u bilo kojoj drugoj državi koja izvršava pravdu naravnog zakona.
Crnogorac koji je ubio ubojice svojeg sina učinio je to zato što ondašnji sudovi nisu kaznili ubojice i što su suci bili povezani s kriminalcima i ubojicama.
Imamo sad slučaj suđenja M.Franciškoviću na tužbu ljevičarske državne TV, na kojem je sutkinja žena urednika iste TV i koja to čak javno pokazuje srdačnim pozdravljanjem s predstavnikom tužitelja, ravnatelja TV.
Samo čovjek iščašenog poimanja pravde reći će da je to normalno te da građani trebaju prihvatiti takvo stanje, ustvari vladavinu kriminalaca koji imaju pod kontrolom sve državne poluge uključujući pravosudni sustav.
Kanun je u takvom slučaju bolji i pravedniji. Tim više što u društvu u kojem vlada kanun ne postoji mogućnost da se stvori neorgansko i nametnuto državno tijelo zvano državna TV sa zadatkom širenja nemorala i uništavanja organskog društva. Primjerice, ako bi klanovi-rodovi određenog naroda zaključili, iako im to baš nije mudro, da se stvori zajednička TV, onda bi taj medij za zaglupljivanje bio potpuno pod kontrolom svih klanova, odnosno naroda (zaboravimo demokraciju koja je varka kako bi neorganski i neformalni klan preuzeo vlast pod krinkom općeg prava glasa) , a ne bi nikad mogao biti u vlasništvu stranaca ili da bi stranci mogli imati utjecaj na TV tako da šire nemoral, perverzije, uništavaju obitelj, vjeru i tradiciju i nacionalni identitet.
Znači prva stvar na kojem zakazuje moderno-liberalni pravosudno sustav su suci koji nemaju autoriteta, i osobne časti kao i moralnih nazora da bi prosuđivali u sporu pravedno i mudro. Nije dovoljno da sudac poznaje u detalje zakon (zato je moderno zakonodavstvo s bezbrojem zakona i propisa besmisleno kad ga nitko ne može u potpunosti znati), nego da ima k tome svoje ime, čast i autoritet među obiteljima koje sačinjavanju društvo, i koji se ne dobiva s diplomom pravnog fakulteta i polaganjem pravosudnog ispita, nego dokazanim višegodišnjim krijeposnim i mudrim životom. 
Vidimo kod Albanaca da su 'suci', odnosno posrednici između zakrvavljenih obitelji starci koji imaju autoritet dokazan svojim prethodnim mudrim i trezvenim životom.
Druga stvar u kojem strahovito moderno-liberalni pravosudni sustav radi sprdnju od pravde su zakoni koji ne kažnjavaju zločince onako kako se to mora učiniti. Inače su sudovi i zakoni izvor nove nepravde.
Oko za oko, zub za zub, jel to nepravda?
Ako je to nepravda, onda je sve besmisleno, jer Bog koji je apsolutno dobar i pravedan, objavio nam je tu istinu u Bibliji.
Moderni kršćani obično su protiv smrtne kazne, tu zabludu pogotovo širi novoredna Crkva, zato što se smatraju boljima i pravednijima od Boga
koji je zapovijedio Izraelcima (a Crkva je novi i vječni Izrael) da se hotimično ubojstvo mora kazniti smrtnom kaznom. 
Kad se takvi 'samaritanci' suoče s osobnom tragedijom da im nekog najbližeg ubije svirepo i proračunato neki ubojica, koji se uopće ne kaje zato što 'zna' da ne će biti pravedno kažnjen, nego se možda još izruguje žrtvi i rodbini ubijenog, ili im još i prijeti nakon izlaska iz zatvora, onda većinom shvate da su vjerovali u glupost, odnosno u nepravdu.
Svakako da postoje, a ima ih sve više, ljudi koji su bez časti. Moderni pojam za to je tzv. stockholmski sindrom. Uzgred mislim da je Švedska, nekadašnja zemlja vikinga, od kojih su poslije nastali seobom i pokrštavanjem Normani, veliki ratnici i križari, jedna od najdegeneričnijih država zapada koju Bog kažnjava s najezdom muhamedanaca i crnaca.
Dakle postoji sorta ljudi koji su toliko izgubili svoju čast da ne samo da ne pružaju otpor nasilnicima koji na njih nasrću i kane ih opljačkati do kostiju, oni se zaljubljuju u njih, pravdaju ih, pomažu ih, idoliziraju ih dok se istovremeno posipaju pepelom po ludoj glavi ujedno optužujući svoje predke kao opravdanje svojim nasilnicima.
Ako nisam opisao samo Šveđane, nego većinu Europljana, odnosno ljevičara, onda to nije nipošto slučajno.
Eto takvi smatraju da je nepravda načelo oko za oko, zub za zub, i misle da su bolji, pravedniji i milosrdniji od Boga koji im je za kaznu poslao imigrante kojima je oduvijek jasno kako oko za oko, zub za zub, nije nepravda.
Čitam da je u Švedskoj 1400% porastao broj silovanja zadnjih godina i da su vinovnici oni koji bi u svojoj zemlji za to bili kažnjeni smrtnom kaznom, ili krvnom osvetom. Feministkinje o tome šute jer boluju od stockholmskog sindroma kao i svi ljevičari, njima je ionako cilj uništiti obitelj, narod, tradiciju i vjeru, a ne zaštiti žene.
Gdje vlada kanun, tamo je nezamislivo da se dogodi stockholmski sindrom jer protiv najezde stranica ujedinili bi se svi klanovi, a za svako silovanje nečije kćeri ili sestre slijedi krvna osveta. 
Isto treba spomenuti da od svih bjelačko-kršćanskih naroda jedino Albanci (iako su većina njih muhamedanci, ali između njih i kršćana vlada stoljetni mir) nemaju problema s demografijom. Ako im se dogodi liberalizacija i ljevičarenje kao i ostalima, doći će tamo gdje su sad Šveđani.
Možda su trebali dodati u kanun članak koji kaže da se odstranjuje iz obitelji i stavlja u karantenu svatko tko probuši nos i slične stvari koje su znak autoimune bolesti zvane ljevičarenje.
Zdrav razum i povjesno iskustvo nam govore kako duštvo koje ne sprovodi pravdu u smislu da kazna mora biti barem jednaka šteti koja je učinjena i koje je poremetila red u društvu, nezaobilazno kopni kao cjelina, ali istovremeno se to događa i s dijelovima - klanovi,obitelji i na kraju pojedine osobe.
Društvo koje nije dovoljno tradicionalno, nego je spremno eksperimentirati s temeljima, ruši na kraju cijelu kuću.
Prilično slična priča je s novorednom Crkvom. Kritika sveg postojećeg na kraju završava da nema više ničeg. Nezabludivi nauk Crkve je beskonačno svetiji i nepromjenjiviji od kanuna, ali ljevičari unutar Crkve koje zovemo modernistima, odlučili su ga promjeniti (iako zdrav razum kaže da ako je nešto nezabludivo da je ujedno i nepromjenjivo), prilagoditi novim vremnima u kojima žive ljudi zaraženi stockholmskim sindromom (čiju sam definiciju proširio, ali se u suštini radi o istom).
Umjesto da se uz pomoć tog nezabludivog nauka ljudi zaraženi ljevičarstvom izliječe, ljevičarstvo je zarazilo 'liječnike' i tako je stvorena novoredna Crkva koja je tu bolest samo bolje raširila pa se radi o epidemiji.

Kako napisah već, kanun je rješenje kad nema kršćanske države ili države koja čuva naravni moral preko pravednog pravosuđa, jer pravdu trebaju prosuditi pravedni suci po zakonima naravnog morala, a kaznu izvršiti država. Nije dobro ako žrtve same prosuđuju kakva im je nepravda nanesena i ako same izvršavaju kaznu nad zločincima, jer onda pretjerana kazna ili krivi osobni sud dovodi do novog lanca krvne osvete.
Činjenica je isto da u organskim društvima u kojima vlada kanun, ima manje kriminala i nasilja, budući su kazne za prekršitelje ozbiljne i ne pogađaju samo zločinca nego i njegovu obitelj, što uzrokuje izbjegavanje konfliktnih situacija, poštivanje drugog, ako zbog ničeg drugog, onda zbog dobra svoje vlastite obitelji (a u organskom društvu pojedinac ne može živjeti bez obitelji, i na parazitstvu državnih jasli na beskrajnu žalost ljevičara, feministkinja i sodomita).
Živimo u apokaliptičnim vremenima u kojima se stvara globalna država kojoj će biti u cilju negacija naravnog morala.
Zemaljske pravde koja je bila u normalnim državama bit će sve manje.
U zaštiti svojih obitelji, roda, naroda i sebe ne ćemo se više moći pozivati na pravdu državnog pravosuđa. Na kanun možemo zaboraviti kao moguće rješenje, jer za to ne postoje više uvjeti, nema više organskog društva.
Osim što mafija i slične bande kriminalaca, masona, političara, bankara nastupaju kao neorganski klanovi koji upravljaju manje ili više s državom.
Takvi neorganski klanovi su i uništili organsko društvo, oni su uzgojili i raširili virus ljevičarski pred više stoljeća.

Ali ionako zemaljska pravda nije prava pravda, neka nam to bude velikom utjehom.
Jer ubojica nije samo zaslužio smrtnu kaznu, on je zaslužio vječnu muku u Paklu, budući da, ako je njegovo smaknuće kao zemaljska kazna podmirilo nepravdu prema ubijenoj žrtvi, 
to isto smaknuće nije podmirilo grijeh prema Bogu koji je izvor svakog života i jedini ima pravo uzeti život.
Neraskajani ubojica koji nije kršten i ne vjeruje u prolivenu svetu krv Jaganjca Božjeg na križu koja briše sve grijehe, ne može nikako podmiriti nepravdu koju je učinio beskonačnom Bogu.
Jer uvreda je to veća čim se uvrijedi osobu koja ima više časti, a Bog je u svemu beskonačan, svaki grijeh prema Njemu je beskonačan.
I zato što je beskonačan, zato jedina pravedna kazna za grijeh je vječna kazna. I ne će sve vječne kazne biti iste. Možda će onaj Crnogorac koji javno vrijeđa Boga imati veće vječne muke od onog ubojice kojeg je iz osvete ubio.
Kršćanin ne smije uzimati osvetu u svoje ruke, jer je Bog rekao da je osveta Njegova. U tome je isto problem u kanunu, ali kako rekoh kanun ima opravdanje dok se ne uspostavi normalna država, jer se ne smije dozvoliti anarhija i vladavina zločinaca u društvu.

"i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim".
Prije toga molimo da nam Otac nebeski da svakidašnji kruh i da Njegovo kraljevstvo bude na Zemlji odnosno u nama.
U toj molitvi koju nam je dao Jaganjac Božji koji je umjesto nas podnio osvetu koju mi nismo mogli podnijeti, Krist nam kaže da ne molimo u svoje osobno ime i u svoju osobnu korist, nego u množini.
Zašto? Zato što smo jedno Tijelo s Kristom i s nebrojenom braćom u Kristu.
Zato što moramo trpjeti nepravdu radi Njega, kao što ju je On trpio radi nas.
Zato što se ne smijemo osvećivati, nego praštati (praštanje ne znači da ubojica ne treba biti kažnjen smrtnom kaznom, nego da onaj tko oprašta nema ništa osobno protiv ubojice), kako je On nama oprostio.
Pojmovnikom kanuna, mi smo jedna obitelj kojoj je na čelu Krist.
Krist je podnio krvnu osvetu da je mi ne moramo.
Krist će nas osvetiti za sve zlo koje podnosimo od onih koji ne pripadaju našoj obitelji - Crkvi. Krist je Jaganjac, ali i strašni Sudac za kojeg je rečeno u sv.Pismu:
'strašno je pasti u ruke Boga živoga'.
Krist je rekao onima koji proganjaju i čine zlo nad udovima Njegovog Tijela:
- što god učinite zlo (ali i dobro) ovima najmanjima koji su Moji,
kao da ste Meni učinili.
To je apsolutna pravda apsolutnog Suca koji dolazi uskoro u slavi.

Katoliban

Ne znam dal je riječ katoliban izum hrvatskih ljevičara ili je došla k nama sa zapada iz kojeg nam sve dobro dolazi osim dobrih muhamedanaca koji nam dolaze s istoka.
S tog istoka, malo daljeg, došla je riječ taliban u naš rječnik.
Označava afganistanske muhamedance koji uče kuran i provode ga u djelo.
Zbog toga su na zapadu zloglasni, iako se u suštini ne razlikuju od ostalih muhamedanaca koji ozbiljno i stvarno vjeruju Muhamedu, odnosno onome što su kasniji kalifi, i ljudi u njihovoj službi pisali da je Muhamed izjavio*.
Na zapadu su postali osobito zloglasni kad su 2001. eksplozivom uništili gigantski kip Bude. To je ljevičare na zapadu više zasmetalo nego sve drugo što su dotada talibani činili. 
Zašto?
Zato što je prosječni zapadnjak izgubio vjeru svojih predaka, odnosno parafrazirajući Chestertona počeo je vjerovati u svašta samo ne u pravoga Boga. 
Jedna od tih vjera je bila kako su budisti miroljubiva religija koja nema Boga kao Osobu koja dijeli pravdu i milosrđe što je bilo gotovo idealno rješenje za ispuniti prazninu u njihovim dušama. 
Zapadni ljevičari ako glume duhovnost, onda to čine kao budisti ili kao vjernici nekih drugih religija u kojoj nema Boga koji se brine o moralu i kažnjava zlo.
To je glavni razlog zašto su bili osupnuti i potreseni eksplozijama.
Drugi razlog je što se time potresao još jedan fundament liberalnog zapada, religijski indiferentizam odnosno zabluda o slobodi vjeroispovijesti.
Talibanski eksploziv odjeknuo je kao jasna poruka da talibani odnosno muhamedanci budizam drže poganstvom, to jest zlom, i da oni ne toleriraju zlo kako ih već uči kuran.
Kako učiniti globalni svijet s takvima koji ne toleriraju sve religije i ideologije, koji ne vjeruju da su sve religije jednake?
Ili (pod)jednako dobre kako uči novoredna Crkva i buduća jedinstvena svjetska religija, ili sve (pod)jednako zle kako uče ljevičari ateisti, ali uvijek s naglaskom kako je kršćanstvo najgore.
Nikako osim istrijebiti ih, zato je SAD-e i NATO u Afganistanu.
Ili ih preodgojiti, zato su u Afganistanu razne (ne)vladine udruge financirane sa zapada koje imaju za cilj uskladiti muhamedanstvo sa zapadnim (ne)vrijednostima.
Pisao sam već kako vjerujem da posao tih udruga, uz malo upornosti i umješnosti, i puno soroševskih novaca može uroditi plodom.
Koji će biti plod zla na svom vrhuncu, jer onda će ostati za istrebljenje samo katolibani, mi katolici koji smo njihovi arhi-neprijatelji i koji se čvrsto držimo nezabludivog nauka Crkve.
Treći razlog koji je povezan s prethodnima je materijalistička narav modernog zapadnjaka. On ne vidi kako postoji duhovni svijet čija su samo sjena materijalni artifakti, on vjeruje da je pravi i jedini svijet ovaj vidljivi, materijalni. Zato je duboko potresen kad prirodna nesreća ili nečija ljudska ruka (koja je prije postavila eksploziv) uništi neko materijalno kulturno dobro.
Naravno da se ne smiju uništavati kulturna dobra, ali kulturno dobro ne mogu biti demonski hramovi ili kipovi, jer ako je kultura protiv Dobra onda se radi o antikulturi.
Kad bi pak isti zapadnjak imao dovoljno zdravog razuma onda bi vidio kako nema suštinske razlike između običnog materijalnog dobra i kulturnog artifakta kojem se divi, ili koji mu je odvratan, jer iza jednog i drugog se krije stvarni svijet ideja (neki će reć da su kršćani taj svijet ideja pokupili od Platona, ali to je laž, sv.Pismo nam govori kako iza svakog materijalnog tijela stoji ili Stvoritelj ili duh nekog anđela ili čovjeka). 
Iza onog što nam se ne čini artifakt krije se Stvoritelj ili u vidu prvotnog stvaranja ili kao onaj koji kažnjava istočni grijeh preko entropije. 
I leptir i nakaza svjedoče o Bogu. Prvi slavi svojom ljepotom Stvoritelja, drugi nam pokazuje što se događa s Božjim stvorenjem kad grijeh uđe u svijet.
Svetac iz Asizija je pjevao o bratu Suncu i Mjesecu gledajući u njima prste Stvoritelja kojeg je žarko ljubio, a nipošto bulazneći panteističke ili ekološke (panteizam bez Boga) zablude koje prevladavaju u današnjem otuđenom zapadnjaku.
Eto, ne htijući, doveo sam vas do zaključka zašto me zapadni ljevičari smatraju katolibanom, ekstremnom vrstom talibana.
Mislim da su čitatelji dovoljno zreli ljudi da pod ljevičarima ne vide samo one probisvjete, probinoseve, probiuševe, probijezike, probitrbuhe, probisveštomožešdabudešružnije koje vidimo kako se odmah nađu na ulicama zapada u želji da onemoguće svako manifestiranje neljevičarenja, zaštite morala, naravnog zakona i patriotizma i koje uvijek štiti policija kad se sukobe fizički s neljevičarima. 
Soroš ili Bill Gates koliko vidimo nemaju probušene noseve ili uši, niti su tetovirani na licu, niti izgledaju neoprano i neuredno niti kao narkomani, ali ipak su ljevičari. I to nije zbog toga što imaju ili nemaju probušeni pupak kojeg ne vidimo u javnosti, nego zato što se bore protiv Krista Kralja koji je Stvoritelj i održavatelj sveg postojećeg, koji je svim ljudima dao naravni zakon protiv kojeg se ljevičari tako žestoko bore.
Lucifer je bio prvi ljevičar, prvi koji se je pobunio protiv reda, protiv Boga.
On je prvi revolucionar, a ne Krist kojeg su ljevičari 60-tih proglasili prvim revolucionarem. 
Krist je između ostalog prvi kontrarevolucionar, jer je došao osloboditi svoje izabranike od okova grijeha koja im je dao prvi revolucionar.
Krist je došao slomiti revoluciju i koliko god to nama izgledalo kao neostvareno, revolucija i ljevičarstvo je zauvijek pobjeđeno na križu.
Mi živimo u vremenima, kojih uskoro više ne će biti nakon zvuka trublje anđela Apokalipse, u kojima se iskušava naša odanost Kristu Kralju.
Revolucija-pubuna protiv Boga, odnosno hijerarhije-svetog reda, je zauvijek slomljena pred dvije tisuće godina, to bismo uvijek trebali imati na pameti, mi katolibani kojih nas se ljevičari boje iako smo u manjini prema njima, iako smo siromašniji od njih, iako nemamo medije kao oni, iako nemamo policiju i vojsku iza sebe kao oni, iako nemamo tzv. socijalne radnike da šire naše ideje kao oni, iako nemamo državu iza sebe kao što je oni imaju, iako nemamo radna mjesta na sveučilištima, državnim institutima, državnim medijima i državnim tvrtkama koja nas čekaju kao što njih čekaju, iako ne možemo poništiti politički nepoćudne blogove i korisničke račune na socijalnim internetskim mrežama ili onemogućiti korištenje tražilica kao što oni mogu.

Na koncu, dal kršćani (katolibani) mogu ili trebaju uništiti kipove poganskih bogova, mitoloških poganskih junaka ili same poganske hramove?
Sveto Pismo nam daje jasan odgovor. Cijeli Stari zavjet nam govori o zapovijedi Boga Izraelcima da unište poganstvo i poganske idole i hramove.
U slučaju herema (ljutog uništenja do posljednjeg čovjeka) Bog je zapovijedio istrebljenje Kaananaca. Čak i njihove stoke, a ne samo poganskih idola.
Isto u sv.Pismu stoji razlog zašto je to Bog zapovijedio, jer su Kaananci bili u posljednjem stadiju poganstva u kojem se sve opačine i perverzije javno i uz odobravanje izvode, u kojem se vlastita djeca prinose na oltar demona. Svako poganstvo teži prema tome, koliko god u početku izgledalo benigno za neupućenog čovjeka.
U Novom zavjetu sv.Pavao je rekao kako su bogovi pogana demoni.
Zar kršćani-katolibani mogu imati ikakve dileme onda?
Zar ne znamo iz povijesti kako su kršćanski carevi ili uništili poganske hramove ili ih pretvorili u kršćanske crkve?
Zar ne znamo da su uništili sve poganske kipove i oltare?
Znamo da živimo u posljednjim vremenima kad će samo šačica kršćana dočekati Gospodina našega Isusa Krista kad se pojavi u slavi.
Stoga mi osobno najvjerojatnije ne ćemo moći izvršiti te Božje zapovijedi, ali anđeli hoće. Ne znamo kada, ali se nadamo da će to biti uskoro, i molimo Boga da bude naša duša spremna u taj čas i da to ne bude danas ili sutra ili u neposrednoj budućnosti dok se naši najbliži i najmiliji ne obrate i postanu katolibani.

 
* Nadam se da čitatelji znaju kako je Muhamed bio nepismen i da se je kuran sastavio tek koncem sedmog stoljeća na temelju onih koji su se sjećali što im je Muhamed navodno govorio, te da postoje razlike u tekstu prvih rukopisa kurana i modernog kurana iako muhamedanci vjeruju da je kuran izravna riječ Božja koja se nije nikad mjenjala i čak vjeruju da postoji nestvoreni nebeski kuran od kojeg je nastao ovaj zemaljski. Samo to znači da se radi o politeizmu, a ne monoteizmu, jer onda je Alah bog kao i taj nestvoreni i vječni kuran. Zato neki kažu da su pisci kurana ovdje, hotimično ili ne, dali aluziju na Riječ, koja je druga božanska Osoba, naš Gospodin Isus Krist kojeg oni ne priznaju da je Bog jer ne vjeruju u sv.Trojstvo.