petak, 30. listopada 2015.

Neizbježnost smrti

Pisao sam prije o načelu 'Mi ili oni'.
To načelo nužno dovodi do neizbježnog sukoba, do smrti.
Može li uopće drugačije biti?
Mogu li se svi ljudi dogovoriti - svi budimo 'mi' i onda više ne će biti rata?
Teoretski se mogu, ali znamo da toga nikad ne će biti zbog Isusovog proroštva da će na kraju ostat šačica kršćana i koji se ne će htjeti ucijepiti u ništa drugo što nije Kristovo Tijelo. Oni ne će nikad postati 'mi' zajedno s ostalim svijetom.
Smrt nas ipak čeka, borili se mi ili ne borili, bili Kristovi ili protiv Krista.
Zato što smo na početku vremena, zajedno s Adamom, prestali biti 'mi' s Bogom koji je Život.
Smrt je kazna Božja ljudima, ali i Božja providnost koja ne želi da ljudski život u dolini suza bude vječan.
Stoga smrt ne može biti nego bolna, ne samo zbog tjelesnih bolova koji mogu i izostati, nego zbog egzistencijalnog, najvećeg straha zato što se nasilno, protiv naše volje*, prekida nešto u čemu smo jedino postojali.
Sve ono što smo imali, sve ono što smo uživali i ljubili i što nas je činilo sretnim ne može biti utjeha na smrti.
Rađamo se bez ičeg, takvi i umiremo.
Može li utjeha biti negativna, odnosno spoznaja da prestaje sve ono što nas je mučilo, što nam je nanosilo bol i tjelesnu i duševnu?
Ne, jer i dalje ostaje strah od nepoznatog, strah od mogućih novih muka koje nemaju kraja.
Ipak, postoje smrti koje su blažene. Mnogi od nas poznavali su pokojnike koji su smrt dočekali s osmijehom. 
Ne s ironičnim podsmijehom s kojim možda neki ateisti pokazuju izvana prijezir prema smrti i vječnosti, nego s osmijehom koji je znak da su nadvladali najveći strah.
Nisu oni bili hrabriji ili luđi od drugih. Oni su vidjeli nekog kojeg mi ne vidimo svojim očima, čuli su nekog kojeg mi ne čujemo svojim ušima.
Tko može nadvladati umirućima strah od smrti doli pobjednik nad smrću?
I kakva li je tek nama utjeha, koji smo vidjeli naše drage kojima je osmijeh bio zadnje što su učinili u zemaljskom životu, da je to bio znak kako su došli u zagrljaj Krista, njihovog vječnog Zaručnika!
Kad bi zemaljski život vječno trajao, to bi bio pakao na Zemlji.
Kad bi sa zemaljskim životom, život prestao, to bi bio pakao na Nebu.
Jer bi život bio besmislen.
Smrt je neizbježna. Ne prestanimo razmišljati o njoj nakon što prođe blagdan Svih svetih i Dan mrtvih.
To razmišljanje, ako ne bude površno, ne će nas dovesti do očaja, nego do straha Božjeg koji je početak mudrosti kako kaže Sveto pismo.
Koja nas vodi do Zaručnika, poput djevica koje su sačuvale ulje-mudrost strpljivo čekajući Onog kojeg ljube i koji se pojavljuje u trenutku smrti.
Neka naš svaki dan započne sa željom svidjeti se Kristu i neka tako traje i završi. Onda ćemo vječni osmijeh već sada imati, i zajedno sa svetim Franjom, smrt nazivati svojom sestricom.

* Čak i samoubojice imaju nasilnu smrt, budući niti oni nisu gospodari smrti.

srijeda, 28. listopada 2015.

Mecena moderne umjetnosti

Povod tekstu je ovaj članak u kojem se nižu dokazi i priznanja kako je američka tajna služba CIA sponzorirala i upravljala s modernom likovnom umjetnošću u SAD-u.
Sličnu temu obradio je D.McGowan u svom feljtonu u kojem je prikazao vezu istih američkih tajnih službi u formiranju hippie pokreta (ustvari i pop rock glazbe te prateće filmske industrije) u Kaliforniji 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća.
Osim tajnih službi nezaobilazne mecene tih pokreta su najveći milijarderi poput notornog Rockenfellera.
Čitamo u članku kako se tumači da je motiv CIA-e za sponzoriranje moderne umjetnosti bio propagandističkog karaktera, odnosno 'osloboditi' umjetnost od bilo kakvih stega kako bi se tako uvjerilo i zapadnjake i one koji su živjeli pod komunizmom da je zapad napredan, liberalan u odnosu na 'kruta' pravila u umjetnosti koja su bila u komunističkim državama.
Kako je komunizam srušen (?) koncem 80-tih godina prošlog stoljeća, onda se te službe hvale kako su one tome znatno pridonijele tajno financirajući modernu umjetnost i pop-rock-hippie kulturu.
Živila CIA i drug Rockenfeller koji su nas oslobodili komunizma!
Avaj, ti isti nisu stali sa svojim tajnim operacijama, oni financiraju i dalje lijeve moderne umjetnike i lijeve pokrete.
Možda im treba reć - hej, stanite, komunizam je pao, nema smisla da tučete mrtvog komunističkog konja, prestanite financirati i podržavati bivše komuniste u umjetnosti i društvu koji sustavno uništavaju posljednje tragove tradicionalnog društva.

Ne, nisu te službe u zabludi, one rade ono što su oduvijek radile, a ova priča kako su se služile s modernom umjetnošću kako bi srušile komunizam je samo još jedna taktika kojem se te službe služe - ostavljanje krivih tragova, odnosno otpuštanje crnila kako bi se sakrili njihovi pravi motivi, ciljevi i pravi nalagodavci.
Moderna umjetnost i kultura bila je uvijek povezana s komunizmom, tzv. ruska avantgarda u umjetnosti procvala je nakon boljševičke revolucije. Legalizacija abortusa, uništenje obitelji, religije i svih oblika tradicionalnog života i kulture, propaganda feminizma i spolnog nemorala bila je ista ako ne i veća nego što je to bilo u hipijevskoj Kaliforniji 60-tih godina prošlog stoljeća.
Međutim nakon Lenjina, dogodio se je neočekivano Staljin, umjesto očekivanog nasljednika Trockog, pravog imena Lev Davidovič Bronštajn.
Iako se Staljina optužuje kako je bio svirepi diktator, možemo reć da je on bio 'kamilica' prema Lenjinu i Trockom, jer je uspio koliko toliko vratiti Rusiju u normalnije stanje države, što se je i vidjelo po tome što se je revitalizirao pojam obitelji (ali daleko od kršćanskog poimanja), nije se više propagirala dekadentna umjetnost i prestalo se je s propagiranjem svjetske revolucije na način na koji je to radio Trocki koji je sa Crvenom armijom otišao na zapad i bio, hvala Bogu, poražen od Poljske vojske (jer bi bila katastrofa da su se sovjetski bolješevici spojili sa njemačkim komunistima koji su u Njemačkoj preuzimali vlast i bilo ih je šest milijuna).
Dakle, svjetska revolucija nije uspjela tada, Trocki i trockisti (većinom židovi) pobjegli su na zapad da revoluciju izvrše na drugi način, prijetvorno i iznutra glumeći borce protiv komunizma i istovremeno ideološki i kulturno uništavajući tradicionalno društvo i kulturu koji su jedini se mogli suprostaviti komunizmu. Frankfurtska filozofska škola je bila vrlo važan segment tog novog vida komunističke revolucije i čiji korifeji su nakon progona iz Njemačke, objeručke dočekani u SAD-u kako bi pripremili mladež na hippie revoluciju i kako bi destruktivno djelovali na američku kulturu.
To je pozadina tajnog sponzoriranja CIA-e i ostalih tajnih službi moderne umjetnosti i pop-rock (anti)kulture - destrukcija tradicionalnog društva i kulture. Krinka je bila i jest - tako rušimo komunizam.
Moderni američki neokonzervativci koji su na vrhu američke države su ustvari trockisti, glume kako brane tradicionalne vrijednosti dok ih uništavaju čim više mogu i u SAD-u, a još više po svijetu rušeći tradicionalna društva i države u ime liberalno-demokratske revolucije.
Arapsko proljeće odnosno recentna najezda azijskih i afričkih muhamedanca u Europu djelo je njihovih ruku, kao i promocija sodomizma koja se nameće svakoj državi koja želi pristupiti zapadnom svijetu.
Ovih dana pokazuje se paradoks da ruski komunisti predlažu zakon koji će kažnjavati svako manifestiranje ili promoviranje sodomizma (takav zakon je bio u gotovo svim državama pred pola stoljeća), a u cilju zaštite ruskih obitelji i ruskog naroda, a neokonzervativci na zapadu, zajedno s cijelom ljevicom i liberalima, ga potiču.
Vjerojatno bi se slično dogodilo i po pitanju moderne umjetnosti.

Na koncu postavlja se pitanje - tko je ustvari mecena moderne umjetnosti, tko promiče modernu antikulturu i uništavanje tradicionalnih društava?
To je netko tko mrzi ljepotu i sklad, dobro i strah Božji među ljudima.
Komunizam, trockizam, frankfurtska škola, feminizam, moderna umjetnost, hippie pokret, neokonzervativizam, sodomizam, sotonizam, kult ekologije i slično, samo su sredstva tom meceni kojeg je Gospodin nazvao čovjekoubojicom i ocem laži od početka.



utorak, 27. listopada 2015.

Obelisk na trgu sv.Petra


Vjerojatno se mnogi hodočasnici zapitaju, kad dođu na trg sv.Petra u Rimu, što predstavlja egipatski obelisk u središtu tog trga.
Službeni odgovor je - to predstavlja pobjedu kršćanstva nad poganstvom, jer na vrhu obeliska je križ.
Zanimljiva je povijest tog obeliska.
Podignut je u Heliopolisu (današnji Kairo) u drugom tisućljeću prije Krista.
Rimski car Kaligula ga je prenio u Rim i postavio na hipodromu koji se je nalazio uz buduću baziliku sv.Petra u Vatikanu koju je izgradio prvi kršćanski car Konstantin. Obelisk se je tada nalazio bočno od bazilike, hipodrom je bio uništen.
Za vrijeme pape Siksta V, tijekom gradnje nove crkve sv.Petra (na mjestu stare bazilike), obelisk je pomaknut ispred nove crkve.
Arhitekt Bernini je po nalogu pape Aleksandra VII napravio sadašnji trg sv.Petra sredinom 17.st.
Ovo bi bili samo suhoparni povijesni fakti kad ne bismo znali što se je to ustvari sudbinski dogodilo u renesansi, i da se to razdoblje nikako ne može smatrati pobjedom kršćanstva nad poganstvom, nego ponovno oživljavanje poganstva koje se je nastavilo sve do današnjih dana.
Egipatska poganska religija (ustvari magija) bila je okrenuta oko štovanja Sunca. Sunce je po drevnim Egipćanima muški, aktivni element, a Zemlja pasivni, ženski. Obelisk oblikom asocira na falus, stoga je obelisk simbol poganskog božanstva Sunca, dočim je Zemlja oblika kružnice ili elipse podsjećajući tako na ženski spolni organ.
Kolonade na trgu sv.Petra čine elipsu, a u središtu je obelisk.
Sve bi to moglo biti slučajno, kad ne bismo znali kako su vinovnici tog arhitektonskog djela bili dobro upoznati s egipatskom poganskom religijom, odnosno s hermetizmom.
Ako niste 'skočili' na poveznicu, onda ukratko o hermetizmu.
Hermetizam je nauk po kojem je grčki bog Hermes ili njegov pandan egipatski bog Thoth objavio pravo znanje ljudima o božanskim tajnama koje je zapisao legendarni lik Hermes Trismegistus u svojim knjigama.
Hermetici vjeruju kako je to prava teologija, koja uključuju alkemiju, astrologiju i magiju te uz pomoć koje ljudi, koji su upoznati s tom naukom, mogu postići svoje osobne ciljeve i sreću, ali i cijelo društvo. 
Njihov moto je 'kako gore, tako dolje', odnosno onaj tko poznaje pravi nauk može iskoristiti razne tehnike, talismane i slično, da nebesku stvarnost prenese na Zemlju. Ako ste ikad čuli za ljude koji vjeruju da je geometrija piramide magična, onda ste se susreli s hermetistima. Slično je vjerovanje u obeliske, kako preko materijalnih oblika dobiti nebesku moć Sunca i slično.
I ako mislite da su se takvom magijom bavili u doba renesanse samo primitivni ljudi, onda ste u zabludi. Najučeniji ljudi tog razdoblja bili su hermetičari, bavili su se alkemijom, astrologijom i magijom.
Notorni 'milijarder' tog razdolja Cosimo Medici iz Firence je bio lud od sreće kad mu je jedan njegov poznanik donio Hermetiku, knjigu Hermesa Trismegistosa za koju se je mislilo da je izgubljena.
Vladala je pomama za tajnim znanjem koja je bila veća od suvremenog new age pokreta i želje za okultnim.
I što je najgore, takvi ljudi, osim što su bili izuzetno bogati i utjecajni, bili su bliski Crkvi u toj mjeri da su neki među njima bili i pape.
Tumačilo se je kako je Hermes Trismegistos bio suvremenik Mojsijev te da je u svojim knjigama proročki nagovijestio dolazak kršćanstva, u pozitivnom smislu*. Stoga se je htjelo izvršiti sinkretizam između poganskog hermetizma i kršćanstva. Barem u Italiji skoro svi hermetici su se smatrali katolicima koji žele odbaciti neke zablude u kršćanstvu i vratiti se izvornoj teologiji.
Moglo bi se reći kako su modernisti 20.stoljeća potomci renesansnih katoličkih hermetika, kao i da su novoredni pape ** nasljednici renesansnih papa. 
Renesansni pape vjerovali su u astrologiju i u magiju, kao i svi ondašnji kraljevi i velmože. Imali su svoje dvorske astrologe. Jedan papa je odgađao dan svoje krunidbe dok mu se 'nisu poklopile zvijezde'.
Papa Urban VIII bojao se je neposredne smrti koju mu je prema astrološkim kartama predvidio španjolski svećenik Orazio Morandi između pomrčine Sunca i Mjeseca.
Zato se je nekoliko mjeseci 'liječio' uz pomoć dominikanskog heretika i hermetičara Tommasa  Campanelle (i Giordano Bruno je bio dominikanac i hermetičar), koji je izvodio magijske talismanske obrede prema Hermeutici, knjizi Hermesa Trismegistosa kako bi papa izbjegao smrt.

Pomama za grčkom filozofijom, umjetnošću i poganskom magijskom religijom uništila je kršćansko društvo. Iako se je dogodila reakcija na renesansu, ona nije bila dovoljna da vrati društvo natrag u kršćanske okvire.
Stara bazilika sv.Petra koju je napravio car Konstantin bila je nepovratno uništena i na njezino mjesto je došla nova renesansno-barokna crkva koja je prepuna prikaza nagih tijela, poganskih likova i bogova.
O tome možete pročitati ovdje
Nažalost, moram konstatirati da egipatski obelisk na trgu sv.Petra nije simbol pobjede kršćanstva nad poganstvom, nego pokušaj neprirodnog i neuspješnog amalgamiranja istih.
I kad bi tradicionalni katolici uspjeli povratiti oduzete nekretnine odnosno crkve, morali bi dobro razmisliti što učiniti s njima, što izbaciti iz njih i uništiti kao nekršćanske artifakte koji truju duše onih koji ih gledaju. 
Talismani postoje, makar stali u džepu ili bili veliki kao trgovi. I nisu pogani bili idioti koji su vjerovali da sam talisman ili idol ima po sebi moć, nego da ta moć dolazi odozgor, od bogova. 
Ali moć talismana ne dolazi odozgor, nego odozdol, od demona. 
Kao oni kojima je domovina gore na Nebesima, moramo znati da je Bog ljubomoran kako nam je objavio u sv.Pismu, i da je svaki znak poganstva Njemu odvratan te stoga takve zabludjele ljude željne nadnaravne moći, makar se nazvali kršćanima i svećenicima Kristovim, prepušta zavođenju i vlasti čovjekoubojice od početka i ocu laži.
Razbijmo dakle sve idole koji su nam smetnja pravoj i čistoj vjeri!


* Većina navoda je iz knjige "The Vatican Heresy" autora Roberta Bauvala koji je vrli zagovornik hermetizma, pa bi se njegovi tekstovi mogli uzeti sa rezervom. Međutim, našao sam i kod drugih autora iste činjenice.
Renesansni hermetici nisu, barem formalno odbacivali kršćanstvo. Moderni hermetici poput autora ne skrivaju svoje neprijateljstvo prema kršćanstvu.

** Na poveznici je članak o liječenju Bergoglia koje je izvršio taoistički monah. Suštinski nema razlike između hermetizma i taoizma, jedno i drugo je poganstvo, u jednom i u drugom slučaju se radi o demonskom utjecaju.

Predrasude

Novoredni papa Frane primio je u audenciju brojnu skupinu cigana.
Ne znam jel izrekao svoj 'povjesni' govor prije ili poslije trbušnog plesa kojeg su izveli pred njim.
Rekao je kako su djeca cigana budućnost ne samo svojih roditelja, nego i društva u kojem žive. 
Za papa Frana budućnost je ružičasta, prema tome ako mu vjerujete, ne brinite se zbog budućnosti u kojoj će cigani preplaviti vašu zemlju kao što sam vidio pred nekoliko godina u Slovačkoj.
Oni će prestati s prosjačenjem, krađom, životom na račun socijalne države (odnosno drugih ljudi) i brinut će se o ostalim članovima društva.
Ako pak ne vjerujete da će se to obistiniti, onda ste zatucani, rasisti, ksenofobi i puni predrasuda te za vas nema mjesta u ružičastoj budućnosti koju vidi proročki papa Frane.
Sigurno onda imate i predrasude prema sodomitima i ne pružate dobrodošlicu muhamedancima iz Afrike i Azije i mislite da se preljubnici ne smiju pričešćivati.
Vrijeme vas je pregazilo.
Ali ako odbacite predrasude, možda za vas još ima nade.

nedjelja, 25. listopada 2015.

Živio Krist Kralj!

Posljednja nedjelja u mjesecu listopadu je blagdan Krista Kralja*.

Poslanica današnje svete liturgije je Kološanima:
Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Ova Pavlovljeva poslanica nam također svjedoči o istini traducianizma
Isus Krist, pravi Bog je i pravi čovjek, i kao stvor On je prvorođenac stvaranja.
U Njemu stvoreno je svih devet korova anđela, i sav materijalni svijet uključujući Adama i u Njemu sve postoji jer On je Život.
On nije samo prvi u stvaranju, On je prvi i u uskrsnuću. Alfa i omega.
Glava mističnog tijela koje se zove Crkva.
Ovo se ne smije shvatiti kao metafora, Crkva je stvarno biće, stvarni organizam kojeg zovemo još općinstvom svetih.
Zato je bliskost svetaca s Isusom Kristom, našim Kraljem i našom Glavom veća od bilo koje bliskosti koja je između dvoje ljudi.
Vjerujem da je posljednji redak ovog citata poslanice Kološanima bio argument Origenu za herezu apokastaze, zabludu kako će na kraju Pakao ostati prazan, kako će se tada i Lucifer vratiti u Raj.
Isusova neizmjerna Žrtva otkupljenja je dostojna toga, ali spasenja ljudima nema bez vjere u Žrtvu i bez krštenja, dočim demoni nemaju vjere te se ni ne mogu spasiti.
Zašto demoni nemaju vjere? 
Zato što su oni imali jasnu spoznaju Krista Kralja kojem se nisu htjeli pokloniti, i ta njihova odluka je neopoziva.
Ljudska narav je drugačija, naš intelekt je kudikamo nemoćniji, oslabljen k tome zbog 'inercije' uma i tijela, naše neopozivo klanjanje Kristu Kralju ili neopoziva pobuna zapečaćena je tek na kraju našeg zemaljskog života.
Zemlja i Nebo na kraju će biti izmireni s Bogom po Kristovoj Krvi.
A što je s Paklom, zar će Pakao biti cijelu vječnost u ratu s Bogom?
Ne će, vječna kazna je uvjetno rečeno izmirenje s Bogom, Bog ne će ratovati s demonima i prokletnicima u Paklu, pravda će biti zadovoljena s vječnom kaznom. Neprijatelji Krista Kralja ne će imati više nikakve vlasti, i jedino što će imati je vječni škrgut zubiju.
Krist Kralj ima apsolutnu vlast nad Nebom, Zemljom i Paklom.
Poklonimo se jedinom pravom kralju. Dok još možemo.


Evanđelje je Ivanovo, 18-ta glava:
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 

tekstu Djeni mač u korice" sam se osvrnuo na antikršćansko tumačenje Evanđelja po kojem se kršćani ne smiju boriti za zemaljsku kršćansku državu.
Krist Kralj ne bi bio pravi kralj kad bi trebao našu pomoć ili pomoć legija anđela da uspostavi svoje vječno kraljevstvo.
Njegova prividna nemoć pred Pilatom, ali i u vremenu do Posljednjeg suda je zbog slijedećih razloga:
- kako bi se dragovoljno prepustio neprijateljima i tako podnio beskonačnu otkupljuću žrtvu križa,
- kako bi se Njegovi neprijatelji doveli u zabludu kako mogu pobijediti,
- kako bi se Njegovi izabranici borili za nebesko kraljevstvo i tako posvetili u toj borbi.
Tko god je od istine, taj ne može izgubiti. Istina je nepobjediva.
Krist Kralj je istina.

Krist Kralj pobjeđuje, Krist Kralj vlada, Krist Kralj vječno kraljuje! 

  * Novoredna Crkva je pomakla blagdan zato da bi ga slavila zajedno s braćom hereticima protestantima.



subota, 24. listopada 2015.

Muško i žensko stvori ih

Obično ljudi postave pitanje, kad razmišljaju o Isusovoj zgodi s preljubnicom koju je spasio od kamenovanja: gdje je bio preljubnik koji je morao po Zakonu isto biti kamenovan?
"Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću - i preljubnik i preljubnica." Lev 20:11
Što ako preljub učini muž s djevojkom - s neudatom ženom?
Tada se ne radi o slučaju koji se spominje u Lev 20:11.
Ako se ne pojavljuje muškarac u zgodi, onda je moguće kako se u takvom slučaju muž nije kažnjavao kamenovanjem.
Stoga sam mišljenja da se u ovom slučaju radilo o neudanoj ženi i mužu u preljubu.
I ta žena je najvjerojatnije bila prostitutka ili žena lakog morala, jer normalna židovska djevojka se ne bi upuštala u takvu 'avanturu' zbog koje se više nikad ne bi mogla udati.
Slijedeće pitanje je zašto je Bog strožiji po pitanju preljuba prema ženama nego prema muškarcima?
Zašto muž biva pošteđen kamenovanja ako vara svoju ženu s djevojkom, a žena ne biva ako vara svojeg muža s mladićem?
Odgovor se sam nameće, muškarci i žene nisu istovjetne naravi (iako je žena stvorena od muža - Adama), Bog je dao Adamu veću odgovornost nego Evi. Bog najprije pita Adama što je učinio, iako je Eva prva učinila grijeh i nagovorila Adama da učini grijeh.
Kad bi bili ravnopravni i isti, onda bi Bog naprije pitao i osudio Evu, onda se istočni grijeh ne bi zvao Adamovim grijehom, nego Evinim, onda ne bi sv.Pavao napisao da je po jednom čovjeku (Adamu) došao grijeh i smrt na svijet, nego bi rekao da je to došlo sa jednom ženom.
I ne bi rekao Efežanima da žene moraju biti poslušne svojim muževima, a muževima da moraju ljubiti žene kao sto je Krist ljubio i dao život za Crkvu.
Svatko će se složiti da Crkva mora slušati Krista, ali malo će se tko danas složiti da žene moraju biti poslušne svojim muževima.
Jeli isto kad netko prevari Krista ili kad prevari Crkvu?
Tako je veći grijeh kad muž bude prevaren nego kad žena bude prevarena.
Zato se u Zakonu spominje preljub sa ženom svoga susjeda, a ne i preljub s mužem svoje susjede.
Da se razumijemo, i jedno i drugo je smrtni grijeh, ali prvo ima veću ozbiljnost-težinu.
Zbog istog razloga u SZ je bilo dopušteno muževima imati više žena, ali ne i obratno.
Kad je muž bio prevaren, onda je njegov ugled bio srozan u društvu više nego što je bio srozan ugled žene ako ju je muž prevario. Sara nije rado trpjela Hagaru, ali je i sama preporučila Abrahamu da legne s ropkinjom kako bi imao potomstvo.
Obrnuto bi bilo nezamislivo, Abraham 's rogovima' više ne bi bio patrijarh i njegova obitelj i klan bi bili uništeni, budući da čovjek bez časti ne može biti na čelu obitelji, ne može biti patrijarhom*.

Zašto se u donedavnim patrijahalnim društvima koji su bili i kod nas, nečednost djevojke puno vise osuđivala nego nečednost mladića?
(što je sasvim u skladu s tim odnosom koji je i u Objavi)
Zašto je Bog stvorio ženu tako da postoji fizički dokaz nevinosti žene, dočim takvog dokaza nemaju muškarci?
Zašto je nevinost žene smatrana uvjetom za brak, dok to nije tako strogo bilo s muževima?

Odgovor je:
Ženama je Bog dao ono što je veličanstveno i nadmašuje muškarce - žene donose na svijet novo ljudsko biće.
Štovise, Žena je donijela na svijet Boga.
Zato u Zakonu preljub žene ima veću težinu nego preljub muža.
Ženska utroba svetije je mjesto nego muško spolovilo.
Onome kojemu se je više dalo (ženama po pitanju majčinstva) od njih se više i traži (veći stupanj nevinosti i vjernosti).
Nadam se da žene koje ovo čitaju ne će pomisliti kako imam neku mržnju prema ženama.
Istina će nas osloboditi. A istina je u Objavi.
Istina nije u čovjekoubojici od početka i ocu laži koji je uvjerio mnoštvo žena kako tek sad žive u sreći i slobodi, a sve ono prije je bilo ropstvo žene**.
Bog nas ne vara, niti nas može varati.
Istina je često poput lijeka koji se uzima kad se dogodi trovanje želuca.
Nije lijepo povratiti sadržaj želuca, ali ako je taj sadržaj otrovan, onda je to spasonosno. 

 *Nije simpatično što je Abraham lagao faraonu da mu je Sara sestra kako bi spasio svoj život, ali nije ni lagao, jer rođaci su se smatrali braćom i sestrama.

** Chesterton je negdje napisao kako je feminizam apsurd u kojem se smatra ropstvom kad žena mužu pere robu, kuha i čisti kuću, a kad ta ista žena ide raditi to ili tome slično drugom muškarcu koji joj nije muž nego šef na poslu ili poslodavac, onda je to sloboda i emancipacija žena.


petak, 23. listopada 2015.

Stare razglednice u žrvnju vremena

Ponekad je zanimljivo gledati stare fotografije, čitati stare knjige, proučavati stare artifakte.
To je znak da smo stari.
Mene to privlači zato što me zadivljuje pojam vremena, onakav kakav ga je opisao sv.Augustin.
Nekad sam definirao vrijeme kao mjeru promjena.
Vječnost je bez promjena, zato u vječnosti ne postoji vrijeme.
Jednostavna 'fizikalna' definicija.
Ali kako kaže sv.Augustin, vrijeme je stvorenje koje teži u nestajanje, u ne-bitak.
Prošlost ne postoji nego samo kao nečije sjećanje.
Kad čitamo povjesne knjige mi ne oživljavamo prošlost, mi samo stvaramo u svojoj mašti sliku događaja koji više ne postoje.
Budućnost ne postoji nego kao nečije predviđanje, koje će se dogoditi, ali i ne mora, i ubrzo ako se dogodi, odlazi u 'kantu za smeće', u prošlost.
A sadašnjost? Jel sadašnjost ono pravo vrijeme koje postoji?
Jel sadašnjost ova godina, 2015 (moram paziti da se ne zabunim koja je godina )?
Ne nije, jer je više od polovice ove godine otišlo nepovratno u prošlost.
Jel ovaj mjesec? Nije ni on, jer više od pola je otišlo u prošlost, a ostatak je u budućnosti koja se možda ne će nikad ni dogoditi (evo proročanstva o kraju svijeta ).
I tako prema satima, minutama, sekundama, milisekundama ... sadašnjost-vrijeme nam uvijek izmiče i bježi od nas kao voda koju bi htjeli stisnuti u šaci, ili kao naša sjena koju nikad ne možemo uhvatiti.

Pogledajte ove TV emisije koje su stare 20-tak godina:


Govore o stvaranju vrlog novog svijeta, o narušavanju suverenosti nacionalnih država i stvaranju super internacionalne države, o uništenju industrije u zapadnim zemljama, o strahu da će ta super država nametati prosodomitske zakone ...
Sudionici emisije govore o budućnosti u odnosu prema njihovoj sadašnjosti koja je nama prošlost.
Ali to je nama i sadašnjost i budućnost jer su se njihova predviđanja obistinila.
Na kraju sve je to ništa, jer i super internacionalna antikršćanska država  koliko god bila moćna, ne može izbjeći sudbinu vremena u kojem egzistira - nestajanje.
Mi ne ćemo nestati, u to duboko vjerujem. Naša besprekidna želja da zaustavimo vrijeme, da ga uhvatimo za vrat i kažemo mu - e sad je dosta, želim živjeti tamo gdje mi ne nestaju ugodni trenuci s ugodnim ljudima, bit će uslišana.

Zato volim gledati stare 'razglednice' jer me povezuju u mojoj mašti s nekima s kojima bih želio ostati u sadašnjosti, ali kako nam sadašnjost-vrijeme uvijek izmiče, onda znam da se moja želja može ostvariti samo izvan vremena, u vječnosti.
Od svih tih medija koji nam stvaraju slike prošlosti, postoji jedan koji nadmašuje sve ostale.
To je sv.Pismo ili konkretnije Evanđelje. Želim živjeti tamo gdje, lik iz moje mašte koji nastaje čitanjem Evanđelja, zauvijek živi i vlada, izvan vremena, u sadašnjosti koja ne zna za prošlost i koja se ne brine za budućnost.

četvrtak, 22. listopada 2015.

Djeni mač u korice

Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?"
Iv 18:11

To je rekao Gospodin nakon što je sv.Petar odsjekao desno uho sluzi velikog svećenika.
Zanimljivo je kako nam je  Ivan Evanđelist napisao ime tog sluge, Malho.
To je ponukalo Ralpha F. Wilsona da napiše priču o tom čovjeku o kojem ništa ne znamo osim imena i tog događaja na Maslinskoj gori kad mu je odsječeno uho Isus čudom vratio na glavu.
Isto tako zanimljivo je što evanđelist specifizira kako se radi o desnom uhu, što se može povezati s običajem da se roba/slugu označava probadanjem desnog uha.
U svakom slučaju siguran sam da postoji Božja poruka u tom događaju u koju sad ne će ulaziti, nego ću se usredotočiti na Isusovu zapovijed Petru da vrati mač u korice.

Jahve zapovjedi anđelu da vrati mač u korice.
Ljet.21:27
Zapovijed Božja anđelu je iz SZ kad je kralj David učinio grijeh pred Bogom jer je dao popisati Izraelce*, a Bog je poslao za kaznu anđela zatornika da tri dana istrebljuje Izraelce. David se je pokajao i podigao je poseban žrtvenik Bogu da bi se kazna prekinula. Bog ga je uslišao i tade je zapovijedio anđelu da vrati mač u korice.
U čemu je razlika između sv.Petra i anđela zatornika?
Petru Bog nije zapovijedio da udari na slugu velikog svećenika, ali je prethodno rekao Isus apostolima neka nabave mačeve. I Petar je odgovorio da ima dva mača, što je vrlo važno da bi se shvatila doktrina Crkve o dva mača**. Isus mu je odgovorio - to je dosta.
Anđeli pak bespogovorno izvršavaju Božje zapovijedi i nikad samoinicijativno ne kažnjavaju ljude.
Velika je, ali nažalost toliko danas raširena zabluda, kako je Isus zapovijedio sv.Petru odnosno Crkvi da odbace mač, da ne koriste nikad više silu niti protiv onih koji su otvoreni Božji neprijatelji, niti protiv onih koji im prijete uništenjem.
Jer rečeno je - djeni mač u korice, a ne baci ga od sebe i nikad ga više ne koristi. U tom slučaju bi bilo rečeno - baci mač i korice, jer korice su nepotrebne ako nema mača.
Ili, zar je Isus možda htio prekoriti sv.Petra što je upotrijebio mač da Ga zaštiti, a prethodno mu je zapovijedio da nabavi mač?
Kako mogu liberalno-pacifistički kršćani objasniti takvo ponašanje Krista ako vele da je Isus uvijek protiv nasilja? Kakav bi to bio Krist koji je zapovijedio Petru da nosi mač samo da bi ga poslije ukorio što je mač upotrijebio za Njegovu zaštitu?
Ne, takav Krist ne postoji, to je Krist iz hipijevskog mjusikla "Jesus Christ Superstar". 
Sv.Petar je učinio ono što je Gospodin od njega očekivao, i ako ništa drugo moramo se diviti hrabrosti i privrženosti Petra Gospodinu koji je uzeo mač protiv višestruko brojnijih neprijatelja, jer da se Gospodin nije uključio Petar bi brzo bio ubijen, a vjerojatno i ostali apostoli. Bili bi mučenici kao što su to bili ubijeni križari tisuću godina kasnije.
Moramo dakle čitati Evanđelje kako su ga oduvijek čitali kršćani, onako kako piše, a ne onako kako to odgovara ovom svijetu koji želi da kršćani budu samo stoka za klanje.
Isus je rekao Petru da vrati mač u korice zato što je došao čas kad se je utjelovljena Riječ dragovoljno predaje u ruke griješnika da podnese otkupljujuću Žrtvu za sve grijehe svijeta.
Da nije bio taj trenutak, Isus bi s pravom pokudio i sv.Petra i ostale apostole kad se oni ne bi borili protiv Njegovih neprijatelja nego glumatali pacifiste skrivajući tako svoj kukavičluk.
Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 
Isus odgovara Pilatu na pitanje jel On židovski kralj.
Ovaj citat često koriste neprijatelji Kristovi kako bi pacifizirali kršćane.
Poručuju: - ako slijedite Krista onda se borite za Njegovo kraljevstvo koje nije na Zemlji, a nipošto se ne borite da zemaljske države budu kršćanske, da priznaju Krista Kralja. U istom duhu kažu kako je pravo kršćanstvo i prava Crkva bila sve dok nije car Konstantin proglasio rimsko carstvo kršćanskim. I onda je opet zaživjelo s francuskom revolucijom, ubijanjem kršćanskih kraljeva i kršćanskih država.

Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" 
Mat 28
Citat se nalazi na samom kraju Matejevog Evanđelja.
Nije li to kontradiktorno izjavi koju je Isus dao Pilatu kako Njegovo kraljevstvo nije od ovog svijeta? 
Nije, zato što kad je Isus spomenuo 'ovaj svijet' onda je mislio na ljude koji su pod dominacijom Sotone, takvi ne pripadaju kraljevstvu nebeskom.
Međutim tvrditi kako je Zemlja pod vlašću Sotone je negirati Gospodina koji je rekao da ima svu vlast i na Nebu i na Zemlji.
Stoga, boriti se za Krista Kralja znači priznati Mu da On nije samo naš kralj, nego da je kralj sveg stvorenog, da ne postoji kvadratni metar na površini ili u dubini Zemlje ili u visinama na kojem imaju pravo Njegovi neprijatelji imati vlast, i ako je sada imaju, to je zato što im je to Krist Kralj dozvolio kako bi se kršćani imali protiv čega boriti i tako se posvećivati u borbi.
Ali onaj tko nije u sebi svladao Kristovog neprijatelja i čovjekoubojicu od početka, taj se ne može niti izvan boriti za Krista Kralja.
Sv.Pavao nam poručuje kako se kao Kristovi vojnici moramo naoružati vjerom i svim drugim milostima koje nam Bog daje u borbi.
Svakako, ako mislimo da Crkva ne smije koristiti silu, a to je taj drugi mač** kojeg ima u zemaljskoj državi, onda nismo oboružani pravom vjerom.

* Nisam dosad istraživao zašto je to Bog zabranio. Moguće je zbog toga što se kraljevi uzohole kad vide koliko velik broj podanika imaju. Možda je to isto povezano s tendencijom prema birokratiziranoj državi koja mora znati broj ljudi koje će oporezovati, koliko ima vojnih obveznika  i slično, pa se državnici više ne uzdaju u Boga, nego u 'brojeve'.

** Prvi Petrov mač je duhovna vlast koju mu je dao Gospodin u Crkvi, drugi mač je vlast koju ima nad zemaljskom državom, odnosno Crkva ima pravo koristiti silu zemaljske države kako bi se obranila i kako bi onemogućila zlo.
Stoga je jasno da se kršćani moraju boriti za kršćansku zemaljsku državu kako bi čim neometanije živjeli kraljevstvo nebesko još na Zemlji.


utorak, 20. listopada 2015.

Zeleni učiniše nešto


I učinili su to. Nema više industrije u Rijeci. Vidi se gradska ura, a tek kultura.
Nu, ne mislim se sad osvrtati na deindustrijalizaciju Rijeke i etabliranje antikulture kao prave kulture ovog grada.
Cilj mi je povezati ove pop humanitarce s humanitarcima globalnog karaktera, s Rimskim klubom.
Dvadeset godina prije riječkih rokera, u misterioznoj 1968. godini, sastali su se u Italiji utjecajni svjetski političari na inicijativu još utjecajnijeg svjetskog bogatuna, Davida Rockefellera. Cilj sastanka dostojan kluba supermena; spasiti naš "jadni" zemaljski krug kojeg oni zovu planetom Zemljom.
Od koga spasiti? Od ljudi koji majčici Gaia prijete potpunim uništenjem preko zagađivanja. Da i ne znamo što se je dogodilo poslije, mogli smo biti sigurni da će takav moćni klub supermena pokrenuti lavinu. Koja se je kako vidjesmo dokotrljala i do grada na Riječini koji se diči svojim ranim industrijskim razvojem u 19.stoljeću.
Kao što je poznato čitateljima ovog bloga, nisam niti ja pristalica industrijalizacije po svaku cijenu.
Međutim i hvala Bogu nisam supermen niti član Rimskog kluba niti sam roker koji osluškuje što će im gazde medijskih carstava i kreatora trendova u pop kulturi naložiti (a to su kao što pretpostavljate članovi Rimskog ili sličnih klubova).
Zato ću pokušati objasniti što vidim kao pravi cilj ideologije koja se zove po istoj boji koju obožavaju muhamedanci, i koja se proširila zapanjujućom brzinom kao i muhamedanstvo (ne, ne mislim da je ta boja razlog tom fenomenu).

Povratak poganstvu. To im je glavni cilj. Zeleni se obraćaju 'zemaljskom krugu' kao da je to biće božanskog karaktera. Ne baš onog pravog, jer pravi Bog ne može trpjeti niti biti uništen, nego poganskom bogu odnosno božici.
U poganstvu božica Zemlja je uvijek vezana s plodnošću, odnosno štovanje Zemlje se pokazuje kultovima spolne raspojasanosti, orgijanja.
U istom misterioznom desetljeću u kojem je utemeljen Rimski klub, osniva se Crkva Sotone koju je SAD-e registrirao kao legitimnu religiju. Vještičarstvo isto tada ulazi ponovno na velika vrata nakon što je stoljećima bilo skriveno i proganjano od kršćanske države. Svi vidovi okultnog praznovjerja izlaze na površinu. Drugi vatikanski koncil u istom razdoblju je stvorio od milijuna katolika najmnogoljudniju protestantsku sektu koja više nema volje boriti se protiv poganstva i lažnih religija, nego štoviše javno naučava kako se ljudi mogu spasiti izvan Crkve. Imamo nebrojeno slučajeva u toj novorednoj Crkvi kako njezini sljedbenici štuju Zemlju isto kao i pogani (pogotovo u tome prednjače neke 'časne sestre', valjda zato što je vještičarenje ili slavljenje božice Zemlje bilo uvijek bliže ženama nego muškarcima).

Drugi cilj kojeg vidim je uništenje tradicionalnih vrijednosti obitelji i kršćanskih naroda. Moramo primijetiti odmah kako se zelena-poganska ideologija nije širila tamo gdje nije bilo kršćanstva, recimo među muhamedancima ili hindusima.
Kad nam supermeni kažu kako je majčica Zemlja ugrožena zbog prenapučenosti, onda oni koji su robovi supermenskih medija u isti čas i u isti glas započnu naricati nad kletom sudbinom i odluče kako će napustiti sve tradicionalne vrijednosti njihovih predaka koje su prouzrokovale jad i čemer majčici Zemlji. I tako su uništene obitelji i europski narodi kao organske cjeline, ali čovječanstvo nije smanjeno, nego je povećano. Možda nepovratno su uništeni nekadašnji kršćanski narodi koji su žrtvovali svoju nepostojeću djecu božici Zemlji kako bi ona odahnula.
Postavlja se pitanje jesu li supermeni to planirali, ili su možda htjeli smanjenje svih rasa i naroda, a ne samo bijele rase?
Za ovo drugo nikad nije kasno, ali mnijem kako su nekadašnji kršćanski narodi bili glavna prepreka za konačni cilj, pa su prvi uništeni.

Treći cilj kojeg Rimski klub nije nikad skrivao je stvaranje jedne globalne vlade. Tobožnje opravdanje je vrlo logično. Zrak i voda ne poznaju državne granice, pa ako ćemo spasiti Zemlju onda moramo imati vladu koja će se boriti protiv zagađenja i koja će imati ovlasti iznad svih država.
Ako niste primijetili, ta vlada već djeluje dosta dugo.

Na koncu, što je konačni cilj, jer ovo navedeno su pomoćni ciljevi?
Kako je objavljeno u sv.Pismu, poganski bogovi su demoni.
Povratak poganstvu kojeg sam naveo kao glavni cilj je drugim riječima povratak štovanju demona.
Zemlja nije nikad bila prenapučena. Kažu nam kako je čovječanstvo naraslo zato što je tehnologija omogućila veće prinose hrane. Što je laž. Jer moderna poljoprivreda nije povećala prinose po jedinici površine obradivih površina, nego je dramatično smanjila broj seljaka odnosno radnika na njivama. Kad bi se taj povećani broj ljudi vratio na selo, proizvodilo bi se više hrane nego što je sad proizvode velike farme ili multinacionalne tvrtke s modernom tehnologijom, genetski modificiranim sjemenjem, umjetnom gnojidbom i s kemijskim otrovima koje se koriste protiv bolesti koje je najvjerojatnije prouzrokovala ta ista moderna tehnologija.
Rimski klub stvorio je nepostojeći problem kako bi ponudio rješenje - globalna vlada i novo poganstvo, odnosno štovanje demona.
Zato na popisu članova Rimskog kluba nema onih najvažnijih, koji su utjecajniji od D.Rockefellera i koji znaju da im je ostalo još malo vremena za povesti čim više ljudi za sobom u vječnu propast.

Što je nama učiniti da ne budemo povedeni tamo kamo ne želimo?
Čvrsto vjerovati u Gospodina, ne mučeći se s pitanjima kako će to na kraju biti sve završeno, ali šireći istinu ljudima oko sebe o opasnim lažima umotanim u brigu za opće dobro.

ponedjeljak, 19. listopada 2015.

Kako Bog koristi Jehove svjedoke

"Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova."
Mudr.izreke 8:22 ...

Susjed Jure, koji je JS - Jehovin svjedok, bio je ljetos kod mene i upućujući me na gornji citat, pokušao me uvjeriti da Isus nije svemogući Bog, nego da je stvor.
Zanimljivo je što sam prije toga nekim svojim prijateljima pisao o traducianizmu.
Tekst kaže da je Mudrost stvorena prije Neba i Zemlje. Ali je ipak stvorena, nije vječna.
Moguće je da se radi o krivom prijevodu, jer malo dalje u tekstu se kaže kako je Mudrost rođena, vjerujemo da Otac u vječnosti rađa Sina kojeg još zovemo Riječ ili Logos što isto znači kao i mudrost.
Na prvi pogled redak 8:22 (stvaranje Mudrosti) i 8:24 (rađanje Mudrosti) su kontradiktorni (ako je prijevod ispravan).
Moje skromno mišljenje je da se radi o istoj prividnoj kontradiktornosti po kojoj je Isus Krist, naš Gospodin, pravi Bog i pravi čovjek, jedna osoba s dvije naravi i dvije volje.
Isus se rađa u vječnosti od Boga, ali Njegova ljudska duša je stvorenje i to prvorođeno stvorenje.
Zato Mudrost o Sebi kaže da je stvor, ali i da je rođena od Boga, da je Bog.
Naravno da Jure nije htio ulaziti u takvu raspravu kao niti jedan heretik koji negira Isusovo božanstvo.
JS se primjerice uhvate redka u sv.Pismu u kojem Isus, predstavljajući samo svoju ljudsku narav, kaže da o Sudnjem danu zna samo Bog, a ne i On, ili kad kaže da je Otac veći od Njega.
Ne žele nipošto uzeti u obzir redak u kojima Isus kaže da je isti s Ocem, odnosno ovaj redak Mudr. izreka 8:24 koji kaže da se Mudrost rađa od Boga (znači u vječnosti).

Stoga ja stvarno mislim da je prvi stvor koji je stvoren prije Neba i Zemlje, prije anđela i ljudi, bila Isusova ljudska duša koja je Mudrost kao i druga Božanska Osoba, štovise radi se o jednoj te istoj Osobi koja ima u sebi dvije naravi.
Isus Krist je dakle postojao prije svih stvorenja, a utjelovio se, dobio ljudsko tijelo, od Marije vazda djevice u punini vremena.
I kad nalazimo u Postanku redke:
"I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, ..."
onda se ta sličnost odnosi na sličnost Adamove duše s ljudskom dušom Isusa Krista.
Krštenje je sakrament po kojem krštenik dobiva kao i Adam, dušu sličnu Kristovoj, čistu od grijeha, Gospodin kaže da se tu radi o nanovom rođenju.
U prvom rođenju dušu dobivamo od roditelja, i u lancu rađanja dolazimo do Adamove duše koja više nije bila čista kad su se iz nje nastale duše Adamove djece.
Sv.Augustin je uvjeren kako se istočni grijeh prijenosi putem spolnog čina koji je nužan za začeće djece i to zato što taj spolni čin, kakvog znamo, ne može biti izveden bez spolne požude (barem ne s muške strane).
U suprotnom, ako je sve točno ono sto sam pisao, djeca od svetaca bila bi sveta kad se rode, njima ne bi trebalo krštenje, odnosno nanovo rađanje u vodi i duhu, oni bi se rodili u stanju kojem je bio Isus u betlehemskoj štalici, i bez porođajnih muka majke (budući da je između ostalog, Bog kaznio Evu s porođajnim mukama, a vjerujemo da je Marija rodila Isusa bez porođajnih muka).
Nisam napomenuo u prethodnim razmatranjima o traducianizmu kako u sv.Pismu nalazimo na redak koji jako upućuje na to:
"Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek. Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet."
Post. 5:1 ...
Najprije je Adam stvoren na sliku Isusa Krista koji je pravi Bog i pravi čovjek.
Adam je bez grijeha u Božjoj milosti koja mu daje moć po kojoj nije rob požuda.
Slobodnom voljom Adam čini grijeh poslušavši Evu, a prije toga je već bio u grijehu jer je dopustio Evi da započne razgovor sa Zmijom.
Jer je Adam imao autoritet nad Evom, a iz Postanka je jasno da je cijelo vrijeme Adam bio prisutan dok je Zmija zavađala i navodila Evu na grijeh.
Moglo bi se reći da je Adam bio tada 'papučar', da mu je bilo više stalo da se ne zamjeri Evi nego da se ne zamjeri Bogu.
Zmija nije ni pokušala prevariti Adama, znajući da bi ju Adam odbio, ali je znala da je Adam postao slab na Evu - to je moje mišljenje, ali nisam prvi koji to tako tumači.
Nakon učinjenog grijeha Adamova duša nije više čista, postao je rob požuda.
Bez dodatne Božje milosti Adam se tog ropstva ne može osloboditi.
Međutim problem je što su i sva Adamova djeca isto robovi požuda, u istom stanju kao i Adam.
I to se vidi po gornjem citatu - Set nije stvoren na sliku i priliku Isusa Krista, nego je sličan svom ocu Adamu koji je u grijehu.
Da je Adam bio bez grijeha odnosno bez spolne požude, onda bi i Set bio bez grijeha kad se je začeo.
Taj grijeh koji se naziva prvim ili istočnim grijehom se prenosi začećem, ne rađanjem.
Inače ne bi nazivali Mariju bezgriješnim začećem, nego bezgriješnim rađanjem.
Kako je mogla Marija biti bez istočnog grijeha ako je potomak Adamov?
Uobičajeni odgovor je - Bog ju je poštedio ljage istočnog grijeha.
Ako je to Bog učinio Mariji, zašto to onda nije učinio svim ljudima?
Štoviše, mogli bi isto bogohulno zaključiti kako je Bog zao, jer je mogao sve Adamove potomke osloboditi istočnog grijeha, ali to nije učinio.
Što je kontradikcija koja izlazi iz krive pretpostavke kako Bog stvara svaku pojedinačnu ljudsku dušu iz ničeg, ex nihilo. Marijinu je stvorio iz Isusove duše, zato je Ona bezgriješno začeće.
Zar nisu sv.Joakim i sv.Ana začeli Mariju uobičajenim spolnim načinom?
Znam neke novoredne svećenike koju su se ljutili kad bi itko posumnjao da Marija nije začeta uobičajenim spolnim putem, jer po njima je heretično i samo pomisliti da nešto moze biti grješno u spolnom činu ili u spolnoj požudi, vjerojatno bi sv.Augustina izbacili naglavačke iz crkve.
Ako je Bog zapovijedio Adamu i Evi da se razmnožavaju, onda očito sam spolni čin nije grješan po sebi, jer Bog ne može zapovijediti grijeh.
Međutim Bog je to njima zapovijedio prije nego što su učinili grijeh, prije nego što su se u njima probudile požude, prije nego što su osjetili sram zbog svoje nagosti.
Dakle, moramo razlikovati kakav je spolni čin mogao biti prije istočnog grijeha, i kakav je spolni čin nakon tog grijeha. Razlika je u požudi.
Roditelji Marijini (čija se imena ne spominju u sv.Pismu) mogli su začeti Mariju bez spolne požude, Bog takvo čudo može učiniti. Bog im je mogao dati takvu milost.
Ali ja mislim da je Marijina, kao i Adamova duša, stvorena iz ljudske duše Isusa Krista, da je Marija od Isusa dobila ljudsku dušu, a Ona je Njemu dala tijelo.
To je puno veća bliskost Isusa i Marije nego što se uzima u obzir kod kreacionizma, po kojem je Bog stvorio ex nihilo Marijinu dušu (kao i naše), a ne iz Isusove duše (znači ne ex nihilo).
I da je ta Marijina bezgrješna duša unesena po Božjem milosrđu u tijelo koje su začeli sv.Joakim i sv.Ana.
K tome mislim da se je to stvaranje Marijine duše iz Isusove dogodilo prije stvaranja Neba i Zemlje, prije stvaranja anđela i Adama, i da se zato na Marijinim blagdanima, na Misama čita izvod iz Knjige mudrih izreka kojeg sam stavio kao uvod ovog teksta.

Što se tiče Jure, potvrdio je prethodni moj sud, da iako je u nekoj hijerarhiji JS (ala biskup) ne želi raspravljati o tekstovima koji bi ga mogli dovesti u sumnju prema lažnoj religiji kojoj pripada.
Kako sam mu pokušavao objasniti nauk o predestinaciji svetaca prošli put, ovaj put je rekao da je nešto saznao o sv.Augustinu. Ali ništa više nego što JS autoriteti pišu o Augustinu.
Budući da imam knjigu "Ispovijesti" Augustina, ponudio sam mu je na čitanje.
Odbio ju je uz obrazloženje da nema vremena (iako je umirovljenik).
Vidjet ćemo hoće li doć treći put.
Neka mu Bog da milosti preobraćenja - vjere.
Mnijevam kako mi je Bog poslao Juru kako bih spoznao smisao u tekstu sv.Pisma koji je naizgled kontradiktoran i koji potvrđuje traducianizam i ideju kako je Isus Krist prvina stvaranja, alfa i omega, a ujedno i Stvoritelj, te da je Bogorodica odmah po prvenstvu i dostojanstvu do Njega.
Želim čitateljima milost da prodube svoju vjeru i spoznaju vječnih istina.

Edenski korijeni liberalizma

Adam i Eva nisu postali bogovi.
Zmija me je prevarila, odgovorila je Eva Bogu. Adam je to isto rekao za Evu.
Zašto je Bog dopustio da Adam i Eva postanu robovi Zmije iako je to ova učinila na prijetvoran način?
Zato što su se oboje mogli suprostaviti ocu laži, ali to nisu učinili.
Lažno obećanje postalo im je jače od stvarnosti, od istine.
Pravedno je da onaj tko ima um, a radi bezumne stvari, snosi kaznu odnosno posljedice svoje nepromišljenosti.
Zmija nije mogla s istim riječima prevariti kršćane na pragu novog vijeka.
Liberalizam, i prateći humanizam, su novovjeke riječi koje označavaju to isto lažno edensko obećanje o obožanstvljenju čovjeka koji zanemari Božje zapovijedi.
Adam i Eva spoznali su brzo da su goli, te se sakriše pred Bogom pokrivši svoju golotinju.
Koliko treba novovjekim ljudima da spoznaju svoju golotinju pred Bogom?
Neki, a to su većina, ne će to vidjeti do samog kraja.
To je zato što je liberalizam praćen redovito s vjerom u napredak.
Pa kad se liberali osjećaju jadnima, ili edenskim riječnikom golima, kad vide da nisu postali kao bogovi koji sve mogu, sve imaju i sve uživaju, oni i dalje vjeruju kako će se to dogoditi jednom, jedan 'sutra' biti će njihov dan sreće.
U tome vidim glavnu razliku između prve prijevare i ove posljednje.

Liberalizam je religija čija je dogma da čovjek ima pravo biti slobodan od Boga i od dužnosti koje ima prema obitelji, narodu i svojim precima, te da će postati stvarno sretan kad to svoje pravo ostvari, kad postane slobodan.
Naravno da je to bezumna religija kad nam zdrav razum kaže kako potpunu slobodu ima samo Bog i da ta apsolutna sloboda je uvijek upregnuta u dobro.
Bog nije slobodan činiti zlo, a nitko nema veću slobodu od Njega.
Ludost je pomisliti kako čovjek ima neko pravo, a da mu to pravo nije dao Bog, ili još veća ludost je vjerovati kako čovjek ima pravo činiti nešto što mu je Bog zabranio činiti.
Bezumlje je graditi religiju ili ideologiju na temelju pretpostavke kako Boga nema ili da je Bogu svejedno što rade bića koje je stvorio i koja održava na životu.
Liberalizam kao religija se može uvjetno podijeliti na 'čisti' sotonizam i 'prijelazni' ublaženi sotonizam.
Prvi kaže - čini sve što god hoćeš, drugi kaže - čini što god hoćeš ako time ne činiš nasilje prema nekom drugom čovjeku.
Ublaženi sotonizam je uveden u sve ustave liberalno-sekularnih država uključujući i našu državu.
Neki će možda reć da je ovo gore navedeno neopravdano povezivanje liberalizma sa sotonizmom, jer svaki sotonist je liberal, ali nije svaki liberal sotonist.
Međutim, smatram da su Adam i Eva, u trenutku kad su povjerovali Zmiji, ipso facto izgubili vjeru u Boga i postali sotonisti - oni koji vjeruju Sotoni.
Ovo nije ekstremno razmišljanje jer je istina kršćanske vjere kako su od istočnog grijeha svi Adamovi potomci robovi Sotone čijeg se ropstva mogu osloboditi samo u sakramentu krštenja.
Pravedni i dobri Bog to ne bi dopustio da nisu stvarno Adam i Eva povjerovali Zmiji, a vjerovat Sotoni nije ništa drugo nego sotonizam.
Liberal može biti ateistom koji negira postojanje duhovnog svijeta, ali time što vjeruje kako ima pravo činiti što god želi i što god mu pruža ugodu, time je isti kao i Adam i Eva kad su odlučili prekršiti Božju zapovijed.
Na kraju će se ateistički liberal ili obratiti pa povjerovati u Boga i time odbaciti liberalizam, ili će zamrziti dobro odnosno Boga zato što mu lažno obećanje liberalizma ne će donijeti blaženstvo i sreću.
Primjer masonerije nam isto ukazuje kako liberalizam na kraju ili na vrhu masonske piramide završava s otvorenim klanjanjem Sotoni.
Kulturna revolucija iz prošlog stoljeća, sa svojom mitskom 1968. godinom, pokazuje nam kako pokret koji je na početku imao slična obećanja kao ona što je dala edenska Zmija, s vremenom je priješao u sve otvorenije luciferijanstvo, veličanje zla i perverzija, mržnju prema dobru i Bogu.
Seksualna revolucija kao važan vid liberalizma nije mogla stati samo na heteroseksualnom promiskuitetu, kontracepciji i abortusu, razvodu brakova odnosno legaliziranom preljubu. Ona ide dalje od legaliziranog sodomizma, sodomističkih brakova i propagande u medijima i školama.
Liberalizam otvara pandorinu kutiju, isprva iz nje izlaze 'umiljatiji' zlodusi, na kraju će se pokazati u svoj svojoj odvratnosti i nakaznosti Sotona.
Pobuna protiv jedne Božje zapovijedi, naoko nevažne, recimo nečedno odjevanje, na kraju završava s otvorenim kršenjem prve zapovijedi, odnosno sa sotonizmom.
Život je takav da ili postajemo svetijima ili postajemo prokletijima s vremenom. Ustvari svako stajanje na putu prema svetosti znači povratak na onaj široki put kojeg spominje Gospodin i koji vodi u vječno jezero ognjeno.
Kako napisah, Adam i Eva su odmah spoznali svoju golotinju. I kajali su se zbog toga. Ako su Abel i Kain prikazivali žrtve Bogu, to znači da su to vidjeli prije od svog oca Adama, a to isto znači kako se je Adam kajao i u prikazivanju žrtvi je pokazao svoju podložnost Bogu i spremnost na davanje nadoknade za svoj grijeh.

Liberalizam je pobuna protiv Boga, kršenje prve Božje zapovijedi.
Nemojmo se dovesti u zabludu pa pomisliti da nismo nikad bili liberalima, jer svaki svjesno učinjeni grijeh je liberalizam, želja da Boga nema ili da Bog više nema dominaciju nad nama i stvorenim svijetom ili otvoreno i drzovito suprostavljanje Bogu bez obzira na posljedice.
Glasanje na izborima za stranke koje su liberalne (a skoro sve su takve, jer prihvaćaju liberalno-sekularni ustav) je isti grijeh liberalizma.
Ne suprostavljanje liberalnim zakonima je opet isti grijeh.
Često se opravdavamo kako neki grijeh ne čini štetu drugim ljudima, pa se onda niti ne bi smio nazivati grijehom.
Ali to sami sebi zavaravamo, jer svakim grijehom zlo raste ne samo u nama, nego i u našoj okolini, u obitelji, u narodu, u svijetu.
Liberali koji su tobož konzervativniji kažu, protiv sam paradiranja sodomita ulicama, neka to 'rade' između četiri zida a ne javno.
Pri tome ne vide zakonitost da grijeh rađa novi i još teži grijeh, da oni koji su to 'radili' unutar sobe su robovi protunaravne požude te da time mrze narav koja je dobra i žele ju čim prije uništiti s javnim paradiranjem.
Liberalizam je uništio gotovo u potpunosti kršćanstvo na zapadu.
Taj isti zapad koji je na izdisaju boji se ne će li muhamedanci uništiti liberalne tekovine s nametanjem muhamedanstva, ne videći pri tom da su ga te tekovine uništile.
Tako se pribojavaju kako će se zabraniti nečedno odjevanje, i što će onda jadne žene koje ne će više polugole hodati u javnosti, i još jadniji muškarci koji ih ne će takve više moći gledati.
U tom primjeru se može pokazati suština bezumnosti liberalizma.
Ako je Bog zabranio nečednost, onda ne postoji ljudsko pravo na nečedno odjevanje, govorenje, prikazivanje. Društvo ili država koja dozvoljava javno kršenje Božjih zapovijedi priziva na sebe Božju kaznu.
Jel se u našoj državi kažnjava javno psovanje Boga ili javno pozivanje na kršenje Božjih zapovijedi? Nismo u ništa boljoj situaciji nego što je bio Izrael uoči Božje kazne preko Babilonaca.

Možda je za nas kao narod ili kao zapadnu civilizaciju sad već kasno da se povuče Božja kazna uništenja, ali kao osobe možemo se nadati u Božje opraštanje i u Njegovu milost.
Te kao što su se u naše ime nekad naši roditelji na našem krštenju odrekli svog lažnog sjaja Sotoninog, odreknimo se još jednom nečeg što nas nije učinilo nit nas može učiniti sretnim i božanstvenim.
Prikažimo slično kao i Adam žrtvu pokajnicu za naše grijehe.


P.S.
Najčešći argument za liberalizam novorednih katolika je ideja kako čovjek koji ne radi ništa protiv svoje savijesti, ne radi ništa protiv Boga.
Ako istražimo sveto Pismo ne ćemo nigdje naći argument za takvo nešto,
nego baš obrnuto, čovjek ne zna što je dobro, a što zlo dok mu to Bog ne objavi.
Kad bi savijest bila dovoljna onda ne bi Bog dao deset zapovijedi, niti bi preko Crkve objavio koji su smrtni grijesi, a koji su laki.
Mogli bismo baš reć suprotno od te liberalne fiškalije sa saviješću kao opravdanja za grijehe, da čovjek ima zbog svoje zle naravi koja je proistekla iz istočnog grijeha formiranu savijest koja opravdava njegovu zloću, a da tek uz pomoć Božje milosti odnosno dara vjere isti čovjek može ispraviti svoju krivo nasađenu savijest.
Nešto je grijeh zato što je Bog objavio da je to grijeh, a ne zato što je nečija savijest rekla da je to grijeh, dok savijest drugog to nije rekla pa ovom drugom čovjeku to nije grijeh.
Najbolje je skroz izbaciti spominjanje savijesti, jer ta ideja je došla zajedno s liberalizmom i zajedno s idejom kako se ljudi mogu spasiti izvan Crkve.
Dakle početkom novog vijeka.





petak, 9. listopada 2015.

Traducianizam protiv kreacionizma II

prvom dijelu sam dao uvod u tradicianizam, kao i kronologiju prijepora između dvije suprostavljene ideje o stvaranju ljudskih duša.

3. Argumenti za traducianizam

Redom ću ih nabrojati: 

1. Bog je završio stvaranje u šest dana

Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.Post. 2
Drugim riječima mogli bismo reći da je sa šestim danom završeno stvaranje 'ex nihilo' koje je svojstveno samo Bogu. Nigdje se više u Bibliji ne spominje stvaranje.
Neki će reć da će Bog na koncu stvoriti novo Nebo i Zemlju, ali tekst Otkrivenja ne govori više o stvaranju ex nihilo, nego o transformaciji starog u novo, radi se o uskrsnuću, slično kao što se događa na krštenju kad krštenik postane dijete Božje. To dijete Božje nije novi stvor nastao od ničega, nego se je po Božjoj milosti preobrazio.

 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. Otk. 21:1
Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!  2 Kor. 5:17

Vidimo da se slične riječi koriste i u Otkrivenju i u Pavlovljevoj poslanici.
Prema tome, Bog je stvorio sve neživo i živo na Zemlji u šest dana, a živim bićima, biljkama, životinjama i ljudima dao je moć da stvaraju svoje potomke, ne ex nihilo jer to može samo Bog, nego od sjemena odnosno spolno, i nespolno kako se razmnožavaju neke biljke i životinje kod kojih nema muško i žensko.
Naravno da je Bog mogao stvoriti u šest dana i sve ljudske duše kako su vjerovali neki gnostici i manihejci, po kojima je dobri bog stvorio ljudske duše, a zli bog ih zarobljava u tijelu kad se djeca začnu, odnosno rode.
Mislim da je ovo glavni argument za odbaciti ideju o stvaranju svih ljudskih duša u dane Postanka, jer Bog koji je apsolutno dobro može stvoriti samo dobre duše, i On nije istovremeno onaj zli bog koji će dobre duše bez ikakvog razloga (jer one su dobre, Bog nema opravdanja da ih kazni) nastaniti u tijelima i da tako one dobivaju krivicu istočnog grijeha od Adama.
Kreacionistima (podsjećam to su oni koji vjeruju kako Bog stvara svaku ljudsku dušu) ostaje samo mogućnost da kažu kako Bog stvara svaku ljudsku dušu u trenutku začeća ili malo kasnije*.
Kako napisah to se protivi Objavi odnosno Knjizi Postanka.
Iz ovog gore napisanog slijedi:

2. Bog je apsolutno dobar, stoga Bog nije kreator nakaznih bića niti Bog može stvoriti dobru ljudsku dušu koju bi neopravdano kaznio dajući ju u nakazno tijelo ili je kažnjavao isto tako neopravdano istočnim grijehom, grijehom roditelja koji su dali samo tijelo, a ne i dušu

Dobro bi bilo naglasiti da Bog nije stvorio svaku pojedinačnu vrstu koju danas vidimo, kao što Bog nije stvorio bijelog, crnog ili žutog čovjeka, nego je u Adamu bila mogućnost da nastanu ljudske rase koje danas vidimo. 
Bog je tako vjerojatno stvorio neku životinju od koje su nastali današnji vukovi, psi, kojoti, lisice, afrički divlji psi, australski dingo ...
To nije evolucija o kojoj bulazne 'znanstvenici', jer vrste koje je stvorio Bog bile su savršene.
Ovo nije skretanje s teme, zato što nam to može objasniti zašto postoje smrtonosne bakterije ili neke nakazne životinje ili zašto postoje ljudske nakaze, ili zašto su postojali biblijski Nefilimi, ogromni i zli ljudi, ili zašto ljudi ili demoni mogu stvoriti takva strašna bića.
Bog nakaze nije sigurno stvorio, niti Bog udahnjuje dušu nakazama, jer bi to bilo kontradiktorno Bogu koji je savršeno dobar.
Bog je stvorio živa bića koja mogu ostati savršenima, ali i koja mogu postati manje savršena ili čak zla, i to svoje bolesno stanje prenijeti na potomke.
Ja se nadam da nitko ne vjeruje kako Bog udahnjuje dušu ili život svakoj biljci ili životinji. Bog ne daje život smrtonosnoj bakteriji. Tvrditi suprotno je kontradiktorno jer bi to značilo da Bog nije savršeno dobar. Netko će možda reć kako Bog koristi tu bakteriju kako bi kaznio zle ljude. Slažem se s tim, ali to ne znači da je Bog stvorio tu bakteriju ili da joj je dao život. Pogledajmo analogiju s anđelima. Bog nije stvorio demone, nego je stvorio anđele koji su svojom voljom postali demonima. Bog često dopušta demonima da rade zlo, ali Bog ih samo koristi radi većeg dobra kojeg će iz tog zla izvuć. Bog isto tako nije stvorio smrtonosne bakterije niti im daje život, nego ih koristi kao kaznu, odnosno da bi pobjedio zlo. Naravno da Bog može uništiti život odnosno usmrtiti svako živo biće, ili spriječiti neko živo biće da ima potomke.
Bog nije prestao biti Bogom zato što je dao živim bićima mogućnost razmnožavanja.
Kreacionizam pada na pitanju zla, jer predmnijeva ili da Bog stvara nešto što nije dobro - ljudsku dušu inficiranu s istočnim grijehom,
ili da Bog neopravdano odnosno u zloj namjeri stvara dobru ljudsku dušu koja ulaskom u tijelo Adamovog potomka postane zla i dobija istočni grijeh samo radi toga što je ušla u to tijelo.
Traducianizam, koliko mi je poznato, jedini objašnjava stvaranje ljudskih duša pri tome ne dolazeći u kontradikciju kako je Bog zao.
Jasno je da kreacionisti ne će reć kako je Bog zao, ali to kažu implicitno.

3. Dijete nasljeđuje ne samo tijelo - gene, nego i odlike duša roditelja

Naravno, ako ne vjerujete da postoji ljudska duša, onda je čitanje ovog teksta za vas besmisleno.
Ne postoji gen mudrosti, gen naglosti, gen hrabrosti, gen zdravog razuma, gen inteligencije ...
Sve su to odlike ili u nekom slučaju mane ljudske duše. Znamo za narodnu izreku - jabuka ne pada daleko od stabla. I pri tome naši stari nisu mislili na tjelesnu sličnost djece i roditelja, nego na sličnost njihovih ljudskih duša.


Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. Post. 5:3

Netko će reć, zar nisu bili i Kain i Abel rođeni na Adamovu sliku?
Sigurno jesu, ali su bili različiti zato što je i Adam bio različit prije i poslije istočnog grijeha, prije i poslije kajanja zbog tog grijeha, a vjerojatno je bio i drugačiji kad je saznao za Kainovo ubojstvo Abela, nakon čega je dobio Šeta.
Nu, ovdje u svetom tekstu je vrlo zanimljiv izričaj koji je sličan baš zbog riječi 'sličan' i 'na sliku i priliku' koja se spominje pri Božjem stvaranju Adama.
Ako je Šet sličio na Adama, na koga je onda sličio Adam?
Međutim Bog kaže 'načinimo čovjeka', kaže to u množini.
Jel se tu radi samo o svetom Trojstvu, ili se pod množinom smatra još netko?
Ovo što ću iznijeti je samo moja pretpostavka. 
U Bibliji, u knjizi Mudrosti se navodi kako je Mudrost prva stvorena, kako je od početka bila u umu Boga, kako je bila prisutna dok je Bog stvarao.
Ako ne kažemo da je ovo neka metafora, a to ne smijemo dočim postoji neko objašnjenje, onda mislim da je stvarno prvi stvor, koji je stvoren prije anđela i prije Adama, ljudska duša našeg Gospodina Isusa Krista koja je odmah ušla u hipostatsku uniju s Riječi Božjom.
Sjetimo se da Isus Krist nije začet spolnim putem, odnosno da je stvoren kao i Adam, ljudska duša ušla je u tijelo, ali ne sama kao kod Adama, nego u hipostatskoj uniji s Bogom.
Vjerujem (ali ne vjerom po kojoj vjerujem u nezabludivi nauk Crkve) kako je Adam stvoren na sliku i priliku ljudske duše Isusa Krista, ali i da je istovremeno Isus Krist potomak Adamov zato što je pravi sin Marijin, koja Mu je dala tijelo.
K tome treba uzeti u obzir da su samo četiri ljudska bića stvorena bez istočnog grijeha, Isus, Marija, Adam i Eva.
Isto tako vjerujem kako su svi oni nastali nespolnim putem, znači i Marija, zato što se istočni grijeh prijenosi spolnim začećem. 
Kreacionisti vjeruju kako su sve ljudske duše nastale stvaranjem ex nihilo, a ja vjerujem kako je Bog izravno stvorio samo te četiri ljudske duše.
To znači da je Isusova i Marijina duša bila s Bogom tijekom stvaranja i da su se njihove ljudske duše utjelovile u punini vremena (uz spomenutu razliku što je Isus istovremeno i Bog).
Zanimljivo je da se za Marijine blagdane čita isti tekst iz Knjige Mudrosti koji kaže kako je mudrost prvostvorena, pa mi još i ta činjenica daje pravo za vjerovati u gore iznesene pretpostavke.
Nije li dostojno da je prvi stvor ljudska duša Krista Kralja?
I nije li isto dostojno da je drugi stvor duša Njegove Majke, Kraljice Neba i Zemlje?
I nije li dostojno, kako je u nauku Crkve, da te dvije ljudske duše budu bez istočnog grijeha?
Sve gore navedeno upućuje nas na zaključak kako se istočni grijeh prijenosi spolnim začećem i to zato što se dijete stvara na sliku roditelja, odnosno Adama koji je upropastio svoju nevino stvorenu dušu nalik Isusovoj, istočnim grijehom.
Kad bi našu ljudsku dušu Bog stvarao kao i Adamovu, a mi imali istočni grijeh zbog Adama, onda bismo zaista mogli biti ljuti na Adama zašto nam je dao u naslijeđe to zlo tijelo po kojem imamo istočni grijeh.
Ali grijeh nije u tijelu, nego u volji, u duši.
Stoga smo mi u zajedničkoj krivici s Adamom, kako kaže sv.Pavao - s njim svi mi zajedno sagriješismo.
On je naš stvarni prvi Otac, bez njega ne bismo postojali kao što ne bismo postojali bez naših roditelja.
Ono što čovjeka određuje je duša, a ne propadljivo tijelo.
Kad bi nam roditelji dali samo tijelo kako vjeruju kreacionisti, to ne bi mnogo značilo, mogli bi čak biti ljuti na roditelje što su nam dali loše tijelo, loše gene. Budući da smo 'mi' - naša duša, koja je nastala od njihove, onda smo kudikamo više povezani s njima, onda je ta veza puno veća od samog tijela i krvi.
Traducianizam osim objašnjenja istočnog grijeha, daje nam razumijevanje za izjavu Boga iz Biblije koji do četvrtog koljena kažnjava grijeh predaka.
Kreacionizam znači da bi Bog u tom slučaju bio nepravedan, jer kažnjava potomke koji nisu ništa krivi. Krivica u svakom slučaju ne može biti u tome što je šukununuk dobio tijelo od šukundjeda, nego što je naslijedio dušu od njega.

* Ovo je nepopularno reći danas u borbi protiv velikog zla abortusa, ali se ipak mora reći. Ne znamo niti nam je objavljeno kad nastane od oplođene jajne stanice do rođenja djeteta čovjek. Mnogi će reć da je čovjek nastao odmah u oplođenoj jajnoj stanici, ali to opovrgavaju jednojajčani blizanci. Dakle, negdje u vremenu između oplodnje i rođenja nastane čovjek, odnosno nastane ljudska duša**.
Svakako da je abortus veliki grijeh bez obzira dal se učinio odmah po začeću ili u posljednjem mjesecu trudnoće, jer radi se o nakani ubojstva bez obzira dal se ubio čovjek u utrobi majke, ili se onemogućilo da od oplođene jajne stanice nastane čovjek. Grijeh je uvijek u nakani. Ovo bi isto trebalo reći neutješnim ženama koji pate zbog spontanog pobačaja.

**Čuo sam mišljenje kako je postojanje srca znak da je fetus postao čovjekom. Moguće je da je ljudska duša smještena u srcu. Presveto Srce Isusovo i Marijino su potvrda tome, jer se radi o štovanju ljudske Isusove i Marijine duše, a ne o štovanju jednog tjelesnog organa.


četvrtak, 8. listopada 2015.

Neovisnost

Što vam znači 8.listopad, a što 10.travanj? 
Ako ovo čitate nekoliko mjeseci kasnije od dana kad sam ovaj tekst napisao, vrlo je vjerojatno kako ne ćete znati što se slavi na prvi dan, ali isto je tako vrlo vjerojatno da ćete znati što se slavi na drugi dan.
Danas hrvatska država, za koju sam se borio, slavi Dan neovisnosti. 
Zašto je prvi praznik blijed i neprepoznatljiv, a drugi ima gotovo mitski naboj?
Očigledno ima više razloga.
Prvi je što su suvremeni naraštaji Hrvata prilično uklopljeni u revolucionarno-masonsku shemu stvaranja svijeta bez granica, pa im neovisnost narodne države ne znači mnogo kad je ionako ideja da sve narodne države trebaju nestati, a s njima i narodi.
Drugi je što se je isprva, dok je rat za slobodu trajao, slavio 30.svibanj kao dan neovisnosti, a s početkom procesa 'detuđmanizacije', odnosno rashrvaćivanja hrvatske države, se je predložio i prihvatio ovaj dan kojeg teško možemo zapamtiti, jer nas više podsjeća na taj proces, nego na dan kad je u podrumu zasjedao hrvatski državni sabor (i ime sabora su promijenili).
Treći razlog je što su mnogi od nas uvjereni da od hrvatske neovisnosti nije ništa ostalo, a pitanje je koliko je i u početku bilo.
Pa slavljenje neovisnosti nacionalne države izgleda kao vjenčanje na kojem 'mlada s trbuhom' obuče bijelu vjenčanu haljinu koja simbolizira nevinost.
Država kojoj druge države mogu nametnuti volju u mjeri da svoje najviše časnike koji su zaslužni za dobijanje rata koji je bio pitanje opstanka, izruči suđenju nekom međunarodnom, i tobož neovisnom sudu, teško da se može nazvati neovisnom. 
Čitao sam kako se je u NDH general Luburić opako zakačio s Nijemcima, i da je ondašnja njemačka država tražila njegovo izručenje od poglavnika Pavelića. Ovaj je to odbio.
Mislim da smo dovoljno politički zreli, pa da znamo kako međunarodni sud pravde u Haagu nije sud pravde, nego politički sud koji ima za cilj osuditi sve nacionalizme koji su uništili, masonima i ljevičarima nikad prežaljenu jugoslavensku državu.
Ne želim ostati na svakodnevnim jadikovkama nad našom zlom hrvatskom sudbinom, nego postaviti pitanje - jel moguća uopće danas državna neovisnost?
Mislim da nije, zato što niti jedna država nije spremna niti je voljna biti autarkičnom. I sjeverna Koreja ovisi o vanjskoj pomoći, tehnološkoj, a često i u vidu hrane, i ne vjerujem da je potpuno energetski neovisna, jer sigurno uvozi naftu i neke druge sirovine.
Zamislimo da se ipak ta Koreja odluči na potpunu autarkiju. Nema nafte, nema sirovina. Postala bi tada laki plijen za osvajanje. Bez nafte tenkovi stoje, zrakoplovi ne lete, nitko se u današnjem svijetu ne može obraniti bez nafte. Nitko se ne može obraniti ako ne prati sve ubitačniju tehnologiju. 
A to znači da je autarkija nemoguća.
Da bi ostao neovisan-autarkičan, moraš imati tehnologiju i izvore energije koje ne možeš imati ako si autarkičan.
Šah mat.
Mi smo poput ulovljenih muha koje se koprcaju na velikoj svjetskoj mreži.
Tehnologija, tzv. znanost, svjetska trgovina, amerikanizacija koja sustavno uništava sve kulture, sveprisutni egoizam, hedonizam i perverzije,   pornografija, humanizam kao lažna religija, niti su Pauka koji je istkao našu mrežu. 
Uz pomoć ljudi, dakako.
I nadamo se, da je ta mreža dobroćudna, odnosno da ju nije napravio neki zločesti Pauk, nego benigni.
Ali sve nam ukazuje kako su te naše nade bile lažne.
I nije to samo pitanje državne neovisnosti, nego što je važnije, naše osobne neovisnosti od te globalne mreže kojoj je na usluzi i naša hrvatska, tobož neovisna država.
Jeste li pročitali ili čuli vijest proteklih dana kako je A.Merkel zatražila da se socijalne mreže poput facebook-a stave pod kontrolu tako da oni koji pišu politički nepoćudne komentare poput kritike najezde muhamedanaca, po Šeksovom receptu identificiraju, lociraju, i uhite.
'Uhitit' sam metaforički napisao, iako je moguće i stvarno uhićenje, već da se takvima zaprijeti otkazom i oduzimanjem djece. Posljednje je gore nego zatvor.
Ovaj blog, kao i svi ostali, ovisi o 'paukovoj mreži', i pitanje je vremena kad će se stati na kraj i politički nepoćudnim blogovima (a vjerojatno će im takvi blogovi poslužiti da lakše 'identificiraju, lociraju i uhite' svoje neprijatelje).
Mislim da je nepotrebno ulaziti u detalje kako je mreža svugdje oko nas, kako su sve velike svjetske tvrtke pod kontrolom mreže kao i države, da u takvim državama i tvrtkama svi zaposleni moraju biti politički korektni, u suprotnom slijedi otkaz ili eventualno pokajničko prisustvovanje tečajevima politički ispravnog razmišljanja i govora. 
Razmislite samo koliko ovisite od države, od zapošljenja, odgoja i školovanja vaše djece, zdravstvenog, socijalnog i mirovinskog osiguranja, do infrastrukture kao što je elektro-mreža, ili vodovod ili lanci super-marketa bez kojih ne možemo više zamisliti život.

Međutim, u mreži nismo zato što smo letjeli prema Bogu pa smo se zapleli, nego zato što smo letjeli na cvijetove zla (neka mi oprosti Baudelaire na posudbi izraza).
I naši djedovi su još krenuli krivim putem, liberalizam nas nije mogao nikamo dovesti nego do ovog ropstva uz obećanje slobode.
Apsolutne neovisnosti i slobode nema, jer njih posjeduje samo Bog.
A to znači da je jedina prava sloboda biti u službi Dobra. 
Mreža čiji smo zarobljenici nije od Boga,nego od čovjekoubojice od početka, od oca laži.
Masoni najvišeg stupnja ne upravljaju s mrežom, oni su isto zapetljani u mreži vjerujući da im Pauk želi dobro.
Političari koji nam se smješe ili podsmjehuju s divovskih plakata i koji kupuju naše glasove lažnim ili štetnim obećanjima, su samo malo veće muhe u mreži.
U vremenima zla slobodni su uistinu samo oni koji su iza zatvorskih rešetki (ako su proganjani radi pravde).
Ne možemo se osloboditi mreže dok ne budemo spremni biti bez nje.
Ne samo deklarativno. 
Bog nas ne će tada napustiti, štoviše tada ćemo osjećati Njegovu najveću blizinu i pravu slobodu. 
I čudit ćemo se onima koji se koprcaju u mreži iz koje se ne žele osloboditi.
Događaji u Siriji, moguć sraz Rusije s Turskom odnosno s NATO-om čija je nažalost članica i naša neovisna država, i recentna najezda muhamedanaca (koji su mostobran nekome za osvajanje Europe) ukazuju nam kako su na pomolu veliki sukobi koji će se proširiti i do nas.
Zato oslobodimo se mreže čim prije kako bismo spremno dočekali Gospodina.
Amen.