Pravovjerje

Zdrav razum nije dovoljan, ali je nužan da bismo bili kršćani.
Nešto nam više treba za spasenje, a to se zove vjera.
Ne bilo kakva vjera, prava vjera nam je potrebna za postići smisao života.
Kršćani često brkaju vjeru i nadu. Ne možemo primjerice vjerovati u svoje spasenje. Njemu se možemo samo nadati, dočim nada je jalova ako joj ne prethodi prava vjera.
Ne možemo se nadati u nebeske vječne orgije kad je vjera u iste lažna vjera lažnog proroka Muhameda na osnovu obećanja lažnog boga odnosno demona.
Nada koja se ne temelji na istini je samozavaravanje.
Kako sam rekao na početku, činiti ono što trebamo činiti za postići smisao ne ovisi o nama, nego ovisi o vjeri do koje se ne dolazi koristeći zdravo razumsko promišljanje, vjera je dar Onog koji ju daje komu želi s ciljem kako bi ta osoba bila upoznata s nadrazumskom istinom, kako bi uskladila svoj život s istom, kako bi se nadala pravom spasenju i kako bi u sebi rasplamsala pravu ljubav koja je već sudioništvo u vječnom spasenju.
Jedna od najčešćih modernih zabluda se temelji na lažnoj vjeri kako su neki ljudski čini izraz čiste ljubavi kojoj nije nužna prava vjera.
Osvrnimo se oko sebe i vidit ćemo ili čut ćemo mnoge komentare u stilu - pogledaj kako je ta osoba nesebična, kako pomaže druge ne tražeći ništa zauzvrat, zar će takvoj osobi koja nije kršćanin Bog zatvoriti vrata Raja i baciti je u Pakao?
U čemu je to razmišljanje protukršćansko odnosno lažno?
Prvo, u tome što se tom izjavom sudi Bogu, odnosno ucjenjuje se Boga lažnim milosrđem, Bogu se neizravno kaže - ako takvu osobu ne nagradiš vječnim blaženstvom, onda si Bože nepravedan.
Suditi Bogu je prvi grijeh kojeg je napravio Lucifer i koji je znak oholosti, i osoba koja tobož pokazuje sućut drugim ljudima tako da im 'otvara vrata Raja' time pokazuje svoj bunt protiv Boga odnosno želi zauzeti mjesto Boga.
Drugo u čemu je takav sud zabluda je negiranje vjerske istine kako su svi ljudi grješni pred Bogom, kako su svi ljudi bez izuzetka zaslužili Pakao i kako niti jedan njihov čin, ma kako nama izgledao altruističan, ne može skinuti tu krivnju pred Bogom.
Korijeni te zablude su vrlo duboki zato što negiraju postojanje istočnog grijeha, kako sam pisao prethodno, traducianizam je logično objašnjenje za prihvaćanje dogme o istočnom grijehu.
Koliko god nam naše srce tvrdilo da je svako dijete nedužno pred Bogom, to je zabluda koja ima dalekosežne posljedice gubitka prave vjere i u konačnici spasenja.
Mi smo krivi pred Bogom štogod činili, naše srce je zlo, mi smo nedostojni Boga i ne možemo stati pred Njega i ostati živima kako su u to čvrsto vjerovali Izraelci.
Mi se moramo nanovo roditi kako bismo bili prihvatljivi Bogu, mi se moramo krstiti onako kako je rekao Isus Krist Nikodemu da bismo postali djeca Božja i kako bismo bili dionici nebeskog kraljevstva. Ako ostanemo samo djeca svojih roditelja, zauvijek ćemo biti izgubljenima. Mi se u cilju našeg spasenja moramo nakalemiti na Kristov trs, moramo postati članovi Njegovog mističnog tijela - Crkve kako bismo izbjegli pravednu vječnu osudu brišući svoju stvarnu krivnju s Krvlju prolivenom na Kalvariji.
Eto, to je glavni razlog zašto se ne može spasiti neki nekršćanin a koji radi velika djela milosrđa. On ne vjeruje u Isusa Krista, on ne vjeruje kako mora pripadati Kristovom tijelu kako bi bio spašen. Mi ne znamo hoće li takvom čovjeku Gospodin pokazati milost pred smrt tako da isti povjeruje u Njega i krsti se, ali moramo čvrsto vjerovati i to javno svjedočiti kako takvom čovjeku nema spasenja izvan Crkve. Lažna ljubav odnosno obzir prema ovom svijetu dovode kršćanina do otpada od vjere, a što znači otpad od Crkve izvan koje nema spasenja.
Prosječnom modernom kršćaninu je neshvatljivo s kojim žarom i revnosti su se kršćanski oci borili protiv krivovjerja.
To je zato što su naši suvremenici izgubili kršćansku perspektivu koja istinu vjere stavlja kao preduvjet spasenja, takvima je pravovjerje sekundarna stvar, a možda je drže i nebitnom.
Njima je važna samo lažna i izvanjska ljubav koja je najčešće jeftini sentimentalizam kao sredstvo za prikupljanje pažnje i priznanja drugih ljudi. Možda je najbolji svjetski egzemplar te moderne beskonačne šupljine i nedostatka pravojerja i prave ljubavi, Bergoglio.

Dragi čitatelju!
Ako stvarno želiš spasenje svoje duše, onda najprije provjeri svoje temelje.
Ako oni ne počivaju na istini, odnosno pravovjerju, cijela naša duhovna zgrada, ma kako nam izgledala veličanstvena, ma kako se svakodnevno molili ili postili ili išli na hodočašća, ma kako činili dobra djela milosrđa, ma kako drugi o nama pričali kako smo pravi kršćani, makar imali karizme čudotvorstva ili neke druge, pretvoriti će se samo u veliku ruševinu.
Danas, više nego ikad, pravovjerje je odbačeno. Zato se svijet bliži otvorenom poklonstvu ocu laži, odnosno vladavini Antikrista.
Pravovjerje je kao ona njiva o kojoj prispodobu daje Gospodin, njiva na kojoj se nalazi zakopano blago, a to je vječno nebesko kraljevstvo. Moramo biti spremni sve prodati kako bismo došli u posjed njive pravovjerja. I ono što nam je najdraže od Božjih stvorenja manje vrijedi od pravovjerja. Dakle naši najbliži manje vrijede od istine koja nas vodi do Boga.
Na svom blogu često se vrtim oko istih motiva ili osuđujem ista krivojerja, pa ću ih i ovaj put iznijeti:

• nevjera u stvarnost istočnog grijeha, odnosno da su svi Adamovi potomci krivi pred Bogom, da su zli čim se začmu

• nevjera da postoje Božji izabranici koje je Bog u vječnosti izabrao za spasenje u moru izgubljenih Adamovih potomaka i kojima daje milost tijekom života kako bi to spasenje postigli (drugim riječima to je negiranje nauka Crkve o predestinaciji svetaca)

• nevjera kako Bog nije suveren i apsolutni gospodar svega, odnosno zabluda kako se nešto događa što Bog ne želi ili nešto što nije dopustio, zabluda kako se Bogu događaju iznenađenja

• nevjera u istinu vjere kako se sva stvorenja moraju klanjati Bogu to jest Kristu Kralju, to je zabluda liberalizma po kojoj ljudi imaju pravo ne pokloniti se Bogu, ne vjerovati u Njega, kršiti Njegove zapovijedi, stvoriti državu koja će biti liberalna i sekularna ili otvoreno protukršćanska (po toj zabludi sotonisti imaju pravo bogohuliti bacajući krv na kip BDM što se je dogodilo ovog Božića u Oklahomi)

• nevjera u dogmu kako izvan Crkve nema spasenja, odnosno vjera u zabludu kako se ljudi mogu spasiti po svojim dobrim djelima bez vjere u Krista i bez pripadanja Crkvi, ili kako su ljudi opravdani pred Bogom ako im nitko nije nikad navjestio Evanđelje (to je ustvari posljedica krivojerja po kojem ne postoje Božji izabranici, nauk sv.Augustina o Božjem milosrđu i izabranju jednostavno ne prolazi kod modernih kršćana, koji su to samo po imenu). 

 Iz ovih nabrojenih zabluda proizlaze sve ostale.
Zabluda npr. kako kršćani imaju pravo ne buniti se protiv javnih perverzija ili npr. legalizacije protunaravnih sodomitskih brakova, ili glasati na izborima za protukršćanske političare i stranke proizlazi iz zablude liberalizma.
Ista stvar je po pitanju abortusa ili javnog spolnog ili inog nemorala. Ljudi nemaju pravo ne samo na nemoral, nego nemaju pravo na ništa, jer sve pravo proizlazi od Boga.
Kršćanin pita Boga što mi je činiti, a ne što imam pravo činiti.
Ali tako je sa svim ljudima. Ako netko nije kršćanin, to ga ne opravdava u nekršćanskom ponašanju.
Muhamedanci npr. nemaju pravo klanjati se lažnom bogu i pozivati se na lažnog proroka, nitko nema pravo vjerovati u laž i činiti zlo. Druga je stvar što kršćanska država može muhamedancima dozvoliti da privatno vjeruju u kuran i privatno se klanjaju prema onom meteoritu u Arabiji. Pred Bogom koji je istina oni to pravo nemaju, i ako se netko predstavlja kršćaninom, i u ime Isusa Krista kaže muhamedancima da imaju na to pravo, onda je taj učinio javnu apostaziju i bit će dublje u Paklu nego ti idolopoklonici. Što reć tek za moderne 'pape' koji skinu cipele s muhamedancima i okrenu se put meteorita u klanjanju?
Pročitajmo što su Makabejci učinili svećenicima koji su izdali Boga. Oni koji to sve znaju, a gotovo da nema nikog tko to danas ne zna, nemaju nikakvog opravdanja što su u zajedništvu s takvim apostatama i koje još drže nasljednicima sv.Petra.
Pogledajmo dakle i provjerimo svoje temelje, ne ustručavajmo se srušiti* do kraja zgradu koja počiva na laži, jer ona će prije ili kasnije biti ruševinom.
Krenimo iz početka.
Iz pravovjerja.

* Malo razjašnjenje vezano uz komentar poštovanog Petra. Pišem u tekstu o našoj osobnoj duhovnoj 'zgradi', ne o Crkvi. Poruka je dakle - ako nam Bog dadne milosti te uvidimo kako naša vjera nije čista nego je kontaminirana različitim krivovjerjima, preispitajmo ili porušimo cijelu duhovnu nadogradnju koja počiva na krivim temeljima.
Primjerice, ako nismo vjerovali u stvarnost istočnog grijeha, onda krštenje nismo uzimali ozbiljno, što se može najbolje ogledati u praksi većine kršćanskih roditelja koji odlažu krštenje svojeg djeteta, jer oni stvarno (krivo)vjeruju kako je njihovo nekršteno dijete ujedno i dijete Božje, pa čemu žurba za krštenjem. 
Ako smo imali krivovjerje liberalizma, onda moramo potpuno promijeniti dosadadašnji svoj odnos prema državi, društvu, prema javnim grijesima.
Tada moramo 'srušiti' sve ono što nam se je dosad činilo dobro.

Božić samo obiteljski blagdan?

Božić je.
Vjerojatno smo već svi završili s božićnim objedom u društvu naših najmilijih.
To je lijepo, pogotovo kad se za stolom nađu oni koji nisu svaki dan zajedno, i koji se osjećaju bliskima.
Bojim se da se je Božić posljednjih desetljeća pretvorio samo u to.
Kao što sam prethodno pisao, Božić prvenstveno znači kršćaninu pokloniti se otajstvu Božjeg utjelovljenja, pokloniti se nemoćnom djetetu koji će na svojim leđima nositi najveći mogući teret, grijehe svijeta. I koji je pravi i jedini kralj kojem se moramo klanjati.
Božić, mladi i mali Bog mora imati mjesta u našem srcu i za našim božićnim stolom, inače smo na strani Heroda i svih onih koji traže da se legitimni kralj sveg postojećeg ubije i odstrani iz naših života.
Kralja se ne može ignorirati, jer ignorancija je jednaka pobuni. Krist može i najčešće čeka da Mu se poklonimo, ali nikako ne dozvoljava da se klanjamo Njemu i nekom drugom kralju, Krist je sveto i opravdano ljubomoran jer sve je Njegovo, sva vlast je u Njegovim rukama, sve je On stvorio i sve održava u životu i bivstvu.
Ovo pišem ponukan prvenstveno s groznom uvredom koja se danas nanosi mladome Kralju, u Oklahomi, SAD.
Sotonisti iz tog grada dobili su dozvolu od vlasti da pred crkvom javno obeščaste Blaženu Djevicu Mariju tako da će baciti krv na Njezin kip. Ako ste pročitali komentare na poveznici, primjetit ćete kako neki protestanti odobravaju blasfemiju, neki se pozivaju na utemeljitelje te masonske države koji su deklarirali slobodu izjašnjavanja i slobodu religija, pa tako tu slobodu imaju i sotonisti.
Nadam se kako se nitko od čitatelja ne pita kako je to uvreda Mariji jednaka uvredi Božića. Vrijeđati i ponižavati majku kralja jednako je vrijeđanju i ponižavanju kralja. Štoviše, mislim da će svaki kralj oštrije kazniti one koji vrijeđaju njegovu majku nego njega osobno. Tako reagiraju i svi normalni ljudi.
Herod nije bio odmah kažnjen, Bog strpljivo čeka trenutak kad će Njegova osveta započeti, ali Njegova osveta nema kraja.
O tome bismo svi trebali razmisliti, nema gore stvari nego pasti u ruke Boga živoga, tako piše u sv.Pismu.
Koliko perverznjaka i ljudi demona će se danas radovati nad blasfemijom u Oklahomi? Dubine Pakla pune su takvih stvorenja čiji užas nema kraja.
Ali što je s nama koji se zovemo kršćanima i koji slavimo Božić?
Ako se ne osjećamo povrijeđenima zbog bogohuljenja, ako se lažno pravdamo kako nam je Gospodin zapovijedio da ljubimo svoje neprijatelje i da im okrenemo drugi obraz, pa tako častimo Božića samo unutar svoje kuće, a dozvoljavamo ili toleriramo ponižavanje Božića izvan, onda i nas čekaju paklenske dubine ne mnogo iznad ovih sotonističkih.
Jer Krist nam je zapovijedio da ljubimo svoje neprijatelje, da molimo za njih, da im okrećemo drugi obraz, a ne da ljubimo Njegove neprijatelje, ili da im poručimo kako ih Krist ljubi, i da ih mi ne ćemo ničim spriječiti u bogohuljenju jer mi smo za toleranciju, demokraciju, ljudska prava i ostale liberalne bezmislice kao krinke za vlastiti kukavičluk.
Računajmo da će uskoro ovakve javne blasfemije biti i u našoj blizini. Ako ne reagiramo, stavljamo se na stranu Heroda i sotonista i pitanje je hoće li nam Bog dati drugu priliku da posvjedočimo jesmo li za Krista Kralja ili smo Njegovi protivnici. Imamo samo dvije opcije.
Čvrsto vjerujem da su svi kršćani iz Oklahome, koji nisu išli spriječiti bogohuljenje, danas izdali svoju vjeru i sakrament krštenja.
Ne zaboravimo kako odmah nakon Božića dolazi blagdan sv.Stjepana Prvomučenika. Ako ne krenemo Stjepanovim stopama, ako nismo spremni proliti svoju krv za Krista Kralja, onda je naše slavljenje Božića bio samo foklor i obiteljski blagdan bez mjesta za Božića, onda nismo u duhu bili s Marijom, Josipom, pastirima i mudracima u betlehemskoj štalici pokloniti se novorođenom Kralju.

Poklonimo se dakle danas Božiću iskrena srca.
Zamolimo Ga neka nam dadne milosti da Ga slijedimo do kraja, od betlhemske štalice do Kalvarije.
Križeve koje nosimo u svom životu prikažimo kao naknadu Kristu Kralju za uvrede koje Mu se nanose u ovoj dolini suza.
Sv.Stjepan je u trenutku kamenovanja gledao u Nebo vidjevši Onog za kojeg je svjedočio krvlju. Boli i muka tada prestaje.
Budimo kršćanski hrabri i spremni na žrtvu, i Krist Kralj će nam se prikazati u slavi koju ovaj svijet ne vidi, ali kad je bude vidio, bit će prekasno za iskreno poklonstvo.

Stoga na koncu, želim vama i sebi ono što najčešće ne želimo, poklonstvo Božiću koje nas vodi do Kalvarije i uskrsnuća s Kristom!

P.S.
Evo kako je izgledala javna i od vlasti odobrena blasfemija za Božić u Oklahomi, godine Gospodnje 2015.
Klikni na video. 
Što mislite zašto su tamo i čemu služe pripadnici državnog redarstva-policije?
Da zaštite bogohulnike od eventualnog napada koji se nažalost nije dogodio.
Kad više nitko od ljudi ne bude stajao protiv neprijatelja Božjih, tada će doći kraj vremena i ovog svijeta, i anđeli Gospodnji učinit će s velikom revnosti i sa zadovoljstvom ono što nisu ljudi učinili, kazniti dolično bogohulnike tako da im više nikad ne padne na pamet rugati se Bogu i Njegovoj Majci.
Nije dovoljno samo moliti krunicu pred bogohulnicima, iako je i to ipak nešto u odnosu na većinu kršćana koji se ne bi usudili niti to. Kršćani trebaju reagirati onako kako su učinili Makabejci ili kako su učinili njihovi duhovni potomci - križari.
SAD je još jednom pokazao kako je masonsko-sotonska država. Vjerujem da ste svjesni kako ni RH nije bitno drugačija država. Odlučimo se za Boga dok još imamo vremena. Biti za Boga znači biti protivnik svih modernih država.
 

Betlehemski pastiri i poklonstvo

Danas je zadnja nedjelja Došašća. Prvi dolazak Kristov na Zemlju proslavit ćemo u ovom tjednu. Protekli tjedan bile su zimske kvatre.
Potpuno sam to zanemario, kao da nisam spreman za Kristov dolazak.
Dragi čitatelju, to isto pitanje morate i sebi postaviti - jeste li spremni za dolazak Mesije?
Mistično proslavljamo Njegov dolazak u anonimnosti betlehemske štalice.
Zimska je hladna noć, buduća majka i otac uzalud traže normalno ljudsko konačište, magarac i vol griju svojim dahom novorođeno djetešce, siromašni pastiri po okolnim brdima čuvaju stada.
Obično nas meditacija o tome dovodi u stanje sućuti, a ne strahopoštovanja prema Mesiji.
A trebali bismo osjećati jedno i drugo, trebali bismo biti kao pastiri koji se nisu samo radovali na riječ anđela o rođenju Mesije, i koji su sigurno bili zapanjeni na kakav se je to ponizan način dogodilo da je njihov Otkupitelj siromašan kao i oni, nego su Mu se došli pokloniti. 
Time je njihovo poklonstvo bilo veće, jer pokloniti se silnom kralju kojem se svi klanjaju i nije nekakvo poklonstvo ako se usporedi s klanjanjem tek rođenom djetetu koji je izvana toliko nemoćan da ne ovisi samo o svojoj siromašnoj majci, nego i o skromnim životinjama koje Ga griju. 
Pastiri su se poklonili nekom koji izgleda nemoćniji nego oni sami.
Možda bi trebalo prethodno raspraviti što znači pokloniti se nekom. Razlog gubljenju tog pojma vjerojatno je iz razdoblja liberalnog 19.st. (a vjerojatno još iz renesanse) kad su se (malo)građani klanjali ženama koje su obožavali. Znate već ono - ljubim ruke milostiva, moj naklon i sl.
Tako su izgubili svoju muževnost, jer su postali slabići zbog svoje navezanosti na žene, a žene koje su obožavali prestali su biti prave žene i majke.
Ali nisu niti postale božice, nego sličnije prostitutkama koje iskorištavaju svoju ženstvenost kako bi stekle iz nje koristi.
Da se ne gubimo previše* u tom još nerazčišćenom problemu, trebamo samo naglasiti da se je tada izgubilo značenje poklonstva.
Jer pravo poklonstvo je rezervirano samo prema Bogu.
Pokloniti se nekom znači priznati mu da ima vlast nad nama, priznati mu da je on naš gospodin-gospodar kojeg bezrezervno slušamo.
Bog zbog Sebe ne može trpjeti nekog tko Mu se ne želi pokloniti, jer samim tim činom taj se drži jednak Bogu. 
U vječnosti svi se klanjaju Bogu, oni u Raju iz ljubavi, oni u Paklu iz jezivog straha pred Bogom.
Utjelovivši se i rodivši se u betlehemskoj štalici Bog se sakrio u beskonačnoj poniznosti i na taj način 'prisilio' ljude da Mu se predaju iz ljubavi, gotovo bi mogli reć kako Bog traži od nas sućut kako bi Mu se dragovoljno poklonili dok još imamo vremena, dok anđeo Otkrivenja ne kaže - kraj je vremena, ili dok nam taj kraj ne dođe sa smrću.
Onaj tko je sve stvorio, pred kojim dršću svi nebeski anđeoski korovi, od ljudi koji su Ga uvrijedili silnim grijesima traži suosjećanje i poklonstvo, što su dvije naizgled suprostavljene stvari.
Zamislite se u situaciji pred dvije tisuće godina u ulozi betlehemskih pastira.
I netko vam kaže da se je u obližnjoj štalici rodio Mesija i kaže vam da idete tamo na poklonstvo.
Nitko normalan to ne bi učinio, nitko normalan se ne klanja nekom koji je nemoćniji od njega, odnosno nitko normalan ne bi poslušao tog glasnika Mesije, već bi pomislio kako se radi o nekom lakrdijašu.
Pastiri su se poklonili zato što su bili Božji izabranici koji čine stvari koje su drugim ljudima lude ili barem nenormalne.
Zato je pastirima Bog iz štalice poslao kao glasnika svojeg anđela, sjetimo se da sama riječ anđeo označava Božjeg glasnika.
I nitko ne može silnog anđela Svesilnog nazvati lakrdijašem, nego strepi pred njim.
Vjerujem k tome da to nije bila jedina Božja milost koju su dobili pastiri, vjerujem da ih je Bog vodio cijelog života kao što vodi sve svoje izabranike.
Zbog toga su se oni mogli duboko pokloniti i istovremeno visoko podignuti s djetešcem koji će za trideset i tri godine kasnije raširiti ruke na križu da bi ih podigao ili pridigao kod Sebe u vječni zagrljaj.
To je paradoks Božjeg utjelovljenja koji je šokirao Lucifera i izazvao katastrofalno 'non serviam' i lavinu zla.
Bog traži ljubav kao i svi mi, samo On ju daje beskonačno kakav On i jest, i traži od nas bezuvjetnu i najveću ljubav koju možemo dati.
Zato prividno izgleda nemoćan kako bi ta ljubav bila čista odnosno bez računice.
Živimo u vremenima kad je Došašće velika trgovačka akcija i kad država i svi njezini moćnici, računajući i upravljače nad medijima, žele stvoriti umjetnu i besmislenu radost kako bi se prikrila prava radost koja je u spoznaji misterija betlehemske štalice.
Oni se trude, nažalost većinom i uspijevaju, čovječanstvo odvratiti od radosti betlehemskih pastira.
Jer radost pastira ima temelj u Bogopoklonstvu, kao što je, nama nezamisliva, radost i blaženstvo anđela i svetaca u klanjanju Bogu.
Tko želi osjetiti pravu radost mora se potpuno odvojiti od lažne radosti koju ovaj antikristovski svijet daje. Mi nemamo radosti sami po sebi da bi kao Bog mogli biti beskonačno sretni u spoznaji Sebe, niti nam i jedan živi stvor, a kamoli neki materijalni božićni poklon ili božićna akcijska rasprodaja može biti Išta drugo osim surogata radosti.
Na koncu, pastiri i mudraci koji su se poklonili mladome Kralju bili su siromašni duhom, što znači da su znali kako nemaju sreću u sebi, kako su potrebiti Boga, kako su siromašni dok ih Bog ne obogati.
Stoga, u nekoliko preostalih dana pred dolazak Mesije, oslobodimo se svih balasta koji su naši grijesi, i griješnih navada kao i zlog sirenskog zova onih 'koji su ukrali Božić' snimajući ujedno filmove o Božiću istog naziva, kako bismo bili siromašni poput betlehemskih pastira i kako bi se zajedno s njima i sa svom anđeoskom vojskom, i sa sv.Josipom i Bogorodicom, poklonili do zemlje Božiću i osjetili djelić nebeske vječne radosti.

To vam iz dubine svog srca želim!

* Druga stvar koja je u naše jeziku uništila pojam poklonstva su - 'pokloni' koji se krivo uporabljuju umjesto riječi 'dar' - 'darovi'.
Najbolje bi se to moglo ilustrirati na definiranju Božjeg milosrđa kao nezasluženog dara nekim ljudima. Reć pak da Bog daje nezasluženi poklon nekim ljudima je blasfemično, Bog se ne može nikome pokloniti jer nikog nema većeg od Njega. Stoga kad dajemo dar osobi koju ljubimo ili joj želimo iskazati poštovanje, ne kvarimo si to dobro raspoloženje uporabljujući krivu riječ za dar.

Veleizdaja u Došašću

Inače čitam svake nedjelje, ponekad i običnim danom, poznatu knjigu opata Prospera Guerangera "Liturgijska godina". Ustvari radi se o svesku knjiga, 15 njih, i svaka je podeblja.
Opat Gueranger nije uspio završiti cijeli ciklus liturgijske godine, nakon smrti njegovi učenici benediktinci su knjigu završili.
Pisana je u 19.st. s nakanom povratka tradiciji liturgije odnosno u cilju boljeg razumijevanja iste, međutim u 20.st. taj hvalevrijedni pokret i ideju zloporabili su modernisti tako da su pod krinkom povratka tradicionalnoj liturgiji Crkve podmetnuli protestantske aberacije u liturgiji nazvajući to novorednom Misom. Naravno, protestantizirani su i ostali obredi.
Gueranger je živio u liberalnom 19.st. u kojem se je otrov liberalizma počeo primijećivati i među klerom Crkve. On opetovano kroz knjigu osuđuje liberalizam.
Jel mogao naslutiti da će za sto godina nastati novoredna Crkva koju će modernisti stvoriti pučem na samom vrhu Crkve?
Jel mogao naslutiti da će se dogoditi veleizdaja, da će oni kojima je dužnost zaštita pravovjerja i tradicije Crkve zabiti nož u leđa istoj?
Nije teško biti general poslije bitke, pa ću post festum te veleizdaje reći kako je takvo otpadništvo prorečeno od proroka Danijela, kako ga je ponovio Isus Krist naglašavajući grozotu pustoši na svetom mjestu koja će prethoditi Njegovom drugom dolasku, a k tome, za vrijeme života Guerangera bila je Marijina objava u La Salete prema kojoj će Rim izgubiti vjeru i postati sjedište Antikrista.
Ne vjerujem kako Gueranger nije znao za Marijinu objavu.
Ondašnji kler se je trudio kako bi objava iz La Salette bila minorizirana, a samu srž proroštva o veleizdaji u Rimu su zabranili objavljivati.
Možemo lako shvatiti motive liberala i modernista u ondašnjoj Crkvi, ali zašto su tradicionalci poput Guerangera ignorirali proroštva?
Vjerujem zato što su silno željeli trijumf Crkve nad sveprisutnim liberalizmom i sekularizmom 19.st., a smatrali su da tog trijumfa ne može biti ako Rim učini veleizdaju.
Ali ljudski puti nisu Božji puti, Crkva će trijumfirati onako kako je to Bog oduvijek želio i predodredio, a ne onako kako bismo mi željeli.
Problem s veleizdajom je često u tome što oni koji su (vele)izdani ne žele priznati istinu koja podrazumijeva da ih je netko kome su dali povjerenje grdno prevario, da je učinio suprotno od onog što je trebao činiti, da je umjesto obrane onih koji su mu dali povjerenje, on učinio nešto protiv temeljnih interesa onih nad kojima ima vlast.
Isto kaže poznati aforizam, puno je lakše prevariti čovjeka, nego ga uvjeriti da je prevaren.
Razlog je dakle u oholosti, onaj tko je veleizdan ne želi priznati kako je imao krivu prosudbu.
Sveto Pismo nam baca otvoreno u lice tu istinu - proklet je čovjek koji se uzdaje u drugog čovjeka.
Mnogi tradicionalni katolici su pod tim prokletstvom jer odbijaju priznati istinu kako su Bergoglio i njegovi predšasnici materijalni i formalni heretici i time ne pripadaju Crkvi, odnosno ne mogu biti na stolici sv.Petra.
Rim će postati ili je postao sjedište Antikrista zbog tog prokletstva na kojeg upozorava Bog preko objave u sv.Pismu.
Da se vratim na "Liturgijsku godinu".
Na današnju treću nedjelju Došašća, Gueranger u uvodu, u ushitu zbog Gospodinovog Došašća retorički pita: "gdje su sada svi oni heretici koji su bili protiv Crkve, gdje su sada muhamedanci koji su prijetili uništenjem Crkve, gdje su sada protestanti koji su u 16.st. držali kako će srušiti Crkvu".
E pa upravo ovih dana muhamedanci otvoreno govore i prijete kako su pred osvajanjem Rima koje je navodno 'prorekao' još lažni prorok Muhamed.
Guerangeru i skoro svim ljudima u 19.st. i dobrim dijelom 20.st. izgledalo je kako je muhamedanstvo zauvijek poraženo i da je na izdisaju. Naravno da su svi kršćani trebali moliti i trebaju moliti za tu nakanu, ali Bogu trebamo prepustiti vrijeme i način na koji će biti poraženo muhamedanstvo i svi neprijatelji Krista Kralja.
Zanimljivo je da Bog niti za vrijeme prvog križarskog rata kad su križari trijumfirali, nije dao da muhamedanstvo zauvijek bude poraženo i uništeno. Bog koristi zlo radi većeg dobra.
Isto tako ne smijemo niti primisliti kako je Bog* ili Crkva poražena zato što je Rim apostatizirao, jer to sve Bog dopušta kako bi se Njegovi izabranici borili protiv istih apostata.
Rim je učinio veleizdaju, to moramo priznati jer Istina će nas osloboditi. Priznajmo Bogu i svoj grijeh ako smo maštali kao Gueranger kako će i kada će Crkva trijumfirati, jednostavno se uzdajmo u Boga koji ništa ne prepušta slučaju, odnosno svaka 'nesreća' i zlo, kao i dobro, kamenčići su o beskrajno lijepom mozaiku čiji je autor Bog.
Cjelina je važna, a ne detalj koji nam se možda ne sviđa.
Drugi primjer veleizdaje koji je aktualan je na području nacionalnih država. Države imaju jedini smisao u zaštiti svojeg naroda.
Skoro sve države zapada učinili su veleizdaju.
Najezda muhamedanaca na zapad, koja je sponzorirana od istih zapadnih država, veleizdaja je prema vlastitom narodu.
Podrške koje države daju širenju nemorala, perverzija, čedomorstva, hedonizma, ateizma i poganstva, veleizdaja je vlastitog naroda.
Države koje ohrabruju dolazak stranaca koji će nadvladati starosjedioce, uništiti ih demografski i kulturno, veći su neprijatelji naroda nego ti stranci.
U RH nedavno je sramotno objavljen dokument (koji je trebao biti klasificiran kao državna tajna) o jednom Srbinu koji je bio lojalan hrvatskoj državi i koji je za vrijeme srpske pobune bio hrvatski obavještajac u redovima pobunjenika. Nije mi poznat slučaj da je i jedna država učinila takvu veleizdaju.
Da bude stvar još gora, hrvatski mediji kao i vlast prozivaju tog čovjeka kao špijuna, što ustvari on jest, ali on je hrvatski špijun kojem hrvatska država i narod moraju biti više nego zahvalni. 
Narod nije gotovo ništa učinio protiv veleizdaje na najvišoj razini, jer ovo se nije moglo dogoditi bez znanja vlade.
Ima li budućnost ne samo takva država, nego i narod koji ne reagira na veleizdaju i daje u velikoj mjeri podršku veleizdajničkoj vlasti?
Nema, toga moramo biti svjesni, makar se cijeli život borili za slobodu svog naroda i za uspostavu hrvatske države, pa nam ta istina liči na neuzvraćenu životnu ljubav ili na nevjeru supruge.
Ali lijek protiv veleizdaje moramo naći jer u suprotnom živjet ćemo jadno i bezdušno, a moguća je i smrtna opasnost zbog veleizdaje.
Lijek nam je propisao Bog - ne uzdati se u čovjeka, nego u Njega.
Ako nam izgleda katastrofalna istina sedevakantizma, ako se pitamo kako će onda biti izabran novi papa kad su svi kardinali apostatizirali, ako se pitamo kako ćemo onda primati svete sakramente kad su svugdje oko nas samo novoredni svećenici i novoredne Mise, onda te naše brige prepustimo Bogu koji ne može nikog izdati, a obilno nagrađuje one koji se u Njega uzdaju i koji u Njega vjeruju kad to izgleda nemoguće.
Ako nas užasno pogađa veleizdaja hrvatske države za koju smo se borili, sjetimo se da smo mi nadasve državljani nebeske države u kojoj veleizdaja ne postoji.
I sjetimo se na koncu one najveće izdaje koju činimo sa svakim smrtnim grijehom kad izdajemo Krv za nas prolivenu.
Nema veće izdaje od izdaje Boga, i niti jedna izdaja nema tako velike posljedice kao ta izdaja. Bog je sve stvorio i gospodar je svega, ljudima je dao veliko povjerenje upravljati sa zemaljskim dobrima.
Adam je prvi izdao to povjerenje i tako donio zlo na Zemlju koje će dostignuti svoj vrhunac u trenutku drugog i konačnog Došašća. Po svemu sudeći najveće zlo je grozota pustoši na svetom mjestu koje spominju biblijska proroštva. To je vrhunac izdaje, vrhunac zla kad zlo bude globalno prihvaćeno kao dobro i kad to bude učinjeno na svetom mjestu od ljudi koji bi trebali biti svećenici Božji. 
Novoredna Crkva proglasila je godinu milosrđa, a što nije ništa drugo nego izrugivanje Božjem milosrđu jer je potpuno izokrenuta slika Božje pravde, jer se prikazuje kako čovjek ima pravo na milosrđe.
Gotovo cjelokupno čovječanstvo odbija Krista Kralja, Krista Svevladara, Pantokratora, a eventualno je dopušteno prikazivati Krista kao hipika, kao nekog tko moli da Ga ljudi prihvate kao običnog čovjeka i koji prihvaća i najbezočnije grješnike bez da traži od njih pokoru, pokajanje i naknadu nad učinjenom nepravdom.
U vremenu opće apostazije kad svijetu trebaju proroci poput Jeremije, novoredna Crkva širi iluziju kako su najveći problemi klimatske promjene, zagađenje okoliša, nezaposlenost i ostale tričarije prema stvarnom problemu koji se zove opća pobuna protiv Boga.
Kad bi Crkva imala normalnu hijerarhiju i papu, onda bi trebala proglasiti godinu Božje pravde kao upozorenje čovječanstvu što ga čeka ako se ne promijeni.
Stoga mnijevam kako ulazimo u godinu veleizdaje pred Došašće.
Kao mudre djevice, sačuvajmo ulje - Duha Svetoga do Došašća i ne budimo u ničemu dionici veleizdaje.

*Bergoglio je skandalozno nedavno u javnosti izjavio kako je križni put povijest Božjih neuspjeha. Obično niti ateisti niti sotonisti ne daju takve izjave u javnosti koje toliko omalovažavaju Isusa Krista. Pervertni Bergoglio je pretpostavljam umislio da će Krista učiniti prhvatljivijim ovom neprijateljskom svijetu kojem Bergoglio oduševljeno pripada, ako Gospodina prikaže čim više kao slabića, kao nekog tko ne uspijeva učiniti ono što bi želio, kao nekog tko je bio poražen na Kalvariji i koji je doživio neuspjeh.

Sveti Nikola, hoće li svetac nokautirati Djeda Mraza kao što je heretika Arija?

Danas je druga nedjelja došašća i blagdan sv.Nikole.
On je veliki svetac, čašćen podjednako na kršćanskom istoku i zapadu.
Božji čovjek i biskup Smirne činio je čudesa za vrijeme života, uskrisivao mrtve, stišao oluje na moru, umnažao žito ... 
Zgoda iz njegovog života kad je potajice donio novac siromašnom ocu čije kćeri se nisu mogle udati budući nisu imale miraz, učinila ga je svecem zaštitnikom siromašnih.  Iz tog je proizašao običaj darivanja djeci darove u cipelicu i čekanja noći da sveti Nikola tajno dođe i ubaci svoj dar. 
Maloj djeci sveti Nikola je obljubljeni svetac.
Neprijatelji Krista Kralja morali su učiniti nešto protiv tog lijepog kršćanskog običaja kako bi djecu, a onda i njihove roditelje odvukli s puta spasenja.
Tako su smislili Djeda Mraza koji na letećim saonicama posjećuje djecu i ubacuje im darove umjesto svetog Nikole. Valjda mu leteće saonice služe da bi bio brži od sveca.
Ta virtualna borba između svetog Nikole i Djeda Mraza metafora je borbe za Krista ili Antikrista. Ovo nisu preteške riječi, jer Gospodin nam je rekao da onaj tko s Njime ne sabire, taj nije s Njim, nego je protiv Njega.
Ne postoji treća pozicija, nego samo dvije, za Krista ili protiv Krista.
Toga su bili svjesni i oni liberali i boljševici koji su izmislili Djeda Mraza.
Ovo pišem zato što mnogi kršćani nisu svjesni te činjenice, oni se ne žele zamjeriti ovom svijetu tako da odbace Djeda Mraza, pa 'slave svetog Nikolu i Djeda Mraza'.
Sveti Nikola je suprotnost mlakim kršćanima, u obrani Krista i pravovjerja on je pokazao revnost koju traži Bog od svojih podanika i koju je najbolje manifestirao Gospodin kad je uzeo bič, isprevrtao stolove i izbacio trgovce iz Hrama.
Naš svetac je tako, na poznatom Nicejskom saboru Crkve kojem je predsjedao kršćanski car Rimskog carstva Konstantin, i na kojem je bilo 318 biskupa od kojih su mnogi nosili ožiljke progona i mučeništva, oduzeo riječ heretiku Ariju tako da ga je šakom udario u lice.
Svetac nije mogao trpjeti kako heretik Arije javno govori da Isus Krist nije Bog.
Naravno da je zbog toga snosio posljedice, jer je car Konstantin dao riječ Ariju prije da obrani svoj stav, pa je tako sveti Nikola narušio red sabora Crkve i čast predsjedavajućeg koji je bio tada najmoćniji čovjek na svijetu.
Svetom Nikoli su nakon 'incidenta' oduzete signije njegovog biskupstva i smješten je u zatvor.
Usput su mu oduzete njegove privatne stvari od čega mu je najmiliji bio rukopis Evanđelja.
Tada se je opet dogodilo čudo. Gospodin i Bogorodica su se Nikoli objavili u zatvoru i dali mu Evanđelje i biskupski palijum.
Bog je pokazao kako mu je drag sveti Nikola i kako je Arije heretik.
Svetac je tako uz oduševljenje kršćana pušten iz zatvora. 

Na ikoni je prikazano kako Gospodin vraća sv.Nikoli Evanđelje, a Bogorodica biskupski palijum.

Moramo naslijedovati revnost svetog Nikole.
Ne smijemo se bojati toga da nas svijet proglasi fundamentalistima, katolibanima, narušiteljima lažnog reda, mira i idile novog svjetskog poretka, pa da zbog toga završimo u progonstvu i zatvoru.
Sve ono što će nam se oduzeti zbog svjedočanstva vjere u Krista, bit će nam stostruko vraćeno od ruke našeg Gospodina i Bogorodice.

Bog je svetost Nikole pokazao tako da je osam stotina godina iz njegovog groba teklo čudesno sveto ulje koje je vraćalo vid slijepima, sluh gluhima, zdravlje bolesnima.
Zašto je ulje prestalo teći?
Vjerujem da je to zbog toga što je svijet ušao, po Božjoj providnosti, u eru povratka u poganstvo, u eru u kojoj će nakon Djeda Mraza doći i Antikrist, eru u kojoj je Sotona pušten s lanca iz Pakla. 

Da se vratimo na naslov.
Hoće li sveti Nikola nokautirati ovaj put Djeda Mraza?
Ne će, to dragi čitatelji morate učiniti vi sami.
Papa Frane je ovih dana u Africi posjetio *džamiju skinuvši pri tome cipele kao i svaki drugi muhamedanac.
Muhamedanci su ustvari sljedbenici Arija. Sveti Nikola, da je na Zemlji, nokautirao bi onog koji pretendira zvati se nasljednikom svetog Petra, a pri tome je sljedbenik Arija i tko zna kojeg sve ne lažnog proroka. 
Bergoglio ne bi dobro prošao, bez obzira što se hvali medijima kako je nekad bio izbacivač u Buenos Airesu.
Ako je Bergoglio za vas nasljednik svetog Petra, onda ne biste ni vi dobro prošli u susretu sa svetim Nikolom.
Živimo u vremenima Djeda Mraza, odnosno Antikrista.
Iskoristimo vrijeme došašća, stvarnog Isusovog drugog dolaska, tako da udarimo šakom u lice Djeda Mraza i sve ono što taj izmišljeni lik predstavlja, kako bismo dobili krunu pobjednika od našeg Gospodina Isusa Krista.
Amen.

* Papa Frane je posjetio džamiju u Banguiju, gradu u kojem je bijesnio teror muhamedanaca nakon kojeg su se kršćani samoorganizirali, uspjeli obraniti i naumili istjerati sve muhamedance. Tako su nekad činili kršćani, jer su znali da se muhamedanci ne zaustavljaju dok ne nametnu dominaciju nad svima. Papa Frane je tim činom stao otvoreno na stranu muhamedanaca i poručio svim novorednim katolicima da se ne smiju suprostavljati muhamedancima.
O tome možete čitati ovdje. 
Također dajem poveznicu na odličan članak jednog drugog hrvatskog blogera koji piše o istom događaju.
Nadam se da će se nezabludivi nauk Crkve sve više prihvatiti među našim pukom.