četvrtak, 29. prosinca 2016.

Vratite Loptu!

Dvoje poznanika poslali su mi ovaj tekst R.Sungenisa na uvid.
Pisao sam na početku bloga kako je u 19.st. postojao pokret koji je iznosio valjane argumente kontra loptastog izgleda Zemlje i kako je glavni motiv tih ljudi bio spriječiti izglednu ateizaciju i dekristijanizaciju društva koja je naravno uslijedila i ubila vjeru kod milijuna ljudi. 
Optički eksperiment mjerenja zakrivljenosti Zemlje danas vrijedi isto kao i onda, eksperiment dokazuje ili ukazuje kako Zemlja nije lopta.
Unatrag nekoliko godina društvene internetske mreže prepunile su se s raspravama o izgledu kruga Zemaljskog.
Gotovo svi koji se prvi puta suoče s idejom kako Zemlja nije globus reagiraju s nevjericom i zamisle kako neki idioti, sumnjivci ili šarlatani imaju pristup računalu i mreži te na istoj objavljuju gluposti o ravnoj Zemlji. 
Jer svi 'znamo' kako je Zemlja lopta.
I onda neki pokušaju iznijeti kontra dokaze kako je Zemlja lopta, da bi mnogi od njih na kraju postali pobornici kruga Zemaljskog, odnosno ravne Zemlje.
Jer stvarno nema dokaza da je Zemlja lopta, a ljudi su od malih nogu izloženi globusima, ili kao igračkama, ili kao uvodima u filmove, ili u školama ..., pa reakcija 'na prvu loptu' proizlazi iz stava - zar ćeš mi ovdje reći u lice kako sam bio naivan i povjerovao u Loptu bez dokaza, mrš!
Dakle prvi razlog za odbijanje ravne Zemlje je oholost.
Malo je tko toliko ponizan da bi sebi i drugima odmah priznao kako je bio zaveden ili da je u nešto vjerovao da je znanstveno dokazano, a da nikad dokaze nije vidio niti tražio.
Drugi krug ljudi koji reagiraju na 'prvu loptu' su oni koji egzistencijalno ovise o Lopti.
To su svi učitelji, od tete u vrtiću pa do profesora na sveučilištu.
Njihova profesionalna karijera odnosno posao je završen čim javno kažu da više ne vjeruju u Loptu.
U ovu drugu skupinu ljudi pripada R.Sungenis čije pisanje i rad pratim skoro dvadeset godina. 
Rođen je i odgajan kao katolik, zatim je postao u mladenačkim danima protestant, da bi u zrelim godinama vratio se apologetskom katolištvu.
Doduše kao tipičan apologet 'otpornik' koji se poziva na sv.Pismo i kršćanske oce te brani tradiciju i istovremeno novorednu sektu smatra Crkvom.
Ono što me je odmah dojmilo kod Sungenisa je kritika prema talmudizmu i geocentrizam. 
U to vrijeme za mene je to bila novina, pogotovo geocentrizam.
Sungenis je svojevremeno nudio novčanu nagradu onom koji će mu dokazati kako Zemlja nije središte univerzuma.
S vremenom je tekstove o geocentrizmu stavio sa strane, pretpostavljam da su to tražili njegovi najizdašniji sponzori koji nisu htjeli da se novoredna sekta koju brani 'tradicionalni' apologet uprlja ili učini smiješnom s tako 'ludim' idejama da je Zemlja nepokretna i u središtu.
I onda, nakon izvjesnog vremena, Sungenis je objavio kako priprema revolucionarni dokumentarni film koji će srušiti Kopernika odnosno ideju da Zemlja nije središte. 
Film se je u SAD-u počeo prikazivati pred 3-4 godine i digao je dosta prašine. U filmu su snimani vrhunski znanstvenici kako reagiraju na rezultate mjerenja tzv. pozadinskog kozmičkog zračenja (lopatari vjeruju kako je to zračenje dokaz Velikog praska) čije osi navodno prolaze kroz Zemlju, odnosno ravninu ekliptike i ekvatora.
Osi su inače prozvane osima zla zato što prolaze tamo gdje ne bi smjele ako Zemlja nije središte.
Iako su dobili honorare, isti znanstvenici su se ogradili od filma, jer kako napisah, to su ljudi čija egzistencija ovisi o tome da Zemlja nije središte i da nije nepokretna.
Sungenis je međutim utrošio nekoliko desetljeća svojeg života ukazujući kako je Zemlja lopta, ali u središtu i nepokretna.
Tko zna koliko je sve napora, vremena i umiješnosti morao pokazati kako bi svoje sponzore uvjerio da će njegov film biti uspjeh za novorednu sektu, a ne da će zbog filma ona biti izložena podsmijehu i ruganju.
Iz svega rečenoga jasno je zašto i kako piše Sungenis u onom tekstu.
A sad o samom tekstu.
Sungenis kaže kako nas okrugli (round) oblik nebeskih tijela, Sunca, Mjeseca i zvijezda treba upućivati na to kako je i Zemlja okrugla.
Prvo, većina 'ravnozemljaša' vjeruje da je Zemlja okrugla, odnosno da je disk.
Mjesec, čiju drugu stranu nikako ne možemo vidjeti, prije upućuje da druge strane uopće ni nema, odnosno da je i Mjesec disk, nego da je Lopta koja se čudesno okreće oko osi tako da uvijek skriva drugu stranu kad se gleda sa Zemlje.
Nisam upućen, ali mi se čini da niti Sunce ne pokazuje drugu stranu, odnosno da je disk.
Zvijezde, stalne i lutajuće (tzv. planeti) ne izgledaju kao lopte, osim ako ćemo vjerovati na riječ znanstvenicima da su one lopte, a ove prve da su iste naravi kao i Sunce.
Drugo, sv.Pismo jasno kaže kako je Bog stvorio nebeska svjetlila četvrti dan.
Prvi dan je stvorio Nebo i Zemlju.
Svjetlila zrače eletromagnetske valove to jest svjetlost, svjetlila ne moraju imati masu odnosno tvar od koje se sastoji Zemlja, ona po samoj svojoj funkciji koju im je dao Stvoritelj nemaju istu narav kao i Zemlja*.
Nadalje sv.Pismo kaže kako će na kraju zvijezde padati na Zemlju.
Kako mogu pasti na Loptu neke druge lopte koje su tisućama puta veće i da ova prva Lopta ostane cijela?
Stoga ovakav argument koji je dao Sungenis može iznijeti samo onaj tko ne vjeruje u sv.Pismo, odnosno Knjigu Postanka. 
A da stvarno nešto nije u redu sa modernim znanstvenom teorijom o Suncu i Mjesecu dokazuje činjenica kako je Mjesečeva svjetlost hladna, odnosno da je u vedroj noći hladnije na mjestu koje je izloženo mjesečini, nego na onom koje je u 'hladu' od mjesečine. Stoga Mjesečeva svjetlost ne može biti reflektirana svjetlost Sunca.

Sungenis kaže kako neki navode ovo kao dokaz za ravnu Zemlju.
Sunčeve zrake koje se vide na rubovima oblaka upućuju da Sunce nije daleko.
Sungenis kaže da se isto događa kad je Sunce milijunima km dalje i kad je veliko kako nas već lažu.
Ako je Sunce tako veliko i daleko, onda Sunčeve zrake trebaju dolaziti gotovo paralelno, nikako da izgleda kao na fotografiji da dolaze iz jednog nedalekog izvora. 
Jasno je da moramo uzeti u obzir perspektivu, to jest moramo uzeti u razmatranje zrake koje su jednako udaljene od kamere.
Ako je dakle udaljenost između tih zraka kad siječu oblak vidljivo manja nego udaljenost zraka kad one dolaze do mora, onda se Sunce nikako ne nalazi tamo daleko, daleko od mora. 
A to fotografija pokazuje. Štoviše običnom triangulacijom može se izmjeriti udaljenost Sunca od Zemlje.
Dovoljno je samo u isto vrijeme izmjeriti sekstantom kut Sunca na dva udaljena mjesta čiju udaljenost znamo i imamo rezultat. 
To je još Rowbotham u 19.st. radio i izmjerio.
Slijedeće Sungenis navodi kako maleno i nedaleko Sunce ne može svojom gravitacijom držati planete i osvjetljavati ih.
Primijetite da se ovdje Sungenis vrti s cirkularnim dokazima.
Prvo, ako se mjerenjem dokazuje, a dokazano je, kako Zemlja nije Lopta polumjera 6.400 km, kako se ona može zakriviti ako Sunčeve zrake dolaze ovako ili onako, jel Sunce maleno ili veliko, blizu ili daleko, osvjetljava li Sunce planete i drži ih gravitacijom, ili planete ne postoje, pogotovo ne kao materijalna tijela nego su lutajuće zvijezde?
Sungenis ako hoće dokazati Loptu, mora samo dokazati kako je Zemlja Lopta, nikako se pozivati ili opovrgavati ideje nekih ravnozemljaša o nebeskim tijelima, nepostojanju gravitacije i druge stvari koje navodi u tekstu.
Sungenis treba odgovoriti na pitanje kako na Lopti vidimo s teleskopom, a često i s očima, stvari ili objekte koje ne bismo smjeli jer se nalaze 'ispod' zakrivljenosti navodne Lopte.
Za neupućene dobro je navesti da je gravitacija izmišljena iz vrlo prozaičnog razloga. 
Trebalo je izmisliti silu koja će držati ljudi, životinje, biljke, stvari s druge strane Lopte.
Jabuka, ako je pala alkemičaru Newtonu na glavu, onda je pala zato što je bila trula ili zrela, nikako zbog sile koja spašava Australijance da ne popadaju.
Drugim riječima, materijalna tijela slobodno se gibaju u smjeru Nebo -> krug Zemaljski, ili od gore prema dolje, dok se ne zaustave na nekom drugom tijelu koje ima veću gustoću od tog tijela, ili na nekom tijelu koji ih može svojom čvrstoćom držati.
Presudno je važno primjetiti što se je na duhovnom planu dogodilo s uvođenjem izmišljene sile gravitacije.
Nestalo je apsolutnosti i nestalo je orijentiranosti to jest smjera.
U kojem smjeru i kamo je Isus uzašao kad su ga apostoli pratili pogledom dok nije uzašao iza oblaka?
Apostoli bi svjedočili - vidjeli smo Ga kako uzlazi na Nebo, kako ide prema gore.
Nakon Newtona i Lopte više nema ni Neba (jer izmišljeni Svemir nije Nebo) niti smjera gore ili dolje. Nekom je dolje što je nekom drugom gore.
Einstein je konfuziju samo još povećao s ridikuloznom teorijom relativnosti prema kojoj vrijeme postaje relativno i dimenzija, ali korijen zablude je u Sotonskoj ideji kako je Zemlja lopta, a za što je trebala druga izmišljotina o gravitaciji.
Stoga ovdje Sungenis cirkularno argumentira, stvara problem koji ne postoji (planeti i gravitacija) kako bi našao tobožnje riješenje (Sunce je daleko i veliko, prema tome Zemlja nije ravna).
Ali recimo npr. da planeti postoje, a Sunce je blizu i maleno kako ga već možemo izmjeriti.
Zašto Sungenis pretpostavlja da Bog ne može pokretati te planete i osvjetljavati ih bez sile gravitacije i bez Sunca?
Zar nije logično pretpostaviti, kad je već dokazano da Zemlja nije lopta, da postoje neki drugi mehanizmi ili zakoni po kojima se nebeski svod i 'planete' okreću oko nas, a ne izvesti logički salto mortale - ako nam nešto nije otkriveno, onda je to nemoguće, pa ćemo onda i stvarnost - ravnu Zemlju, ignorirati?
Što ako okretanje nebeskog svoda predstavlja Božju tajnu koju ne ćemo nikad saznati? 
Zašto znanost, koju slijepo slijedi Sungenis, pretpostavlja da će doći do spoznaje svega te da u tom svemu nema mjesta za Boga?
Sungenis bi trebao već znati kako je moderna znanost religija s kojom se je on već borio i bori u dokazivanju geocentrizma.
Cilj znanosti nije znanje, nego iskrivljeno znanje koje ne će dati mjesta Bogu.  
Vratimo se njegovom tekstu.



Ovo je stvarno ridikulozan argument.
Zemlja je ravna vidjela se ili ne vidjela u Australiji zvijezda Sjevernjača.
Ne postoji teorija ravne Zemlje, nego samo konstatacija dobivena optičkim mjerenjem; Zemlja nije lopta.
Ali kad to već navodi loptaš Sungenis, onda se može reći da u njegovoj teoriji Sjevernjača se ne bi smjela vidjeti ispod ekvatora, a vidi se (doduše ne u Australiji).
Njihova teorija Lopte tu pada u vodu, a Zemlja je ravna bez obzira na Sjevernjaču.
I ako niste primjetili, Sungenis je ovdje, namjerno ili ne, zaboravio nacrtati nebeski svod u kojem se nalazi Sjevernjača.
U Dan Gospodnji pasti će zvijezde i nebeski svod će se razotkriti.
Zvijezde su svjetlila na nebeskom svodu, a ne materijalna tijela tisućama puta ili milijunima puta veća od Zemlje.
Mi ne znamo niti ćemo saznati kakvog je oblika, od čega je sačinjen i koja svojstva ima nebeski svod (osim da je ljudima nedostupan i neprobojan, da su u njemu zvijezde a povrh vode koje vjerojatno daju plavu boju nebu).
Stoga me nije briga niti želim pod svaku cijenu saznati zašto se s oboda kruga Zemaljskog ne vidi Sjevernjača.
Usput, teleskopom se dokazuje da je Zemlja ravna, ali teleskopom se ne može vidjeti drugi kraj Zemlje jer Zemljina atmosfera nije skroz prozirna- transparentna. 
Zasad samo toliko o Sungenisovom tekstu, jer su mu ostali argumenti prilično slični ovima na koje sam se osvrnuo.
Zabrinjava me što su neki tradicionalni katolici 'otpornici' evidentno povezani s nastojanjima da se spriječi povratak biblijske slike svijeta.
Ponoviti ću, moderna znanost u središtu koje je Lopta, Veliki prasak i evolucija, bila je okosnicom ateizma, ali i revitalizacije poganstva i panteizma.
Odlika tih životnih nazora i lažnih religija je relativizacija istine.
Kao na Lopti, tako u tim religijama svatko ima svoj smjer prema gore, prema svom bogu koji je različit od smjera drugih ljudi.
Lopta nema smjera prema gore, ali ima beskonačno smjerova koji svi duhovno pokazuju prema dolje, prema Paklu ateizma i poganstva.
Na Lopti svatko misli da je u pravu, a nitko nije u pravu.
Lopta je drugo ime za negiranje Objave.
Žalosno je konstatirati da mnogi tradicionalni katolici ne vide zabludu Lopte.
Vjerujem da je to povezeno s drugom velikom istinom koju se sve manje može skrivati - novoredna sekta nema veze sa Crkvom.
Mnogi od takvih žale za vremenima Woytile i Ratzingera, a ne mogu smisliti Bergoglia koji je samo posljednji car Babilona koji javno pokazuje svoje nage 'haljine' malo više nego što su to prethodnici činili.
Oni žele da im se vrati Lopta s kojom su se tako dobro 'igrali' tumačeći Knjigu postanka, kao i druge knjige sv.Pisma, kao zbirku metafora.
I naravno, žele Loptu natrag da se ne bi zamjerili vladarima ovog svijeta čiji su duhovni oci izmislili tu opasnu igračku.



* Cijenim autora videa koji se na youtube predstavlja "the Truth is stranger than fiction...". Iako je po svoj prilici protestant, on uvijek pred očima ima sv.Pismo dok radi svoje video uratke većinom posvećene ravnoj Zemlji. U slijedećem videu, tumačeći Pavlovljeve rečenice u poslanici Korinćanima, uvodi nas u istinu Objave kako nebeska tijela nisu iste naravi kao zemaljska tijela. A to je temeljni problem znanosti, nebo iznad nas tumači kao da je to neki oooogroman prazan vakumizirani prostor s nekim tijelima koja su kao i Zemlja i sastavljena od materijalne tvari kao i Zemlja.


P.S. U školi su nas učili kako je Foucault u 19.st. s famoznim njihalom dokazao okretanje Lopte. Isti znanstvenik kreirao je žiroskop ili zvrk koji je tobož isto dokazivao okretanje Igračke. Zvrk je uređaj koji zadržava pravac svog rotiranja i koristi se na brodovima kao kompas, kao i u zrakoplovima i k tomu pokazuje pilotu leti li zrakoplov ravno, spušta li se ili diže (jer žiroskop zadržava kako napisah svoj pravac). U slijedećem videu-eksperimentu možete vidjeti kako je Foucault lažirao svoj eksperiment odnosno kako žiroskop dokazuje kako se Zemlja ne okreće. Video je dugačak, ali ako vas zanima istina o krugu Zemaljskom pogledajte ga. Nadam se da će ovaj autor ili neki drugi izvesti eksperiment u zrakoplovu ili brodu koji će dokazati kako pilotima žiroskop ne pokazuje kako se spuštaju dok lete na istoj visini, to jest ako prate tobožnju zakrivljenost Lopte. Isto se nadam da ovakve eksperimente prati i Sungenis, jer ovo je pravi eksperiment, a ne matematičko igranje s teorijom relativnosti ili analiza izmišljenih odnosno računalno stvorenih slika 'svemira'.


ponedjeljak, 26. prosinca 2016.

Ogledi o Božiću

Apostoli nisu 'stali' i ostatak života gledali u nebo čekajući da se Isus vrati na oblacima u slavi.
Jer dobili su svetu zadaću od Gospodina na Ga navještaju do nakraj kruga Zemaljskog i do konca svijeta i vremena kad će On doći.
A trebalo je poput Marije, u srcu i u sjećanju, prebirati po uspomenama o Onom koji je bio, koji jest i koji dolazi.
I ne samo radi novih kršćana koji će povjerovati, nego i radi sebe.
Jer tajna sjećanja je tajna vremena, onaj tko se može dobro unijeti u sjećanje, svoje ili ono koje su mu drugi dali, može se misteriozno vratiti u prošlost.
Ili možemo reći u vječnost, jer u vječnosti svo vrijeme pretvoreno je u vječno sada i čija neopisiva dubina je nedokučiva našem ovozemaljskom životu.
Evanđelje stoga, ako je praćeno djelima i darovima Duha Svetoga, otajstveno oživljava u ljudskim srcima Gospodina Isusa Krista.
Liturgijska godina je ciklus po kojem možemo uvijek iznova otići u to sveto sjećanje, pratiti Isusa od rođenja do smrti na križu, uskrsnuća i uzašašća.
Bez toga naša ljubav i vjera brzo bi ohladila i okopnila, tim više što smo izloženi neprijateljskoj vladavini svijeta koji se je pobunio protiv Stvoritelja i Spasitelja.
Rođenje Isusovo u Betlehemu pred dva tisućljeća je sjećanje koje nas može najbrže dovesti do poklonstva djetetu koji je naš Gospodin, naš Otkupitelj, naš Spasitelj.
Jer samo čovjek pod izravnim utjecajem Sotone ne će zastati, zadiviti se i zaželjeti i izreći blagoslov i zaštitu nad novorođenim čovjekom koji ne mora biti s njim u krvnoj i emocionalnoj vezi.
Svi vukovi iz čopora raduju se vučićima, a kamo li se normalni ljudi ne će radovati novorođenom djetetu.
I svi se ponašaju prema njemu kao da je kralj čije želje treba ispuniti, čiju tugu i plač treba rastjerati, a sve one koji mu prijete zatrti bez milosti.
'Ja sam koji jesam' se takav pokazao Mariji, Josipu, anđelima, pastirima, mudracima i svim ljudima dobre volje u koje ubrajam vas koji ovo čitate.
Nemoćno dijete koje podrazumijeva našu zaštitu i brigu je Onaj koji je svemu gospodar. 
Anđeli su zapanjeni nad tim prizorom u betlehemskoj štalici.
Ono što izgleda nemoguće dogodilo se. 
Po vjerovanju kršćanskih otaca, navještaj tog događaja sablaznio je Lucifera i pomračio mu um pretvorivši ga u Sotonu.
Zar se Svemogući može poniziti toliko i roditi se kao nemoćno dijete koji ovisi o svojoj majci, kojeg čak griju svojim dahom vol i magarac?
Prizor je to koji je napravio čudo u pastirima, kao i u svim drugim ljudima dobre volje koji proživljavaju Božić u ovo doba godine kad dan pobjeđuje noć, kad svjetlo zasije u tami i tama ga ne obuze.
To čudo zove se rođenje Isusa u ljudskim srcima, i nema pravog kršćanina, kojemu oko ne će zasuziti svake godine kad se nađe pred misterijem Božića.
Pokloniti se mladom kralju, a što drugo! 
Do poda prostrijeti se pred Njim i onda Ga uzeti u naručje kao Marija, kao Josip, ili kao što vidimo na slikama i kipovima da Ga drži sv.Ante, a znamo da su Ga držali tako svi sveci Gospodnji.
Znamo kako je ovaj svijet izokrenuo smisao Božića i ne ću sad opisivati nakaradnosti koje su se nekad zvale poganske saturnalije, a sad se zovu 'sretni blagdani' da se ne bi više ni spominjao Bog iz betlehemske štalice.
Takvo krivo slavljenje Božića izaziva kod mnogih osjećaj otuđenosti, deprimiranosti. 
Zato jer se osjećaju usamljenima ako nisu imali ovaj dan oko sebe svoje bližnje kojih možda više nema ili ih nikad ni nije bilo.
Ali prava radost Božića nije u kući u koju se vrate drage osobe ili u darovima koji se nalaze ispod 'drveta', ili u obilju i vrsnosti jela i pića za stolom.
Prava radost je otići u sjećanju u prošlost koju nismo osobno doživjeli na ovozemaljski način, nego koju smo misteriozno doživjeli u društvu anđela i pastira.
Božić je kad ljudima sije i kad ih grije mlado Sunce Pravde koje je zasjalo u Betlehemu da se više nikad ne ugasi.
Raznesimo sve 'chemtrailse' ovog svijeta koji nam skrivaju to Sunce.
To vam od sveg srca želim dragi čitatelji!
Neka vas sada i uvijek prati blagoslov Božića!
Upoznajmo Božića, uzmimo Ga u naručje! 


P.S. Znamo kako je novoredna sekta pretvorila Božić u blagdan humanizma i svih lažnih religija. 
Ne možemo upoznati dijete iz betlehemske štalice ako primamo na sebe 'blagoslov' apostata tako da pripadamo sekti koja se u ime Božića bori protiv Božića.  
Pogledajte i poslušajte odličan tekst Novus Ordo Watch-a  koji dokazuje kako 'otpornici' ne mogu biti pravi kršćani dok apostatu Bergoglia i njegovu sektu drže Kristovim vikarom i Kristovom Crkvom, makar im pružali 'otpor'.



četvrtak, 22. prosinca 2016.

'Božićna' drvca

Na situsu ourladysresistance.org nalazi se članak: "Izbacimo božićna drvca".
Pročitajte ga.
Božićna drvca nisu kršćanski običaj i vjerujem da naši preci nisu znali za njih.
Ali oni još malo dalji preci su neka drva, pogotovo hrastova, držali svetim drvima. 
Hvala Bogu da su se neki od njih krstili i tako odbacili i prekinuli s lancem poganstva.
Kakve dakle veze može imati utjelovljenje i rođenje Boga u Betlehemu s 'božićnim' drvcima?
Nikakve, nego je odabir zimzelenih drvca, a u nekim slučajevima je to bila hrastova grana (što je običaj kod 'pravoslavaca') zato što hrast dugo zadržava lišće, bio poganski običaj ili obred da se prizove poganski bog koji će nadjačati zimu.
Trebamo živjeti u skladu s godišnjim dobima, radovati se što zimski suncostaj prolazi i dani će biti sve veći, ali nikako ne smijemo oživljavati poganske običaje pod krinkom slavljenja rođenja Isusa Krista.
Pogledajmo naše gradove, trgove i naše domove.
Zelenilo, svjetla, dvojbeno veselje i radost (koja se začas pretvara u tragediju kako smo vidjeli to u Berlinu).
Zar će novorođeni Bog doć tamo gdje se ljudi raduju što dolazi vrijeme praznikovanja, pijančevanja i prejedavanja ili što se jednostavno raduju što dani počinju rasti, a zaboravlja se kako je Isus utjelovljen radi našeg spasenja?
Bog sam za sebe kaže da je ljubomoran, da nikako ne prihvaća niti jedno mjesto nego samo prvo. I s pravom, jer On je Bog.
Sa zelenilom, božićnim drvcima i svjetlima, sa ignoriranjem vremena Došašća i pretvarenjem istog u rasprodaju nepotrebnih stvari koja se onda stavljaju ispod 'drveta', ovo ljudsko društvo Boga stavlja sa strane.
Bog se povlači i prepušta ljude demonima koje su prizivali s 'božićnim' drvcima.



utorak, 20. prosinca 2016.

Sretni krvavi blagdani

Tehnologija ubija ostatke ostataka ljudskog društva.
Pisao sam višekratno o tome.
Tehnologija odnosno način iskorištavanja znanja o prirodi kako bi korisnik tehnologije dobio snagu i moć koju sam po sebi nema, je postala jedan od najevidentnijih poluga Sotone, zato je i u mnogim ljudskim izumima i otkrićima zakona prirode bio umješan Nečastivi.
Tehnologija me često podsjeća na zabranjeni plod sa stabla spoznaje dobra i zla.
Prvo što želi čovjek koji dobije 'tajno' znanje je iskoristiti to u izradi tehnologije koja će mu dati moć nad drugim ljudima. Gotovo uvijek nove tehnologije kreću kao nova oružja.
Drugi motiv je iskoristiti tehnologiju za vlastito bogaćenje. Posve je jasno da bogaćenja ne će biti ako svi budu imali tehnologiju.
Zato se tehnologije štite autorskim pravima, patentima, to jest najčešće su povezane sa sebičnošću.
Tako možemo lako dešifrirati modernu krilaticu kako živimo u informatičkom vremenu ili da je informacija najbolji kapital. Živimo u vremenu sebičnosti i opće otuđenosti koja su potaknuta tehnologijom i koje naši suvremenici nazivaju eufemizmom - informatičkim dobom.
Treći motiv je lijenost, iskoristiti tehnologiju da se više ne treba raditi.
Sva tri motiva su duhovno problematična i zato su demoni zainteresirani prenijeti nekim ljudima znanje o prirodi, bez kojeg nema nove tehnologije.
Iako često daju i krivo znanje koje opet daje poluge tehnologije. 
To je zato što bi neko znanje o prirodi previše čovjeka upućivalo na Boga.
Prvenstveno tu mislim na pravu narav elektromagnetizma i ono što nazivaju kvantnom mehanikom izbjegavajući mogućnost da čestice ne postoje, nego samo valovi u eteru.
Takva kombinacija poluistinite znanosti i tehnologije u kojoj dominira elektromagnetizam i medij slika (zato što je ljude najlakše zavarati slikom, odnosno stvaranjem iluzije) je postala glavni okov Sotone za porobljavanje čovječanstva. 
S takvom tehnologijom čovjek se je odvojio i od svoje obitelji, od svojeg naroda, od svojih predaka i tradicije, te što je najgore, odvojio se je od Boga, Crkva mu više nije važna, jer arka spasenja ona to više njemu nije.
Prihvatljiva arka je samo barka ukrašena božićnim lampicama na trgovima nekadašnjih kršćanskih gradova koja tamo ne bi smjela biti za vrijeme Adventa.
O tome ću se poslije vratiti, a sad još malo o tehnologiji.
Dakle, ljudi više skoro ni ne pišu jedni drugima, i da nema papirnatih računa i isto takvih reklama, zatim pisanih poziva na sudove, policiju i slično, poštari više ne bi imali što nositi ljudima u poštanske sandučiće.
Tako sam ovaj mjesec dobio račun za mobitel usluge i na omotnici mi je multinacionalna kapitalistička informatička tvrtka zaželila sretne blagdane. 
Smetalo bi mi da su mi i zaželjeli sretan Božić za vrijeme Adventa.
Kako pak takve velike tvrtke, a vjerojatno i puno manje, ne mogu i ne žele ne biti politički korektni, onda budimo svjesni da nam oni nikad više (kao 90-tih nakon sloma jugokomunizma) ne će zaželjeti blagoslovljeni Božić.
Ništa zato, ali ću im vjerojatno odgovoriti da sam kršćanin koji ne želi da mu netko umjesto Božića čestita 'ni vrit ni mimo blagdane' koji su tu samo da bi se umjesto pravog Božića slavilo poganstvo, konzumerizam i hedonizam (vjerojatno i još neki 'izam').
Kao kršćani morali bismo s indignacijom odbiti sudjelovanje, makar i pasivno, u tom izrugivanju Božića. 
Konačno, još uvijek je vrijeme Došašća u kojem su kršćani nekad 40 dana postili.
Jučer smo mogli vidjeti i pročitati kako muhamedanci isto ne vole tu lakrdiju od Božića. 
Naravno, ne radi toga što vjeruju da se je u Betlehemu rodio Isus Krist, Božić, iako dijete ali pravi Bog i pravi čovjek, nego zato što preziru Boga u toj mjeri da i kao izbjeglice u tuđoj zemlji žele s nasiljem ukloniti svako spominjanje i pokazivanje na pravoga Boga.
U Berlinu se je pred nešto manje od trideset godina rušio notorni 'berlinski zid' kako bi se tako srušio komunizam i podjeljenost Njemačke, a u isto godišnje vrijeme sada se ruše 'božićni' štandovi na velikom berlinskom trgu.
Rušio ih je muhamedanac iz Pakistana kojeg je udomila suicidalna i eutanizirana njemačka nacija, tako da je najprije nožem ubio poljskog vozača kamiona, a zatim se s istim kamionom zaletio protiv njemu mrskih 'božićnih' štandova i 'drskih' Nijemaca koji glumataju da slave Božić u vrijeme Adventa.
Zasad kažu da ih je devetero ubijeno, a puno više ranjenih.
Kakve veze to ima s tehnologijom o kojoj sam pisao na početku?
Da nema tehnologije 20. i 21.st. Nijemci, barem oni južnije u katoličkoj Bavarskoj, ni ne bi dozvolili da itko stavlja štandove i komercijalizira Božić pogotovo za vrijeme adventskog posta.
Muhamedanaca iz Turske i Bosne ne bi bilo u Njemačkoj, a kamoli iz Pakistana.
Jer nitko normalan u organskom društvu ne će dozvoliti (mirno bez rata) da na njegovom povijesnom području na kojem su stoljetni grobovi njegovih predaka dolaze i naseljavaju se stranci, a pogotovo ne druge religije i rase koji se ne mogu asimilirati.
Suvremena tehnologija ljude odvlači jedne od drugih, ubija tradiciju i organsko društvo.
Nijemci ne bi bili u ovom stanju dekadencije bez da nisu uzeli zabranjeni plod stabla spoznaje koji im je pružio lagodan život teleta kojeg se tovi za klanje.
Današnji otuđeni Nijemac nema veze sa svojim precima.
Nijemci i Skandinavci su samo ekstremi, ali svi europski kršćanski narodi, makar živjeli u Americi ili Australiji, imaju svoje izmišljene virtualne prijatelje na internetskim socijalnim mrežama, dok ne vide pred sobom svojeg brata ili susjeda, a za grobove predaka ni ne žele znati gdje se nalaze.
Zahvaljujući đavolskoj tehnologiji virtualno društvo ubilo je ono pravo društvo. 
Virtualne zvijezde pop kulture, koja dakako ovisi o eletromagnetskoj tehnologiji, ubile su u očima naših suvremenika prave junake i svece koje bismo trebali naslijeđivati.
Europsko liberalno-sekularizirano društvo ubilo je u svojoj duši Božića.
Nakon toga u toj duši ostala je samo praznina.
Ne vjerujem da će se kotač povijesti vratiti natrag te da ćemo mi, ili budući naraštaji dobiti prilike ispraviti ovu grozotu koju vidimo.
Duh đavolske tehnologije pustili su pred više stoljeća prosvjetitelji iz boce, i istog samo Bog može vratiti natrag (jer zamislimo da neki narod postane svjestan zla kojeg nosi suvremena tehnologija i da odluči ne koristiti tehnologiju - kako će se obraniti od napada nekog tko će tu tehnologiju koristiti?).
Bog, pa nazvali Ga i malim Božićem iz Betlehema, ne da se izrugivati.
I strašno je kad Bog ne reagira na javno bogohuljenje.
Jer je to znak da čeka da se prelije kalež strpljenja.
Stoga, nadajmo se kako nam Bog samo šalje znakove da se sklonimo od ovog svijeta koji se gotovo otvoreno sukobljava s Njim.
Ako ništa drugo, shvatimo ozbiljno da je ovo još uvijek vrijeme posta i iščekivanja Božića, to jest uskladimo svoje ponašanje, misli, molitve s liturgijskim vremenom kako bismo dočekali dostojno našeg Kralja.
Berlinska adventska tragedija neka nam bude upozorenje.

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
Vrijeme deranja i vrijeme šlijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. (Prop. 3)
P.S. Pogledajte ovo video predavanje. Nije ništa iznenađujuće. Rečeno nam je kako slijedeća tehnologija ne će trebati uopće čovjeka. Ima li boljeg dokaza da je tzv. znanost i pripadajuća tehnologija od početka bila sredstvo Sotone, čovjekoubojice od početka? Znamo pak da Bog uvijek sve drži pod kontrolom i vjerujem da dopušta da se takva sotonska tehnologija razvije i primjeni samo radi kazne čovječanstvu koje se je pobunilo protiv Njega. Ne, ne ćete samo imati vozilo koje ne ćete trebati održavati niti upravljati s njim, nego ćete biti primorani ući u to 'vaše' vozilo kad to vozilo od vas zatraži, odnosno kad to zatraže demoni koji će upravljati s tehnologijom, a vi ćete misliti da je to neka grješka u umjetnoj inteligenciji robota. Osobno vjerujem da do toga ne će ni doći, jer Gospodin dolazi prije toga.


subota, 17. prosinca 2016.

Otkrivanje Otkrivenja

Otkrivenje je posljednja i najmisterioznija knjiga sv.Pisma.
K tome je potpuno proročka, odnosno govori o budućim događajima.
Naravno, sa stajališta pisca, sv.Ivana Evanđeliste, jer mnogi prorečeni događaji su se već dogodili.
Ivan je napisao Otkrivenje na otoku Patmosu, negdje pred kraj prvog stoljeća.
Na otoku je bio u izgnanstvu, nakon što je čudesno preživio mučenje u kotlu kipućeg ulja u Rimu.
Ovaj tekst temeljiti će se većinom na knjizi "Opća povijest kršćanske Crkve od njezinog rođenja do njezinog konačnog pobjedonosnog stanja u Nebu: uglavnom dobivena od Otkrivenja sv.Ivana, apostola i evanđeliste".
Dugački naslov koji precizno kaže o čemu se u knjizi, koju je napisao engleski biskup Charles Walmesley koncem 18.st, radi.
Knjiga je prevedena na nekoliko europskih jezika, nije na hrvatskom.
Možete ju skinuti i čitati ovdje.

Prvo što moram primijetiti je 'klasično' tumačenje modernista kako se Otkrivenje odnosi na progon kršćana za vrijeme Rimljana, prvenstveno cara Nerona kojeg žele prikazati kao Antikrista kojeg su se bojali ondašnji kršćani.
Po takvom krivom tumačenju ispada kako se je sv.Ivan samo igrao proroštva jer Neron je umro 30 godina prije nego što je Otkrivenje napisano.
Dakako, ista laž implicira kako je Ivan pisao Otkrivenje samo kao vlastitu refleksiju, to jest oni vjeruju kako je Ivan lagao da je imao stvarno viđenje po Isusu Kristu o događajima od nastanka Crkve do posljednjeg suda.
Ali ništa bolje nisu prošli ni ostali biblijski pisci po modernistima, za njih su oni poput svih pisaca, uključujući moju malenskost, koji prijenose svoja razmišljanja, iskustva i osjećaje na papir.
Kao kršćani moramo s odvratnošću odbaciti moderniste i njihova tumačenja sv.Pisma koja se službeno predavaju u novorednim bogoslovijama, njihovim pridikalnicama, njihovom tisku i ostalim medijima.
Sveto Pismo moramo uzeti ozbiljno, odnosno kao Sveto, nešto što je došlo od Boga, od Neba, a tiče se našeg spasenja to jest istine bez čije spoznaje se ne možemo spasiti.
Problem s Otkrivenjem je što je ono prilično neotkriveno odnosno hotimično napisano u slikama koje nije lako dešifrirati.
Zašto je Bog dao tako skriveno proroštvo?
Možemo reći kako su inače proroštva koja Bog daje uvijek prekrivena s manje ili više vela misterioznosti koja uvelike povećavaju mogućnost da se krivo protumače.
Ne, ne radi se o pitijskim proroštvima čiji veo je vrlo proziran i nalazi se tamo jer je to proroštvo od ljudi u suradnji s demonima koji ne mogu znati buduće događaje pa ih zato iznose u dvosmislenosti.
Božja proroštva su misteriozna zato što je bolje za Njegove izabranike da do istine o budućim događajima dolaze ili neposredno kad se ona obistinjuju ili da ih ne bi gola istina proroštva dovela do defetizma ili lažne euforije koja isto dovodi do krivih koraka.
S druge strane Bog znade kako Njegova proroštva znaju i demoni i ljudi koji su se s njima urotili protiv Njega, stoga je veo misterioznosti njima dan da ih dovede u zabludu.
Drugim riječima, misterioznost proroštva (ili cijelog sv.Pisma) ima dvostruku korist i dvostruko je dobro, prvo zato što Božje izabranike ispravno priprema za buduće događaje, drugo zato što ostale dovodi u zabludu glede istih događaja.
Idemo sad konkretno na Otkrivenje.
Sv.Jeronim je napisao kako u toj knjizi ima bezbroj proroštava.
To je posve jasno ako znamo da su u istoj zapisani i navješteni svi najvažniji događaji koji su bili neposredno prije njezinog pisanja, a događali su se za vrijeme apostola, odnosno u vremenu rođenja i djetinstva Crkve pa do konca vremena kad će Crkva živjeti neposredno kao Kristova sveta zaručnica.
Dakle, Otkrivenje nam otkriva sedam razdoblja u povijesti Crkve koji su simbolično prikazani u obliku sedam pečata Knjige života koju Jaganjac, Isus Krist skida u vremenu do vremena kad više ne će biti vremena.
Iza svakog pečata, kojeg nitko ne može otpečatiti nego Jaganjac Božji te se tako pokazuje kako je Isus Krist gospodar života i vremena, slijedi anđeoski zvuk trublje i polijevanje Božjeg gnjeva u obliku kaleža kojeg anđeo polijeva na krug Zemaljski.
Neposredno prije prvog razdoblja, ustvari deset dana ranije, Jaganjac Božji zasjeo je na nebesko prijestolje kad je uskrsli Isus uzašao na Nebo kao suveren.
Ivan opisuje nebeski dvor, anđele koji se Bogu klanjaju, ali i neka stvorenja koja moramo 'odšifrirati'.
Radi se o dvadeset i četvorici starješina koji okružuju Božje prijestolje i klanjaju se Bogu kao i anđeli.
To su najizvrsniji pravednici SZ, patrijarsi.
Onda imamo četiri bića koji su neposredno uz prijestolje, s mnoštvom očiju ispred i iza, pa bismo lako pomislili da se radi o nekim anđeoskim bićima poput serafa koji su uvijek uz Boga.
To je krivo, jer ta bića su ljudi.
Neki tumače kako su to četvero evanđelista, budući su bića prikazana kao lav, vol, biće s čovječjim licem, orao. Tako se je uvriježilo sv.Marka prikazivati kao lava, sv.Mateja kao vola, sv.Luku kao čovjeka, sv.Ivana kao orla.
Mlečani imaju u svojem znamenju lik lava zato što su uzeli za sebi zaštitnika sv.Marka koji se tumači da je jedno od tih bića koje je nalik na lava.
Međutim, autor knjige s pravom primjećuje odnosno retorički pita, kako je sv.Ivan mogao razgovarati s tim bićima tijekom Otkrivenja kad je on sam jedno to biće?
Sklon sam povjerovati njegovom tumačenju kako su to četiri najveća proroka SZ, zato je navedeno kako imaju mnoštvo očiju ispred i iza, jer prorocima je Bog dao da vide u svjetlu istine ono što je bilo i što će biti.
To su dakle Izaija, Jeremija, Ezekiel i Danijel.
Lav zato što je Izaija pripadnik kraljevskog Davidovog roda iz kojeg je isto potekao Lav Judejski, Gospodin Isus Krist.

Vol zato što Jeremija predstavlja svećenstvo koje je prikazivalo krvne žrtve Bogu od kojih je temeljna žrtva bilo govedo.
Čovjek zato što se je Bog obraćao Ezekielu imenom sina čovječjega.
Orao zato što je Danijel kao prorok daleko vidio prorekavši uspon i pad svjetskih carstava kao i konac vremena te se Ivanova Apokalipsa oslanja na Danijelovo proroštvo to jest govori detaljnije o istim događajima budućnosti.
Slijedeće što nam razotkriva biskup Charles Walmesley je tajanstveni anđeo koji se prvi pojavljuje Ivanu i koji mu također objašnjava događaje i upućuje ga na iste.
Prorok Malahija proriče kako će Bog poslati svojeg anđela da Kristu pripremi put.
Proroci po svojem poslanju, ali ne i naravi, su anđeli.
Anđeo odnosno sv.Ivan Krstitelj Evanđelistu kaže da mu se ne poklanja, jer i on je samo sluga Gospodnji*.
O tome trebamo dobro razmisliti kad klečimo pred nekim kipom ili slikom ili čak raspelom, a mnogi katolici kleče pred kipom Bogorodice koja sama kaže o sebi - evo službenice Gospodnje. Klanjati se možemo i moramo samo Bogu, a to znači sada ovdje na Zemlji pred Svetohraništem (ako je bila valjana sveta pretvorba), a u vječnosti, ako smo Božji izabranici, izravno Bogu odnosno Jaganjcu Božjem.
Vratimo se pečatima i Otkrivenju.

Milenarizam je krivovjerje po kojem će Isus Krist kraljevati na Zemlji tisuću godina. Jehovini svjedoci uz druga dodali su i to krivovjerje. Ipak su najpoznatiji po arijanskom krivovjerju koje je bilo u drugom pečatu. Milenarizam je bio kasnije i temelji se na krivom tumačenju rečenica Otkrivenja iz 20 poglavlja:
I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće.
Prva smrt je smrt koju vidimo ovdje na Zemlji.
S Kristom kraljuju na Nebu Božji izabranici tisuću godina, oni oživješe ili što kaže sv.Ivan imali su prvo uskrsnuće nakon prve smrti, ali još nisu uskrsli tjelesno, jer još nije bio Sudnji dan to jest opće uskrsnuće - drugo uskrsnuće.
Ostali koji su umrli 'žive' svoju prvu smrt u Paklu, ali isto još nemaju tijela kao niti ovi prvi, sveci koji kraljuju s Kristom. 
Tisuću godina znači dugo razdoblje, a znamo da zasad to razdoblje nekima traje dvije tisuće godina, a nekima koji su nedavno umrli puno kraće.
Nakon pravog ili drugog uskrsnuća, prokletnici će doživjeti drugu vječnu smrt kad će sa svojim tijelima biti zauvijek bačeni u Pakao.
Jehovini svjedoci su milenaristi koji vjeruju kako druga vječna smrt znači totalno uništenje zlih, i ne znam dal su svjesni kako iza tog naravno proizlazi naopaki moralni nauk kako se isplati biti zao na Zemlji, uživaš kolikogod možeš, ne obazireš se na one koji ti mogu u tom uživanju smetati, a onda budeš zauvijek uništen kao da te nije nikad ni bilo.
Pitao sam ih zašto negiraju Pakao o kojem tako mnogo piše u Bibliji?
Odgovor - vi katolici vrijeđate Boga s tvrdnjom da Bog vječno kažnjava neke ljude. Bog po njima ne bi bio human kad bi tako postupio.
Od kad je čovjek, i to posrnuli s istočnim grijehom i ostalim grijesima mjera Bogu? 
Dalje nastavljaju u stranputicama krivojerja da bi tobož humanizirali Boga tako da kažu kako Bog ne želi da nešto zna, i tako objašnjavaju zašto je Bog stvorio Lucifera - ne želim znati kakav ćeš biti i što ćeš činiti. Bog jehovinih svjedoka mora se stalno hvatati za glavu i čuditi zašto se nešto događa što on (malo slovo jer njihov bog je isti bog koji se je objavio Muhamedu i isto im dao krivovjerje arijanizma) ne bi želio da se dogodi.
Ali kako onda Bog može uopće biti Sveznajući i davati proroštva poput ovog najvećeg u Otkrivenju ako ne želi znati budućnost, pa ju ni ne zna?
Zablude milenarista su još jedan dokaz kako je sv.Pismo tako napisano da oni koji nemaju prave vjere i koje ne vodi Duh Sveti, čitanjem Biblije budu još više zaslijepljeni.
Koje je razdoblje Crkve bilo nakon prvog pečata?
Jasno je da se radi o prvom razdoblju i u tom razdoblju je živio Ivan Evanđelista.

I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: "Dođi!"
Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi.(Otk 6:1-2)
Posvjestimo si kako je Ivan pred Božjim prijestoljem, ali i da je Gospodin pred njim prikazao što se je dogodilo i što će se dogoditi, nikako da je Ivan bio u budućnosti kao u onom filmu "Povratak u budućnost".
Ivan nam piše kako je vidio bijelog konja i jahača, ali možemo biti sigurni kako se radi o slici, nikako o doslovnom događaju.
Drugo što moramo znati je kako Ivan piše spiralno, primjerice događaje iz prvog pečata on prikazuje na različitim mjestima, on se vraća na događaje ili osobe koje je prethodno opisao.
Imamo tako ponovno opis bijelog konja i jahača u Otk. 19:11-13:

I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja.
Nema dakle nikakve dileme kako i bijeli konj i jahač metaforički predstavljaju Isusa Krista, Jaganjca Božjeg.
Postavlja se sad pitanje kako je to Isus Krist pobijedio u prvom pečatu-razdoblju Crkve?
Križem, to jest svojom prolivenom Krvlju otkupio je ljude od vlasti Sotone, svojim uskrsnućem pobijedio je smrt, a svojom smrću podnio je neprocjenjivu Žrtvu koja izmiruje ljude griješnike s Bogom.
To je trostruka Isusova pobjeda koja nije s time stala, nego je poslavši Duha Svetoga nad apostole to jest prvu Crkvu, jahač na bijelom konju nastavljao osvajati širom svijeta.
Nemojmo nikako pomisliti da je Krist bio poražen kad je tekla krv mučenika.
Ne, to je bio ne samo trijumf mučenika, nego prvenstveno trijumf Kristov.
Kroz nekoliko godina nakon slavnog silaska Duha Svetoga s kojim započinje razdoblje prvog pečata, Evanđelje se je raširilo diljem poznatog svijeta.
Kao što napisah, nakon svakog otpečaćenja čuje se zvuk anđeoske trube, i anđeo prolijeva kalež Božje kazne ili gnjeva na Zemlju.
Jer iako Bog dopušta zlo da bi dobro čim više trijumfiralo nad zlom, vinovnici zla bivaju kažnjeni često puta još i na Zemlji.
Autor knjige pokazuje kako su rimski carevi koji su se istakli u progonima i mučenjima kršćana bili kažnjeni. Jedan od njih u tom prvom pečatu bio je Dioklecijan, i žalosno je što se mnogi Splićani ponose što je taj zemaljski demon imao vilu na području na kojem je nastao Split.
To je samo znak da živimo u vremenima sedmog pečata.
Vrijeme prvog pečata završilo je s priznanjem kršćanstva od cara Konstantina.
U ovom tekstu više ne ću prikazivati ostala razdoblja o čemu možete pročitati u navedenoj knjizi.
Kao zaključak ipak treba napomenuti da Otkrivenje nije knjiga o zlu ili da proriče buduće sveobuhvatno zlo, nego proročka knjiga o tome kako dobro pobjeđuje zlo i kad se čini da je zlo sveprisutno i nadmoćno.

Kršćani bi se trebali kao i anđeli i sveci u Nebu radovati svakom Božjem činu, pa i kad Bog zapovijeda anđelu da kažnjava krug Zemaljski.
U protivnom su kao i ostatak čovječanstva koje smatra da je iznad Boga te da Bog nema pravo ništa zahtijevati od čovjeka, a kamoli ga kažnjavati.
Nikad ne smijemo zaboraviti da se sve to događa onako kako je Ivan vidio, i kako je Bog predvidio da zlo bude najmoćnije prije Njegovog drugog dolaska.
Autor knjige čak je uspio otkriti (piše koncem 18 stoljeća) u Otkrivenju da će se dogoditi ponovni uspon muhamedanstva. Zasad sam samo upućen u to, jer knjigu nisam pročitao do kraja. Moguće je da muhamedanstvo, kao novija verzija krivovjerja arijanizma, bude glavna okosnica snaga Antikrista.
Laž je toliko obmanjujuća da i najveći umovi, ako se koriste s laži, budu na kraju žrtve laži. Znamo tko je otac laži, ali ja mislim da je na kraju i on postao žrtvom svoje laži. Jer tvrditi kako se može nadjačati Bog je najveća laž. Ali onaj tko želi laž, na koncu povjeruje u laž i tako izgubi zdrav razum.
Postoje niz indikacija kako se svjetska elita sprema na otvoreni rat protiv Boga, ne samo u ideološkom smislu, nego u doslovno fizičkom smislu da se pripreme na rat protiv Krista koji drugi puta dolazi.
A to nam otkriva Otkrivenje, konačni rat u Armagedonu.
Tko zdravog razuma se želi sukobiti s nekim od kojeg će sigurno biti poražen?
Isus to spominje u Evanđelju, o kralju koji se priprema na rat sa drugim kraljem, a onda kad vidi da je ovaj drugi mnogo moćniji, odlazi tražiti primirje odnosno priznati drugog kralja kao sebi superiornijeg.
Međutim antikristi imaju problem što se je Krist pritajio, što im izgleda kao netko tko je davno bio na križu i koji nije njima niti svijetu pokazao kako je pobijedio Sotonu i smrt, a Njegovi sljedbenici su malobrojni i nemoćni. Antikristi jednostavno ne vjeruju kako je Isus Krist apsolutni kralj to jest Bog, zato će lako i s oduševljenjem prihvatiti za svojeg kralja Antikrista kad se ovaj pokaže svijetu.
Sotonizam nije besmislen sotonistima koji svi vjeruju da se Krist može pobijediti. A većina čovječanstva su danas implicitni sotonisti jer su posve izbacili iz svojih života Krista Kralja i jer su spremni suprostaviti se svakome tko će im dati bilo kakvu moralnu zapovijed protivnu njihovim požudama.
Nije li dakle čovječanstvo već ideološki spremno na Armagedon**?
Nisu li većina ljudi spremni ubiti Boga kad bi to bilo moguće, jer žele biti tobož slobodni od Boga, a ustvari su dragovoljni robovi požuda?
Budimo svaki čas spremni i na svoju smrt i na drugi dolazak.
U vremenima smo u kojima će se posve otkriti Otkrivenje.


* Anđeo Gospodnji odnosno sv.Ivan Krstitelj kojeg je Bog poslao da Njegovom Sinu pripremi put, već je dva puta od antikrista Bergoglia bio optužen da je dvojio oko toga što mu je Bog naložio, da nije niti bio siguran kako je Isus Krist Jaganjac Božji. Ne bih nikako volio biti u koži antikrista Bergoglia, a pogotovo ne u Dan Gospodnji kad će se morati suočiti s gnjevom Kristovim što je hulio na Njega i na Njegovog anđela koji je poslan pripremiti Mu put.

** Autor ovog videa iznosi svoje impresije svježeg holivudskog filma koji odražava duh našeg antikristovskog vremena. Ono što sam napisao - antikristi se spremaju na rat protiv Krista.

nedjelja, 11. prosinca 2016.

Gaudete

Gaudete je naziv za treću nedjelju Došašća i kao obično, ime je dobila po početnim riječima ulazne molitve na latinskom koja je za ovu nedjelju iz poslanice sv.Pavla Filipljanima, 4 glava:
Gaudete in Domino semper: iterum dico gaudete. Modestia vestra nota sit omnibus hominibus: Dominus prope nihil solliciti sitis sed in omni oratione et obsecratione cum gratiarum actione petitiones vestrae innotescant apud Deum.
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu.

Ova nedjelja iskače iz uobičajenih postavki za Advent, liturgijska boja više nije ljubičasta (nego je 'iznenađujuće' ružičasta), dozvoljeno je korištenje orgulja, đakoni imaju opet odjeću kao izvan Adventa.
Razlog tome je blizina Božića. Liturgija danas traži da se radujemo skorom dolasku Gospodina te je tome prilagođena.

Čita se Izaija, 4 glava u kojoj se nagoviješta Bog koji će poniziti ohole, opake i moćne tako da će oni biti poput zemlje po kojoj će gaziti Božji pravednici i oni koje su moćnici ugnjetavali po pravdi Boga.


U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. Otvorite vrata! Nek' uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna; on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih."
 Ovo je dalo motiv opatu Guerangeru da napiše u "Liturgijskoj godini" redke koji kažu - gdje su sad moćni rimski carevi koji su govorili kako će u vlastitoj krvi utopiti kršćane, gdje su sad prinčevi i carevi koji su htjeli sebi podrediti Crkvu u vremenima Svetog Rimskog Carstva, gdje su sad heretici koji su mislili s otrovom krivovjerja otrovati Crkvu, gdje su protestanstki heretici koji su negirali postojanje Crkve kroz 16 stoljeća, gdje su muhamedanci koji su prijetili osvajanjem ne samo drugog Rima - Carigrada, nego i prvog i pravog Rima ...
U drugoj polovini 19.st. očito je Guerangeru izgledalo kako protestantizam samo što nije nestao, a muhamedanstvo čeka eutanazija bolesnika s Bospora.
Jednostavno - opat Gueranger bio je loš prorok, a bolje ne biti prorokom, nego biti lošim ili krivim prorokom, jer s Bogom i s budućim vremenima koji su Božja tajna, ne smije se igrati. Prorokovati se smije samo ako se čuje glas Božji.
Protestantizam nije nestao, nego štoviše većina katolika se protestantizirala u novorednoj sekti koja je preuzela nekretnine Crkve i koja se svijetu predstavlja pravom Crkvom. 
Hijerarhija Crkve je apostazirala i više je nema kao što više nema niti kršćanskih država, ali zato muhamedanski kalifat sve više raste kao i broj pripadnika te lažne i opasne religije u toj mjeri kako ne bi bilo ništa iznenađujuće da oko crkve sv.Petra u Rimu postave minarete.
Novoredna sekta služi muhamedancima kao logistika za osvajanje, kao njihova peta kolona.
Prorok Gueranger - uništa, reklo bi se riječnikom sinjske alke.
Međutim, mi se moramo radovati jer Bog 'koji razvaljuje tvrđu visoku' pred nama je. 
On će trijumfirati i s Njim zajedno Crkva koja je Njegova sveta zaručnica koju sad skriva kao ženu iz pustinje prema Otkrivenju. I nije više Božić, 'mali Bog' koji se je utjelovio jedne hladne betlehemske noći i koji je netom poslije bježao pred Herodom, kojeg su ćuškali sluge velikog svećenika i koji se je dao razapeti na sramotni križ.
Gueranger se je isto mogao osvrnuti na redke Izaije koje govore o trijumfu Boga, ali isto i u vremenima koja će tom konačnom događaju prethoditi.
Lako je mogao zaključiti kako pred njim, odnosno pred nama, nije neposredni trijumf Crkve, nego skrivanje u zlim vremenima, jer Izaija piše u istom poglavlju:
Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani.
Kršćani moraju znati kako Crkva ne može trijumfirati bez drugog dolaska Gospodinovog, kako su pred nama ili smo već u vremenima kad treba 'ući u sobe i vrata za sobom zatvoriti'.
Duh Antikristov svugdje je oko nas. Zato moramo za sobom vrata zatvoriti da isti ne uđe u našu sobu.
To znači zatvoriti se zloduhu koji djeluje preko medija, preko svih vrsta medija.
Đavao je na lancu s kojim ga Bog drži tako da nas ne bi ponovno učinio svojim robovima, da nas ne bi ponovno ugrizao i prenio bijesnoću pobune protiv Boga.
Prepustimo li se utjecaju medija ili Božjih neprijatelja, onda dolazimo na područje u kojem nas više Bog ne štiti, jer nismo niti to zaslužili budući smo svojom svojeglavošću i ohološću oglušili se o Njegove zapovijedi da se klonimo zla i njegovog utjecaja. 
Radovati se u Gospodinu ne možemo, kako nam poručuje sv.Pavao, ako smo dozvolili da u našu sobu uđe antikristovski duh svijeta.
Današnje čitanje iz Evanđelja je iz prvog poglavlja Ivana:
Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Za Ivana Krstitelja Gospodin je rekao kako nema većeg od žene rođenog.
Nakon Marije, on je najuzvišeniji svetac.
Pogledajmo kako se nije uopće dvoumio kad mu se je pružila prilika da se predstavi farizejima kao Mesija-Krist i tako dobije mnoštvo sljedbenika i prolaznu slavu.
Pogledajmo pak suvremenu kulturu koju obilježavaju pokretne slike odnosno glumci koji se lažno predstavljaju nekima koji to nisu.
Znam, reći će neki u obranu filmske 'umjetnosti' - ali svi znamo kako oni samo glume, kako se pretvaraju.
To nije opravdanje, jer pretvaranje nije nikad opravdano kao što niti laž nikad nema opravdanja (o čemu sam pisao na blogu).
Ionako kažu kako je svaki roman-knjiga uvijek bolji od filmske adaptacije.
Međutim, u instant vremenima, kad ljudi imaju više slobodnog vremena nego ikad, malo tko ima volju čitati knjige. Što je paradoks, ali živimo u paradoksu.
I tako suvremena kultura ne može bez umjetnosti pokretnih slika, a glumci, nekad prezreni kao prostitutke, dobijaju status 'zvijezda'.
Dok roditelji žele vidjeti svoju djecu kao poznate glumce, kao zvijezde.
Iako to u pravilu znači da će im cijeli život postati pretvaranje, ne samo na pozornici ili ispred filmskih kamera, nego i u osobnom životu. Kojeg nikad niti ne će imati u pravom smislu. 
Nedavno je u riječkom kazalištu održana predstava u kojoj glumica vadi zastavu iz rodnice. 
Mnogi će reć kako to nema veze s pravim teatrom, ali se varaju. To je teatar u punom smislu kad autori, glumci i gledatelji ulaze u svijet u kojem Boga nema jer tamo gdje je pretvaranje-gluma tamo Boga nema. Pravog skandala u Rijeci nije bilo, nego se je samo pružila mogućnost, onima koji imaju oči, vidjeti kako su truli temelji teatra. 
Nije ni čudo što je teatar došao iz poganstva, a da ga u pravovjernom Izraelu nije bilo.
Po meni je upitno što je Crkva uopće dopustila slavljenje maškara poslije Božića, kad se dobro zna kako je taj običaj došao iz poganstva i kako se time otvaraju vrata zloduhu.
Vratimo se na današnje Evanđelje.
Krsititelj ponavlja riječi Izaije - poravnite put Gospodnji.
Zar Svemogući ne može hodati po neravnom putu?
Zar Isus ne će drugi puta doći ako Mu se prethodno ne poravna put?
Daleko od toga, ovdje se ne radi o drugom dolasku, nego o otajstvenom dolasku Krista u naša srca kako bismo s radošću dočekali drugi dolazak.
Naši grijesi su slikovito poput tvrđe iz Izaijevog teksta koje se ruše u prah da bi pravednici po njima hodali.
Poravniti put Gospodnji znači srušiti do zemlje tvrđe grijeha i tek tada Gospodin dolazi kod nas.
I kao što reče Izaija, Jahve ruši te tvrđe.
Isus ruši tvrđe grijeha, ali to ne će učiniti ako Ga ne zamolimo i iskreno se ne odreknemo grijeha.
Ako to već želimo, onda je to znak kako već Božja milost djeluje u nama kako bi poravnali put Gospodnji. Jer Gospodin daje i činiti i željeti dobro.
Amen.


P.S. Možete pogledati ovaj snimak na kojem sugovornici kazuju kako je Advent vrijeme pokore.
Zanimljivo je što autor, koji je redovnik, govori kako oni u samostanu poste od blagdana sv.Martina, to jest kako sam pisao u prethodnom tekstu da je Advent nekad trajao četrdeset dana i da se je postilo za to vrijeme. Za nas starije, Božić za vrijeme komunizma je stoga bio uvijek veseliji i radosniji, i provokativni prema vladajućima, jer svih ovih svetogrđa komercijalnih u ime Božića nije bilo. Liberalizam je moćnije oružje Sotone nego komunizam.

četvrtak, 8. prosinca 2016.

Advent

Advent dolazi od latinske riječi adventus koja znači dolazak.
Stoga imamo hrvatsku riječ došašće za liturgijsko razdoblje prije Božića.
Znamo da to razdoblje traje četiri tjedna.
Ali to nije uvijek tako bilo.
Isprva je došašće trajalo četrdeset dana i započinjalo je nakon blagdana sv.Martina koji je 11-tog studenog.
U istočnoj Crkvi došašće započinje otprilike isto, sredinom studenog kad oni slave blagdan sv.Filipa.
Čitajući "Liturgijsku godinu" od opata Guerangera lako je uočiti konstantu kako je Crkva u drugom mileniju polako počela smanjivati dane i disciplinu za vrijeme postova i nemrsta (post je nekad značilo jest samo jednom u danu odnosno navečer i to hranu koja nije životinjskog podrijekla, dakle bez jaja i mliječnih proizvoda).
Tako znamo da u vrijeme došašća nema posta i nemrsta (osim uobičajenog za petak kojeg je novoredna sekta ukinula), ali u prvom tisućljeću postilo se za svih četrdeset dana prije Božića. 
Dakle došašće je bilo slično korizmi.
Čak je nekad i negdje liturgijska boja tijekom došašća bila crna, a ne ljubičasta.
Četrdeset dana označavalo je četiri tisućljeća nakon stvaranja na koncu kojih se je Riječ utjelovila. 
Za to vrijeme iščekivanja Božića, pravovjerni Izraelci su postili, molili Boga da pošalje obećanog Mesiju - Krista.
Došašće nas treba uvesti u to duhovno raspoloženje iščekivanja.
Kako napomenuh, disciplina u Crkvi je popustila tako da se je propisalo postiti samo ponedjeljkom, srijedom i petkom, a na kraju je ukinut adventski post potpuno.
Usporedno je došla renesansa, protestantska revolucija, francuska, boljševička, seksualna, drugovatikanska i eto nas u današnjici kad Crkva više nema hijerarhiju koja će vratiti disciplinu prvog tisućljeća.
U vremenima lošim, treba više moliti i više postiti, jer Božja milost tada je potrebnija nego u vremenima kršćanske države.
Međutim, zbog navedenog, laici su prepušteni sami sebi, to jest svatko odlučuje koliko će ozbiljno postiti i pripremati se za Božić.
Isus Krist dolazi na tri načina.
Prvi se je već dogodio pred dvije tisuće godina kad se je rodio od Marije vazda djevice obećani Mesija koji je beskonačno nadvisio i ispunio molitve Izrealaca, jer Mesija nije bio samo čovjek, On jest nestvoreni Bog.
Hodao je krugom Zemaljskim kao Jaganjac Božji, kao Onaj tko će svojom žrtvom na križu otkupiti Božje izabranike od robovskih grješnih okova Sotone.
Kao što Pismo kaže - trske nalomljene prelomio nije. Jer nije došao suditi, nego izliječiti. 
Ali ne smijemo nikad zaboraviti da je liječnik ujedno i strogi sudac, da je Jaganjac Božji istovremeno i Lav Judejski.
Nakon uskrsnuća i uzašašća prekinut je prvi način na koji dolazi Krist budući je Jaganjac Božji uzdignut na Nebo.
Sad živimo u drugom razdoblju u kojem Krist dolazi otajstveno, prvenstveno preko Presvetog Oltarskog Sakramenta i preko Duha Svetoga kojeg je poslao svojim učenicima - kršćanima.
Prorok Danijel otkrio nam je kako će drugo razdoblje trajati još samo malo nakon što bude ukinuta svakodnevna žrtva. 
Znači kad više ne bude valjane Mise na cijelom krugu Zemaljskom, kad više ne bude pravih svećenika, onda uskoro dolazi Dan Gnjeva, dan strašni u kojem Isus Krist dolazi na oblacima i u slavi, sa svom nebeskom anđeoskom vojskom i sa svim svecima na Nebu,  suditi žive i mrtve, da se pravedno kazne svi grijesi od prvog do posljednjeg te da se sve što je skrivano objavi.
Stoga je od velike važnosti da iskoristimo vrijeme u kojem živimo, a to je vrijeme u kojem možemo obući se ili odjenuti u Krista kako piše sv.Pavao ili oprati svoje grijehe u Krvi Jaganjčevoj kako bi u bijelim haljinama čistoće i nevinosti stali pred Suca i Lava Judejskog.
Došašće nas svake godine na to podsjeća i priprema.
Uživimo se dakle u vrijeme četiri tisućljetnog iščekivanja prvog dolaska, očekujmo s nadom drugi dolazak tako da svaki dan bijelimo svoju, grijesima oprljanu haljinu, tako da se odreknemo svojih požuda, kajemo za gorke plodove istih mrtveći naša tijela i moleći od Boga oproštenje i jakost.
Budimo svijesni svojih slabosti koje još više dolaze do izražaja zbog zlih vremena u kojima živimo. 
Zatvarajmo vrata ovom svijetu koji Advent, vrijeme pokore, mrtvljenja i posta, pretvara u hedonizam, potrošačku groznicu ili ludilo i bezrazložno veselje idiota.
Takvom svijetu koji ratuje protiv nas i našeg dobra dolazi skori kraj. 
Ne ubrojimo se u one koji će biti zajedno osuđeni sa svijetom zato što taj isti svijet ljube i robuju mu.
Onda ćemo moći pripremiti se za drugi dolazak.
To je jedini i pravi smisao ljudskog zemaljskog života.

subota, 3. prosinca 2016.

Slijedeća ili aktualna faza humanizma je zoofilija

Pogledajte ovu video-vijest:



Dakle, žena od 63 godine u SAD-u napadnuta je od medvjedice, ali je preživjela s teškim ozljedama. Presudilo je, po toj vijesti, što je žena, nakon ozljeda i kad joj je prijetila neposredna smrt od novih ozljeda, uspjela šakom udariti nekoliko puta medvjedicu koja je tad otišla od nje i opet se vraćala. Žena je tada glumila da je mrtva te kad se je medvjedica odmakla pozvala je mobitelom policiju.
Medvjedica je imala troje jednogodišnjih mladunaca oko sebe, te se pretpostavlja da je zbog toga napala ovu ženu.
Policija je medvjedicu ubila (što je normalno, kad bilo koja divlja životinja napadne čovjeka, onda je to siguran znak da će ponoviti isto), a mladunce uspavala i valjda prenijela na novu lokaciju.
Kako vijest nije da je pas ugrizao čovjeka, nego da je čovjek ugrizao psa, tako je i ovo osvanulo u medijima i na videu. Jer je žena, vjerojatno ne jako, udarila medvjedicu u očajničkom nastojanju da ju otjera od sebe.
Ako pratite moje pisanje, onda znate kako za mene nije vijest za staviti na blog niti da je žena nokautirala medvjedicu, izbila joj sve zube i odrezale pandže.
Vijest su ustvari komentari na video koje možete pročitati na youtube.
Preciznije, nisu to vijesti jer znam u kakvom je očajnom stanju čovječanstvo, više je to dijagnoza do kuda je čovječanstvo odnosno humanizam odlutao od Boga, od naravnog zakona i zdravog razuma.
Ljudi su postali toliko bezosjećajni prema patnjama drugog čovjeka da čitamo komentare kako je žena kriva što je uopće došla u blizinu medvjedice za čiju sudbinu humanisti liju suze jer je ona tobož bila u pravu što je štitila svoje mladunce.
Nemojte se iznenaditi ako države, jedna za drugom, budu nakon pravobraniteljice za djecu i žene dodali i pravobraniteljicu za jadne životinje koje trpe agresiju već stoljećima od nasrtljivih barbara zvanih ljudi.
Kao u onom vicu kad je sudac prekinuo utakmicu između Ličana i medvjeda zbog grube igre Ličana. Međutim ovo više nije vic, gradski ljudi koji vide životinje samo preko ekrana stvarno vjeruju kako su ljudi na selima grubi prema životinjama, bilo domaćim bilo divljim, i da nisu papci-konformisti takvi kritičari, išli bi u šumu kao gerilci boriti se sa divljim životinjama rame uz rame protiv normalnih, naravnih ljudi.
Krenulo se je isprva s idejom srušimo oltar i kralja s prijestolja kako bi na prijestolje zasjeo čovjek. 
Koji čovjek? 
Formalno onaj imaginarni ili apstraktni,  ali u konkretnom slučaju lijevi pobunjenik protiv Boga, morala, tradicije, vjere i obitelji koji će se obračunati, uz pomoć demona čiji je inače rob, sa zaostalim tradicionalistima kako bi mu osvanula zlatna zora novog doba čovječanstva.
Zato se ne čudimo što takvi ljudi imaju sućuti prema životinjama, ali ne i prema desničarima, prema onima koji se boje Boga i drže se naravnog morala. 
Europske šume, nekad davno bile su pune vukova.
Nije li to bilo idilično vrijeme? 
Zamislite čopor vukova kao u 'znanstveno'-popularnim slikopisima Davida Attenborougha (koji je humanist naprednijeg tipa - to znači onaj tko smatra čovječanstvo prijetnju 'majci Zemlji' te ga treba, ako ništa drugo, onda značajno brojčano smanjiti) kako moćno i skladno trče proplancima Europe.
Ne nije bilo idilično, jer vukovi su ubijali i ovce i ljude u toj mjeri da bi mnoga područja Europe ostala nenaseljena i većine ljevičara i zoofila danas ne bi bilo, jer ne bi bilo niti njihovih predaka koji su živjeli zato što više vukova nije bilo.
Humanisti bježeći od Boga za kojeg kažu da su ga tobož ubili (kao u drugom vicu kad komesar objašnjava nadobudnom seljaku da nema Boga, a ovaj odgovara - hvala Bogu nema više Boga), bježe u gradove i u nečovječnu tehnologiju koja ih ne čini sretnim, nego naprotiv, te dobiju veliku ljubav prema životinjima ili općenito prema prirodi od koje su pobjegli.
Ali nauštrb normalnog suosjećanja s drugim ljudima, a pogotovo prema seljacima koji nisu napr(e)dni kao oni.
I kao što će komunist sve učiniti za radnika osim da bude radnik, tako i humanisti zoofili ljube i sve bi učinili za divlje životinje, ali nikako da se maknu od grada i izađu u susret tim bićima koje vole. 
Ah da, vole kućne ljubimce koji su im surogati za druge ljude kojima bi trebali pokazati brigu i suosjećajnost.
I u tome je pokazatelj kamo se kreće humanizam. 
U zoofiliju u kojoj životinje postaju tim duševno bolesnim ljudima osobe s kojima pričaju, svaki dan šetaju, rade im frizure i ostavljaju imetak nakon smrti. 
Posebno duševno bolesni humanisti bludniče sa 'ljubimcima'.
Vidimo kako ljudsko društvo sve više ili sve dublje pada od kad je pomislilo da će biti slobodno ako idealizira Adamove potomke negirajući istočni grijeh i tobož oslobađajući se 'tiranije' Boga i Crkve.
Problem u humanizmu je prvenstveno u činjenici da postoje u konačnici samo dva gospodara kojem može čovjek služiti, a nikako da čovjek može sam sebi biti gospodarem.
Augustin je to izrekao - ili Božja država ili ljudska u kojoj ne kraljuje čovjek, nego nad njim kraljuju poroci čije niti drži Sotona.
Stoga čitati ove žalopojke nad sudbinom medvjedice, u kojima se ignorira patnja jedva spašene žene i ne daje nimalo solidarnosti s njom, znači vidjeti znakove vremena da su mnogi ljudi zbog svoje lažne slobode postali jadni robovi Sotone koji se s njima poigrava i ponižava ih iz duboke mržnje tako da ih je uvjerio da su manje vrijedni od životinja.
Na koncu, nemoguće je s takvim ljudima stvoriti zajednicu ili državu.
Ne može postojati društvo u kojem ljudi privilegiraju životinje u odnosu na ljude.
Ljudi može biti desetine milijarda, ali ako se ovaj trend nastavi, to će na kraju biti desetine milijarda vukova samotnjaka u ljudskom obličju kojih bi, kad bi mogli, i normalni vukovi prezirali i izbacili iz čopora. 
Od takvih ne može postojati ni društvo, ni obitelj, ni rod, ni narod, a u konačnici niti Crkva.
Moramo biti svjesni kao kršćani da sve više ima ljudi s kojima se, kako nam je rekao sv.Pavao, ni sjedit za stol ne može.
Neki dan sam naišao na zanimljivo tumačenje zašto u grčkoj demokraciji ili sve do pred stotinu godina nisu mnogi državljani imali pravo izlaska na izbore niti da budu izabrani, nego su primjerice u grčkim gradovima to imali samo oni koji su bili ratnici. 
Zato što građanski rat vode ratnici i gube glave zbog istog, a građanski rat nastaje kad se znatan dio državljana ne miri s trenutnom vlašću i ide oružjem u prevrat. 
I nitko ne će ići u rat protiv deseterostruko jačeg protivnika (osim ako se ne radi o svetom ratu u kojem se računa da Bog odlučuje, a ne broj vojnika i moć oružja), te su demokratski izbori način da se izbjegne građanski rat koji je najizgledniji kad je društvo (odnosno potencijalni i aktualni ratnici) duboko ideološki podijeljeno i kad obje strane imaju podjednak broj ratnika na raspolaganju.
Postavlja se pitanje koliko još u državama ima ljudi naravnog zakona i morala, a koliko humanista koji žele zatrti ostatke naravnosti ili koliko ih ima i s jedne i s druge strane koji su spremni ići u rat zbog svojih načela. 
Postojeći izbori i izborni zakoni nam ne daju tu sliku.
Pokreti koji ostvare vlast pobjedom u građanskom ratu imaju, kolikogod to izgledalo modernom čovjeku paradoksalno, veći 'legitimitet' nego da su na vlast došli demokratskim izborima u kojima imaju pravo glasa oni koji nikad ne će biti ratnici.
Što kaže ona domoljubna pjesma 90-tih, što se krvlju brani (ili osvoji) ne pušta se lako*
Kao kršćani ne smijemo se miriti ili uklopiti u društvo ili državu koja ima protukršćanske ili protunaravne zakone. Moramo biti spremni boriti se za Krista Kralja makar bili u manjini.
Kako sam već pisao , lažne ili heretične ideje o jedinstvu čovječanstva i o humanizmu od pred stotinjak godina, sada izgledaju kao karikature.
Kad se ljudi ponadaju da će stvoriti idilu bez Boga u ime cjelokupnog čovječanstva, onda se nikad bolje ne obistinjuje izreka da je čovjek čovjeku vuk. 
Niti to mnogi danas ne mogu razumijeti, jer drže vuka boljim od čovjeka, pa je takvima ideal da čovjek čovjeku bude vuk. 
S takvima ni za stol.

* Osim u našem hrvatskom slučaju kad su (smo) hrvatski nacionalisti dobili rat oružjem, a onda vlast prepustili bivšim jugokomunistima, ali mislim da je ovdje problem u neprecizno definiranom ratu koji nije bio ni građanski ni međunarodni nego nešto između. Da je bio građanski onda bi se svi 'bivši' pacifizirali, ili ono što se kaže - lustrirali. Lustracije ne može biti zato što ondašnja vlast nije bila lustrirana nego su u njoj bili i hrvatski nacionalisti i jugokomunisti koje je velikosrpski nacionalizam 80-tih stjerao silom prilika u hrvatski tor. Povjesnu krivnju zbog toga svakako ima pokojni predsjednik Tuđman koji je radio 'drveno željezo', mislio je da može hrvatske jugokomuniste kakav je on nekad bio, pozivom na nacionalno pomirenje uvjeriti da postanu domoljubi. Poznato je kako je on intervenirao 90-tih da se ne promijeni ime zagrebačkog trga koje nosi ime zločinca J.B.T. kad se je ta promijena mogla dogoditi zbog rata i nacionalne euforije. Sad je to više nemoguće jer kako vrijeme odmiče to sve više stanovništva u državi u kojoj ljevičari kontroliraju školstvo i medije, postaje anacionalno, defetističko i spremno na novi svjetski poredak.