utorak, 31. siječnja 2017.

Hologram

Nekoć kad sam bio u Parizu posjetio sam muzej hologramskih fotografija.
Bio sam, kao i svi drugi, impresioniran s tim čudom tehnike, iako su hologrami poznati već dugo (podatak na koji sam naišao je da je prvi hologram napravljen 1949. - za izradu holograma se koristio laser).
Pogledajte snimku kako izraditi kvazihologram*.




Hologram je grafika koja omogućava da se na dvodimenzionalnom artifaktu prikaže trodimenzionalni prostor.
Razlika u odnosu na klasičnu fotografiju koja isto prikazuje trodimenzionalni prostor je što s promjenom kuta gledanja na hologram promatrač vidi drugu sliku i tako isti dobija osjećaj da stvarno gleda u trodimenzionalni prostor.
Tako se mogu na hologramu prikazati ne samo djelić vremena u trenutku snimanja, nego i snimani prostor kroz određeno pa i duže vremensko razdoblje.
To nije klasična fotografija s dugom ekspozicijom, nego se na hologramu nalaze mnoge slike koje iz različitih kuteva dolaze na uređaj za snimanje. Zato se različite slike vide kad se zakreće hologram.
Vjerojatno se i na vašoj kreditnoj kartici nalazi jedna hologramska slika (hologram je tu radi spriječavanja krivotvorenja kartice).
Dakle, hologramske slike mogu biti napravljene 'umjetno', odnosno da ne predstavljaju ništa što bi bilo snimano u stvarnosti.
Ono što se već duže vremena piše i govori među krugovima 'teorije zavjere' je bojazan kako svjetska elita ima tehnologiju po kojoj holograme može prikazati ne nebu.
Ne radi se o drugom i trećem nebu do kojeg smrtnici ne mogu doći svojom moći, nego se radi o našem prvom nebu u kojem ptice lete, zrakoplovi, baloni, sateliti.
Sveto Pismo nas upozorava kako će u posljednjim vremenima Antikrist i ljudi oko njega izvoditi lažna čuda (uz pomoć demona) te da će tako prevariti i zavesti mnoge.
Hologramska tehnologija se čini 'idealnom' da netko tko želi zavesti ljude prikaže iluziju za koju će ljudi misliti da je stvarnost.
I to doista ne smije biti iznenađujuće kad se samo podsjetimo kako je velika većina čovječanstva povjerovala u one mutne TV slike (s razlogom iluzije mutne) i fotografije s tobožnjeg boravka čovjeka na Mjesecu.
Možemo ići i na same početke fotografije i filma kad su gledatelji panično istrčali iz dvorane u kojoj se je projicirao jedan od prvih filmova na kojem je snimljeno kako se vlak približava.
Stoga budimo oprezni, ne uzoholimo se da smo pametni te da nas nitko ne može prevariti.
Za ovaj tekst inspirirala me je vijest kako su 'znanstvenici' našli dokaze kako živimo u hologramskom univerzumu. Ludilo znanstvenika očigledno nema kraja.
Drugim riječima oni kažu da kad promatraju nebeska tijela dobijaju sliku koja nije stvarna.
Ako to nije stvarno, zašto se bave s astrofizikom i astronomijom (od koje je neizbježna astrologija)?
Zašto ne odbace svoje titule i plaće i ne počnu se baviti nekim korisnim poslom?
Jer sami kažu kako proučavaju nešto što izgleda kao trodimenzionalni prostor, a ustvari je dvodimenzionalni prostor na kojem je 'naslikan' hologram.
Kako će dokazati da je taj hologram stvarna slika nekog univerzuma kojeg ne možemo vidjeti (ali vidimo hologram), a da nije umjetno napravljeni hologram kao što svaki malo vičniji korisnik računala može napraviti slike ili filmove koji nemaju veze sa stvarnošću?
Jesu li možda 'izvanzemaljci' napravili hologram da se sprdaju s nama?
Ako su se nekad moderni filozofi s pravom rugali skolasticima koji su učeno raspravljali koliko anđela može stati na vrhu igle, koliko su tek luđi od njih moderni znanstvenici koji su ispisali tisuće knjiga i objavili isto toliko doktorata, TV emisija i medijskih tekstova raspravljajući o nečem što se nalazi samo u njihovoj mašti?
I zanimljivo je kako su isti znanstvenici ispeglali univerzum. 
Veliki prasak eksplodirao je tako da se je širio samo dvodimenzionalno, kao da ga je netko ispeglao. 
Fantaziraju o nepostojećim dimenizijama, a njihov univerzum ima samo dvije. 
Nije to započelo s teorijom holograma, znanstvenici su izbacili ravnu Zemlju koju vidimo našim osjetilima da je ravna, kako bi izravnali nebo.
Zabrinjavajuće je kako mnogi ljudi, a ne samo znanstvenici, žive u hologramu koji nema veze sa stvarnošću.
Predsjednik SAD, D.Trump uspio je u tjedan dana izazvati bijes liberala i globalista diljem holograma. 
Uopće nije iznenađujuće kako je novoredna sekta na čelu s apostatom Bergoglijem puhala u isti rog s liberalima protiv Trumpa. Bergoglio je čak upozorio kako je Trump potencijalni 'zločesti' diktator.
'Redovnice' novoredne sekte (koje su još od drugog vatikana odbacile redovnički habit i uskočile u muške hlače) u skladu s Bergoglijevom politikom rušenja granica i nacionalnih država priključile su se u antitrump prosvjedu s feministima oba spola od kojih svi podržavaju čedomorstvo :



Pogledajte slijedeću simptomatičnu snimku:



Najprije vidimo jednog crnca muhamedanca na prosvjedu protiv vlasti SAD-a.
U njegovom hologramu očito nema mjesta za istinu kako su muhamedanci bili i ostali najveći trgovci robljem, te da ako su njegovi preci došli u SAD kao robovi, da ih nisu Portugalci ili Španjolci učinili robovima, nego su to učinili najvjerojatnije crni muhamedanci ili arapski muhamedanci koji su ih njima prodali.
Razglas je dalje uzela u ruke jedna crnkinja koja je odgajateljica djece u vrtiću**.
Toliko prostačenja mislim da nisu imali ni famozni kočijaši u 19.st.
Ludilo je ako ovakva prostakuša odgaja djecu u SAD.
Ali i to nije najgore. Najgore je što ona javno poziva na ubijanje bijelaca i na pljačkanje bijelaca.
Dakako, tobož zbog velike nepravde koji su bijelci učinili crncima.
Sjeverno od Seattla gdje je to snimljeno, u Vancouveru žive moji rođaci čiji preci nisu nikad imali robove niti su bili neka gospoda, nego težaci koji su živjeli od rada svojih ruku.
Zar dolazi vrijeme kad će oni biti životno ugroženi od onih koje odgajateljica djece u vrtiću poziva na ubijanje i pljačkanje bijelaca?
Ludilo, golemo ludilo.
Ipak, najveći luđaci na tom skupu su bijeli liberali. 
Liberalizam je teška retardacija.


Slika druga.
Trump je, slično kao i prijašnji predsjednici, privremeno zabranio ulazak u SAD državljanima nekim muhamedanskih država koje su aktivne u džihadu. Nije recimo zabranio ulazak Indonezijcima koji žive u najmnogoljudnijoj muhamedanskoj državi, jer još nismo primjetili kako Indonezijci šire muhamedanski teror u svijetu (iako su pokušali istrijebiti istočno-timurske kršćane pred nekoliko desetljeća).
Velike informatičke tvrtke odmah su zajaukale jer tobož u SAD nema dovoljno kvalitetnih informatičara dok ne dođu pravi profesionalci iz Jemena (o tome sam prethodno pisao - u normalnoj organskoj državi poduzetnici nemaju pravo tražiti otvaranje granica za strance niti mogu proizvoditi ili davati usluge kako god im se prohtje, svi poduzetnici moraju pripadati cehovima koji su lojalni društvu-narodu, za razliku od kapitalističkih poduzetnika koji su lojalni samo svojem profitu i masonskoj loži kojoj pripadaju).
Kako pratim što se događa s programskim jezikom 'rust' (ali i sam naziv bi trebao biti upitan), oni koji vode razvoj tog jezika iz Mozilla fundacije, zabrinuli su se i rekli skoro kao znak prijetnje, ako se ta Trumpova zabrana ne ukine, oni će održavati konferencije izvan SAD. Evo rasprave na forumu.
Ta ista fundacija, to jest neprofitna organizacija, promptno je otpustila s rukovodećeg mjesta Eicha Brendana koji je i jedan od utemeljitelja Mozille i autor poznatog programskog jezika 'javascript' zato što je dao donaciju udruzi koja se bori protiv legalizacije braka sodomita.
Vidimo da ne samo kod nas, nego na cijelom zapadu, vlada teror ljevičara, liberala i globalista.
Dakle, nema 'rust' programera u tim muhamedanskim zemljama, nego multinacionalne tvrtke stoje iza terora ljevičara i globalista, njima ne odgovara povratak na tradicionalne nacionalne države, oni se bore za svijet bez granica kao što se to bore BLM dok ubijaju policajce, kidnapiraju bijelce i prijete njihovim ubijanjem.
Zapad živi u hologramu već nekoliko stoljeća.
Najprije je judeo-masonerija poticala nacionalizam u Europi kako bi se razbile multinacionalne kršćanske države-kraljevine i stvorile nacionalno-liberalno-sekularne republike.
Onda su isti neprijatelji Krista potaknuli dva svjetska rata koji su uzdrmali iste liberalno-nacionalne države da se tako otvori put za useljavanje nekršćana na zapad i stvaranje svijeta bez granica.
Dolazak Trumpa na vlast u SAD je stoga izazvao bijes i nevjericu diljem liberalnog svijeta. Jer je izgledalo do tada kako je još samo malo nedostajalo do njihovog novog svjetskog poretka.
Ne idealiziram Trumpa, ali on je ovdje u poziciji Davida protiv Golijata.
Sve svjetske multinacionalne tvrtke su za globalizaciju odnosno protiv ovog pokušaja povratka na nacionalnu državu. 
Trumpove milijarde su ništa prema milijardama koje stoje na raspolaganju globalistima i ljevičarima.
Zato se ne smijemo čuditi što učiteljice javno pozivaju na ubijanje bijelaca i Trumpa.
One dobro znaju kako imaju u tome podršku medija i najbogatijih ljudi svijeta.
Kako god bilo, znamo da će na kraju nestati holograma kad se nebeski svod otvori za dolazak Kralja, našeg Gospodina Isusa Krista.
Očito da do tada moramo trpjeti i boriti se da zaslužimo zvati se kršćanima.

* Na snimci nije prikazan pravi hologram. Zato što se sa svake četiri strane piramide vidi ista slika. Tim više što te slike dolaze od ekrana računala koje nije hologramsko. U pravom hologramu promatrač sa suprotne strane trebao bi vidjeti objekte kakvi su u stvarnom svijetu kad se gledaju sa te suprotne strane. Pretpostavljam da 'znanstvenici' imaju ovakav vid kvaziholograma u vidu kad nam budu htjeli izvesti recimo iluziju invazije izvanzemaljaca ili prikazati Antikrista da dolazi kao Krist s Neba.

** Evo druge drugarice učiteljice koja pred učenicima 'puca' iz vodenog pištolja na sliku Trumpa uz uzvike - umri.


Ovo je dublji problem nego što izgleda. Zlo je krenulo kad su liberalne države 19.st. uvele obvezno i tobož besplatno školstvo. Cilj je bio indoktrinirati djecu u ideje liberalizma. Većina roditelja nije shvatila da to nije besplatno, jer se plaća od poreza koji roditelji davaju državi. Veće zlo je u indoktrinaciji djece koji su se odgajali protivno svjetonazoru roditelja.
Ovo u SAD, a siguran sam da je tako u svim državama zapada, je samo posljedica 'besplatnog' školstva. Ipak, nezabilježeno je, što ja znam, da učitelji koji dobivaju plaću od države, demonstriraju djeci kako je dobro ubiti predsjednika države. Ludilo.



petak, 27. siječnja 2017.

Vodič nežidovima-gojima za svjetsku povijest

Skoro tri sata traje video.
Ipak svjetska povijest traje duže.
Zato vam se isplati pogledati ga:



E.Michael Jones je glavni vodič, ali nije jedini.
Doista, ne možemo razumijeti sadašnjost, ako ne znamo za misterij talmudizma, religije koja je nastala nakon kršćanstva i koja je nastala radi borbe protiv kršćanstva.
Video je nesinkroniziran, zvuk kasni za slikom.
Nemojmo ni mi kasniti u spoznaji povijesti i vremena koje nas čeka.
Crvena nit E.M.Jonesa je njegova tvrdnja kako su talmudisti postali svjetski revolucionari, to jest rušitelji reda, od kad su ubili Riječ-Logos na Kalvariji (nije važno što su Ga formalno ubili Rimljani kad znamo da su Ga isti htjeli osloboditi, ali židovi su po svaku cijenu nastojali da se ubije).
Teza je zanimljiva, ali može imati i negativne posljedice.
Zato mi je upitna.
Jer, davati naglasak na Um-Logos, a ne uzimati u obzir činjenicu istočnog i ostalih grijeha koji pomračuju ljudski um, znači dovesti se u zabludu racionalizma ili možda doći na pozicije renesanse, ponovnog rođenja grčko-rimskog poganstva.
U videu možemo tako slušati Jonesovo izlaganje o pogubnosti kamate odnosno bankarstva koje je ponovno započelo isto tako s renesansom. Također afirmativno navodi grčke poganske filozofe kao one koji su slijedili Logos. Upravo je ta zabluda koja je započela sa skolastikom i uzdizanjem Aristotela dovela na kraju do renesanse, oživljavanja poganstva, kamatarenja to jest rodilo je moderni vijek.
Naravno, oživjelo je isto tako Loptu, jer je Aristotel naveo nekoliko krivih argumenata u korist Lopte (kao npr. da brodovima koji plove prema pučini jarbol se zadnji vidi - što pada u 'vodu' danas kad imamo teleskope i vidimo brodove koje ne bismo smjeli vidjeti ako je Zemlja lopta). 
Nažalost nekim teolozima je bio veći autoritet um Aristotela nego Um koji se je objavio i utjelovio.
O tome sam već pisao - neprihvatljivo je tvrditi da bez grčke filozofije ne možemo protumačiti Bibliju i Objavu.
Tko krene tim krivim 'logosom' začas zaluta u renesansu, okultizam, poganstvo, humanizam i sve drugo zlo koje je renesansa donijela.
Stoga smatram da talmudisti nisu u nekoj posebno težoj situaciji od grčkih pogana koji su tobož slijedili Um, a talmudisti su svjesno išli protiv Uma.
Tko god čini grijehe, bez obzira na njegovu erudiciji i koeficijent inteligencije, ratuje protiv Uma i konačno protiv samog sebe.
A kako nema čovjeka koji nije počinio grijeh, to znači da nam niti jedan čovjek ne smije biti konačni autoritet niti da se možemo prepustiti svojem umovanju bez potvrde istog u Objavi Uma-Boga.
U renesansi (i kasnom srednjem vijeku) su se učeni ljudi divili egipatsko-grčkom Hermesu Trismegistusu* zbog njegove tobožnje velike spoznaje i uma. I to ih je dovelo do otpada od kršćanstva odnosno do otpada od Uma-Isusa Krista.
Učeni ljudi, ako su kršćani, trebali bi biti svjesni da su izloženi velikoj demonskoj obmani ako se uzohole i počnu klanjati se svojem ili tuđem umu.
Bez obzira na ove primjedbe, E.M.Jones je dobar, ako ne i ponajbolji američki suvremeni intelektualac koji uz to ima hrabrosti suprostavljati se već desetljećima onima koji vladaju svijetom.

* Namjeravam nešto napisati o okultizmu rensanse koji je zaživio preko židovske kabale i drevnih misterijskih religija. Tu je neizbježan spomenuti Hermes Trismegistus. Očita je povezanost starog i modernog poganstva i magije, ali moramo znati kako su znanstvenici poput Newtona bili nasljedovatelji iste magije i alkemije. Također, moderna znanost i drevna magija i okultizam imaju velike dodirne točke.
Pogledate video o tome.





subota, 21. siječnja 2017.

Ustaški put u socijalizam

To je naslov knjige koja je prošle godine objavljena u nakladi Pavičić.



Tomislav Sunić napisao je o tome tekst na "dnevno.hr".
U knjizi su prenešeni tekstovi intelektualaca pisani za vrijeme NDH i koji su se bavili pitanjem kritike liberalne demokracije i isto tako internacionalnog komunizma.
Rješenje su vidjeli u socijalizmu. 
Naravno ne u internacionalnom komunističkom, nego nacionalnom socijalizmu.
Nadam se da ste dovoljno zreli te da vam nije nacionalni socijalizam tabu ili kao tamjan od kojeg bježi vrag.
Lenjin i Trocki su bili pravi predstavnici internacionalnog komunizma i socijalizma, dočim je Staljin davao ipak malo veći naglasak na narod i uspio je ublažiti ludilo prvotnog lenjinističkog komunizma kojeg su hvala Bogu, zaustavili vojnom pobjedom Poljaci. 
Inače bi cijela Europa postala lenjinistička-trockistička, jer Crvenoj armiji koju je vodio Trocki ne bi se imao tko suprostavili nakon katastrofalnog velerata. 
Tim više što je u susjednoj Njemačkoj bilo šest milijuna komunista (i tu možemo reći se je nakon te poljske pobijede događala ogorčena borba i da nije bilo nacional-socijalista koji su vodili ulične bitke s komunistima u kojima je bilo stotine ubijenih, komunistička revolucija bi uspjela u Njemačkoj, a to bi značilo komunizam u cijeloj Europi) koji su već bili preuzeli vlast u nekim dijelovima Njemačke, u Mađarskoj potpuno (u oba slučaja opet su revoluciju predvodili židovi).
Iste perverzije koje su se događale u weimarskoj Njemačkoj, događale su se i kod ruskih, bolje rečeno židovskih boljševika koji su po svojoj talmudističkoj naravi uvijek skloni uništavanju narodne svijesti, a u korist internacionalizma za kojeg računaju da će im biti prava prilika za svjetsko gospodstvo.
Stoga slabo upućeni mogu biti iznenađeni da se je u NDH raspravljalo i priželjkivalo socijalizam, pogotovo će biti iznenađeni oni koji su indoktrinirani od bivše jugokomunističke propagande, ali i ove sadašnje koja prevladava u svijetu. 
Vjerojatno su također obmanuti neki stariji antikomunisti koji su mislili da je liberalna demokracija prava oporba internacionalnom komunizmu. 
Ali nije, jedni i drugi su djeca francuske revolucije. 
To je vjerojatno najbolje izrazio i osjetio poznati ruski disident Solženjicin koji je odmah nakon bjega na zapad u liberalnoj demokraciji osjetio opasnost za narode i kršćanstvo.
Stoga vratimo se u prošlost.
Francuska revolucija donijela je potoke krvi i pune košare odsječenih glava, ali ideje s kojima je krenula rušiti stari poredak nije ostvarila.
Razvikana sloboda se je najbolje pokazala u slobodi zla kad je pervertit markiz de Sade pušten iz zatvora i kad mu se je dala sloboda da svoje perverzije slobodno širi. 
Ustvari francuska revolucija započela je s napadom na tvrđavu Bastilja u kojoj je bio zatočen navedeni pervertit uz još par zatvorenih kriminalaca.
Naravno, nas su učili da su zatvori bili prepuni političkih zatvorenika te da je to bio razlogom napada na Bastilju. 
Razlog je bio puno prozaičniji, trebalo je oteti iz tvrđave oružje i streljivo, tako da nije niti sloboda pokvarenog markiza bila razlogom. 
Sloboda koju je donijela francuska revolucija je stoga sloboda markiza de Sada.
Ako je on slobodan, to znači da je istina i pravda progonjena, što znači da prave slobode nema. Sloboda nije kad pervertit može ispunjavati i širiti svoje perverzije. Nije niti on slobodan ako mu je to omogućeno, jer je rob grijeha to jest požuda. 
Prava sloboda stoga je uvijek neraskidivo povezana s istinom i pravdom, ili drugim riječima s Bogom.
Druga slika francuske revolucije, osim slobode pokvarenog markiza, je javno ruganje Bogu i Crkvi kad su revolucionari u procesiji išli gradom noseći golu prostitutku kao božicu da bi je na kraju postavili na oltar pariške katedrale.
Revolucionari su htjeli radikalno prekinuti s kršćanstvom tako da su donijeli novi kalendar koji nije brojio godine od Krista i koji nije imao tjedne sa sedam dana.
Ovo vam navodim kako bismo bili svjesni da živimo u protubožjim tekovinama te revolucije, jer još se nije dogodila kontrarevolucija i po svojoj prilici ne će dok se ne dogodi konačna bitka dobra i zla.
Što je s bratstvom? Jel nam revolucija donijela novo i bolje bratstvo među ljudima nego što je bilo u starom poretku?
To što se masoni nazivaju braćom, a komunisti drugovima, to ne znači da u društvu vlada bratstvo i harmonija.
Prvo zato što temelj zdravog društva je obitelj, odnosno rod - organsko društvo.
Kad nema tog temelja iluzija je da će u društvu biti pravog bratstva.
Ljudi mogu ići u klubove, identificirati se u istim umjetničkim ili ideološkim stremljenjima, ili ići nedjeljom družiti se navijajući za neki nogometni klub, ali to nije pravo bratstvo. 
Jer za pravo bratstvo nužna je ljubav koja opet proizlazi iz Boga protiv koga su tako gordo ustali revolucionari.
Bratstvo nogometnih huligana koji se tuku protiv drugih huligana nije pravo bratstvo. 
U starom poretku bratstvo je proizlazilo iz vjere u Krista, odnosno da je svaki kršćanin ud Kristovog tijela - Crkve to jest da su svi kršćani braća Kristova i tako međusobna nekrvna braća. 
Ljudi su bili podijeljeni u naravne staleže i udruženi u razne bratovštine i cehove, ali ta podjela nije bila kao današnja podijela na političke stranke odnosno klanove koji se služe lažima kako bi došli na vlast i tako srušili drugu stranku s vlasti. 
Društvo teško da se može uopće nazivati društvom danas kad je to više amorfna nakupina atomiziranih pojedinaca, a kamoli da je francuska revolucija donijela novo bratsvo među ljudima.
Jednakost? U tropletu ideja revolucije zloupotrijebljena je prava sloboda i bratstvo, a jednakost nije nikad ni bila poželjna niti može društvo biti harmonično i organsko ako su svi  jednaki, s jednakim pravima, obvezama i sposobnostima kao i u istom stanju poštivanja morala (u liberalnoj demokraciji markiz de Sade ima isti glas kao neki narodni junak, lopov i zločinac isti glas kao i svetac, lijenčina i pijanica koji je propio svoje imanje ima isti glas kao i vrijedni seljak, onaj tko živi od poreza ima isti glas kao oni koji plaćaju porez - sve su to nepravde koje proizlaze iz zablude o jednakosti).
Neumoljiva istina je da nisu ljudi jednaki, i hvala Bogu da nije stvorio klonove.
Bog ni ne može stvoriti klonove, jer to se protivi ideji ljepote odnosno harmonije. Harmonija podrazumijeva različitost i nadopunjavanje, nikako jednakost.
Bog samo ne može protiv Sebe, a to bi bilo kad bi stvorio sve ljude jednakim klonovima.
I ta protunaravna ideja jednakosti otrovala je dobar dio čovječanstva, pogotovo na zapadu koji je pred padom ili je pao zbog te zablude.
Europljani tako danas mazohistički vjeruju da su im jednaki ili jednakopravni došljaci koji nikako vjerski, rasno i narodno ne pripadaju zapadu.
Došljaci, ako su muhamedanci pogotovo, ne boluju od te zapadne boljke i zato osvajaju 'bez ispaljenog metka' zapad. Jer se smatraju ne jednakima domorocima,  nego superiornijima od 'kafira'.
I nerijetko došljaci žive organski, imaju čvrste obiteljske i rodovske veze u kojima vlada hijerarhija. Što je naravno u organskom društvu.
Sva zapadna tehnologija i znanje nemoćno je pred naletom osvajačkog organskog društva. 
Jer je zapad povjerovao u laž jednakosti, izgubio osjećaj hijerarhije, dužnosti, žrtve i časti i zato nemoćno i u strahu gleda svoje buduće gospodare koji nisu žrtve francuske revolucije.
Vratimo se na knjigu odnosno povežimo sve prethodno navedeno.
U 19.st, a pogotovo u prvoj polovini 20.st. misleći ljudi shvatili su kako je francuska revolucija s idejom jednakosti i demokracije kao organizirane prijevare neformalnih vladara društva koji evidentno teže uništenju tradicije, organskog društva, morala i vjere i stvaranju jedne svjetske države u kojoj će još lakše vladati iza kulise, dovela ili dovodi do smrti zapada.
Na jednoj strani imamo internacionalne liberale i komuniste koji nastavljaju s tekovinama revolucije. Tko se je tome suprostavio?
Suprostavili su se nacionalni pokreti kojih je bilo u gotovo svim europskim narodima i koji su htjeli alternativu odnosno spasenje od destrukcije društva i naroda. 
Tako imamo kod nas ustaški pokret koji nije bio samo pokret za narodno oslobođenje od jugosrpske okupacije i tlačenja. Sigurno je da u tom pokretu nije bilo kao u Italiji ili Njemačkoj ideologa koji su mogli na miru raspravljati i projektirati alternativu liberalnoj demokraciji-kapitalizmu i komunizmu.
Ali da nisu htjeli slijediti atlantski internacionalni kapitalizam ili euroazijski internacionalni komunizam to je sigurno.
Negdje sam pročitao izjavu A.Pavelića kako je seljaštvo okosnica ili kičma naroda, a da se narod ne može osloniti na građansko-trgovački sloj-buržoaziju koja često prezire i selo i narod, a spremni su odreći se svih ideala radi većeg profita.
Cilj narodne države ne može biti izgradnja infrastrukture ili velikog gospodarstva i moderne tehnologije ako će tome cijena biti nestanak naroda, organskog društva, morala, vjere.
Ne može u pravednoj kršćanskoj državi poduzetnik doć pred sabor ili neku vlast te tražiti da se dopusti prilijev stranaca koji će narušiti harmoniju društva zato što on ima velike planove i velike pogone za koje nema dovoljno domaćih radnika. 
Niti postoji sloboda poduzetništva da bilo tko može početi s proizvodnjom bilo čega ili davanja bilo kakvih usluga.
Cehovi su bili udruge istorodnih proizvođača ili davatelja usluga koje su davale dozvolu nekom da samostalno započne s radom ako je dokazano pošten i umiješan majstor te da ne će varati kupce bilo slabom kvalitetom bilo prevelikim cijenama.
Zajednica je uvijek ispred pojedinca, a ako se neki pojedinac ne slaže s odlukama zajednice, otvorena su mu vrata te neka traži drugo mjesto.
Društvo nikad ne smije biti rob ekonomije odnosno bolesne želje za čim većim profitom poduzetnika.
Red, sigurnost, očuvanje tradicije, morala uvijek je prije bilo kakvih ekonomskih pitanja. 
Uostalom, ekonomija znači dobro upravljati s kućom to jest na zadovoljstvo ukućana, bivših, sadašnjih i budućih, a nikako gomilati bogatsva pod svaku cijenu.
Stari, predrevolucionarni poredak imao je ideju vodilju harmoniju društva.
Zato su u skupštinama bili zastupnici svih staleža koji se tamo sastaju radi općeg dobra, dok moderna krilatica je da svi trebaju gledati samo ili nadasve svoje interese. To je dakako ideja vodilja građansko-trgovačkog sloja koje  je i bilo nositelj ili financijer svih revolucija.
Vi koji ste malo stariji sjećate se kako je u propaloj Jugoslaviji bilo ozakonjeno nešto što se je zvalo samoupravljanje i da je tu ideju promovirao slovenac Kardelj.
A jel znate da je tu ideju pokupio od talijanskih fašista koji su htjeli revitalizirati staro cehovsko društvo?
Sva poduzeća su se u Jugoslaviji nazvala organizacijama udruženog rada i svi su bili međusobno povezani u raznim skupštinama udruženog rada koje su odlučivale u svom djelokrugu odlučivanja.
Ne tržišni kapitalistički rat svih protiv svih (u kojem najbolje prođu oni koji su bliski neformalnim gospodarima društva i koji igraju prljavo), nego dogovor i rasprava u cilju zajedničkog dobra cijelog društva.
U stvarnosti kako napisah to nije bila novost, nego pokušaj oživljavanja starog poretka srušenog u francuskoj revoluciji.
Ali znamo kako je to bio neuspješni jugo eksperiment.
Zašto?
Zato što cehovsko društvo (samoupravljanje) može postojati samo u organskom, čitaj desničarskom, društvu u kojem je i krvna povezanost i još više i jače religiozna povezanost među ljudima koji rade u nekoj radionici ili se nalaze na skupštinama cehova.
Brat može prevariti brata, ali je puno veća vjerojatnost da će to učiniti stranac, tim više što se u organskom društvu žestoko kažnjavaju takve prijevare.
U obiteljskim tvrtkama rijetko da je potrebna kontrola.
U samoupravljačkim poduzećima trebala je kontrola kontrole kontrole ...
Nikakve vajde nije bilo od toga što su formalno komunisti trebali biti pošteniji od drugih, jer se tobož bore za svijetlu budućnost komunizma.
Jer obično su komunisti bili moralno najproblematičniji budući su ušli u partiju kako bi tako stekli privilegije kojih dotad nisu imali.
Uostalom, kako može itko biti moralan tko ne vjeruje da postoji moral, jer za komuniste postoji samo materija, a protiv Boga koji je jedini izvor morala treba se boriti? 
Nisu bez razloga liberali i komunisti bili kao žabe u lokvi u nemoralnom i dekadentnom razdoblju weimarske republike.
Ponavljam, nužnost za staleško-cehovsko društvo je prava religija i organsko društvo. 
Toga kod ljevičara nikad nema, jer oni su po tome ljevičari zato što se protiv toga bore (i zato su ljevičari često najbogatiji ljudi, ali i oni siromašni 'borci za društvenu pravdu' koji rade nerede po ulicama i često su financirani od bogataša ljevičara). 
Partija je antireligija, te stoga harmonije u internacionalnom (koje negira po svojoj biti organsko društvo) komunističkom ili internacionalnom kapitalističkom društvu ne može biti.
Ustaški eksperiment narodnog socijalizma teško da je mogao zaživjeti u strašnom ratu.
Kako nisam čitao knjigu, zanima me kako su autori zamislili da se religijsko zajedništvo bez kojeg nema pravog socijalizma (socijalizam ne negira privatno vlasništvo, ali ga ograničava tako da nitko ne može postati veći i moćniji od zajednice) ostvari.

petak, 20. siječnja 2017.

Povijest sukoba Lopte i kruga Zemaljskog i problem fantaziranja

Eric Dubay ima velike zasluge što se je ideja ravne Zemlje revitalizirala u ovom tisućljeću.
Međutim, on je zatrovan s istočnom filozofijom-religijom.
Ipak, da biste dobili dobar povijesni pregled sukoba dviju suprostavljenih ideja o izgledu Zemlje koji je započet u davno doba s Pitagorom, pogledajte njegov video:



Ima naznaka kako se uvelike brišu videa s tematikom ravne Zemlje, vjerojatno u sklopu akcije svjetske elite protiv 'fake news'.
Elita je shvatila da uvelike gubi ideološku kontrolu nad pučanstvom, zato očekujmo da će doći vrijeme kad će se ovakvo pisanje i ovakvi video uratci smatrati zlim izmišljotinama koji se protive napretku te da ih je opravdano ukinuti ili onemogućiti.
Drugi video kojeg preporučam je video odličnog autora "the Truth is stranger then fiction" koji me je ponovno oduševio:



Kako sam prethodno pisao, autor ne skriva kako probleme o kojima i ja pišem, gleda u perspektivi kršćanstva, odnosno Biblije.
Ovdje se je osvrnuo na tzv. znanstvenu fantastiku i/ili fantastičnu znanost koje se u suštini ne razlikuju jer su dio iste luciferijanske laži na koju je nasjela Eva - da će postati bog.  
Sada jabuka više nije sa stabla, nego se nalazi u 'svemiru' koji je čista fantazija.
I ja sam bio u mladosti oduševljen kao i on odnosno kao i milijuni mojih vršnjaka sa znanstveno-fantastičnim filmovima i knjigama.
Ovo se može proširiti na samo pitanje fantastike ili fantaziranja bilo u osobnom životu, društvenom (stvaranje nemogućeg raja na Zemlji) ili kao posebna književna ili umjetnička vrsta.
Nemojmo misliti da su bezazleni romani J.Verna, oni su poručili kako nema granice čovjekovom napretku i osvajanju sveg postojećeg, a to je stara edenska prijevara omotana u tobožnje znanstveno ruho.
Fantaziranje nije dobro koliko god se onaj tko fantazira samozavarava kako zna da je to fantastika. 
Jer u svakom takvom latentna ili manje latentna ostaje želja kako ta fantastika koja nas oduševljava postane stvarnost.
Ne samo da takvi onda više nisu 'posve na Zemlji', nego im se duh nalazi u imaginarnom svijetu koji, ako se skinu holivudske kulise, više liči na Pakao nego na Raj.
U znanstvenoj-fantastici ili onoj fantastici tipa 'gospodara prstenova' ili u ideji komunizma-liberalizma-globalizma nema mjesta za pravoga Boga, ali zato ima mnogo bogova-izvanzemaljaca-čarobnjaka-vođa koji su samo uljepšani demoni.
Odbacimo fantazije, budimo s obim nogama na krugu Zemaljskom, a srcem i duhom na Nebu koje beskonačno natkriljuje sve luceferijanske fantazije.

četvrtak, 19. siječnja 2017.

Novi predsjednik SAD

Sutra D.Trump prisiže kao novi predsjednik SAD, koje su po svoj prilici Bludnica iz Otkrivenja. 
Iako je drugovatikanska sekta bliska toj definiciji, opis Bludnice kao moćne države s kojom su mnogi trgovali diljem svijeta i koja je širila ideologiju zla puno više odgovara toj masonskoj državi (stoga je ridikulozna Fatimska objava o Rusiji iz koje će se širiti veliko zlo o čemu sam pisao već na blogu).
Kakav god da bila modernstička sekta, ona nije niti približno bila utjecajna kao SAD, niti su iz Vatikana potekle i raširine svijetom moderne zablude koje su preplavile i našu domovinu (i to desetljećima prije nego što je stvorena RH).
Na blogu sam više puta pisao i davao poveznice na RJMI, tako ću i ovog puta dati video njegovog predavanja o D.Trumpu.
Čini mi se da je njegova ocjena manje više točna.
Kako se ljevičari i globalisti žestoko opiru budućem predsjedniku SAD, i kako je sutra petak, nadam se da se ne će obistiniti - petak, dan za metak.
U tom slučaju vjerojatno bi nastupio u SAD drugi i konačni građanski rat.
Ne budimo u zabudi ako mislimo da je samo ta država duboko podijeljena.
I naša država kao i okolne su isto takve.
Uostalom, mira na krugu Zemaljskom nikad ne će biti dok ne dođe pravi Kralj u slavi na oblacima.





Bez struje izvan struje

Jasno je iz mojih tekstova kako sam po većini temeljnih pitanja izvan struje, odnosno izvan vladajućih ili prevladavajućih stavova.
Stoga nije čudno da sam izvan struje po pitanju struje.
Jučer smo mi otočani bili nekoliko sati bez električne struje.
Tako da smo par sati bili pod svjetlom svijeća ili petrolejki (mnogi imaju još petrolejke, ali malo njih ima petroleja za ovakve slučajeve).
Kako je prilično hladno, a bura puše kao nekad (jedna maslina sa slabim korjenjem je bila iščupana u masliniku), to je dalo ozbiljnu zabrinutost onima koji se ne griju na drva.
Slično iskustvo sam imao prošlog rata kad smo bili u nekim napuštenim seocima u Lici do kojih nikad nije ni struja dovedena.
Oni još stariji mogli su se prisjetiti svoje mladosti bez struje.
Bura ponovno puše, ali više nema pršuta i kobasica koja je nekad u podvoltama sušila. 
Nema niti zelja zbog kojeg su najbolji pršuti bili risički (jer nije tajna samo u buri koja s ove strane otoka uvijek jače puše i donosi posolicu, nego i u hrani za svinje).
U nevolji se ljudi lakše zbliže. 
Tako smo jučer odlazili kod susjeda pitajući ih treba li im pomoći, kako se snalaze.
I znajte da je puno bolje i ljepše doći u kuće u kojima ne radi TV niti radio, niti je netko na nekom tabletu (i na tabletama).
I da je ljepše vidjeti ljude pri slaboj svjelosti svijeće, nego pod štednim ili neštednim električnim svjetlilima.
Ne zato što su ljudi 'ljepši' u polumraku, nego zato što je svjetlo svijeća prirodnije pa i ljudi izgledaju prirodnije.
I u takvoj atmosferi odmah dođe misao - hoćemo li izmoliti krunicu zajedno?
Odjednom ljudi shvate da imaju stvarno slobodnog vremena kad se oslobode robovanja elektronskim medijima i kvazi zabavama koje oni daju.
Mi smo dragovoljni robovi struje. 
Gotovo da ne možemo zamisliti život bez nje.
I to je naš najjači okov ropstva, naš strah da ne možemo bez struje.
Bog je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde da nam budu svjetlila i da nam pokazuju vrijeme, odnosno doba dana, noći, mjeseca, godine. To jest da se u skladu s tim izmjenama vremena ponašamo, da bismo živjeli prirodno.
Međutim, mi smo kao one kokoše nesilice koje nikad ne vide Sunce, ali niti mrak (ako se može 'vidjeti' mrak), nego im za cijelo vrijeme neprirodnog kokošjeg života svjetli električna rasvjeta. 
Imamo udruge koje se protiv toga bore, zahtijevaju da se zakonom zabrani takav uzgoj jaja. Jer to nije 'humano' za kokoši. 
Tko će napraviti udrugu koja će zakonom zabraniti onečišćavanja mraka ljudima s električnim svjetlilima? 
Zar je humano da ljudi gube noć, ne da bi tada legli jaja, nego da bi uništavali tako najprije svoje duhovno, a zatim duševno i tjelesno zdravlje?
Kakva nam je korist od električne struje koja nam smanjuje fizičke napore, kad smo zbog tog novog načina života postali njezini robovi s narušenim duhovnim, duševnim i tjelesnim zdraljem? 
Ako konačno moramo odlaziti u teretene ili baviti se sa sportom da bismo ipak imali fizički napor od kojeg smo prethodno htjeli pobjeći?
Jesmo li svjesni da električna struja koja od noći radi dan ne zbližava ljude koji možda plešu cijelu noć pod takvim svjetlima jer je to neprirodno, pa niti pravog zbližavanja ljudi ne dolazi?
Vjerojatno se više nikad ne će vratiti prirodan način života jer su ljudi previše zavoljeli svoje ropstvo, ali barem budimo svjesni da je postojao puno bolji način života prije, da je bio životniji, prirodniji, ljepši, društveniji, zabavniji i što je najvažnije, duhovniji to jest bliži Bogu.

ponedjeljak, 9. siječnja 2017.

Mjerenja

Mjerenje je nešto s čime se suočavamo svakodnevno.
Ljudska mjerenja mogu biti više ili manje precizna, jer u stvarnom fizikalnom i duhovnom svijetu samo beskonačni i apsolutni Bog može znati prave mjere.
Ne slažem se stoga da su neki pojmovi poput ljepote nemjerljivi u stilu netočne i uobičajene fraze 'ljepota je u oku promatrača'. 
Jer sve ima pravu mjeru samo u jednom oku, u Božjem oku.
Ljepota je objektivna i mjerljiva, ali kako smo u pogledu ljepote ili neke druge duhovne vrijednosti koja se ne da mjeriti mjernim instrumentima subjektivni, to ne znači da se ljepota, dobrota i slično ne može objektivno izmjeriti.
Konkretno ljepota je skladnost neke cjeline i u duhovnom i u tjelesnom smislu, a znamo kako je Bog apsolutno lijep-skladan, te ljepota nekog stvora znači koliko je isti sličan u ljepoti s Bogom. 
To isto mjerilo važi i za umjetnost.
Mjeriti znači uspoređivati nešto nepoznato s poznatim.
Naše mjerenje može biti samo više ili manje  slično tom Božjem apsolutnom mjerenju.
Najčešće mjerimo 'odokativno', ali ponekad moramo mjeriti preciznije, to jest uz pomoć mjernih instrumenata. 
Naravno, osim mjernih instrumenata nužna nam je jedinična mjera, etalon s kojim ćemo uspoređivati nepoznatu veličinu.
Za duljinu već nekoliko stoljeća svijet je prihvatio etalon metra koji se je definirao kao deset milijunti dio udaljenosti od Ekvatora do Sjevernog pola.
Isprva je etalon metra bio napravljen od plemenitih kovina i čuvao se u Parizu.
U moderno vrijeme to više nije dogovoreni etalon, nego se metar definirao kroz valnu duljinu zračenja jednog izotopa, a trenutno se definira kao duljina koju svjetlost prijeđe u vakuumu za vrijeme 299 792 458 dijela sekunde.
Ako malo razmislimo o ovim definicijama lako ćemo zaključiti kako etalon metra nije nepromjenjiv.
Prvo, nitko nije mogao točno podijeliti na deset milijuna dijelova udaljenost između Ekvatora i Sjevernog pola.
Drugo, a to je bilo vjerojatno najbolje i najdugotrajnije rješenje, kovine koliko god bile plemenite mogu se s vremenom izmijeniti.
Treće, ove atomske definicije su dobivene tako da su se mjerile ili valne duljine zračenja izotopa u postojećem metarskom mjernom instrumentu, ili se je mjerila brzina svjetlosti koja vrlo vjerojatno nije konstanta kroz duže vremensko razdoblje. Naravno da je tu onda cirkularni problem što se metar definira sa sekundom, koja se opet definira kao vrijeme između valova zračenja nekog drugog izotopa.
Mislim da se je u ovom slučaju 'atomskog' definiranja metra i sekunde išlo ideološki, a ne praktično, jer se je htjelo pokazati pučanstvu kako će sad sve biti preciznije i bolje kad smo 'razotkrili' atomsko doba.
Nema nikakvog jamstva niti da je brzina svjetlosti zauvijek konstanta niti da su to valne duljine zračenja nekih atoma.
Starim poganskim Grcima koji su vjerovali u Loptu, jako je bilo stalo da saznaju koliko je ta lopta velika.
I u tome su se istakli Grci koji su nakon osvajanja Aleksandra Makedonskog živjeli u Egiptu.
Tako nam poznati Ptolomej piše kako je Eratosten u drugom stoljeću prije Krista izmjerio opseg Lopte tako da je mjerio u godinu dana kut upada Sunčevih zraka u Sieni (današnji Asuan) i Aleksandriji u podne* za vrijeme ljetnog solsticija. U Sieni tada sunčeve zrake padaju okomito jer se taj grad nalazi na sjevernoj obratnici to jest na Rakovoj obratnici, 23,4 stupnja sjevernoj paraleli.
Zove se Rakova obratnica (a južna je Jarčeva) jer se tada Sunce u zenitu nalazi na podružju suzviježđa Raka - što opet upućuje na to kako su zviježđa uvijek na istom mjestu na Nebu te otpada teorija o Lopti koja se okreće oko Sunca i kreće vrtoglavim brzinama prema nekamo u odnosu na stalne zvijezde.
Ali evo (malo ispuhane) Lopte da pojasnim gore rečeno:



Navodno je Eratosten iz ondašnjih vojnih karata znao udaljenost između ta dva grada koja je iznosila 5000 stadija. Vrlo neobično što su te vojne karte imale tako okrugli broj za udaljenost. Stadij je tada bio mjera za duljinu i koji je bio definiran kod grčkih Grka kao duljina atenskog stadiona, otprilike 185 m.
Međutim egipatski stadij je 157,5 m, a Ptolomej nije naveo u kojim je stadijima udaljenost između gradova bila.



Ako su to bili egipatski stadiji onda je Eratosten dobio trigonometrijom približan rezultat Lopte koja se danas službeno upotrebljava.
Svojevremeno je znanstveno-fantastični polit-komesar Carl Sagan u popularnom TV serijalu "Cosmos" tvrdio kako je Eratosten dokazao tada Loptu izmjerivši joj opseg.


Vidite li njegovu obmanu i cirkularni argument?
Uzeo je pretpostavku kako je krug Zemaljski lopta i kako je Sunce ogromno u odnosu na Zemlju i jako udaljeno od nje pa sunčeve zrake dolaze paralelno na Zemlju.
Međutim isto mjerenje se može protumačiti u sustavu ravne Zemlje i ne tako dalekog Sunca, štoviše s istim trigonometrijskim mjerenjem može se izračunati udaljenost od Sunca do Zemlje.


Kako su dakle loptaši došli do ogromne udaljenosti od 149,6 milijuna km između Zemlje i Sunca i Sunca čiji je radijus 110 puta veći od Zemljinog?
Pogledajte arktički krug koji je iznad 66 sjeverne paralele.
U tom području ljeti traje dan 24 sata.
Da bi bilo tako, Sunce mora biti i dovoljno veliko i dovoljno daleko da bi sunčeve zrake skoro paralelno padale na Zemlju i u tom položaju cijeli dan osvjetljavale arktički krug, ili zimi antarktički.
Ako je Sunce blizu Lopte (kako pokazuje paralaksa čak i kod sferičnog oblika Zemlje) onda ne može obasjavati arktički krug tijekom 'cjelodnevnih' ljetnih dana, ako je daleko onda može, ali onda ga ne bi vidjeli ovako velikog na Nebu. Stoga su 'izmjerili' da je Sunce super daleko i super veliko.
Na ovoj stranici možemo pročitati kako je Grk Aristarh (navodno prvi heliocentrist) davno, ali krivo, izmjerio omjer između udaljenosti Mjeseca i Sunca.
I onda što mi je neobično, nailazimo na podatak kako paralaksom (trigonometrijsko mjerenje koje se dobije mjerenjem kuteva prema nekom tijelu iz dva položaja čiju udaljenost znamo) ne možemo izmjeriti udaljenost Sunca jer je ono tobož jako daleko. Kako znaju da je daleko dok ne izmjere koliko je daleko?
Dakle, priča ide da su najprije paralaksom izmjerili udaljenosti bliskih Sunčevih planeta, a onda iz toga dobili udaljenost Sunca (koristeći Veneru**).
I kad nabildate dovoljno tu udaljenost, onda je lako odrediti uspoređivanjem promjer tog velikog Sunca.
Međutim i ovdje, kao i kod Eratostena sve pada u vodu ako krug Zemaljski nije lopta. 
To je onda potpuno druga geometrija i zato su paralakse planeta, Sunca i Mjeseca bitno drugačije u ta dva sustava. Naravno i udaljenosti do tih nebeskih tijela. 
Ipak i s pretpostavkom Lopte paralaksa nam kaže kako Sunce nije nikako udaljeno 149,6 milijuna km. To je vjerojatno razlog zašto su nam rekli kako je Sunce daleko pa se ne može mjeriti paralaksom. Dakle čisto muljanje loptaša.
Najprije su krivo protumačili mjerenje Eratostena, a sad nam kažu kako ne smijemo mjeriti na isti trigonometrijski način udaljenost Sunca. 
Paralaksom se možemo služiti samo ako ona potvrđuje Loptu i Univerzum kojeg loptaši imaju u svojim glavama.
Pogledajte slijedeći video u kojem je autor koristeći podatke o kutu Sunca u određeno vrijeme u Budimpešti i Cape Townu (radio je to i za druge gradove) pokazao kako niti u sustavu Lopte Sunce nije ni približno tako daleko kako su nas učili.




Što je s udaljenostima zvijezda?
One se mjere isto paralaksom, ali ovaj put se kao temelj jednakokračnog trokuta uzima dvostruka vrijednost već određene, ali krive, udaljenosti između Zemlje i Sunca koja je kako napisah izračunata da je 149,6 milijuna km što još nazivaju astronomskom jedinicom. 
Uzimaju se dvije udaljenosti Zemlja-Sunce, jer se kutevi zvijezda mjere nakon pola godine kad tobož Zemlja dođe na suprotnu stranu svoje navodne orbite oko Sunca.
Osim upitne 'baze' upitan je i rezultat, jer mnoge zvijezde imaju negativnu paralaksu.
Kao zaključak možemo navesti kako je vrlo važno, kao u narodnoj poslovici, ne uspoređivati jabuke i kruške.
Ako se tu pogriješi, primjerice po pitanju jel Zemlja lopta ili je ravna, onda cijela nadogradnja pada, svi rezultati poput zvijezda koje su svjetlosne godine udaljene od nas su tlapnja koja proizlazi iz krive pretpostavke da živimo na Lopti koja se okreće u orbiti oko Sunca i čiji promjer je super velik.
Dakako da nema niti jednog dokaza da je Sunce tako veliko i da su zvijezde isto tako velike, samo udaljenije od nas.
Priča o 'Kozmosu' koju je onako zapjenjeno i euforično iznosio Carl Sagan je sve više fantastika i to ateističko-poganska, a sve manje znanost.
Vratimo se na početak. Bog jedini zna potpunu i pravu mjeru svemu.
Ako znanost svjesno krene protiv Boga i Njegove objave, jasno je da će zalutati i odvesti dobar dio čovječanstva u propast.
I pri tome će mjerni instrumenti pokazivati im kako su u pravu, odnosno da idu u pravom smjeru.
Za to postoji druga poslovica - put u Pakao popločen je s dobrim namjerama.


Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
"Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
* Aleksandrija i Siena nisu na istom meridijanu, tako da Eratosten nije mjerio kut Sunčeve sjene u isto vrijeme u oba mjesta kroz godinu dana. Podne u Sieni i Aleksandriji nije u isto vrijeme. Uz to da ne znamo jel udaljenost između ta dva grada izmjerena u egipatskim ili grčkim stadijima, kao i da je udaljenost začuđujuće 'okrugla' ostavlja sumnju kako su 'prosvjetitelji' nategnuli taj eksperiment da izgleda čim sličnije njihovim mjerenjima.
** Po heliocentričnom sustavu u kojem je Zemlja Sunčeva planeta, Mars i Venera su bliže Suncu od Zemlje pa moraju biti vidljivi samo po danu (u sumrak). Međutim oni su vidljivi i po noći. To je još jedan dokaz da Zemlja nije planeta.

ponedjeljak, 2. siječnja 2017.

Zvrk

Zanimljivo je pogledati kroz povijest kako je elita, a i dobar dio pučana, vjerovao dva stoljeća kako je Zemlja rotirajuća Lopta, a da nitko nije izveo niti jedan validan eksperiment koji bi to dokazao.
Sva laž počivala je na autoritetu znanstvenika. 
Kao što vjernici neke religije vjeruju u doktrinu iste na temelju prave ili lažne objave, tako su ljudi modernog doba prihvatili doktrine znanstvenika kao njima objavljenu ili otkrivenu istinu preko modernih proroka - znanstvenika.
Newton je bio uvaženi član engleske kraljevske akademije znanosti, i to je bilo dovoljno da mu se povjeruje kako postoji gravitacija koja je 'mehanizam' zbog kojeg je krug Zemaljski Sunčev planet zajedno s ostalim lutajućim zvijezdama i razlog zašto antipodi (o kojima su raspravljali antički filozofi jer grčki pogani su još onda vjerovali kako je Zemlja lopta) ne popadaju s druge strane Lopte.
Ta nije on bio samo akademik, on je konstruirao razne sprave poput centrifugalnog regulatora parnog stapnog stroja, on dakle zna 'znanje' i treba mu se vjerovati. 
Možemo zamisliti dvojicu Engleza koji putuju vlakom u 19.st. i započnu razgovor o gravitaviciji i tobožnjem Sunčevom sustavu i jedan kaže kako u to ne vjeruje i traži od ovog drugog da mu navede dokaze. 
Ovaj drugi nema dokaza kao što ih nitko nema ni danas, pa kaže - zašto se onda voziš vlakom koji se ne bi mogao pokretati bez Newtonovog centrifugalnog regulatora? 
Ako se dakle voziš vlakom, onda moraš vjerovati Newtonu, gravitaciji i Lopti. 
Ako koristiš računalo ili bilo koje elektromagnetske naprave onda moraš vjerovati ne samo Newtonu, nego i Einsteinu i znanstvenicima u Cernu koji kažu da su otkrili 'božju česticu'.
Jest da tu nema nikakve logike, ali to je tako, živimo u vremenu u kojem je normalno vjerovati u 'silogizme' koji nemaju veze sa zdravim razumom.
Ipak elita je znala ili da Zemlja nije lopta, ili da nemaju pravih dokaza za rotirajuću Loptu.
Tako su se u 18. i 19. stoljeću izredali neuspješni eksperimenti koji su trebali dokazati kako se Zemlja okreće, a malo je tko, osim kruga ljudi oko Rowbothama sumnjao u Loptu.
Imamo tako neuspješni Airyev eksperiment, zatim Michelson-Morleyev.


Nakon tih neuspjeha uzbuna se je čula u svim akademijama, a spasitelj Lopte se je pojavio u liku Einsteina koji je dočekan kao pop zvijezda 20.st. tobož zaključivši raspravu da nema eksperimenta s kojim bi se dokazala rotirajuća i putujuća Lopta, ali da se u istu treba i dalje vjerovati.
Tako je svijet prihvatio protuzdravorazumsku specijalnu teoriju relativnosti nakon čega je sve moglo biti naopačke i neiskustveno, a opet izgledati normalno. 
Postalo je sasvim normalno da znanstvenici razmišljaju ili pišu knjige o tome kako se može putovati u prošlost ili u budućnost.
Nakon toga ništa nas više ne može iznenaditi.
Međutim zvijezda prije Einsteina u 19.st. je bio francuski znanstvenik Foucault.
Kad je on 'dokazao' s famoznim njihalom da se Zemlja okreće, izgledalo je kao da je ponovno došla stoljetna jeka Galilea - e pur si muove.  
Koja je dakako izmišljotina, jer Galileo je i u privatnim pismima nekoliko godina prije smrti negirao heliocentrizam i okretanje Zemlje to jest odrekao se svoje zablude.
Ideja Foucaulta je bila - napravimo spravu koja će pokazivati da se rotirajuća tijela ili ona koja ne rotiraju cijeli krug ali se kreću po krugu periodično po nekoj apsolutnoj ravnini, pokazuju za promatrača sa rotirajuće Zemlje da se miču uskladu s brzinom rotiranja Lopte oko svoje osi.
Ova druga naprava bila je tzv. Foucaltovo njihalo koje je bilo relativno veliko, tako da su se nakon tobožnjeg uspjeha eksperimenta u nizu gradova Europe gradili tornjevi na koje se je vješalo klatno.
Doslovno je izgledalo da su ti tornjevi i kupole bili novi hramovi znanosti u koje su hodočastili smjerno vjernici nove, a ustvari stare, poganske religije Lopte.
Sad znamo da je Foucault bio sličan mađioničarima iluzionistima.
Jer mehanizam njihala je bio kudikamo kompliciraniji od obješenog utega, odnosno služio je da se njihalo rotira poželjnom brzinom.
Čisti mađioničarski trik inspiriran Sotonom, ali ovaj put bez izravnog utjecaja demona.
Dokazano Foucaltovo njihalo podivlja i ponekad se počne okretati u obrnutom smjeru kod Sunčeve pomrčine. Ako njihalo tobož dokazuje okretanje Zemlje tako da se matematički može proračunati s obzirom na zemljopisnu širinu Lopte s kojom kutnom brzinom će se mjenjati ravnina njihanja, kako može pomrčina Sunca utjecati na njihalo?
Druga naprava koju je Foucault napravio za dokazivanje okretanja Lopte oko vlastite osi je žiroskop ili  hrvatski rečeno zvrk.
Poznato je naime da rotirajuća balansirana masa oko neke osi nastoji zadržati istu os rotiranja. Žiroskop je naprava koja ima precizno balansirani zamašnjak na osovini koja ima ležište na obručastom kućištu koje je opet uležišteno na drugom sličnom kućištu.
Svojstvo žiroskopa da uvijek pokazuje prema istom apsolutnom pravcu iskorištava se kod žiroskopskih kompasa na brodovima i zrakopolovima, na torpedima (poznata riječka, nažalost ugašena tvrtka "Torpedo" bila je svjetski poznata po izradi torpeda s žiroskopom koji je navodio torpedo da ne skreće s pravca), raketama i slično.
Stoga je Foucaultov dokaz okretanja Zemlje u naravi vrlo jednostavan.
Žiroskop se pokrene s velikom kutnom brzinom, a na stolu ili podlogi na kojoj se nalazi žiroskop promatra se kako on zakreće u skladu s kutnom brzinom okretanja Lopte prema žiroskopu. 
Dakle ne zakreće žiroskop nego se tobož okreće Zemlja, ali se promjena kuta lako očitava na postolju.
Izgledalo je kao konačna pobjeda znanosti nad natražnom biblijskom slikom nepokretne Zemlje.
Međutim pokazalo se je da nitko više nije mogao u 20.st. ponoviti taj rezultat.
Žiroskop je mirovao i miruje i dalje u odnosu na postolje.
Foucault je i u ovom slučaju izveo trik. 
Žiroskop je bio tako napravljen da ga se je moglo umjetno 'odbalansirati' koliko je već potrebno da bi se na različitim zemljopisnim širinama Lopte očitala tobožnja kutna brzina okretanja Lopte.
Ali malo je tko više o tome (super) mario. 
Djeca u školama su i dalje učila kako je Foucault s njihalom i žiroskopom dokazao okretanje Zemlje oko svoje tobožnje osi.
U slijedećem dugačkom videu vidjet ćete eksperiment s industrijski napravljenim žiroskopom kojeg koriste zrakoplovi i koji dokazuje kako se Zemlja ne okreće to jest kako je Foucault bio moderni šaman religije znanosti. 
Primijetite kako eksperimentator pokazuje kako zvrk ne rotira oko fiksne ravnine ako dobije impuls-udarac s jedne ili druge strane i to je najvjerojatnije bio način na koji je Foucault 'dokazao' kako se Lopta okreće.
Autor videa također pokazuje dio originalnog Foucaultovog žiroskopa koji je po svoj prilici služio za namještanje 'dokaza'.



Zvrk se međutim može iskoristiti i za dokazivanje izgleda kruga Zemaljskog.
Zrakoplovi osim žiroskopa koji im pokazuje smjer kompasa, imaju žiroskop koji pilotu pokazuje dal zrakoplov ponire, diže se ili leti istom visinom.
Ako ste čitali moj prethodni tekst onda znate kako bi pilot zrakoplova koji leti istom visinom na Lopti morao stalno pogledom na kazaljke žiroskopa vidjeti kako blago ponire prateći zakrivljenost Lopte.
Međutim to se ne događa.
Kako objasniti ne samo pilotima, nego svima koji će se to zapitati - zašto žiroskop ne pokazuje zakrivljenost Lopte?
Nešto se je moralo smisliti za odstupnicu.
Tako nam kažu kako postoji tzv. Shuler tuning - najmještanje žiroskopa ili korekcija žiroskopa dok zrakopov leti po Lopti.
I eto sad novog apsurda, žiroskop služi kako bismo znali dok letimo u kojem smjeru idemo za vrijeme magle ili u noćnom letu, jer to ne znamo, ali da ne bismo odletili u svemir (ostavimo sad priče o prvoj i drugoj kozmičkoj brzini jer balon se diže polako ali ipak ide na velike visine kao da ne zna da ne smije jer ide presporo) moramo korigirati žiroskop. 
Ne postoji mehanizam koji bi to činio na mehaničkom žiroskopu. Oni (lopatari) mogu prodati priču da u modernim eletronskim upravljačkim instrumentima računala uzimaju u obzir zakrivljenost Lopte pri radu žiroskopa, ali ta priča ne prolazi budući da su tisuće i tisuće pilota letili proteklih sto godina bez toga i nisu primijetili da im žiroskop sve više 'ponire' dok lete istom visinom.



Zvrk je očito bio prezvrkast za lopatare i Loptu.
Isprva je izgledao kao jedan čvrst dokaz kako se Lopta okreće oko svoje osi, a sad ukazuje da Lopta ni ne postoji.
Sve više sam uvjeren da je vrhuška elite znala, barem od 19.st., kako je Lopta izmišljotina.
Ali cijena priznanja te zablude izgledala im je previsoka.
Prvo, izgubili bi kredibilitet među masama, a to znači da bi izgubili svoje upravljačke pozicije u društvu.
Drugo, što je važnije jer uključuje duhovni svijet, to bi značilo da je Crkva odnosno sv.Pismo istinito. 
Tada se ruši cijela kula od karata zvana novi vijek i moderno doba, i dobar dio čovječanstva više ne će gledati u smjeru kamo im oni pokazuju, nego će gledati prema gore. 
Tamo gdje se nalazi Bog.