Petrova

Jučer je bio blagdan sv.Petra, apostolskog prvaka i Kristovog vikara na Zemlji.
Zašto je njega Isus Krist izabrao za tu veliku ulogu ne znamo, možda to ne ćemo znati niti u vječnosti.
Sveta braća Ivan i Jakov, sinovi Zebedejevi nazvani su sinovima groma, jer su htjeli pozvati Boga da sprži neko selo koje nije htjelo prihvatiti Isusa.
To znači da u to doba nisu znali kako je Isus sam nestvoreni Bog, druga božanska osoba, jer onda bi znali da Bog s njima hoda, te da se ne trebaju okrenuti molitvom prema Nebu da bi selo bilo spaljeno.
Peter je odsjekao uho sluzi velikog svećenika kad je ovaj htio dignuti ruke na Isusa.
Ta trojica apostola bili su posebno privilegirana od Isusa, samo njih je pozvao na Goru preobraženja gdje su mogli vidjeti da Isus nije samo čovjek.
Jesu li se ti apostoli promijenili nakon što je Isus uskrsnuo, nakon što im je poslao Duha Svetoga?
Bez sumnje kao što se svi ljudi mjenjaju kad na njih siđe Duh Sveti.
Ali su u krivu svi oni koji bi pomislili kako nakon toga Petar više ne bi digao mač u obrani Isusa, ili kako sinovi Zebedejevi ne bi u obrani Isusove časti uništili sve one koji su spremni učiniti blasfemije protiv Isusa (a Ivan je pisao poslanice u kojoj se je čitateljima obraćao kao dječici učivši ih kako je Bog ljubav, ali istovremeno upozorivši ih da s hereticima ne sjedaju za isti stol).
Bogu ne smeta, nego štoviše Bogu je drago i Bog to od nas očekuje da smo uvijek spremni boriti se za Njega.
Petar je u tome bio izrazit, i zato pretpostavljam da Ga je izabrao za svog zamjenika kojem je dao ključeve Neba i Zemlje na Zemlji, to jest dok drugi put ne dođe.
Nema veće vlasti na Zemlji, osim Božje koja je apsolutna, koja bi bila jednaka vlasti onog tko ima Petrove ključeve.
To je vlast iznad svih ljudi i demona, iznad svih kraljeva i careva, UN, EU i NATO, masonskih loža i sinagoga, kao i prinčeva Pakla.
Tko ne poštuje te svete ključeve koje je dobio sv.Petar od Isusa, taj ne poštuje Isusa, makar otišao na križ radi Isusa (jer onda ne ljubi pravog Isusa, nego vlastitu krivu sliku Isusa).
Tko danas među živima ima ključeve sv.Petra?
Nitko.
Imamo lažnog pretedenta Bergoglia kojeg svijet priznaje za papu, za nasljednika sv.Petra, samo da bi uništio u čim većoj mjeri pravovjerje i Kristovu Crkvu.
Moramo znati da imati Petrove ključeve ne znači imati apsolutnu vlast koja pripada samo Bogu.
Jer netko može pomisliti da onda papa koji ima ključeve Neba, može izbaciti Boga i anđele od tamo i naseliti na Nebo demone.
Ili ovdje na Zemlji poništiti Božje zapovijedi i objavljenu istinu, ili naravnu istinu.
Oni koji u to vjeruju su tipični novoredni heretici papolatristi koji su Boga zamijenili s papom koji to ustvari nije, jer papa nikad ne može naučavati krivovjerje, nikad ne može voditi ljude u laži jer to znači voditi ljude u Pakao.
Crkva odnosno papa nema smisla ako ne vodi ljude k spasenju, ako kršćani nisu sigurni da ih Crkva i papa ne može učiti zabludama te da stoga moraju biti poslušni i papi i Crkvi.
Petar u smislu papinstva nije samo jedan živući čovjek, nego niz papa od prvog, od sv.Petra, do posljednjeg, živućeg ili mrtvog i nikad ne može neki pravi papa proturječiti nauku prethodnih papa, jer onda nije papa.
To je vrlo važan kriterij i naravna logična posljedica ili uvjet što ima ključeve Neba i Zemlje, papa ne može naučavati nešto što je protivno nauku Isusa Krista, bilo onoj objavljenoj u sv.Pismu, bilo onoj objavljenoj usmeno apostolima prije i poslije uskrsnuća, bilo zdravom razumu i naravnom moralu.
Za vrijeme prvog vatikanskog koncila kad se je vodila rasprava o dogmi o nezabludivosti papa, na dnevni red su došli primjeri iz povijesti Crkve koji bi išli u prilog ili bili protivni toj dogmi.
Što ustvari nije loš način rasprave, jer ako nešto držimo dogmom, odnosno Bogom objavljenom istinom, onda niti jedan povjesni događaj ne može poništiti dogmu, istina nikad ne može izgubiti od laži. 
Međutim problem je u povijesti što nikad ne možemo biti posve sigurni da imamo nužne povjesne istinite dokumente (a ne povjesne falsifikate) iz kojih ćemo isto tako sigurno znati što se je dogodilo.
Tako su protivnici donošenja dogme o nezabludivosti pape koji su očito bili heretici ako postoji ta dogma, izvukli na površinu slučaj (anti)pape Honorijusa I kojeg je posthumno osudio koncil Crkve u Carigradu kao heretika monoteletiste.
Ukratko, u to doba vodila se je žestoka rasprava i uz obračune do smrti oko pitanja Isusove božanske i ljudske naravi, te je dobar dio istočnih kršćana skrenuo u shizmu i herezu monofizitstva (Isus je samo Bog, da je čovjek je bio samo privid) i njoj blisku herezu monotelestva (u Isusu je samo jedna božanska volja). 
Egipat i okolne kršćanske zemlje bili su izgubljeni za pravovjerje (neki povjesničari Crkve kažu kako je najezda muhamedanca došla kao Božja kazna zbog shizme i hereze).
Carigradski patrijarh Sergije je htio nadići tu podjelu i opet ujediniti Egipat s ostatkom kršćanstva.
Ne kaže se bez razloga kako je put u Pakao popločen dobrim namjerama.
Tako je predložio heretičnu izjavu po kojoj se u Kristu nalazi samo jedna božanska volja, jer Krist ne može biti podjeljen u sebi (modernim riječnikom ne može biti shizofreničan, iako je to zabluda zato što se sjedinjenje božanske i ljudske naravi i volja u jedinstvenoj Isusovoj osobi ne može uspoređivati s nečim što je slično ljudima).
I kad se je zarazio s krivovjerjem, poslao je pismo (anti) papi Honoriju tražeći od njega podršku za 'plemenitu' ideju ujedinjenja s braćom koja su otišla u raskol.
Honorije je odgovorio potvrdno, a Sergije je iskoristio to pismo za širenje krivovjerja.
Nekoliko desetljeća nakon smrti i Honorija i Sergija, bizantski car je sazvao koncil Crkve u Carigradu na kojem se je javno čitalo navedeno pismo.
Koncil je anatamizirao i osudio Honorija, Sergija i sve ostale heretike monoteletiste, dok je ondašnji papa prihvatio odluke koncila, anatemizirajući sve navedene heretike.
U narednim stoljećima u tekst papine krunidbene zakletve svi pape su pojedinačno anatemizirali Honorija.
Kako ima previše povjesnih dokumenata o tome, očito se sa velikom sigurnošću može reći kako je Honorije bio heretik, bez obzira je li do tog pisma dobivenog od Sergija Honorije vjerovao kako je u Isusu i božanska volja i ljudska volja, ili što je htio zbog političkih razloga biti dobar s moćnim carigradskim patrijahatom i što je želio povratak raskoljenih egipatskih heretika kasnije nazvanih koptima.
Složiti se s krivovjerjem ili ne reagirati na izrečeno krivovjerje, znači biti heretikom.
I u tome su u pravu bili oni polemičari na prvom vatikanskom koncilu koji su bili bliski s protestantizmom, Honorije je bio heretik.
Međutim bili su u krivu što se tiče zaključka iz te povjesne činjenice kako pape nisu nezabludivi.
Druga strana koja je štitila istinu - dogmu o nezabludivosti, falsificirala je povjesne činjenice kako bi opravdala istinu. 
Oni su nastojali dokazati kako Honorije nije bio heretik, de facto time su optužili Koncil u Carigradu, ondašnjeg papu i na desetine papa poslije da su lažno optužili Honorija.
Što je dakako krivo, istina ne treba laži da bi se opravdala, i ako su ti desetine papa lažno optuživali Honorija, onda su i sami bili antipape, jer pravi papa ne može donositi lažne anateme.
I još jedan važni moment je bio u raspravi na prvom vatikanskom koncilu.
A to je pitanje kontinuiteta papinstva. 
Neki protestanti su bili spremni priznati istinu da je Isus Krist dao ključeve Neba i Zemlje sv.Petru, ali po njima ti su ključevi nakon toga bili izgubljeni, nitko nije nasljedio sv.Petra kao vikara Kristovog na Zemlji.
Stoga su ovi prvi bliski protestantima dokazivali uz pomoć Honorija kako nema kontinuiteta papinstva jer je Honorije bio heretik, a ovi drugi su se svim silama dali u obranu pravovjerja Honorija s motivom da tako moraju činiti da bi obranili istinu kako sv.Petar ima nasljednike.
Sve što sam gore naveo dovelo je u 20.st. do sadašnjeg stanja Crkve bez pape i hijerarhije.
Istina je međutim i da su i jedni i drugi bili u nekim stvarima u pravu, a u drugim u krivu.
Honorije je bio heretik, a budući da ga nisu htjeli u moderna vremena osuđivati kao heretika kao što je to bilo u ranom srednjem vijeku, onda je Honorije uvršten kao pravi papa.
A ako je Honorije bi pravi papa bez obzira ne sve povjesne činjenice o njemu kao osuđenom heretiku, onda pape mogu biti i pravovjerni i krivovjerni, glavno je da bilo tko bude papa.
Jer kažu - Isus Krist nam je obećao da vrata Paklena nikad ne će nadvladati Crkvu na Zemlji (što ustvari znači kako nikad Crkva ne će naučavati zablude, jer hereze su vrata Pakla).
Da, samo On nije obećao da će postojati papa kad On drugi put dođe na Zemlju, štoviše rekao je - hoće li naći uopće vjere na Zemlji.
Dakle najveća zabluda koja je proistakla od neodgovarajuće rasprave o Honoriju jest kako Crkva ne može postojati bez pape, to jest hijerarhije.
A to je temelj opasne hereze papolatrije po kojoj i Antikrist može postati Kristov vikar i kojeg kršćani moraju slušati i držati papom, budući netko mora biti papa da bi Crkva opstala.
Nemam više uopće razumijevanja i sućuti prema novorednim katolicima bili oni čvrsto u novorednoj sekti ili bili oni otpornici SSPX tipa koji lamentiraju i snebivaju se s bezbrojnim skandalima i javno izrečenim ili izvedenim herezama Bergoglia ili bilo kojeg novorednog biskupa i svećenika.
Zaslužili ste upravo takve pape, biskupe i svećenike koji vas vode u Pakao zato što radije birate za vas komfornu laž koja će vam dati privid svetih sakramenata nauštrb istine koja će vas osloboditi ma kako to izgledalo kao bolni rez.
Honorije nije bio papa zato što heretik nije kršćanin, a nekršćanin ne može imati ključeve Neba i Zemlje i tako voditi zemaljsku Crkvu.
Papinstvo nije prestalo zato što Honorije nije bio papa, kao što nije ni sada nestalo zato što Bergoglio nije papa.
Bog uvijek može, ako hoće, učiniti da opet nekom da ključeve sv.Petra.
Mišljenja sam kako to više nije slučaj i da smo već desetljećima u vremenu o kojem je pisao sv.Pavao kad će se ukloniti onaj tko je spriječavao dolazak Sotone iz dubine Pakla, a to je onaj tko ima vlast to činiti - papa.
Kao što sam pisao u uvodu, to je onaj tko ima Petrove ključeve.
Sv.Pismo nas više upućuje na to kako u posljednjim vremenima više ne će biti pape i hijerarhije, nego što su papolatristi krivo zaključili kako bez pape nema Crkve, odnosno kako je Isus obećao da će do kraja netko biti papom.
Tome u prilog ide i Objava po kojoj će se na kraju pojaviti Henok i Ilija, a zašto bi se oni pojavili ako netko drugi ima ključeve Neba i Zemlje.
Moram na kraju napisat kako ima dosta onih koji vide da je sv.Stolica prazna, ali opet ne žele priznati povjesnu činjenicu kako je Honorije bio osuđeni heretik.
Takvi obično pretpostavljaju kako je sve bilo idilično do Ivana XXIII, iako ima dokaza kako su pape i prije toga u 20.st. naučavali zablude. 
Pisao sam na blogu kako je Benedikt XIV na početku prvog svjetskog rata ustvrdio kako su svi ljudi djeca Božja.
Danas, na vrhuncu zablude humanizma, to svima zvuči kao kršćanska istina.
Ali to nije, dijete Božje postaje se samo u sakramentu krštenja i niti jedno djete Božje ne može završiti u Paklu, što znači da se status djeteta Božjeg može obnoviti samo u valjanoj svetoj ispovijedi (dovoljno je imati i iskreno pokajanje ako nema u blizini valjanog svećenika za ispovijed).
To isto znači kako je stolica sv.Petra bila slobodna u to vrijeme, a čini mi se niti poslije više nije bilo pravih papa, te su ti pretedenti sve više težili prema drugom vatikanskom koncilu kojeg bi vjerojatno zakazao Pio XII da je poživio i koji je bio radikalniji u izmjeni svete litirgije nego, za većinu sedevakantista prvi antipapa, Ivan XXIII.
Također, česta je zabluda sedevakantista kako se nakon jednog antipape prekida papinstvo, pa niti ne žele istražiti pravovjernost papa prije Ivana XXIII jer se boje da bi to onda značilo kako nitko nakon tog prvog antipape više nije bio pravi papa.
Ta zabluda dakako proizlazi od one strane koja je krivo polemizirala o Honoriju na prvom vatikanskom koncilu držeći da ako je Honorije bio heretik i antipapa da onda nakon toga više nama papa. 
Moramo dragi čitatelji prihvatiti istinu ma kako nam ona bila bolna trenutno.
Što se tiče nauka Crkve, mislim da nam više nije nužan papa, jer imamo danas više nego ikad u povijesti priliku upoznati u detalje taj nauk preko suvremenih medija i knjiga.
Nema niti jedne zablude niti će je biti koja nije dosad osuđena u nauku Crkve. 
Ne treba nam papa kako bi znali da su gay parade odvratne u Božjim očima, kako su sve moderne ideologije antikršćanske, kako su liberalna i sekularna država kao i globalizam protivni kršćanstvu i protiv koje se kršćani trebaju boriti.
Ne treba nam odluka pape i biskupa kako je brak neraskidiv i kako se preljubnici ne smiju pričešćivati. 
I tako dalje i tako dalje.
Najgora posljedica što nemamo živog nositelja Petrovih ključeva je to što više nema hijerarhije Crkve, niti jedan biskup ma kako bio pravovjeran i osuđivao drugovatikansku sektu ne može reći da je nadležan za neku svoju biskupiju na koju ga može postaviti samo papa. 
Posljedica je također da vrlo teško možemo doći do sakramenta za koje su nužni svećenici ili biskup.
Ostaje nam samo krštenje i ženidba. 
Kao japanskim kršćanima kad su vlasti istjerali svećenike, a kršćani su se sami krstili i ženili i tako je bilo desetljećima.

Neka za nas, za kršćane u posljednim vremenima, posebno moli sv.Petar kako bismo sačuvali vjeru i životnu trku otrčali do kraja kao što je pisao sv.Pavao, drugi veliki apostol koji se je slavio jučer i koji neka isto moli Boga za nas!

P.S. Dodatno objašnjenje Prvog vatikanskog koncila 1869-70. 
Isti se je održavao za vrijeme masonskog rušenja papinske države.
Najvjerojatnije su i Prusi pod Bismarckom napali Francusku kako bi se francuske trupe povukle iz Rima i kako bi se tako masoni i garibaldinci dočepali vlasti u Rimu. Bismarck je inače prijetio ratom ako se pokrene koncil koji će donijeti dogmu o papinskoj nezabludivosti jer bi to po njemu uvelike otežalo ujedinjenje njemačkih katolika i protestanata.
Koncil se je održavao u takvoj situaciji da nije nikad niti formalno završen, nego je zasjedanje prekinuto kad je došla u pitanje osobna sigurnost pape, kardinala i biskupa koji su bili na koncilu. 
I nije mi jasno kakvi su to koncili koji traju dvije godine, kao što je bio i drugi vatikanski. Nicejski sabor Crkve koji je razmatrao kudikamo teža teološka pitanja te koji je osudio arijanizam trajao je od 20.svibnja 315.g. do 25. srpnja iste godine.
Vratimo se na Prvi vatikanski koncil.
Papa Pio IX je sebe proglasio zatočenikom masona i garibaldinaca te je situacija između pape i novostvorene Italije razriješena tek s Piom XI u slijedećem stoljeću kad je potpisan lateranski sporazum s talijanskom državom koju je predstavljao Mussolini i kad se je talijanska država obvezala izvršiti Crkvi kompenzaciju zbog oduzete papinske države.
Vrlo je moguće kako to nije bio pravi sporazum ako su Pio XI i njegov prethodnik Benedikt XIV bili već antipapama.
Međutim kako sam već napisao, Prvi vatikanski koncil napravio je izuzetnu štetu na duhovnoj razini, budući su mnogi katolici zaključili kako Crkva ne može postojati bez pape, kako se bez obzira na sve blasfemije i hereze koje izvodi i širi čovjek koji je 'sjeo u sedlo' i stavio papinsku bijelu kapicu na glavu, istog mora priznati papom i ponašati se prema njemu kao da je on pravi papa.
Ustvari nitko nije vjerovao od katolika tada u 19.st. da će se pojaviti takvi heretici i blasfemičari u stolici sv.Petra kakvi su došli u slijedećem stoljeću.
Ali su bez sumnje imali krivu vjeru ako su smatrali da je dogma kako će Bog osigurati da uvijek bude živućeg pape.
Vrlo je opasno istraživati Božje tajne i stavljati Bogu u usta nešto što On nije rekao niti objavio preko proroka.
Mislim da naši naraštaji zbog toga snose posljedice koje mogu biti izvazvane Božjom kaznom zbog zablude 19.st. ali i da je to sve dio Božje providnosti koja dozvoljava oslobađanje okovanog Sotone iz Pakla i dolazak Antikrista kako bi Isusov trijumf u konačnom drugom dolasku na Zemlju bio čim veličanstveniji dok bude slavio pobjedu nad najmoćnijem okupljanju zla ljudi i demona od postanka svijeta.
A svijet i vrijeme se ne može bližiti svome koncu ako netko ima ključeve sv.Petra koje spriječavaju oslobađanje demona iz Pakla.
Mnogi protestanti vjeruju kako se u Cernu - Švicarskoj, u velikom torusu za ubrzavanje atomskih čestica eksperimentira kako bi se otvorila vrata podzemlja demonima da dođu na Zemlju.
To je još jedna u nizu protestanstkih zabluda, jer kakav bi to bio Bog koji bi dozvolio da netko oslobodi Sotonu iz Pakla zato što ovaj koristi neki veliki torus i troši enormne količine energije.
Protestanti su još uvijek preoholi da bi shvatili sv.Pismo do kojeg navodno jako drže u kojem se jasno nazire kako nema oslobađanja Sotone iz Pakla i dolaska Antikrista dok se na Zemlji nalazi živući papa u ulozi sv.Petra koji ima vlast nad Nebom i Zemljom, jer to znači imati ključeve.
Znajući sve to ne smiju nas sablazniti sve veće javne opačine i perverzije koje vidimo preko medija i uživo da se događaju po cijelom svijetu. 
Ali opet sve je to po Božjoj providnosti u kojoj se nadam da se i vi i ja nalazimo kao oni koji će svjedočiti za Krista u posljednjim vremenima.
Amen.

P.S.S. Zaboravio sam u tekstu spomenuti biblijski dokaz kako je krivovjerno vjerovati da Crkva ne može postojati bez živućeg pape.
Kad su apostoli pitali Isusa o Drugom dolasku, onda se je On između ostalog pozvao na Danijelovo proroštvo o grozoti pustoši na svetom mjestu i kako će tada prestati svakodnevna žrtva Bogu.
To isto navodi i sv.Ivan u Otkrivenju.
Znači Bog nam je objavio kako će malo biti katolika kad bude drugi puta došao, i da će prije toga prestati Mise, jer Misa je jedina valjana i Bogu ugodna žrtva koja se prikazuje nakon Isusove Muke i koja je uvijek mistično uranjanje u tu istu Žrtvu.
To se može jedino dogoditi ako tada više ne bude pravih svećenika koji imaju obvezu dnevno prikazivati Misu, baš kako je Danijel proročki opisao - svakodnevna žrtva.
Papa je istovremeno i svećenik, što znači da u posljednjim vremenima ne će biti ni pravog pape, ni pravih kardinala, ni pravih biskupa, ni pravih svećenika.
A biti će grozota pustoši na svetom mjestu.
Mislim da živimo u tim vremenima ili će ta vremena uskoro nastupiti kad umru posljednji valjano zaređeni svećenici koji služe valjanu Misu, a ne novorednu protestantiziranu misu.
Moram također spomenuti još jednu zabludu koja je opet najvjerojatnije došla iz krive obrane antipape Honorija.
Mnogi tumače Prvi vatikanski koncil to jest dogmu o nezabludivosti papa kako je papa samo nezabludiv u svom izvanredovnom nauku odnosno kada proglašava neke dogme.
Tako je tobož Honorije i dalje ostao nezabludiv jer je pismo carigradskom patrijarhu Sergiju bilo samo pismo, a ne svečano objavljena dogma kako je u Isusu Kristu prisutna samo božanska volja.
Dakle i to je opasna zabluda koja je prisutna kod mnogih 'tradicionalnih' katolika koji recimo drže da je Ivan Pavao II i dalje ostao papa to jest nezabludiv kad je poljubio kuran zato što to nije učinio svečano to jest u svom izvanredovnom učenju.
Papa po njima može javno činiti što god hoće, može pred kamerama držati Crnu misu nad tijelom gole žene, ili reći kako sodomizam ili preljub nije prepreka za pričešćivanje, ili reć da Deset zapovijedi više ne važe u razgovoru s novinarima u notornom letu zrakoplova, ali on će i dalje 'tradicionalnim' katolicima ostati Sveti Otac.
To je perverzija od svetog i nezabludivog učenja Crkve po kojem bi stvarno Antikrist mogao zasjesti u stolicu sv.Petra i mogao bi činiti i govoriti sve na što će ga Sotona nadahnuti i 'tradicionalni' katolici bi ga zvali Svetim Ocem sve dok ne bi javno i svečano proglasio neku novu dogmu.
Što reć na takvo idiotsko tumačenje o papinstvu nego da su zaslužili takvi 'katolici' da imaju Bergoglia ili stvarnog Antikrista za 'papu', za svojeg duhovnog oca koji će ih voditi u Pakao.

Strah od samoće i tišine

Biti sam znači biti neispunjen, nesretan i nezadovoljan.
Međutim, nema drugog puta da se izbjegne taj promašaj ljudskog života ako se ne krene putem samoće.
Ako čovjek grozničavo traži ljudsko društvo ma kakvo ono bilo i ako panično bježi od samoće, taj jest i ostati će duhovno samotan.
To je nešto slično kao homeopatija ili u skladu s poslovicom - klin se klinom izbija.
Jer cilj onih koji svjesno odaberu samoću u nekom samostanu ili u pustinji ili krenu sami u hodočašće ili planinaranje jest da se očiste od svih prljavština koje su dobili živeći u njima neprihvatljivom ljudskom okruženju koje ih je činilo duhovno usamljenima u moru sličnih takvih ljudi.
Cilj svjesno odabrane samoće je naći nekog tko će biti prava osoba za društvo i koja će to zauvijek ostati. 
Nitko to ne može biti osim Boga koji nam je poručio da se povučemo 'u svoju sobu', to jest u samog sebe u samoći, i da tamo progovorimo s Njim.
Tko god živi dušom i tijelom u ovom svijetu, taj ne može niti čuti Boga, niti ga hoće Bog čuti.
Zbog toga je samoća pravi i jedini lijek za vječnu samoću.
Vremenita samoća je poput homeopatskog lijeka koji liječi bolest tako da inducira stanje bolesti koje će paradoksalno nadvladati bolest i koja se zove vječna i jezovita samoća.
Nikad u ljudskoj povijesti nisu ljudi bili toliko i u tolikom broju koncentrirani u gradovima kao u modernom vijeku. Spavaju u košnicama u kojima znade stotine ljudi živjeti u istoj zgradi, i dok se recimo guraju u liftovima, ili prepiru oko rijetkih slobodnih parkirnih mjesta, oni žive svaki u svojem duhovnom svijetu u kojem za drugog mjesta nema.
Mogu se tiskati na nekim pop koncertima ili na športskim događanjima, i dok im se ramena dodiruju, srca su udaljena nepremostivom provalijom.
I ne smijemo im zamjeriti što tog mosta nema, jer nitko razuman ne želi napraviti most preko provalije preko kojeg će doći prijatelji koji će se uskoro pokazati neprijateljima.
Sv.Augustin tu ljudsku želju da nađe nekog kog će zauvijek ljubiti i koji će ga zauvijek ljubiti opisao je u poznatoj rečenici: "nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi Bože!".
Takvima nas je Bog stvorio, ne možemo naći niti pravi mir, niti pravu sreću, niti pravu ljubav, dok se ne očistimo od svih naših promašenih traganja za time i tako očišćeni ne stanemo pred Boga.
Moderno društvo i moderna tehnologija velika su smetnja tome.
I dok je seljak nekad u priličnoj mjeri ovisio o sebi i o svom trudu (naravno i o blagoslovu Božjem), iako se je morao brinuti o velikoj obitelji i ustajati u zoru radeći mučno do zalaska Sunca negdje na polju ili na moru ili u šumi, on je bio čišći od svih nepotrebnih i štetnih ljudskih dodira koje dolaze s modernom tehnologijom i životom u ljudskim košnicama i pod svjetlima pop kulture i elektronskih medija.
Bio je samostalniji i izvan svih modernih socijalnih mreža, tako da je lako mogao razmišljati o sebi, povući se 'u svoju sobu' i tamo napraviti mjesto da u njega siđe Bog.
Ne znam je li K.Marks bio originalan, ali je njegova misao kako proizvodni odnosi to jest tehnologija determinira odnose u društvu, je potpuno istinita.
Ali ne samo u društvu, nego i u svakom čovjeku pojedinačno.
Pokušajte ići u neku modernu trgovinu ili na trgove i ulice modernih gradova obasjanih mnoštvom neonskih i inih reklama, i bez da po njima paradiraju sodomiti ili neke druge nakaze.
Ne ćete moći izmoliti kako treba niti jedan Očenaš do kraja jer sve što vidite ili čujete ili mirišete ili dodirujete želi vas odvući od samoće koja je nužna da bi se pojavio Bog.
Bog je presvet da bi nas želio dijeliti s nekom pop zvijezdom ili da bi okretali oči za nekim primaljivim golišavim reklamama, ili slušali neku idiotsku pop glazbu dok On stoji ispred nas.
I to je pravedno jer On je naš stvoritelj i nikada se ne može dovesti u poziciju da Ga ljudi izjednačavaju s nekim Njegovim stvorem.
Sva moderna umjetna svjetla, fotografije, videa i sva buka koja se naziva modernom glazbom služe u konačnom cilju da nas spriječe na putu prema vremenitoj samoći i tišini nakon koje dolazi Bog, ako je ta samoća bila prava i plodotvorna.
Danas ima sve više ljudi kojima je nepodnošljiva tišina.
Znam neke koji imaju besprekidno uključen ili radio ili TV ili su na računalnoj mreži koja im je kao unaprijeđeni TV s kojim mogu više birati glazbu ili videa.
To je znak paničnog straha od samoće i razmatranja najvažnijih pitanja života i smrti.
Živimo u vremenima terora buke, moramo se dobro pomučiti ako želimo naći mjesto tišine.
Moderna tehnologija je, kako sam pisao na početku bloga, 'the amazing grace of the Hell', 'čudesno milosrđe Pakla' koje nas želi svojim moćnim pipcima koje su ušli u sve pore društva, odvući tamo gdje je vječni škriput zubiju, uz ritam pop glazbe i oku modernog čovjeka primamljive video efekte računala.
Na koncu dat ću poveznicu na video snimak (nisu svi video snimci štetni, ali bi bilo bolje da ih uopće nema) u kojem suvremeni engleski filozof R.Scruton razmatra pitanje terora pop glazbe od kojeg se je skoro nemoguće sakriti u modernim gradovima (a tako je i na selima, pogotovo ako su se okrenula turizmu).

I drugi video s E.M.Jonesom u kojem predstavlja svoju knjigu u kojoj je pisao o nastanku moderne glazbe.

Antifašizam

Današnji praznik RH je sprdnja kao i sam antifašizam.
Očito je pokojni predsjednik Tuđman htio opravdati svoje zablude mladosti, k tome negirati istinu kako su antifašističke parizanske postrojbe bile sve do konca rata nadprosječno sastavljene od pobunjenih pravoslavaca koji nisu niti onda, kao ni 1991., kao ni sada, htjeli živjeti u hrvatskoj državi.
Odlazak nekih Hrvata komunističkih zgubidana u šumu na dan napada Njemačke na komunistički SSSR je bio posve beznačajan događaj, i u političkom, a pogotovo u vojnom smislu.
Ubili su nekog lugara i to se smatra danom ustanka hrvatskog naroda protiv antifašizma.
U narednim danima i mjesecima nakon 'ustanka' su se skrivali, da bi nakraju pobjegli na pravoslavno područje gdje su bili pravi ustanici ili ustaše. Jer ustaša znači ustanik.
Ako im trebamo naći neku dobru stranu, onda je to da nisu pri ustanku ispekli na ražnju svećenika kao pravoslavni ustanici, niti su zaustavili vlak s hodočasnicima i masakrirali ih.
Iako mislim da to nisu učinili jednostavno zato što ih je bila šačica jada, za razliku od masovnog ustanka pravoslavaca.
Kako što znate, nastojim definirati povjesne pokrete u širem kontekstu, a ne samo našem nacionalnom.
Antifašizam se javlja kao konstrukt Treće komunističke internacionale početkom 30-tih godina prošlog stoljeća.
Zašto?
Zato što su fašisti diljem Europe bili glavna snaga koja je spriječila širenje boljševičke revolucije u 20 godinama prošlog stoljeća.
Komunisti su znali kako ne mogu sami pobijediti te svoje zaklete protivnike, te su se dosjetili prastarog trika, više se ne će nazivati komunistima, nego antifašistima.
Stoga su ocrnili fašizam kao neko epsko zlo, ili najveće zlo od kad je Eva uzela plod sa stabla spoznaje dobra i zla, a kako se oni bore protiv tog neizrecivog zla fašizma, onda su oni dobri momci.
I najzloglasniji sotonist postaje anđeo ako se deklarira antifašistom.
Komunisti su dakle tražili saveznike među liberalima i globalistima na zapadu kako bi zajedno kao antifašisti pobjedili fašizam.
I kao što sam prije pisao, fašističke sile nisu niti htjele drugi svjestki rat niti su ga uzrokovale.
Antifašisti su htjeli rat i dobili su ga, fašizam je poražen.
Što je to što ujedinjuje zapadne liberale i komuniste u antifašističko kolo?
Nema sumnje, to je postavka fašizma koji traži jedinstvo naroda u državi, borba fašizma protiv globalizma, zalaganje istog za naravni moral i protiv dekadencije u društvu i umjetnosti.
Iako je holokaust povjesna izmišljotina koja nema verifacije ni u povjesnim dokumentima, ni u materijalnim dokazima (gdje su kosti tobožnjih milijuna ubijenih u logorima?), danas će moderni antifašisti najvjerojatnije reći kako su antifašisti zato što su protivnici istrebljenja židova ili bilo kog drugog naroda. 
Ali 22.lipnja 1941. nitko nije ni spominjao holokaust niti ubijanje u logorima.
Stoga je to dakako laž antifašista da se bore za živote nekih ljudi.
Antifašisti kod nas u drugom veleratu su bili većinom pravoslavci koji su se pobunili protiv hrvatske države, a kad su vidjeli da antifašistička strana u svijetu dobija rat, a da se ne će kod nas iskrcati niti britanski niti američki antifašisti, nego da će biti presudna Crvena armija, vrlo lako su odbacili svoj srpski rojalizam i vjernost srpskom kralju, te stavili na kapu crvenu petokraku umjesto kraljevske kokarde. 
Treba istaći kako su 1941. organizirali ustanak u Lici i sjevernoj Dalmaciji uz logističku potporu Italije koja je tada bila fašistička, štoviše imali su referendum kao 1991. po kojem su tražili priključenje svojeg teritorija talijanskoj državi.
I onda se taj ustanak naziva antifašističkim, to jest kojeg su pomogli organizirati talijanski fašisti???
Antifašizam je dakle bila sprdnja kod nas, odnosno antifašizam je bila krinka hrvatskim komunistima da se bore za komunističku revoluciju, dok je pravoslavnim pobunjenicima bila krinka da se bore protiv hrvatske države, pa kad više nije bio u opciji srpski kralj, onda su prihvatili komunista J.B.Tita koji je onda postao vođa koji će dokrajčiti mrsku im hrvatsku državu.
I danas je situacija slična kao pred 70 godina.
Ako su Hrvati antifašisti, onda su to zato što su izgubili osjećaj nacionalne pripadnosti, što hrle u EU i novi svjetski poredak, što su globalisti, ili što su pervertiti i degenerici kojima smeta naravni moral.
Pravoslavci su kao i onda antifašisti, jer im odgovara čim slabija i čim manje nacionalno svjesna hrvatska država za koju se nadaju da će nestati i pretopiti se kao 1945. u neku novu Jugoslaviju.
Na referendumu za zabranu braka sodomita, antifašisti su bili protiv.
Hrvatski antifašisti zato što su dekadentni, pravoslavni zato što im odgovara destrukcija hrvatske države. 
Imamo tako pravoslavna sela u okolici Vukovara koji su listom glasali protiv referendumskog pitanja, a da ih se za isto pitanje pita u Srbiji, onda bi bili posve na drugoj strani.
Antifašizam nisu samo globalisti i degenerici liberalnog ili komunističkog tipa, antifašisti zloupotrebljavaju nezadovoljstvo nekih nacionalnih manjina tako da ih svrstaju u svoju vojsku.
I to je bio 'maestralan' potez uoči drugog velerata antifašista koji su u svoje redove mobilizirali naivne domoljube raznih naroda kojih su plašili tobožnjim osvajanjem od fašista.
Boljševici su tako u Rusiji uspjeli ponovno probuditi rusko domoljublje protiv kojeg su se sve dotad borili, kod nas su na svoju stranu dobili Srbe prečane, Engleze su napuntali kako im prijeti njemačko osvajanje iako je Hitler imao velike simpatije prema britanskom carstvu i tako dalje.
Zaključak - antifašizam je bio i ostao pokret za suzbijanje ili eliminaciju svih koji se protive globalizmu.
I kad se hrvatski antifašisti pozivaju na EU da je ista utemeljena na antifašizmu, onda su potpuno u pravu. 
Nažalost, mnogi hrvatski domoljubi nisu toga svjesni nego žele reć kako je EU također utemeljen na antikomunizmu. 
Stvarnost ih svakodnevno opovrgava. 
Ljevičari i često bivši komunistički teroristi vode projekt EU i globalizma, a svi koji smo živjeli prije 90-te znamo kako su bivši jugokomunisti postali miljenici zapada, a ne bivši politički disidenti antikomunisti i nacionalisti.
I na koncu, da nije EU antifašistička, onda bi se ona svim sredstvima, uključujući vojne, borila protiv najezde muhamedanca i drugih rasa u Europi.
Da je drugi velerat drugačije završio, svega toga ne bi bilo.
Očekujmo da će kod nas uskoro biti kao u SAD i na zapadu, antifašisti koji sada imaju medije i katedre sveučilišta, kao i potporu međunarodnog kapitala, preuzimati će sve više ulice i spriječavati svaku manifestaciju koja nije antifašistička.
Ponoviti će se ono što je bilo 30-tih u Španjolskoj i kasnije svugdje.
Pitanje je hoće li se pojaviti netko poput generala Franca koji će povesti moralne ljude u boj protiv globalnog antifašizma, ili će nas antifašisti pojedinačno odvoditi u nepoznato.
To nije baš nepoznato, to je mučeništvo koje vodi k Kristu Kralju.

P.S. Najjednostavnije antifašizam se može definirati kao:
antifašizam = globalizam + dekadencija + nasilje
Antifašizam je bez sumnje ideologija Antikrista.

Samohrane majke

Naslov je inače contradictio in adjecto.
Majka ne može sama prehraniti svoju djecu, pri tome mislim i odgojiti, nahraniti, odjenuti i dati krov nad glavom.
I to ma kako bila napredna tehnologija u društvu ili bila 'samohrana' majka vješt i bogat poduzetnik ili ministarka, ona ne može biti pravom majkom dok većinu vremena ne provodi s djecom.
Ako je udovica s još neodraslom djecom, onda se je u normalnim vremenima ponovno udala.
Ako se nije udala, onda su djedovi, bake, stričevi i strine, ujaci i tete uskakali u pomoć.
Kako je organsko društvo danas uništeno, onda danas samohrana majka glumi da je samohrana tako da joj muža zamjenjuje najčešće država kroz neki vid socijalne pomoći (da, čak i izborni zakon koji propisuje, čini mi se, 40% žena na izbornim listama je u istoj funkciji).
A to opet znači kako nije samohrana.
Kako 'samohrane' majke odgajaju djecu?
Pogledajte svjedočanstvo poznatog video blogera Stefana Mollyneuxa koji je odrastao u takvom okruženju:

Pitanje na kojeg 'samohrane' majke moraju prije ili kasnije odgovoriti glasi:
- zašto nemam tatu ili zašto tata ne živi s nama?
Postoje dvije vrste, u pravilu lažnih i/ili nepotpunih, odgovora.
Tata je niškoristi i ostavio je mene i tebe same.
Svi muškarci su niškoristi.
Problem s ovim odgovorima je prilično velik kad se radi o sinovim, i o tome govori autor videa.
Jer, ako je otac bio niškoristi, zašto i kako da nije samohrana majka, koja 'jel'te' nije niškoristi, nije to na vrijeme uočila nego je s niškoristi išla u postelju.
I ako je tata bio niškoristi, ne ću li onda i ja takav biti, sigurno se pita sin.
Ili ako su svi muškarci takvi, onda ću i ja takav biti.

I čemu onda čuđenje što je nastao naraštaj tisućljetnika koji nije u ništa siguran, pa ni u spol u gaćama.
Vrlo frustrirajuće za sinove, ali ni kćerke ne dobijaju bolji odgoj, one se ne će propitkivati kao braća nisu li niškoristi, ali će dobiti 'znanje' kako su takvi muškarci (daleko od toga da će ih samohrane majke učiti da čuvaju nevinost za brak).
Ako su svi muškarci niškoristi, koji glume vrle potencijalne muževe dok ne dobiju spolno zadovoljstvo u krevetu, a onda pokažu svoje pravo lice, kakve su to onda samohrane majke koje mogu nasjedati na takvu glumu?
I kako to, kako kaže autor, ako su svi muškarci prevaranti, samohrane majke opet nalaze neke druge muškarce koji ih opet ponovno prevare, odvuku u postelju i onda sve ispočetka te na svijet dođe novi polubrat ili nova polusestra.
Kad nekog dva puta zaredom zmija iz iste rupe ugrize, onda je taj zaslužio da ga ugrize i treći put.
A što ako je zmija s druge strane rupe, a ne u rupi?
I može li takva neodgovorna osoba koja ne može kontrolirati svoje spolne porive biti nekom majka odgajateljica ili gospođa ministarka?
Dakle, takvi odgovori su šuplji argumenti za vlastito opravdanje, za prebacivanje svoje krivnje ne nekog drugog. 
Ne kažem da otac djeteta ne snosi odgovornost, ali ako se nije radilo o silovanju, onda je prvenstveno 'samohrana' majka kriva zašto njezina djeca nemaju pravog oca koji će biti pod istim krovom s njima, koji će se brinuti za njih, koji će ih odgajati i čiji prisustvo će ih činiti sigurnima.
Generalno, cijelo društvo je krivo, a to onda znači da su odgovorni u prvom redu muškarci koji trebaju biti vođe društva, što se je bez imalo tragova zdravog razuma i otpora dopustila seksualna revolucija, feminizam i kult dobre i požrtvovane samohrane majke nasuprot svim muškarcima koji su niškoristi.
K tome, evidentno je kako te iste vrle amazonke nemaju ništa protiv da padnu pod potpunu dominaciju novopridošlih muškaraca muhamedanaca čiji patrijahalizam nadmašuje svaki zapadni, pa vjerojatno i onaj kod starih Rimljana.
Moderni zapadni muškarac misleći da pokazuje neku plemenitost uzdižući žene tamo gdje im nije mjesto, pokazao se je kao papak i to vide danas i zapadne žene i novi osvajači s istoka i juga te ispravno zaključuju kako se ne radi o plemenitosti, nego o slabosti od koje će se teško ikad zapadni muškarci i društvo oporaviti.
Problem je širi i dublji, jer se dotiče pitanja duhovnosti i odnosa prema Bogu.
Kršćanstvo je posljednjih stoljeća postalo ženskasto, ustvari žene vode glavnu riječ kao i nazovi svećenici koji su inače ženskasti.
Sv.Pavao je zapovijedio ženama da ne smiju uzimati riječ u crkvama - zajednicama vjernika te da moraju biti poslušne svojim muževima, ali kad bi se danas ista zapovijed sprovela u novorednoj sekti, više nitko ne bi ni molio, bila bi prazna tišina, a muškarci ne bi imali izbora žena za kršćansku ženidbu.
Modernistička subjektivna teologija ne počiva na zdravom razumu i Objavi, nego na osjećajima.
Što je dakako svojstveno ženama zbog njihove prirodne uloge majke, međutim osjećaji ne mogu voditi ni obitelj, a kamoli društvo i Crkvu.

Ali Bog je ljubav, čuo sam neki dan od jedne poznanice koja prodaje karte za igru na sreću, dok sam joj po tko zna koji put pokušao objasniti kako je prema nauci Crkve zarađivanje od igara na sreću i klađenja nemoralno i grijeh. 
K tome nisam pokrenuo temu, nego je ona ponovno pomislila kako potežući argument 'Bog je ljubav' može opravdati kockanje.
Jer kakva je to Ljubav koja će osuditi kockara koji niti krade niti ubija? 
Ali dobiti nešto na kockanju ili na klađenju je krađa. 
Prva je prema Bogu koji nam je zapovijedio da živimo od rada i sve što imamo je ionako Božje, pa uzeti nešto što nismo dobili svojim radom znači krasti Bogu. 
Druga je prema svima koji gube kad netko dobiva, i jest da oni igraju kako bi nemoralno dobili, ali sada nemoralno gube.
Tako je ista situacija sa samohranim majkama.
Nije li Bog zapovijedio da se ne smije imati spolne odnose osim u braku?
Nije li Bog zapovijedio kako se preljub kažnjava smrću?
Ne znam što je to u tim osjećajima, ali ovi koji kažu da ih imaju, kažu da mogu bez problema pomiriti i kockanje i preljub i blud s Bogom. 
Jer kažu - Bog je ljubav.
Sve mi se čini kako je ljubav postala njima istoznačnica sa Sotonom, jer ovaj nema problema pomiriti sa sobom sve ono što je Bogu mrsko.
Ako se nekad možda nije mogao naći razlog zašto su svi patrijarsi, proroci i svećenici bili muškarci (osim kod pogana) ili zašto je Isus odabrao apostole, a ne i apostolice, danas nam je odgovor svugdje oko nas.
Dakle nešto je fundamentalno krivo ako žena napusti ulogu koju je Bog dao Evi, ako Adam kao papak stoji, gleda i sluša kako mu Zmija zavodi ženu za koju je on odgovoran i koju mu je Bog dao da ne bude sam i da ista bude majka njegovoj djeci.
Moderno društvo pada na ispitu odmah kod prve knjige sv.Pisma.
K tome se je umislilo kako su današnji ljudi milosrdniji od Boga i pravedniji, pa više nema smrtne kazne za one zločine za koje je Bog zapovijedio da moraju biti kažnjeni smrtnom kaznom.
Kao da čujemo Zmiju dok s rašljastim jezikom nas mađija i zbori:
"Bog vam je rekao kako preljub treba kazniti smrću inače će društvo otići u samouništenje, ali Bog vas laže. Kad budete dopustili preljub, blud, razvod braka, čedomorstvo, perverzije - e onda ćete biti kao bogovi. I ne zaboravite kako je Bog ljubav te da On nikog ne kažnjava i ne sudi."
I sad mi pada na pamet jedna Božja zapovijed koju obično spominju oni koji žele dokazati kako Biblija nije sv.Pismo, to jest kako biblijski Bog, ili barem Bog iz SZ, nije pravi Bog.
Čitamo u SZ kako je Bog zapovijedio Izraelcima da moraju ubiti djecu koja su buntovna i/ili nasilna prema svojim roditeljima.
I ako ćemo isključiti prevrtljive osjećaje i krilaticu "Bog je ljubav" koja tobož opravdava sva bezakonja, onda ćemo brzo zaključiti kako je najbrži put u smrt društva dozvoliti djeci da gospodare nad roditeljima. 
Uz kult samohrane majke koja ne može dati nužan strogi odgoj u pretpubertetskim godinama, put u propast zapada davno je zajamčen.
Bog je stoga strogo zabranio preljub, ali i bunt i neposluh djece prema roditeljima.
Ničeg nenaravnog nema u tim Božjim zapovijedima, štoviše društvo koje ih krši ne će dočekati djecu svoje djece.
Dakle ona žena koja opravdava klađenje uz riječi "Bog je ljubav", kad bi bila iskrena i kad bi imala zdravog razuma, morala bi reći poput nekih heretika prvih stoljeća kako iz Biblije treba izbaciti sve osim Evanđelja to jest Novog zavjeta. 
Doduše trebalo bi onda izbaciti i onu izjavu Isusa koji proklinje one koji bi išta dodali ili oduzeli u Bibliji, zatim izjavu iz Lukinog evanđelja kad Isus kaže - a ove koji Me ne htjedoše za kralja, dovodite ih pred mene i smaknite, zatim neke politički nekorektne izjave sv.Pavla, zatim Otkrivenje ... na kraju ne bi ništa ostalo osim rečenice sv.Ivana Evanđeliste - Bog je ljubav, jer malo dalje sv.Ivan kaže kako s hereticima niti sjesti za stol.
Nauk Crkve je gotovo potpuno uništen u novorednoj sekti, dakako i u modernom društvu.
Zato živimo u vremenima posljednjih hropaca zapada.
Kult samohranih majki nastao je zbog negiranja Božje istine iz Objave.
Ne vjerujem kako još ima vremena za ozdravljenje zapada.
Moramo barem znati dijagnozu i uzrok smrti istog, da ne bi zapad povukao i nas u vječnu smrt.
Imamo lijek za nas, to je nezabludivi nauk Crkve, molitva i dobra djela.

P.S. I evo jedan tekst o najpoznatijoj samohranoj majci kod nas. Ne trebam niti posebno obrazlagati kako bi, da je živjela u biblijskom Izraelu, odavno završila ispod hrpe kamenja prema Božjoj zapovijedi, jer je bila u preljubu s oženjenim muškarcem i to još dokumentirala na videu.
Ima vjerojatno alimentaciju s kojom bi se pola sela dalo nahraniti cijelu godinu, a sebe predstavlja žrtvom iako je ponovno išla u preljub. Popularnost koju uživa kod nas i kod Srba znak je kako su ta društva duboko bolesna. Često zna demagoški izjaviti u stilu da je ona za siromašne i obespravljene. Uživa podršku većine žena, možda i muškaraca, dok je mediji prate kao da je proročica ili barem neka mudra žena. Kao što piše autor teksta, ne možete ići kupit kruh u market, a da vas ona ne će gledati od neke reklame. Nema nikakve naznake da će društvo doći koliko toliko na normalu i ovu samohranu majku cajku staviti na pravo mjesto, to jest u anonimnost nekih opskurnih prigradskih birtija.
Očito se kod nas i sada događa Apokalipsa.

P.S.S. Prijatelj koji je podrijetlom iz Like, pričao mi je kako su u njegovom selu, skupile se žene i pošteno izudarale i istjerale iz sela jednu ženu, pretpostavljam da je i ona bila 'samohrana' majka, koja je očijukala s njihovim muževima.
Znači da su žene u tom selu bile mudrije od muškaraca, jer su to trebali muškarci prije učiniti. Vjerojatno nisu, jer su se nadali da će i na njih doći 'red'. Danas je situacija obrnuta. Žene se solidariziraju s kurvama, a već koje desetljeće na zapadu one ponosno paradiraju s parolama da su kurve - e pa što. Imamo slučaj u Argentini gdje te prostakuše prosvjeduju nagih tijela ispred katedrale, a 'muškarčine' mole krunicu dok ih ove ponizuju, bacaju svašta na njih, simuliraju spolne odnose tik do njih. Ne mogu zamisliti svojeg oca ili djedove da se dovedu u takvu poziciju. Bili bi me sram njih kad bi dopuštali to što te kurve feministice rade ovim muškarcima. To je zbog onog što sam prije pisao - novoredna sekta je krajnje feminizirana i muškarci s normalnim porivom da brane Boga i naravni moral, nemaju što tamo raditi, i ako ne odu na vrijeme, doći će do toga što rade muškarci ispred katedrale umjesto da nasilno istjeraju te đavolje sluškinje.

Torinsko platno

Prijatelji s portala "Our Lady's Resistance" objavili su studiju o Torinskom platnu.

Vjerojatno niste takvo nešto dosad čitali.
U Crkvi je postojalo štovanje Veronikinog rubca u kojeg je Isus Krist obrisao svoje lice tijekom križnog puta.
Prema ovom što su oni istražili, to štovanje je bilo najintezivnije u modernom vijeku u prvoj polovini 19.st., da bi u drugoj polovini istog stoljeća i nadalje Torinsko platno u kojem je navodno bilo omotano Isusovo tijelo nakon smrti u grobu, posve preuzelo primat i bacilo u sjenu i zaborav Veronikin rubac.
I sam mogu posvjedočiti kako sam navijao kao na nogometnoj utakmici da najnoviji znanstveni nalazi dokažu kako je Torinsko platno autentično, te kako su prijašnji nalazi bili krivi koji su ukazivali da je platno mlađe od dvije tisuće godina. 
Postavlja se pitanje kojeg moram i sam sebi postaviti - zar se je naša vjera svela na to da navijamo za jedan ili drugi znanstveni tim?
Ili zar će itko zaista uzvjerovati ako najnoviji znanstveni nalazi dokažu kako je platno staro dvije tisuće godina, kako je stvarno u platnu bio omotan neki čovjek koji je bio raspet?
Ne, mi ne živimo u vremenima prve Crkve u kojima je Duh Sveti po apostolima radi čuda i znakove kako bi ljudi povjerovali u ono što apostoli navještaju.
Mi živimo u vremenima za koja je rekao Gospodin - blago onima koji ne vide, a uzvjeruju.
Čovjek povjeruje u ono što želi da je istina.
Apostoli su radili čuda kako bi oni koji su htjeli da je istina ono što čuju od apostola, vidjeli po čudima kako je to stvarno istina koju Bog svjedoči tako da daje moć apostolima izvoditi čuda.
Oni koji ne vole Evanđelje, nego Ga mrze jer su zavoljeli grijeh, takvi kad i vide čuda, onda daju sve od sebe kako bi sebe i kako bi druge uvjerili da se ne radi o čudu.
I u tom svom naporu neustručavaju se lagati i krivotvoriti. 
Gotovo najlakše je prevariti svoj vlastiti um ako srce ne želi da je nešto istina.
Ponavljam, vremena prve Crkve su prošla, i naša vjera je sad čišća ili je potpuno nema.
Čišća je zato što nema čuda koja bi ju osnažili, rijetka je zato što gotovo cijeli svijet je prešao na stranu pobune protiv Boga.
Ali mi ne smijemo stati na tome da vjerujemo zato što želimo vjerovati kako je Isus uskrsnuo i kako je On Jaganjac Božji i Lav Judejski, kako je nestvoreni Bog i pravi čovjek rođen od Marije Djevice.
Naša vjera mora se dići do vjere mučenika.
Čitajući gore navedeni tekst s portala, evo što je po mojem sudu važno i što ukazuje da je problematično Torinsko platno:
- Veronikin rubac zahvaljujući Torinskom platnu pao je u zaborav,
-  Secondo Pia, fotograf koji je snimio platno te se je na negativu pokazalo tijelo, bio je tada poznati odvjetnik, a tada je Pijemont radio na uništavanju papinske države i kroz Pijemont se je raširila masonerija po Italiji te je vrlo vjerojatno da je isti bio mason,
- lice čovjeka na Torinskom platnu ne liči na Lice na Veronikinom rubcu,
- sv.Pismo i tradicija svjedoči kako su Isusove ruke-šake bile probodene čavlima, a ne zapešća kako je prikazano na Torinskom platnu,
- visina tijela čovjeka u Torinskom platnu nije ista kad se gleda sprijeda i odostraga,
- rana na prsima je s lijeve strane, a ne s desne strane kako navodi Biblija
- na platnu se nalaze mirodije, a znamo iz sv.Pisma kako je Isus uskrsnuo prije nego što su žene u nedjelju ujutro došle na grob s mirodijama,
- židovi su pokapali mrtvace tako da su im povez dali oko glave odnosno čeljusti (tako se radi i kod nas na Krku, a vjerujem da je to i drugdje) i također su im ruke vezivali, što međutim nema čovjek koji je bio umotan u Torinsko platno i koji rukama pokriva spolovilo (zašto bi uopće ruke mrtvaca koji je omotan platnom rukama pokrivale spolovilo, osim ako je netko smatrao neprimjerenim da se vidi ono što se ne smije vidjeti kad mrtvac više nema platna oko sebe?),
- oko Torinskog platna se nisu događala čuda kao što su oko Veronikinog rubca,
- na kraju i ne manje važno, novoredna sekta se promovira u svijetu preko Torinskog platna.

Na koncu želim ponoviti misao kako naša vjera ne smije ovisiti o nekim artifaktima i kako ne smijemo razlog našoj vjeri tražiti u istima i još manje drugima naviještati Krista pozivajući se na vrlo problematična 'čuda' za koja se može dogoditi da se dokaže kako su lažna.
Apostoli i tisuće i tisuće mučenika su dali život svjedočeći kako je Isus uskrsnuo.
To nam treba biti dovoljno, a ako imamo vjeru, onda ćemo osjetiti u sebi prisustvo Duha Svetoga te tada vjera prelazi u živu istinu koja nas vodi do vječnog života s našim Gospodinom Isusom Kristom.

Alaviti

Pogledajte kako izgleda Božić u sirijskom gradu Aleppu nakon oslobođenja od džihadista:

Bio je to Božić 2016. nakon dugotrajne bitke protiv raznih džihadista koje su podržavali Turska, Izrael, Jordan, S.Arabija, Katar, SAD, Hrvatska i ostale države zapada.
Kako smo se tu mi našli?
Sjetimo se kako je za vrijeme vladavine šesteročlane koalicije na čelu sa SDP, RH poslala svoje oružje džihadistima koji su se pobunili protiv sirijske legalne i legitimne vlade. 
Naravno, na traženje NATO pakta, ali to nas ne opravdava (usput smo zahvaljujući političarima koji su i danas u vlasti i okolo vlasti izgubili golema naftna polja u čije istraživanje je ulagala INA).
Ako se nismo osobno suprostavili takvoj politici, a tu istu politiku sprovode gotovo sve parlamentarne stranke uključujući i trenutno vladajući HDZ, ako glasamo za takve stranke, onda smo sudionici stravičnog zločina džihadista.
Začudilo me je, dok sam taj video gledao pred godinu i pol dana, kako tako mnogo ljudi u većinskom muhamedanskom Aleppu slavi Božić. Pitao sam se - zar ima toliko tamo kršćana?
Odgovor sam dobio ovih dana i zove se - alaviti.

Alaviti su vladajuća manjina u Siriji već pola stoljeća kad su njihovi časnici na čelu s ocem sadašnjeg sirijskog predsjednika Assada izvršili vojni puč i preuzeli vlast.

Pripadali su arapskoj nacional-socijalističkoj stranci Baath koja je bila isto vladajuća u Iraku.
Sadam Hussein je bio također, iako sunitski muhamedanac, vođa te stranke u Iraku.
Danas se nacional-socijalizam drži krimenom, ali gotovo sve afričke i azijske države koje su se oslobodile kolonijalizma htjeli su stvoriti narodni socijalizam u svojim državama, što je u svakom slučaju naravnije nego da su se podali i prodali zapadnim dekadentnim globalističkim zemljama.
Alaviti su, kao i ostali arapski nacionalisti poput pokojnog egipatskog vođe Nasera, sekularisti, protivnici kalifata, ali i protivnici ateizma. 
Bivši predsjednik Josipović ne bi mogao biti predsjednikom Sirije ni Iraka, ali ni Egipta ni Libije. 
Jer je ateist ili tobožnji agnostik.
Ispalo je na kraju kako to smeta zapadnim liberalnim ateistima što ne mogu biti vladari tih arapskih zemalja pa su dali oružje i novce da se arapske sekularne države sruše i da se umjesto istih stvori kalifat. 
Koliko god to zvučalo nemoguće, to je istina i moramo se pitati zašto nam se to čini kontradiktorno. 
U jednadžbu moramo ubaciti jednu važnu nepoznanici ili poznanicu kako već kod koga. 
To je cionistička talmudistička država na području Svete Zemlje.
Toj državi koja smjera na granicu između Eufrata i Nila kao i na gospodstvo nad cijelim svijetom, velika su prepreka arapske nacionalističke države i stranke, i na čuđenje neupućenih, draži su im džihadisti koji ruše arapske sekularne države i stvaraju kalifat.
Zar ne će taj kalifat na kraju napasti Izrael i taj kalifat će biti jači nego sve pojedine arapske države?
Formalno gledano to bi trebalo biti tako, Izrael bi trebao pomagati Assada, alavite, šijite, hezbolah i kršćane u borbi protiv sunitskih džihadista, ali čini suprotno.
To se ne može nikako obrazložiti osim dvijema pretpostavkama.
1.Izraelci su izgubili zdrav razum i vode politiku samouništenja.
2.Kalifat je u savezničkim odnosima s Izraelom, ili štoviše kalifat je sastavni dio projekta Antikrista i svjetskog gospodstva talmudista nad gojima-nežidovima.
Ako postoji neko treće objašnjenje, volio bih da mi ga netko ukaže.
U prvo objašnjenje ne vjerujem, iako zapravo netko tko se bori protiv Krista Kralja i koji se ne srami javno reći kako bi Ga ponovno razapeli, nema pravog zdravog razuma jer se bori protiv Boga.
Međutim znamo kako i mi osobno, kad činimo grijehe, ustvari gubimo zdrav razum i idemo u rat kojeg ne možemo dobiti. 
Biti u grijehu i u pobuni protiv Boga je ludost.
Ovdje se pak ne radi izravno o ratu protiv Boga, pa se pretpostavka da su inteligentni talmudisti izgubili zdrav razum te podržavaju svoje buduće grobare treba odbaciti.
Zašto zapadne države slijepo slušaju zapovijedi talmudista, zašto RH ispunjava iste naloge?
Zbog rezultata drugog velerata, zbog batine političke korektnosti i etikete antisemitizma koju dobiva onaj tko se suprostavi židovskim interesima ili ih samo stavi pod znak pitanja. 
Kad se ta crnomagijska riječ upotrijebi, nema više obrane, kritičaru se zauvijek stavlja brnjica na usta javnog govora i takav može zaboraviti da će se više ikada moći baviti javnim političkim životom, a vrlo je vjerojatno da će biti uništen i u poslovnom smislu, a koji put i doslovno ubijen ako je preopasan za njihove interese.
Kako talmudisti misle i planiraju iskoristiti kalifat i budućeg kalifa za svoje zemaljske interese treba tek vidjeti.
Pretpostavljam da je to slično lažnom židovskom mesiji Sabataju Zeviju koji je 1666.g. došao u Carigrad s tisućama sljedbenika tražeći od turskog sultana-kalifa da ga prizna kao vladara.
Vratimo se alavitima.
Alaviti slove kao sljedba muhamedanca šijitskog tipa, dakle oni koji vjeruju kako je Alija, Muhamedov zet koji je oženio Fatimu, bio legalni i pravi kalif kojeg su, zajedno s njegovom djecom, ubili ostali muhamedanci koje je organizirala Muhamedova nekadašnja žena-djevojčica, Ajša.
To nije jedina razlika između šijita i sunita, ali su sve razlike potekle od te.
Međutim, alaviti ne idu na hadž, nemaju džamije i prilično kroz sva stoljeća kriju doktrinu svoje vjere. 
Čitao sam kako su za vrijeme vladavine starijeg Assada kod alavita izgrađene džamije i kako ih se je nastojalo nagovoriti da idu na hodočašće u Meku. 
Za pretpostaviti je kako je to Assad radio s ciljem da se ne vidi razlika između sunita i ostalih šijita koji imaju džamije i hadž, a alaviti nemaju ni hadža ni džamije, to jest kako bi alaviti mogli vladati a bez da se ostali muhamedanci pobune da nad njima vladaju oni koji nisu sljedbenici lažnog proroka Muhameda.
I onda iznenađenje za mene i objašnjenje onog mnoštva na trgu Aleppa koji slave Božić.
Alaviti slave kršćanske blagdane, slave Božić, Bogojavljenje, blagdan sv.Ivana Zlatoustog i sv.Marije Magdalene. 
K tome, iako konstantno taje svoju vjeru, vjeruju u Boga koji pokazuje trojstvenost, i imaju obred posvete kruha i vina.
Imaju perzijskih elemenata jer slave perzijsku novu godinu.
Što je još čudnije i povezuje ih s grčkim poganstvom, Sokrata i Platona drže uzorima i vjeruju u selidbu duša poslije smrti, to jest onih koji nisu zaslužili Raj. 
Suniti ih ne drže muhamedancima i na njima je davna fatva nekog sunitskog vjerskog službenika.
Praktično to znači poziv sunitima da ih ubiju i preuzmu njihovu imovinu.
Optužuje ih se da su pomagali križare i Mongole dok su se ovi borili protiv muhamedanaca.
Kako se je došlo do toga da je na priobalnim planinama oko Antiohije nastala u zabačenim planinskim selima ovakva sinkretistička religija koja povezuje gnosticam, kršćanstvo i muhamedanstvo?
Po svoj prilici nakon što su arapski muhamedanci osvojili Siriju, neki su sirijski kršćani lažno prihvatili nauk lažnog proroka Muhameda, i tajno se skupljali sjećajući se nekadašnjih kršćanskih obreda i blagdana, usput tražeći i pravdajući sebe što su napustili kršćanstvo tako da su napravili mješavinu njima poznatih religija.
Naravno da su to morali tajiti pred vladajućim sunitima koji su ipak znali da nešto nije u redu s tim 'muhamedancima', pa su alaviti uvijek bili u nemilosti i sluge sunitima što se je promijenilo s padom turskog kalifata (Turci su inače bili nepovjerljivi i onda i danas prema Arapima) kad borbu za nacionalno oslobođenje preuzimaju alaviti i u znatnoj mjeri kršćani (one stranke koje sam spominjao osnivali su sirijski kršćani koji su znali kao i alaviti, da se moraju boriti za nacionalnu i sekularnu državu, a protiv kalifata).
Ovaj tekst pišem zato što se na zapadu sve više i više učvršćuju muhamedanci koji će prije ili kasnije zatražiti i dobiti ili milom ili silom šerijatsko pravo i uspostavu kalifata na cijelom području gdje se nalaze.
Kršćani će imati mogućnost ili da postanu građani drugog reda kao što su to bila kršćanska raja u turskoj Bosni, ili da se osunete i kažu kako je Muhamed prorok Božji.
Ovo drugo je drugovatikanska sekta već praktično objavila pred pola stoljeća.
Postoji i treća mogućnost koja je kombinacija prvih dviju.
Da postanu alaviti koji će tajno slaviti Božić i tajno se skupljati te se igrati pretvorbe kruha i vina te pokušavajući napraviti novu sinkretističku religiju koja će ih opravdati što su izdali Krista.
Mislim da ovdje dolazi Antikrist i talmudisti s noahidskim zakonima koji će taj problem 'elegantno' riješiti i ujediniti sve antikršćanske religije u super alavitizam.
Ali samo za jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena, kako kaže sv.Pismo.
Jer onda dolazi naš Krist Kralj u slavi i na oblacima da osveti svoje koje su mučili zlotvori i oni koji slijede lažne religije i da se osveti onima koji su Ga izdali radi straha za svoj zemaljski život ili zemaljska dobra.
U sirijskom ratu bez sumnje moramo podržati alavite koji su jamstvo da ne će kršćani Sirije biti do kraja istrebljeni ili prognani.
S druge strane budemo spremni poginuti za Krista, a ne postati europskim ili hrvatskim alavitima.


P.S. Evo kako se novoredna sekta priprema za vrijeme kalifata i Antikrista:

Samo su ovdje u zabludi, jer muhamedanci to jest Antikrist ne će dozvoliti zajedničku molitvu poganskom bogu Alahu  i Isusu Kristu.
Alah je dakako postojao prije lažnog proroka Muhameda čiji se je otac zvao Abdulah - sluga boga Alaha.
'Zgodna' uzrečica Alahu akbar s kojom se detoniraju bombaši samoubojice ili se režu glave nemuhamedancima ne znači Bog je najveći, nego Alah je veći.
Od koga? 
Veći je bio za arapske pogane od boga Sunca, dakle bog Mjeseca je za njih veći od boga Sunca.
Ali Bogu se blasfemične molitve, kao na tom videu, gade kao i ekumenizam kojeg šire već barem jedno stoljeće lažni kršćani.
Zato lažnim kršćanima, koji su izdali vjeru, za kaznu Bog šalje muhamedance i Antikrista.
Izdržimo posljednja vremena i otrčimo trku do kraja gdje nas čeka, kao što je poručio sv.Pavao, vijenac slave kojeg će nam na glavu staviti naš Krist Kralj.

Kad smo kod pogana, evo snimke koja pokazuje poganski vještičji obred koji je izvršen nad novorednim 'svecem i papom'.
Zar se trebamo onda pitati zašto nas Bog kažnjava?

Fašizam

Studirao sam u bivšoj državi u drugoj polovini osamdesetih.
I pripadao sam posljednjem naraštaju koji je i na tehničkim fakultetima imao predmet marksizma.
Kako je tada stega komunizma popuštala, a mi smo bili u buntovnim godinama, nismo skrivali prezir prema marksizmu. 
I oni koji su predavali marksizam manje više nisu u istog vjerovali pa naš subverzivni odnos nije bio vjerojatno prijavljen nadležnim službama komunističke države na izdisaju.
Kako smo trebali pripremiti referat o nekoj slobodnoj temi, većina nas se je odlučila napisati referat o fašizmu. 
Profesor je shvatio kako to ne će biti marksistička kritika fašizma, nego neizravna kritika komunizma, pa od referata nije bilo ništa.
I eto nakon 30 godina iskorištivam ovaj blog da bih ispunio svoj dug prema marksizmu.
Prvo moramo priznati kako i komunizam i liberalna parlamentarna demokracija vidi svojeg glavnog neprijatelja, osim dakako izvornog kršćanstva, u restauraciji fašizma, te znajući tu istinu lako zaključimo kako nije ništa neobično što su zapadne liberalne države navijestile rat Njemačkoj zbog napada na Poljsku (koji je izazvan pogromima Nijemaca u toj državi i nespremnošću poljske vlade da pregovora s Njemačkom koju je Poljska nakon prvog svjetskog rata podijelila pa je tako istočna Pruska bila odsječena od ostatka Njemačke, a grad poput Danziga-današnjeg Gdanjska je bio u blokadi) a da nisu istovremeno navijestile rat komunističkom SSSR koji je isto napao i okupirao Poljsku (a napao je i neke druge države).
Zapadne merkantilističke države kao i komunističke teže globalizmu, teže rušenju granica i stvaranju svjetske države pod njihovom dominacijom.
I kao što lopov viče drž'te lopova dok krade, tako su i te države optužile, prvenstveno Njemačku, kako imaju za cilj ako ne osvajanje cijelog svijeta, a ono barem osvajanje zapada.
Koliko je ta lažna propaganda bila jaka tako da su uspjeli dijelu Amerikanaca ukorijeniti strah od njemačke invazije. 
Sjetimo se filma "Veliki diktator" C.Chaplina koji je gotovo neizravno prikazao kancelara njemačke države kao psihopata koji sanja da je vladar svijeta. 
U to vrijeme SAD i Njemačka nisu bili u ratu, iako je SAD narušavao neutralnost vojno pomažući Veliku Britaniju i jedva čekajući razlog i povod da uđe u rat.
Takvi filmovi su bila priprema naroda da prihvati ulazak u svjetsku klaonicu kao manje zlo od toga da se vijore njemačke zastave na Capitol Hillu.

Posve je jasno kako je vlada SAD jedva dočekala napad Japanaca na Pearl Harbour i kako su isti napad isprovocirali vršeći pomorsku blokadu Japana koji bez vanjskih sirovina ne može funcionirati kao industrijska država.
Nadalje, sile osovine su nekoliko puta u ratu predlagale mirovni sporazum iako su bile tada vojno superiorne, zapadne liberalne države su te prijedloge glatko odbijale jer kako napisah, fašističke države su im bile prijetnja ne zbog navodnog imperijalizma kojeg nije bilo, nego da ne bi i u njihovim državama ojačali fašistički pokreti.
Vladajuća merkantilistička elita Velike Britanije se tako nije bojala Njemačkog osvajanja, jer su i sami vidjeli kako je Njemačka dozvolila evakuaciju stotine tisuća britanskih i francuskih vojnika u okruženju kod Dunkirka  preko kanala te kako je i njemački visoki dužnosnik Rudolf Hess doletio u Škotsku nudeći mir i povratak na predratne granice (i onda su ga držali u zatvoru do duboke starosti što je velika sramota za 'gordog Albiona').
Oni su se bojali O.Mosleya oko kojeg su se okupljali mnogi, najčešće oni iz radničkog staleža, tražeći promjenu britanskog društva:

Dosta sad o ratu, idemo razmotriti koje su to ideje fašizma i zašto su te ideje neprihvatljive međunarodnim kapitalistima i bankarima, kao i globalističkim ljevičarima - komunistima i anarhistima.
U mom kraju se za snop pruća kaže faš drva. 
Faš znači nešto s čime se omotava pa tako znači i zavoj za povijanje rana.
Izraz je stariji od fašizma prošlog stoljeća i ima korijen u Rimskom carstvu koje ga je upotrijebljavalo kao simbol jedinstva.
Jedan prut se da lako slomiti, ali ako je mnogo pruća povezano u faš, u snop, onda je to praktično nemoguće.
Prva dakle i temeljna odlika fašizma je jedinstvo naroda u narodnoj državi.
Dakako, tu je i sklonost tradiciji i povijesti, jer sve uspješne države i narodi bili su jedinstveni, dočim je moderni vijek donio raslojavanje naroda i društva i njegovu partikularizaciju.
I dok liberalizam-kapitalizam predlaže rješenje u rušenje svih država i svih prepreka za prolaz kapitala i radne snage te će tako u tom stanju svjetske države bez granica s velikim blagostanjem, produktivnosti i isto velikim konzumerizmom prestati antagonizmi i podijele u društvu, komunizam predlaže isto stvaranje svjetske države koja će putem sile ukinuti privatno vlasništvo kojeg vidi kao glavnu prepreku ponovnom ujedinjavanju čovječanstva.
Te dvije opcije se odlično mogu prepoznati u dvjema znamenitim knjigama, "Vrli novi svijet" i "1984". Pokazalo se je kako to nisu utopijske knjige nažalost.
Fašizam dakle ne smjera na osvajanje svijeta i širenje imperijalizma, a to mu glavni oponenti licemjerno predbacuju.
Fašizam će bez velikog razmišljanja prihvatiti da njemu susjedni narodi prihvaćaju neku drugačiju ideologiju ako su granice prema tom narodu i državi čvrste i nema mogućnosti širenja te ideologije na njihovu državu.
Fašizam nema problema ako se u susjednoj državi ukine smrtna kazna ili ako se svi luđaci otpuste iz ludnica, dok liberalizam i komunizam uvijek rade na ukidanju različitosti i nametanju svoje ideologije cijelom svijetu.
Vidimo kako liberalizam danas nameće cijelom svijetu legalizaciju perverzija.
Budimo sigurni kako to fašističke države ne bi radile, ne samo zato što su inače protiv javnog nemorala, nego zato što se drže svojih granica.
Drugi svjetski rat su isprovocirale i formalno objavile zapadne liberalne države (Velika Britanija i Francuska su objavile rat Njemačkoj i započele s neprijateljskim akcijama) kako bi se nakon tog rata mogao nesmetano širiti liberalizam i prateća dekadencija kao podloga za stvaranje jedne svjetske države na ruševinama starog društva i poretka.
Toliko o vanjskoj politici fašizma koja se svodi na - neka svaki narod odlučuju o svojoj sudbini
(fašističke države su se uključile u rat u Španjolskoj zato što je bilo posve jasno kako međunarodni liberalizam-judeo-masonerija i komunizam žele nametnuti španjolskom narodu uništenje religije,  tradicije i same egzistencije naroda).
Da bi sad ušli u predstavljanje unutarnje politike fašizma koji se donekle razlikuje od države do države, dobro je pogledati slijedeći video u kojem su iznesene teze njemačkih nacional-socijalista:

Idemo redom:
1. Tražimo jedinstvo svih Nijemaca u Velikoj Njemačkoj na temelju načela o samoodređenju svih naroda.
Prvi svjestki rat je čudno i porazno završio za Nijemce. Njemačka je kapitulirala a da nije niti jedna čizma vojnika sila Antante bila na njemačkom tlu. Svim narodima je obećano pravo na samoodređenje osim Nijemcima i uskoro su sile pobjednice podijelile dobar dio njemačkog teritorija koji je povijesno i etnički pripadao njemačkom narodu, od Francuske, Danske, Poljske, Čehoslovačke, Jugoslavije (u Mariboru je bila njemačka većina kao i u još nekim gradovima), Italije.
2. Tražimo da Nijemci imaju ista prava kao i ostali narodi te da se ukine Versajski sporazum
Posve razumljivo, jer ne samo što su Nijemci izgubili mnogo svog povijesnog i etničkog teritorija, nego su dobili okupaciju najbogatijeg područja uz Rajnu, kao i plaćanje suludo velike ratne reparacije zbog koje je u Njemačkoj izbila glad, nezaposlenost, nezabilježema hiper-inflacija koju su iskoristili pravi gospodari svijeta za jeftino kupovanje njemačkih nekretnina.
3. Tražimo zemlju i kolonije za opstanak našeg naroda i naseljavanje našeg viška naroda
Ovo je problematično, iako je poznato kako je u Njemačkoj bila puno veća gustoća stanovništva nego na prostranom istoku Europe.
Ustvari Nijemci ovdje nisu ništa drugo tražili nego što su Britanci već imali, ili što su već uradili Francuzi ili Rusi koji su osvojili ogromna azijska prostranstva.
Ipak, na kraju se sve svodi na latinsku izreku - quod licet Iovi, non licet bovi, što je dopušteno Jupiteru nije volu, što je dopušteno Englezima, nije Nijemcima.
Tako da je licemjerno kad ovu postavku napadaju Englezi ili Francuzi ili Amerikanci ili Rusi ili Turci ili Arapi.
Ovo mogu kritizirati samo mali narodi poput našeg koji su bili žrtve osvajanja velikih naroda.
4. Samo oni koji su naši zemljaci mogu biti državljani (njemačke države). Samo oni koji su njemačke krvi, bez obzira na vjeru, mogu biti naši zemljaci. Stoga židovi ne mogu biti naši zemljaci (i državljani)
Danas u vremenima dekadencije i smrti zapada to zvuči kao opasna ludost.
Ludost za koga? Za one koji vladaju svijetom i koji se u svakoj državi žele osjećati ne samo kao punopravni državljani, nego naddržavljani - židovi.
Njemačka nije bila višenacionalna država, nego vrlo homogena uz mali postotak židova koji je zahvaljući rezultatima prvog svjetskog rata i hiperinflacije postao višestruko zastupljen u upravljačkim strukturama društva, u bankarstvu, u kulturi, medijima i školstvu.
Židovi su oduvijek bili lutajući nomadi tražeći teritorij i narod u kojem će najlakše doći na površinu, uživati povlastice bez obveza, a kad zagusti ili dođe rat, jednostavno dignuti sidro i potražiti drugu državu i narod za parazitizam. 
Sjetimo se kako su i u nedavnom ratu židovi iz Sarajeva imali poseban tretman te su posebnim zrakoplovom evakuirani iz opkoljenog grada. 
Zar ne bi trebali, ako su ravnopravni državljani s drugima, imati ratnu obvezu kao i drugi te ostati braniti Sarajevo?
Nisu je nikad ni imali, zato sve do francuske revolucije, iza koje su stajali zajedno s masonima, nisu imali državljanstvo u europskim zemljama.
S druge strane vidimo kako međunarodna merkantilistička klasa koja podriva nacionalne države u istima traži da nacionalne manjine moraju imati super prava, kako trebaju imati dvostruko pravo glasa kao u RH, kako mogu rovariti protiv države čiji su državljani i k tome dobijati za isto novac od proračuna nacionalne države.
To je nedopustivo u narodnoj državi, stoga su europski narodi osuđeni na nestanak jer žive u formalnoj narodnoj državi koja to de facto nije, jer se ni ne brine o pravima i interesima naroda čije ime nosi.
5. Oni koji nisu državljani moraju živjeti u Njemačkoj kao stranci i moraju biti pod zakonom o strancima
Moj pokojni djed je bio stranac u Njemačkoj u koju je došao trbuhom za kruhom baš u to vrijeme.
Nikad nisam čuo da se je žalio što je tamo imao status stranca, što nije imao pravo izlaska na referendum ili što nije imao obvezu ići na vojnu vježbu ili kasnije u rat.
On je bio državljanin ovdje i ovdje je bila njegova domovina i zemlja njegovih predaka i vjerojatno je bio zahvalan Njemačkoj zato što ga je primila kao stranca radnika.
Suvremena Njemačka nije njemačka nacionalna država zato što se ne brine i ne štiti Nijemce, nego je dala državljanstvo milijunima stranaca koji nisu Nijemci i koji ne žele biti Nijemcima, nego samo uživati beneficije života u uređenoj njemačkoj državi koja nije nastala preko noći, već je rezultat tisućljetne njemačke kulture i truda kojeg su Nijemci kroz povijest uložili u svoju zemlju.
6. Pravo birati vlast i određivati zakone njemačke države pripada samo državljanima. Stoga tražimo da javno upravljanje bilo kakve naravi, bilo u središnoj vlasti, ili u županiji ili u gradu ne bude u rukama bilo koga tko nije državljanin
Nitko normalan ne može biti protiv ovog zahtijeva.
Čitamo pak ovih dana kako je vlast u Irskoj preuzeo sodomit Indijac.
Doduše, majka mu je Irkinja. Ali takav mješanac više nije Irac i oduvijek su narodi nastojali spriječiti takvo mješanje koje dovodi do nestanka naroda. 
Netko će reć - pa na dvorovima su se ženili sa strancima. Ali ti stranci su kulturno, povijesno, rasno i religijski bili slični s domicilnim narodom tako da su se bez problema djeca iz takvih brakova asimilirala.
Poljaci ili Hrvati se mogu asimilirati u Irce, ali Indijci i crnci ne mogu.
7. Tražimo da njemačka država prije svega poduzme korake kako bi državljani živili pristojno i zarađivali za život. Ako ne bi bilo moguće osigurati hranu svim državljanima, onda stranci nedržavljani moraju biti odstranjeni iz države
A danas se Nijemci izbacuju iz državnih socijalnih stanova kako bi muhamedanci iz Afrike i Azije ušli u iste.
Njemačka je država svih naroda svijeta poredanih tako da čim neki narod ima manje sličnosti s Nijemcima, to ima veća prava. Najmanja prava imaju Nijemci.
Znamo zašto je u takvoj nenjemačkoj Njemačkoj zabranjeno proučavati i naučavati vlastitu povijest te umjesto toga se traži da svaki Nijemac kad se ujutro probudi zažali što se je probudio kao Nijemac i tijekom dana traži nenijemce da se ponizi pred njima zbog zločestih nacionalnih socijalista koji su tražili da njemačka država bude njemačka država.
Ova točka isto naglašava drugi dio imena nacional-socijalizma, država ima prvenstveni cilj voditi brigu o zadovoljavanju osnovnih potreba državljana.
8. Svaka daljnja imigracija nenijemaca se mora spriječiti. Tražimo da se svi stranci koji su ušli u Njemačku od kolovoza 1914. natjeraju da ju napuste odmah
Dakle, ovo su zahtijevi iz vremena velike nezaposlenosti i gladi u Njemačkoj.
Nakon nevjerojatnog gospodarskog i inog oporavka i uzleta u 30-tima, Njemačka je dozvolila opet ulazak strane radne snage kad više nije bilo nezaposlenih Nijemaca.
Također se da zaključiti kako su mnogi nenijemci ušli za vrijeme rata u Njemačku, po svoj prilici se radi o židovima.
9. Svi državljani moraju imati ista prava i dužnosti
Ovo je protunaravno, jer svi državljani nisu isti da bi mogli imati iste dužnosti i iz istih proizlazeća prava.
Pretpostavljam da su nacionalni socijalisti Njemačke htjeli s tim zahtjevom izjednačiti Nijemce s, u wajmarskoj Njemačkoj, vladajućim židovima, ali pravda i laž ne mogu ići zajedno, samo pravda i istina.
Primjerice, muškarci i žene nisu isti, muškarci, ako su zdravi tjelesno i mentalno, imaju dužnost ići u rat braneći državu ili na nižoj razini dužni su braniti svoju ženu, djecu i posjed. Žene te dužnosti nemaju, ali imaju dužnost voditi kućanstvo (biti ekonomi u kući), rađati i odgajati djecu (naravno i očevi) i u skladu s tom dužnosti ne mogu se baviti s javnim poslovima.
Netko tko je mentalno retardiran ne može imati iste dužnosti kao i netko tko nije, i naravno da onda ne može imati i ista prava. 
Onaj tko je zdrav, mora se brinuti o onima koji nisu, pa je i naravno da ne mogu imati ista prava.
Netko tko je nesposoban voditi samostalno svoj život pa sebi i svojoj obitelji ne može pribaviti za život nužna materijalna sredstva, nego ovisi o drugima kod kojih i za kojih radi, ne može imati ista prava kao i onaj tko se može skrbit samostalno o sebi i o svojoj obitelji i pri tome eventualno zapošljavati ove koji to ne mogu.
Netko tko je sposoban tjelesno i mentalno brinuti se o sebi i svojima, nema prava biti lijen i živiti od socijalne pomoći, i ako se ne pokrene, ne može imati ista prava kao i oni koji rade.
Na koncu, netko tko je prekršio zakone i javni moral, ma koliko bio sposoban i bogat, ne može imati ista prava koja imaju oni koji nisu robovi, koji nisu na robiji (jer prekršitelji zakona moraju biti na robiji gdje prisilno rade kao robovi, a nemaju prava kao oni koji nisu na robiji).
Čini mi se da su po ovom pitanju njemački nacionalni socijalisti naslijedili zabludu francuske revolucije o jednakosti. 
10. Prva dužnost svakog državljanina je da mora raditi, tjelesno ili duhovno. Nitko ne smije raditi bilo što što bi bilo protiv interesa zajednice i dobrobiti svih
Njemački nacionalsocijalisti su bez sumnje, stavili veliki naglasak na rad i uspjeli su u rekordno kratkom vremenu suzbiti ogromnu nezaposlenost.
Po ovom pitanju vratili su se na postavke starog organskog društva koje nije dozvoljavalo da se netko bavi s nečim što to ne bi odobrila zajednica.
Paljenje nemoralnih knjiga i dekadentnih likovnih djela je dobar primjer kako su nacionalsocijalisti ovaj zahtjev uzeli zaozbiljno.
Ondašnja Njemačka je poticala kulturni rad, ali nikako rad na uništavanju kulture putem pisanja knjiga koje smjeraju na uništavanje morala i tradicije, ili sličnih likovnih ili glazbenih (ne)djela.
Likovna izložba u kojoj bi netko postavio neopranu zahodsku školjku nemoguće je da bi bila održana u Njemačkoj, a već gotovo stoljeće to se na zapadu naziva umjetnošću ili tobožnjom kritikom društva putem idiotske umjetnosti.
Moderna tribalna pop glazba koja potiče na hedonizam i seksualnu raspuštenost ne bi se niti danas mogla slušati da nisu 'saveznici' pobjedili u posljednjem svjetskom ratu.
Pornografija, bila ona na nekom mediju ili prikazivana na pozornicama i koja je do dolaska na vlast ovih koji su postavili ove zahtijeve, cvjetala u wajmarskoj Njemačkoj (tada je tamo i snimljen prvi sodomitski film), bila je stavljena izvan zakona.
Očito oni koji su pobijedili u ratu nisu imali ništa protiv dekadentne umjetnosti i pornografije.
Štoviše, oni koji su vukli konce u pozadini, svjesno su išli na širenje takvih bolesnih i sotonskih ideja kako  bi se potpuno uništilo ostatke organskog kršćanskog društva.
Zanimljivo je da na videu autor koristi uobičajene psovke koje možemo danas slušati na svakom filmu, bilo stranom bilo domaćem.
U ondašnjoj Njemačkoj video bi bio zabranjen ili cenzuriran zbog toga. 
Ali i u NDH u kojoj se je javno prostačenje smatralo prekršajem i kažnjavalo se.
Stvarno je ironija kad se to događa u ovom videu i to dok autor komentira ovaj zahtijev nacionalsocijalista.
Usput primjetio sam da je autor klasično tetoviran kako je već danas nažalost moda.
Tetoviranje, smatrali ga kao tjelesnim ili duhovnim radom, je protivno interesu organske zajednice i prilično sam uvjeren kako u Njemačkoj nije bilo 'salona' za tetovažu i piercing.
11. Sav nezarađeni prihod ili prihod koji ne dolazi od rada treba biti ukinut
U ovome se prvenstveno smjeralo na međunarodni financijski kapital ili bankarstvo koje se temelji na kamatarenju koje se je još od renesanse, kao zločesti duh iz boce, pustilo u zapadno društvo.
O tome sam pisao na blogu. U predrenesansno vrijeme bankarstvo je smatrano grijehom iste razine kao i sodomizam s kojim ima mnoge sličnosti.
Sodomiti postižu ekstazu na protunaravan način koji je stoga jalov, ne rađa novi život (jer život se ne rađa u debelom crijevu iz koje izlazi ono što je mrtvo - izmet).
Bankari ne stvaraju nove vrijednosti od koristi za društvo, oni siju smrt u gospodarskom i duhovnom smislu. Dante, u svom "Paklu" stavlja sodomite i kamatare na dno Pakla.
Naravno da se u ovom jalovom smislu smatra kako je nezarađen prihod onaj kojeg dobije prostitutka ili razbojnik, ili pop pjevač, skladatelj ili glumac, redatelj koji pod kulturom prodaje smrt.
12. Budući svaki rat nameće velike žrtve u krvi i dobru, sav ratni profit se smatra veleizdajom (izdajom naroda). Stoga zahtijevamo potpunu konfiskaciju imovine ratnih profitera
Ovdje se može primjetiti kako su članovi stranke bili većinom borci iz prvog rata te su s pravom osjećali mržnju prema ratnim profiterima.
Ne znam koliko se je ova točka sprovela u djelo nakon osvajanja vlasti.
Znajući za 'noć dugih noževa' kad su se obračunali s vlastitim članovima iz SA (među kojima je navodno carevao sodomizam i želja za neprestanom revolucijom koja je vjerojatno iz onog prvog proizlazila), za pretpostaviti je da ratni profiteri nisu bolje prošli.
13. Zahtijevamo nacionalizaciju svih kapitalističkih trusteva (udruženja krupnih kapitalista koji onemogućavaju da se netko mimo njih pojavi na tržištu)
Zaista su providni oni koji su sa stajališta komunizma ili globalnog liberalizma tumačili kako je fašizam bio u službi krupnog kapitala.
Kao u izreci - drž'te lopova.
Fašizam je nastojao uništiti velike kapitalističke korporacije koje onemogućavaju da se mali ljudi i poduzetnici postave na noge.
Komunizam pak pod krinkom borbe protiv kapitalizma, nacionalizira i krupne i sitne poduzetnike i veleposjednike i sitnoposjednike, kako bi sve partija preuzela pod svoju kontrolu.
Komunizam, iza kojeg su stajali ili još stoje najbogatiji židovi, je super nadnacionalni kapitalistički trust koji dokida svaku potencijalnu konkurenciju.
14. Zahtijevamo dijeljenje profita radnicima u velikim industrijama
Ovo niste sigurno mogli nigdje pročitati da se je događalo pod 'kapitalističkim' fašizmom u širokim publikacijama komunizma i liberalizma.
NSDAP - ovo 'A' koje označava radnike nije bilo bez veze.
Da, fašisti su tražili nešto što su desetljećima kasnije pokušali jugoslavenski komunisti uvesti sa samoupravljanjem koje je dobra ideja kad ju sprovode moralni ljudi, a što to nisu bili nikad komunisti koji niječu postajanje javnog i naravnog morala.
15. Zahtijevamo povećanje staračkih mirovina
Mirovinski sustav, kao i zdravstveno-socijalni te školski, napravljen je kako bi se uništilo organsko društvo.
U ovome su sigurno bili u krivu, a to je zato što su vjerovali ili su postovjetili organsko društvo s nacionalnom državom.
Nacionalna država se mora brinuti, kao što su se nekada kraljevi brinuli, o sprovođenju reda i zakona, kao i o obrani države od vanjske ugroze. Sve ostalo pripada organskom društvu.
Velike industrije iz gornje točke ni ne smiju postojati, jer je kao prvo nehumano raditi u istima, i drugo zato što organsko društvo nema potrebe za masovnom proizvodnjom.
Zamislite da se negdje sastane neki klan i da im netko predloži - prestati ćete se baviti s malim obrtom i poljoprivrednom proizvodnjom, od sada ćete svi ići raditi u tvornicu koju ćemo podignuti na mjestu vaših njiva.
To bi bio samoubilački potez organskog društva. 
Što se je i dogodilo u posljednjim stoljećima.
16. Zahtijevamo stvaranje i održanje srednje klase, komunalizaciju velikih trgovina koje će biti dane u jeftini najam malim trgovcima, a država, županije i općine moraju dobavljati sebi potrebne robe od tih malih trgovaca
I kroz ovaj zahtijev vidi se tendencija fašizma da se obračuna ili da onemogući širenje krupnog kapitala na korist stvaranja srednje klase.
Treba reći kako su ti super bogati kapitalisti nastali u liberalnom 19.st. i koji su imali onda, kao i sada, za cilj postići totalnu dominaciju u društvu.
Naravno, ne radi se o jednom bogatašu, nego o njihovoj organizaciji kroz vid trusteva, ili skriveniji oblik preko masonskih loža (koje su stavljene izvan zakona u fašističkim državama). 
Kod nas u RH se dogodio suprotan proces, mnoštvo malih poduzetnika je nestalo, korumpirana država je pomagala pojedine velike tajkune iza kojih opet stoji međunarodni kapital i masonerija.
Malih trgovina gotovo više da i nema, svi kupujemo manje više u ogromnim super-marketima u stranom vlasništvu, ili u domaćem s tendencijom da se prodaju nekom stranom trgovačkom super lancu.
17. Zahtijevamo agrarnu reformu u skladu s nacionalnim zahtijevima i donošenja zakona o eksproprijaciji vlasnika bez naknade za zemlju od općeg interesa, ukidanje zemljišne rente i zabrani svih špekulacija sa zemljom
Eksproprijacija bez naknade je nepravedna. 
Naknada treba biti pravična, niti bescijenje kako to traži ovaj zahtjev, niti ucjena vlasnika koji traži višestruku naknadu od tržišne cijene.
Možda je povod ovom zahtijevu bila situacija u kojoj su postojali veliki zemljoposjednici koji su živjeli od zemljišne rente i koji su ucjenjivali državu tražeći velike novce za izvlaštenje.
Zemlja je važnija od svih tvornica, hotela, dvorana, kampova, plaža, restorana ...
Bog je zapovijedio Izraelu da se zemlja pravedno podijeli među dvanaest plemena, te da se nakon 7 godina zemlja vraća pravom vlasniku koji ju je eventualno izgubio radi duga, a da se svake jubilarne 50-te godine brišu svi dugovi.
Zemlja je Božja kao i sve što je stvorio, a On nam je poručio kako zemlja ne može biti ekskluzivno vlasništvo nekog bogataša koji će živjeti od rente, od iznajmljivanja zemlje onima koji na zemlji rade.
Osim što se ne slažem s idejom o besplatnoj eksproprijaciji, ostalo smatram dobrim zahtijevom da se zemlja podijeli na čim više obitelji koji će zemlju obrađivati.
Dakako, ako ju prestanu obrađivati, naravno je pravo da im se ista oduzme bez naknade i što je bilo propisano u mnogim srednjevjekovnim statutima, primjerice Krčkom(Vrbničkom) prema kojem je knez (onda Frankopan) oduzimao zemlju onima koji je nisu obrađivali.
18. Zahtijevamo bespoštedni rat protiv svih koji rade protiv općeg dobra. Izdajnici, kamatari, ratni profiteri trebaju biti kažnjeni smrtnom kaznom bez obzira na rasu ili vjeru
Kako inače suzbiti opći nemoral, propadanje i nestanak, ako ne odstraniti one koji ga uzrokuju?
U Rimskom carstvu državni službenik koji je bio uhvaćen da je korumpiran nije bio izgnan ili poslan na robiju u neki rudnik soli. Bio je usmrćen. Tako je Rimsko casrtvo moglo toliko dugo trajati i gospodariti svijetom. Vjerojatno nije niti bilo mnogo takvih smrtnih kazni, jer je 'naravoučenije' u slučaju smrtne kazne za tako 'malu sitnicu' kao što je dobijanje sitnog mita, vrlo učinkovito na razmišljanje potencijalnih kršitelja zakona. 
19. Zahtijevamo da se Rimsko pravo koje služi kao materijalističko uređenje svijeta zamijeni s Njemačkim općim pravom
Nisam pravničke struke pa ne će ulaziti previše u ovo pitanje.
Zasad mi se čini da su njemački nacional-socijalisti htjeli time odbaciti Rimsko pravo kao temelj sv.Rimskog carstva njemačke krvi, vjerujem da su tu bili u krivu. I što se tiče odbijanja Rimskog prava, a pogotovo po pitanju sv.Rimskog carstva.
Prethodno sam pisao kako se Nijemci i Talijani nisu smjeli ujediniti zbog posebne uloge koju su ti narodi imali u kršćanstvu.
Njemački nacional-socijalisti su stavljali interes njemačkog naroda ispred interesa kršćanstva, a to je dakako zabluda.
20. Kako bi svaki mogući i vrijedni Nijemac postigao visoko obrazovanje i tako došao do prilike za vođenjem (države i društva), država mora preuzeti odgovornost potpunog organiziranja kulturnog sustava naroda. Nastavni program treba biti tome prilagođen. Koncepcija ideje Države treba biti naučavana u školama od početka. Tražimo posebno da nadarena djeca siromašnih roditelja, bez obzira na njihovu poziciju i zanimanje, budu školovana na trošak države
I tu se ponavlja zabluda koja nadležnost organskog društva daje nacionalnoj državi.
Školstvo ne smije biti u nadležnosti države, nego prvenstveno roditelja, zatim roda.
Inače država postaje kao janjičarski sustav koji djecu odgaja protivno volji roditelja i to se metaforički može shvatiti kao otimanje djece.
Što s nadarenom djecom?
Ako su od Boga dobili talent darovitosti u znanju, Bog će znati kako se isti dar treba oploditi.
Uvijek je Crkva bila ta koja je takvu nadarenu i siromašnu djecu obrazovala. 
21. Država ima dužnost podignuti standard narodnog zdravlja podižući majčinske centre, zabranjujući rad djece, povećavajući tjelesnu spremnost preko uvođenja obveznih športskih igara i gimnastike i s najvećim mogućim ohrabrenjem i podrškom organizacijama koje se brinu oko tjelesnog zdravlja mladih
Opet isto. Iako je to dakako napredak u odnosu na liberalnu demokraciju koja ne vodi računa o ničemu osim o interesima krupnog međunarodnog kapitala.
Rješenje nije u fašističkoj državi koja će zamijeniti organsko društvo kojeg više nije bilo, nego vratiti se u organsko društvo.
Tko se može bolje brinuti o tjelesnom i duševnom zdravlju djece nego roditelji i njihov rod?
S druge strane športski uspjesi koje je imala istočna komunistička Njemačka, nešto u manjoj mjeri zapadna, mogu se najviše zahvaliti tom državnom sustavu kojeg je uspostavila nacionasocijalistička Njemačka.
I koje su posljedice danas?
S rasulom takve države nestalo je i športskih rezultata i kulture gimnasticiranja.
Ponavljam, to je briga organskog društva, a ne nacionalne države, bila ona fašistička, komunistička ili liberalna.
22. Zahtijevamo ukidanje regularne vojske i osnutak narodne vojske
Evidentno je kako svi muškarci ne mogu biti ratnici te da su se najveća krvoprolića dogodila od napoleonskih ratova na ovamo kad se je uveo obvezatni vojni rok s politikom opće mobilizacije.
Organsko društvo treba biti spremno braniti svoj teritorij, a ako je ugroza veća, onda se svi rodovi povežu u obrani koju onda vodi kralj.
Očigledno je da je nužno postojanje stajaće profesionalne vojske koju čini mi se ovaj zahtijev želi ukinuti, a da se ostali sposobni muškarci moraju pripremiti za slučaj rata.
23. Zahtijevamo da se pokrene zakonska kampanja protiv onih koji šire hotimične političke laži i šire ih preko tiska. Kako bi bilo moguće osnivanje njemačkog tiska zahtijevamo da svi urednici i njihovi pomoćnici u novinama koje se tiskaju na njemačkom jeziku budu njemački državljani te da se nenjemačke novine mogu tiskati samo uz dopuštenje države. Iste ne mogu biti na njemačkom jeziku ...
Ovo je sasvim naravno, a mi živimo u nenaravnim vremenima kad su vlasnici tiskovina na hrvatskom jeziku stranci koji evidentno tjeraju globalnu agendu. 
Narod koji nije svjestan kako se mediji koriste kao sredstvo rata prije samog rata, zaslužio je da budu porobljen i prije rata.
Svaka laž mora biti kažnjiva u mjeri u kojoj nanosi štetu onom koji u laž povjeruje.
Stoga su najveće laži ne one koje smjeraju da se nekoga liši materijalnih dobara, nego one koje smjeraju da se u jednom narodu unište duhovna dobra.
Daklem novinari, urednici i vlasnici novina trebaju biti daleko više kažnjeni nego neki prevaranti na ulici ili u gospodarstvu.
Naravno da su se lažljivci organizirali u novinarske udruge koje ustvari brane njihovo izmišljeno pravo na laž.
U organskom društvu jednostavno nema te mogućnosti. Novine ako postoje služe da se šire novine to jest vijesti od interesa tog društva. I te novine nitko ne će izdavati niti u njima pisati ako nije član organskog društva.
24. Zahtijevamo slobodu svih vjera u državi ako iste ne ugrožavaju postojanje države ili ne vrjeđaju moral njemačke rase. Stranka (NSDAP) podržava pozitivno kršćanstvo ne naglašavajući ni katoličanstvo ni protestantizam, te se bori pritiv židovskog materijalističkog duha izvana i iznutra (zemlje) i uvjerena je kako dugotrajna obnova našeg naroda može doći samo iznutra na načelu: opće dobro prije pojedinačnog dobra
Dakako da je i ovdje problem. Kršćani se moraju boriti za kršćansku državu, a ne za nacionalnu državu koja ne će biti niti kršćanska niti protestantska.
Njemački narod je ustvari više uništen s M.Lutherom nego što ga je uništio drugi svjetski rat i poslijeratna antinjemačka propaganda. Bez protestantizma ne bi se niti srušilo sv.Rimsko carstvo njemačke krvi.
Dakako da je istinito načelo kako je opće dobro starije od pojedinačnog.
Na zabludi kako je pojedinačno važnije, počiva liberalizam.
25. Kako bi se ovaj program sproveo, zahtijevamo uspostavu jakog središnjeg autoriteta u državi, bezuvjetnog autoriteta središnjeg političkog parlamenta države i svih njezinih organizacija ...
Ne, tako nije funkcioniralo sv.Rimsko carstvo njemačke krvi.
Car je dakako imao autoritet, ali ne takav koji je mogao preuzeti nadležnosti koje su subsidijarno pripadale organskom društvu.
Kršćani se ne mogu bezuvjetno podložiti nikom od stvorova, ne može biti nikakva ugroza koja bi opravdala nekog da uzme mjesto Krista Kralja.
Štoviše, takva ugroza je i smišljena od neprijatelja Kristovog kako bi se donio na vlast Antikrist.

Fašizam odnosno nacional-socijalizam je bio pokušaj da se uspostavi organsko društvo bez Crkve i bez pravog organskog društva.
Svakako da je takvo društveno uređenje bilo bliže kršćanskom idealu nego moderni liberalni globalizam u kojem sad živimo ili globalni komunizam.
Bolji je bio u tom smislu što se je držalo do naravnog morala, što se nije ustručavalo oštro suprostaviti dekadenciji i nemoralu, što se je više vodilo računa o običnim ljudima, nego o globalnim i lokalnim elitama povezanim s globalnima, što se je dalo naglasak na rad, a usprostavilo se špekulacijama i kamatarenju.
Međutim, glavni problem fašizma je što se je stranka koja ga je promovirala stavila sebe ili svog vođu u središte, umjesto Krista Kralja i Crkve.
Španjolski katolici falangisti i tome slični (kršćanskih falangista je bilo sve donedavno i u Libanonu) koji su se suprostavili boljševicima i međunarodnim liberalima su bili puno bliži kršćanskom idealu.
Mišljenja sam kako je Bog dopustio da strana koja je bila manje zla izgubi posljednji rat, zato što ta strana nije vodila do obnove kršćanstva i zato što se po Božjem vječnom dekretu približava vrijeme Antikrista koji ne može doći ako se prethodno ne sruši brana protiv poplave dekadencije i nemorala i brana nacionalnih država koje treba uništiti da bi se stvorilo kratkotrajno globalno carstvo onog suprotnika Kristu Kralju.

Ovakav referat ne bih napisao u ono vrijeme.
Ne radi toga što bih se bojao posljedica.
Nego zato što mi tada istina vjere nije bila poznata.
Doista, sve oko nas i u nama moramo promatrati očima vjere, jer samo tako ne ćemo upasti u zabludu.
Fašizam je bio zabluda, ali manja nego globalni liberalizam i globalni komunizam.
Bez sumnje fašizam je spriječio da cijela Europa padne u ruke komunizma nakon boljševičke revolucije.
Znamo da liberali nisu imali niti volje niti želje tući se po ulicama s komunistima, i da su im komunisti bili bliži baš zbog ideje globalizma.
U isto vrijeme su židovi navijestili rat Njemačkoj 1933. kad je i SAD priznao komunistički SSSR i tajno ga opskrbio s tehnologijom znajući kako će se ta tehnologija iskoristiti za budući rat.
Bilo bi bolje da je dragovoljce za borbu protiv komunizma organizirala Crkva, nešto slično kao u Meksiku i Španjolskoj (znamo kako je to najvjerojatnije bila anticrkva jer su izdali kristerose u Meksiku i zabranili francusku katoličku akciju koja se je mogla mjeriti s komunistima jer se nije bojala suprostaviti im se na ulicama), ipak moramo odati priznanje tim fašističkim dragovoljcima, od kojih su većina bili katolici, što su izvojevali pobjedu nad komunizmom (ali nisu mogli u veleratu koaliciju liberala i komunista uz sudjelovanje SAD).
Mnogi danas pokušavaju predložiti povratak fašizmu kao rješenju za ova nemila vremena opće dekadencije.
Trebamo se kloniti polovičnih rješenja i svakako ne podržavati postojeće stanje globalne pobune protiv Boga.

P.S. U međuvremenu je na youtube došao video koji daje povjesni prikaz kako se je nacional-socijalistička Njemačka borila protiv globalizma i međunarodnog kapitalizma: