ponedjeljak, 31. srpnja 2017.

Između čekića i nakovnja

Tako bi se mogao nazvati političko stanje naše države.
Jugoslavenstvo, kao korov kojeg se ne plijevi, nikad nije bilo jače od 80-tih godina prošlog stoljeća.
Da nije pokojni Tuđman narcisoidno zaštitio i Tita i sve jugoslavenstvo za vrijeme i naposredno nakon rata, kojem je taj zločinac Tito bio lučonoša nacionalne izgubljenosti, to se je moglo iskorijeniti.
Hrvatski nacionalisti kao da su zaboravili da se ne ratuje samo s oružjem, nego i s perom to jest s kulturom pogotovo kad je narod izložen tuđinskoj kulturi koja mu želi slomiti kičmu i korijene.
Mediji i školstvo, najviše sveučilišta, ostali su bastioni jugokomunizma kojem više gazde nisu u Beogradu nego na zapadu, ali kasica prasica je proračun hrvatske države.
To što se je dogodilo ili baš to što se nije dogodilo, znak je ili izdaje na vrhu onih koji su se kleli da su hrvatski domoljubi, ili znak njihove skoro totalne nesposobnosti i neznanja, iako je moguća kombinacija i jednog i drugog.
Suludo prihvaćanje zapadnih (anti)vrijednosti koje su uništile zapad više je pravilo nego iznimka, k tome to je službena državna politika.
Novoredna vatikanska sekta koja je kod nas za mrvicu tradicionalnija i manje sklona globalizmu i idejama koje lansira Bergoglio, ne može biti katalizator oživljavanja nacionalnog ponosa i duhovne obnove baš zato što imajući veze s Vatikanom kontinuirano dobija doze globalističkih 'lijekova' i što su svi biskupi tradicionalno bez hrabrosti da se suprostave šefu s Tibera.
Srbija, država koja već stoljeće i pol ima planove, koji nisu samo planovi, nego svakih nekoliko desetljeća se krene u provedbu planova, za širenje prema zapadu to jest prema hrvatskim zemljama, i dalje igra poker partiju sa zapadom, s EU, i s Rusijom oko toga tko će im više obećati potpore da budu glavni na Balkanu. 
Nešto kao dilema između Obrenovića i Karađorđevića, hoće li biti više koristi za njihov imperijalizam ako budu saveznici s Austro-Ugarskom ili sa silama Antante.
Pisao sam na blogu kako smatram još uvijek misterijom politiku Austro-Ugarske nakon što Turci više nisu bili važan čimbenik na Balkanu.
Teško je povjerovati kako se je u Hrvatskoj razmahao ilirski pokret i ideja jugoslavenstva, a da to nije bilo suglasno s politikom Beča, a poslije i Berlina.
Ne znam za dokumente (doduše indikativan je popis stanovništva 1910. na kojem sam vidio da se je u Istri kao materinji jezik mogao odabrati srpsko-hrvatski, a ne hrvatski jezik, a možda je tako bilo u cijeloj Austro-Ugarskoj) koji bi to potvrđivali, pretpostavljam da je tada već liberalna Austra-Ugarska, samo nominalno kršćansko kraljevstvo (carstvo), imalo u planovima pridobijanje Srbije preko jugoslavenstva u kojem će ona imati glavnu riječ, kako bi se već realizirano savezništvo s Turcima teritorijalno povezalo, odnosno kako bi bila izgrađena željeznica Berlin-Bagdad.
Crna ruka to jest masoni stajali su iza ubojstva srpskog kralja Obrenovića početkom 20.st. i ustoličenja Karađorđevića, te je tako onemogućen njemačko-austrijski plan širenja na istok i utabala staza koja vodi do prvog svjetskog rata.
Teško je ne vidjeti u tome engleske i francuske prste.
Vratimo se u sadašnjost i na stanje u Srbiji.
Formalno je Srbija za EU, ali im u pregovorima dobro dođe ruska karta koja ne će biti više samo blef ako EU kolabira, što se može vrlo lako dogoditi kad socijalna država-krava bude ostala bez besplatnog mlijeka koje je privuklo milijune muhamedanca iz Azije i Afrike na stari kontinent.
Dakako sve veću ulogu na Balkanu ima Turska koja poprima obrise sultanata odnosno kalifata.
Teško da ćemo i mi Hrvati u RH opstati, a to će još teže Hrvati u BiH kojima je RH maćeha od kad je Tuđman umro, iako je otvoreno pitanje nije li se moglo nakon Oluje i vojničkog sloma velikosrpstva u BiH dobiti jače jamstvo za zaštitu naših sunarodnjaka tamo i uz eventualno drugačiju teritorijalnu organizaciju. 
Očito je jedino jaka RH mogla biti jamac Hrvatima u susjednoj državi da ne će biti majorizirani, da im ne će recimo tenk NATO pakta ili iz EU ući u banku i opljačkati ih, kao što se je stvarno dogodilo nakon Tuđmanove smrti, a da RH nije u ničemu priprijetila pljačkašima sa zapada koji su sustavno rušili sve hrvatske institucije u BiH. 
Njemačka je nenjemačka nacionalna država, ali isto vodi politiku izlaska na istok i na jugoistok prema Turskoj (dakako preko utjecaja, a ne teritorijalnim širenjem) kao i imperijalistička Njemačka u 19. i 20.st.
I ovaj put nalazi zajednički jezik s Rusijom koja je još uvijek ruska nacionalna država s tendencijom da postane sve više multinacionalna i multireligijska (ako se trend ne zaustavi, muhamedanci će i tamo postati većinom, a Rusi manjinom) država pandan SAD ili EU.
Kao i pred 80 godina na putu im se nalazi Poljska.
I tu su manje više otvorene karte, nenjemačka Njemačka želi da Poljska postane nepoljska kako bi se s takvom državom lakše upravljalo.
Bilo bi lakše nenjemačkoj Njemačkoj s poljskom Poljskom kad bi tamo bilo sve više azijsko-afričkih muhamedanaca te bi se tako izgubio polako poljski karakter poljske države.
Lakše se upravlja s tuđinskom narodom ako isti nije homogen i jedinstven.
Poljska, ali i Mađarska, Češka i Slovačka se tome suprostavljaju i inače tvore višegradsku skupinu država. 
Rumunjska je isto tradicionalno nepovjerljiva prema Rusiji, bila je izrazito antikomunistička dok je nije osvojila Crvena Armija.
Slična je stvar s Bugarskom koja je isprva bila glavna balkanska saveznica u 18.i 19.st. Rusiji, ali onda se je Rusija više okrenula Srbiji (pretpostavljam zato što je ruski prioritet bio doći na Jadran koji je u blizini Srbije, dok je bugarska obala na Crnom moru koje se lako može zatvoriti na Bosporu).
I tako se je rodila ideja, vjerojatno potekla od Poljske, vidimo sada podržana i od američkog predsjednika Trumpa, stvaranja zajednice država na tri mora, Baltika, Jadrana i Crnog mora, tromorje.
Dakle, u tu potencijalnu zajednicu uključena je još Hrvatska i Slovenija, a pretpostavljam da bi joj bila bliska i Ukrajina.
To izgleda kao proširena Austro-Ugarska za Rumunjsku i Bugarsku, manje Austrija i dio sjeverne Italije.
Povjesno naslijeđe može biti poveznica tih država jer su stoljećima živjeli u istoj državi, kulturno i religijski su kompatibilni (većina u toj zajednici pripadaju katoličkim državama i narodima, ostali su istočni shizmatici, ali oni koji nisu pokazali u povijesti mržnju prema katolicima) i većina u tim narodima, što je trenutno najvažnije, su bili ili jesu antikomunisti, protivnici zapadne dekadencije i nemaju povjerenja prema Rusiji koja još uvijek svoju vojsku naziva Crvenom armijom, koja se još nije ispričala zbog zvjerstava (čak je i M.Đilas u ime KPJ prosvjedovao zbog tisuća silovanih žena u Banatu od tovariša) koje je ta armija činila prilikom 'oslobađanja' i koji nisu zasigurno odustali od ideje da ponovno 'oslobađaju'.
Ove države su između ruskog čekića i njemačkog nakovnja i moguće je da se pružila povjesna prilika da sada dođu, nakon mnogo godina, ponovno do zraka i sunca.
Poljska je od svih nabrojanih najjača država i narod, koji je doduše imao imperijalističku prošlost kad su pod sobom imali Ukrajinu i baltičke države, te ih je taj imperijalizam koštao gubitka države koju je podijelila Rusija, Austro-Ugarska i Njemačka.
Poljaci su inicijatori ove ideje, ali mogu biti i oni koji će je uništiti ako nisu svjesni svoje imperijalističke prošlosti, ako recimo i dalje smatraju da imaju pravo na dio Ukrajine.
Mađari i Slovaci također imaju povjesnih nesuglasica (više nego mi i Mađari), Mađari i Rumunji isto, ali s obzirom na trenutnu situaciju u Europi u kojoj svi europski narodi nestaju, a dolaze novi osvajači s istoka i juga koji Europi ne pripadaju kulturno, religijski i rasno, onda bi bila ludost raščišćavati povjesne nesuglasice i nepravde, dok je na vratima zajednički neprijatelj.
Primjerice, smiješno je da se mi bojimo talijanskog iredentizma dok Talijani u Italiji strijepe od crnih osvajača iz Afrike.
Ako Talijani nisu u mogućnosti obraniti se u svojoj državi, kako bi se mogli onda baviti iredentom u Istri i Dalmaciji?
U sličnoj situaciji su manje više i ostali europski narodi.
Njemačka država vodi ekspanzionističku politiku (ekonomsku, jer za drugu nema snage, hrabrosti i najvažnije - ljude) dok Arapi im siluju djevojke ispred kelnske katedrale.
Zato se može reći kako masonske anacionalne elite upravljaju državama, i Njemačkom, i Francuskom, i Velikom Britanijom, i Španjolskom, a vjerojatno i našom državom, dok ove nesuglasice mogu biti samo igra kako bi se na kraju namentnulo riješenje 'samo od sebe' - dosta je rata i sukoba, ajmo svi u jednu državu.
Ne možemo reći pouzdano da nije i ova tromorska zajednica država pokrenuta u istom cilju, ali ne smijemo biti fatalisti ili oni koji u svemu vide neku zavjeru.
Nikad Sotona, a kamoli njegove ljudske sluge nemaju situaciju potpuno u svojim rukama.
Možemo biti sigurni kako upravo masoni žele da se izmišljaju urote tamo gdje ih nema kako bi se stekao krivi dojam da su oni svemoćni, ili da bi se sakrile ili stavile pod tepih njihove prave urote.
Mišljenja sam da je ova zajednica vrlo dobro rješenje ili put prema rješavanju naših neriješenih problema koje sam na početku nabrojao.
Vrlo je moguće da SAD vidi u suradnji EU odnosno Njemačke i Rusije opasnost za svoje zone utjecaja i svoju premoć, te da vidi zato u tromorju saveznika.
Nije nemoralno takvu priliku iskoristiti te se riješiti koliko je to moguće dekadentnog utjecaja zapada koji nam nameće sodomizam i sve ostale duhovne bolesti i to najčešće preko tobožnjeg prijateljstva Njemačke i Hrvatske, isto tako oduprijeti se zajedno s tim državama mogućem ruskom širenju prema ovim morima.
Znam da mnogi ljudi desnijih nazora vide u Rusiji saveznika zato što se tamo ipak ne dozvoljava širenje zapadnih bolesti liberalizma.
Moramo ipak znati kako u Rusiji nisu na vlasti kršćanski car i antikomunisti, kao i da je suvremena Ruska pravoslavna Crkva bila i ostala ekspozitura sovjetskih tajnih službi, da su svećenici i biskupi te Crkve poubijani u revoluciji, te da su nakon toga oni koji su ulazili kao kler tamo bili ili odobreni od boljševika ili njihovi ljudi na zadatku.
I nemojmo misliti kako nije u u našoj Crkvi, koja je sada novoredna, bilo biskupa i svećenika koji su surađivali s komunistima. 
Koliko sam upućen, Kuharić je nagovorio pred 20-tak godina ondašnju vlast da se ne otvaraju podaci jugoslavenskih tajnih službi koji bi mogli kompromitirati neke biskupe i svećenike.
Vjerojatno je slično bilo i u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, kao i kod muhamedanaca.
Ako nismo sami imali snage, znanja i hrabrosti iznijeti istinu na vidjelo, jer kako kaže Isus, istina će nas osloboditi, onda je moguće da se to dogodi u zajednici tromorja u kojoj ima više antikomunizma nego kod nas.
Budimo sigurni da su svi jugokomunisti, liberali i pervertiti protiv tromorja.
Između čekića i nakovnja čelik se kuje da bi postao čvršći i bolji.
Hrvatska država nije dobro zaživjela nakon oslobodilačkog rata protiv Jugoslavije i velikosrpstva.
Konstantno imamo vanjskog neprijatelja koji ne odustaje od našeg teritorija tako da negira čak i našu povjestnost i postojanje hrvatskog kraljevstva i naroda, a iznutra imamo petu kolonu koja operira u medijima, kulturi, školstvu i politici s ciljem da Hrvatska ostane samo kao zemljopisno-povijesni pojam i koji su uvelike potpomognuti sa zapada kojem smo kao naivci težili.
Vrijeme je da se konačno okrenemo našim povijesnim saveznicima koji su suočeni sa sličnim problemima kao i mi.
Možda bolje prilike više ne ćemo imati.
Kako je vjera važnija od narodne pripadnosti, tako kao kršćani trebamo podržati stvaranje zajednice država u kojoj će kršćanstvo biti, kao u Mađarskoj i Poljskoj, definirano u ustavu kao nacionalna i povjesna religija, a ne da ima isti status kao nekršćanske religije.
Nije to zajednica kršćanskih država, ali barem ide u dobrom pravcu.
Koji put je dobro biti između čekića i nakovnja.

petak, 28. srpnja 2017.

Misterij Neba

Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?

(Knjiga o Jobu, 38 poglavlje)
Tako Bog izaziva Joba koji se je usudio posumnjati u Božju pravednost i Um.
Ako niste primjetili Bog nije odgovorio Jobu zašto mu se je dogodilo zlo, zašto je Sotona ubio njegovu djecu, zašto mu je uništio posjed i bogatstvo, zašto mu je donio bolesti, odnosno zašto je to Bog dopustio Sotoni.
Bog mu odgovara - a tko si ti da me pitaš zašto sam to dozvolio?
Zar si ti bio samnom dok sam stvarao svijet, zar ti znadeš kako sam stvarao sve što postoji?
Malo tko bi od modernih ljudi prihvatio taj odgovor, ali Jobu je bio dovoljan da ponovno, ali ovaj put bolje, uzvjeruje u Boga i prepusti se Njegovoj providnosti.
Ljudska oholost još od Edena želi saznati Božje tajne kako bi čovjek postao kao Bog.
Dakako da je to zabluda, ne postoji škola za bogove, postoji sotonska škola za idiote koji su povjerovali u zabludu kako mogu postati bogovi.
Ta škola se zove magija ili magija pod krinkom znanosti koju otkriva neizravno Sotona uz dopuštenje Boga, ali uvijek tako da ljude dovede u veću zabludu.
Kad sam počeo pisati blog, pod dojmom kako nema dokaza da je Zemlja lopta odnosno sa rezultatima znamenitog Bedfordskog eksperimenta mjerenja zakrivljenosti Lopte koji je dokazao da je nema, barem ne u onom polumjeru zakrivljenosti kojeg nam je 'otkrila' znanost, pomislio sam kako će se sada posve srušiti kula od karata zvana religija znanosti, te da će se ljudi vratiti biblijskoj slici kruga Zemaljskog.
Pokret koji je posumnjao u Loptu je zaista se raširio, ali većina od onih koji su odbacili Loptu, nisu poput Joba prihvatili Boga koji kaže - 'tko ste vi da istražujete Moje tajne', nego su htjeli saznati, ako već Zemlja nije lopta, kako ona izgleda, kako izgledaju njezini stupovi na kojima ona počiva, kako izgleda nebeski svod koji dijeli vode od voda, kako izgledaju nebeska svjetlila, kako se kreću i po kojem zakonu po nebeskom svodu, kako to izgleda da Bog 'poput šatora' rastire Nebo i tako dalje.
Ubrzo se došlo do toga da su neki proponenti ravne Zemlje došli do zaključka kao i znanstvenici, moguće je kako sve što vidimo nije stvarno, nego je samo nekakva računalna simulacija ili da postoje paralelni svijetovi, a ovaj naš je s ravnom Zemljom.
Ako ne možemo rastumačiti, ili barem ne elegantno, kako se na južnom obodu kruga Zemaljskog vide drugačije zvijezde i u drugom smjeru okretanja nego na sjevernoj dijelu, onda je to zato što se radi o simulaciji ili o nekim paralelnim svijetovima i tako dalje.
Da, vidio sam snimku koja pokazuje kako se sa zakrivljenim svodom kao lećom to (okretanje zvijezda u suprotnom smjeru na jugu Zemlje) može dokazati, ali ovdje želim istaći ljudsku slabost koja ga vodi u propast kad želi saznati Božje tajne.
I nisu samo upitne zvijezde nebeskog svoda, nema pravog ili zadovoljavajućeg modela kretanja Sunca iznad ravne Zemlje koji bi imao antarktički dan preko cijelog dana tijekom zime.
Dakle, ljudi su mogli vjerovati sv.Pismu i odbaciti Loptu, ali nisu.
Ovako su bili u zabludi stoljećima, najčešće zbog toga što su slijepo vjerovali Aristotelu, da su tek s izumom i primjenom teleskopa vidjeli da Zemlja nije lopta.
I umjesto da sad 'stanu na Loptu' te se okrenu sv.Pismu i Bogu, oni žele napraviti model Neba i Zemlje.
I tako sad s ravnom Zemljom upadaju u iste zablude kao i Loptaši znanstvenici.
Vjerujem da je to pravedna Božja kazna ljudskoj oholosti koja želi imati Božje ili znanje anđela kojeg im je Bog dao, ali nije dao ljudima, sigurno zbog valjanog razloga.
Mi o Nebu možemo samo maštati, ali do Neba, dok smo živi, osim po posebnoj Božjoj milosti koju je dao sv.Pavlu, ne možemo doći niti Ga možemo mjeriti i ispitivati.
To što mi mjerimo optikom, to je najčešće zabluda zato što ne znamo sve pretpostavke svjetlosti, ne znamo dal gledamo sliku koja se odražava na primjer na nebeskom svodu, ili gledamo izravno nebeska svjetlila.
U ovom slučaju se radi o metafori skolastika koji raspravljaju koliko konj ima zuba umjesto da mu otvore usta i izbroje, osim što u ovom slučaju mi ne možemo otvoriti 'usta Neba', ali se pravimo kao da pouzdano znamo što je Nebo, pa čak i da pouzdano znamo kako je to sve računalna simulacija.
To je dakako ludost, a ne zdrav razum na djelu. 
Bog nas je prepustio ludilu s pravom.
I sad nešto što je povod ovom tekstu.
Slijedeći mjesec, u kolovozu 21., biti će potpuna pomrčina Sunca koja će se djelomično vidjeti u sjevernoj Americi, točnije uzduž SAD.
Zanimljivost tog fenomena je da podaci ponovno ukazuju kako je model Lopta kriv.
Naime, ako se naša Lopta okreće brzinom jedan okretaj na dan u smjeru zapad-istok, a Mjesecu treba mjesec dana da se okrene oko Zemlje, onda se Mjesec okreće otprilike 28 puta sporije od Lopte oko Lopte.
I nije stoga važno dal se on okreće u smjeru istok-zapad ili zapad-istok oko Lopte, važno je za razmatranje pomrčine Sunca da se okreće toliko puta sporije.
Stoga u modelu Lopti, pomrčina Sunca bi se trebala najprije vidjeti na istočnoj obali SAD, a na kraju na zapadnoj obali.
Međutim, činjenice su suprotne, pomrčina Sunca putuje od zapada prema istoku, a trebala bi obrnuto po vladajućem znanstvenom modelu koje se uči u svim školama i fakultetima, koje se promovira preko svih medija, osim zasad nekontroliranog interneta i nekih rijetkih emisija na TV koje su 'na rubu znanosti'.
I još nešto, sjena Suncu koju stvara Mjesec trebala bi biti velika kao Mjesec kakvim ga loptaši drže velikim, ali je ona kudikamo manja.
Sunce je u modelu Lopti reda veličine udaljenije od Zemlje nego što je to Mjesec, i oni su de facto iste veličine kad se gledaju sa Zemlje, ta vidimo tijekom pomrčine Sunca kako Mjesec idealno prekrije Sunce, onda je neobjašnjivo kako je sjena Mjeseca toliko puta manja nego što bi trebala biti.
Ovo je samo još jedan dokaz kako ljudi ne mogu saznati dok su živi tajne Neba, te da većina ljudi lako bude prevarena preko znanstvenika koji su novovijeki svećenici religije humanizma i znanosti.
Stoga, žudimo za znanjem i ljubavlju koju nam daje Bog besplatno i koja nam jedino treba i nedostaje, sve ostalo nas vodi u propast.
U nastavku su dvije snimke koje pokazuju ono o čemu sam pisao.




četvrtak, 27. srpnja 2017.

Trinaesti vodič

Početi ću s prvom dilemom.
Kudikamo lakšom.
U hrvatskom jeziku je koncem 19.st. prihvaćeno pravilo 'kako izgovaraš, tako piši' dakle fonetski pravopis. Za razliku od prethodnog razdoblja 'piši da lijepo izgleda'.
Pa je prva dilema kako to da nas uče kako je pravilno napisati 'trinaest', a ne 'trinajst' kad svi tako izgovaramo. Jezik se lomi ako izgovaramo 'trinaest', ali ipak smatram da bi trebalo vratiti stari korijenski pravopis lijepog pisanja (većina jezika ima takvo pravilo).
A sada puno važnija dilema koja se tiče vodiča br. 13 iz knjige Ignacija Loyolskog "Duhovne vježbe".
Vodič nam kaže:
Kako bismo bili u svemu u pravu, trebamo uvijek držati da bijelo koje vidim je crno, ako Hijerarhijska Crkva tako odluči, vjerujući da između Krista našeg Gospodina, Zaručnika, i Crkve, Njegove Zaručnice, je isti Duh koji vlada nad nama i usmjerava nas prema spasenju naših duša. Zato što preko istog Duha i našeg Gospodina koji nam je dao deset Zapovijedi, naša sveta Majka Crkva je vođena i upravljana.
Tekst sam radi lakšeg prevođenja uzeo odovuda , međutim skinuo sam s arhive.org Loyolinu knjigu izdanu 1847. od katoličkih izvora te sam vidio kako je prijevod isti (jer je original na latinskom) uz male stilske razlike.
Kako bi danas taj vodič vodio moderne katolike?
Kad je Bergoglio rekao da ne postoji katolički(kršćanski) Bog, a Bergoglia moderni katolici drže papom koji je na čelu Hijerarhijske Crkve (i on je isto isusovac) o čemu piše prvi isusovac Loyola, onda bi isti katolici trebali zaboraviti, ako su ikad i znali, da postoji Bog koji je utemeljio Crkvu i objavio kako su sve druge religije lažne, da su bogovi drugih religija demoni, te prihvatiti to što kaže Bergoglio jer on je na čelu Hijerarhijske Crkve koju vodi Duh Sveti pa tko ne sluša Bergoglia, taj ne sluša Duha Svetoga i taj je buntovnik protiv Isusa Krista, Zaručnika čije je Zaručnica ta ista Crkva koju vodi Bergoglio.
Kako sam višekratno pisao na blogu ali nisam spominjao Loyolu, ovaj trinaesti vodič ravno vodi do Antikrista.
Ne radi se o tome da naše oči ne vide kako se kruh i vino pretvaraju u Tijelo i Krv Gospodina Isusa Krista, pa moramo vjerovati Crkvi da se to događa, jer u sv.Pismu jasno piše kako je Isus rekao kako je to stvarno Njegovo Tijelo i Krv.
Tko god čita sv.Pismo očima vjere zna i vjeruje kako je Isus Krist stvarno prisutan u Euharistiji.
Ovdje se radi o drugom, o tome kad nam naša čula i naš um kaže jedno, a Crkva tvrdi suprotno, onda moramo uzeti da nas naša čula i um varaju.
I kad nešto Bergoglio laprda kontradiktorno, moramo se praviti kako to nije.
Kad kaže kako se bludnici (razvedeni, pa ponovno oženjeni, ili oni koji žive nevjenčano) i sodomiti mogu pričešćivati, to je tako i katolici to moraju prihvatiti.
Kad bude rekao da se ateisti mogu spasiti, i to se mora prihvatiti kao Bogom objavljena istina preko najskromnijeg klauna koji nosi bijelu kapicu, i ponekad stavlja crvenu lopticu na nos.




Oops, to je već rekao pred nekoliko godina.
Povijest se posljednjih pet stoljeća može nazvati "Od Loyole do Bergoglia, od prvog do posljednjeg isusovca".
Ne trebamo se začuditi kako su isusovci mogli podmetnuti jansenistima da su heretici, jer ako netko u hijerahiji kaže da su neki katolici heretici, onda su oni sigurno heretici ma kako se trudili dokazati da nisu.
Tim više su heretici zato što se uopće pokušavaju braniti umjesto da prihvate svoju presudu koja dolazi od Duha Svetoga, jer ne zaboravimo, ako hijerarhija Crkve nešto kaže, to je isto kao da kaže Duh Sveti.
Ako se ne varam, jedna 'naučiteljica Crkve' (sve do Vatikana II nije bilo naučiteljica Crkve što je u skladu sa sv.Pavlom koji je zabranio ženama naučavati u Crkvi) je nekoliko stoljeća prije Loyole izjavila slično, kako se papu mora bezuvjetno slušati.
Zašto pape nisu osudili takvu papolatriju pa čak i eklesiolatriju (klanjanje Crkvi kao da je Bog)?
Očito im je laskalo i godilo da imaju ideologiju isusovaca koja im daje moć koju ima samo Bog.
Ali Bog ne može biti kontradiktoran, Bog ne može istinu pretvoriti u laž i obrnuto, Bog ne može jedno govoriti u jedno vrijeme, a onda to poslije zanijekati, Bog ne može protiv uma kad On jest Um.
Sve mi se više čini kako su protestanti imali djelomično pravo s obzirom na kritiku papolatrije ili na prodavanje indulgencija kao i na nemoral ondašnje renesansne hijerarhije Crkve u Rimu, ali umjesto da se Crkva reformira, to jest vrati na stanje Crkve iz prvog tisućljeća, ona je ignorirala svoja zastranjenja i krenula s diviniziranjem hijerarhije Crkve i tjeranjem puka na bespogovornu poslušnost Crkvi.
U isto vrijeme renesanse i baroka odjednom je postalo 'pobožno' prikazivati naga tijela u crkvama, što je bilo nezamislivo prije, ili postaviti velika brončana vrata na crkvi sv.Petra u Vatikanu na kojima su prikazani poganski junaci i poganski bogovi*.
Čak je prikazana scena u kojoj Zeus sodomistički zavađa dječaka Ganimeda. O tome sam pisao davno na blogu.
Također, grijeh kamatarenja više nije smatran grijehom, inače ne bi niti mogao nastati moderni vijek koji se temelji na bankarstvu to jest lihvi i postojanju pravnih osoba odnosno trgovačkih društava (lukavo smišljen način da se izbjegne odgovornost zbog prijevare te da se prikriju klike koje s tim društvima upravljaju).
Pitao sam se zašto su pape, biskupi i teolozi šutjeli kad se je događala prva industrijska revolucija, kako to da nisu niti izrazili sumnju da to možda ne će sve dobro završiti.
Zato što su se oni već tada identificirali s modernim vijekom.
Vratimo se na papinstvo.
Ako je sv.Pavao anatemizirao i anđela s Neba ako bi ovaj krenuo naučavati nešto protivno Evanđelju, kako se je moglo doći do toga da papa može govoriti što god hoće, negirati Objavu te i dalje biti papom prema kojem vjernici moraju imati slijepu poslušnost?
Čitamo kako je sv.Augustin u ime cijele afričke Crkve priprijetio ondašnjem papi (čini mi se da je bio Zosimus) kako će odijeliti se od njega ako ovaj ne osudi zabludu pelagijanizma.
Kako je to mogao ako se papu uvijek mora bespogovorno slušati ma što god on kaže i učini?
Očito je shvaćanje papinstva i Crkve u prvom tisućljeću bilo drugačije nego u modernom vijeku.
Mnogi sedevakantisti osuđuju 'otpornike' to jest one u krugovima oko SSPX koji prihvaćaju Bergoglia kao papu, ali ga ne žele slušati, pružaju mu 'otpor'.
Obrazloženje je kako se papu mora slušati, ali mi se čini da oni smjeraju upravo na slijepu poslušnost koja je i dovela do novoredne Crkve.
Kažu i vjeruju da pravi papa ne može naučavati zablude.
Slažem se, ali oni opet vjeruju da ako je netko zasjeo u stolicu sv.Petra legitimno, da ga nitko nema pravo suditi ili osuditi, jer iznad njega je samo Krist.
Ustvari oni vjeruju kako Bog ne će dozvoliti da itko tko je postao na legalan način papa napravi nešto protivno vjeri.
Stoga grčevito brane slučaj anatemiziranog 'pape' Honorija kojeg je treći Sabor Crkve u Cargradu, zajedno s carigradskim patrijarhom Sergijem, osudio kao heretike monoteletiste.
Po njima to je bila zabluda Sabora, Sergije je heretik, a Honorije samo nije bio dovoljno oprezan.
Ali onda je ne samo taj Sabor Crkve u Carigradu bio nevaljao, nego je i papa Lav koji je prihvatio isti Sabor i osudu Honorija bio u krivu, i onda su niz papa koji su u slijedećim stoljećima u papinskoj prisegi osuđivali Honorija bili u krivu. Kako se onda može vjerovati papama ako oni nekog papu nepravedno osuđuju da je bio heretik?
Sedevakantisti se stoga tvrdo drže teze kako je sve bilo u redu do Ivana XXIII (i ja sam sedevakantist jer mi zdrav razum kaže kako Bergoglio nije katolik to jest nije papa, ali nisam prihvatio 'dogmu' kako je sve krenulo naopako tek sa Ivanom XXIII)
Mislim da nam zdrav razum uz pomoć povijesti zadnjih nekoliko stoljeća svjedoči kako papa nije supermen, kako Crkva ima pravo osuditi i izbaciti iz stolice sv.Petra bilo kojeg papu kao što to ima pravo i za bilo kojeg patrijarha, biskupa ili svećenika kad isti izdaju apostolsku vjeru ili sa svojim javnim nemoralnim činima bacaju ljagu na Crkvu.
Gospodin je molio da sv.Petar ne izgubi vjeru, da mu vjera ne malaksa, jer on je Njegov izbornik koji vodi Crkvu, ali očito nije molio da Honorije može nekažnjeno očijukati s herezama, ili renesansni pape uživati u javnom nemoralu, ili da pape mogu proglašavati svecima i idealima one koji papolatriju uzdižu na pijedestal bogoslovnih krijeposti, ili da Bergoglio može reći kako je Crkva besmislena jer ateisti se isto spasavaju, a kršćanski Bog ne postoji.
Nakon stoljeća lutanja od apostolske vjere, zar je čudno da nas je Bog prepustio ovakvim vremenima?
Moramo se vratiti korijenima kršćanstva, previše ima taloga koje se naziva kršćanstvom, ali to nije.
U korespondenciji s jednim uvaženim čitateljem (ne objavljujem mu ime jer možda to ne bi želio) saznao sam kako je sve do sedmog stoljeća bilo nezamislivo na zapadu, kao što je to još uvijek na istoku, da bi svećenici imali sv.Misu bez puka.
Zar nismo čuli obrazloženje kako je sv.Misa ista Žrtva bilo na istoj tisuću ljudi ili samo jedan svećenik?
Sve do pred šezdesetak godina znalo je u istoj crkvi biti istovremeno toliko Misa koliko ima oltara i na svakom oltaru misio je jedan svećenik, najčešće sam bez ministranta i puka.
Zar nije tada bilo višestruke milosti jer je bilo toliko puta više Misa?
I zar ne bi po toj logici bilo bolje da svećenici mise bez prestanka, uz prekide zbog spavanja, prehrane i osobne higijene?
To nas dovodi do pitanja što je to Žrtva na Misi.
Vjerujem da je to ista Žrtva na Kalvariji, a nikako neka nova Žrtva koja se onoliko puta daje koliko puta se misi, pa ako ima više svećenika i više oltara onda ima toliko puta više koristi i milosti od Misa.
Znam da će mi netko reći - pa to Crkva ionako naučava, zašto tvrdiš da Crkva tvrdi kako je svaka Misa neka nova Žrtva?
Zato što se praktično zbog ideje kako svaki svećenik mora svaki dan misiti bez obzira bilo ili ne bilo ljudi na Misi, te ove gore navedene situacije da se istovremeno davalo više Misa u istoj crkvi, u to nije vjerovalo.
Misa je sjećanje ili mistično uranjanje u kalvarijsku Žrtvu, s prvenstvenim ciljem da vjernici blaguju Isusa kao nebesku hranu, a ne da se na svakoj Misi obnavlja Isusova Žrtva.
Zar je Isus do sada, iako je u slavnom stanju nebeskog blaženstva, milijune i milijune puta bio raspet i dan kao Žrtva Bogu Ocu radi naših grijeha kad god je neki svećenik imao Misu?
Kakva je to savršena Žrtva kad se mora svaki dan ponavljati tisućama puta?
Nešto je sigurno krenulo krivo sa Crkvom na zapadu kad je evidentno da bi se apostoli ili kršćanski oci zgrozili s činjenicom da neki svećenik daje Misu, a nitko se ne pričešćuje, jer samo je on na Misi.
Da me se ne bi krivo razumilo, čvrsto vjerujem kako je naš Gospodin Isus Krist, stvarno prisutan u Euharistiji.
Ali Misa je sakrament zajedništva Crkve s Isusom Kristom, ako nema vjernika koji se pričešćuju, čemu onda Misa?
Čemu obveza svećeniku da dnevno daje Misu ako nema oko sebe vjernika koji su spremni na Misi uroniti mistično na Golgotu i uzeti u zajedništvu s ostalim vjernicima Bogočovjeka koji nam se daje za hranu?
Također sam od istog čitatelja saznao kako su kršćanski oci smatrali skandaloznim ako bi netko bio na Misi vjernika (jer prije te prave Mise bila je Misa katekumena i pokornika koji su napuštali crkvu nakon biblijskih čitanja i molitve za njih) a da se nije pričestio.
Zašto bi netko otišao na Misu ako zna da nije dostojan uzeti Tijelo Kristovo? 
Takvi su kako napisah bili ili katekumeni koji se još nisu krstili pa nisu dostojni, ili su to bili javni pokornici koji su se ispovijedili da bi bili dostojni kad im istekne pokora.
Takve ozbiljnosti u kršćanstvu nam nedostaje, jer ne možemo sjediti na dvije stolice, ugađati sebi (to jest indirektno Sotoni) i Bogu.
Crkva je zajednica vjernika i da budem iskren ja je još uvijek tražim.
Crkva nije, kako mi je objasnio taj čitatelj, protestantski odnos između mene i Boga u nekom sakramentu ili molitvi, nego između mene koji trebam pripadati zajednici pravovjernih kršćana i Boga.
Gotovo sve molitve od Očenaša pa do molitvi na sv.Misi su u pluralu, molimo za nas, ili kad molimo za nečije obraćenje onda molimo Boga da isti bude dio nas, dio Crkve, dio Kristovog mističnog Tijela.
Ovaj zajedničarski kamen temeljac Crkve uvelike je nestao u modernim vremenima (i zato mnogi katolici postaju laki plijen protestantskih sekti koji izrazito daju naglasak na zajedništvo).
Naravno, ne plediram na novorednu Misu koja se je toliko posvetila lažnom zajedništvu ljudi da je iz Mise izbacila Boga.
I nije dogma da sv.Misa mora biti na latinskom ili staroslavenskom jeziku. Ti jezici su prihvaćeni zato što je većina kršćana tada živjela u Rimskom carstvu i znali su latinski jezik (ili staroslavenski u vrijeme doseljenja Slavena u Europu).
S novijim jezicima je uvijek problem što se nikad ne mogu odgovarajuće prevesti stare molitve koje su sastavni dio Mise, a ne da bi se svećenici ili oni koji znaju latinski osjećali povlaštenima jer znaju latinski ili staroslavenski ili da puk ne bi znao kakve su to molitve i koji im je izričaj.
Dakako i da bi kršćani raznih naroda i jezika osjećali zajedništvo preko zajedničkog liturgijskog jezika.
Pred našim očima ruši se novoredna sekta za koju ne možemo reći da je nastala preko noći na Tiberu šezdeset i neke prošlog stoljeća.
Molimo Boga da nam pomogne odstraniti sve ono što nije Božje, a smatrali smo to naukom Crkve, te da nam da milosti kako bismo našli našu braću i sestre u Kristu.
Po uvodnom primjeru trinaestog vodiča Ignacija Loyolskog vidimo kako se lako može ubaciti zabluda kao nauk Crkve i kako oni koji bi trebali biti pastiri koji brane Kristovo stado, otvaraju vrata vucima.
Nadam se da nisam nikog s ovim tekstom sablaznio, jer vjerujete mi, to mi nije nipošto namjera.
Previše vidimo sablazni oko onog što se naziva Crkvom da bismo smatrali kako imamo pravo bježati od nezgodnih pitanja glede Crkve.
Moramo tražiti uzroke i ako je moguće vrijeme kad su neprijatelji Crkve preuzeli izgled Crkve.
Jedino je tako moguće da se vrati apostolska Crkva.

* Ta poganska vrata postavio je Eugen IV, poznati papa kojeg se često citira u njegovoj ex cathedra izjavi "Cantate Domino" kad se želi reći kako izvan Crkve nema spasenja, a Crkvi ne pripadaju ni heretici, ni shizmatici, ni pogani (tu spadaju i muhamedanci), ni židovi makar bi dali svoj život za Krista ako ne bi pripadali u trenutku smrti Crkvi.
Zar je ta dogma onda nevažeća zato što je Eugen IV stavio poganska vrata na crkvu sv.Petra?
Dakako da je važeća, zato što Eugen IV nije time davao novu dogmu koja nije dotad bila nikad objavljena, jer još su kršćanski oci i kasniji pape imali izjave EENS (extra Ecclesiam nulla salus).
Eugen IV poznat je i po tome što je sazvao firentinski Sabor Crkve ("Cantate Domino" je iz tog razdoblja) koji je nakratko vratio istočne shizmatike u Crkvu, ne samo one koji su pripadali Carigradskom patrijahatu, nego i Armence monofizite, neke nestorijance (nisam siguran za Kopte). Na pritisak Turaka i nekih koji nisu mogli podnijeti zapadnu Crkvu, novo prisajedinjeni istočni kršćani, kad su se vratili natrag, odbacili su svoje potpise i tako se opet vratili u shizmu.
Međutim, osim tog neuspjelog povratka u Crkvu, na firentinskom Saboru dogodilo se je nešto što je dramatično promjenilo, i to na gore, duhovni vidokrug Europe.
Medici, koji su iz Firence i koji su njome vladali, ali i često s papinskom Stolicom, bili su jako zainteresirani da se Sabor Crkve tamo održi (inače se bili tada ratovi oko papinske Stolice, zasjedali su paralelno suprostavljeni Sabori Crkve te je Firenca pod Medicima bila saveznica Eugena IV).
Htjeli su se domoći poganskog nauka Platona, neoplatonista i magijskog znanja egipatskog, mitološkog ili ne, Trismegistosa čije su knjige imali istočni shizmatici koji su došli u Firencu.
Očito ih nisu slučajno nosili sa sobom, nego je to bilo u dogovoru s Medicima.
Također je očito ako je visoki kler istoka imao te knjige, da je i tamo bilo i te kako poganstvo pomiješano s kršćanstvom.
Medici su se odmah nakon toga dali na prevođenje tih okultnih knjiga jer su bili željni demonske moći.
Ne smijemo biti iznenađeni kad saznamo da su te knjige prevodili svećenici poput Marsilia Ficina koji su duboko bili povezani s okultizmom i koji su zaslužni za širenje krivovjerja humanizma u renesansi i koje je dan danas vladajuća ideologija u svijetu.
Tako se je magijski naoplatonizam koji je bio praktično uništen na zapadu, ponovno vratio na zapad preko istoka na Saboru Crkve koji je trebao ujediniti istok sa zapadom. 
Uskoro pape odlažu svoju papinsku krunidbu ako im se ne slaže horoskop, pape podižu usred Rima poganske obeliske koji su tobož simboli pobjede kršćanstva nad poganstvom koje se je upravo tada raspirilo poput požara Europom, čarobnjaci postaju sastavni dio dvorova europskih kraljeva (od kojih je najznamenitiji John Dee na protestanstkom dvoru engleske kraljice Elizabete i koji je preteča sotoniste A.Crowleya), pojavljuju se okultne sekte poput rozenkrojcera, za njima slijede masoni, iluminati i tako dalje.

utorak, 25. srpnja 2017.

Još malo o predestinaciji

Jehovi svjedoci vjeruju kako Bog nije znao što će se dogoditi kad je odlučio stvoriti svijet.
Čitam opata Guerangera u njegovoj poznatoj "Liturgijskoj godini" i u osmini Tijelova piše kako je Bog imao prvotni ili primitivni plan koji nije uspio zbog istočnog grijeha.
Zato je Bog morao skovati nakon toga novi plan.
Ali da je Gueranger nastavio dalje sa svojim krivovjernim pelagijskim razmišljanjem onda bi došao do zaključka kako Bog svaki čas mora mjenjati svoje planove jer po tom krivovjerju Bog ne može utjecati na čovječju slobodnu volju.
Ili ako pokuša utjecati, nema jamstva da će u tome uspjeti.
Stoga u suštini nema razlike između takvih katolika i Jehovih svjedoka.
Uzmimo na primjer stvaranje Isusove ljudske duše.
Po pelagijskom krivovjerju Bog nije mogao pouzdano znati dal će Isusova ljudska duša i volja biti poslušna Isusovom nestvorenom božanstvu (jer znamo kako je dogma da su u Isusovoj osobi dvije naravi i dvije volje, božanska i ljudska).
Znači moglo se je dogoditi, slično kako se je Bergoglio blasfemično  narugao sv.Trojstvu, da Isus, pravi Bog i pravi čovjek, bude u sebi raspolućen, da bude poput shizofreničara u kojem se stalno sukobljavaju Božja volja i ljudska volja.
Mogao je po tome Isus odbiti Muku i onda skroz i bespovratno poremetiti Božji plan otkupljenja, jer samo Onaj tko je pravi Bog i pravi čovjek mogao je otkupiti grješno čovječanstvo.
Ustvari Božje izabranike, te bi tako Bog postao vječno nesretan jer one koje je izabrao za spasenje ne može spasiti.
Ludost ako ne i blasfemija je stoga vjerovati kako se ljudska volja može suprostaviti Božjoj volji.
I kao što sam objasnio prethodno, Božja milost ne mjenja na silu ljudsku volju, nego je nepogriješivo dobija na svoju stranu kad dotičnom svom izabraniku pokaže kako je Bog neizmjerno dobro u odnosu na neka stvorenja čiji je rob do tada isti čovjek bio.
Ali kako nam piše sv.Pismo, Bog je egipatskom faraonu otvrdnuo srce tako da ako je možda faraon i htio pustiti odmah Izraelce iz egipatskog ropstva, on to nije učinio jer mu je Bog otvrdnuo srce.
(a Bog je to činio da pokaže Izraelcima s nizom čuda kako je moćan i moćniji od egipatskih demona, zato je otvrdnuo srce faraonu).
Bog ne može nekog nagovarati na zlo, ali ga može prepustiti demonima i utjecaju zlih ljudi i to je po mojem mišljenju način na koji je Bog otvrdnuo srce faraonu. 
I u tome nema nepravde, jer ljudi su grješni i zaslužili su biti robovi Sotone, nije faraon bio neki svetac kojeg je Bog nepravedno prepustio utjecaju demona.
Demoni su nehotimično oruđa Božje pravde i volje na Zemlji i nikad demoni ne mogu pristupiti nekom čovjeku i zavoditi ga na zlo ako to Bog ne dopusti.
Stoga se može pouzdano znati kako je Zmija s dopuštenjem Boga bila na stablu spoznaje dobra i zla, i kako je Bog oduvijek znao da će Adam i Eva pasti na iskušenju i počiniti istočni grijeh i kako će se zbog toga Riječ utjeloviti i podnijeti Muku.
Bog ne radi planove, nego onako kako je on odlučio da će biti tako i bude.
I Bog nije nestalan, Bog ne mjenja svoju misao.
Uostalom kako bi uopće mogla postojati biblijska proročanstva ako Bog nije suveren i oduvijek zna što će se dogoditi i da se ništa ne će dogoditi što On ne bi želio da se dogodi.
Ako je Bog odlučio da se Riječ utjelovi od Marije vazda Djevice i da bude Davidov potomak, onda je sudbina svih Isusovih predaka od Adama do Marije unaprijed utvrđena Božjom odlukom.
Jer da se je samo jedan od Isusovih mnogih predaka nije našao sa svojom ženom ili mužem, ili da im se nije dogodilo to što im se je dogodilo u životu, Marije niti Isusa ne bi bilo.
Potpuno isto kao na primjeru Isusa možemo razmatrati predodređenje Marije da bude Bogorodica.
Ona nije na silu postala Bogorodica, ali je ludost pomisliti kako je anđeo Gabrijel kojeg je Bog poslao strepio ne će li Marija odbaciti to što joj je on kao glasnik Božji predložio.
Ona koja je milosti puna više nego ostali stvoreni svijet nije mogla odbiti ulogu koju joj je Bog od vječnosti predoredio. 
Besmilica je pomisliti kako su Bog i cijeli nebeski dvor, kao i duše pravednika u podzemlju tada bili bez daha jer nisu znali dal će Marija reći 'fiat'.
Tko bi tako čitao i interpretirao sv.Pismo taj bi bio sličniji manihejcima koji drže da postoje dva boga, dobar i zli, te da među njima vlada neizvjesna borba, nego Isusovim sljedbenikom.
Bog ne bi bio Bog kad bi bacao kocku ili u besmislici evolucije ili da ne zna oduvijek što će biti i da se ništa ne će dogoditi što On ne želi, nego se sve događa baš onako kako je On odlučio u vječnosti prije stvaranja.
Zašto ljudi ne žele takvog jedinog mogućeg Boga?
Zato što žele biti bogovi koji sami sebe spašavaju i podižu u Raj, bez obzira željeli Raj na Zemlji bez Boga, ili Raj na Nebu bez Boga koji je Bog.
Oholost je dakle razlog zašto ljudi ne žele vjerovati u Božju predodređenje.
I nikad nije bilo manje vjere u tu dogmu Crkve nego u naše vrijeme.

P.S. Mali osvrt na isusovce moliniste čije heretičko semi-pelagijsko mišljenje su prihvatili skoro svi moderni teolozi.
Kako bi opravdali svoju tezu i težnju o ljudskim zaslugama u prihvaćanju Božjeg milosrđa, oni kažu kako je Bog, kao u nekom nizu beskonačnih pokusa i varijacija mogućih svijetova, vidio one koji će htjeti prihvatiti Njegovu milost, te je onda takve izabrao i dao im milost spasenja.
Ovo prevladavajuće vjerovanje ima četiri 'rupe':

1. Isus kaže da nitko ne dolazi k Njemu osim onih koje Otac povuče, zatim drugom prilikom kaže kako je On (kao Bog) izabrao apostole to jest one koji su u Njega povjerovali, a ne obrnuto.
Molinisti u stvari kažu da su oni izabrali Isusa, a ne On njih.
Time oni sebi, i onima koji im povjeruju, kažu kako Božji izbor nije Božji, nego ljudski te stoga, kako kaže sv.Augustin, traže nagrade, a dobiti će samo kazne.
Tako možemo molinizam prispodobiti s nekim plesačem koji želi plesati sa svim ženama, ali nekako je doznao da neke od njih ne žele plesati s njim, a neke žele.
I tako on uputi poziv na ples samo onim ženama za koje je doznao da žele plesati s njim.
Zar se može reć da je plesač izabrao žene s kojima će plesati ili obrnuto, da su neke žene izabrale plesača?

2. Sv.Pavao nam kaže kako Bog daje ne samo moći-milosti činiti dobro, nego daje svecima i htjeti činiti dobro.
I ovo drugo je prva milost koju Bog daje, Bog mjenja srca grješnika u srca svetaca kojima je jedini cilj ugoditi Bogu čineći dobro.
Kako sam već više puta naglašavao, Bog to ne radi na silu, nego u nutrini čovjeka koji je Njegov izabranik se pokaže onakvim kakav jest te svaki čovjek koji uvijek bira nešto što smatra većim dobrom, se tada okreće za Bogom i odbacuje sve stvorove koje je dotad držao najvećim dobrom.
Ovo možemo isto prikazati slikom.
Zamislimo da su sve žene postale slijepe svojom krivicom (istočni grijeh koji se naslijeđuje traducianizmom) te plešu s nekom nakazom (Sotonom) koji im se pričinja najljepšim plesačem.
Ali pojavljuje se najljepši Plesač koji u moru žena koje Ga mrze, a ljube nakazu, izabire neke žene kojima otvara oči i te Božje izabranice vide kako su dotad plesale s nakazom i ubuduće žele samo plesati s Plesačem.
Plesač ih nije primorao na ples, kao što ih nije prije ni nakaza, cijelo vrijeme oni imaju slobodnu volju, ali nekima Plesač otvara oči i one Ga zavole.
Izbor je dakle bio Plesačev, a ne da su žene izabrale Plesača same po sebi, nego po tome što im je On otvorio oči jer ih je prethodno izabrao.
Plesač je mogao otvoriti oči svim ženama, ali nije, jer tada se ne bi niti moglo govoriti o izboru koji podrazumijeva da se od jedne skupine odabiru pojedinci.
Pojam Božji izabranici podrazumijeva da Bog neke ljude izabire za spasenje i to bez ikakvih prethodnih ili naknadnih zasluga, a druge ostavlja neizabranima koji ostaju u svom stanju zla za kojeg su sami krivi (i ovo se ne može, po mojem mišljenju, protumačiti bez traducianizma).

3. Kako Bog ne baca kocku (ali niti ljudi kad manifestiraju svoju slobodnu volju to jest biraju ono što smatraju većim dobrom za sebe), tako je Bog mogao stvoriti svijet u kojem se ne bi trećina anđela pobunila, u kojem prvi čovjek ne bi bio Adam, nego netko drugi tko ne će nikad počiniti ni istočni ni ostale grijehe i čije potomstvo će isto tako biti bez grijeha (ali tada nas ne bi bilo, jer mi smo potomci Adamovi, mi ne možemo postojati ako nije postojao Adam što jasno proizlazi iz traducianzma o čemu sam pisao na početku bloga).
Po molinistima Bog je trebao, ako uopće vjeruju da Bog ne baca kocku, stvoriti takav svijet u kojem Pakla ne bi bilo i ne bi bilo potrebe za Božjim izabranicima kad nitko nije proklet.
To proizlazi iz temeljne zablude pelagijanca to jest molinista - Bog želi da se cjelokupno čovječanstvo spasi.
Ponavljam, da je to htio, onda bi stvorio svijet bez Pakla.
Evidentno je kako to nije bio Božji izbor, odnosno Božja misao (kaže Bog - moje misli nisu vaše misli).
Idealan svijet je svijet kojeg je Bog stvorio, u kojem će se trećina anđela pobuniti, a prvi čovjek i žena počiniti istočni grijeh i u kojem će se Bog utjeloviti, podnijeti otkupljujuću Muku i koji će na kraju doći suditi žive i mrtve, od kojih će Njegovi izabranici dijeliti vječno blaženstvo s Njim, a ostali dijeliti Njegovu srdžbu i kaznu u vječnom ognju.
To je svijet u kojem se očituju Božji atributi, prvenstveno ljubav, milosrđe i pravda.
U svijetu kojeg zamišljaju molinisti da ga je trebao stvoriti i urediti Bog, toga nema.
Bog nije uzrok zla, ali Bog je dopustio zlo kako bi se On manifestirao u svijetu i kako bi Njegovi izabranici imali veće blaženstvo nego što bi ga imali da nema zla.

4. Molinisti su praktični teistički evolucionisti, i mala je vjerojatnost da ćete sresti nekog isusovca koji ne vjeruje u evoluciju.
Jer molinizam kaže - Bog je ispitivao sve moguće beskonačne kombinacije stvaranja svijeta (tobož imao je dosta vremena za to u vječnosti) dok nije naišao na kombinaciju koja mu se je svidjela jer je u njoj vidio da će recimo Marija reći svoj 'fiat', a Isus ne će odbiti ići na križ.
Ali ne samo to, svi Isusovi preci od Adama do Marije moraju biti onakvima kakvi su bili, a kako na ljude utiču drugi ljudi koje susreću u životu i okolnosti koje ljudsko društvo i priroda stvara, a po molinistima sve se to događa bacanjem kocke, a nikako po Božjem vječnom dekretu, onda se stvarno radi o gotovo beskonačnom broju kombinacija koje mora probati Bog da bi na kraju došao do 'dobitne kombinacije'.
Isto je tako vidio one koji ne će odbiti Njegovu milost i rekao je - dosta bacanja kocke, ovu kombinaciju želim jer mi izgleda optimalnom.
Teistički evolucionisti vjeruju kako je Bog pokrenuo Veliki prasak i onda je čekao što će se dogoditi s bacanjem kocke, jer evolucija je bacanje kocke.
Mogao je na vrhuncu evolucije biti čovjek potomak majmuna, ali mogao je biti i neki pametni gmaz ili crv (zar im niti tu ne radi zdrav razum pa ne vide blasfemiju da se Bog utjelovljuje u životinju, doduše oni čovjeka evolucionistički smatraju životinjom).
Odlika molinizma-pelagijanizma i evolucije (deizma) je da se Bogu oduzima pravo da se pača u stvoreni svijet.
Razmišljanje teističkih evolucionista i molinista je ovakvo:
Hvala ti Bože što si izazvao prvu veliku eksploziju od ničeg, ali u dalje se ništa više na miješaj, prepusti to slučaju, prepusti to evoluciji, pa što bude bude.
Hvala ti Bože što si nas stvorio i dao nam slobodu da bacamo kocku kad tobož odlučujemo slobodnom voljom i što se ne uplićeš u našu slobodnu volju tako da možemo uvijek bacati kocku.

Molinisti smatraju kako je Bog zločest ako se ne 'igra bacanja kocke' na taj način, pa nekima daje milost, a drugima ne (ali Božji izbor nije bio bacanjem kocke, zašto Bog neke izabire, a druge ne možda zauvijek ostane Božjom tajnom), dok se u pozadini krije njihova želja da budu nagrađeni zato što su po njima oni izabrali Boga, a mogli su Ga odbiti.
Također, pojam slobodne volje kojeg imaju pelagijanci-molinisti je potpuno krivi.
Njima je slobodna volja poput bacanja kocke, te ako čovjek bez ikakvog razloga i uzroka bira sad jedno, sad drugo, onda je po njima taj čovjek slobodan.
Slikovito, slobodna volja je za njih poput stroja za igre na sreću, poput jednorukog Jacka koji nasumično izbacuje rezultate bez ikakve zakonitosti i predvidljivosti, jer u suprotnom po njima čovjek više nema slobodnu volju.
Oni negiraju kako se čovječja slobodna volja pokreće mehanizmom većeg dobra i po kojem je Božje milosrđe superiorno lažnoj ljepoti i privlačnosti s kojom je Sotona okovao Adamovo potomstvo i zbog čega je Isus rekao - ako vas Sin Čovječji oslobodi onda ćete stvarno biti slobodni.
Sam naš život i zdrav razum nam kaže da čovjek ne bira nasumce, nego bira ono što drži većim dobrom za njega.
Narkoman će uvijek prije izabrati drogu, nego život bez droge.
A to što je prvi puta uzeo drogu, pa opet i opet dok na kraju nije postao rob droge, opet je bio njegov izbor, nikako bačena kovanica pa ako padne na 'glavu' onda će uzeti drogu, ako na 'pismo' onda ne će.
Bludnik će, iako zna da radi zlo koje će ga na kraju upropastiti kao što to zna i narkoman za drogu, uvijek birati blud čim mu se pruži prilika. Dok nema prilike možda će sebi govoriti kako je blud zlo i kajati se što je bludnik (ili narkoman ili bilo koji drugi rob grijeha).
Da, očito se radi o duhovnoj slijepoći koja vodi u vječnu propast, ali Bog nije stvorio takvog Adama koji bi bio rob Sotonin, ljudi su to sami odabrali jer su htjeli biti bogovi bez Boga (jer je Adam u trenutku stvaranja bio dijete Božje koje nije trebalo umrijeti i bio je slika i prilika Božja).
Kanoni Koncila Crkve u Orangeu (današnja Francuska A.D. 529) kojeg je sazvao i potvrdio papa Felix IV potpuno su prihvatili nauk sv.Augustina o Božjem milosrđu kao i prethodni koncil u Kartagi.
Molinisti se s tim kanonima ne slažu, ali nisu nikad to rekli otvoreno, nego su napali janseniste kao heretike.
Recimo molinisti-semipelagijanci reći će kako Bog ne zapovijeda nemoguće, pa kažu da Bog ne bi zapovijedio Deset zapovijedi kad bi to ljudima bilo nemoguće poštivati - ergo čovjek može sam po sebi obdržavati Božje zapovijedi.
Što je dakako čisto krivovjerje Pelagija i izričito anatemizirano na koncilima Crkve u Kartagi i Orangeu.
Ta na koliko mjesta je sv.Pavao rekao u svojim poslanicama kako je Zakon bio prokletstvo, budući je Zakon pravedan i Bog nije mogao nego donijeti pravedan Zakon, ali ga ljudi sami po sebi nisu mogli obdržavati bez Milosti koja je došla s Isusom Kristom po novom Zavjetu (ta milost je djelovala i retroaktivno na pravednike SZ).
Milost nije samo u krštenju i ispovijedi, te u ostalim sakramentima, nego u milosti o kojoj pišem, o milosti koja kida okove Sotone i čini Božje izabranike svecima koji sada mogu ne samo obdržavati Božje zapovijedi, nego usuglasiti svoju volju s Božjom. 

Neka tako bude u našim životima po Božjem velikom milosrđu!

P.S.S. Jedna, ako ne i glavna primjedba na nauk o predestinaciji je kako ista čini vjernike fatalistima ili ih čini neaktivnima.
To je daleko od istine, jer pravovjerna predestinacija kako ju je donijela Crkva na koncilima u Kartagi i Orangeu nije kalvinizam ili općenito protestantizam koji je u zabludi kako oni koji osjećaju da su vjernici u Isusa Krista i kad to javno deklariraju, da su onda sigurno Božji izabranici koji ne mogu izgubiti spasenje.
U tome su protestanti isti sa isusovcima molinistima koji vjeruju kako čovjek bira Boga, a ne obrnuto.
To nije nauk sv.Augustina, to je semi-pelagijanstvo zamotano u pravovjerje predestinacije.
Katolici pak, se nadaju da su izabranici Božji.
To je velika razlika, to je razlika između istine i laži.
Paradoksalno trebamo se truditi kao da nismo Božji izabranici te da svojim trudom možemo umoliti Boga da nas ubroji među svoje izabrane (iako dobra djela dolaze od vjere, a vjera dolazi od Božjeg milosrđa).
I nikad ne posustati makar nam se čini da je naš trud uzaludan i da ne nosi plodova.
Vjerujem da tko god tako čini, da je Božji izabranik i pobjeda nad požudama i okovom Sotone prije ili kasnije će biti trijumfalna te će takav kršćanin po smrti dobiti vijenac slave od Isusa Krista, našeg Gospodina.

subota, 22. srpnja 2017.

Osveta balerina

Inače mislim da je ples najčudnija umjetnost.
Umjetnost po definiciji odražava Ljepotu, to jest Boga.
Zato nam se umjetnost sviđa, i zato moderna umjetnost nije umjetnost jer ljudi, kao u priči o carevom novom ruhu, samo glume da im se moderna umjetnost sviđa.
I nema mjesta iznenađenju da ljudi mogu sebe duboko i temeljito prevariti i uvjeriti se da im se nešto sviđa, što se nikome ne može sviđati jer je jednostavno ružno.
Najodlučnije odbacujem modernu frazu kako je ljepota u oku promatrača.
Tko to kaže ili ne zna što je Ljepota ili se svjesno bori protiv Ljepote.
Ljepota nije relativna, jer Ljepota je Bog.
I ako se neko utvara da mu je lijepa ružnoća, taj se bori protiv zdravog razuma i ako pobijedi u toj bitki završiti će u ludnici ili još gore u Paklu.
Kad čitate knjigu, prozu ili poeziju, i ako ništa niste izgubili dok čitate na preskok, onda čitate nešto što nije prava književnost, što nije prava umjetnost.
Ako kupite sliku pa niste sigurni kako sliku postaviti na zid, dal je okrenuti za 90 ili 180 stupnjeva, onda ste kupili nešto što vam se stvarno ne sviđa, nego kao majmun oponašate nekog 'svjetskog' čovjeka koji je napravio muzeje kako bi stavio u njih škart te da bi telci dolazeći u taj muzej suvremene umjetnosti pomislili kako je to lijepo.
Jer tobož da nije lijepo ne bi ni bilo u muzeju.
Sve muzeje moderne umjetnosti treba sravniti jer je zamlja-tlo ljepše od takvih muzeja koji imaju za cilj indoktrinirati ljude u ružnoću.
Subverzija društva kao i pobuna protiv Boga u znatnoj mjeri čine se zamjenom ljepote s ružnoćom, i kad ljudi prihvate ružno za lijepo onda takvi ne mogu niti spoznati Boga niti se boriti protiv  grijeha kako bi se svidjeli čistoj Ljepoti.
Da se vratimo na ples.
Bog je nepromjenjiv i uvijek isti, ples pak podrazumijeva pokret i nestalnost.
Glazba ima dinamiku ili svoju dramatičnost, tako može imati i poezija i slikarstvo, ali prava umjetnost uvijek završava nakon napetosti u smirenju. 
Jer Bog je mir i kako napisah prava umjetnost održava kroz ljudsku djelatnost nestvorenu Ljepotu.
Ples nema smirenja, on je uvijek dinamika, pokret.
Ples dok nije umjetnost je razumljiv ako se radi o narodnom plesu ili plesu za zabavu, pa čak ako se radi o trbušnim i sličnim plesovima koji služe za zavođenje muškaraca i poticanje želje za bludom.
Zbog toga je ples kao umjetnost po meni čudan jer teško da može odražavati Boga, a uvijek ima u sebi komponentu zavođenja koja je prispodobiva Zmiji iz Edena, a ne Bogu.
Izraelci nisu imali 'svete' plesove, ali okolni narodi su ih imali i bili su u službi lažnih demonskih religija.
Znamo da se balet naziva umjetnošću plesa, međutim takve umjetnosti nije u kršćanstvu bilo sve do novog vijeka, otprilike nakon ponovnog rođenja poganstva u renesansi. 
Da, bilo je 'umjetničkog' plesa u poganstvu, ali zato je to vrijeme bilo vrijeme poganstva a ne kršćanstva.
Pojam baleta uvijek prije povezujemo s balerinama, nego s baletanima.
Zašto? Zato što se niti u baletu ne može izbrisati zavođenje i erotičnost kao sastavni dio svakog plesa.
Tim više ako publika pasivno promatra ples, a sama ne pleše.
Kako je sve više u društvu sodomita, moguće je da postanu baletani traženiji od balerina.
Herod je bio opčinjen plesom Salome (što je vodilo i prema incestu) kojoj je htio zbog tog plesa u svemu udovoljiti, pa i dati joj na pladnju glavu sv.Ivana Krsitelja.
Balerine znamo moraju biti mršave čak u mjeri da više ni ne liče na prave žene koje imaju široke kukove kao nagovještaj plodnosti. Balerine obično imaju uske kukove i vjerojatno imaju problema s rađanjem.
Balerine se moraju čuvati trudnoće, jer će im to najvjerojatnije značiti kraj karijere.
(slična je stvar i s ostalim modernim ženama koje radi fakulteta i karijere žrtvuju ono što im je najvažnije, to jest majčinstvo u mlađim godinama, a često kad se 'probude' od tog sna košmara u trci za nečim nevažnim i što nije prispodobivo ženi, shvate da je sad već kasno da budu majke).
I evo konačno objašnjenja tajanstvenog naslova teksta koji liči kao naslov nekog jeftinog romana strave i užasa.
Moderno društvo s izokrenutom ljestvicom vrijednosti i ljepote žrtvuje balerine nekom nepoznatom poganskom božanstvu kako bi prijevara ružnoće i zavođenja čim duže trajala.
Balerine se mogu izbaviti iz tih opasnih rituala ako jednostavno prestanu biti balerine, to jest ako se ožene i rode djecu.
To je osveta balerina.
Za ovo razmišljanje, s kojim se mnogi ne će složiti, dobio sam inspiraciju od prezentacije nove knjige E.M.Jonesa "Kako je Meyer Lansky uzeo balet iz Cincinattija i što su četvero balerina učinile oko toga".
Vrlo zanimljiv naslov i isto tako zanimljivo pripovijedanje Jonesa o tome kako su židovi preuzeli nekadašnje katoličke gradove, kako su se bavili s krijumčarenjem alkoholom za vrijeme prohibicije, kako su se zatim bavili s kasinima i uvijek s pornografijom i proturanjem dekadentne umjetnosti koja slavi ružnoću i o kojoj pišem u prvom dijelu teksta. 
Cilj tih subverzivnih djelatnosti bio je i ostao preuzeti kontrolu nad ljudima tako da ih se učini robovima raznih požuda. 
Sodomizam koji se širi u društvu znak je kako je subverzija, dekadencija i kontrola ljudi došla do vrhunca.
E.M.Jones je očito ljubitelj klasičnog baleta, i ovdje iznosi kako je moderni balet postao promocija sodomizma te kako je nužno slijedila, nakon uvođenja tijekom 60-tih godina prošlog stoljeća metoda spriječavanja začeća, druga i konačna faza borbe protiv života - sodomizam.
Ako mu je vjerovati, četvero balerina shvatilo je kako upropaštavaju svoj život i ne izvodeći ništa što bi se moglo nazvati umjetnošću, nego kako kaže Jones, plešu ples seksualnih robota.
Pogledajte i poslušajte ovaj vrlo zanimljiv razgovor s E.M.Jonesom:






četvrtak, 20. srpnja 2017.

Ludizam i turizam

Između 1811-16 izbili su neredi u Engleskoj, pobunu su napravili radnici koji su prozvani luditima po stvarnoj ili mitologiziranoj osobi Nedu Luddu koji je navodno 1776. uništio jedan stroj.

 


Karakteristika pobune je bila uništavanje strojeva. 
Kako kaže wikipedia, uništavanje strojeva bilo je i ranije, jer 1721. predviđena je stroga kazna deportacije zbog uništavanja stroja, da bi tijekom pobune i nakon nje kazna pooštrena smrtnom kaznom.

 

Užasne li bizarnosti. 
Danas možeš ubiti ljude koliko god hoćeš, ali maksimalno što ćeš dobiti je dugogodišnji zatvor, a pred koju stotinu godina za razbijanje stroja slijedila je smrtna kazna. 
Tehnologija i industrijska revolucija trebala je tobož pomoć čovjeku i čovječanstvu da bolje živi, a rezultat je da su strojevi vrijedniji od ljudi.
Pobuna se događala kad se već razmahala industrijska revolucija u kojoj je prednjačila Engleska. 
Značajka prve kao i ostalih industrijskih revolucija je zamjena ljudi sa strojevima. 
U Engleskoj su se pobunili tekstilni majstori jer su novi tkalački strojevi pokretani vodenom parom uvelike njihov zanat učinili nepotrebnim.
Umjesto njih, profita gladni kapitalisti zaposlili su nekoliko puta manje tek priučenih radnika koji su radili za manju plaću i kojima su često životi bili ugroženi od 'hirovitih' strojeva koji su se prvi puta pojavili u ljudskoj povijesti.
Ovo bi trebalo naglasiti jer se često ne zna, nisu se pobunili najniže plaćeni radnici s najnižim znanjem i vještinama, pobunili su se majstori čije je znanje i vještina postalo obsolentno kad su se pojavili novi, umjetno pokretani strojevi.
Također, dobrobit od industrijske revolucije i velikog skoka u produktivnosti nisu imali radnici, jer kako napisah, sad više nisu radili majstori koji su ili izgubili posao ili su nastavili raditi za novim strojevima za manju plaću.
Naglo bogaćenje su zato doživjeli vlasnici novih tvornica i svi oni koji se bave trgovinom financijama i špekulacijama.
Staro plemstvo koje je titule dobilo u bitkama je zamjenjeno s 'plemstvom' profita i industrijske inovacije.
Engleska je bila tada veliki izvoznik poznatog engleskog štofa.
Tako da su industrijalci bez obzira na porast produktivnosti zapošljavali sve više  i više nekvalificirane radne snage koja je u pravilu dolazila sa sela u kojima su 'ovce pojele ljude'. 
To je bilo prvi puta u povijesti da se više isplatilo imati ovce nego istu zemlju obrađivati poljoprivredom. 
Jasno da na istom području može biti puno više poljoprivrednika nego stočara i tako su ovce, to jest trka za profitom, ispraznila sela i tamošnji tradicionalni organski život te naselila seljake, sada kao proletarijat, u gradove.
Kamo su novopećeni bogataši mogli iskoristiti svoje novo bogatsvo?
Mogli su kupovati zemlju i nekretnine od seljaka bez posla ili od upropaštenih starih zemljoposjednika.
I to su većinom činili, zemlja se je sve više koncentrirala u vlasništvu manjine koju čini trgovački sloj.
Ali nisu svi mogli samo kupovati zemlju, zemlja je ograničena.
Stoga se je novo bogatstvo dobijeno zbog industrijske revolucije prelilo u uslužne djelatnosti, jer su novobogataši htjeli imati puno slugu i sluškinja.
Na obalama toplih mora nikla su ljetovališta za bogataše.
Pojavio se je turizam, isprva samo elitni.
Koncem 19.st. tako se je malo selo smješteno oko jednog samostana - opatije na Kvarneru uz vrlo dobru mikro-klimu  pretvorilo u opatijsku rivijeru s elitnim hotelima, vilama, kasinima, kupalištima i šetalištima uz more za gospodu buržuje.
Jel trebamo biti nešto posebno ponosni što su ribari, težaci i domaćice postali konobari, kuhari, sluškinje i sluge svakojake vrste među prvima u Europi?
Vjerujem da je Opatija bila ljepša pred 200 godina i da su ljudi tamo, iako ih je bilo kudikamo manje nego danas, normalnije i organskije živjeli.
Posebno sam siguran da su plaže bile ljepše bez betona i načičkanih turista.
Kad je kapitalistička neorganska država upotrijebila državno nasilje da spriječi 'ubijanje' strojeva, i kad je ludizam bio poražen, niknuo je turizam.
Ne samo turizam, nego sve uslužne djelatnosti koji su vezane uz zabavu.
I kad su uslijedile nove industrijske revolucije sa sve sofisticiranijim strojevima, robotima, računalima i nadolazećom umjetnom inteligencijom, posve je jasno da će samo mali dio čovječanstva proizvoditi nešto korisno, svi ostali su u nekoj grani industrije zabave ili marketinga.
I nisu već desetljećima sluge i sluškinje u turizmu samo za šačicu bogataša, hiper produkcija zahvaljujući tehnologiji omogućava da sad i obični ljudi budu turisti i oni koji troše novac na industriju zabave (iako rade neki od njih u industriji zabave). 
Tehnologija nije tako oslobodila čovjeka (a jedini smisao je osloboditi ga od ropstva grijehu), nego ga je dodatno zarobila u hedonizmu (dakle u grijehu).
Kao što sam napomenuo, nadolazaća nova tehnološka revolucija koja se temelji na umjetnoj-računalnoj inteligenciji (iako to nije prava inteligencija odnosno um kojeg imaju samo Bog, anđeli i ljudi) izbaciti će mnoge dosadašnje poslove.
Sredstva prijevoza, automobili, kamioni, brodovi, letjelice, vlakovi više ne će trebati ljude.
Klasične trgovine i svi ljudi u njima ostati će bez posla, jer roba će se naručivati preko računala, proizvoditi će se u robotiziranim tvornicima bez ljudi, skladištiti će se bez skladištara, prijevoziti će se bez posade broda, vozača ili pilota od jednog kraja svijeta na drugi, i biti će dostavljana do konačnog kupca bez poštara i naplaćena bez blagajnice.
Pred koju godinu pokazalo se je da umjetna inteligencija može čitati skrivena i deformirana slova i brojke. 
Recimo kad idete na državni katastar preko interneta, prije nego što dobijete odgovor na pitanje za neku katastarsku česticu, aplikacija traži da odgonetnete skrivena deformirana slova ili brojke na namjerno zbrčkanoj slici.
I ako unesete ispravni niz znakova onda aplikacija zna da ste čovjek, a da niste neki program koji može tako redom nizati zahtjeve dok ne skine sve podatke sa servera.
Problem s tom aplikacijom je što danas nije teško napraviti program koji će ispravno pronaći ta deformirana slova i brojke i to brže i bolje nego ljudi.
U toj tehnologiji računalo će bolje prepoznavati i reagirati na događanja na cesti nego vozač.
To 'duboko učenje' računala učiniti će da ljekari opće prakse budu obsolentni, računalo će imati podatke o milijunima ljudi, njihovim bolestima, simptomima, reakciji na lijekove itd. te će dati bržu i bolju dijagnozu nego većina liječnika.
Računalo može 'duboko naučiti' kakve slike ljudi vole, naučiti će to opet od velikih baza podataka, i onda može napraviti slike koje će ljudi teško razlikovati dal su ljudske ili od umjetne inteligencije.
Već se proizvode umjetne prostitutke.
U jednoj državi arapskog zaljeva postavljeni su umjetni policajci.
Umjetna inteligencija dakako da može zamijeniti kuhare.
Banke u smislu ureda u koje ulaze klijenti radi informacija ili radi uplate-isplate već jesu zamjenjene bankomatima, ali i sve informacije i sklapanje ugovora koje danas rade ljudi, mogu raditi računala s novom umjetnom inteligencijom.
Posao državne ili mjesne uprave mogao bi biti potpuno zamjenjen računalima. 
Adio državna birokracijo.
Dakako i školstvo.
Vidimo da će nova industrijska revolucija izbaciti sada ljude i iz uslužnih djelatnosti. 
Ako se pojave androidi poput spomenitih umjetnih prostitutki, ljudi će postati obsolentni i u industriji zabave, i u turizmu.
Sad se pojavljuju računala koja postaju autonomna, pokretnija i opasnija od čovjeka i u sferi redarstva i vojske. 
Samo još nedostaje da novoredna sekta u nedostatku svećenika, redovnika i redovnica iste zamijeni s umjetnom inteligencijom.
Što će onda uopće ljudi raditi osim biti robovima hedonizma?
Ima li još vremena i mogućnosti da se ludizam opet vrati na scenu?
Gospodari svijeta imaju soluciju za micanje svih ljudi iz gospodarstva.
Zove se opći ili temeljni prihod (basic income, universal income).
Elite, zasad tiho i pojedinačno, predlažu donošenje zakona po kojem će država, a možda i jedna svjetska država, davati svim građanima (države, a možda i svijeta) prihod svaki mjesec, radio ili ne radio svi imaju pravo na taj prihod.
To je mamac koji će malo tko odbiti, a voditi će do potpunog ropstva čovječanstva državi to jest elitama.
Ljudi će postati kao telci za tovljenje, ništa ne će proizvoditi niti korisno raditi.
Dobijat će periodično novac, vjerojatno elektronski jer papirnatog više ne će biti (budući se elektronski lako kontrolira i može se nekome po potrebi oduzeti ako je politički nekorektan dok ljudi izvan mreže ne će moći ništa kupiti niti prodati kako opisuje Otkrivenje) kojeg će trošiti na hranu, piće i zabavu. 
Vjerojatno i na drogu, jer kao što vidimo u svijetu je trend legalizacije marihuane, a kad bude legalizirana marihuana, zašto ne bi država proizvodila neku 'somu' koja će telce za tovljenje još više držati telcima. 
Ako čitate ovaj članak i pratite blog, onda vjerojatno imate simpatije za ludite.
Luditi su bili u pravu.
Organsko društvo ne smije dozvoliti nešto što obećaje brda i doline, ako nema dokaza da ta brda i doline stvarno postoje, nego se možda tamo nalazi pakao.
Glupo se je uputiti na put u nepoznato u kojem nas vode nepoznati ljudi.
Nepoznati ljudi su bili pred tri stoljeća znanstvenici okultisti, filozofi napretka i prosvjetiteljstva, a nakon njih industrijalci i bankari iza kojih je stajala liberalna i sekularna država i koji su učinili kraj organskom društvu.
Ljudsko društvo može pristojno i kvalitetno živiti bez strojeva (a kao izvor dodatne radne snage da budu konji, volovi, krave, magarci, jakovi ...).
Zašto je Engleska morala uništiti selo tako da ovce pojedu ljude kako bi čim više izvozila svoj štof?
Zašto ne bi svaka ljudska zajednica na svojem području nastojala proizvoditi čim raznovrsnije kako bi tako zadovoljila sve potrebe stanovništva, nego se mora usko specijalizirati u nekoj vrsti proizvodnje ili kao kod nas u sluganstvu turizma i onda sve drugo uvoziti iz drugih krajeva svijeta?
Zar nije jasno da globalizirana mreža nije kraljevstvo Krista nego Antikrista te da povezivanje preko svjetske trgovine i računalnih mreža dovodi do vlasti čovjeka bezakonja?
A put do ovdje gdje se nalazimo krenuo je od lažnog obećanja dobrohotnosti tehnologije i napretka.
Ili zar su kapitalisti odnosno poduzetnici iznad društva u društvu?
Očito su bili tim više što je engleska država smrtnom kaznom kažnjavala ludite.
Postavljam si pitanje gdje su bili kršćanski teolozi, filozofi, biskupi i pape kad je započela industrijska revolucija.
Jel netko od njih barem posumnjao kako to ne će dobro završiti.





nedjelja, 16. srpnja 2017.

Neprijatelj zapada

Tko je konačni i najgori neprijatelj zapada, bijelih naroda nekadašnjeg kršćanstva?
Muhamedanci? Nisu.
Afrikanci koji osvajaju Europu? Nisu.
Kinezi koji su preuzeli proizvodnju zapadu? Nisu.
Indijske religije i new age? Nisu.
Antife? Nisu.
Borci za socijalnu pravdu? Nisu.
Komunisti? Nisu.
Anarhisti? Nisu.
Židovi? Nisu.
Masoni? Nisu.
Svjetski bankari i kapitalisti? Nisu.
Feministi? Nisu.
Vlasnici medija i novinari? Nisu.
Dekadentni umjetnici, pop i filmske zvijezde? Nisu.
Znanstvenici koji promoviraju transhumanizam i izvode genetske manipulacije? Nisu.
Sodomiti i ostali perverznjaci? Nisu.
Sotonisti? Nisu.
Antikrist koji dolazi? Nije.
Sotona i demoni? Nisu.
Bog jest.
I svi oni prije navedeni su u nehotimičnoj službi Boga koji kažnjava apostaziju nekadašnjeg kršćanskog zapada, kao što je nekad koristio Asirce, Babilonce i Rimljane za kaznu nevjere i bluda Izraela.
Zapad je donekle slika SZ Izraela, jer je Bog izabrao ovaj dio svijeta i narode u njemu da tamo procvijeta kršćanstvo odnosno novi Izrael - Crkva.
Stoga je zapad nalik supruzi koja je napustila zakonitog supruga, koja je vjerojatno Bludnica iz Otkrivenja te zaslužuje veću kaznu nego narodi koji nisu nikad bili kršćani, koji su ostali poganima i koje sadašnji zapad prelazi u poganstvu, bezbožnosti i širenju perverzija.
Većeg i opasnijeg neprijatelja od Boga ne može se zamisliti, te je još i dobro dok Bog ne udara izravno, nego koristi druge stvorove kao agente svoje srdžbe.
Najteže je pasti u ruke Boga živoga, kako nam je poručio sv.Pavao.
Mislim da možemo otpisati zapad i ne osvrtati se za njime dok bude uništavan.
Da nam se ne dogodi ono što je snašlo Lotovu ženu dok je izlazila iz Sodome.
Nekima se čini da je Bog bezrazložno Lotovu ženu pretvorio u stup soli samo zato što se je osvrnula da vidi Sodomu.
Bog nije nepravedan, štoviše upozorio je Lota i ženu da se ne osvrću prema Sodomi da ne bi bili uništeni kao Sodoma.
Ali zar je pogled prema gradu na kojeg pada vatra s Neba grijeh?
Grijeh je u srcu, i grijeh kojeg je Lotova žena imala je sućut prema gradu sodomita.
Ovo nam mora biti velika pouka tim više što nas Gospodin Isus Krist upozorava da ne budemo pred Njegov dolazak kao žena Lotova.
Ako budemo imali sućuti prema ovom svijetu kojeg Isus dolazi spaliti i zauvijek uništiti, onda ćemo podijeliti sudbinu tog svijeta ma koliko sebe zvali kršćanima.
Ljubiti i imati sućuti za one koji čine odvratne grijehe u Božjim očima znači biti s njima u istom grijehu.
Da, sv.Augustin je rekao da mrzimo grijeh, a ljubimo grješnika, međutim tu se podrazumijeva da ljubimo raskajanog grješnika, a ne onog koji nema niti straha Božjega, niti srama od ljudi, nego ponosno i drsko pljuje u lice Boga i time čini grijeh protiv Duha Svetoga.
David u psalmima kaže Bogu kako je savršenom mržnjom mrzio Božje neprijatelje i borio se na smrt s njima.
Sveto Pismo nije kontradiktorno, odbacimo sve one laži o Isusu hipiku koji se tobož grozi nasilja.
To je sotonska laž koja smjera kršćane pretvoriti u telce koji nemaju hrabrosti suprostaviti se Božjim neprijateljima pod krinkom lažne ljubavi i koji ne će imati niti toliko hrabrosti da nekom javnom grješniku ili blasfemičaru kažu da je grješnik i Božji neprijatelj.
Koliko ima danas kršćana koji su spremni nekom sodomitu reći kako njegov grijeh vapije Bogu u Nebo za osvetom jer Mu je taj grijeh odvratan u očima?
Možemo reći kako se grijeh Lotove žene može nazvati grijehom moderne političke korektnosti koja zahtijeva od svih ljudi da ne vide zlo kad ga vide, štoviše da ga drže dobrim.
Zapad je počinio grijeh protiv Duha Svetoga i zato mora biti uništen, a mislim da će to koincidirati s uništenjem cijelog svijeta po dolasku našeg Gospodina Isusa Krista.
Budimo spremni na taj najvažniji događaj u povijesti vremena. 

P.S. U Splitu se nažalost održava godinama u ljeti neki "Ultra" festival koji je moderni festival poganstva, droge i sotonske glazbe koja ide uz drogu i obrnuto.
I umjesto da Splićani, stanovnici grada sv.Dujma spriječe da njihov grad postane ponovno grad megazločinca i poganskog cara Dioklecijana, većina misli kako je to nešto dobro i što treba podržati, jer radi se eto o 'nevinoj' zabavi, a k tome turisti ostave nešto novca i gradu osim dilerima droge.
Vidjela žaba da se blesavi konj kuje pa i ona digla nogu kad je još blesavija od konja.
Tako se može prokomentirati činjenica kako novoredni franjevci, svećenici i laici koji ih slijede, već tradicionalno se žele uključiti u poganski festival tako da tamo postavljaju štandove s vodom valjda za pogane koji ožedne od cijelonoćnog drogiranja, opijanja i padavičarskog 'plesa' uz modernu voodoo glazbu.
Najgore je što ti idioti iz novoredne sekte misle kako bi to i Isus Krist radio da je sad u Splitu. 
Valjda Ga zamišljaju kako ima isti štand kao i oni u Sodomi dok Bog kažnjava taj grad vatrom s Neba.
Ima jedan 'sitan' detalj koji su propustili vidjeti - Isus Krist je isti Bog koji je spržio Sodomu i Gomoru.
K tome je izričito zapovijedio apostolima da izađu iz grada u kojem ih stanovnici ne žele primiti te da otresu sandale od pijeska tog grada kao svjedočanstvo što će se tom gradu dogoditi što nije prihvatio Njega i Njegove apostole.
Dodao je kako se pred svinje ne baca biserje.
Bog ne moljaka kad nudi milosrđe, to ne dolikuje nikom tko nudi milosrđe umjesto pravedne kazne, a kamoli da bi Bog moljakao svoja stvorenja da Ga ne odbacuju, dok isti pravedno zaslužuju vječnu kaznu u Paklu.
Zašto ti nazovi svećenici rade lažnu sliku o Isusu Kristu?
Vjerojatno ih nije briga o tome, njima je važno da ih prihvate 'mladi', iako se vjerojatno sprdaju s njima.
Njima je stalo da ih prihvati ovaj svijet koji se bliži koncu, kao što je to stalo novorednoj sekti koja dijeli sudbinu istog svijeta.



Izgleda kao da postoji natjecanje među redovnicima i redovnicama novoredne sekte tko će raditi veću sprdnju od svojeg zvanja i kršćanstva.
Ovakvih video snimki ima pregršt na youtubu:



Obično oni koji brane ove klaunove kažu kako je kralj David plesao kad je išao za Škrinjom zavjetnom, pa zašto ne bi i svećenici, redovnice i redovnici i s njima laici plesali?
Prvo, David je plesao spontano u vjerskom zanosu i radosti radi takoreći njegove ekstaze što se Svetinja nad svetinjima seli u Jeruzalem.
Niti je on planirao da će zaplesati (jer onda ne bi njegova žena bila skandalizirana s plesom, nego bi znala unaprijed kako će kralj zaplesati) niti je vježbao plesne korake kao ovi lakrdijaši.
Drugo, David je plesao pred Bogom, nikako da se svidi ljudima kao što ovi rade na trgovima pred publikom.
Treće, u nikakvim vjerskim obredima navedenim u Bibliji se nije plesalo u slavljenju Boga ili u prikazivanju žrtava Bogu.
Četvrto, moderni ples i moderna pop glazba većinom se temelji na afričkim poganskim voodoo ritualima.
Peto, ovi plesovi koji su isti kao što pleše poganski moderni svijet mogu se nazvati plesom mrtvaca koji glume sreću i zanos i tobož naslijeduju duh svetog siromaška iz Asizija koji je napustio svijet zabave, bogatstva i plesa kako bi se posvetio Bogu i uvjerio ljude u ispraznost ovoga svijeta.

I na kraju malo statistike iz SAD, vodeće države zapada. 
Od 2012. do 2016. broj pervertita tzv. LGBT se je povećao od 3,5% na 4,1%. Povećanje je dakle samo za 4 godine 17,1%.
Najmlađi naraštaj tzv. tisućljetnici ili millenialsi imaju za isto razdoblje porast od 5,8% na 7,3%.
Dakle trend je da će za nekoliko godina svaki deseti stanovnik SAD biti sodomit, budući stariji naraštaj koji je imao manje sodomita umire, a mlađi su sve više inficirani sa sodomizmom.
Mislim da nisu niti svi Sodomljani bili sodomiti u smislu da su svi prakticirali protunaravne spolne odnose.
Ali su svi bili, osim Lotove obitelji, duhovni sodomiti, jer i oni koji nisu imali privlačnosti prema istom spolu, nisu osuđivali ove koji su je imali.
Zato Abraham nije uspio od Boga izmoliti poštedu Sodome, jer nije niti 10 pravednika bilo u Sodomi koji bi osuđivali sodomizam.
Mislim da možemo biti prilično sigurni da danas manje od 50% stanovnika SAD osuđuje sodomizam.
Zapad vrtoglavo ide prema provaliji kad više ne će biti nikog u značajnijem broju koji će se suprostavljati zlu.