četvrtak, 31. kolovoza 2017.

Da dugo živiš i da ti bude dobro na Zemlji

Znamo koji dio nedostaje u naslovu - poštuj roditelje i starije.
Netko će reć da to nije istina.
Jer ljudi danas duže žive i bolje, a nikad se nije manje poštovala četvrta Božja zapovijed.
Da li je to tako?
Zar oni koji ne poštuju roditelje i starije sve duže žive?
Zar je život staraca napuštenih od djece kojima nisu dali osobni primjer jer se nisu brinuli o djedu i baki stvarno dugovječan i dobar?
Kakav je tek život staraca koji nisu htjeli imati djece jer su napustili tradiciju od svoje mladosti i prepustili se hedonizmu?
Zar narod koji se odrekne svojih predaka i napusti naravni moral i autoritet stvarno ima ikakvu perspektivu dugog trajanja?
Zar zapad ima više ikakvu vitalnost ili je već klinički mrtav?
Ljudski život je produžen zahvaljujući medicini, pa izgleda kao da je ona i općenito tehnologija nadvladala Boga prkoseći toj prijetnji Boga.
Problem je u onom drugom dijelu - da nam bude dobro na Zemlji.
Jer što će nam život od sto godina i dvjesto ili tisuću ako je na Zemlji pakao?
Dug život je onda više prokletstvo nego blagoslov.
Zato su nam naši 'dobročinitelji' dali još jedan 'blagoslov' kršenja slijedeće pete Božje zapovijedi, medicinski pomognuto samoubojstvo dijabolički nazvano dobra smrt, eu - dobro, thanathos - smrt, eutanazija.
Čedomorstvo je također proglašeno ljudskim pravom, gotovo da nema država u svijetu koje nisu ozakonile prkosno kršenje Božje zapovijedi - ne ubij.
Ali zato licemjerno one za koje je Bog zapovijedio da budu kažnjeni smrtnom kaznom zbog težine grijeha, ostavljaju na životu.
Izgleda kao da je čovječanstvo podignulo pesnicu prema Nebu i reklo Bogu - radit ćemo obrnuto od onog što Ti tražiš od nas, ne bojimo Te se, a ove Tvoje na Zemlji ćemo potamaniti.
A onoj slijedećoj zapovijedi, ne treba niti posebno pisati, humanisti su nam rekli kako je pravo na blud neotuđivo ljudsko pravo kojeg šire i potiču još od francuske revolucije (ustvari renesanse), a zadnjih sto godina intezivnije zahvaljujući tehnologiji elektromagnetizma to jest filmu i elektronskim medijima.
Možemo se sada i osvrnuti na sedmu zapovijed koje je davno ukinuta legalizacijom bankarstva-kamatarenja i 'pravnih osoba' tvrtki koje su stvorene kako papirnati lopovi ne bi odgovarali svojom imovinom za krađu, nego neka ispašta taj izmišljen pojam - tvrtka koju onda za kaznu likvidiraju (koje li poetske pravde!), te lopov sad može osnovati novu trvrtku.
'Ne reci lažno svjedočanstvo' je isto tako odavno ukinuto, jer svatko ima pravo na slobodno izražavanje, što znači da se laž može slobodno širiti. 
Demokracije ne mogu postojati bez laži. 
Političari već ni ne znaju kad govore istinu a kad lažu, a oni koji idu na izbore bez imalo grižnje savijesti glasaju za one za koje znaju da lažu.
Kad nekima kažem kako se nalazimo na vrhuncu zla, onda mi kažu kako je uvijek bilo zlih ljudi, kako sada nije ništa gore nego pred tisuću godina.
Takvi ne mogu shvatiti da je društvo manje zlo ako se zločinci moraju skrivati, ako primjerice sotonisti ili sodomiti moraju biti u tajnosti ako ne žele da ih država kazni.
Vrhunac zla je kad se zlo predstavlja dobrim, kad država legalizira zlo kao dobro, a dobro proganja i predstavlja zlom.
Neusporedivo je bolje živjeti u društvu u kojem je kralj okultni (skriveni) sotonist, nego kad je javni sotonist. 
To je onda kraj, jer taj kralj će biti Antikrist. 
Još niti jedan vladar na svijetu nije javno obznanio da je pobornik Sotone, ali izgleda da će se i to uskoro promijeniti.
U društvu koje ima licemjerne okultne sotoniste je kudikamo bolje za živjeti nego u društvo gdje se takvi ne moraju skrivati.
SAD je pred pola stoljeća legalizirao sotonsku crkvu, nitko se više na zapadu, kao niti kod nas, ne proganja ako javno pokaže 'simpatiju za Vraga'. 
Pop kultura je imala zadatak da sotonizam učini prihvatljivim i privlačnim masama koji su sljedbenici pop kulture. 
A to su danas gotovo svi ljudi.
Možda je najdiaboličnije kad 'kršćani' brane sotonizam te onda one koji ne žele raditi kompromise sa svjesnim kršiteljima Božjih zapovijedi nazivaju licemjerima ili farizejima, obično pozivajući se na Isusovu rečenicu - tko je bez grijeha neka baci prvi kamen.
Svi smo grješnici, nadam se raskajani i oni koji se bore protiv požuda, ali to ne znači da sad ne smijemo više grijeh nazivati grijehom, i osuditi one koji javno i neraskajano griješe protiv Boga.
Ta ispovijed je valjana ako sami sebe bez zadrške ili olakšavajućih okolnosti ili psiho trikova optužimo pred Bogom za naše stvarne grijehe.
Ispovijed znači zamrziti grijeh zato što je isti mrzak Bogu kojeg ljubimo, ako ljubav prema Bogu koja proizvodi mržnju prema grijehu nije jača od naše ljubavi prema grijehu, onda se zavaravamo da smo se ispovijedili.
I da ne bude zabune, to obraćenje je milosni dar Božji, ako se ne možemo riješiti navezanosti na grijeh, onda bez prestanka molimo Boga da nam da tu milost.
Mrziti grijeh znači najprije sebe osuditi (ako se nismo oslobodili još od raznih požuda) pred Bogom, a ako smo javni griješnici onda i pred Bogom i pred ljudima, i zatim ukazivati ljudima koji to ne vide, kako je svaki grijeh odvratan, a pogotovo onih četiri koji vapiju u Nebo Bogu za osvetom.
Nikako ne smijemo pokleknuti pred djecom Sotone koji se lažno nazivaju kršćanima te koji svakog tko osuđuje zlo nazivaju farizejima.
Više je Bergoglio učinio za carstvo Sotone onom rečenicom 'tko sam ja da sudim' u zrakoplovu, nego što je A.Crowley radio kroz sva desetljeća otvorenog sotonizma.
Crowleya su slijedili oni koji su već bili Sotonini, dok je Bergoglio u ime Krista, jer se predstavlja Njegovim vikarom na Zemlji, obznanio kršćanima  i onim koji drže do kršćanstva, kako se sodomizam ne smije osuditi kao zlo.
Ustvari Bergoglio i novoredna sekta promoviraju humanizam i ljudska prava, a ako se izmišljena ljudska prava nalaze u koliziji s Božjim zapovijedima, onda to gore po Boga i Njegove zapovijedi, ljudska prava imaju prioritet, a oni koji se pozivaju na Boga i Njegove zapovijedi su farizeji.
Vratimo se na početak, zašto su ljudi oduševljeni kad im Sotona laska s lažima koristeći pri tome humaniste poput Bergoglia?
Odgovor je istočni grijeh i naša najveća požuda - biti bogovima.
Mi smo, ja se nadam da se radi o prošlom svršenom vremenu, pobunjenici protiv Boga i Božjeg reda.
Bog nam je otkrio u Bibliji preko sv.Pavla kako je On izvor svakog očinstva to jest autoriteta na Zemlji. 
To se ne misli da autoritet Antikrista i sličnih vladara koji se manje više otvoreno suprostavljaju Bogu, ili autoritet roditelja sotonista nad njihovom djecom.
Kad je Bog dao Mojsiju zapovijedi, najprije je dao prve tri koje postavljaju Boga kao Boga čovjeku.
A onda slijedi četvrta koja postavlja jedne ljude nad drugima i to ne zato što su neki ljudi bili posebno drski pa su uzurpirali vlast nad drugima, nego zato što im je Bog dao vlast.
Kršćani ne smiju nikada biti pobunjenici, osim u slučaju kad zemaljska vlast ima antikršćanske zakone i one koje se protive naravnom moralu.
Kršćani se ne smiju nikada suprostaviti autoritetu svojih roditelja, ne zato što je njihovo tijelo i duša nastala od roditelja, nego zato što je to Bog zapovijedio.
Sigurno da je ono-traducianizam dovoljan razlog za poštovanje roditelja i predaka do Adama i Eve, ali to ima manje težine od izričite Božje zapovijedi.
Bog je beskonačna ljepota -  harmonija, i Bog zapovijeda harmoniju u ljudskom društvu.
U sv.Pismu čitamo kako je Bog zapovijedio Izraelcima da smrtnom kaznom kazne djecu koja bi se pobunila protiv svojih roditelja.
Da je SAD bila kršćanska država, onda bi spriječila dolazak židovskih filozofa frankfurtske škole koji su napravili temelje rušenja temelja društva u seksualnoj i inoj revoluciji 60-tih i koji se mogu najkraće opisati kao kršenje četvrte Božje zapovijedi, pobuna protiv svih autoriteta, a najprije pobuna djece protiv roditelja.
Ti židovski filozofi bili bi u starom Izraelu kamenovani jer su negirali četvrtu Božju zapovijed i druge nagovarali na kršenje, a prva djeca koja bi ih poslušala bili bi isto tako kažnjeni.
Vjerojatno bi bili kažnjeni i oni koji su dozvolili da takvi filozofi odgajaju tako naopako tuđu djecu.
Ljudsko društvo ne može opstati ako se iz njega skine načelo očinstva.
Muž ima autorititet nad ženom ne zato što je fizički jači, nego zato što je Bog zapovijedio da je muž glava žene (a sv.Pavao obrazlaže kako je prvo stvoren Adam, a iz njega Eva koja je prva sagriješila).
Kao što ne mogu djeca reći roditeljima - odlučili smo da vi više nemate autoritet nad nama, tako ne može niti žena to reć svojem mužu.
Naravno, postoje ekstremni slučajevi koji ne negiraju Božje zapovijedi.
Ako je muž nasilan i nepravedan prema ženi, onda postoji rastava od stola i postelje.
Isto tako ako bi roditelji bili zločinci prema svojoj djeci, onda država, a prije toga rodbina, treba djecu zaštiti.
Međutim četvrta Božja zapovijed i dalje stoji, ljudi moraju poštivati svoje roditelje i predke, kao i one koji imaju vlast nad njima.
Pa čak iako su nečiji robovi. 
Sv.Pavao kristalno jasno kaže kako se robovi ne smiju pobuniti protiv svojih gospodara kojima je rekao da budu dobri prema svojim robovima.
U vrijeme antike robovi nisu nastajali kao u Africi to jest lovom na slobodne ljude kojih se onda stavi u okove i proda na tržnici, nego su robovi nastajali kad su poraženi u ratu imali dvije mogućnosti, biti ubijeni ili postati robovima. 
Da su oni pobijedili, onda bi učinili isto drugoj strani.
Jer ostaviti poražene živima i slobodnima značilo je da će uskoro uslijediti novi rat s njima.
I onda kao i danas, većina radije bira status roba, nego mrtvog junaka.
Kad su američki pobunjenici iz 13 kolonija započeli pisati svoj ustav 1776. krenuli su odmah s grješkom.
Jer su napisali: "We the People ..." (i velikim slovom Narod, kao da se radi o Bogu).
Time su rekli kako vlast proizlazi iz naroda, a ne od Boga.
To je bio veliki presedan, jer u kršćanstvu, pa čak i u heretičnom protestantizmu, držalo se je sv.Pisma to jest kako vlast dolazi odozgor, od Boga, praktično vladar kralj odgovara Bogu, a ne narodu za svoje čine.
I koliko god to izazivalo boli kod modernih ušiju dok to slušaju, ta istina čuva narod od zla, a ne obrnuto.
Jer Božje zapovijedi, ma koliko nam teško padale zbog naše grješnosti, one nas štite da od našeg osobnog života i života općenito na Zemlji ne nastane pakao.
Pričala mi je jedna majka kako su se njezina djeca uobičajeno za modernu djecu bunila i teško slušala roditelje, te su ona i muž rekli djeci jedan dan: 'ajmo se zamijeniti, vi ćete biti sad naši roditelji, a mi vaša djeca'. Djeca su bila predškolske dobi. Kad su ta 'nova djeca' počela stalno tražiti nešto od 'novih roditelja' što su inače ta djeca tražila, 'roditelji' su ubrzo shvatili kako ta igra nije nimalo zabavna te su tražila da se sve vrati na prethodno stanje.
Djeca, ako su imalo normalna, makar im često ne paše roditeljski autoritet, znaju kako bi bez tog autoriteta njihov život postao život siročadi.
Kraljevi su nekad smatrani očevima naroda.
Kao što se ne može birati oca, tako se ne može birati kralja, i kao što je otac otac dok god je živ, tako je i s kraljem.
Oceubojstvo ili ubojstvo kralja smatralo se je oduvijek najtežim zločinom (a najveći ikad zločin je kad su židovi tražili krv svojeg Mesije - Kralja).
Ljudi su danas povjerovali sotonskoj laži da će biti slobodni ako od sebe odbace autoritete koje im je Bog dao.
Amerikanci su mislili kako će živjeti u dobru ako kažu i omoguće da svatko govori što god hoće.
Pa su tako ugostili židovske filozofe protjerane iz Njemačke i dali ih na mjesta uvaženih profesora na sveučiištima. 
Većini nije niti dan danas jasno zašto se događaju neredi na njihovim ulicama i zašto se SAD raspada.
Rekli su da vlast ne dolazi od Boga, nego od naroda.
Rekli su i da postoji pravo na blud i preljub, i na čedomorstvo i razvod braka, te da muž nije glava žene.
Možda će isto sada demokratski odlučiti kako pedofilija nije zlo.
Rezultat - oni koji su povjerovali sotonskoj laži o demokraciji i ljudskim pravima nemaju dovoljno djece te će za koje desetljeće postati manjina, ako ne i ranije zbog imigracije, te će im se laž 'vox populi, vox Dei' razbiti o glavu.
Chesterton koji je lutao između kršćanstva i opravdanja francuske revolucije i demokracije, napisao je kako na demokratskim izborima treba uzeti u obzir glasove predaka.
Ne samo da je to tehnički neizvedivo, nego je ta rečenica negacija demokracije, a očito Chesterton nije imao hrabrosti priznati svoju zabludu o demokraciji.
Demokracija je vladavina najnižeg mogućeg nazivnika u društvu, ona je negacija četvrte Božje zapovijedi.
Kad su većina Izraelca napustili Boga koji ih je oslobodio egipatskog ropstva te su u odsustvu Mojsija napravili zlatno tele kojem su se klanjali, Mojsije nije uopće poštivao demokratsku proceduru, odnosno nije rekao - 'dobro, ako je većina za zlatno tele, onda se i ja priklanjam većini jer sam demokrat'.
Nego je s levitima ubio taj dan nekoliko tisuća Izraelaca koji su se opoganili.
O istini se ne glasa na izborima, o dobru se ne provodi referendum.
A to je jedino u slučaju ako država prihvati istinu kako vlast dolazi od Boga, a ne od naroda.
Posve je jasno kako Sotonino carstvo raste na Zemlji, kako će sve više ljudi i na izborima i na referendumima podržavati bezakonje.
Suvremena tehnologija u tome je više nego važna.
Poslušnost vlastima će sve više biti poslušnost Antikristu.
Nakana ovog teksta je pobuditi čežnju za Božjim redom, iako znamo da ga najvjerojatnije više ne će biti dok se ne stvori novo Nebo i nova Zemlja.
Četvrta Božja zapovijed određuje hoće li društvo biti sotonsko s obrnutim vrijednostima u kojima podanici odlučuju kako će se kralj ponašati (isto između roditelja i djece, između starijih i mlađih), ili će svi ljudi, i kralj i njegovi podanici poštivati Božji poredak.
Naša snaga ubuduće će biti naša vjera i odlučnost da štujemo Božje zapovijedi po svaku cijenu.
Neka nam se Bog smiluje i podari duhovne krijeposti da bismo izdržali trku do kraja!










nedjelja, 27. kolovoza 2017.

Raščlamba istočne shizme

Pred dvije godine sam napisao zašto držim da su istočni shizmatici i heretici. 
Napisao sam primjerice da je njihovo odbijanje filioque, to jest da Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina, a ne samo od Oca, najvjerojatnije povezano s inatom prema papi.
Isto se može reći i za dogmu o Bezgriješnom zadaću ili o istočnom grijehu u punom smislu koju je razvio sv.Augustin i koja uključuje nauk o Božjem milosrđu i predodređenju svetaca.
Baš zato što je to učenje potvrdio papa, oni su ga odbili iz svoje oholosti što nisu htjeli priznati prvenstvo sv.Petra.
Nisam ulazio u povijest tog antagonizma, zato ću sada priložiti snimku na kojem vlč. Jenkins iz svećeničkog bratstva sv.Pia V govorio o odnosnu 'pravoslavaca' i papinstva uz veliki naglasak na kronologiju sukoba:



Neka mi bude dopušteno da prepričam taj govor i dodam neke svoje misli.
Prvo možemo opovrgnuti glasnije, ali i manje uvjerljive neprijatelje papinstva, to jest protestante.
Oni, ako ne žele sami sebi skočiti u usta, drže kako je Crkva postojala sve do cara Konstantina, koji je preoteo Crkvu i iskoristio je za svoje političke ciljeve.
Isus Krist je valjda zaboravio na obećanje kako vrata Paklena (a to znači hereze i heretici) ne će nadvladati Crkvu, pa se je 12 stoljeća kasnije sjetio svoje Crkve te poslao M.Luthera da je konačno osnuje.
Ali ako negiraju Crkvu za vrijeme cara Konstantina, onda ne mogu niti prihvatiti prvi Nicejski sabor Crkve koji je sazvao car Konstantin i kojeg je odobrio i prihvatio papa kao pravovjernog.
Stoga nije čudno da su se od protestanata razvili unitarijanci, mormoni, jehovi svjedoci i slični koji negiraju sv.Trojstvo.
Dok pak oni protestanti koji kao i svi protestanti negiraju Crkvu to jest njezine Sabore odnosno dogme i anateme, ali ipak vjeruju u sv.Trojstvo koje se ne spominje izravno u Bibliji, nego je objavljeno kao dogma na Nicejskom saboru, negiraju ostale dogme. 
Tako neki od protestanata u svojoj oholosti, a da nisu toga ni svjesni, naučavaju zablude heretika Nestorija da Marija nije Bogorodica (odnosno negiraju dogmu kako je Isus Krist jedna osoba, a ne dvije):


 
Vlč.Jenkins ovdje navodi vrlo jaki argument protiv protestanstke zablude kako je Crkva koju ne priznaju postala sluškinja Rimskog carstva.
Jer kad je Konstantin porazio cara istočnog carstva Licinija, koji je i dalje nastavio s progonima kršćana, te kad je postao jedini car Rimskog carstva te je u skladu s time želeći dobiti bolju kontrolu nad istokom Carstva, odlučio sagraditi prijestolnicu na Bosporu nazivajući grad svojim imenom, papa kao prvak Crkve nije odlučio kreniti za carem u Konstantinopol - Carigrad.
Očito je kako je Konstantin htio time na ulazu u Crno more od Egejskog mora, na tom strateškom mjestu, sagraditi novi Rim. 
I vrlo je vjerojatno da su prvi stanovnici Carigrada bili Rimljani - Latini, ali je brzo nakon nekoliko stoljeća taj identitet grada nestao, a ostao je samo grčki.
I još jedna vrlo važna stvar, Carigrad nije, kao tada novonastali grad, bio povjesno središte Crkve, odnosno jedan od četiri patrijahata od vremena apostola, Rim, Antiohija, Jeruzalem i Aleksandrija.
Kakvo bi to bilo sjedište Rimskog carstva kad ne bi u njemu stolovao neki patrijarh?
Tako je uz pomoć rimskog cara osnovana carigradska patrijarhija koja je zbog podrške cara uskoro željela preuzeti vodstvo cijelog kršćanskog istoka, i tako doći iznad Antiohije, Jeruzalema i Aleksandrije. 
Tako je jedan papa (da ne kopam sad tražeći njegovo ime) utvrdio kako carigradska patrijarhija nema prava nametati svoj obred liturgije (Mise) ostalim istočnim patrijarhijama koje su imali svoje obrede.
Svi patrijarsi, odnosno cijela Crkva prihvatila je tu izjavu pape, i da nije nje bilo imali bismo samo latinske obrede Mise i Misu po sv.Ivanu Zlatoustom.
Car Teodozije je koncem četvrtog stoljeća opet podijelio upravljanje Rimskog carstva na dva cara, na svoja dva sina (na apeninskom poluotoku sjedište nije vraćeno u Rim nego u Ravenu).
Međutim, evidentno je kako je većina vojne snage i moći bila na istoku, jer ubrzo su germanski barbari srušili zapad Rimskog carstva, ostao je samo car u Carigradu.
Ovdje moramo znati kako to nisu bila dva Rimska carstva, istočno i zapadno, nego dva dijela iste cijeline, dva cara (nakon Dioklecijana bilo ih je i četiri jedno vrijeme) jednog Carstva, te da su se istočni carevi uvijek smatrali Rimljanima, a ne Bizantincima. 
Bizantsko carstvo nije postojalo, Rimsko carstvo nije nikad sebe nazivalo Bizantom.
Vratimo se na papu. 
Da je papa bio sluga cara, onda bi bio tamo gdje je njegov gospodar, a ne bi bio izložen pogibeljima barbarskih pustošenja Rima.
Tamo gdje je stolica sv.Petra, tamo su ključevi Neba i Zemlje, makar Huni i Vandali napadali i palili Rim.
Kad smo već kod Huna, onda je baš zahvaljujući odvažnosti, hrabrosti i autoritetu pape Leona Velikog Rim spašen od pogibelji Huna, jer je papa uzašao u susret Atili i uvjerio ga, neki kažu kako je neustrašivi Atila imao tada viziju sv.Petra s mačem s kojim će ga sasijeći, da ne opustoši Rim.
Još jedan dodatak, Atila je znao latinski, i Rimljani su Hune uspoređivali sa Skitima koji su indoeuropljani, a tek u 18.st. nikla je teorija kako su Huni bili narod s područja Mongolije.
Kroz cijelo vrijeme papa uživa autoritet sv.Petra u Crkvi, na zapadu i istoku.
Koliko znam niti jedan papa nije tada bio na Saborima Crkve, nego je bio prisutan sa svojim legatima, te se nikad nije dogodilo da su legati nadglasani, i svaki put se je čekalo da papa potpiše kako je taj ekumenski koncil Crkve bio pravovjeran.
Isto tako možemo primjetiti kako su se svi koncili Crkve održavali na istoku.
Zašto?
Prvo, zato što su krivovjerja zbog kojih su i sazivani koncili da ih anatemiziraju nicala na istoku.
I arijanizam, i nestorijanizam, i monofizitizam, i negacija Duha Svetoga i borba protiv svetih slika.
Drugi razlog je vjerojatno zato što je zapad bio nesiguran jer tamo nije bilo jake kršćanske vlasti, rimski car nije tako čvrsto vladao zapadom kao s istokom, k tome dogodila se je i navala barbara.
Upravo zbog toga što je car bio na istoku, zbog toga su istočni patrijarsi, a pogotovo carigradski, ovisili o rimskom caru.
I ovdje se prilično duboko podijelilo kršćanstvo.
Zapad je uskoro prihvatio nauk o dva mača sv.Petra, jedan je duhovna vlast u Crkvi, a drugi mač je svjetovna zemaljska vlast koja znači kako su kršćanski vladari vazali pape.
Na istoku je bilo obrnuto, patrijarsi su imali fromalno duhovnu vlast nad svojom patrijarhijom (iako su priznavali vlast pape iznad sebe, odnosno prvi mač sv.Petra) dok su praktično ovisili od vladara koji ih je birao i koji ih je mogao maknuti.
Iz toga je posve jasno zašto su svi državotvorniji narodi koji su dolazili pod vlast carigradskog patrijarha, uskoro zatražili od njega da im prizna autokefalnost, odnosno da im da titulu nove patrijarhije.
Da nisu car i patrijarh dali to Bugarima, bugarski vladar koji se je zvao kan (jer Bugari su tursko-mongolskog podrijetla) bi tražio krunu od pape i vjerojatno bi se u Bugarskoj služila liturgija rimskog dvora, a ne sv.Ivana Zlatoustog.
Srpski Nemanjići su čak i bili katolici latinskog obreda, i čak su dobili od pape krunu, da bi ubrzo, vjerojatno zbog političkih razloga jer su smjerali proširiti moć prema Grčkoj, prešli na istočni obred i u istočnu shizmu te su tako dobili od Carigrada pravo na svoju patrijarhiju (dotad su bili pod bugarskom).
Kod Rusa je ista priča s time da su oni proglasili Moskvu trećim Rimom kad je drugi Rim - Carigrad pao pod Turke (zato su ruski carevi imali u svojoj heraldici rimskog dvoglavog orla).
Ja se nadam da istočni shizmatici iz toga mogu zaključiti kako je u Rimu prvenstvo, odnosno u stolici sv.Petra, jer zašto inače zovu svoja sjedišta drugim Rimom, trećim?
Ta podložnost istočnih kršćana i njihovih patrijarha i klera zemaljskoj vlasti očitovala se je ubrzo i prije shizme kad su istočni kršćani redom padali pod naletom muhamedanaca, a istočni kršćani su ostali u kalifatu kao građani drugog reda kojima nije dopuštena niti zvonjava crkvenih zvona, dok su morali plaćati poseban porez za zaštitu, očito slično modernom reketarenju.
Kalifi su im obećali zaštitu ako pristanu na taj status, i oni su pristali i na status i na poseban porez.
Na Balkanu kad su Turci osvojili zemlje u kojima su već bili istočni shizmatici, narod i svećenici se ne povlače na zapad, nego priznaju vlast muhamedanaca. 
Srpski vladari postaju i vazali sultanu pa zbunjuju križare na poznatoj bitci kod Nikopolja kad su ovi računali da im dolaze u bitku pomoći, a ovi su se uključuli u bojne redove s muhamedancima.
Turski sultan daje posebna prava srpskoj pećkoj patrijaršiji, i uskoro mnogi katolici, da ne bi bili u nemilosti Turaka, prelaze na 'pravoslavlje' (jer su 'latini' bili i ostali najveći turski neprijatelji sve do 19.st. kad su katolička kraljevstva postala liberalno-masonska a stijeg borbe je tada preuzela Rusija te kad je izbio veliki rusko-turski rat, istočni shizmatici na Balkanu su se pobunili protiv Turaka jer je Turska bila tada već uvelike oslabljena tako da su joj na kraju protiv Rusije pomogli masonska Francuska i Velika Britanija u krimskom ratu).
Kad je Bosna pala, prestala je hijerarhija Crkve tamo, jer biskupi su ili pobijeni ili su izbjegli dalje na zapad.
Ostali su bosanski fratri, daidže, koji su priznali vlast sultana.
Po tome su postali slični istočnim shizmaticima, i kad se traži razlog kako i zašto su neki bosanski franjevci bili suradnici UDBE ili općenito jugokominističke vlasti, kao i sadašnje bosanske koja je promuhamedanska i koja negira hrvatski narod, korijen moramo vidjeti u toj politici franjevaca za vrijeme Turaka.
Kršćani kad dođu do opcije - ili umrijeti ili zatajiti svoju vjeru, uvijek moraju birati ovo prvo.
Netko će reć da istočni shizmatici ili franjevci nisu izdali svoju vjeru ako su priznali vlast kalifa-sultana.
Samo kršćani nisu muhamedanci ili židovi koji svjesno daju lažna obećanja i zakletve kako bi tako zaveli neprijatelje, kršćani ne smiju ni pod kojim uvjetima lagati, nego ako kršćani priznaju vlast muhamedanaca i javno to izreču, onda se ne smiju buniti protiv te vlasti ili je na bilo koji način podrivati je tako da npr. huškaju narod na ustanak.
Dakle kršćanska solucija je trebala biti uskočka, izbjeći na zapad i onda nastaviti pod nekim kršćanskim kraljem borbu za oslobođenje zemlje od muhamedanske okupacije.
Mislim da je to razlog zašto nema među bosanskim katolicima misionarskog žara da se preobrate muhamedanci, i zašto su takvi, a znam za konkretne slučajave, nakon što su im partizani ubili očeve i djedove jer su bili u vojsci NDH, za koje desetljeće postali komunisti i titoisti.
Vratimo se na temu istočne shizme.
Korijen shizme je oholost koja je podstaknuta preko zemaljskih vladara koji su istočne kršćane instrumentizirali za svoje sebične zemaljske interese.
Iako je u vrijeme germanskog rušenja zapada Rimskog carstva, istok bio kudikamo vojno i materijalno jači, uskoro se situacija obrće.
Najmoćniji germanski narod Franci postaju revni katolici koji brane Crkvu i latinske kršćane od tada većinom arijanskih germanskih plemena, ali i onih poganskih.
K tome prekidaju niz muhamedanskih pobjeda i osvajanja na zapadu, a u Italiji svladavaju neugodne i opasne germane Longobarde.
Zbog svoje vojne moći ostvaraju kraljevstvo od naše Rijeke do Baltika (naši kraljevi su im često bili vazali), od današnje Nizozemske do Mediterana i Italije.
I onda se događa nešto zbog čega istočni shizmatici mrze Franke, papa 800.g. daje krunu sv.Rimskog carstva Karlu Velikom.
To carstvo je desna ruka Crkve i trajati će do Napoleonskih ratova početkom 19.st.
Kruna nije bila nasljedna, nego izborna, a izbor novog cara sv.Rimskog carstva njemačke krvi vršiti će nekoliko biskupa najznačajnijih njemačkih biskupija.
Slavenska riječ kralj dolazi od riječi Karlo, dakako od Karla Velikog.
To je bio trenutak kad je Europa bila ujedinjena i jaka.
Francusko kraljevstvo se je uskoro izdvojilo od Karlove države, jer je on podijelio kraljevstvo na svoja tri sina, a sin koji je dobio zapadnio dio postao je kraljem Francuske, zemlje Franaka.
Pojavili su se tada i Normani, kristijanizirani Vikinzi koji su se izmiješali s Francima i nastanili na obalama Normandije. 
Bili su kao svoji poganski preci neustrašivi ratnici. 
Uskoro su oslobodili Siciliju od muhamedanaca, a kako su neki od njih imali krvne veze s anglosaskim kraljem, u bitci za nasljedstvo osvajaju engleski otok i bivaju tamo kraljevima i plemstvom kojima je materinji jezik francuski, sve do kraja loze Tudor, to jest do kad se nije učvrstio tamo protestantizam.
Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo jedno vrijeme vode Anžuvinci, tada poznata normanska loza (jer su bili u rodbinskoj vezi s prethodnim kraljevima Arpadovićima).
Zašto istočni shizmatici ne podnose Franke?
Zato što oni misle da su ovi bespravno uzeli titulu rimskog cara, to jest da cijelo Rimsko carstvo, uključujući zapad, pripada drugom ili trećem Rimu, a nikako katolicima koje vide u Francima.
Međutim uskoro se je uspostavilo da su ti novi katolički narodi, Franci i Normani, kudikamo vitalniji i kulturno snažniji od istoka koji je ležao na starim lovorikama rimskih careva.
Jer arapski muhamedanci su okljaštrili istočni dio Rimskog carstva, Sveta Zemlja, Sirija, Egipat, a uskoro i Anadolija pod Turcima Seldžucima više nisu pod vlašću rimskih orlova.
Sam Carigrad sad dolazi u pitanje.
Iako je tek koje desetljeće nakon shizme u kojoj su prokleli rimskog papu, carevi sad od istog traže pomoć da ne padne cijeli istok pod Muhamedevom zastavom.  
I tako su ti omrznuti Franci i Normani, na poziv pape, krenuli u prvi križarski rat, možda najveću ratnu epopeju u povijesti.
U Carigradu je car pokušao uvjetovati križarima da zemlju koju osvoje od muhamedanaca vrate njemu te da u tom smislu mu daju prisegu.
Međutim malo tko od vodećih križara mu ju je dao.
Znalo se je dobro kako je Carigrad bio slijedeći na redu da padne pod muhamedance, te da je k tome car shizmatik, pa je taj zahtijev bio gotovo bezobrazan.
Kad se netko utaplja i zove u pomoć onda nema što on uvjetovati, nego treba biti zahvalan svom spasitelju.
To križari i kršćanski zapad nije nikad dobio od istoka.
Čitao sam neke knjige o prvom križarskom ratu, i vojni stručnjaci se slažu kako po vojnoj nauci križari nisu mogli računati na pobjedu, jer ih je bilo puno manje nego neprijatelja, jer su bili daleko od svoje domovine i nisu nikako mogli imati dobru logistiku.
Ali čudo se je dogodilo, uz velike gubitke križari su došli do Jeruzalema, i onda kao pravi hodočasnici i pokornici, u procesiji s Presvetim su išli oko zidina Jeruzalema, a nakon toga ga oslobodili od muhamedanskih okupatora.
Najzaslužniji vosjkovođa Raymond od Toulousa nije htio primiti krunu jeruzalemskog kralja rekavši kako ne može nositi krunu u gradu u kojem je njegov Gospodin nosio trnovu krunu.
Većina preživjelih križara su time izvršila svoj hodočasnički zavjet, pohodili su Kristov grob i vratili se u svoje domove (doduše bila je uskoro još jedna bitka protiv egipatske vojske koju su pobijedili).
Ostali su preuzeli upravljanje novim kraljevstvom koje je trajalo još sto godina i čiji su podanici bili često muhamedanci koji su se čudili kako to da ih Franci (jer tako su oni obično nazivali križare) ne prisiljavaju na krštenje. U knjizi sam čitao kako su isti muhamedanci cijenili svoje nove gospodare jer je život u jeruzalemskom kraljevstvu bio bolje organiziran nego dok je tamo bio kalifat.
Križari nisu ni pokazivali namjeru da idu uništiti Meku ili da idu osvajati zemlje u kojima nema kršćana.
Ipak, nedostatak ljudstva i problem s logistikom, značilo je da se jeruzalemsko kraljevstvo ne može obraniti bez ponovljenih križarskih ratova nakon što su muhamedanci zaprijetili uništenjem tog kraljevstva.
Kako napisah, nakon sto godina i nekoliko ratova, padaju zadnje križarske utvrde u Svetoj Zemlji i zemlji cedrova (Libanonu), vitezovi templari se daju više u bankarstvo, magiju i ekumenizam nego u obranu kraljevstva i hodočasnika, bivaju ukinuti, vitezovi ivanovci se sklanjaju na Cipar, zatim grčki otok Rodos i na kraju na Maltu koju junački brane i koji nisu muhamedanci nikad osvojili.
Na Iberijskom poluotoku španjolski katolici vode osam stoljeća junački rat za oslobođenje od muhamedanaca.
Konačna pobjeda 1492. označila je kraj muhamedanske najezde na zapadnu Europu, slijedeći korak je bilo oslobađanje Mediterana od turske premoći što se događa 1571. u poznatoj bitki kod Lepanta.
Španjolci opet preuzimaju najveći dio tereta, bore se i protiv engleskih gusara na Karibima, kao i u Nizozemskoj i Njemačkoj u kojoj gori protestantska revolucija. 
Protestanti i Turci imaju zajedničkog neprijatelja u Rimu, pregovaraju zajedno, a istovremeno francuski kralj Fransoa I potpisuje sa turskim sultanom savezništvo. 
Španjolci se žele papi kako im Francuzi zabijaju nož u leđa, kako zloglasni kardinal Richelieu pomaže nizozemske i njemačke protestante.
Turci zamalo osvajaju 1683. Beč, u odsutnom trenutku stiže pomoć poljskog kralja Jana Sobjeskog, a Francuzi čekaju da oslabi Španjolska u tim ratovima kao i Austrija.
Austrijski vojskovođa Eugen Savojski nakon toga u začudujućim pobjedama tuče Turke i dolazi sve do Skopja, izgleda kako je samo korak ostao do izbacivanja Turaka iz Europe, ali onda se aktivira tursko-francusko savezništvo te Francuzi napadaju Austriju pa se Eugen Savojski brzo s vojskom vraća.
Ovaj povjesni pregled sam dao kako bih argumetirao da su udarnu moć muhamedanca, bili oni Arapi, ili Berberi, ili Turci Seldžuci, ili Turci Otomanci, skršili rimokatolici, da bi vjerojatno i nekadašnji istočni dijelovi Rimskog carstva, uključujuči Grčku, Carigrad i Anadoliju bili oslobođeni od strane katoličkih država da se nije dogodio protestantizam, kao i renesansa koja je probudila poganstvo i nacionalizam zbog čega su francuski kralj i glavni kardinal stavili uske nacionalne interese iznad kršćanstva te paktirali s protestantima i Turcima. 
Istočni shizmatici imaju izreku - bolje turski turban, nego papina trijara.
U toj izreci sve je rečeno.
Bez papine trijare Carigrad bi pao četiri stoljeća ranije, a ne bi bilo niti trećeg Rima-Moskve koji se eto nije niti dan danas odrekao boljševizma, a fantazira kako je on tobož središte kršćanstva.
Tko je mogao biti u SSSR episkop tobožnje RPC, a da nije bio postavljen od komunističke partije?
Ta istočnim shizmaticima je vlastito da stvaraju nacionalne Crkve kao sluškinje nacionalne države, pa kad je nacionalnu državu naslijedila komunistička, onda je trebalo slušati nove gospodare.
Nećete biti pod autoritetom pape, nego ćete radije pod turban ili pod crvenu petokraku?
Neka vam bude, samo nemojte misliti da ste ikome drugome naštetili nego sami sebi.
Pogledajte dva slijedeća video ruske medijske kuće RT (Russia Today) koja radi na engleskom govornom području:





Nije važno vode li taj mediji židovi ili ne, ruska država u konačnici uređuje kakav program će taj medij emitirati.
Zar je netko u RPC toliko naivan da ne vidi kako se i dalje u Rusiji slavi boljševička Crvena armija, kako je donesen zakon po kojem se kažnjavaju oni koji bi iznosili povijesne argumente recimo da se raščisti kako je ista armija učinila više organiziranog silovanja kad su 'oslobađali Europu' nego sve vojske prethodno.
Uostalom istina o istoj armiji koja je pobila desetine tisuća poljskih časnika i intelektualaca u Katinskoj šumi čula se je u Rusiji samo zato što je to bilo koncem 80-tih kad je komunizam se raspadao (izgleda samo privremeno) pa su o toj sramoti pušteni dokumenti
(zapadni saveznici su znali da te Poljake nisu ubili Nijemci, ali su bez obzira sudili za taj zločin Nijemce u Nirnbugu, dočim je jedan zagrebački forenzičar ubijen odmah poslije drugog velerata jer je bio u međunarodnom timu kojeg su pozvali Nijemci u ratu kad su otkrili rovove s ubijenim poljskim časnicima).
Po tom novom zakonu 'protiv povijesnog revionizma' u Rusiji bi se i dalje moralo govoriti o zločinu Nijemaca nad poljskim časnicima u Katynu da nije istina procurila pred 30 godina, a svatko tko spomene zločine Crvene armije dolazi pod udar istog zakona.
Zašto se ruski shizmatici ne bore protiv tog zakona kad je on jasno napravljen da se zaštite boljševičke laži?
Odgovor opet leži u tome da su istočni kršćani već stoljećima sluge zemaljske vlasti.
U SPC bi trebali znati kako su Karađorđevići bili masoni koji su došli na vlast uz pomoć engleskih i francuskih masona krvavim pučem i ubijanjem kralja Obrenovića i žene mu.
Ipak su se stavili pod kontrolu takvog kralja vjerojatno iz razloga da se ne narušava nacionalno jedinstvo srpskog naroda.
Po istoj 'logici' su istočni shizmatici zamijenili Karađorđevića s J.B.Titom.

Na kraju, kolikogod ovaj tekst izgledao kao napad na istočne shizmatike, ja im od srca, Bog mi je svjedok, želim da se oslobode te đavolske oholosti te priznaju sv.Petru ono što mu je Isus Krist zapovijedio da mora činiti - pasti Njegove ovce.
Budite pod tim glavnim Kristovim pastirom, ne mekećite i ne idite za turbanom ili za nekim nacionalnim vođama koji su samo na riječima kršćani.
U mnogočemu ste pravovjerniji od novoredne sekte, imate divnu liturgiju koju niste modernistički unakazili, pokazujete veću spremnost od mnogih novorednih katolika da se borite protiv globalizma i Antikrista, ali vam je to sve uzalud ako se oglušujete na riječi našeg Gospodina Isusa Krista koje je izrekao sv.Petru.
Posljednja su vremena, sve je manje važna nacionalnost i nacionalna država, vratite se Crkvi.
Ne morate niti priznati niti jednog živućeg papu kad ga nema.
Ako će se u skoroj budućnosti mnogi židovi obratiti prema proročanstvu sv.Pavla, nije li red da to vi prije njih učinite?

srijeda, 23. kolovoza 2017.

Rođenje i smrt jedne nacije - SAD

Naslov ima veze s jednim filmom koji je označio početak ere pravog filma (sve važne metode snimanja u filmu su tada izumljene).
I kojeg ne ćete više vidjeti ni u kinu niti na TV.



Film D.W.Griffitha "Rođenje nacije" snimljen je 1915. i bio je veliki komercijalni uspjeh.
Možete ga još uvijek pogledati na youtube:



Zar nije američka nacija rođena 1776. u ratu protiv Britanije čija su bili kolonija?
Da, ali rat 1861-65 značio je i smrt te nacije.
Više je tada poginulo Amerikanaca nego u svim budućim ratovima zajedno, a pobjeda Sjevera nad Jugom nije značila ponovno sjedinjenje nacije.




Sjever je okupirao Jug, grubo, razorno i pljačkaški. 
Južnjaci više nisu imali građanska prava, oslobođeni crni robovi mogli su vršiti teror bez straha od kazne.
Slično kao što su antifašisti na istoku i zapadu mogli slobodno se iživljavati nakon pobjede nad onima koji nisu bili s njima u pokretu ili za koje su mislili da su protiv njih.
Jug je tada išao u gerilu, nije to bio samo KKK.
Pogledajte ovaj snimak u kojem E.M.Jones kaže crnim sugovornicima (protestanstkim pastorima) to što sam vam napisao.



Zanimljiv je cijeli razgovor koji se tiče divljačkog skidanja spomenika generalima i vojnicima Juga, međutim ono što se tiče ove teme započinje u 46 minuti.
Crni pastori nisu uopće proturječili Jonesu, zato što je to povijest SAD koju nitko tko nije licemjeran ili ju poznaje, ne može negirati.
Gerila Juga je dakle trajala sve do konca 19.st. kad je Sjever napustio svoju politiku ponižavanja Juga.
I to je bio trenutak ponovnog rađanja američke nacije i zato je D.Griffith snimio nakon toga taj poznati film i istovremeno su diljem SAD postavljeni spomenici vojnicima Juga.
Primjetite kako Jones kaže - jedno je KKK koji je bio opravdana gerila protiv terora Sjevera i koji se je raspustio nakon pomirenja sa Sjeverom, a jedno je KKK koji je nastao u 20.st.
Jedan je opravdan, drugi nije.
Vjerojatno ste gledali western filmove i u mnoštvu takvih filmova (starije proizvodnje) simpatije su na strani južnih pobunjenika koji nakon svršetka rata nastavljaju svoj rat.
I inače bi bilo neobično snimiti dramu u kojoj su antijunaci pobunjenici gerilci, a kudikamo jača vojska je sastavljena redom od junaka.
U termopilskom klancu su junaci stotinjak Spartanaca, a ne desetine tisuća Perzijanaca, k tome pravi junaci su u pravilu tragičari koji poginu.
Zastava Juga je stoga u 20.st. bila simbolom pobune, mnogi su je i na Sjeveru zbog toga imali.
Kad se je pojavila prosvjedna folk glazba, nerijetko je južnjačka zastava bila dio scene.
Ima pregršt rock koncerata iz tog razdoblja na kojima je uvijek južnjačka zastava.



Ovaj koncert Lynyrd Skynyrd bio je 1977. u Oaklandu, a danas tko se u tom gradu pojavi s južnjačkom zastavom bolje mu je da nosi oružje i tako spriječi da bude linčovan od antifa.
U 40 godina situacija u SAD se je temeljito promijenila po pitanju izmirenja Sjevera i Juga, temelji su se ne samo potresli, nego na njima je sad ruševina.
  
Zamislimo situaciju da je Hebrang uspio uspostaviti hrvatsku komunističku državu (da nema Tite i Jugoslavije), ali da je u svim krajevima koji su bili pretežito za NDH napravio nakon pobjede teror, oduzeo građanska prava tim stanovnicima, izložio ih teroru četnika.
Te da se ti krajevi pobune i odu u gerilu (kao što je i stvarno bilo s križarima nakon rata).
I nakon izvjesnog vremena Hebrang shvati kako ne može pobijediti tu gerilu, nego predloži nacionalno pomirenje, Hrvatska više ne će biti komunistička i ne će više biti terora države u tim krajevima. 
I kao znak pomirenja Hrvatska će dozvoliti da se podignu spomenici Juri Francetiću, Rafaelu Bobanu i ostalima, ali će i dalje ostati spomenici hrvatskim komunistima koji su se borili za Hrvatsku.
To je dakle analogija stanja SAD na početku 20.st, ponovno rađanje američke nacije.
K tome Južnjaci su uvijek bili vrstni ratnici, i od tada oni ponovno i u značajnom broju idu u američku vojsku.
Netko tko želi kraj SAD izmanipulirao je mnoštvo Amerikanaca koji, neki svjesno neki nesvjesno, idu protiv toga nacionalnog pomirenja što dovodi do smrti američke nacije nakon nešto više od sto godina života.
Kako se može primijetiti, većinu antifa čine bijelci koji evidentno nemaju ništa protiv da bijelci i SAD nestanu, ne samo spomenici južnjačkim generalima.
U slijedećem videu koji je sniman u Austinu, Teksas, antife otvoreno govore da žele smrt SAD, a postalo je gotovo pravilo da u svojim nikad prijavljenim prosvjedima pale zastavu SAD:



Na ovom videu, opet na neprijavljenom prosvjedu i protiv kojeg nema policije, antife se pozdravljaju s komunističkim pozdravom.



1917. su američki židovski bankari financirali Lenjina i Trockog da sruše Rusiju i cara, sto godina kasnije događa se slično, samo ovaj put trebaju biti srušene SAD.
Ali opet uz zastavu srpa i čekića kojih boljševici i antife nisu nikad imali u rukama.

Antife u svim državama svijeta to isto priželjkuju i zato su financirani od Soroša i pokriveni s najmoćnijim medijima.
Imamo scenu još za vrijeme vladavine Clintona kad se je objavila vijest kako se je 'konačno' više rodilo nebijelačke djece od bijelačke, i među prisutnima koji su skoro svi bili bijelci, ne siromašni i potlačeni, nego ili dio elite ili oni koju ju podržavaju, su se tome radovali 'kao mala djeca'.
Slijedeći video odlično ilustrira stanje SAD, fotografija bijele djevojčice sa zastavicom SAD je napadnuta kao rasistička i kao potvrda o urođenom zlu bijelaca:



Ništa iznenadno i neobično da se ovo sada događa u SAD.
Kako što sam pisao prethodno na blogu, SAD je država koju su osnovali bijeli anglosaksonski protestanti masoni ili bliski masonima.
Tko s vragom tikve sadi, ne boli ga na kraju samo glava.
Sigurno su 'očevi' SAD htjeli da SAD ostane i dalje bijela, anglosaksonska i protestantska, ali čim su izdali Povelju o ljudskim pravima koja je na kraju krajeva poziv na uspostavu jedne svjetske države religije humanizma čije postavke se nalaze u toj Povelji, potpisali su i smrtnu presudu istoj državi koju su osnovali.
Bilo je samo pitanje vremena kad će se ona obistiniti.
Vjerojatno je Trump posljednji predsjednik SAD i isto tako je vrlo vjerojatno kako ne će uspjeti završiti svoj mandat do kraja.
Ovo je kraj moje trilogije o SAD
("SAD ili nikad više", "Pomrčina nad SAD" i ovaj tekst).
Pratit ću i dalje tamo situaciju, ali s ova tri teksta mislim da je u glavnim crtama opisana povijest, uloga, početak i kraj te države.

P.S. Portal "Traditio" piše kako su antife 'napali' spomenike Christophoru Columbu, sv.Ivani Orleanskoj, fra Junipero Serrai koji je bio prvi misionar u Kaliforniji.
Kako antife i vlasti (i mediji) rade ruku pod ruku, vlasti u jednom mjestu u New Jerseyu su makli kip BDM iz Guadalupe, a vlasti u jednom mjestu u Marylandu makli su spomenik prvom katoliku koji je bio pripušten na vlast u SAD, sucu Rogeru Tanyu*.
Spomenik sv.Ivani Orleanskoj u New Orleansu je išaran s riječima "srušite ga", nakon toga će vlast ispuniti tu želju i tako će se izbrisati tragovi da su taj grad osnovali francuski katolici.



Fra Junipero Serra zaslužan je za misionarenje prema indijancima u Kaliforniji još dok je zapadna obala današnje SAD pripadala španjolskoj kruni. On je zaslužan za postavljanje lanca od 21 katoličke misije duž te obale oko kojih su kasnije nastali sadašnji gradovi koji imaju stoga katolička imena.
Možda će se uskoro promijeniti ime San Francisca.
Potpuno to podržavam, jer je sramotno da grad koji bi se trebao zvati kalifornijska Sodoma, ima ime tog velikog sveca.




Kip fra Junipera Serra je išaran i napisano je na njemu "ubojica", pretpostavlja se da su ga išarali pobornici meksičke, ustvari bolje rečeno 'aztečke', racističke skupine koji se zovu "La Raza" (rasa) i koji sve više napuštaju katoličanstvo i vraćaju se pogansko-sotonističkim korijenima. 
Na početku bloga sam pisao kako je zabrinjavajući trend u Meksiku oživljavanja stravičnog sotonskog poganstva koje je vjerojatno imalo najviše ljudskih žrtava prinesenih zloduhu u ljudskoj povijesti.
Naravno, masonska SAD podržavala je masonsku meksičku vladu u ratu protiv kristerosa i katoličke Crkve u 20-tim godinama prošlog stoljeća, a sad meksički novopogani koji se nerijetko bave švercom droge i ostalim kriminalnim 'djelatnostima', jedva čekaju da zabiju čavao u lijes SAD, to jest ne da vrate Kaliforniju, Teksas, Novi Meksiko, Arizonu (dočim Floridu su utemeljili Španjolci, a ime je dobila zato što je otkrivena na veliki blagdan Cvjetnice-Maslinske nedjelje, Britanaca i Nizozemaca još stoljeće nije bilo u sjevernoj Americi) katoličkom Meksiku, nego da se ponovno uspostavi nešto slično bivšem poganskom aztečkom carstvu.
Najprije se je SAD trudio uvjeriti Meksikance da se vrate vjeri poganskih predaka i napuste katoličanstvo (iz tipične protestantske mržnje prema Crkvi), a sad kad su ih ovi poslušali onda su isti odlučili uništiti SAD.
Otkrivenje kaže kako će Bludnicu ubiti oni s kojima je bludila.

P.S.S. I dok se može reć da u SAD postoji opozicija, iako ne praćena od medija i bez financijske moći, koja se suprostavlja trendu brisanja povijesti i bijele većine, u Kanadi nema toga.
Ta država punom parom ide u globalizam i sreća je za svijet da ista nema niti približno utjecaj i moć kao SAD.
Ovih dana tako možemo pročitati kako udruga učitelja Ontaria traži brisanje imena J.A.Macdonalda.



On je bio prvi predsjednik vlade Kanade, što bi bilo analogno da učitelji u SAD traže brisanje imena G.Washingtona, npr. da se glavni grad SAD više tako ne zove, i da se s najpoznatije novčanice na svijetu makne njegov lik.
Mnogi naši ljudi su nekad, ali i nedavno otišli u Kanadu trbuhom za kruhom. Ovi posljednji su baram mogli znati kako je Kanada postala posljednjih desetak godina najliberalnija država na svijetu.
Nije prikladno reć kako su trbuhom išli za kruhom sa sedam kora, bolje je reć išli su trbuhom za GMO kruhom od kojeg će ne samo njihovim potomcima, nego i njima utrnuti zubi prema biblijskoj izreci.
Ili zar je opravdano ići u Sodomu kad se može znati da se tamo prakticira sodomizam, ali su eto bolje plaće i standard?
Znadem katolike iz SAD koji su zbog stanja nemorala u toj državi planirali otići u latinsku Ameriku** (iako nisu hispanici), simbolično rečeno svojom voljom su planirali, a neki su to i učinili, otići s konja na magarca, iz višeg standarda na niži kako bi mogli prakticirati svoju vjeru i koliko toliko normalno odgajati svoju djecu.
Otići u drugom smjeru, od katoličkog magarca na sodomističko-liberalno-globalističkog konja je u najmanju ruku nepromišljeno, a najčešće je znak nedostatka vjere ili bolje rečeno znak je apostazije.

Kako je moja trilogija završena, ali uvijek ima novih kamenčića u mozaiku kojih nisam stavio na blog, onda sad dajem snimku predavanja dr Johna Pinheiro o antikatolicizmu tijekom 19.st. u američkoj državi bijelih anglosaksonskih protestanata:



Moj dodatak je kako su katolici koji su došli u SAD u pravilu 'osuđeni' da odbace nauk Crkve o kršćanskoj državi, te da se onda zalažu za sekularizam ili kako je to nazvao papa Pio IX*** amerikanizam koji je tek korak do napuštanja Crkve u potpunosti, i onda prelazak ili u ateizam ili neku protestantsku sektu.
Stoga nije čudno da su američki i njemački biskupi na drugom vatikanskom koncilu bili stjegonoše modernizma.
Meksiko je bila novonastala država koja se je odcijepila od španjolske krune i bila je od tad u nestabilnom stanju i materijalnom siromaštvu. 
Meksička nova nacija sastavljena od Španjolca, Azteka i primitivnijih indijanskih plemena nije bila dorasla europskim protestantima u gospodarskom i vojnom smislu, te je SAD uzeo od Meksika više zemlje nego ju je dotad ukupno imao.
Francusku je uništila revolucija, stoga francuski katolici u Quebecu i u dolini Misisipija nisu više imali zaštite.
To je bio jaki razlog zašto se je SAD raširio na zapad i na jug (i da su Britanci uzeli Quebec koji je sad u Kanadi) a protestanti su dobili osjećaj kako ih to Bog nagrađuje jer se bore protiv zla, protiv 'papista'.
Bog ne ispostavlja račune svaki dan, ali kad se uspostavi 'račun' onda je to najčešće kraj.
Ne vjerujem kako će se SAD obući u kostrijet i započeti s 40-dnevnim strogim postom kao Niniva.

* O Rogeru Tanyu piše M.Hoffman . Njega se miče iako je svojom slobodnom voljom oslobodio svoje robove, ali budući da je bio sudac konstitucionalist, to jest vrhovni sudac koji poštuje ustav SAD, nije htio donositi odluke koje bi bile protivne ustavu, u ovom pitanju ukinuti ropstvo. Hoffman kaže da je taj častan čovjek i prvi katolik koji je bio na takoj visokoj poziciji, bio suprotnost talmudizmu čije načelo je ušlo u sudsku praksu Velike Britanije, nakon toga i SAD, naime da suci imaju pravo donositi svoje presude koje su iznad zakona i protivne zakonu te to onda od presedena postaje sudska praksa jača od zakona i ustava. Talmud nije ništa drugo nego zbirka učenja raznih rabina koja se protivi Bibliji i koja kod talmudista ima veću vrijednost nego Biblija. U SAD se tipično kaže npr. kako je abortus dozvoljen zbog sudske presude u slučaju Roe vs Wade. Kakva je to država u kojoj o pravu i pravdi ne odlučuje niti kralj niti parlament, nego suci kojih postavljaju političari te koji nisu bili na nikakvim izborima niti se mogu pozivati kao kralj da imaju pravo temeljem mača ili kao izraelski kraljevi temeljem Božjeg pomazanja slično kao što su se kasniji srednjovjekovni kraljevi pozivali na Božje pomazanje dobiveno preko pape koji im je dao krunu?
To je lakrdija koja se je prošle godine pokazala u SAD kad je Vrhovni sud naložio da sve države moraju legalizirati sodomističke brakove iako su se predstavnička tijela nekih država velikom većinom tome suprostavljala. Dakle, nešto je zbilja trulo ne samo u Hamletovoj Danskoj.

** Tamo gdje se pije bolja kava , i u bukvalnom smislu, ali i u prenesenom što se da iščitati iz poveznice.

*** Papa Pio IX je imao nakanu priznati Jug, odnosno Konfederaciju južnih država. Čitao sam kako je bilo izglednije da Jug, na čijem području su već bili francuski katolici, a u okolini meksički, postane katolički nego Sjever na kojem su se isprva iskrcali puritanci. K tome katoličke države brzo prevladaju rasne razlike i mržnju što dokazuje cijela latinska Amerika. Isus Krist ujedinjava preko svoje Crkve sve rase i narode, ali ne da bi rase i narodi nestali. Globalizam ujedinjava svijet tako da sve rase i narodi nestaju te da se tako uspostavi kratkotrajno carstvo Antikrista.

ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

Pomrčina Bergoglia nad Latinskom Amerikom

Otpornici mogu lako pregoriti.
To se je dogodilo kolumbijskim otpornicima koje je novoredna vatikanska sekta ekskomunicirala.
Nisu to obični otpornici, to su profesori i intelektualci koji su poznati u toj državi i koji imaju vlastite TV emisije (a možda i TV postaje*).
Ovdje možete pogledati emisiju koja je izgleda ponukala kolumbijske novoredne biskupe da im zabrane pristup sakramentima.
Koji ionako nisu valjani, ali otpornici ne žele niti istražiti** zašto je to tako.
Serija emisija se zove "Na kavi s Galetom", a naslov posljednje je "Barka Crkve se potaplja", povod koje je pismo 'pape' u penziji Ratzingera koje se je čitalo na sprovodu njemačkog kardinala koji je bio jedan od 'četveročlane bande' koja je postavila Bergogliju napisana pitanja oko famoznog dokumenta "Amoris Laetitia" koji dopušta preljubnicima pričešćivanje i zbog kojih se Bergoglio pravi kako mu pismo nije poštar dostavio.
Tako je Ratzinger spomenuo opet svoju dragu sliku novoredne sekte kao barke koja se potaplja.
'Opet' zato što je istu sliku objavio u javnom pismu kad je umro kuranoljubac Woytila i koje je bilo kao predizborna kampanja za buduću konklavu na kojoj je izabran za Woytilinog nasljednika.
Sve izgleda kao da Ratzinger želi izaći iz penzije, a Bergoglia staviti u penziju, iako je već u dubokoj starosti.
Ne vjerujem da to osobno želi, nego je vjerojatnije da daje lažno nadu mnogim otpornicima koji, kao u ovoj emisiji, čas Bergoglia zovu papom, čas prorečenim lažnim prorokom Apokalipse, a zatim kažu kako se katolici moraju moliti za Bergoglia da mu se ne bi nešto dogodilo i da dugo živi na Zemlji.
Toliko konfuzije mogu imati samo otpornici.
I dok u toj emisiji u nekim dijelovima dobro dokumentiraju aberacije u novorednoj sekti, ipak ne žele preći 'Rubikon' i donesti zdravorazumski zaključak kako nije Bergoglio ništa radikalno novo napravio u novorednoj sekti a što već nije bilo u drugovatikanskim dokumentima ili što već nisu ranije činili Bergoglijevi prethodnici.
Premda se mora priznati 'novost i doprinos' Bergoglia u negiranju šeste** i devete Božje zapovijedi koje prethodnici nisu izravno napadali.
Tako da konzervativni novoredni katolici ne smatraju problematičnim što je recimo Woytila na skupu u Asiziju negirao prvu Božju zapovijed, jer to što nije rekao kako se preljubnici i sodomiti mogu pričešćivati čini ga 'papom santo subito' i braniteljem pravovjerja.
Kao kršćani moramo se ipak zapitati - ako se Petrova Barka nije potopila, gdje se ona sad nalazi?
Odlika te Barke na kojoj se nalaze oni koji se ne će potopiti u moru krivovjerja jest nazabludivost koja proizlazi iz Objave da je glava Crkve sam Gospodin Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek koji ne može biti u zabludi niti širiti zabludu.
I u ovome će se složiti i istočni shizmatici, a  mnogi protestanti.
Prijepor nastaje kad se počne objašnjavati mehanizam kako Isus Krist koji više nije na Zemlji te ne daje izravno smjernice, dogme i anateme hereza, djeluje i jamči da Njegova Crkva ostane nezabludiva ili biblijskom slikom - Njegova čista i neporočna Zaručnica.
Mi katolici vjerujemo da su sv.Petar i njegovi nasljednici pape ti koji osiguravaju nezabludivost Crkve. To se temelji na Objavi prema kojoj je Petar vodio i zaključio prvi jeruzalemski sabor Crkve, kako je uvijek bio vođa apostola ne po svojoj volji nego po Kristovoj, kako je Isus posebno za Petra molio da ostane u vjeri i onda ostalim apostolima ispravi ili učvrsti vjeru, kako je Isus tri puta zaredom nakon uskrsnuća pitao Petra dal Ga ljubi, i svaki put mu je naložio nakon Petrovog odgovora da pase Njegove ovce.
Ima i detalj iz čudesnog ribolova apostola kad je Petar vodio apostole u ribolov i nisu ništa uhvatili po noći (koja je uvijek prijetvorna i okultna), te su ujutro na Isusovu riječ i protivno zanatu i znanju ribara bacili mrežu i ulovili toliko mnoštvo riba da apostoli nisu mogli mrežu dignuti na barku, ali je Petar sam istu mrežu odveo na obalu gdje je bio Isus.
Dakako, taj istiniti događaj pun je simbolike, jer obala na kojoj je Isus je vječno kraljevstvo nebesko, apostoli-ribari su oni koji šire riječ Božju i hvataju ribe u mrežu, a Petar ima ključeve nebeske, on ulovljene ribe, to jest kršćane, predaje Isusu Kristu na Nebu.
Protestantima ništa ne znači što je Isus Petru dao ključeve Crkve, te redke sv.Pisma oni namjerno na brzinu pročitaju tako da im um ne stigne reagirati.
Istočni pak shizmatici priznaju prvenstvo Petrovo, ali onda ili negiraju da je uloga 'Petra' naslijedna kao što ostali biskupi naslijeđuju ostale apostole, ili kažu kako nije nezabludiv 'Petar' - papa, nego ekumenski sabor Crkve, ili pak kažu kako je nezabludivost papa davno izgubljena u bizantskoj shizmi 1054.g.
Istočni shizmatici koji drže ovo posljednje (ne smijemo zanemariti činjenicu kako među istočnim shizmaticima nema jedinstvenog vrhovnog učiteljstva - nema pape, pa se tako stavovi mnogih među njima razlikuju) mogu vrlo lako napustiti shizmu i postati katolicima.
Jer oni priznaju ulogu Petra, a spor je samo kad je i koji nasljednik sv.Petra 'iskočio iz Stolice' i svi naredni 'pape' za njim zato što ga nisu osudili, nego su nastavili sa zabludama.
Suštinski odnosno doktrinalno nije važno dal se je to dogodilo 1054. (pa smo onda mi shizmatici, a ne oni) ili kad je postao 'papom' Roncalli (Ivan XXIII) u što vjeruje većina sedevakantista, ili negdje između (u koje ja spadam, ali primjećuje se trend da kako je kriza sve duža, tako sve više katolici se pitaju kad je ona zapravo započela).
I ako sam se 'narugao' na muci otpornika na početku teksta, onda se ista ili slična muka nalazi i kod sedevakantista, a vjerujem i kod istočnih shizmatika i protestanata ako poznaju povijest Crkve i ako ne čitaju na preskok Bibliju.
Ne trebamo piti kolumbijsku kavu s otpornicima da bi se zapitali gdje je ta vidljiva Crkva koja će u malom broju dočekati Isusa Krista na kraju vremena.
Ako Crkva ne može postojati bez živućeg pape, onda je Crkva prestala postojati za vrijeme velike zapadne shizme u 14.st. za vrijeme koje (četrdesetak godina) bilo istovremeno dvoje suprostavljenih papa (jedan u Avignonu, drugi u Rimu) da bi se na kraju pojavio i treći papa u Pisi.
Problem je riješen tako da je car sv.Rimskog carstva naložio Sabor Crkve koji je skinuo s vlasti svu trojicu i izabrao novog papu kojeg su onda svi priznali.
Možete pogledati slijedeći video kojeg je napravio protestantski profesor povijesti teologije, ali vjerujem da nije ništa falsificirao:



Možemo uzet objašnjenje kako je prvi papa koji je stolovao u Rimu bio pravi papa, a ostala dvojica antipapama, ali opet ostaje činjenica kako je Sabor Crkve u Konstanci sazvao antipapa iz Pise, te da je papa Alexander VI (Borgia) iz oficijelno priznate rimske linije uzeo ime nakon antipape Aleksandra V koji je bio iz linije Pise.
Očigledno su presudni za početak zapadne shizme bili suprostavljeni interesi francuskog kraljevstva i nekih moćnika s Apeninskog poluotoka, a možda i šire, zato što imati 'svog čovjeka' na stolici sv.Petra je značilo imati vrlo jaku polugu vlasti u Europi u svojim rukama.
Jedino moćni papa s jakim autoritetom može spriječiti ratove među kršćanskim kraljevstvima ili srušiti nekog kralja koji bi donio nepravedne i protukršćanske zakone.
Moćni papa može pak vrlo lako zloupotrijebiti svoje moći i duhovne i zemaljske.
Papinstvo je dakle poput dvosjeklog mača.
Da se vratimo na pitanje nezabaludivosti Crkve i papa.
Novoredna Crkva, zajedno s većinom istočnih shizmatika, vjeruje kako su nezabludivi Sabori Crkve, a ne papa.
Međutim sad dolazimo do problema kad nastavljamo tekst nakon pauze od više tjedana i ne znamo koju smo misao imali za nastavak tada na umu.
U međuvremenu je bila najavljena pomrčina Sunca nad SAD koji se po svoj prilici raspada i ako to bude naglo nakon ove pomrčine, vjerojatno ćemo moći zaključiti kako je ta država bila Babilonska Bludnica iz Otkrivenja.
Također, ekipa koja pije dobru kolumbijsku kavu objavila je novi video na youtubu:



I tu je poveznica jer oni Bergoglia nazivaju apokaliptičnom zvijeri.
Retorika je oštrija nego u prvoj emisiji.
U ovoj možete pogledati niz video snimaka koji dokazuju kako je Bergoglio bio heretik i prije nego što je rekao 'Buona sera!' na balkonu pred trgom sv.Petra 2013.




Rekao je doduše prije 'fratelli e sorelle', ali znajući kako on pripada Rotarijancima, a vjerojatno i onima koji su iznad njih, to bi se moglo razumijeti kao:
'Braćo i sestre slobodnozidarke, dobra večer!'.
Čitamo pak danas kako je izjavio da su 'prava' imigranata važnija od nacionalne sigurnosti , pa je vrlo vjerojatno kako će Bergoglio imati pomrčinu i među starim starosjediocima Europe i zapada.
Baš ga briga, on je ionako na strani mladih, pogotovo ako su oni muhamedanci i kriminalci.
Takvima ide onda prati noge za Veliki četvrtak u zatvor. 
Preferiraju se oni iz crne Afrike i k tome transeksulaci (ovo nije šala, poguglajte i nađite tu scenu).
Ovo posljednje pisanje možete shvatiti kao iskorištavanje jadnog Bergoglia da izbjegnem nezgodno pitanje - gdje je sada Crkva.
Kao posebni sedevakantisti koji znaju da niti sedevakantistički biskupi nemaju legitimitet od pape da zauzmu neku biskupiju, nismo u puno boljoj poziciji i u manjim mukama tražeći odgovor na to pitanje od kolumbijskih kavopija.
Prijatelj iz SAD koji uređuje portal "Our Lady's Resistance" "skeptičan je prema pomrčini nad SAD jer se puno toga okreće oko masonskog broja 33 (provjerite na tom portalu) i u tome on vidi prste masona (dakle sumnja da to nije prava pomrčina, nego nešto izvedeno preko demona - koji to mogu izvesti ako to Bog dozvoli).
I onda mi je u emailu poslao 33 redak iz 33 poglavlja Ezekiela:


Ali kad sve ovo dođe - gle, već dolazi - znat će da prorok bijaše među njima!
Možda je tu odgovor na naše teško pitanje.
Možda ćemo se uskoro skupljati oko proroka Henoka i proroka Ilije koji moraju doći prije kraja.
Isus kaže u Mateju 24:28

"Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi."
To je odgovarao na pitanje apsotola kako će izgledati posljednji dani.
Neki tu rečenicu tumače kao naš izraz "gdje ima dima ima i vatre", ali se to ne uklapa u kontekst teme posljednjih vremena.
Isus tu govori o lažnim Kristima i prorocima koji će raditi velika znamenja (pomrčinu Sunca?) i čudesa tako da bi bili i izabranici Božji zavedeni kad bi to bilo moguće.
I kakve onda ima veze rečenica 'gdje ima dima ima i vatre'?
Očito, barem po mojem sudu, preostali kršćani to jest izabranici Božji ne će se povesti za velikim čudima za kojima će se svi povesti, nego će kao orlići letjeti na pravo mjesto.
I sad mi je tu pala na oči rečenica iz Otkrivenja kako će Henok i Ilija biti ubijeni i njihova tijela će biti izložena javnosti.
Možda je dakle slika strvine oko koje se okupljaju lešinari (jer zapravo orlovi ne jedu strvinu)  ustvari slika ta dva Kristova svjedoka oko kojih će se okupljati kršćani.
Vrijeme će pokazati (znači nemamo definitivni odgovor gdje je i gdje će biti Crkva u posljednjim danima), a mi budimo spremni svaki čas umrijeti i/ili svjedočiti za Krista.
I neka da Bog milosti svima koji Ga traže da pronađu čim prije Crkvu, a da se oslobode svih veza s lažnim papama, biskupima i krivovjerjima koje isti promiču.
Posebno neka bude milostiv dr.Galatu i njegovim suradnicima koji uređuju navedene TV emisije.

* Kasnije sam saznao da njihova TV se gleda u 35 zemalja svijeta (vjerojatno u kojima se govori španjolski) i dolazi do 53 milijuna domova. Dakle nije to baš mala pomrčina Bergoglia nad Latinskom Amerikom.

** Barem meni nije poznato i ne vidi se to u tim emisijama. Najčešće je oholost glavna zapreka da ljudi ne idu tragati za istinom, pogotovo ako su već u zrelijim ili kasnijim godinama. Ne žele istraživati da ne bi si morali priznati kako su dobar dio života bili zavedeni.

*** Woytila je sa svojom 'teologijom tijela' bio i tu veći revolucionar nego Bergoglio.

subota, 19. kolovoza 2017.

Pomrčina nad SAD

U ponedjeljak, 21. kolovoza ove godine, od sjeverozapada pa do jugoistoka SAD biti će pomrčina Sunca. To je jedini dio kopna u kojem će se vidjeti, ili točnije rečeno ne će se vidjeti Sunce.
Pisao sam o tome kako je činjenica da će sjena Mjeseca putovati od zapada prema istoku, prilično jak dokaz protiv vladajućeg sustava Zemlje kao lopte (dakle dokaz je ne samo protiv heliocentrizma, nego i protiv 'loptastog' geocentrizma).
Kako živimo u turbulentnim vremenima, a svjedoci smo kako grozota zla i pobune protiv Boga svakim danom ruši prethodne rekorde, tako su neki počeli tumačiti kako je navedna pomrčina Božji znak početka velikih nevolja i kazne posljednjih vremena.


I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, (Post. 1:14)
To je prijevod nadbiskupa Šarića, isti je i na stranicama novoredne hbk.hr.
Međutim Vulgata, staroslavenska verzija i engleski prijevodi se po mojem sudu razlikuju:


dixit autem Deus fiant luminaria in firmamento caeli ut dividant diem ac noctem et sint in signa et tempora et dies et annos
И рече Бог: да будут светила на тверди небесней, освещати землю и разлучати между днем и между нощию: и да будут в знамения и во времена, и во дни и в лета, 
And God said: Let there be lights made in the firmament of heaven, to divide the day and the night, and let them be for signs, and for seasons, and for days and years: 
Blagdani nisu nikako godišnja doba (eng. seasons), a vremena (lat, tempora kao što je i staroslavenski prijevod) nisu nužno godišnja doba.
Slobodan sam zaključiti kako su stariji prijevodi vjerojatno točniji, odnosno Vulgata sv.Jeronima i staroslavenski prijevod, pa je dakle Bog stvorio svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći i da budu znaci vremenima, danima i godinama. 
Vremena mogu biti godišnja doba te se po položaju Sunca može znati koje je godišnje doba (ako ga se prati kontinuirano).
Znamo kako su mudraci slijedili zvijezdu koja ih je vodila u Betlehem do novorođenog Isusa Krista.
Prema tome ta je zvijezda bila znak mudracima da je nastupilo vrijeme u kojem će se roditi Spasitelj svijeta i vodila ih je na mjesto rođenja.
Kad je Spasitelj raspet na križu dogodila se je pomrčina Sunca.
Najznačajnija ikad pomrčina koju neki tumače kao pomrčinu s ciljem da se ne bi vidjelo kako je Bogočovjek gol na križu.
Ta pomrčina označila je kraj Starog zavjeta koji se je ispunio u Isusovoj žrtvi na Kalvariji.
Što znači baš onako kako je navedeno u knjizi Postanka - Bog koristi nebeska svjetlila kao znakove ljudima.
A te znakove treba znati odgonetnuti, nije dovoljno samo vidjeti da se je dogodila pomrčina, nego vidjeti kakvo vrijeme ili prekretnicu vremena ona označava.
Bez ikakve sumnje trebamo zaključiti kako Bog može koristiti konstelacije zvijezda, fiksnih i lutajućih (koje se danas zovu planetama), kao i konstelacije Sunca i Mjeseca od kojih su značajne pomrčina Sunca i Mjeseca, da ljudima dadne znakove vremena.
Problem je dakako što mi nemamo ključ za tumačenje tih znakova osim ako nam ga Bog ne dadne ili osobno ili preko proroštava, ali to opet podrazumijeva nadahnuće Duha Svetoga.



Primijetite kako su protestanti u mnogočemu napustili kršćansku tradiciju, a Objavu traže uz pomoć učitelja talmudista,
Primjerice ovdje 'pastor' tumači kao da redak iz knjige Postanka 1:14 znači da su svjetlila nebeska dana za znakove, za godišnja doba, za dane i za godine.
Ne za znakove vremena, nego za bilo koje znakove, za horoskopske znakove npr.
I istom duhu nastavlja te kaže kako su Kopernik, Galileo ... moderna zansnot bila u pravu, jer kako on i talmudisti tumače, Biblija kaže da je Sunce 400 puta veće od Mjeseca i isto toliko puta više udaljeno.
SAD je doista bio židovski Golem.

Nadalje, ovi koji tumače kako je skora pomrčina Sunca Božji znak kraja SAD i početak velikih muka i nevolja, i koji su koliko sam primjetio protestanti, tumače kako je znak Jone kojeg spominje Isus, bila ustvari pomrčina Sunca koja je prošla preko Ninive i iza čega se je dogodila epidemija kuge.
Tvrde kako je ta pomrčina Sunca i epidemija kuge povjesno dokumentirana.
Inače je prilično misteriozno kako su se Ninivljani promptno odazvali pozivu proroka Jone za najstrožim postom i pokorom. 
Ta Jona nije ni pripadao njihovoj lažnoj poganskoj religiji, on je bio za njih stranac (premda je često istina da ljudi prije povjeruju strancu, Isus je sam rekao kako nitko nije prorok u svojem selu), vjerojatno prezren zato što je bio Izraelac, a on je njih prezirao i čak je nevoljko otišao prorokovati u Ninivu jer se je nadao da će Bog uništiti taj grad, a ne da će mu se smilovati.
Bog je svakako mogao promijeniti srca Ninivljana, kao što je promijenio i srce Jone koji više nije bio zlurad, ali je svakako i mogao iskoristiti pomrčinu Sunca da potakne Ninivljane u prihvaćanju proroštva Jone.
Ipak je to tumačenje malo nategnuto jer je Isus odmah objasnio što je to znak Jone koji će se pokazati, pa kao što je Jona bio tri dana u utrobi velike ribe, tako je i Isus bio tri dana u grobu nakon čega je uskrsnuo.
Ipak ostaje pitanje - kakav je to znak ako se ne vidi?
Jer farizeji nisu vidjeli Isusovo uskrsnuće.
Mogli su vidjeti kako je grob prazan, ta sami su potkupili stražare da bedasto svjedoče kako su apostoli, dok su oni spavali (kako može itko svjedočiti o bilo čemu dok je spavao?) ukrali tijelo Isusovo.
Misterij zla leži u tome što grješnik vidi da vjeruje u laž te da će na kraju zbog toga ispaštati, i podsvjesno zna kako će to biti vječna kazna, ali ipak i dalje ustrajava u grijehu i laži.
Talmudisti-farizeji kad bi i vidjeli trenutak Isusovog uskrsnuća, opet bi sebe i druge lagali kako Isus nije uskrnuo nego da su apostoli ukrali Njegovo tijelo.
Da, bili bi u smrtnom strahu dok bi nazočili uskrsnuću, ali kad bi 'došli k sebi' nastavili bi s mržnjom i s laži.
Oni ustvari nisu niti tražili znak od Isusa da je On mesija-krist, oni su tražili bilo što samo da sebe i druge uvjere još jednom kako On nije Krist.
Lucifer je znao kako njegova pobuna ne može nikako biti pobjedonosna, on je u mržnji prema Bogu bio spreman zamrziti i sam sebe i prepustiti se vječnoj muci Pakla.
Isti put prokletstva prolazi svaki neraskajani grješnik i vjerujem da mnogi od nas imaju to iskustvo dok se nisu milošću Božjom odhrvali tom suicidalnom i protuzadravorazumskom nagonu.
Ovaj slijed misli sam vam prenio zato što sam pokušao vidjeti jesu li ti američki protestanti našli ključ za tumačenje skore pomrčine Sunca.
Vidimo da su svoje 'proroštvo' prilično nategli i rastegli tako da možemo reći da se nikako ne radi o nekom proroštvu, nego se najvjerojatnije radi o njihovom već standardnom običaju da se igraju nekog tko je nadahnut Duhom Svetim u čitanju Biblije i znakova vremena.
Međutim, mogli su kao i ćorava kokoš pogoditi da je ovo znak početka velikih nevolja opisanih u Otkrivenju.
Protestanti su po ovom pitanju također nekonzistentni.
Jer kažu da se ljudi trebaju pokajati kao Ninivljani inače slijedi velika katastrofa.
Zar nije dovoljno samo javno reći - Isus je moj osobni spasitelj, i onda je sve riješeno, spasenje se više ne može izgubiti bez obzira na grijehe koji će se i dalje činiti?
Koliko su duša tek upropastili s tim nekršćanskim naukom o spasenju bez kajanja i bez toga da se ljudi skroz oslobode od grijeha i požuda?
Ono što protestanti skoro nikada ne će reći je kako je SAD babilonska bludnica čiji je kraj prorečen. 
Za njih je bludnica katolička Crkva i najčešće zlonamjerno i zlohlapljivo citiraju novoredne 'pape' ili 'biskupe' ili prikazuju kako je Woytila poljubio kuran i molio se sa šamanima ili kako je bio lučonoša stvaranje jedne svjetske religije u Asiziju ii citiraju Bergoglia u prihvaćanju sodomizma i slično, kako bi sebi i naivcima dokazali kako je katolička Crkva babilonska bludnica.
Licemjerni su i lažljivi zato što znaju da se je barem od drugog vatikanskog koncila drastično promijenio nauk, te da bi ti 'pape' koje citiraju bili prethodno osuđeni i izbačeni iz Crkve kao heretici i apostate.
prethodnom tekstu sam objasnio zašto smatram da je Bludnica SAD.
Novoredna sekta širi krivovjerje svijetom, ali ona nije ni približno to radila u mjeri kako su to činile SAD, niti je ni približno utjecajna i bogata niti s njom svi narodi svijeta trguju kako opisuje Otkrivenje Bludnicu.
SAD je započeo kao novi protestantski Izrael, kao nova i savršenija Crkva od Crkve.
Da nije toga bilo ne bi je mogli nazvati Babilonskom Bludnicom, jer bludnica riječima je vjerna mužu, a iza leđa ga vara s drugima. 
Boga se doduše ne može prevariti, ali se može milijune naivnih kršćana koji su diljem svijeta prihvatili sve ono što širi SAD kao da je to kršćanstvo.
Protestantizam je u svijetu, pa i kod nas, raširen prvenstveno preko Bludnice.
Vezano za pomrčinu, dobro je znati kako je za sedam godina predviđena druga pomrčina Sunca koja će ići od jugozapada do sjeveroistoka tako da će s ovom pomrčinom znak "X" biti nad SAD.
Izgledati će s Neba kao da je SAD prekrižen.
Povjesno iskustvo govori kako su mnogim povjesnim nedaćama prethodile pomrčine.
Tako je 1914. započeo prvi svjetski rat.
I ateisti se boje znakova na Nebu, mada to ne žele priznati. 
Moramo biti spremni svaki dan umrijeti.
Međutim i svijetu dolazi smrt.
Isus kaže da će ljudi tada živjeti kao u dane Noine, piti, jesti, zabavljati se i plesati kao da je sve u taj dan isto kao u prethodne dane.
Stoga je malo vjerojatno da će za dva dana biti Sudnji dan, baš zato što tada ne će mnogi piti, jesti, zabavljati se i plesati kao svaki dan.
Iako kad bi svi ovako razmišljali - ne će biti Sudnji dan jer ga svi očekuju, to bi značilo da bi baš mogao biti jer Ga tada nitko ne očekuje (ipak mislim da je malo njih na tom meta razmišljanju o razmišljanju, s druge strane nisu se ispunila sva proročanstva, recimo nisu se pojavila dva Isusova svjedoka, sv.Henok i sv.Ilija pa možemo stvarno reć kako u ponedjeljak ne će biti kraj svijeta).
Bog će nam dati znakove o kojima nam je prorekao Isus u Evanđelju, ali i znakove u Otkrivenju čije značenje ćemo otkrivati kako se događaji budu odvijali.
Nitko živ ne može do kraja protumačiti Otkrivenje.
Ja mogu biti u krivu kad pišem da je SAD babilonska bludnica.
Što je to Žena oko čije glave su dvanaest zvijezda, a Zmaj pod nogama?
Možemo reć da je to Crkva (BDM nije jer Žena rađa u mukama, a Marija nije rodila Isusa u mukama jer je bila bez istočnog grijeha to jest nije bila pod prokletstvom Evinim - u muci ćeš rađati), ali što su to zvijezde, tko je to kojeg treba roditi, ako je Zmaj Sotona, kako to on planira naštetiti novorođenom djetetu i Ženi?
I tako dalje, pregršt imamo slika u Otkrivenju za koje ne znamo točno što predstavljaju (o tome sam pisao na blogu).
Ali vjerujem da će se uskoro Otkrivenje početi otkrivati pred našim očima ako budemo se čvrsto držali vjere i borili neustrašivo za našeg Krista Kralja koji dolazi.



P.S. Kao ilustracija da je puritanski SAD prikazivao sebe kao novi Izrael, ili kao netko u službi cionističko-farizejske države na području Palestine, dati ću poveznicu na slijedeći video:



Protestanti anglikanci barem su zadržali glavne blagdane Crkve kao i štovanje svetaca i modificiranu Misu koja je bila obrazac novorednoj sekti za njihovu Misu, dok ovi protestanti potekli od puritanaca izgleda se drže SZ blagdana kao i talmudisti koji čekaju Antikrista.
Nemaju sakramenata za razliku od anglikanaca, nego se sastaju da bi im netko kog nazivaju svojim pastirom održao krivu lekciju iz Biblije svaku nedjelju (subotarima u subotu), nakon čega pastor i oni zatvore oči i umišljaju da im odglumljeno spontana molitva ide do Isusa Krista, a zatim neki 'električni' pop bend odsvira tipične pop pjesmice u kojima su samo riječi o hedonizmu zamjenjene s riječima o Isusu.
Najavljuju da će 23.rujna biti konstelacija zvijezda takva koja je po njihovom tumačenju dana u Ivanovom Otkrivenju kad se kaže kako se je pojavio znak na Nebu, žena oko čije glave su 12 zvijezda i koja je u mukama poroda.
Ne bih se iznenadio da su sinkrionizirani s talmudistima te da možda planiraju da taj dan 'žena' rodi Antikrista.
Također možete primjetiti da vjeruju u zabludu kako će ih Isus, prije nego što počnu velike nevolje posljednjih dana, pozvati da budu s Njim u oblacima u slavi.
Jer oni tobož nisu grješnici i ne zaslužuju kaznu budući su jednom izrecitirali čarobnu rečenicu - Isus je moj osobni spasitelj.
I da, imaju razrađenu priču o Gogu i Magogu, ako ste pogledali video, to su Turska, Rusija, Sirija, Iran, Libija, Somalija koje će napasti 'odabrani' narod 'Izrael' i onda će se po njima pojaviti njihov Isus Krist, vjerojatno i s njima koji su dotad bili u oblacima, te pobjediti sile Goga i Magoga kako bi se na mjestu džamije Al Aksa u Jeruzalemu mogao napraviti novi Hram i sjedište Antikrista.
Tako progovara babilonska Bludnica kroz usta ovih smušenjaka koji nikako da shvate kako je Isus govorio ozbiljno dok je farizejima kresao u lice da nisu djeca Abrahama, nego djeca Sotone. 
Skloni su doslovno tumačiti Sveto Pismo tamo gdje je evidentno da se radi o metafori, dok ili prešućuju ove Isusove rečenice, ili su sebe uvjerili da današnji farizeji ne bi nikako raspeli Isusa Krista, te da se te Isusove riječi odnose samo na ondašnje talmudiste (koje je Isus optužio da su izvrnuli Pismo s ljudskom tradicijom, a vjerujem da je već i tada bilo talmudista bliskih crnoj magiji to jest kabali - zato ih je pretpostavljam i Isus nazvao djecom Sotone).

A slijedeći video prikazuje kako izgledaju oni kojima je Bog oduzeo zdrav razum.
Najprije možete vidjeti kako se događaju karizmatska prorokovanja uz pop-rock instrumente i u koja ne bi smjela niti djeca koja se pripremaju za prvu pričest povjerovati.
Onda slijedi oduševljenje što su talmudisti spremni podignuti Hram i prihvatiti Antikrista. Trumpa u ushićenju vide kao nekog Ivana Krstitelja budućeg Antikrista.
Najgora je spoznaja da je Bludnica milijune kršćana ovako zaslijepila.
Ne znam da li ovakvi 'kršćani' zaslužuju sućut.



Trenutak je da usporedimo tu djecu Bludnice s talmudistima nakon njihovog lažnog mesije Sabbatai Zevia koji se proglasio to znakovite godine 1666. te je nakon što ga nije turski sultan prihvatio mesijom, lažno prešao na muhamedanstvo (Kemal Ataturk i većina 'mladoturaka' su potomci onih židova koji su s tim lažnim mesijom lažno prešli na muhamedanstvo).
Postavka im je nakon toga bila da čim više šire zlo svijetom kako bi tako požurili dolazak 'pravog' mesije. 
I to su činili i dalje čine.
Možemo se vratiti stoljeće prije Zevija, i pročitati što kaže M.Luther: 'griješite čim više i čim teže, jer to će veća biti milost Božja'.
Dakle u tom talmudističko-protestanstkom ludilu ima lude logike, nije sve kaotično (što bi bilo puno bolje za njih jer bi imali manji grijeh).
Bludničina djeca, protestanti, vjeruju kako je dobro pomagati cionističku državu da napravi Hram i da se tamo ustoliči Antikrist, jer tako će prije se pojaviti Isus Krist drugi put i onda će se ti isti talmudisti preobratiti kad vide da će ih početi Antikrist tamaniti.
Kad bi to i sve bila istina, protestanti će odgovarati pred Isusom Kristom jer su bili zli, jer su pomagali Antikristu.
Namjerno raditi zlo kako bi izazvali milosrđe od Boga je grijeh protiv Duha Svetoga.
Nažalost i kod nas ima onih koji su nasjeli lažima Bludnice.
Iako se nazivaju katolicima, oni vjeruju kako je sadašnja cionistička država Božja država te kako su talmudisti i dalje djeca Abrahamova prije nego što se obrate, a ne djeca Sotone kako im je rekao Isus.
Kad im kažem kako su djeca Božja oni koji se krste i uzvjeruju, bez obzira bili oni krvni potomci Abrahama ili Kazara (naroda turskog podrijetla koji nemaju veze sa semitima nego su prešli na judaizam i danas su većina talmudista u svijetu kazarskog podrijetla) ili nekog potomka Jafeta ili Hama, odnosno kad im kažem Pavlovljevu - nema više židov ili Grk nego svi u Kristu, onda se s time slože. 
Ali i dalje nastave s zabludom kako su oni koji se nazivaju danas židovima izabrani Božji narod te da je cionistička država na teritoriju Palestine država koju je Bog (a ne UN) ustanovio i koju će braniti od Goga i Magoga.
U Srbiji je takav Miroljub Petrović koji se je zarazio s tom zabludom u SAD, kod Bludnice, i sad to dalje širi u Srbiji, ali i kod nas zahvaljujući internetu.
Na internetu su takvi npr. Shoebati koji se silno trude proglasiti sve patriote zločestim nacistima i sotonistima pozivajući se na sv.Pavla u rečenici "nema više židov ili Grk" (jer su se stavili u talmudistička kola koja žele uništiti sve nacionalne države i uspostaviti globalizam u kojem misle da treba ostati samo cionističko-talmudski Izrael), ali kad tumače eshatologiju onda odjednom to više ne važi, nego cionistički Izrael je Božja država (a ne da je Crkva novi i vječni Izrael), a židovi su izabrani Božji narod zbog kojih će sići s Neba da potuče Goga i Magoga (k tome oni drže kako je Bludnica Saudijska Arabija, kao da je ista širila nemoral svijetom, a ne SAD).
Apropos 'neokonzervativaca' koji vladaju sa SAD i kojih se najčešće povezuje s trockistima koji su postali konzervativci kad su vidjeli da komunistička revolucija ne će uspjeti i koji su svi ili židovi ili u židovskom lobiju, moralo bi se u njih bez ikakve sumnje ubrojati protestante Bludnice.
Ne bi bilo ništa neobično da su takvi poduprli osnivanje Islamske države na Levantu kako bi se ne samo oslabiji šijiti, nego da bi se dovelo do situacije 'Goga i Magoga', stupanja na scenu Antikrista i onda Krista.
Najezda muhamedanca u Europu opet se uklapa u njihov scenarij.
Skoro više nije nikom tajna kako su SAD, Izrael, S.Arabija i slične zemlje one koje stoje iza organizacije i širenja muhamedanskog terora.
Ne radi se tu samo o materijalnim probicima, top političari i oni iz sjene nisu ateisti, oni slijede ili izravno Sotonu, ili su zabludjeli s Bludnicom pa žele u kaosu kojeg stvaraju i požuruju ubrzati dolazak onog kojeg drže Kristom.
Smatraju se očito jako mudrima i onima koji drže konce u rukama, ali mudri su kao edenska Zmija koja sve što radi, ne htijući, radi onako kako je Bog oduvijek predvidio budući Bog koristi zlo radi većeg dobra.
I kao što Zmija svakim svojim novim činom sebi daje veću i težu vječnu kaznu, tako će to biti i sa djecom Bludnice koji misle ako čine zlo da tobož Boga tjeraju na dobro.
U sv.Pismu jasno stoji napisano - zlo mora doći na svijet, ali jao onom tko ga donese i tko ga bude širio.
Nije Zmija nagrađena što je prevarila Evu i tako tobož primorala Boga da se utjelovi i ode na križ, ona je s time metaforički rečeno samo dodala još više goriva u vječnu vatru u kojoj će gorjeti, a nikad ne će izgorjeti.
Takva sudbina čeka one koji blude s Bludnicom kojoj uskoro dolazi kraj.

P.S.S. Danas je broj otvorenih(pročitanih?) članaka na ovom blogu prešao 150.000.
Nadam se da nisam nikog doveo u zabludu, nego da sam sebi (jer i dalje tragam za nekim odgovorima) i čitateljima pokazivao na nauk Crkve te da sam bio sluga nekorisni Gospodina Isusa Krista.

A što je s pomrčinom nad Rusijom?
Bila je pred sto godina.
I ima jedna poveznica s američkom pomrčinom.
Možete ju naći ako pogledate ovaj film o povijesti tog razdoblja: