ponedjeljak, 30. srpnja 2018.

Trajna pomrčina Švedske

Ne gledam TV, ali izgleda da je na HRT3 bio izuzetno zanimljiv švedski dokumentarni film preveden na hrvatski "Švedska teorija ljubavi" kojeg sada možete pogledati ovdje:



Moramo odmah shvatiti kako Švedska nije izuzetak trulog zapada, Šveđani su paradigmatični pioniri.
Ostale zemlje zapada samo ih slijede s malim vremenskim odmakom.
Legalizacija pornografije kao vrlo efikasnog oružja za uništenje tradicije, morala, vjere, obitelji krenula je nakon drugog velerata iz te hladne sjeverne države.
I hipi pokret tamo je istovremeno uzeo maha (kao i korištenje droga).
Tako možemo u filmu primjetiti kako kronični problem usamljenosti i besmisla Šveđani opet ne žele lječiti pravim lijekom, povratkom u tradiciju (samo tamo je tradicija nestala možda još pred pola tisućljeća s protestantizmom), nego s hipi komunama.
Iako je Francuska prva u projektu mongrelizacije Europljana (što se najbolje ogledava u njihovoj nogometnoj reprezentaciji) prema Coudenhove-Kalergi planu , posljednji val imigracije afro-azijata izrazito je zahvatio Švedsku koja je puno manja od Francuske, pa će se primjena tog plana tamo brže i potpunije realizirati.
Ovaj film me pak ponukao da projekt zamjene stanovništva gledam više očima afro-azijata.
Posve je jasno da ih većina dolazi ne radi toga što žele tamo vrijedno raditi i tako zaraditi kao što su nekada naši gastrabajteri odlazili u Njemačku ili u prekomorske zemlje, nego da parazitski iskoriste zapadne države blagostanja.
Nisam siguran da uopće razmišljaju što će biti kad krepa ne samo država blagostanja, nego i cjelokupna država koja ih je ugostila.
Ono najgore što im se može dogoditi je baš ono što im većina zamjera da ne čine, asimilirati se u Šveđane.
Pogledajte u filmu kako sirijska učiteljica podučava emigrante ne samo švedskom jeziku, nego da poprime švedski način razmišljanja, govora, filozofije, primjerice kako da govore i odgovaraju čim kraće.
Ako to učine, postati će samo crnji Šveđani s švedskom autoimunološkom bolesti besmisla i otuđenosti, bez prave obitelji i roda, i s tobož velikom neovisnošću od drugih ljudi koja ih lažno ispunja, a istovremeno ih čini robovima švedske države blagostanja.
Ono što Švedskoj nedostaje je Bog.
Pravi Bog koji se je utjelovio, umro na križu i uskrsnuo i koji je smisao svakog postojanja.
Nikakvi novci i obilje materijalno bogastva uz kombinaciju polupoganstva hipi komuna ili nekog drugog hedonizma, ne mogu ispuniti rupu koja nastane u čovjeku i društvu koje odbaci Boga.
Zato što je to beskonačna rupa koju ni čitav svijet ne može ispuniti, a kamoli švedski socijalni eksperimenti mongrelizacije i uništenja tradicije koji rupu samo produbljuju.
Na youtubu možemo pročitati komentare gledatelja i ne samo jedan je napisao kako ih je gledanje filma neopisivo rastužilo (možda oni detalji kad Šveđani izvrše samoubojstvo i mjesecima trunu u stanu, a da to nitko ne primjeti, čak niti javna poduzeća jer račune stanovanja automatski plaća banka s računa samoubojice čiju životnu ušteđevinu na kraju uzme država 'blagostanja').
Ne, Šveđani nisu dostigli lažni ideal potpune neovisnosti jer je to nemoguće, samo Bog je neovisan.
A žrtvovali su za tu iluziju sve ono što život čovjeka čini podnošljivim na Zemlji, i često kratkotrajno blaženim.
U zamjenu su dobili ropstvo tehnologiji, državi, besmislu i samoći.
Nije u Švedskoj problem hladna sjeverna klima, nego hladnoća ljudskosti.
Ako gledanje filma izaziva samo tugu (ili čuđenje kad vidimo Etiopljanina s kopljem koje stoji kroz njegovo probodeno tijelo čekajući da mu ga liječnik izvadi), i ništa više, onda idemo stopama pionira Šveđana.
Moramo izbaciti iz svog života sve ono što nam zamjenjuje Boga, i kako napisah to je u Švedskoj iluzija kako je dobro uništiti sve tradicionalne veze u društvu poput obitelji, roda, patrijahalnosti (različite uloge muža i žene), religije te imati zauzvrat idole tehnologije i svemoćne države blagostanja.
Švedska je u stanju trajne pomrčine i hladnoće, oni koji s juga dolaze u potrazi za boljim životom u Švedsku, a sve više i ostale zapadne države, uhvatili su se na demonski mamac svojom krivicom.
I dok je Shakespeare kroz usta princa Hamleta govorio kako je nešto trulo u državi Danskoj, danas bismo mi trebali znati što je to (ne samo u Danskoj i Švedskoj). 

P.S. Evo još jedan dokaz kako ni mi nismo daleko od Švedske. Povodom smrti pop pjevača O.Dragojevića vlada RH je proglasila u državi dan sućuti.
Koliko je umrlo junaka posljednjeg oslobodilačkog rata, pa niti za jednim nije proglašen ni dan žalosti ni dan sućuti?
Kakvu budućnost ima država kojoj je važniji pop pjevač (bez obzira na kvalitetu, popularnost i što je bio za razliku od drugih pop pjevača čovjek od riječi) od onih koji su ratovali za državu i činili junačka djela?
Da su Rimljani slavili tako glumce i pjevače, a ignorirali prave junake, ne bi trajali ni desetljeće, jer više nitko ne bi bio spreman žrtvovati se za takvu državu.
Pjevači mogu i trebaju pjevati o pravim junacima kao što to čini M.Perković, ali nikako ne smiju zasjeniti junake.
Slično bi se moglo reći i za sportaše koji postaju nacionalni heroji u RH, a tome je uvelike kumovao pokojni predsjednik F.Tuđman koji je vodio politiku prema nogometu kao da je to pitanje biti ili ne biti, dočim se je trudio da se u RH ne stvori poštovanje prema ratnim junacima jer se je bojao da bi imali onda preveliki utjecaj na narod i tako bi mogli zasjeniti njega i vladajuće partije.
U NDH su nastale popularne pjesme o ratnim junacima (još i za vrijeme rata dok su bili živi, a mi smo te pjesme pjevali u posljednjem ratu), s velikim uvažavanjem se je govorilo i pisalo o njima, a mi nemamo niti jednu pjesmu o nekom junaku posljednjeg rata.
RH je maknula (to je bilo nešto prvo što je učinio izdajnik Sanader) spomen ploču vitezu Juri Francetiću koja je bila postavljena na privatnu kuću i pri tome je poslala tamo specijalnu postrojbu policije jer su mislili da će se lokalni ljudi tome suprostaviti.
Kruha i igara, to je izgleda sve što narod traži.
Skidajte nam spomen na naše ratne junake, to nas se ne tiče. Ne tiče nas se niti da se utvrdi istina o drugom veleratu (poglavito radni logor Jasenovac) jer naši neprijatelji uvelike šire laži kako bi dobili opravdanje da nas eventualno ponovno napadnu i unište.
Samo nam pustite pop glazbu (koja gotovo nikad nema veze s hrvatskim folklorom, a trebala bi kad se zove pop-to jest narodna glazba) i sport.
Vlada RH htjela je ovim činom steći dobar glas u narodu kojem je stalo prvenstveno do kruha i igara, više nego do istine, pravih vrijednosti, pravde i budućnosti.
U komunističkoj Jugoslaviji je bilo nezamislivo da se 'narodni heroji' ne bi poštivali, a da bi se za nekim pop pjevačem proglasio dan žalosti.
Ali takve su tada bile i sve druge države.
Danas se pak švedska pomrčina širi u sve države zapada.

P.S.S.
RKC biskup Barišić objavio je obitelji pokojnog pjevača Dragojevića, ali i javnosti jer je pismo otišlo u medije, kako je pokojnik svetac na Nebu.
Doduše klerici RKC govore to za svakog pokojnika na sprovodima.
U ovom slučaju ni ne treba proglasiti svetost.
Hrvati su jučer još jednom dokazali kako su narod euforije.

nedjelja, 29. srpnja 2018.

Nova pomrčina Mjeseca

Jedan od tobožnjih astronauta (etimološki ime kaže da su to mornari koji plove po zvijezdama) koji je među prvom dvojicom koji su opet tobože sletjeli na Mjesec, je Buzz Aldrin.
Poznato je kako su ti zvijezdani mornari u pravilu masoni, pa je tako i on.
U jednom razgovoru pred kamerama, nedavno, djevojčica ga je pitala zašto nismo bili odonda na Mjesecu.
Izmotavao se je kako to nije bilo radi nedostatka novaca.
Kao da je problem državi koja ima pljačkaški privilegij tiskati svjetsku valutu bez pokrića s kojom onda kupuje diljem svijeta stvarna materijalna dobra koja drugi proizvedu, da izda nekoliko milijardi dolara bez pokrića te tako nastavi letove na Mjesec, tamo izgradi nastambe o kojima su fantazirali pred pola stoljeća?
Međutim, mornar je rekao u jednom trenutku i to na početku prije priče o nedostatku novaca:
"Zato što nismo bili tamo."
Možda mu je pukao film što cijeli život mora lagati pa je pred smrt podsvjesno ili svjesno rekao istinu.
Ne može odgovor na pitanje zašto nismo bili tamo od programa Apollo (grčki poganski bog Apolon kojeg su kršćani identificirali sa Sotonom) biti - zato što nismo bili tamo.
To implicira kako nikakvog prekida nije ni bilo o kojem pita djevojčica, jer nismo ni onda plovili do Mjeseca i na Mjesecu pristali, pa se onda plovidbom vratili na Zemlju.
Dakako Aldrin je nakon toga rekao da se radi o prestanku dalnjih plovidbi na Mjesec i natrag zbog nedostatka novaca.
Svakako to izgleda kao jedna skoro redovita pomrčina NASA Mjeseca koji je posve prispodobiv Mjesecu na kojem Mujo konja kuje.
Mujo je baram nešto korisno konju napravio, a NASA je kod naivaca raširila zabludu kako Nebo i nebeski svod ne postoje, kako je Knjiga Postanka zabluda, a onda zajedno s njom sve druge biblijske knjige.
Ako ste gledali holivudske snimke leta na NASA Mjesec, onda ste mogli primjetiti kako se tamo citira, tobož pobožno, Knjiga Postanka, a stvarna poruka je bila kako je Postanak laž, što opet implicira kako je Objava to jest Bog Objave lažan.
To su bili evidentno sotonski motivi, a Bog je onda ljude koji su vjerovali u te laži umjesto u Objavu, prepustio vlasti Sotone.

Video navedenog razgovora možete pogledati ovdje:


P.S. Najnoviji video ODD TV o istom:


petak, 27. srpnja 2018.

Vijesti iz svijeta bluda

Prva bludna vijest je iz Vatikana.
U RKC je objavljeno kako posvećene djevice koje su redovnice, ne moraju više biti djevice.
Jasno je da nisu sve monahinje djevice, konačno neke redovnice su se zaredile kao udovice, ali pak reći kako one redovnice koje su posvećene djevice više ne moraju biti djevice je još jedan dokaz kako je RKC nepresušno vrelo inovacija i apsurda.
Druga bludna vijest dolazi iz Japana.
Koji inače ima najmanji fertilitet na svijetu, ali sad se najavljuje kako će taj sramni primat zadržiti zadugo.
Ustvari ne zadugo, jer onaj koga nema taj se ne može natjecati u ničemu.
U Japanu je dakle eksplozija prodaje seksi lutaka (koje možemo nazivati robotnice) u kojima su ugrađena sva čuda moderne tehnologije.
Bez sumnje, mnogi Japanci će se oženiti i formalno za te silikonske robote.
Došli smo do toga da je skoro svim ljudima najvažnije kako ubiti trenutnu dosadu i besmisao, što će biti sutra to neka razmišlja onaj tko bude živ sutra.
Stari Grci su znali za tu blisku vezu između bluda i smrti, pa su povezivali eros i thanatos.
Tek je mali korak od zloporabe spolnosti u ludoj trci za užitkom do smrti.
Živimo u svijetu koji žuri u svoju smrt, suicidalnost je zajednički nazivnik mnogih ljudi koji toga nisu ni svjesni.
O djeci i potomstvu je takvima naravno besmisleno razmišljati, jer dosadu je bolje ubijati sa robotnicom, to jest robotom koji je isprogramiran pružati blud 'gospodaru' koji je ustvari jadni rob da ne može biti jadniji (kao što su i oni koji su robovi pornografije ili bilo kojeg drugog bluda). 
Slijedeća vijest koja se očekuje od ovog svijeta je objava RKC kako polovne japanske robotnice se mogu zarediti kao posvećene djevice.


P.S. Blud u biblijskom smislu znači prevariti zaručnika Gospodina Isusa Krista s ovim svijetom i njegovim lažnim religijama, učiniti preljub s njima.
RKC ima tu dulji dosije, a započelo je kad se je jednog biskupa htjelo postaviti iznad svih drugih što je na kraju rezultiralo s idolopoklonstvom prema tom biskupu koji je proglašen nezabludivim Kristovim vikarom na Zemlji (a samo Bog je nezabludiv) kojem se moraju pokloniti svi vladari i svi ljudi, ako se žele spasiti (jer ne klanjati se Kristovom vikaru znači ne klanjati se Kristu kojeg vikar predstavlja).
Naravno da su onda uslijedili drugi bludovi, primjerice u skolastici s antičkim poganskim filozofijama, u renesansi s obnovom poganstva i prihvaćanjem magijskog neoplatonizma, i na kraju s prihvaćanjem zablude humanizma i stvaranja antikristovskog novog svjetskog poretka (koji i nije novi jer je bio prije kršćanskog poretka).
Taj zadnji blud RKC možda najbolje može prikazati (dakle radi se o pornografiji) vijest iz Italije prema kojoj je talijanski RKC biskup R.Nogaro izjavio kako se trebaju sve crkve pretvoriti u džamije kad bi to značilo spasenje crnih Afrkanaca koji protuzakonito krše granice Italije radi življenja na račun Talijana koji plaćaju porez državi i koji tu dolaze kao novi osvajači čudeći se idiotizmu bijelih Europljana.
Ako je navedni RKC biskup prikazan na fotografiji iz poveznice, onda bi trebalo provjeriti radi li se o muškarcu. 
To je jedino neizvjesno, a da je bludnik koji je izdao Gospodina Isusa Krista (i svoj narod kao i vjernike od čijih poreza ugodno živi), tu dileme nema.

četvrtak, 26. srpnja 2018.

Ceterum censeo Hollywoodinem esse delendam

Oni koji prate blog znaju kako sam bez imalo ustezanja osudio hollywoodsku industriju zabave kao vrlo važnu polugu uništenja kršćanske kulture, tradicionalnog morala i svih vrednota koje krase naravno društvo.
Pred izvjesno vrijeme počele su se pojavljivati holivudske glumice u javnosti s optužbom prema jednom filmskom producentu kako ih je spolno iskorištavao.
Kako ih on nije silovao, nego su mu se one dragovoljno dale kako bi započele s filmskom karijerom ili dobile ulogu u nekom filmu, i kako su izgleda one nadareno glupe, nisu svjesne kako su time priznale da su prostitutke (narodski kurve, jer koriste svoju spolnost radi materijalne koristi) to jest da su one isti dio problema kao i taj 'mrski' producent koji je bio vrlo blizak vrhovima političke i bankarske elite SAD.
Dakle, nemjerljivo je manja šteta ili ako hoćete grijeh učinjen kad su bludile s njim radi dobijanja uloga u filmu, nego sa prikazivanjem tih filmova diljem svijeta.
Taj blud je sve donedavna bio skriven (dok nisu izašle u javnost), dočim blud kad publika komunicira preko medija ili u kino dvoranama sa sotonskim idejama omotanima u naizgled lijepe slike i atraktivne glumice i glumce je javni i u pandemijskom opsegu.
Kad bi se uništio Hollywood (ali ne samo taj u Kaliforniji nego posvuda u svijetu) to bi značilo da ovaj svijet ima još nade da se vrati Kristu.
Nadalje, samo neupućeni u ono što ustvari predstavlja Hollywood (samo ime podsjeća na poganstvo) mogu biti začuđeni s razvratnim životom glumaca, glumica, redatelja, scenarista, producenata ...
Sve više izlazi na vidjelo, o tome se snimaju i dokumentarni filmove od kojih jednog možete pogledati ovdje , kako se u pravilu dječaci željni filmske slave sodomiziraju opet od strane producenata i managera.
Pogledajte taj fim u kojem me najviše zaprepaštuju roditelji tih dječaka.
Oni bi se prvi trebali brinuti o njihovom naravnom odgoju, međutim oni su smjerni vjernici holivudske religije, oni sami žele da njihova djeca postanu holivudske zvijezde kad već nisu oni.
Takvi roditelji puste suzu s oka kad vide svojeg sina na nekoj bezveznoj reklami, a u ekstazi su kad isti negdje pred kamerama pjeva ili pleše ili glumi u nekom idiotskom filmu.
Što može dobro izaći od klinca kojem se u toj dobi napuhne ego nego da puknu prije ili kasnije? Da se navuču na droge ili da se podaju sodomitima kako bi im 'zvijezda' sjajnije sjala?
I ako možemo razumiti djecu koja nemaju još mudrosti i pravog razuma, kako opravdati njihove roditelje?
K tome smo i svi mi krivi, jer malo tko od nas nije nikad uživao u holivudskim filmovima.
Zato barem sada pokažimo pokajanje ukazivanjem na zlo koje dolazi od 'pokretnih slika' koje stvaraju 'slatku' iluziju koja vodi u svakojake grijehe.
Sama dramska umjetnost je problematična zbog toga, stoga nije čudno kako se je zabranila kad je kršćanstvo preuzelo Rimsko carstvo, te kako se je povratila na povijesnu scenu kad je s renesansom vratilo se poganstvo.
Nema ničeg dobrog da se gledatelju pruža iluzija u koju ovaj ponire, napunjujući se emocijama koje bude razne strasti.
I onaj tko se tom umjetnošću bavi, jasno da će teško ili nikako moći voditi kršćanski život, on će prednjačiti ispred onih u gledalištu u nemoralu.
Neke je vjerojatno iznenadilo kad su tzv. alternativni rokeri (s Rečinu i Moravu) počeli sa svojim vulgarnostima nastupati u HNK u Rijeci, kad je O.Frljić počeo tamo izvoditi gnjusne predstave u kojima glumica vadi nacionalnu zastavu iz svoje vagine (a saznao sam kako to nije Frljićeva ideja, nego da ju je predložila glumica), jer da je time tobož nagrđeno kazalište, hram umjetnosti.
Ne, kazalište teži s vremenom na razinu u kojoj je i bilo za vrijeme antičkog poganstva. To je kao zakon entropije, kazalište i film teži maksimalnom neredu, kaosu, ružnoći, gnjiloći, raspadu.
Jao si ga nama ako u tome vidimo nešto lijepo.
Jao si ga nama ako ne vidimo u holivudskim filmovima koje nam to naopake ideje redatelj želi poturiti kroz naoko lijepe pokretne slike.
Ali ako pratite ovaj blog, onda ste toga već svijesni.
U filmu koji je na poveznici, autori se izričito ograđuju od ideje (činjenice ustvari) kako sodomizam ima veze s pedofilijom.
Veza je u tome što sodomizam ima izravne veze s ocem laži i ubojicom od početka koji mrzi nevinost, te mnogi sodomiti nalaze posebnu perverznu nasladu ako su im žrtve nevini dječaci.
Normalan muškarac u normalnom društvu želi da mu je žena djevica prije ženidbe, da mu pokloni svoje djevičanstvo, da nije imala nikog prije njega.
I takvu je spreman ljubiti cijelog života.
Sodomit kad na protunaravan način ozlijedi dušu i tijelo nekog dječaka, onda on traži slijedeću žrtvu kao vampir.
Sveto pismo je jasno kad kaže i u SZ i u NZ kako protunaravni blud zaslužuje smrtnu kaznu.
Tim više to zaslužuju sodomiti pedofili.
Koliko sam uspio primjetiti, ovaj u tom dokumentarnom filmu bio je slobodan nakon 6 mjeseci zatvora.
Stoga nema nikakve naznake kako će se obratiti velika Bludnica Apokalipse.
Budimo spremni za dane koji dolaze.
Pomolimo se za čistoću srca prečistoj Bogorodici !

 

utorak, 24. srpnja 2018.

Djed Mraz i Zubić Vila dokazuju Boga?

Najprije pogledajmo intrigantno video-razmišljanje Jonathana Pageua o dokazu kako Djed Mraz (i Zubić Vila) postoji pa prema tome ateisti gube argument kako nema Boga:



Autor brka ideje s objektima koje imaju bitak, koji stvarno postoje, bilo da su materijalna tijela ili bića.
Djed Mraz je ideja kako postoji sijedi i bradati starac, koji pri kraju godine dolazi sa sjevernog pola u zaprezi snobova kako bi posjetio djecu i dao im darove.
Pageau zatim argumentira kako Djed Mraz stvarno postoji zato što čovjek koji glumi Djeda Mraza ne glumi sebe, nego Djeda Mraza.
Ili kad je dao kćeri ispod jastuka novac na mjesto njezinog mliječnog zuba, onda tobož on ne bi dao novac da ne postoji Zubić Vila koja to radi.
Zašto bi tobož dao novac ispod jastuka ako Zubić Vila stvarno ne postoji dalje argumentira?
Ili kad pokušava istu ideju o ideji kao stvarnosti prenijeti na državu, jer ateisti ipak ne će reć kako država ne postoji tim više što su se neke države proglasile ateističkima. 
Ideje su 'stvarne' - postoje poput navedene ideje države (ili Djeda Mraza ili Zubić Vile) samo zato što postoje u umu nekih ljudi kao zajednička ideja.
Kad bi ideja Djeda Mraza postojala samo u umu glumca koji ga glumi, onda se niti jedno dijete ne bi odnosilo prema maskiranom glumcu kao Djedu Mrazu.
Kad bi ideja o Zubić Vili postojala samo u umu Pageua, onda njegova kćerka ne bi niti stavila otpali mliječni zubić ispod jastuka.
Dakle, ideja kako ideje stvarno postoje ne može nikako uvjeriti ateista da Bog postoji, štoviše ako vjernici poput njega argumentiraju protiv ateista s tom krivom argumentacijom, onda ateisti mogu, kao i što vjeruju, da je Bog samo ideja u umu vjernika.
Međutim ovo me ponukalo da još jednom razmislim postavku platonizma kako su ideje-forme stvarnije od objekata po kojima su formirane, jer Pageau samo malo slikovitije prijenosi Platonove ideje u ovom videu.
Ideje su samo tlapnja ljudskog uma koji im ne može dati pravo postojanje.
Ljubav primjerice postoji ne zato što je u umu ljudi i koji je osjećaju kad ju daju i primaju, nego zato što je Ljubav Bog koji je stvarno biće, te kad ljudi nekog ljube onda se ponašaju slično kao Bog.
Škrtost postoji ne zato što je u umu ljudi kao pojam-ideja, nego zato što se ljudi često ponašaju suprotno od beskonačno darežljivog Boga koji je stvarno biće.
Slične ideje i pojmovi stvarno ne postoje ako ne postoje u Božjem umu*, nego postoje samo u nečijem ljudskom umu, jer čovjek ne može primjerice doći do ideje Djeda Mraza i onda će Djed Mraz kao čarobnim štapićem stvarno postojati.
Država ne postoji kao stvarno biće (ili kako je zovu - pravna osoba) nego je to dogovor nekih ljudi na određenom području da prihvate ideju postojanja zajedničkog virtualnog tijela države koja ih predstavlja kao cjelinu.
Ali država stvarno ne postoji.
Pobunjenici protiv države se ne bore de facto protiv vjetrenjače zvana država, nego protiv konkretnih ljudi koji vjeruju u ideju neke zajedničke države na nekom konkretnom području kruga Zemaljskog.
Ideje su stvarne, kako napisah, samo zato što su zajedničke nekim ljudima, ali to nipošto ne znači da su stvarno stvarne poput bića i materijalnih tijela.
Platonizam dakle po svojem krivom temelju vodi do ideje magije, ideje koje su u umu maga mogu se realizirati, ostvariti.
Kako sam na blogu pisao, magijski neoplatonizam buknuo je u srednjem vijeku i pogotovo za vrijeme i nakon renesanse.
I to ne samo kod seoskih vještica, nego kod tobož najumnijih ljudi koji su se zvali i znanstvenicima i filozofima vječne i drevne filozofije (čiji korijen je magija i koja je starija od Platona koji se je najvjerojatnije njome inspirirao u Egiptu).
Danas je magijski neoplatonizam više nego očit zato što se manifestira u tehnologiji elektromagnetizma, u raznim ekranima u koje ljudi bulje i uvjereni su da je to prava stvarnost (tako je i zovu virtualna stvarnost i nekima je nažalost stvarnija od stvarne stvarnosti), ili u tzv. umjetnoj inteligenciji u koju stvarno vjeruju da je inteligencija, ili u kvantnoj mehanici koja je matematičkim formulama pokrivena magija**.
Na koncu možemo i trebamo reći kako stvarno postoji samo ono što je vječno.
Kad ne bi bilo budućnosti - budućeg vremena, onda ne bi postojalo niti u sjećanju ono što je bilo u prošlosti, jer za sjećanje je nužno da netko postoji.
Ne može se ideja sjećati kad ona nije biće, svijet ideja postoji samo zato što postoje bića, a ako nema Bića kojeg zovemo Bogom, onda ništa ne postoji budući samo to Biće ima moć svoje ideje pretvoriti u stvarnost.
I to je pravi argument za postojanje Boga, a ne izmišljene i nestvarne ideje poput Djeda Mraza i Zubić Vile.
Platonizam ima privlačnost magije i bajke te su mu zato skloni mnogi umjetničkog duha, ali je strahovito opasan jer ih dovodi do zemlje nedođije (našeg borca za slobodu Zvonka Bušića doveo je do samoubojstva te je i u svom oproštajnom pismu navodio Platonove ideje), vodi ih u maštanja u kojima se najčešće, prije ili kasnije, pojavi otac laži koji nije ideja, nego stvarno biće.
Postavlja se možda pitanje - ako stvarno postoje bića koja su vječna, zar to ne znači da onda ne postoje materijalna tijela, biljke i životinje?
To je isto zabluda platonizma koji u vječnost (savršeni i stvarni svijet) stavlja samo ideje, u konačnici ljudske duše i bogove, dok mi imamo Objavu kako će u vječnosti postojati novo Nebo i nova Zemlja, dakle materijalna tijela s materijalnim bićima na njima.
Sv.Pavao piše u poslanicama kako ne samo čovjek, nego sva stvorenja pate u okovima propadljivosti te čekaju na nepropadljivost.
Novo Nebo i nova Zemlja biti će dakle slični starima kad su stvoreni, kad smrti - propadljivosti još nije bilo.
Dakle, na razočarenje platonista, postojati će u vječnosti i stijene, i mora, i biljke i životinje, ali ne i njihove (platonističke) ideje-fantazije.
Ne će biti niti Djeda Mraza niti Zubić Vile kao što ih nema ni sada.
Kršćani se moraju posvema odijeliti od poganske grčke filozofije i nikako se pozivati na krive ideje grčkih filozofa kako bi se opravdalo kršćanstvo.
Jonathan Pageau je kanadski rimokatolik koji je postao pravoslavac, i ima često zanimljiva razmišljanja, ali i ova koja su na tragu zablude neoplatonizma i skolastike (mirenja grčke filozofije i znanosti s kršćanstvom).


* I vezano za dogmatsko učenje Crkve o razlikovaju Božje biti i nestvorenih Božjih energija, ideje se nalaze u ovome drugom, inače bi Bog u svojoj biti bio omeđen svojim idejama, morao bi dati bitak svojim idejama.
** Slijedeći video pokazuje kako je kvantna mehanika ili suvremena znanost samo oživljavanje stare neoplatonističke magije. Znanstvenici kao svećenici i teolozi religije scientizma, kao i vjernici iste religije, vjeruju kako je stvarnost ono što njihova svijest percipira stvarnošću to jest kako čovjek sam stvara svoju stvarnost. Dakle ideje u nečijem ljudskom umu su stvarnost, a ne tlapnja. Kako prikazuje autor videa, mnogi protestanti (i autor je protestant) su prihvatili magiju pa taku vjeruju kako njihova molitva mjenja stvarnost i k tome se onda pozivaju nažalost na Evanđelje. Kao da su oni bogovi. I katolički karizmatici tako postupaju, utvaraju se kako njihove molitve čine čuda, ili kao da je Bog prisiljen činiti čuda kad čuje njihove molitve, ili kao da se Duh Sveti mora pojaviti kad Ga oni zazivlju. Ušli su u podrućje na kojem se lako prijeđe nepovratna granica blasfemije protiv Duha Svetoga.


ponedjeljak, 23. srpnja 2018.

Povijesna laž o dolasku srpskih pravoslavaca u Rijeku

Hrvatski arhiepiskop Aleksandar objavio je tekst s kojim se negiraju povijesne laži o dolasku SPC u Rijeku pred tri stoljeća.
Vrijedi pročitati i znati.
RH je očito gora nego maćeha pravoslavcima u RH jer ni ne pokušava prekinuti propagandu velesrpstva te tako samu sebe postavlja u vazalni odnos prema srpskoj državi.
Ondašnje hrvatsko kraljevstvo na čelu s habsburškim kraljem nije niti pomišljalo da doseljeni pravoslavci budu pod ingerencijom neke pravoslavne Crkve izvan države. Jer je to bilo suvereno kraljevstvo, a ne vazalno.
U 19.st. događaju se bitne promijene, sve jače Rusko carstvo preko Crnog mora napada Otomanski kalifat s ciljem oslobađanja Carigrada.
U tom smislu podržava ponovno formiranje jake bugarske države.
S druge strane Habsburško carstvo je u vojnom pohodu Eugena Savojskog došlo do Skoplja, ali zbog napada Francuske, od 16. st. saveznice Turske, naglo se povlači i događa se velika seoba balkanskog stanovništva većinom prema Ugarskoj.
Suprotno uvriježenom mišljenju, Habsburgovci pomažu emancipaciju Srbije od otomanskog carstva, pomažu Srbima u ratu s Bugarima, zato što su tako htjeli oponirati tom ruskom cilju slamanja Turskog carstva i širenju utjecaja ruske države.
Srbija je priznata neovisnom od Turske na Berlinskom kongresu 1878. zahvaljujući upravo Austriji i Njemačkoj tako da se spriječi Velika Bugarska pod ruskim utjecajem. Jasno je kako je ta Obrenovićeva Srbija bila de facto austrijski protektorat. U to vrijeme Austrija želi pridobiti još više Srbe tako da je recimo hrvatski jezik proglašen srpsko-hrvatskim. Na posljednjem popisu stanovništva prije prvog velerata s čuđenjem sam primjetio kako se je stanovništvo Istre dijelilo s obzirom na materinji jezik, ne hrvatski čakavski što je činjenica, nego srpsko-hrvatski ili talijanski.
Kad se ne zna ovaj kontekst odnosa Austrije i nove države Srbije koja se je trebala suprostavljati bugarsko-ruskom utjecaju na Balkanu, onda ti podaci iz popisa stanovništva izgledaju kao tiskarska greška.
Ipak, 1903. se sve stubokom mjenja, englesko-masonske tajne službe organiziraju Crnu ruku koja istrebljuje Obrenoviće i postavlja na vlast Karađorđeviće. Austrija gubi Srbiju iz svojih ruku i dobiva neprijatelja koji je spreman organizirati atentate na prijestolonasljednika Austrije.
Započinju pripreme za organizaciju najvećeg pokolja u dotadašnjoj povijesti čovječansva, prvog velerata.
Nakon tog rata se ukida pravoslavna patrijarhija iz Srijemskih Karlovaca (koja je vjerojatno bila nadležna i za Riječke novodoseljene pravoslavce), i SPC prelazi na hrvatske zemlje.
Da nije SPC bila nacionalistička Crkva, onda bi se umjesto SPC formirala tada JPC ili PCJ (Pravoslavna Crkva u kraljevini Jugoslaviji ili prije toga Pravoslavna Crkva Države Srba, Hrvata i Slovenaca).
Takvo stanje nažalost traje i danas 28 godina nakon proglašenja i priznanja suverene hrvatske države.
Kako sam prije već pisao na blogu, Pravoslavlje se treba vratiti mjesnim Crkvama koje su unutar granica suverenih država, a ukinuti nacionalne-nacionalističke Crkve kojima je često kršćanstvo sekundarna stvar u odnosu na etnos-narod.

P.S. Nevezano za temu, ali zato što je dirljivo. 
Samoanci navijaju za Hrvatsku, odlično govore hrvatski i još bolje pjevaju "Nije u šoldima sve" :


Netko je u komentarima napisao kako im je neki predak bio Hrvat. 
Ima toga još:


 

petak, 20. srpnja 2018.

Boljševizam - silazak tame

Mnogi u svijetu, a nažalost i neki pravoslavci, pokušavaju zanijekati zlo koje je boljševizam učinio Rusiji.
To ide dotle da se negira holodomor, najstrašniji zločin po svoj prilici u povijesti čovječanstva.
Liberalni degenerici zapada negiraju zločine boljševizma jer je to njihova ideologija, dok neki 'rusofili' to čine jer bi se tobož u suprotnom ugrozilo jedinstvo Rusije, jedinstvo crvene petokrake i križa.
To je kao da netko kaže kako se ne smije znati istina, jer bi se tada narušilo lažno jedinstvo laži.

Pogledajte slijedeći video koji govori o zlu boljševizma u Rusiji:



I onda se netko pita kako su mogli ukrajinski seljaci s kruhom i sa solju dočekati njemačke vojnike u drugom veleratu.



Evo kako 'nacisti' zapadni Ukrajinci znaju da je zlo došlo s boljševicima, a ne sa ruskim carevima iz Moskve, pa su se spontano digli za vrijeme izvođenje himne za koju ne znam dal se igdje u današnjoj Rusiji izvodi.

P.S. Evo koje 'koincidencije' nakon što sam objavio tekst.
Čitamo vijest kako su vlasti Rusije zatvorile muzej posvećen povijesti gulaga. Opravdanje je zbog zapuštenog stanja zgrade. Pa što su čekali dosad s popravkom zgrade? Da su dali samo dijelić novca s kojim stalno slave Crvenu armiju ta zgrada bi bila od zlata. Usput, čitao sam kako mnogi 'rusofili' negiraju holodomor i gulage ili ih omalovažuju.
Po mojem sudu najvažnije pitanje je kako će se prema tom trendu postaviti RPC. RPC u izgnanstvu je prekinula odnose s ostacima RPC za vrijeme boljševizma jer su ih držali suradnicima boljševizma koje je na to mjesto postavila komunistička partija.
Nakon sloma SSSR, te dvije crkve su se ujedinile i koliko znam vodeće pozicije zadržali su kadrovi ove RPC koja se je kompromitirala s komunistima.
Ako sam u krivu, onda ću biti sretan i javno obznaniti da sam krivo procijenio, ali to znači da RPC mora jasno osuditi boljševizam i trendove u sadašnjoj Rusiji da se isti boljševizma uljepša, a negira istina o ogromnim stradanjima kršćana (i nekršćana) u SSSR.
Ako sam pak u pravu, onda RPC u izgnanstvu nije smjela prihvatiti od komunista kontroliranu RPC u SSSR, te sebe i dalje držati jedinom i pravom RPC.
Usput, kako je jedan čitatelj odlično primijetio, slavenski nazivi za mjesne pravoslavne Crkve ne bi smjeli nikako imati naziv da su to Crkve pojedinog naroda (srpskog, ruskog, bugarskog, ukrajinskog - e tu RPC reagira protiv, kao što SPC reagira protiv crnogorske, makedonske ili hrvatske PC) nego da su to pravoslavne Crkve za pojedine suverene države.
Dakle, u RH trebala bi postojati Pravoslavna Crkva Hrvatske s prvenstvenim ciljem spašavanjem vjernika, a ne zaštitom srpstva ili hrvatstva, isto tako u Srbiji, Rusiji, Ukrajini, Crnoj Gori, Makedoniji, Bugarskoj ...
Etnofiletizam kao opasna hereza je duboko uzeo korijena među mnogim pravoslavcima, i to je glavni razlog zašto su isti pravoslavci bili spremni raditi kompromis s antikršćanima boljševicima, jer eto oni su naš 'sveti' narod i ne smijemo se dijeliti.
Dočim je Gospodin Isus Krist rekao da nije došao donijeti mir, nego mač podjele.

P.S.S.
Boljševizam koji je poistekao kao oružje talmudizma protiv kršćanstva, po svojoj naravi i povijesti je par excellence ljevičarska ideologija protiv tradicije, obitelji i morala. Legalizacija abortusa, razvoda, razvrata, feminizma bilo je među prvim stvarima koje je boljševizam donio u Rusiju (dakle pola stoljeća prije hipi revolucije u SAD i zapadnoj Europi, nije ništa čudno što su se vođe hipi pokreta okrenuli prema komunizmu, što su simpatizirali Lenjina, Trockog, Staljina, Mao Ze Tunga, Fidela, Chea ...).
Dakako i zakon protiv antisemitizma koji je kao i uvijek, etiketa koju talmudisti koriste protiv svih koji se protive njihovom korozivnom djelovanju na društvo. Jedina kazna po tom zakonu protiv antisemitizma je bila smrtna. Kad je SSSR došao do situacije vlastitog urušavanja, Staljin je ipak ublažio ljevičarstvo nakon boljševičke revolucije, a za vrijeme rata je potaknuo rusko domoljublje, koje je dotad bilo kontrarevolucionarno, da spasi svoje i fotelje svojih drugova od Nijemaca.
Meni se isto tako čini da je postkomunistička Rusija podstakla rusko domoljublje, kao i pravoslavlje, samo da bi ista ili slična ekipa ostala dalje na vlasti. Pitanje je samo vremena kad će se ljevičarenje, osim uobičajenog slavljenja Crvene armije, opet vratiti. Jer ne može se služiti dvojici gospodara, ne može se biti Kristov i slaviti Lenjina i Staljina, to neprirodno stanje ne može dugo trajati.
Slijedeća vijest iz komunističke Kube govori kako će se tamo legalizirati sodomija i prateći 'sodomitski brak'. Što samo dokazuje kako nema prave razlike između ljevice zapada i ljevice komunističkih država.
Kad je ljevica u komunističkim državama bila protiv sodomizma kao recimo u komunističkoj Jugoslaviji, to je bilo samo zato što su u pojedinim državama bili još primjetni tragovi i korijeni tradicionalnog morala.
Kad narod prihvati da Broz može imati ljubavnice gdje god stigne, pa i orgijati sa sestrama Paunović (njegovim 'maserkama') istovremeno što je izluđivalo Brozovu suprugu Jovanku (koja je isto bila opsjednuta, jer je mogla znati kako je Broz svoje bivše supruge prokazivao kao kontrarevolucionarke kad su mu dojadile pa je koristio NKVD u Rusiji da ih se riješi) (to je bilo za vrijeme skupa nesvrstanih u Sri Lanki kad je dripac toliko bio opsjednut tim neprirodnim bludom da se nije ni pojavljivao na sjednicama), i onda to još shvati kako je dragi vođa 'dobar matori pastuh', onda je samo korak do legalizacije sodomizma.
Dakle, ludost je nekih pravoslavaca što ulaze u neprirodnu koaliciju s boljševizmom, to je isto kao da žele istovremeno biti Kristovi i Antikristovi.
Hvala Bogu, još ima istinskih pravoslavaca:


I na koncu za one koji više vole zapadne latinske obrede.
RPCiR (Ruska Pravoslavna Crkva izvan Rusije) ima na zapadu i sv.Liturgije za 'latine' (a čini mi se kako je patrijarh Rumunjske Pravoslavne Crkve, s obzirom na rumunjski, koji vuče podrijetlo od latinskog jezika, isto zadužen za 'latine').
Poveznica na web stranicu za to je ovdje .
Dakle, jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva ima zapadne obrede kao i u prvom tisućljeću, i koji se temelje koliko sam primijetio na Misi sv.pape Grgura Velikog, a ne na tridentinskoj Misi.
Također, bez poteškoća se sv.Liturgija daje na narodnim jezicima jer ne postoji dogma koji jezici mogu, a koji ne mogu, biti korišteni.
K tome liturgija znači zajednička molitva Crkve, ne samo svećenika, pa je sasvim normalno da svećenici mole s pukom na jeziku puka.

Bijeda skolastike

Bloger "od dosta toga i sto dublje" nastavlja u svojim nizankama dokazati kako je Zemlja lopta.
Kako je dobio pitanje od njegovog čitatelja da je u knjizi Postanka navedeno kako je Bog stvorio nebeski svod da dijeli vode od voda, te kako se to ne uklapa u model lopti, bloger je u nedostatku odgovora odlučio se na tešku artiljeriju.
To je pozivanje na najvećeg službenog naučitelja RKC Tome Akvinca.
Pa evo kako je bloger prenio pisanje Akvinca:


Suma teologije Dio I - Pitanje 68. O drugom danu

Art. 3: Svod, da li dijeli ili ne dijeli jedne vode od drugih?

Idu tri objekcije prema kojima izgleda da svod ne dijeli jedne vode od drugih

Protiv ovoga: jest što stoji u Post. 1,6: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!"

Odgovaram: moguće je da netko, interpretirajući porvršno tekst Postanka, ne shvati više nego obične fantazije koje odgovaraju mišljenju nekih od starih filozofa. Jer neki su tvrdili da su vode beskonačno tijelo, princip svih tjelesa. Ta beskonačnost može se shvatiti po riječi bezdan, kada se kaže: tama se prostirala nad bezdanom. Također su tvrdili da ovo vidljivo nebo koje vidimo, ne obuhvaća ispod njega sva tjelesna bića, nego da iznad njega ima beskonačno tijelo voda. Tako da bi netko mogao reći da nebeski svod razdvaja vanjske vode od unutrašnjih, to jest, od svih tjelesnih bića koja su ispod neba i za čiji princip su govorili da je bila voda. Ali jer je ova pozicija, i zbog solidnih razloga, lažna, ne treba reći da je takav smisao Pisma. Ali treba imati na umu da je Mojsije govorio prostom narodu, i stavljajući se na nivo njegove prostosti, samo im je predložio one stvari koje su rezultirale evidentne na prvi pogled. Na taj način, svi, ma kako bili priprosti, mogli su zaključiti da su zemlja i voda tijela. Ipak, da je zrak tijelo to već nije bilo tako jasno za sve, posebno ako se ima u vidu da su također neki filozofi smatrali da je zrak ustvari ništa, i zvali su zračni prazninom nešto puno zraka. Na taj način, Mojsije spominje posebno vodu i zemlju, ali ne i zrak, s ciljem da ne predstavi nešto nepoznato onom prostom narodu. Ipak, da i sposobnijim ostane istina, daje im mogućnost za shvatiti ispravno zrak, predstavljajući ga kao nešto blizu vodama, kada kaže: tama se prostirala nad bezdanom. Tako se daje shvatiti postojanje, nad vodama, prozirnog tijela koje je subjekt svjetla i tame.

Tako, dakle, bilo da podrazumijevamo pod nebom svod na kojem su zvijezde, bilo zračni zamagljeni prostor, odgovara reći da svod razdvaja jedne vode od drugih, uvijek kad se pod vodom podrazumjeva bezlična materija ili sva transparentna tijela. Jer zvjezdano nebo razdvaja dojnja transparentna tijela od gornjih. Zrak s oblacima razdvaja gornji dio zraka u kojem se tvore kiše i slični fenomeni, od dojnjeg dijela, blizu vode, i poznata pod imenom voda.

Na objekcije:

Značajne su druga i treća:

2. Ako se prihvate razne vode prema svojoj vrsti, kaže se da svod razdvaja jedne vode od drugih, ali ne kao uzrok te podjele, već kao granica obiju voda. 

3. Mojsije, budući da su zrak i druga slična nebeska tijela bili nevidljivi, nazvao ih je imenom vode. Rezultirajući evidentno, na ovaj način, da na bilo kojem dijelu svoda, shvati se kako shvati, ima voda.

Ovo je hvala Bogu odličan primjer da se vidi suština velikog promašaja RKC zvanog skolastika.
Postavlja se prvo pitanje, barem meni, zašto najveći naučitelj RKC ima potrebu dokazivati, i to ne šlampav način, kako se ne smije doslovno shvatiti sv.Pismo da stvarno postoji nebeski svod iza kojeg su neke druge vode od ovih koje su na Zemlji?
Tim više, a što je primjetio čitatelj Stipan Vučak kako taj modernistički pokušaj tumačenja Akvinca znači da se ni Potop ne smije shvatiti doslovno jer je u sv.Pismu navedeno da su se otvorile ustave tog istog nebeskog svoda koje po Akvincu ne postoje, i od tamo su došle ogromne vode koje su potopile svu Zemlju i najviše planine.
Očito su se te vode povukle kako kaže sv.Pismo, a nisu se nikako mogle povući ako je Zemlja lopta.
Sad je već upitan Potop, onda je i Noa upitan, pa na kraju krajeva onda je upitan i Isus Krist koji se na Nou poziva.
A zbog čega je to sve pisao Akvinac?
Zato što je bio idolopoklonik Aristotela kojeg je nazivao samo Filozofom (s velikim 'F') te kad god se ne slaže Objava ili sv.Pismo s idejama Filozofa, onda je Akvinac, vrlo modernistički (modernizam je u RKC puno prije 19.st. započeo), tumačio sv.Pismo onako kako u njemu ne piše.
Tako se ovdje, kako vidimo, poziva na neobrazovanost Izraelaca kojima eto Mojsije nije mogao objasniti kako je Zemlja lopta, ili kako zrak nije vakuum, pa se je igrao s riječju voda i svod (gotovo svi grčki filozofi su vjerovali da je Zemlja lopta).
Danas znamo dobro kako vakuuma nigdje nema oko Lopte, jer bi davno zrak oko Lopte bio usisan u taj ogromni vakuum.
Skolastika nije dakle ništa drugo nego prilagođavanje Objave tobožnoj istini do koje su došli grčki filozofi koji su za skolastike pravo sv.Pismo, a ne ono što je pisao Mojsije.

Nadalje, neki drugi čitatelji bloga koji ne vjeruju u Loptu, ali vjeruju kako je Akvinac veliki naučitelj, pišu kako je Akvinac bio iznad svega ponizam svetac, jer je nakon nekog mističnog iskustva prije smrti, rekao kako je sve ono što je pisao slama prema tom iskustvu, te je zatražio od svoje subraće dominikanaca da mu njegova djela spale.
Kako znamo, ne samo da nisu ispunili njegovu želju prije smrti, nego su ga propagirali kao velikog učitelja da bi ga uskoro RKC službeno proglasila anđeoskim, to jest najvećim učiteljem RKC.
To nije dokaz poniznosti nego nepoštivanje posljednje volje Akvinca.
Niti jedan kršćanski otac nije zatražio prije smrti da mu se spale pisma i djela, zato što su čvrsto vjerovali da ih je Duh Sveti (a ne grčki filozofi) inspirirao na tekstove s kojim su pobijali krivovjerja i objašnjavali pravovjerje.
Posve je sigurno da Akvinac nije svoja djela takvima smatrao, pogotove ne prije same smrti kad je tražio da se spale.
Ne vidim kako to može biti znak poniznosti ako je shvatio da je bio u zabludi.
Zar je trebao biti toliko ohol i tada to prešutjeti?
To je mogao biti samo znak pokajanja, a ne lažne poniznosti.
S druge strane skolastici su, a to se može vidjeti i iz djela Akvinca, toliko bili gordi i napuhani u svoju tobož superiornu mudrost, znanje i dijalektiku koju su pokupili od grčkih filozofa da su pozivali običan puk na javne forume da im postavljaju pitanja o bilo čemu, doslovno o bilo čemu.
Onda nas ne smije iznenaditi kako su se od njih mnogi bavili astrologijom, pa i drugim okultnim znanostima.
Poznatu knjigu iz tog razdoblja "Malj vještica" napisao je opet jedan  skolastik u istom suhoparnom Akvinčevom dijalektičkom stilu.

Nije ništa čudno što se je nakon skolastike događalo na zapadu, renesansa, reformacija, prosvjetiteljstvo, ateizam, revolucija, scijentizam.
Uzrok je u oholom stavu kako se do najdubljih istina o smislu čovjeka, vjeri, životu ... može doći preko razuma i razumskih tehnika. 
Kao što sam već pisao, na zapadu je teolog onaj koji uspješno završi bogosloviju, koji dobro svlada Akvinca ili neke druge modernije filozofe, dok na istoku je teolog onaj tko ima stvarno znanje o Bogu kojeg Bog daje onima koji su istinski pokajnici i zaljubljenici u Njega, koji se mistično sjedine s Njim.
To znanje je intimno, najčešće neopisivo, i o njemu nikad pravi mistici nisu pisali knjige. 
Možda je Akvinac na kraju postao takav i s traženjem da mu se djela spale pokušao reći kako je skolastika veliki promašaj.

četvrtak, 19. srpnja 2018.

Trežnjenje

Gotovo da nema Hrvata (ako nije izdajnik) koji se nije veselio pobjedama naših nogometaša na SP u Rusiji, ili koji se nije dodatno veselio na njihovim dočecima u domovini.
Nacija se je ne samo poveselila, nego je osjećala gordost i zajedništvo kao u danima pobjede u ratu.
Jučer sam na blogu postavio poveznicu na posljednji video E.Duspare koji kaže kako je 'Bog Izraelov' učinio da Hrvatska de facto pobijedi svijet ili barem Afriku (kao što sam i ja pisao) tako da je osvojila drugo mjesto na prvenstvu, jer da je osvojila prvo onda bi Hrvati postali idolopoklonici budući bi onda dobili zlatni trofej na kojem poganski junak ili bog Atlas drži Zemlju kao loptu, i ubuduće bi onda naši nogometaši na svojim majicama nosili malu FIFA zvijezdicu koja je znak sotonizma.
Duspara je eto zaključio kako 'Bog Izraelov' ne spašava samo cionističku tvorevinu u Palestini, nego i Hrvate na 'brdovitom Balkanu'.
Daleko od toga da se išta događa što nije Bog predvidio i providio*.
Međutim, reći i k tome se pozivati na Boga, kako je nas posebno izabrao da pobjedimo tako da budemo drugi, je na granici blasfemije.
K tome su naši nogometaši dobili srebrnu medalju na kojoj su ti isti znakovi koje Duspara naziva idolima i sotonizmom, tako da mu logika ne drži vodu.
Zašto se dakle tako olako pozivamo na Boga kad nešto postignemo, a što mi držimo da je za nas važno, a u suštini je materijalno nepotrebno, a duhovno je ne nepotrebno nego štetno?
Jer gordost i oholost koja nužno dolazi kad pobjeđujemo u sportskim natjecanjima ne može nikako biti put prema posvećivanju, nego vodi u suprotnom smjeru.
I od koga smo to dobili priznanje?
Od ovoga svijeta čije priznanje neki očajnički i pod svaku cijenu traže, gotovo moljakaju.
U međuvremenu u RH se donose antikršćanski i sotonistički zakoni (Istanbulska konvencija) i niti približno nije bilo prosvjednika protiv zla koje nas vuče u vječnu propast kao sad kad je pola nacije izašlo slaviti što smo bolji od svih u stvarno nevažnoj stvari kao što je nogomet.
Ako uopće bude referenduma protiv primjene IK, koliko će od tih koji su bili žedni na ljetnom suncu toliko sati čekajući nogometaše, zaokružiti na listiću protiv IK?
A ovdje se ne radi o vrlo prolaznoj nogometnoj slavi ovog svijeta, nego o vječnosti. 
Koliko ima onih koji će reći - viceprvaci smo svijeta, nije mi više ništa drugo važno?
Ta navijačke pjesme koje se službeno pjevaju kažu kako nema ništa važnijeg nego proliti suzu s oka kad igra hrvatska nogometna reprezentacija?
Duspara, to je pravo idolopoklonstvo u svojoj srži jer stavlja stvorenje (doista trivijalno stvorenje - nogometna reprezentacija države) ispred Boga.
Dočim sport kojeg poznajemo, makar bio pojedinačni ili skupni poput nogometa, ako ne služi prvenstveno povećanju ili održavanju tjelesne kondicije i tjelesnog zdravlja je besmislen i duhovno štetan jer uzrokuje euforična stanja od depresije radi poraza, pa do lažne egzaltacije radi pobjede uz prateću oholost i gordost kao najboljeg načina Sotone da takvog ili takve vodi prema drugim strastima.
I što ćemo onda reći kao Duspara ili naši nogometaši kako se Bogu zahvaljujemo na tome?
Pa to su isto radili antički grčki pogani kad su svoje pobjede na Olimpijadama posvećivali ili zahvaljivali pojedinim svojim bogovima!
To je bio i razlog zašto je Rimsko carstvo kad je postalo kršćansko zabranilo Olimpijade (i gladijatorske igre) i zatvorilo gimnazije (to nisu današnje gimnazije) jer su to bila legla pedofilije i sodomije u kojima su odrasli muškarci išli gledati kako dječaci i mladići goli vježbaju (ustanak Makabejaca protiv Grka je bio prvenstveno uzrokovan postavljanjem poganskog kipa u Hram, ali i grčke gimnazije u Jeruzalemu).
Iz istog razloga, a to je poganski kult tijela koji vodi do bludnih strasti, Crkva nije nikad imala u svojim hramovima kipove, nego samo ikone i freske.
To je još jedna zamjerka Pravoslavlja prema RKC.
Nadalje, u natjecateljskom sportu kao i u ratu (jer sport je rat bez krvi, iako ima i krvi kod borilačkih sportova) stvara se pogodno tlo za mržnju prema protivniku, za ruganje, vrijeđanje, pa sve do 'nesportskog' ponašanja.
Zar nismo gledali kako i naši znaju simulirati, krasti vrijeme i loptu?
Naravno, onda to sve hotimično ili nehotimično odobravamo, jer zaboga u ratu smo, ovaj na sportskom natjecanju smo.
O uzvicima s navijačkih tribina prema navijačima protivnika ne treba previše analize. 
Zar ćemo onda reć kako se Bogu trebamo zahvaliti zbog nečeg što izaziva psovke diljem stadiona, a često to možemo pročitati s usana samih nogometaša za vrijeme igre kad ih upućuju protivničkim igračima ili sucu?
A što ćemo tek reć kad Sotona još više nalije benzina na vatru pa se potuku navijači i kad neki ostanu ozlijeđeni, ili čak ubijeni?
S druge strane je istina da od kad postoji navijački sport muškarci nisu nikad manje muškarci, nisu borbeni kad trebaju biti borbeni, nemaju tjelesne kondicije, nisu spretni, pretili su. Ne mislim na sportaše, nego na većinu koja prati sport preko medija ili ide na stadione.
I tjelesno zdravlje je generalno u slabijem stanju čim više postoji profesionalnog sporta.
K tome, kao i u poganstvu, vrsni sportaši dobijaju status heroja, idola, a u pravilu to s ničim ne zaslužuju (čast izuzecima).
U kršćanskom društvu heroji trebaju biti oni koji su život dali za Krista, a ne oni koji su spremni uništiti svoje zdravlje dopingom ili ubitačnim treninzima da bi ostvarili sportsku pobjedu ili su spremni zbog pobjede uništiti zdravlje i koji put život protivnika.
Svojevremeno je bila parola dana kako trebamo napraviti dvorane, osnovati sportske klubove i slično, kako bi se mladež odvojila od droge i prigrlila sport.
A često se je događalo upravo suprotno, netko tko se nije drogirao, kad je ušao u sport i postignuo neke rezultate počeo se je drogirati jer tko može reć da je smisao života biti dobar sportaš? Smisao ako je pravi smisao onda je u vječnosti, a ne na stranicama prastarih i požutjelih sportskih novina.

Na koncu moramo reći staru istinu kako je svaki zemaljski užitak povezan s patnjom.
Tako je i sa sportskim užitkom. Gledano očima sportaša ili njegovog navijača.
Sportaši u pravilu pretjeraju s treninzima i u tjelesnim naporima što im dugoročno donosi bolest** i zamor tijela. O duhovnim patnjama ne treba previše govoriti jer su pravu vječnu pobjedu zamjenili s vremenskom i propadljivom.
Navijači žive u virtualnom svijetu, umjesto da se daju u koštac s pravim životnim problemima.
Kad sam čuo koliko su neki plaćali ulaznice za finalne utakmice zaključio sam da se takvi ne smiju nikako jadati kad im dođe ovrha na kredit koji su uzeli da bi putovali u Rusiju i platili skupe ulaznice.
Vladari ovog svijeta organiziraju sportska natjecanja i općenito sport da bi se puk ispuhao na krivom mjestu, a njihova vlast tako imala čim manje ugroza.
To su znali još i Rimljani.
A ništa bitno se nije promijenilo.
Štoviše borilački sportovi se sve više približavaju borbi rimskih gladijatora.
To je bio znak da se bliži kraj carstva.
I došlo je kršćansko carstvo na razvalinama starog, te kako napisah, ukinulo Olimpijade i gladijatorske igre.
Vjerujem da dolazi uskoro vrijem kad više ne će biti sporta, a to novo carstvo biti će vječno.




* Ovo je dobra prigoda ilustrirati važnost nauka Crkve o razlikovanju Božje biti i nestvorenih Božanskih energija. Jer ako ove druge ne postoje to jest ako je svaki Božji akt-čin isti s Njegovom biti koja je nepromjenjiva (što je nauk RKC), onda je Bog morao stvoriti svijet, svijetom upravljati kako upravlja, to jest u ovom slučaju učiniti da Hrvatska u nogometu osvoji drugo mjesto. Međutim Bog je posve slobodan od svijeta kojeg je stvorio i kojeg je mogao i ne stvoriti, a da ipak u svojoj biti ostane nepromjenjiv. To je zato što postoje nestvorene Božanske energije koje su Bog, ali nisu Njegova bit, to jest Božanske energije koje jesu Bog su stvorile svijet, održavaju svijet i upravljaju svijetom na način da postoji slobodna volja čovjeka i anđela koji mogu osjetiti Boga u beskonačnim nestvorenim Božanskim energijama, a nikako u Njegovoj nepromjenjivoj biti.

** Evo čitamo kako je pred par dana preminuli uspješni hrvatski stolnotenisač Dragutin Šurbek priznao kako je marljivo trenirao i čak 8 sati na dan, te da su mu na kraju stradali kukovi od tih napornih treninga.

srijeda, 18. srpnja 2018.

Bijelo i crveno polje

Poznanik je povodom događanja na SP u nogometu u Rusiji stavio na svoju kuću hrvatsku zastavu.
Uskoro je netko (pretpostavljam od 'turista') ga prijavio policiji, tako da je na kraju zastavu skinuo.
To je bila hrvatska zastava, a ne službena zastava RH.
Takva je zastava bila na otočkom dijelu Krčkog mosta, pa je pred desetak godina prebrisana.
Takva zastava se je vijorila na svim skupovima (osim komunističkim i velesrpskim) na prvim demokratskim izborima druge polovine 20.st. u Hrvatskoj.
Konačno stranka HDZ koja je pobijedila na tim izborima (ali ne samo ta stranka, nego sve osim onih koje su proizašle od komunističke stranke) je tu zastavu službeno koristila u predizbornoj kampanji.
Dakle, nešto se je službeno bitno promijenilo u RH kad je zastava koja je tu državu stvorila postala zabranjena.
Simbolično se tu radi o prvom bijelom polju povijesnog hrvatskog grba.
Međutim, hrvatski povijesni grb imala je u svojim državnim insignijama i kraljevina Jugoslavija, i to s početnim bijelim poljem.

Usput, dvoglavi orao koji se nalazi na srpskom grbu i ovdje na jugoslavenskom, kao i na ruskom, znak je imperijalizma budući su to orlovi Rimskog carstva, države koje ih stavljaju u svoje grbove šalju poruku da se smatraju nasljednicom tog imperijalnog carstva (te dvije riječi su pleonazam jer znače isto). 
I naravno da u RH nije de facto (ali ne i de jure, jer poznanik je dao jednu povijesnu zastavu hrvatskog naroda, a ne zastavu RH, na svoju kuću budući njegova kuća nije vlasništvo RH da bi se tamo trebala vijoriti samo službena zastava RH) ta zastava zabranjena zato što ima početno bijelo polje kao i navedeni grb kraljevine Jugoslavije.
Zabranjena je, iako ne de jure (zakonski), zato što je hrvatska država za vrijeme drugog velerata imala na svom grbu prvo bijelo polje.
Tuđman je očito spominjao NDH kao povijesnu želju Hrvata za svojom državom kako bi pokupio glasove državotvornih Hrvata, ali kad je osvojio vlast onda se je počeo pozivati na svoju partizanštinu i ZAVNOH što je nedopustivo ubacio u ustav RH, a nakon toga definirao sadašnju zastavu sa 'zoološkim vrtom'.
Jer, ako se RH poziva na taj šumski skup pobunjenika protiv hrvatske države i koji je definirao Hrvatsku kao državu hrvatskog i srpskog naroda i koja je integralni dio komunističke Jugoslavije, onda od neovisne hrvatske države nema ništa, onda su se velikosrpsko-jugoslavenski pobunjenici s pravom pobunili budući se srpski narod više ne spominje u RH, a RH nije sastavni dio Jugoslavije.
Ako je pak Tuđman to radio tada zbog taktičkih razloga da se možda spriječi rat odnosno velesrpska pobuna i napad JNA, onda je nakon pobjedničkog završetka rata trebao žurno izbaciti iz ustava spominjanje ZAVNOH-a.
Jel ga u tome sprječila sujeta odnosno neskrivena tvrdoglavost i oholost jer onda dobar dio njegovog života gubi na vrijednosti dok je bio partizan, general JNA i predsjednik FK Partizana u Beogradu, ili je bio kratkovidan ili je kombinacija tog dvoje budući je ostavio de facto neemancipiranu hrvatsku državu u naslijeđe s tendencijom ponovnog stvaranja Jugoslavije u kojoj će biti proglašen zločincem koji je rušio Jugoslaviju (što je ipak vidio pa je pred smrt na njegovu inicijativu mjenjan opet ustav RH po kojem je zabranjeno odnosno protuustavno raditi na stvaranju nove južnoslavenske države, ali eto opet u toj promjeni nije htio izbrisati projugoslavenski ZAVNOH) zasad neznamo, ali to zasigurno ima veze s njegovim odbijanjem lustracije i zabranjivanjem osude jugokomunističkog krvavog diktatora Broza.

Dakle, prvo bijelo polje u hrvatskom grbu sada simbolično znači kako hrvatska država odbija bilo kakvo stvaranje Jugoslavije, ali ne znači nužno mržnju prema susjednim državama s kojima se može i treba gospodarski surađivati na dobrosusjedskim odnosima. 
Bijelo prvo polje tako označava tvrdu emancipiranu Hrvatsku koja se ne da ucjenjivati izvana niti iznutra.
Crveno prvo polje označava suprotnost, Hrvatsku koja se nije lustrirala od jugokomunističkih kadrova koji stvarno vladaju svim segmentima sadašnje hrvatske države, servilnu Hrvatsku koja odsluškuje ili slijepo sluša veleposlanstva SAD i Velike Britanije što znači da je spremna zanijekati žrtve koje su za nju pale, odreći se suverenosti ako će na taj način te dvije sile uspjeti dobiti kontrolu nad Srbijom.

I budimo uvjereni kako to podsvjesno zna većina građana RH, pa i oni u Srbiji.
Bez tog prvog crvenog polja RH bi inzistirala da Srbija, ako želi dobrosusjedske odnose, nužno mora prekinuti propagandu kako su Hrvati nepovijesni narod, kako su to pokatoličeni Srbi, kako je 'vojna krajina' povijesna srpska zemlja.
Prvo crveno polje znači Hrvatsku koja podilazi onima koji su se borili protiv nje, i koja je maćeha onima koji su se borili za nju.

Znajući sve to, postaje jasno zašto 'turisti' javljaju policiji ako neki čovjek na svojoj kući stavi hrvatsku zastavu s povijesnim grbom i s početnim bijelim poljem, i zašto policija RH odmah promptno reagira, zašto se na Bleiburgu nošenje ove zastave smatra nacizmom i tako dalje.

U tom kontekstu treba gledati na trenutni skandal kad su službeni organizatori dočeka hrvatskih nogometaša htjeli zabraniti nogometašima da proslavljaju s njima omiljenim M.Perkovićem Thompsonom, pa su istog nogometaši osobno pozvali u autobus čim su sletjeli u zračnu luku, htjeli da im pjeva na pozornici 'ustašku pjesmu' "Geni kameni" a odjedanput nije bilo više moguće naći glazbenu podlogu za tu pjesmu, a i pojačalo za mikrofon kao da je dobilo pad napona.

U Srbiji koja nikako da se izliječi od velesrpstva, optužuju one koji su navijali za Hrvatsku nogometnu vrstu u finalu kako su izdajnici ili kako su ih hrvatski nogometaši izdali budući su pjevali opet s Thompsonom na proslavi.
A u RH, ovi koji mrze prvo bijelo polje to jest neovisnost RH, pišu kako im je fašist M.P.T. pokvario veselje, kako su nogometaši uzori koji baš zato što su uzori ne bi smjeli imati veze s bijelim poljem to jest s Thompsonom.

Dakle, biti spreman boriti se za slobodu svog naroda te da narod ne bude sluga strancima niti stranim državama niti stranim skrivenim elitama, smatra se fašizmom, iskonskim zlom.
Kad biste preveli pjesme M.P.T. i svugdje gdje se naznačuje hrvatski narod i Hrvatska, stavili srpski narod i Srbija, umjesto 'za dom spremni' stavite 'za kralja i otadžbinu', srpski nacionalisti bi s pravom bili oduševljeni, a vjerojatno bi srpski nogometaši da su bili u finalu htjeli da im na dočeku u Beogradu pjeva domoljubna i bogoljubna srpska inačica Thompsona.
I sad slijedi (nažalost) bitna razlika između hrvatskih i srpskih domoljuba.
Hrvatski domoljubi, a ja se takvim smatram, u velikoj većini ne bi nimalo to zamjerili srpskim nogometašima, jer je za nas normalno da i u Srbiji 'bude prvo bijelo polje', da Srbi vole svoju domovinu, da pjevaju u pjesmama o slobodi, o pravdi, o Bogu, o tradiciji i obitelji, a protiv svih liberala i globalista koji to ne mogu podnijeti.
Ako srpski domoljubi ne mogu podnijeti 'prvo bijelo polje' kod Hrvata, onda oni nisu odustali od velikosrpstva i ratnih planova prema Hrvatskoj.
Ako im smeta kad hrvatski nogometaši s Thomposnom pjevaju o genima hrvatskih kamenjaraca:


Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
Budi čovik to je dika
Budi roda svoga slika

Ne daj na se, ne daj svoje
Nemoj tuđe, prokleto je
Jer 'ko život tako prođe
Ponosan pred Boga dođe

Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej

Geni, geni kameni
Vatra gori u meni!
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni!
Uzmi ili ostavi

Loša bila četr'es' peta
Rasula nas preko svijeta
A sad nova loza raste
Vratile se doma laste

Plave krvi, bijelog lica
Rađaju se nova dica
Na kamenu ka' na svili
Di oduvik mi smo bili
onda oni više mrze Hrvate nego što ljube svoj narod.
Čitam komentar jednog velesrbina koji je izbjegao iz Knina, pa se osvrće na ovu pjesmu kako je zločinačka.
Zašto?
Zato što se pjeva - "Loša bila četr'es' peta, rasula nas preko svijeta."
Hrvati dakle niti ne mogu tugovati zbog Bleiburga, križnih puteva i zbog uništenja hrvatske države zbog kojih su oni koji nisu ubijeni, bili prisiljeni tražiti utočište diljem svijeta.
I što je najgore, oni ne žele niti razmotriti argumente koji su prilično jaki jer se temelje na dokumentima, kako NDH što znači prvo bijelo polje, nije planirala niti izvršila genocid nad njima (kako ih onda uopće ima ako vjeruju u te izmišljene brojke ubijenih Srba u logorima), a da oni koju su stradali su prvenstveno stradali jer ne samo što nisu htjeli prihvatiti neovisnu hrvatsku državu, nego su se aktivno uključili u njezino rušenje pri čemu su činili zločine.
Srž njihovog problema je neprihvaćanje domovine u kojoj su rođeni ako ta domovina nije u Jugoslaviji ili u velikoj Srbiji.
Oni Hrvate koji su iz mješovitih brakova, i još ako su k tome pravoslavci, smatraju izdajnicima.
Dok istovremeno optužuju RH da je brojila krvna zrnca, oni broje krvna zrnca hrvatskih nogometaša koji se svi osjećaju Hrvatima.
I čak u tome ne vide svoje licemjerje.

Hrvati i Srbi su dva stara povijesna naroda i upravo zbog toga se nisu htjeli pretočiti u novi jugoslavenski narod (za razliku od nekih drugih koji i dan danas žale za tom propalom državom).
Rješenje svih napetosti i potencijalnih oružanih sukobljavanja je da i hrvatska i srpska država stave bijelo polje, to jest da postanu suverene države i k tome da nemaju rezervne planove za 'ispravljanje povijesnih nepravdi' koji praktično znače rat za promjenu sadašnjih granica.
Definitivno je loptica sad na srpskoj strani, jer se mora odreći ideologije velikosrpstva koje negira povijestnost hrvatskog naroda i sadašnje granice, a to znači stvarno i bez zadrške priznati RH.
Suradnja koja je moguća osim gospodarske je na ideološko-religioznom polju, a to znači zajednička borba za Kristovo kraljevstvo na Zemlji.
I čim više razmišljamo o tome, to su nam manje važne ideje kako zauzeti susjedovu njivu.



P.S. Kad smo već kod Izraela (pogledajte gornji video), onda i evo našeg zanimljivog promotora Boga Izraelovog:


Duspara je posve u pravu kad ukazuje na istinu kako je petokraka nespojiva s kršćanstvom.
Pravoslavci, posebno u Rusiji i Srbiji, morat će se odhrvati, ako žele ostati kršćani, napasti spajanja sotonske petokrake i znaka Sina čovječjeg (križa ili krsta) koji će se pojaviti na Nebu i kojeg će vidjet svi stanovnici Zemlje da označi neposredni drugi dolazak Kristov.
Kako će se opravdati tada da su htjeli biti i Antikristovi i Kristovi?
Pisao sam na komentarima o tome ovdje (imam snimljen izgled stranice prije brisanja) ali su svi moji komentari pobrisani, kao i oni koji su bili reakcija na moje, jer postaji kod tzv. rusofila (čitaj nostalgičara za Brozovom Jugoslavijom i komunističkim SSSR-om) sveta krava amalgiranja petokrake i križa, židovskog boljševizma i pravoslavlja. Pa tako čak recimo nastoje eskulpirati boljševike i Lenjina od svirepog ubojstva ruskog cara i njegove obitelji.

Kao što se mi Hrvati moramo odreći svih sunarodnjaka koji su se dali u službu Antikristu, tako moraju i Rusi i Srbi i svi ostali kršćanski narodi.
Konačno Isus Krist je rekao da je došao donijeti mač, a ne mir.
Lažan je i sotonski taj mir koji ima za cilj otupiti kršćane, napraviti ih mlakima u svakom pogledu, i koji nastoji uvjeriti kršćane da budu braća s onima koji su neprijatelji Kristovi. 
A ta izlika, kako vidimo iz tog teksta, je radi lažnog jedinstva Rusije i ruskog naroda.
Pobrisani komentar sam završio s himnom pravoslavnog Ruskog carstva koja očito smeta 'rusofilnom' portalu:


Боже, Царя храни!




nedjelja, 15. srpnja 2018.

Hrvatska : Afrika - 2:4

Panem et circenses.
Cirkus je što narod od 4 milijuna igra protiv kontinenta od milijadu i dvjesto dvadeset i pet milijuna.
To je rezultat velike planirane zamjene stanovništva u kojem se stvara nova mješana rasa na području Europe.
Kad bi za Hrvatsku igrao jedan Hrvat i deset Afrikanaca ne bih imao nikakvog razloga navijati za takvu nogometnu reprezentaciju kao predstavnike Hrvatske u nogometu.
Čestitke na borbenosti našim nogometašima to jest što su se borili kao lavovi (afrički?) do kraja.
Na kraju ne zaboravimo kako stvarno sport nije važan, pogotovo ovaj profesionalni.
O tome bih isto mislio da smo pobijedili u finalu.
Zato u boj, u boj, za narod svoj nebeski koji nije od ovoga svijeta!
I u kojem ima mjesta i za nas i za Afrikance ako svi stavimo stijeg uskrslog Gospodina Isusa Krista!

P.S.
Ako mislite da sam pretjerao s naslovom, onda je i CNN, vjerojatno najpoznatija TV kuća na svijetu.
Objavili su kako je to bila pobjeda Afrike i svih imigranata. 
Žao mi je Francuzi ako se veselite pobjedi, to nije vaša pobjeda.
Slavodobitno je to izjavio svjetski medij koji promiče mješanje rasa, a moj odvjetnik ispitat će ima li temelja da ih tužim zbog plagijata mog teksta.

U međuvremenu pogledajmo tipičan način na koji 'Francuzi' pjesmom slave svoju pobjedu:


Poslije pobjede Afrike nad Hrvatskom u finalu:



Prije finala:


Nadam se da ste gledali jučerašnje slavlje i doček nogometaša u Zagrebu, pa usporedite.
I zapamtite kako oni koji su uništili francuski narod i mongrezilarili ga, da to isto žele i nama i svim narodima koji još nisu uništeni.
Znajte kako su njihovi pijuni na vlasti i kod nas, i u poziciji i u opoziciji, u našem školstvu, u našim medijima, u našim od države financiranim ustanovama kulture.
Čak su i pokušali spriječiti izričitu želju nogometaša da im pjeva Thompson* na slavlju (pa je pjevao bez glazbene podloge, a on je proskribiran ne samo zbog "Čavoglava", nego zato što mu pjesme izričito dovode na čistac globalizam, liberalizam i dekadenciju). 
Ovih dana su se pritajili kao za vrijeme rata, ali to ne će dugo trajati.

* Jedan od političara-pijuna NWO kod nas je neki Beljak iz HSS koji je, o sramote, u hrvatskom Državnom saboru, i koji je nekadašnji sitni kokošar-kradljivac koji je krao kazetofone i gornji dio trenirke (tako je glasila optužba) iz automobila.
Izjavio je jedini od političara, vjerojatno zato što ima drskost ili bolje rečeno glupost sitnog provalnika, kako mu je veselje jučer pokvario fašist M.Perković Thompson jer se je ukrcao na autobus s nogometašima (pijun se pravi bedast pa ignorira činjenicu kako se Thompson ukrcao na traženje nogometaša, a ne radi svoje promocije).
Tako sam negdje pročitao genijalnu dosjetku zašto je Thompson pjevao bez glazbene podloge.
Beljak nije zaboravio svoj stari zanat, pa se je osvetio Thompsonu ukravši na trgu Bana Jelačića glazbenu podlogu za pjesmu "Geni kameni".
Inače, ovi koji stalno šovinistički napadaju 'kamenjarce', dinaroidne Hrvate za koje kažu da nisu pravi Hrvati, prave se konstantno bedastima kad tobož slave hrvatske športske uspjehe koje redom većinom ostvaruju ti isti 'kamenjarci'. 
Dakle radi se podloj propagandi hrvatskih orjunaša koji su nacionalni izdajnici, ili o Srbima koji se pretvaraju da su Hrvati koji mrze kamenjarce, kako bi okrenuli Hrvate nekamenjarce (to znači one koji nisu dinaroidno-bunjevačkog podrijetla) protiv kamenjaraca. 
Ovi drugi ih dobro znaju, nije ih lako prevariti, a cilj su ovi prvi da odbace kamenjarce kao nehrvate, te da ih se tako lakše uvede u neku novu jugoslaviju (jer objektivno treba priznati da su kamenjarci bili više državotvorni, više borbeni i više uključeni u hrvatske pokrete za slobodu kao i u samom ratu).
Velikosrbi inače kamenjarce Hrvate nazivaju pokatoličenim Srbima**.
M.Krleža je 1941. kad je vidio stupanje stasitih ustaša 'kamenjaraca' ulicama Zagreba, pisao kako je mislio da to stupaju Srbi pravoslavci iz dinarskih krajeva.
On je dotad imao sliku kako su Hrvati ljudi spremni na kompromise, koji se pozivaju na tisućgodišnju kulturu kao argument, a Srbi koji se pozivaju na junaštvo. 

** Evo tipičnog orjunaško-velesrpskog propagandnog uratka kojeg možete vidjeti kao komentar na tekst:

"THOMPSONU, desničaru srpskog porijekla (djed prešo na katoličanstvo za vrijeme AU) nije mjesto među vatrenima. Nikad se nije ogradio od Udbaša na svojim koncertima (provokatorima u crnini sa U znakovljem). To su neprijatelji hrvatske državnosti. Razmislite malo ! Thompsone ogradi se javno od crnih aveti prošlosti !"
Dakle, M.Perković je pokatoličeni Srbin, fašist, čak je dodana tipična udbaška podvala kad neke svoje protivnike prikazuju udbašima kako bi ih narod zamrzio, te da je on neprijatelj hrvatske državnosti.
I šećer na kraju, orjunaš milostivo poziva Thompsona da se ogradi od 'crnih aveti prošlosti' - čitaj od onih vremena i pokreta koji su se stvarno borili za hrvatsku državu, a ne za jugoslaviju ili za ZAVNOH koji je izričito objavio da je temelj Hrvatske koja će biti u Jugoslaviji i koja je država Hrvata i Srba.
Nažalost ima hrvatskih idiota koji znaju te jeftine orjunaške podvale progutati.
Da smo prava hrvatska država, onda bi hrvatske obavještajne službe trebale locirati premnoge hrvatske neprijatelje koji sustavno šire antihrvatsku propagandu na internetskim socijalnim mrežama.



subota, 14. srpnja 2018.

Utakmica srpstva i pravoslavlja

Kao što sam u prethodnim tekstovima napomenuo, naši istočni susjedi u velikoj mjeri poistovjećuju srpstvo i pravoslavlje.
Poznati monah i popularni predavač o.Arsenije Jovanović je također spomenut u tom tekstu, a sad ću dati poveznicu na njegovo predavanje u Pančevu prošle godine pod nazivom: "Popularna kultura i duševni život mladih".
Predavanje sam s užitkom odslušao i imam isto ili slično razmišljanje kao i on o toj temi, osim što nisam tako sentimentalan prema 'degeneričnoj' umjetnosti.
Također može se kroz njegova predavanja primjetiti često pozitivno pozivanje na 'Jevreje' i istovremeno njegovo štovanje njihovog recentno proglašenog sveca pokojnog episkopa Nikolaja Velimirovića koji je bio vrlo kritičan prema utjecaju židova, pisao i pohvale A.Hitleru, te ga se danas zbog toga proglašava antisemitom (ali ne i u SPC i kod srpskih nacionalista) (svi apostoli kao i sam Gospodin Isus Krist bili bi danas zbog njihovih izjava proglašeni antisemitima, ali i SZ proroci poput Izaije koji su osuđivali blud Izraela s poganstvom).
Kako protumačiti takvu nekoherentnost kod sličnih srpskih pravoslavaca?
Tako što su srpstvo stavili iznad pravoslavlja, pa da je recimo rimokatolički nadbiskup Stepinac nešto slično napisao o židovima, oni bi s tekstom mahali cijelom svijetu kako su hrvatski katolici antisemiti i s time zločinci.
Kad pak stvarno Velimirović kritizira negativni utjecaj židova, onda se to ili previdi, ili ako se želi imati dobar kontakt s nekima koji su 'antisemiti' onda će se reći da je Velimirović bio 'antisemit', a kad se želi dodvoriti pravoj svjetskoj eliti (kojoj se o.Arsenije divi - 'jevrejima') onda se njegovo pisanje skriva kao zmija noge.

U predavanju o.Arsenije, i to na samom početku, osjeća se pozvanim objaviti prisutnima kako očekuje od njih da se izbaci pojam Vojvodina, a da se koristi izričaj sjeverna Srbija.
Nadalje kaže, jer ne može ignorirati toliko povijest, kako je Vojvodina stečena junaštvom srpskih vojnika (podrazumijeva se u prvom veleratu) i dakako, s voljom i blagoslovom Boga (on jednostavno ne može pretpostaviti kako među prisutnima potencijalno može biti neki pravoslavac koji nije Srbin i čiji preci žive tamo prije nego što je 'voljom Božjom' Vojvodina postala ratni plijen kraljevine Srbije te da ga taj govor monaha vrijeđa jer ne očekuje da će ga netko tko bi trebao biti duhovni autoritet posrbljavati).
K tome koristi pojam Srbi prečani što podrazumijeva da su neki Srbi izašli izvan granica Srbije, to jest da su prečani.
Da, nakon što je Eugen Savojski sa svojom vojskom hametice potukao Turke, došao do Skoplja na putu prema Carigradu, Srbi kao i drugi narodi pod Turcima su digli ustanak protiv Turaka, pa kad se je Eugen Savojski morao žurno vratiti zbog izdajničkog napada Francuza koji su bili saveznici Turcima, ustanici su odlučili otići 'preko', postati prečani da im ostanu glave na ramenima.
Pri tome su morali zamoliti Ugarsku da se nastane na ugarskoj južnoj pokrajini s granicom na Dunavu (Beograd prije dolaska Turaka je bio u Ugarskoj, ne u Srbiji) te kad su kasnije prečani ponešeni srpskim ustancima zatražili izdvajanje te južne regije u srpsku Vojvodinu, znači de facto da je 'sveti narod' učinio ono isto što osuđuje kod Albanaca na Kosovu, povijesnu pokrajinu koja im nije pripadala osvajaju i to drže njihovim pravom i čak voljom Boga.
Ista stvar je i s povijesnim hrvatskim zemljama koje dobar dio srpskih pravoslavaca smatra povijesno srpskim iako Srbija nije nikad do 1918. bila na tom području.
Ono što me najviše rastužuje kod srpskih pravoslavaca je činjenica što stvarno drže srpstvo važnijim od pravoslavlja, pa su bez problema prihvatili boljševizam i kako kaže o.Arsenije Broza, ako je to u interesu srpstva u ondašnjim povijesnim okolnostima.
O.Arsenije recimo jada se kako Srbi ne koriste dovoljno Jasenovac u svojoj promidžbi.
Pa kad bi i taj mit bio istina, postavlja se pitanje zašto srpski monah želi da se svijetu još više širi 'istina' o Jasenovcu, ako mu nije cilj onemogućiti Hrvatima pravo da budu narod koji je suveren i koji ima pravo na svoju državu i kulturu?
Ako se poziva na Gospodina Isusa Krista te za Njega kaže kako je Istina, zašto se ne zalaže da se stvarno istraži Jasenovac, da se istraže i otvore sve arhive pogotovo ona državna NDH koja je završila u Beogradu nakon 1945. te da se izvrše iskapanja?
Zar je više siguran u 'istinu o Jasenovcu' koju je promicala bivša Brozova Jugoslavija ili velikosrpski četnički pokret u inozemstvu, nego u Istinu koja je Život i Put, pa je ni ne žele preispitati?
Zanima me što misli o hrvatskom Srbinu Igoru Vukiću čiji su preci bili u Jasenovcu, koji posljednjih deset godina intezivno istražuje Jasenovac po svjedočenjima logoraša kao i iz povijesnih dokumenata koji se nalaze u arhivama RH, i koji nipošto ne dijeli s njime stav da je Jesenovac bio logor smrti sa stotinama tisuća ubijenih Srba (Vukić štoviše dokazuje kako nitko nije od Srba bio u logoru zato što je bio Srbin, nego zato što se je bavio s antihrvatskom i antidržavnom djelatnošću)?
Vjerujem kako je o.Arsenije spreman ateistima ili nekršćanima dokazivati kako je istina u Evanđelju, ali da nije nipošto spreman nama Hrvatima, koji nosimo žig i krivnju Jasenovca, dokazati kako je stvarno Jasenovac bio najveće gubilište Srba koji su tamo ubijani samo zato što su bili Srbi.
To se prihvaća kao dogma jača od dogmi donešenih na ekumenskim saborima Crkve.
Doista, dok god se Hrvati i Srbi ne sastanu s ciljem da se koliko toliko razsvijetle povijesne nesuglasice, pogotovo po pitanju NDH i Jasenovca, te još važnije o ideji kako Hrvati nisu povijesni narod koji je imao državu kroz povijest i ima pravo na svoju državu kao i Srbi, pravog mira između ta dva naroda ne će biti.
Mir će biti samo priprema za budući rat.
Gdje je tu mirotvorstvo na kojeg nas poziva Gospodin Isus Krist u kojeg barem formalno vjeruje većina Srba i Hrvata?
U tom mirotvorstvu najviše bi trebali iskazivati se oni koji su se odredili kao monasi ili svećenici.
Ne mogu zamisliti nekog rimokatoličkog redovnika koji bi došao u Dalmaciju i tamo održao predavanje kako se treba ukinuti ime Dalmacija te ju ubuduće nazivati Južna Hrvatska.
Da, postoje klerici u Hrvata koji su nacionalisti, ali oni niti približno ne postovjećuju RKC s hrvatstvom, interese hrvatskog naroda s interesima RKC.
Konačno, rimski papa Ivan Pavao II je došao u Zagreb za vrijeme rata i na misi rekao kako Sava utječe u Dunav, odnosno kako se Hrvati trebaju podrediti Srbima ili težiti nekoj ponovnoj državnoj jugozajednici i to nije izazvalo nikakvu reakciju hrvatskih katolika (prvenstveno zato što su papisti, pa ni ne pomišljaju kako se mogu suprostaviti 'svetom ocu'), dok kad bi srpski patrijarh rekao kako voda iz Dunava u Beogradu dolazi preko Save iz Zagreba odnosno da je izvorište srpstva i pravoslavlja u Zagrebu, većina srpskih pravoslavaca bi mu otkazali poslušnost odnosno negiralo autoritet.
Kad bi recimo srpski patrijarh objavio kako će se odluka o svetosti vladike Nikolaja Velimirovića usuglasiti s odlukom zajedničke komisije hrvatskih katolika i srpskih pravoslavaca, u SPC bi se digla revolucija, a patrijarh bi bio proglašen Judom Iškariotskim ili novim Vukom Brankovićem.
Nadam se kako neki srpski pravoslavci stvarno vide kako nažalost srpstvo vodi u utakmici sa pravoslavljem te nogometnim rječnikom rečeno, ako se ne potrude barem izjednačiti ne će biti niti produžetaka.
Ne mislim kako je ta utakmica nužna to jest da se domoljublje i bogoljublje trebaju sukobljavati, ali takva je situacija kod mnogih pravoslavnih naroda pogotovo od druge polovine 19.st. kad se je pojavila hereza filoetnizma.
Zar nije takav etnofiletizam izazvao krvave sukobe između bugarskih i srpskih pravoslavaca, zar ne ključa ispod površine sukob u Makedoniji koji je opet potaknut od onih kojima je nacija važnija od Krista, zar nije i sadašnji sukob između Ukrajine i Rusije puno stariji od Maidana 2014. jer nema razloga zašto ne bi postojala autokefalna Ukrajinska Pravoslavna Crkva kad je Ukrajina suverena država, osim ako se ne prizna hereza etnofiletizma koja se kod mnogih u RPC tumači kako je to Crkva ruskog naroda koji je povijestan, a ukrajinski nije pa se autokefalnost UPC ne smije dati.
Sličnost između SPC i HPC nije slučajna.
Ukrajinci ne smiju uzvikivati 'slava Ukrajini' i dizati spomenike onima koji su se borili protiv ruskog i njemačkog imperijalizma (S.Bandera bio je zarobljen u njemačkom logoru, osim što se je borio protiv Crvene armije), a za svoj narod, dok Rusi mogu vikati koliko hoće 'slava Rusiji' i veličati one koji su de facto bili okupatori Ukrajine.
Hrvati ne smiju uzvikivati 'za dom spremni', ali Srbi mogu 'za kralja i otadžbinu', Hrvati ne smiju niti pozitivno nešto reći o onima koji su se borili za hrvatsku državu i protiv srpskog imeprijalizma, dok Srbi koji su ratovali protiv hrvatske države su osloboditelji i pravi kršćani.
Zašto takva dvoličnost i licemjerje kod onih koji se nazivaju kršćanima?
Zbog hereze etnofiletizma koja nužno dovodi do međunarodnih ratova pod krinkom borbe za Krista i Njegovo 'nebesko carstvo'.
Ako nacionalne države i njihov imperijalizam izaziva mržnju i ratove s milijunskim žrtvama, onda je bolje da ih nema.
Samo ne budimo u zabludi kako recimo Jugoslavija nije imala nacionalizam koji nije mogao dovesti do rata unutar i izvan Jugoslavije.
Ovaj prvi se je dogodio, a drugi je bio latentan i potencijalan, jer postojao je jugoslavenski nacionalizam koji je zamalo zaratio s Bugarskom, a prije toga zamalo izazvao treći svjetski rat zbog jugoslavenskog nacionalizma u ideji "Trst je naš", a prije toga je uzrokovao istjerivanje Talijana i/ili njihovo bacanje u fojbe.
Također taj isti jugoslavenski nacionalizam je učnio zločin nad brojnom njemačkom manjinom tako da ju je čak ustavnim odlukama lišio državljanstva i imovine, ali kod mnogih i života kad je rat već završio.
U manjoj mjeri to se je dogodilo Mađarima u Vojvodini, dok je jasno kako Albanci s Kosova i Makedonije nisu nikad mogli prihvatiti jugonacionalizam kad naravno nisu Slaveni.
Jugoslavija je tako bila multinacionalna, ali i nacionalistička država bilo kraljevina bilo komunistička diktatura, nipošto nešto čemu trebaju kršćani težiti kao idealu u borbi protiv etnofiletizma.
Što bi dakle trebalo ili moglo biti idealna kršćanska država?
Ono što je i bilo, kršćansko Rimsko carstvo u kojem su podanici carstva bili kršćani i nazivali su se Rimljanima, iako su bili različitog podrijetla, Latini, Grci, Sirijci, Egipćani, Kelti, Slaveni, Germani, Arapi ...
Autokefalne mjesne Crkve davale su se državama, a ne narodima.
Mjesna Crkva je mjesni(lokalni ili geografski) pojam, nipošto Crkva jednog naroda kakva je to sad SPC koja se prvenstveno brine o srpstvu i to nažalost u svojem imperijalističkom obliku.
Pokušajte zamisliti da su apostoli, njihovi suradnici kao i vjernici dijelili se po nacionalnom ključu, pa da recimo u Antiohiji postoji grčka Crkva, sirijska Crkva, armenska Crkva.
Takvo kršćanstvo bi ubrzo propalo zbog nacionalnih razmirica i dioba među kršćanima, možda bi i zaratili hoće li Antiohija biti sirijska, grčka ili armenska.
Crkva dakle ima tisućljetno rješenje mjesnih Crkvi koje bi trebalo ponovno zaživjeti u svojoj izvornosti, tim više što svugdje nacionalne države gube suverenost pod naletima moćnog liberalizma i globalizma.
Ponavljam po tko zna koji put, antikršćani se ujedinjuju diljem svijeta ne priznajući granice nacionalnih država, rješenje nije povratak u 19.st. probuđenih nacionalizama koje su uzrokovale etnofiletizam i kasnije svjetske ratove, nego povratak na globalnu Crkvu apostolskih vremena koja može imati mjesne-lokalne Crkve, ali nipošto nacionalističke ili Crkve jednog naroda.
Tako da želim i nama i Srbima da se sve više stavljamo pod stijeg uskrslog Gospodina, a da napuštamo tor onih kojima je narod bliži od Boga.