Na barikadama

Jedan ostrašćeni rimokatolik koji je na ovom blogu nekad češće nego autor bloga, u nekoliko navrata pisao je kratke komentara insinuirajući da ja, kao pravoslavac, moram biti na strani srpskog etnofiletizma (makar sam Hrvat) u slučaju zakona kojeg je usvojila Crna Gora glede vlasništva crkvenih objekata koja su nekad (prije 1918.g) pripadali crnogorskoj državi.
Nekoliko komentara sam brisao, ali sam na kraju ostavio ovog:

"Emile, je li ti hladno na barikadama u Crnoj Gori?"

Dakle, insinuira kako se ja borim za interese SPC kojoj se evidentno taj zakon ne sviđa.
Pa eto povoda da još jednom iznesem svoje mišljenje po pitanju etnofiletizma u pravoslavlju.

Možemo kao uvod pogledati dva videa:

D(Drago, Carlos ili možda sada Dragan) Pilsel je čovjek koji po religioznim pitanjima ne bi smio ništa govoriti, jer njemu je religija bila samo sredstvo za uspon na društveno-političku scenu (a taj uspon i nije bio sjajan).
Ovdje je pak rekao istinu, papizam tj. Vatikan će uvijek podržavati najjače mjesne Crkve u pravoslavlju, prvenstveno carigradski patrijahat, zatim Ruski, a onda samim time i SPC, tako da je prilično neupućen politički vrh Crne Gore ako misli da ima podršku RKC za traženje autokefalnosti CPC (cilj te dugoročne politike Vatikana je da ga priznaju sve pravoslavne mjesne Crkve, prvenstveno najveća RPC, a put prema RPC ide preko SPC - tako Vatikan misli).
Srpski nacionalisti moraju sad pregristi jezik i priču o uroti Vatikana protiv Srbije, dok se neformalno zahvaljuju tom 'vjekovnom neprijatelju' što im pomaže u očuvanju srpstva Crne Gore.
Isto tako i u slučaju kanonizacije Stepinca.
Budimo na čistu, u oba ova dva slučaja se ne radi o borbi za Carstvo Nebesko, nego za carstvo zemaljsko, točnije za ideju da od Trsta do Bugarske nema povijesnih i državotvornih naroda osim srpskog, te da je velika nepravda nanešena Srbiji zato što nije uzela ratni plijen od prvog svjetskog rata i kojeg sada više nema (tako se i čuju optužbe protiv Karađorđevića što su umjesto Velike Srbije obećane u Londonu zajedno s Velikom Italijom, išli na stvaranje Jugoslavije).
I dok je Hrvatska bila stvarno na poraženoj strani u tom ratu, Crna Gora nije, ali je doživjela sličnu sudbinu, pometena je sa svjetske pozornice (zabranjen je povratak crnogorskog kralja), ukinuta je CPC, i umjesto nje nastavila je živjeti SPC na tim područjem.

Većina će reći - SPC je starija mjesna Crkva pa nije to ništa čudno,
Međutim to nije istina.
Sve mjesne Crkve koje imaju nacionalno ime nastale su u 19.st. (1833.g. prva je bila Grčka PC) ili 20.st (SPC s tim naslovom dobio je tomosom carigradskog patrijarha jugoslavenski kralj Karađorđević u ime novostvorene SHS države, i stvarno stoji primjedba zašto ta nova mjesna Crkva nije dobila ime novostvorene države, a ne ime jednog naroda, a time se i dobija implicitno odgovor na pitanje kako se država CG može upletati u pitanja Crkve, jer je posve jasno da niti jedna mjesna Crkva s nacionalnim imenom nije nastala bez pritiska nacionalne države, pa ako je to mogao Karađorđević, zašto to ne bi mogao Đukanović, a ustvari ne bi smio niti jedan niti drugi).
Dotad su mjesne Crkve, pa i one najvećeg stupnja samostalnosti, autokefalne Crkve, imali nazive po gradovima u kojima su bila njihova sjedišta.  
I to je srž problema koji nije samo politički, nego dogmatski, jer etnofiltizam je hereza koja je uzrokovala krvave međusobne ratove među balkanskim pravoslavcima već u drugoj polovini 19.st.
Etnofiletizam je idolopoklonstvo idolu naroda.
Kao što vidimo, etnofiletizam i dalje ključa, mnogim pravoslavcima na Balkanu važnija je sudbina njihove nacionalne zemaljske države od njihovog spasenja, to jest Carstva Nebeskog.
Napravit će i pakt s Vatikanom ako misle da će njihova nacionalna država i ideja imati koristi od toga (a Vatikan je uvijek spreman za trgovinu i diplomaciju).
Tako da dajem odgovor 'vjernom papisti' koji prati blog:
- nisam na barikadi niti u Crnoj Gori, niti u Hrvatskoj,
- niti se previše uzbuđujem zbog nacionalnih napetosti u susjedstvu i kod nas,
- ne vidim da je niti jedna država u svijetu kršćanska, pa bi nepostojeći kršćanski car mogao biti u simfoniji sa Crkvom tako da bude vlasnik crkvi i ostalih nekretnina,
- moja jedina barikada je prema onima koji ratuju protiv mene i mojeg spasenja, a nisu ni od krvi ni od mesa, već su privremeni upravljači podnebesja i Zemlje,
- volio bih kad bi se sve mjesne Crkve oslobodile etnofiletizma i kad bi opet dobile imena po svojim sjedištima.

Usput, na onom drugom videu dat je pregled autokefalnih Crkvi koje je objavljen u Ateni 1855.g. uz odobrenje Carigradske patrijaršije, u kojem je vidljivo da se na sedmom mjestu nalazi Karlovačka (Srijemski Karlovci) koja nije imala nacionalno ime i bila je nadležna za naša područja koja su bila u sklopu Austro-Ugarske, a samim time i zemalja hrvatske krune koji su toj državi pripadali (sedam godina prije tog popisa patrijarh Karlovačke patrijaršije Rajičić ustoličio je hrvatskog bana Jelačića u Zagrebu).
Nešto tako slično bi bilo dobro rješenje za buduća vremena.

Samokontrola i odsebljenje

Samokontrola nije sama po sebi cilj.
Cilj je ono što piše apostol sv.Pavao - 'ne živim više ja, nego Hrist u meni'.
To znači da je Pavao, prije toga cilja za kojim je trčao životnu trku, pobijedio sam sebe to jest svoje strasti, 'odsebio se je' kako piše jedan duhovnik.
Vrlo je loše kad se netko javno predstavlja vjernikom, bavi se apologetikom ili misionarenjem ili slično, a još nije niti postigao samokontrolu, a kamoli da je svladao strasti ili da je dostigao slijedeći stupanj kad kroz njega progovara i vodi ga Duh Sveti kao kod sv.Pavla i ostalih svetaca koji su postigli cilj kršćanskog života.
To onda daje krivu sliku o Crkvi i Bogu onima koji još nemaju dar vjere, a može sablazniti one koji imaju slabu vjeru. 
Moram sad pogledati u sebe i zatražiti oprost od svih kojih sam možda sablaznio sa svojim pisanjem.
I to vjernike i nevjernike, ako sam bio prema njima nepotrebno grub, svadljiv, podrugljiv, ne primjemčiv za njihove argumente i bez suosjećanja s njima.

Ovo sam započeo pisati s nakanom da upozorim čitatelje da se ne daju uvući u kolo onih koji u javnim internetskim debatama brane pravoslavlje, a pri tom ne mogu sebe kontrolirati, nego se rugaju i govore pogrdno o svojim oponentima.
Ne, nije to slično sv.Nikoli koji je udario šakom heretika Arija na saboru u Nikeji, jer to on nije učinio da bi se proslavio ili uzdigao nad Arijem.
Međutim oni koji se izruguju oponentima pravoslavlja, ne čine to radi obrane pravoslavlja, nego da se oholo uzdignu nad svojim protivnikom.
To me je posebno pogodilo zbog toga što sam cijenio neke od takvih, jer su načitani, jer su mi otvorili dotad nepoznat nauk Crkve o nestvorenim Božjim energijama itd.
Svaki vjernik bi trebao, ako mu je to moguće, imati svojeg duhovnika-starca, kojemu daje poslušnost, i koji bi trebao tada reći - ohladi se i prekini s debatiranjem jer ti škodi, jer potiče tvoj ego, a druge dovodi u sablazan.
Tek tada bi se moglo testirati jesu li ti razvikani internetski misionari pravoslavlja stvarno istinski pravoslavci, ili koriste pravoslavlje za svoju promociju ili zaradu.

Mnogi kršćanski oci i sveci branili su istinu vjere pred carevima i u sukobljavanju s onima koji su branili poganstvo.
Potpuno sam uvjeren da nisu mrzili svoje oponente, nisu im se rugali, nisu ih prekidali u izlaganju (što bi ih ipso facto obezvrijedilo pred carem koji bi ih kaznio zbog nedozvoljenog uličarskog ponašanja), već su se najvjerojatnije za njih i za njihovo spasenje molili.
Sv.Makarije je u egipatskoj pustinji naišao na ljudsku lubanju iz koje je čuo ljudski glas.
Bio je to poganski vrač (njegova duša) koji je bio u Paklu-Hadu i molio ga je da se moli za njega, jer nije nikad ni čuo u svom životu za Radosnu vijest.
I sv.Makarije se je molio isto kao što je sv.Grgur Dvojeslov-Dijalogist i rimski papa u suzama molio za dušu poganskog rimskog cara Trajana kad je saznao da je ovaj jednom učinio plemenito i dobro djelo (po tom svecu rimokatolici daju tzv. grgurovske mise za pokojnike).
Takvi moraju biti oni koji ispovijedaju Simbol vjere, moraju moliti za svoje neprijatelje, za sve one kojih Božja providnost nanese na njihov put.
Tako se trebaju i kršćani moliti za one s druge strane koji ne vjeruju, ili su postali heretici i raskolnici.
Tako će steći samokontrolu, ne će sablazniti one koji vjere nemaju, nego će ih privući svojom molitvom, riječima i djelima Gospodu Hristu, a sebe će ujedno odsebiti i spasiti.

Hristos se rodi!

P.S. Rimski apostat Franjo poručio je za Božić kako kršćanstvo (kao kultura i društvena zajednica) više ne postoji, te da su rimokatolici koji ne prihvaćaju promjene (to da kršćanstvo više ne postoji, a stvara se carstvo Antihrista) i koji se ne žele tome prilagoditi i promjeniti, duševno neuravnoteženi.
Vijest iz Francuske - zabranjene božićne jaslice na javnim mjestima. 
Ako se ne prilagodite tim epohalnim promjenama kako kaže nezabludivi Franjo, onda se nemojte čuditi da zbog rigidnosti i neuravnoteženosti završite na prisilnom 'psiho liječenju'. A lijepo vas je upozorio da ne budete takvi.

Rimokatolici - otvorite oči i ne ponavljajte kao papagaji - vrata Paklena ne će RKC nadvladati, jer ovaj 'nezabludivi' govori paklenskim jezikom!

A sad nešto što daje odgovor na pitanje - tko je ukrao Božić. 
Svakako pogledajte film na poveznici - "Dreaming of a Jewish Christmas".
'Judi' dakle sad otvoreno priznaju da su hotimično sekularizirali i komercijalizirali Božić, i time ga, po njihovim riječima, vratili tamo kamo pripada, u poganstvo, u saturnalije, dok ga je 'zločesta Crkva ukrala' pred 17 stoljeća.
'Slučajno' se je u filmu našao jedan rimokatolički svećenik koji ih potpuno podržava.
Božić po tome više nije blagdan rođenja utjelovljenog Boga koji je došao skršiti djela đavolska i donijeti spasenje ljudima, nego blagdan bratstva ljudi kojima Bog ne treba dok grade novu babilonsku kulu i očekuju čovjeka bezakonja kao svog cara. 

Obmana riječima i slikama - demokracija

Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?«  

Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.  

Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’«  

Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti!  

Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.«  

Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.  

Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. 

(Post. 3) 

 Tako nam je rečeno - svi su ljudi jednaki, ne dozvolite da vam netko to vaše pravo narušava, bilo to vaši roditelji (poruka djeci), bio to vaš muž (poruka ženi), bio to vaš nadređeni na poslu, bio to bilo tko tko je u hijerarhiji iznad vas, od nekog tko ima autoritet u obitelji ili rodu, selu ili gradu, pa sve do vrha države.
U istom cilju ustanovljeni su u svim zapadnim državama javna pravobraniteljstva za djecu, za žene, za manjine, za sve one kojih se navodi na borbu protiv hijerarhije.
Međutim jednakost je neprirodna i ne postoji, sve što postoji razlikuje se, i ne samo da se razlikuje nego je na raznim pozicijama hijerarhije.
Možemo se koristiti i slikom iz termodinamike, kad nestanu sve razlike, kad ne bude više razlike među temperaturama na različitim mjestima, kad nastupi maksimalna entropija, tada nastupa smrt to jest više se ništa ne može događati.
Društvo u kojem bi svi bili jednaki bilo bi mrtvo društvo i ono nije nikad ni postojalo, ni u najradikalnijim komunističkim društvima kao što je bila komunistička Kambodža, bilo je 'drugova' koji su bili iznad drugih 'drugova'.
Predsjednik komunističke države ili recimo anarhističke nikad ne će reć čistačici - daj mi metlu odsad ja čistim, a ti vodi državu i partiju jer svi smo isti i jednaki.
Dakle komunizam je laž jednaka onoj laži Zmije iz Rajskog vrta.
Jer Zmija nije nipošto htjela da Adam i Eva budu jednaki kao Bog, nego da padnu jednako kao i 'ona' od Boga i Njegove hijerarhije u vječnu propast.
Međutim, nije svaka hijerhija prava hijerarhija, jer prava je ona u kojem svatko u piramidi zauzima svoje mjesto i nije ljubomoran na one iznad niti ponižava one ispod mjesta koje im pripada.
Zar može netko onda zanijekati istinu kako je Bog na vrhu hijerarhije te da Bog, koji je tvorac svega i održavatelj svega, definira tko će od ljudi i anđela zauzimati koje mjesto?
Ne da može, nego je to Lucifer prvi učinio (zato što Bog nikog ne prisiljava da ostane i prihvati hijerhiju) i povukao trećinu anđela u borbu protiv hijerarhije, zatim je povukao Evu, ova Adama kojeg je Bog postavio na vrhu Zemaljske hijerarhije.
Tako je Adam izgubio svoje mjesto i Zmija je postala knez ovoga svijeta umjesto njega, a mi, Adamovi potomci, postali smo robovi Sotone preko strasti koje su lanci naših ropstva.
I najjači i prvi lanac strasti kojim smo prikovani na ovu obrnutu paklensku hijerarhiju je oholost ili gordost.
Koja je drugo ime za mržnju prema pravoj Božjoj hijerarhiji.
Hristos nam daje lijek za nju - ako smo pozvani na svadbu (carstvo Božje), onda sjednimo na posljednjem mjestu, tako kad Domaćin dođe i vidi nas na posljednjem mjestu reći će - prijatelju ne sjedi na posljednjem mjestu jer tamo ne pripadaš, nego sjedi na mjesto ovog tko je sjeo na višem mjestu nego što mu pripada.
Tko god se je stvarno obratio, tako kažu kršćanski oci i sveci, taj sebe treba smatrati najgorim grješnikom (to je dobar test da se iskreno iskušamo koliko smo na putu svetosti odmakli).
Što je to nego poslušati savjet Gospoda Hrista - sjedi na posljednjem mjestu, i ne očekuj da će te Domaćin pomaknuti naprijed, nego kad se to dogodi smatraj to nezasluženom milosti Domaćina.

A sad nešto o demokraciji i demokratskim izborima.
Demagogija (zmijska kao iz Edena) - to je jedna riječ koja ih dovoljno opisuje.
Jer podrazumijeva da su svi ljudi jednaki, i svaki glas jednako vrijedi, jednako vrijedi glas dezertera i junaka, jednako vrijedi glas prostitutke i majke brojne i dobro odgojene djece, jednako vrijedi glas onog tko parazitski živi od državnog proračuna kao i onaj marljivi koji uplaćuje porez u taj proračun (veliko je licemjerje kad državni službenici plaćaju porez jer dobijaju plaću od poreza pa onda tobož i oni plaćaju porez, a ne bi smjeli niti imati pravo glasa), jednako vrijedi glas narkomana i nekog tko se bori protiv narkomanije, jednako vrijedi glas nekog tko nema mudrosti nego sve upija što mu mediji plasiraju kao i glas onog tko je njegova suprotnost.
I kad je država utemeljena na takvoj demagogiji onda nije ni čudno da u njoj vlada obrnuta hijerarhija, što je dobra indikacija da je na čelu takve obrnute hijarhije, kao i uvijek, Zmija koja je prevarila Evu i posredno Adama.

Pred nekoliko dana sam gledao dokumentarni film o čovjeku koji se je nazivao Zvijer iz Otkrivenja, otac modernog sotonizma kojeg obožavaju pop-rock i filmske zvijezde(ali i svjetski političari), A.Crowley.
On se je uvjerio kako može steći vlast nad demonima s morbidnim, seksualnim, i na sve moguće druge načine, perverznim ritualima.
Osim sodomizma, ti rituali su uključivali korištenje ljudskog izmeta.
Tako je jedan bračni par sotonista (to nisu bili siromašni ljudi, to su bili ljudi elite) nakon povratka iz Sicilije, gdje je Crowley osnovao 'crkvu', umro od neke bakterije koja se nalazi u govnima.
Zašto demoni glume sotonistima da su im poslušni ako ovi čine odvratne stvari?
Zato što mrze sve ono što je Bog učinio i stvorio, zato što mrze ljepotu, hijerarhiju, harmoniju i red, zato vole kad ljudi zloupotrebljavaju spolnost, koju je Bog dao radi stvaranje života, na čim je moguće perverzniji i jalovi način, zato vole kad ljudi jedu ono što inače izbacuju iz tijela, zato vole kad se muče i žrtvuju demonima čim nevinija djeca.
A sve je započelo kad je mladić Crowley počeo sebe smatrati većim i značajnijim od drugih ljudi i kad je umislio da će se zbog toga uspeti na demonskoj obrnutoj hijerarhiji.
Potvrdilo se je nebrojeno puta da je oholost strast i grijeh koji vodi do svih drugih.

Demokracija je oholost na razini društva, i nikad pošten i iskren čovjek ne može dobiti demokratske izbore na razini države (moguće je samo u malim zajednicima kao što su bili starogrčki gradovi, ali u kojima nije vrijedilo opće pravo glasa kao danas).
Onaj tko je bolji demagog i glumac, onaj tko će dati veća obećanja rulji da će im dati čim veći komad državne torte kad dođe na vlast, onaj tko znade bolje laskati, onaj tko je nalik edenskoj zmiji, taj će možda dobiti izbore.
Rekoh možda, jer izbore dobija onaj iza kojeg stoje mediji kojima je prvenstvena uloga, kao u vrijeme Staljina, biti inžinjerima ljudskih duša, biti obmanjivačima koji će rulju željnu jednakosti ili uspona u hijerarhiji ili života na račun drugih, uvjeriti da je njihov kandidat upravo onaj kojeg su izabrali vlasnici medija.
Dakle, ako je kako napisah, u prošlosti demokracija ponegdje mogla biti koliko-toliko pravedno rješenje uspostave vlasti, to je moglo biti u aristokratskim gradovima ili malim kneževinama poput naše Poljičke republike.
Zato što u takvim malim državicama nije bilo medija, ljudi su se međusobno poznavali, nije trebalo raditi predizborne kampanje sa skupim reklamama, to je bilo suvišno i vjerojatno kad bi netko krenuo s medijskom kampanjom takvog bi izbacili kao smetnju tradicionalnoj aristokratskoj demokraciji.
Samo postojanje modernih elektronskih medija koji su u privatnom vlasništvu svjetske elite, onemogućava i najmanju mogućnost da bi se demokracijom dobila pravedna državna hijerarhija na vrhu koje bi se priznao Bog, a to je jedina pravedna i normalna hijerarhija.

Drugo što demokracija potiče je materijalizam i hedonizam.
Jednakost koja ne postoji, ali koja je motor demokracije, ne može imati za cilj vječna nematerijalna dobra, nego samo bolji materijalni standard onih koji sudjeluju u toj farsi.
I koji nije dugoročno ostvariv nego slijedi i materijalni kolaps društva koji nema više dugoročne ciljeve niti ima ideal štednje i ulaganja u budućnost uz 'stezanje kaiša'.
U cijelom 'demokratskom' svijetu uočljiva je promjena da izborna 'baza' demokracije se povodi samo obećanjima o materijalnom napretku, dok političari mogu imati posve nemoralan život poznat u javnosti i biti izabrani (baš kao što su židovi izabrali Barabu, a odbacili Isusa Hrista - to je prava slika demokracije).
I kad takvi dođu na vlast, njima moral, a kamoli Bog i Božje zapovijedi, ništa ne znači.
Oni su na kraju krajeva, pri vrhu đavolske-obrnute hijerhije pa nas ne smije čuditi vijest od pred nekoliko dana da je sud u SAD osudio čovjeka na 16 godina zatvora zato što je spalio sodomitsku zastavu.
To se čita - uskoro će tako biti u RH.
I vezano za sutrašnju farsu od demokratskih predsjedničkih izbora - svi kandidati pripadaju obrnutoj hijerarhiji, svi će oni biti poslušni izvršitelji naloga nečastivog bilo da ga osobno znaju, ili znaju njegove ljude iz svjetskih središta moći.
Svi oni slažu se s globalnim trendovima, svi oni jedva čekaju biti lokalnim namjesnikom za teritorij koji se je nekad zvao hrvatska država u ime svjetske vlade i obrnute hijerarhije.

Što može kršćanin činiti u ovakvoj postavljenoj zmijskoj predstavi zvanoj demokracija?
Ne sudjelovati u predstavi i pripremati se za teška vremena Antihrista.
Suvremena tehnologija i porast bezakonja među čovječanstvom, onemogućuju ponovno stvaranje kršćanske države u kojoj je simfonijski odnos zemaljske vlasti i Crkve (uzor je kršćansko Rimsko carstvo).
SAD kao model po kojem su nastale sve moderne sekularne države, je država koja je prva proglasila rastavu države i religije, i to upravo zato da ne bi Crkva imala više moć korigirati zemaljsku vlast i biti tako pravom zaprekom diktaturi obrnute hijerarhije.
Pravi cilj deklaracije o odvajanju države i Crkve je ne imati više Boga na vrhu, a to znači da će prije ili kasnije tamo zasjesti Zmija iz Edena.
Moderne države stoga žele ne samo imati mnoštvo religija (kad su u državi SAD bili protestanti i katolici, onda se oni trudili da ovi drugi ne dođu na vlast, pa u toj pat poziciji najlakše dođu na vlast oni kojima religija ništa ne znači i koji stoga nemaju straha da će se zamjeriti religiji), nego i naroda i rasa (opet vlada pat pozicija koja odgovara ovima iz obrnute hijerarhije), jer onda im je lakša vladavina atomiziranom ruljom.

Ako nam je Bog objavio - proklet je čovjek koji se uzda u drugog čovjeka, onda možemo slobodno nastaviti, i onaj tko se uzda u demokraciju i sekularnu državu.

P.S.
Kad smo već kod zmijskih trikova, onda je važno spomenuti da je moderna sekularna država koja je preuzela od roditelja brigu o odgoju i obrazovanju djece (tzv. slobodno i 'besplatno'(?) školstvo koje je ustvari obvezna indoktrinacija u antihristovskoj ideologiji), koja je od djece preuzela brigu o starim roditeljima (mirovine koje se isplaćuju od državnih poreza, a ne da se o starijima brinu njihova djeca te tako prestaju naravne veze između roditelja i djece), koja je od roda preuzela brigu o socijalno-zdravstvenim potrebama svojih članova, koja je od muža i oca preuzela brigu o ženi i obitelji (stvoren je kult samohrane majke koja nije samohrana, već joj je muž država), koja je postala jamac zelenašima-bankarima za naplatu jalove manipulacije i zlouporabe novca, 
postala neprijatelj svakog čovjeka koji se želi uklopiti u Božju hijerarhiju.
S preuzimanjem svih navedenih djelatnosti koje joj ne pripadaju i uz lažno zmijsko uvjeravanje kako to vodi boljitku, sekularna država je isplela mreže u kojima drži gotovo sve ljude tako da ih Pauk može proždrijeti dok se oni ne mogu pomaknuti iz mreže.
Ali većina niti ne želi, jer kad bi se kojim slučajem pojavio na izborima čovjek koji bi obećao ukidanje sekularne države sa slobodno-obveznim (kontradikcija) školstvom, s bitnim smanjenjem poreza (a to znači da se onda ljudi trebaju sami o sebi brinuti jer će imati veće plaće i ne će živjeti od državnog proračuna, držati se svoje obitelji i roda umjesto države), sa zabranom kamatarenja-bankarstva i multinacionalnih kompanija kao i domaćih tvrtki koje su stvorile monopol diljem države, s ukidanjem privatnog vlasništva u medijima (jer na taj način svjetski bogataši upravljaju s ljudskim dušama), sa zakonima koji ne će biti protiv Božjih zapovijedi, takav ne bi dobio izbore.
Društvo je spremno za čipiranje i vlast Antihrista i kao da priziva na sebe Božju kaznu koja će nesumnjivo doći i tada će prestati sve iluzije o korisnosti sekularne države i obrnute hijerarhije.

Budimo spremni poput Lota brzo napustiti svijet koji se drznuo zaratiti s Bogom i Njegovom hijerarhijom .

Bella Ciao

U središtu Rima, u crkvi sv.Ljudevita Francuskog, jučer, izvodila se je ova pjesma tijekom Mise:

To je 'himna' talijanskih komunističkih terorista koji su bili špageti verzija 'nosim kapu na tri roga, borim se protiv boga'.
U odnosu na cijeli talijanski narod oni su bila manjina koja nije mogla doći do izražaja dok nije talijanska država došla, zbog ratnih poraza, pred kapitulaciju.
Kao i u Rusiji, u Njemačkoj, u Mađarskoj, u Španjolskoj, u Francuskoj, u bivšoj Jugoslaviji ... komunistički teroristi su znali da moraju brzo djelovati i poubijati, likvidirati kako su govorili (da li ta riječ ima veze s tekućinom - krvlju ubijenih?) čim više neprijatelja revolucije u čim kraćem vremenu, jer samo tako mogu ostvariti svoju vlast (tako je mega zločinac J.B.T. govorio unaprijed svojim partizanima kako će im se uskoro, jer se svjetski rat bliži koncu, pružiti prilika da smaknu mnoštvo 'neprijatelja' te da će morati tada djelovati brzo i odlučno).
Kler koji je posvećen Bogu, bio je među prvim ciljevima, budući 'inžinjeri ljudskih duša' kako ih je zvao Staljin, ne mogu projektirati nove ljude dok je još uvijek živ stari čovjek koji se Boga boji umjesto da se boji komunističke partije.
Pjesma koja se blasfemično izvodi u crkvi je inače pitka, elegična i lako ulazi u uho.
Priča o smrti partizana koji šalje posljednji pozdrav svojoj dragoj-lijepoj i poručuje joj da ga sahrani na planini pod cvijetom koji je simbol slobode.
I sam tekst ne bi bio problematičan, jer je to uobičajena tema koja treba hrabriti ratnike kojih čeka 'nagrada' - u ovom slučaju će ih pamtiti i biti ponosna na njih 'ljepotica' koja će im obilaziti grobove, da ne znamo kako se tu radi o cvijeću zla, a ne cvijeću slobode.
Naši 'dudeki' se nešto posebno raduju što je masonska EU donijela neku rezoluciju protiv komunizma, a nisu još svjesni, ili namjerno zatvaraju oči, da se isti komunizam diljem svijeta, od SAD do Rusije, i u Italiji, i u Hrvatskoj, uz unisonu podršku svjetskih medija, uz financijsku podršku milijardera, promovira pod imenom antifašizma koji je zasad samo ublažena verzija onog što se je događalo 1945. diljem Europe kad su u nju došli 'osloboditelji'.
Ono što je različito je da ovaj put antife dolaze od institucija i vrha vlasti jer imaju zajednički cilj - stvaranje 'babilonske kule'.
U ovome se je našla, gotovo potpuno otvoreno, sekta koja vlada rimskim patrijahatom (nekad najveći jer je i dobar dio Grčke mu pripadao kao i sjeverna Afrika i cijela zapadna i središnja Europa s polovinom Balkana) već više od tisuću godina.
Zato možemo vidjeti da gotovo nikakve reakcije nema među vjernicima zbog blasfemičnog izvođenja komunističko-terorističke himne.
Pred nekoliko godina, sad svrgnuti Bolivijski komunistički predsjednik Morales, poklonio je tobožnjem nezabludivom Hristovom vikaru za područje planete Zemlje (a možda i šire) Franji, križ u obliku srpa i čekića.

Što se to dakle događa s RKC?
Događa se 'Bella Ciao', zbogom 'ljepotice'.
Bila si samo izvana lijepa, dobro našminkana i zavodljiva.
I pretvarala si se da čekaš Hrista, dok si gradila carstvo Antihrista stavljajući jednog posrnulog čovjeka kao sveopćeg vladara, nezabludivog, koji jedini može razlučiti istinu od laži, kome se svako koljeno treba pokloniti, i koji može sve zemaljske vladare micati kao šahovske figure (tako je dao primjerice blagoslov Vilimu Normanskom da sruši kršćansko kraljevstvo Angla i Sasa), a njega ne može niti jedan zemaljski sud suditi (što je laž jer je rimski kršćanski car sudio i neke rimske pape izbacio iz stolice i postavio druge).
Sada je otpala šminka i pozlata, sada svi mogu vidjeti da nema razlike između Moralesa i Nemoralesa, nema razlike između smrti partizana ateiste i smrti nekog tko je vjerovao u isto ono što je vjerovao partizan, u svjetski napredak, u znanost, u tehnologiju, u Veliki prasak, u evoluciju (i revoluciju), u Lopte, samo se je pokopao s križem umjesto sa zvijezdom ili pod nekim planinskim runolistom.
Zašto još čekate?
Zar mislite da je Rim tako daleko od Hrvatske, pa za vašeg života ne će doći u vašu župu kor u crvenim kričavim i krvavim bojama s pjesmom koja veliča prolijevanje krvi neprijatelja novog svjetskog poretka?
I kakvo vam je to opravdanje - vjerujem u ono u što su vjerovali moji preci?
Zar ne treba čovjek vjerovati Bogu, a ne precima?
Preci barem mogu imati opravdanje što nisu mogli znati ono što vi danas možete o Snjeguljici i sedam patuljaka, pardon Bludnici-Belli sa sedam brežuljaka.
Mislite da ste sigurni, osim zbog lažne utjehe predaka, to što vas ima mnogo i imate mnogo nekretnina.
Sve to nestaje i kopni polako, a može i ubrzano i preko noći, a može i vaš život skončati brže nego što se nadate.
Vrijeme je da zaustavite vrijeme i da si postavite pitanje - hoću li nastaviti kao i dosad, ili ću joj reći Bella Ciao.

P.S.
Evo vijesti iz grada sa sedam brežuljaka.
Ljepotica Bella izdala je knjigu u obrani sodomizma.
Bog po tome nije kaznio Sodomu i ostale gradove uz Mrtvo more zbog grijeha neprirodnog bluda, nego zbog nedostatka gostoljubivosti.
Što znači da će uskoro papisti morati ići na preodgoj, nikad više kritizirati države i NGO koji zajedno organiziraju dolazak nelegalnih imigranata, jer je to onda grijeh sodomizma, grijeh negostoljubivosti.
Također, nikad više kritizirati države što su legalizirali protunaravni blud i što šire isto zlo kroz školstvo, medije, pravosuđe, jer to nije ustvari zlo, nego ljudsko pravo na zlouporabu spolovila te zamjene spolova.
Maske padaju kao ova kiša koja nikako ne prestaje.

I još jedna vijest pred nekoliko dana.
Sud u SAD osudio je čovjeka na 16 godina zatvora zato što je spalio zastavu perverznjaka.
Toliko ne dobijaju oni koji izvrše ubojstvo.
K tome u SAD se može spaliti javno i zastava te države, jer tobož pravo na to, to jest na tzv. 'slobodu izražavanja' daje ustav te prve masonske države.
Takvo licemjerje je samo još jedan dokaz da su svi ljudski zakoni jedno veliko ništa ako nisu usklađeni s Božjim zapovijedima.
Javno propagiranje protunaravnog bluda, pa i preko 'dugine' zastave koja u SAD vijori skoro u svim gradovima, je javni govor mržnje prema Bogu.
Svi kršćani su prema tome izvrgnuti 'govoru mržnje' od strane vlasti SAD i ostalih država koje su legalizirale sodomizam.
Potpuno je besmisleno tužiti ih sudovima jer je to nalik onoj pravdi iz vremena Turaka, kadija te tuži, kadija ti sudi.
Bog ih sigurno ne će tužiti.
Tužiti će ih pred Bogom demoni koji su ih nagovarali na protunaravni blud i na opravdanje istog.
Hoće li imati ikog da rekne nešto u njihovu obranu?
Svi će oni završiti kao babilonska bludnica.
Odijelimo se od njih i od nje dok još ima vremena.

Također, budimo svjesni da su sad većina ljudi na zapadu za toleranciju sodomizma, pa i za sodomitske 'brakove' i usvajanja djece.
Stoga prestanimo se pozivati na demokraciju i referendume.
Jer nešto je stvarno trulo i među kršćanima ako misle da se o moralu to jest o ispunjavanju Božjih zapovijedi u društvu-državi može odlučivati izborima i glasovima.
Sekularna država i ideja demokracije vodi neminovno do ovog stanja, od sekularizma do sotonizma nije veliki put.
Ako Bog nije na vrhu hijerarhije nekog društva-države, onda je samo pitanje vremena kad će tamo doći Sotona.
I to demokratskim putem.
Mislim da su sve države izgubljen slučaj, i ne smijemo nikako vezati našu sudbinu uz nekog (ili uz većinu koja ide 'ponosno' u vječnu provaliju) tko se je stavio u službu nečastivog.

Dva puta

U tekstu ću opisati dva puta po kojima kroče dva čovjeka koji su mi, na izvjestan način, dragi.
Prvi je Roosh, Amerikanac perzijsko-armenskog podrijetla.
O njemu sam nekoliko puta pisao na blogu.
Nekadašnji hedonist-bludnik koji je lutao svijetom kako bi 'obogaćivao' svoje iskustvo bluda, osvajanja žena i o tome pisao knjige.
Međutim nije bio tipičan bludnik, nije krio da osjeća prazninu nakon 'pobjede', i malo po malo sve mu se je više činio odvratnim taj jalovi način života.
K tome otvoreno se je suprostavljao feminizmu i političkoj korektnosti, tako da je postao nepoželjna javna osoba protiv koje se organiziraju prosvjedi već poznatih antifa-liberalno-feminističkih sluga novog svjetskog poretka.
Božja blagodat je bila na djelu, pa je pred godinu dana Roosh šokirao svoje 'sljedbenike' govorom o Bogu, vjeri, moralu.
E.M.Jones kao i mnogi papisti, vjerovali su ili nadali su se da će Roosh postati rimokatolik.
Koliko znam, on je već bio kršten u Armenskoj PC (nekalcedonskoj što znači heretičnoj) i krenuo je putem duhovnosti istočne Crkve.
Nažalost, ne daje dovoljan značaj pravovjernosti, pa se je čudio što ga nisu neki američki 'grčki' monasi držali kao vjernika (jer kako napisah pripada predkalcedonskoj armenskoj Crkvi).
Stoga se može reć da je Roosh krenuo pravim smjerom, prema Pravoslavlju, ali je još uvijek na krivom kolosjeku.
Pred skoro pola godine vratio se je u SAD i započeo je s turnejom po cijeloj SAD i koju je nazvao Babilonska cesta što bez sumnje znači da drži SAD, ali time i cijeli zapad, Babilonom.
Putem je svakih tjedan dana prikazivao videom svoje dojmove o gradovima SAD koje je posjećivao i u kojima je održao predavanja.
To su pravi biseri, i sad ću dati poveznicu na posljednji video s kojim je rezimirao Babilon. 

Drugi čovjek je Marko Francišković, naše gore list.
Bio je dragovoljac rata nakon kojeg se je želio angažirati u političkom životu RH.
Kako znadem i sam biti radikalan, tako mi je M.Francišković bio u nekim stvarima blizak.
Doista je bio radikalan, jer niti jedan političar u RH nije zastupao kao on istinu da ne može RH biti suverena i istovremena članica EU.
Otvoreno je bio protiv NATO pakta, protiv degeneracije koja nam dolazi od zapada.
Također, bio je protiv bankarstva, to jest kamatarenja koje je temelj modernog društva i koje je između ostalih razlog smrti zapada.
Nije se susprezao kritizirati judeo-masoneriju, ali ni Kaptol i Vatikan.
Pred nekoliko godina se je na socijalnoj 'mreži' Facebook sukobio s ondašnjim ministrom Ostojićem, i drugo jutro dočekala ga je policija, zatim mu je sutkinja presudila prislilno psihijatrijsko liječenje u Vrapču.
Kao nekad u boljševičkom SSSR.
Ostojić je dakako bivši član zločinačke komunističke partije, što je izgleda dobra preporuka za biti ministrom u RH, državi za koju se je borio M.Francišković i koji je nekim čudom izdržao psihološko-farmaceutsku torturu.
Mislim da je nakon pola godine oslobođen na temelju intervencije nekih udruga za zaštitu ljudskih prava.
Pretpostavljam da je s pravom M.Francišković bio razočaran u hrvatski narod zbog kojeg je podnio nemale žrtve.
Od prije je bio razočaran s RKC i Vatikanom, tako da se nisam pretjerano iznenadio kad sam dočuo da je prešao na muhamedanstvo.
Mnijem da svoj radikalizam nije nikad okrenuo prema sebi, prema svojoj duhovnosti, pokajanju, čišćenju s ciljem pobožanstvljenja koji je jedini smisao kršćanstva, nego je i dalje ostao borac za javnu političku stvar.
Pa razočaran s naizgled impotetnošću kršćanstva koje ne može ostvariti vizije Hrvatske koje on ima, Marko je odlučio osunetiti se i slijediti lažnog proroka iz Meke koji se je pokazao kao vrstni vojskovođa i čiji sljedbenici sada i bez sablje osvajaju truli i mrtvi zapad.
Evo videa u kojem M.Francišković daje istinitu i bolnu istinu o našim učiteljima koji se demagoški pozivaju na djecu i dostojanstvo, a bore se ustvari za veće plaće.

Istinito, ali što da se radi?
Poslušati Marka i osnovati vojno-politički pokret koji će nasilno smijeniti nesposobnu i izdajničku vlast u RH?
I kad Marko s pravom kritizira one koji viču dolje vlada, a neodgovorno ne govore koga žele staviti 'sjaši Murta da uzjaši Kurta', zar ne možemo i mi postaviti pitanje - hoćeš li nam Marko, ako budeš na čelu tog pokreta uspostaviti kalifat?

Da zaključim.
Ova dva čovjeka i dva puta su oba krenula kao kritika postojećeg stanja koje je ustvari agonija društva i pojedinaca u njemu.
Roosh se je vratio u kršćanstvo (s navednom razlikom armenske Crkve i PC) koje nije nikad pozivalo niti je uzrokovalo niti je vodilo revolucije.
Iz jednostavnog razloga što je Zemlja dolina suza koja nikad ne će biti Raj.
Roosh isto kao i Marko spominje dekadenciju, judeo-masoneriju, ali on samo upozorava svoje slušatelje i gledatelje na te neprijatelje, ali nipošto ne poziva na oružani ustanak i nasilje, jer prava borba je u nama protiv mnogo opasnijih neprijatelja od judeo-masonerije, pravi i najopasniji neprjatelji su demoni podnebesja koji vladaju nad nama ako ne nadvladamo naše strasti.
Marko hoće izvanjski ostvariti cilj tako da paktira s onima koji mu mogu omogućiti dolazak na vlast, ali uz cijenu gubitka blažene vječnosti.
Nadam se stoga da će Marko iskočiti s puta propasti iako mu se čini da će doći na svoje kad zavlada muhamedanstvo dekadentnim zapadom.
Dok bi Roosh trebao ostaviti navezanost na svoje armenske korijene.
Marko treba skrenuti za '180' jer vozi u krivom smjeru, a Roosh se treba preustrojiti na pravu traku. 

Retrospektiva ravne Zemlje

Ne ću ulaziti u bilo kakve zaključke nego samo dati poveznicu na tekst od prije skoro tri godine.
Ponukalo me je to što primjećujem da se stari tekstovi i dalje čitaju.
Ima jedan važan P.S. na kraju navedenog teksta pa vas upućujem na njega.
Pitanje oblika Zemlje i Neba nije međutim prestalo biti važno.
Tko pak uvidi laž Kopernikanske prevare teško da više može biti telac kojeg tove anihristovski mediji i znanost koja nije u službi čovjeka, ali niti Istine.
Usput možete primjetiti kako je 'youtube' od onda izbrisao mnoge nepoćudne video uratke jer više poveznica na iste ne postoji.
Mislim da kršćani moraju skupiti hrabrosti (jer će biti izrugivani, a to nitko ne voli makar je isto dobro za stjecanje vrline poniznosti) i posumnjati u sve što im mediji, škola, znanost nameće kao 'općeprihvaćenu' istinu, ako uvide da se to kosi s onim što je iznijeto u sv.Pismu ili u pisanju kršćanskih otaca.
Ono što nam nameću nije prava znanost koja je dokazana empirijom, nego sustav vjerovanja koji se lažno odjeva u ruho znanosti.
Hoćemo li vjerovati Mojsiju (to jest Bogu) ili nekim opskurnim likovima koji su se prihvatili demonskog posla uvjeravanja ljudi kako ne trebaju vjerovati (bar ne sve) u ono što je Bog objavio što ustvari znači da se ne treba vjerovati Bogu ili prihvatiti Boga kao lašca?
Pitanje se na kraju svodi, htjeli to priznati ili ne, kojem gospodaru ćemu služiti, jesmo li od ovog svijeta koji već pokazuje smrtne hropce, ili je naša domovina nebeski Jeruzalem?
Ako smo dovoljno mudri ili sveto egoistični, onda je to samo retoričko pitanje.
Onog čega se bojimo je strah od osude ovog svijeta.
To je znak slabe vjere.
Gospode Isuse Hriste, umnoži našu vjeru da budemo dostojni svjedočiti Te u ovoj dolini suza!

P.S.
Ovo što slijedi nije mi nikad palo na pamet.
Tzv. sateliti ne mogu opstati u svojoj navodnjoj orbiti oko Lopte(Zemlje) zbog različitih brzina (kružna oko Sunca i kružna oko Zemljine osi) koje uzrokuju različite akceleracije  različitog smjera te Sunčeve (možemo dodati još i Mjesec da bude veća sprdnja sustava lopti) gravitacije (uključena je i centrigulna sila u razmatranje kao i 'njezino veličanstvo' gravitacija Lopte) u različitim položajima na Lopti (ili u različito vrijeme tijekom dana).
Što znači da bismo svi trebali imati različitu težinu po noći i danu.
Ne ide ti baš Koperniče.

Najbolje od punka

Nekako završetkom osnovne škole, pa nadalje u srednjoj, bilo je vrijeme kad sam došao u doticaj, kao i većina mojih vršnjaka, s punk pokretom (konac 70-tih). 
Rijeka kao lučki grad bila je uvijek spremna prihvatiti novotarije, pa ni s punkom nije bilo drugačije.
U to vrijeme u meni je narasla mržnja ili bolje rečeno osjećaj nemoći prema mrskom jugokomunizmu, tako da mi je punk izgledao kao dobar ispušni ventil ili zašto ne - modus da se postojeći sustav makar malo načme, bar da novi naraštaji ne budu idolopoklonici titoizma.
Pokazalo se je ipak da ondašnji punkeri nisu bili politički radikalni.
Današnji su još i gori, redom antife, politički korektni i vjerojatno su na nekom platnom spisu 'nevladinih udruga' iza kojih stoje najveći milijarderi svijeta.
Slovenski Pankrti ubrzo su tih godina proboja punka dobili nagradu 'sedam sekretara SKOJ-a', a neki riječki punkeri penzioneri vjerojatno imaju sada stavku u gradskom proračunu (i gradske stanove) kao što imaju maškare.
Sumnjam da su ikada takvi bili u bilo čemu radikalni, bili su 'proračunato radikalni', znali su granice preko kojih ne smiju prijeći, znali su dobro kome se ne smiju izrugivati, a da istovremeno ostave dojam buntovnika.
Međutim bilo je stvarno radikalnih koji, ako se nisu oslobodili smrtnog zagrljaja nihilizma, sada su černozemci,  crna zemlja ih pokriva. 
U našim krajevima to je bio 'satan panonski' koji je kao pravi i potpuni nihilist bio autodestruktivan što je i doslovno pokazivao na nastupima.
Nihilizam je zajednički nazivnik svih rodova punka, punk je ekstremni nihilizam za siromašne i neobrazovane mase.
Trebalo bi razlikovati dvije vrsta nihilista-punkera, oni koji koriste punk izričaj kako bi vriskali svijetu da su očajni jer ne vide smisla, takvi su radikalni i često autodestruktivni, i oni proračunati kojima je punk služio da se podignu na društvenoj ljestvici (u društvu koje je nihilističko iako to javno ne priznaje).
Ovi posljednji ni u kom slučaju ne će se zaletiti glavom u zid, eventualno će udariti nogom u zid da bi izgledalo kao da su udarili glavom, nikada ne će ići protiv onih koji imaju stvarnu moć u društvu.
Ovi prvi, ako su nekako preživjeli, čude se kako je njihov freak-strašilo izgled, kojim su pokazivali prijezir prema ostatku društva, postao danas stvar mode koju slijedi većina društva.
Stoga nije bio neubičajeno da se takvi radikalni punkeri preobrate preko noći u tradicionalne građane kojih skoro da više i nema u društvu.
Takvima je punk i nihilizam bio sredstvo da jasno kažu kako je sadašnje društvo i moderni život besmislen.
Ali sada kad i predsjednici vlada, političari i bankari se ponašaju kao punkeri nekad ili se tako žele odijevati i izgledati, onda za takve je punk izričaj izgubio smisao.
Što je značilo da su oni ipak tražili smisao u pokretu koji se definirao tvrdnjom - nema smisla.
Ovi drugi punkeri, ovi proračunati, oni su pravi nihilisti na granici ili možda s druge strane sotonizma, jer oni uživaju ako su se uspeli na društvenoj ljestvici u društvu kojeg je preplavio nihilizam.

I sad in medias res.
Devedestih godina u Kaliforniji pojavio se je neobičan 'samizdat' s imenom "Death To The World" ili prevedeno "Smrt svijetu" s podnaslovom "Posljednja stvarna pobuna".
Samo to ime nije ništa neobično za ondašnju i svjetsku punk ili death-metal scenu.

Nekoliko radikalnih-nepozerskih  punkera u pobuni protiv nesmisla (znači da nisu bili pravi nihilisti), i bijegu od duhovne, pa i tjelesne smrti, napravili su zaista nešto neobično za punkere.
Uvidjeli su da svijet ne samo da nema smisla pa nema smisla niti vriskati pred svijetom da nema smisla, nego da je svijet neprijatelj.
Još više od toga, shvatili su da oni nisu prvi koji su do toga došli.
Da su svi monasi bili 'punkeri' i to radikalni, jer su u svijetu vidjeli neprijatelja svoje duše.
Nema smisla raditi budalu od sebe, na kraju krajeva biti autodestruktivan do smrti, samo da bi se svijetu nekako objasnilo da nismo zadovoljni s njim, da očekujemo od istog da nam postane blagonaklon i da nam pokaže gdje nam je mjesto našeg spokoja i blaženstva u njemu.
Dakle, taj časopis nije bio sprdnja s pravoslavljem i monaštvom, autori su stvarno ubrzo se krstili i postali monasi, a slijedilo ih je u krštenju mnogo sličnih.

Evo poveznice na tekst u kojem autori pišu o tome.
Svijet je zaista neprijatelj naš, i kad god radimo primirje s tim neprijateljem, to se onda svijet priprema da nam zada smrtni udarac.
Kršćani moraju biti nihilisti prema ovom svijetu kako bi se približili onom vječnom.
Ovo nam svjedoči staru istinu kako Bog dozvoljava zlo radi većeg dobra kojeg će iz tog zla izvući.
Sigurno je da punk izričaj nema ničeg stvarno lijepog i dobrog u sebi, štoviše cilj je bio biti ružan i zao.
Ali oni koji su ga koristili da time prosvjeduju protiv besmisla ovog svijeta, i time tražili neizravno smisao, ako su stvarno iskreno tražili i kucali i na nepoznata vrata, onda im se je Smisao i pokazao.
Nažalost većina punkera su stvarno bili pravi nihilisti, kao i većina nepunkera u društvu.
I jedni i drugi nikad se ne će zaratiti s pravim neprijateljem, sa svijetom.

Sodomizam i pobožanstvljenje

Jedan 'ljubitelj' pravoslavlja i bloga na posljednjoj temi neprestance je ubacivao komentare kako je o.Serafim Rose bio 'gay' (koje sam brisao sve dok nisam odlučio napisati ovaj tekst).
Što je vrlo gay od komentatora (koji je kao Mujo u vicu pederčina a ne peder) zato što je tema bila nihilizam s osvrtom na istoimenu knjigu o.Serafima.
Ovako se može zaključiti kako je komentator nihilist tipa liberal, realist,vitalist ili onaj vulgarni nihilist kojeg je tekst 'ubo' pa ga je htio diskreditirati s tim detaljem iz života autora.
Jel to dakle znači da je nihilizam dobra stvar jer ga je dubinskoj kritici izvrnuo monah koji je prije svog obraćenja navodno bio sodomit?
Jel kršćanstvo zabluda zato što je o.Serafim bio kršćanin?
Jel Bog ne postoji zato što je o.Serafim vjerovao u Boga?
...
Falšo argumetiranje falšog čovjeka - pederčine.
Prvo sam se iznenadio što se o tome može naći nešto  'guglajući'.
Nikad u čovjeku ne gledam nekog tko ima perverzne spolne sklonosti osim ako je to izvana očito.
Svatko je u životu susretao se s muškarcima koji su 'ženskasti', i ako je čovjek normalan onda takve ni ne želi u svojoj blizini.
Po onome što je pisao i kako je izgledao pokojni o.Serafim ne može se reći da je bio 'ženskast', pa se postavlja pitanje kako je komentator mogao iz toga zaključiti o crnim mrljama života monaha prije preobraćenja?
S pretpostavkom da je komentator papist, neobično i na granici mogućnosti je da bi znao za taj navodni detalj (osim ako nije fanatični papist koji stalno prati blog i onda se daje na istraživanje da bi ga tobož diskreditirao pa je tako saznao tu 'tajnu').
Malo je veća mogućnost da je komentator nekako povezan s pravoslavljem, jer vidimo da su neki američki pravoslavci o tome raspravljali pred desetak godina na forumu. 
Još je veća mogućnost da je komentator sodomit, bilo papist ili 'pravoslavac' ili nešto treće, jer oni u pravilu dobro znaju koji su ljudi iz javnosti bili njihovi, uključujući i one koji su ih 'izdali'.
Ako je taj navod istinit, onda je o.Serafim ih stvarno izdao, pa mu se možda i na ovaj način žele osvetiti.
Kako napisah u uvodu, komentator je stvarno pederčina, bio on homić ili ne (ipak mu zahvaljujem što mi je dao motiv za pisanje).

A sad o temi.
Ne treba navoditi citate iz sv.Pisma, tko god se susreo sa svetim tekstom zna kako Bog žestoko osuđuje taj grijeh do te mjere da je zapovijedio Izraelcima da usmrte svakog koga bi se uhvatilo u protunaravnom bludu.
Također kažnjavaju se oni muškarci koji bi se oblačili kao žene i obrnuto.
Kad bi se te zapovijedi poštivale u društvu, začas bi se riješio 'problem prenapučenosti planete'.
Ovdje treba razumijeti kako Bog ne samo da osuđuje protunaravni spolni čin, Bog jednako osuđuje i ono što mu prethodi, a to znači da su i vanjski znakovi koji sodomiti daju poput ponašanja i odjevanja koje ne priliči njihovom spolu jednako nedopušteni.
Što je s onim što se ni ne vidi izvana, nego je u ljudskom srcu i volji, ono što ne može 'Izrael' kažnjavati jer ne može čitati ljudska srca?
To je već stanje bolesti sodomizma iako nema vanjskih manifestacija.
I ovih će biti sigurno, jer tko u mislima ili u fantazijama čini sodomizam, učinit će ga prije ili kasnije u stvarnosti.
Grijeh se, kao što nam kaže Gospod, začinje u ljudskom srcu.

Sveti Pavao navodi u Rimljanima da je razlog sodomizmu idolopoklonstvo.
Onaj tko se ne klanja Bogu, njega Bog prepušta demonima, koji ako mogu, ako vide u nekom čovjeku sklonosti prema sodomizmu, te protunaravne strasti raspiruju dok sav čovjek i društvo ne izgori u sumpornom smradu sodomizma.
Što nas dovodi do pitanja - je li sodomistička latentna strast naslijeđena ('genetska') ili se dogodi zbog osobne krivice?
Bog u svakom slučaju nije stvorio Adama s bilo kakvim bolestima, a sodomizam je jedna takva teška duhovna bolest.
Davno sam pisao na blogu o traducianizmu.
Teško je poreći činjenicu da djeca ne naslijeđuju samo genetske osobine(tjelesne) nego i duševne (koji nisu genetski, zato i ne postoji gen sodomizma).
Dakle, vjerojatno je da društvo koje je izgubilo patrijahalizam, a takve su i obitelji, rađa nove naraštaje koji su skloniji sodomizmu nego naraštaji prije.
Statistike govore kako dramatično pada testosteron(ali i brojnost spermatozoida) kod muškaraca, ali se to ne može samo objasniti s promjenom prehrane i s ekološkim problemima.
Većina djece odrastaju bez očeva, i to je razlog povećanom sodomizmu.
Ali, zar ćemo na kraju reć kako je sodomizam normalan jer su većina ljudi sodomiti?
Zar može društvo gubavaca reć - guba nije bolest nego je normalno stanje?

Gdje nema slobodne volje nema ni krivice.
Očito dakle postoji u sodomitima krivica, jer pravedni Bog ne bi mogao kažnjavati ih (spaljivanje Sodome) ili tražiti od Izraelaca da ih usmrte (iz evidentnog razloga da se zaraza sodomizma ne bi širila u Izraelu).
I dok nam može biti jasno da ako netko u patrijahalnom društvu postane sodomit da je to njegova osobna krivica, kako može to isto biti osobna krivica u modernom matrijahalnom društvu u kojem sodomiti preuzimaju glavnu riječ, u kojem nema 'testosterona', u kojem se sodomizam propagira na svakom koraku?
Zasigurno Bog, koji želi da se svi ljudi spase, i u ovakvom raspadnutom matrijahalnom društvu (društvo hijena je jedino matrijahalno u životinjskom svijetu i možda je Bog i na taj način nas htio upozoriti kamo srljamo) daje dovoljne milosti svima da nadvladaju svoje strasti, pa i ovu protunaravnu.
Ako netko jednostavno ima spolne sklonosti prema istom spolu, onda bi morao priznati si da je rob protunaravne strasti, te moliti usrdno Boga da ga od iste oslobodi.
Može se dogoditi da ta molitva traje cijeli život.
Inače molitva treba biti bez prestanka, jer ona je naša nasušna potreba da se pobožanstvenimo, da u općenju s Bogom najprije nadvladamo demone strasti čiji smo robovi, a na kraju da se deificiramo što je naš konačni cilj.
Što je od toga bilo s pokojnim o.Serafimom, to samo Bog i on znaju.
Po tekstovima na spomenutom forumu, on je priznao da je bio sodomit i to praktični prije obraćenja.
Možda se je i na monaštvo odlučio kako bi lakše izvan svijeta svladao tu duhovnu bolest.
Vjerujem da jest, vjerujem da je uz milost Božju svladao demona koji je jači od 'naših' demona, a onaj tko je svladao jačeg demona ima i veću slavu.

I na koncu, to jest u vječnosti, zar mislite da postoje sveci heteroseksualci i sveci homoseksualci?
Gospod je odgovorivši na provokativno pitanje saduceja rekao da sveci u carstvu Nebeskom žive kao anđeli, dakle bez strasti, pa i ove spolne. 
Stoga, ako se je o.Serafim pobožanstvenio prije smrti, onda je on bio svetac koji se po ničemu nije razlikovao od ostalih svetaca.
Možemo reć da su sveci aseksualni kao i anđeli.
Sveci su bez spolnog nagona, ali dakako s ljudskim spolovilom jer su tjelesna stvorenja.
S obzirom na vrijeme matrijahata i sodomizma u kojem živimo, dobro je da postoje sveci koji mogu biti uzorom sodomitima(kojih ima sve više) kako mogu nadvladati svoju protunaravnu strast.


P.S. Jedna dobra vijest iz Mađarske. 
Naš sjeveroistočni susjed povlači se iz natjecanja idiotske pop glazbe zvane 'Eurovizija' s optužbom da ista promovira sodomizam.
Eto što znači kad državu vode ljudi koji se brinu o narodu (zato je najbolje državno uređenje nasljedna monarhija u kojoj se kralj nema što dodvoravati svojoj djeci(narodu), nego kao dobri otac pazi na njegov odgoj i moralno stanje).
Dakako, uvelike se Mađari od nas razlikuju.
Kod nas bi vjerojatno bili prosvjedi zato što se ukida 'eurovizija', pa bi ruku uz ruku prosvjedovale domaćice, efemizirani muškarci, politička kasta, učitelji(ce), studenti(ce) i sodomiti.

Nihilizam koji teče

Već nekoliko godina dolaze vijesti kako se u latinskoj Americi otvoreno i javno uništavaju sakralni objekti RKC.
Posljednja vijest je tako iz Čilea. 
Nekoliko dana prije tog vandalizma slično se je dogodilo u Irskoj (i to u katoličkom dijelu).
U Francuskoj je tko zna koliki broj suvremenih napada na crkve (skoro se više i ne broje).
Što se to događa kad rulja javno usred bijela dana provaljuje u crkve i uništava ih?
Netko će reć - to je znak kraja svijeta.
Inače svi živimo na kraju svijeta, čak su i apostoli vjerovali (i nadali se) da će kraj svijeta doći za vrijeme njihovog života, jer to znači da dolazi Gospod i nebeski Jeruzalem.
Međutim, ovakvi događaji nisu neuobičajeni.
Isto, samo u višestruko većem obimu, događalo se je u vrijeme francuske revolucije, a još i više za vrijeme boljševičke revolucije.
U čemu je ipak razlika?
U tomu što su mnogi uvidjeli nakon francuske revolucije da se je dogodilo veliko zlo, a ne nikakvo oslobođenje ili sloboda i prosperitet.
Dogodila se je dakle kontrarevolucija, i to prvenstveno zahvaljujući carskoj Rusiji bez koje bi se 'tenkovine' francuske revolucije raširile epidemijski Europom (Starčević je bio nadahnut s francuskom revolucijom, pa je vrlo čudno kad takvog nazivamo ocem naroda).
U carskoj Rusiji se je smatralo izvođenje 'marseljeze', sadašnje službene francuske hime, krivičnim djelom (dovoljno je samo ili znati francuski jezik ili pročitati prijevod koji veliča okrutnost i nasilje prema onima koji je prihvaćaju revoluciju, pa vidjeti kako bi i dalje takav zakon trebao biti na snazi i u Rusiji i kod nas i svugdje gdje države smatraju da imaju kršćanske korijene).
Razlika je dakle u tome što danas više nema države ili naroda koji bi se izjasnio da je francuska ili boljševička revolucija zlo.
Kršćani mogu samo jadikovati po blogovima, i ništa više od toga se ne će dogoditi.
Nekad bi carska Rusija zaprijetila nekoj državi ako bi se tamo dogodio progon kršćana.
Prije toga je to činilo Rimsko kršćansko carstvo (nedavno smo slavili arapske mučenike koje je dao mučiti neki židovski knez u Jemenu, a rimski car je pozvao kršćanskog vladara iz Etiopije da svrgne tog kneza što se je i dogodilo - to je bilo prije muhamedanstva). 
Danas više ne bi trebalo biti nikakve sumnje da su ideološki istomišljenici 'antife' koji u maskama uništavaju sve ono što podsjeća na kršćanstvo, kao i oni koji su na čelu vlasti država ili oni koji upravljaju s medijima i akademijama.
Očekivati da će država (koja počiva na francuskoj ili boljševičkoj revolucije) zaštiti kršćanstvo je jednostavno iluzija.

Više od svega, kao kršćani, trebali bismo imati povijesnu i filozofsku spoznaju kako do smo do ovog došli, kakva ideologija stoji iza ovog procesa koji planira uništiti kršćanstvo.
Ne radi se niti o masoneriji, jer masonerija je nastala od ljudi koji su bili prethodno inficirani tom ideologijom.
Moramo znati što je to prethodilo da su neki ljudi ušli u masonske lože, ili se učlanili u revolucionarne pokrete ili da samo jadikuju kao tradicionalni-foklorni kršćani na ove vijesti, a istovremeno podržavaju, izravno ili neizravno, ideologiju koja je do sveg tog zla dovela.
Radi se o zabludi nihilizma kako je to odlično objasnio pokojni o.Serafim Rose u istoimenoj knjizi.
Dajem sad poveznicu na direktorij od kojeg možete skinuti audio knjigu prevedenu na srpski jezik, a zahvaljući Duhovnik biblioteci.

Nihilizam je zabluda koja negira istinu, apsolutnu istinu (a bez te istine nema odgovora na pitanje smisla).
U krajnoj instanci nihilizam ne samo da negira postojanje istine, nego se i luciferski bori protiv istine.
Tako možemo zamisliti nekog tko uništava kršćanske crkve, a istovremeno zna da će sutra stati pred Gospoda i završiti u Paklu.
Ta i Lucifer je isto znao što ga čeka, pa je izrekao 'non serviam'.
To je misterij zla doista.
Nema veće slijepoće nego slijepoće zla.
Kako o.Serafim objašnjava prva faza nihilizma je liberalizam, ili indiferentnost prema istini.
Nihilizam kao cjelina u svim svojim fazama, od liberala do antife, prezire stari poredak koji se je temeljio na postojanju apsolutne istine, vlasti koja dolazi od Boga, a ne od naroda, na poštivanju autoriteta od muža u obitelji kao oca, seoskog kneza kao oca sela, pa do cara ili kralja kao oca naroda.
Liberalizam nije otvoreno negirao kršćanstvo, štoviše liberali su se često pozivali na kršćansku civilizaciju ili kršćansko naslijeđe, ali su negirali da postoji apsolutna istina koju treba prihvatiti i prilagoditi svoj osobni i društveni život istini (kraljevi prosvjetitelji su bili liberali, oni su sami hranili svoje buduće krvnike, oni su uveli ustavne monarhije u kojima vlast dolazi i od Boga i od naroda, što je kontradikcija koja nije mogla dugo trajati).
Liberalizam kaže - ne znamo pouzdano što je aposlutna istina, vjerojatno je ta istina u kršćanstvu, ali ne smijemo se ponašati i živjeti kao da je to jedina istina.
Slijedeća faza nihilizma je realizam koji je naročito došao do izražaja u 19.st. i 20.st.
Mlakost ili neodlučnost liberala sada je zamjenjena s čvrstinom - istina je samo ono što vidimo i što možemo svojim čulima osjetiti, ili samo ono što nam znanost otkrije za istinu.
Netko će reć da to onda nije nihilizam, jer primjerice marksisti ili darvinisti nisu negirali istinu.
Bili bi u pravu kad bi istinu mogli otkriti samo svojim čulima.
Istina o kojoj se stvarno radi i o kojoj se vode povijesni i svjetonazorski ratovi je - koji je konačni smisao, a na to pitanje nam ne mogu odgovoriti naša čula, ni znanost, pa ni naš um.
Konačni smisao može biti samo Bog, a svi nihilisti ili negiraju postojanje Boga, ili ga definiraju kao neku neosobnu silu (deizam), ili mu se otvoreno suprostavljaju, što je konačna faza nihilizma koja se ogleda baš u ovim slučajevima kad se uništavaju kršćanske crkve i svetinje.
Zašto ljudi postaju nihilisti, zašto neki počnu sumnjati u apsolutnu istinu ili je negirati?
Zbog istog razloga zbog kojeg je pao Lucifer, ne žele služiti istini, žele biti slobodni od istine.
I onda u svojoj gordosti ne vide paradoks, ako ne služe istini, onda će tobož biti slobodni u laži, a život u laži je smrt. 
Ako je istina da čovjek ne može preživjeti pad od sto metara, onaj tko želi biti slobodan od te istine ne će dugo biti živ.
A tako je sa svim Božjim zapovijedima.
Liberali misle da se ništa strašno ne će dogoditi ako država ne poštuje Božje zapovijedi, ili da država ne smije nametati državljanima zakone koji će im braniti kršenje tih zapovijedi.
Smrt zapada kojoj smo svjedoci nastala je upravo zbog te zablude liberalizma-nihilizma.

Nadalje, o.Serafim navodi kako je slijedeća faza nihilizma vitalizam.
Dogodilo se je da su ljudi koji su prihvatili nihilizam, uvidjeli da su totalitarizmi, primjerice komunistički (koji proizlazi iz realizma), boreći se protiv religije, stvorili strogo kontrolirano društvo u kojem se čovjek ne osjeća slobodan, u kojem vlada mir mrtvog jezera ili bare.
Stoga je trebalo dati nešto životno nihilizmu.
Ali to nije bio povrat starom poredku i aposlutnoj istini, nego dolazak new age duhovnosti i čija je duhovnost bila i jest često povezana s demonima.
To nije prava životnost-vitalizam, nego to je nemir, suprotnost kršćanskom smirenju.
U takvom vremenu živimo.
Ljudi misle da će imati smisao ili smirenje ako se bore za 'život' Zemlje, a protiv klimatskim promjena, ako se zalažu za prava sodomita i slično.
To je lažna duhovnost i lažni vitalizam, ali nihilisti će sve prihvatiti osim apsolutne Istine koja je rekla "Istina će vas osloboditi".
Nihilisti bježe od te Istine kao vrag od tamjana.
Usput uništavaju i pale crkve ili plaču nad sudbinom Zemlje zbog zagađenja.

Posljednja faza nihilizma je čisti nihilizam, rastrojstvo svega, od obitelji, naroda, tjelesnog i duševnog zdravlja, mržnja prema Bogu samo sad izražena bez ikakve sumnje uz stvaranje potpune kontrole svih ljudi iz pomoć demonske tehnologije.
Mislim da smo ušli u tu fazu, i neka nam je Bog na pomoći.

Blago siromasima

David Daleiden osuđen je krivim u SAD po optužbi organizacije Planirano roditeljstvo.
Iza ove organizacije stoje moćnije organizacije, a na kraju lanca je čovjekoubojica od početka.
David je vrlo vješto pred nekoliko godina, glumeći kupca dijelova tijela abortirane djece, snimio potajice razgovor koji je vodio sa službenicima Organizacije koja se ne bavi samo propagiranjem čedoubojstva, nego i prodajom tijela ubijenih čeda.
Snimak je bio šokantan za one koji nisu znali što i za koga radi Organizacija.
I nije dugo trebalo da se pipci Organizacije uhvate oko Davida od kojeg traže milijunsku odštetu.
Možda su u kalkulaciju uračunali štetu koju su pretrpjeli budući su se kozmetičari i slični počeli ustezati od kupovine tijela djece od njih.

O.J.Trenham poslao je video poruku u kojoj traži od vjernika da se mole za Davida.

Nastojim svakog dana čitati Ohridski prolog i zazivati za molitvu svece dana.
Većina svetaca su mučenici kojih je osudio neki poganski (ili odstupnik od pravovjerja) car, ili neki službenik cara.
Kalifonijski sud je tijelo jednog takvog cara kojem ni imena ne znamo (ili možda znamo?).

Sv.Polikarp molio je ili čak zapovijedio kršćanima da nikako ne mole za njegovo spasenje od muke i smrti.
Jer on je htio s mučeničkom krunom završiti svoj život.
Ako David ima obitelj, onda će ta sramotna presuda financijski ih uništiti.
Ali daleko je to još od mučeničke slave. 
Moliti stoga treba da se David ne pokoleba, da se ne obeshrabri, da nikako ne pristane na kompromis s Organizacijom, i ako još nema pravu vjeru, da mu je Gospod podari, jer onda će biti kao i sv.Polikarp.
S čime nas zasada Organizacija može prestrašiti?
Samo oduzimanjem materijalnih dobara i eventualno zatvorom.
Stoga ovdje važi Gospodnja riječ to jest blaženstvo- blago siromasima, njihovo je carstvo Nebesko.
Siromah nema što izgubiti osim svoje duše, a nju, ako ima vjere, ne će dati za nikakvo materijalno blago na Zemlji, za nikakvu prolaznu zemaljsku slavu i naslade.
Razmislimo o tome da ono što se događa u SAD se ubrzo preliva, kao zakon spojenih posuda u kojima teče otrov, kod nas.
Tko se bude javno protivio Organizaciji, može računati da će vrlo vjerojatno ostati bez posla ili ako ima tvrtku ili obrt da će ostati bez kupaca i otići u bankrot.
Kad bude postojao samo fiktivni, internetski, nekovani i nepapirni novac, onda će se ostvariti proročanstvo iz Otkrivenja - tko ne bude imao žig zvijeri, ne će moći kupovati i prodavati robu.
Dakle Organizacija ima sve konce u svojim rukama s kojima nas može, ako nemamo dovoljno vjere, privući k sebi i učiniti marionetama i izdajnicima Gospoda Hrista.
Ne smijemo imati nikakve iluzije oko ovog svijeta i Organizacije.
Oni su naši neprijatelji i ako smo spremni na žrtvu, već smo ih pobijedili u imenu Onog pred kojim će se uskoro sagnuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.
Sv.Pavao nam kaže - imajte kao da nemate, to jest nikako ne vežimo se za zemaljska imanja.
Možemo imati i milijune kojih treba isplatiti David, ali vladajmo se kao da ih nemamo, budimo siromasi.

Tu es petrus

Čitatelj Ivan napisao je komentar na posljednjoj temi:

"U osnovi to i jest problem. Ne priznati Petrovo prvenstvo. "Filioque" je sam po sebi razumljiv svakom normalnom vjerniku. Dakle, nije problem Vjerovanje, nego nepriznavanje vidljivog znaka jedinstva Crkve, a to je Petrov nasljednik. "

Nu, da li je sv.Petar stijena na kojoj je Gospod Hristos sagradio svoju Crkvu, pa su nekom čudnovatom logikom episkopi Rima, a ne Antiohije gdje je Petar rukopoložio prvog episkopa, te stijene?
Ne, niti je sv.Petar ta stijena, a još manje su to klauni iz Rima.

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu. (Ef 2)

Eto, sv.Pavao kaže kako je stijena-temelj Crkve, koju sačinjavaju i proroci i pravednici SZ, a ne samo apostoli i pravednici NZ, sam Isus Hrist.
Možda će papisti reć - sv.Petar je veći od sv.Pavla, prema tome ne može podređeni Pavao negirati da je njegov nadređeni Petar stijena Crkve.
Čak i kad bi takvu ludu argumentaciju prihvatili, kad i gdje je to Petar za sebe rekao da je on temelj Crkve i kad se je on ponašao prema ostalim apostolima da je on njihov nadređeni i k tome stijena Crkve?
Nigdje toga nema, štoviše Pavao mu se je u lice suprostavio kad je Petar bio u zabludi glede judaiziranja-obrezanja, a Petar je pokorno priznao na apostolskom saboru Crkve u Jeruzalemu kako je bio u krivu.
Saboru je presjedao apostol Jakov koji je i proglasio zaključak, a Petar nije ni prvi govorio, niti je presjedao niti je zaključio sabor Crkve, što bi sve trebalo biti ako je Petar stijena Crkve ili kako papisti definiraju - nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji.
Jer ako nema Hrista, onda Njegov zamjenik Ga mjenja, pa bi to bilo kao da Jakov predsjeda na skupu na kojem je Gospod, Gospod priznaje da je bio u zabludi, i onda Jakov zaključi kako više Mojsijev zakon ne važi i Hristos se s time pokorno složi.

Dakle, Gospod Hristos je stijena na kojoj stoji Crkva, najprije apostoli i proroci SZ, onda episkopi, prezbiteri i svi mi ostali koji smo ugrađenu u Hristovu, a ne Petrovu, Crkvu.
Papizam je obnova kulta rimskog cara-božanstva, ili pontifexa maximusa, i to pod krinkom kršćanstva uz zloporabu sv.Petra kao instrumenta tog idolopoklonstva.

Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.(1 Kor 3:11)

Papisti pak misle da je taj temelj, da je ta stijena rimski episkop kao nasljednik sv.Petra.
Jeste li uopće svjesni da se time ne suprostavljate ne samo prvoj Crkvi u kojoj sve do devetog stoljeća nije postojao papizam, nego i sv.Pismu a time i Bogu?

Nadalje u istoj poslanici sv.Pavao koji nije nikad sv.Petra držao nadređenim apostolom, ali niti ostali apostoli, pa niti sam sv.Petar, kaže:

Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?

Da je papizam Božja objava, Pavao ne bi spomenuo "A ja Kefin" (a ja Petrov), nego bi rekao - svi ste Kefini-Petrovi.
U poslanici Efežanima kaže:

On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Gdje se tu (u hijerarhiji) spominje apostol nad apostolima, nezabludivi Hristov vikar na Zemlji, sv.Petar to jest tobožnji njegovi nasljednici iz Rima?
Nikoga nema u hijerarhiji između apostola i Gospoda Hrista.
Nigdje se to ne spominje u sv.Pismu, u djelima kršćanskih otaca, u kanonima ekumenskih sabora Crkve, nego su se rimski episkopi koncem prvog tisućljeća samoproglasili episkopom nad episkopima, zamjenikom Gospoda.
Razmislite još jednom vi koji ste u toj smrtonosnoj (za dušu) zabludi, da je sv.Petar bio prvi rimski papa u smislu papizma, onda ga je na to mjesto mogao samo postaviti Gospod Hristos, a nigdje nema toga u sv.Pismu i u tumačenju sv.Pisma kod kršćanskih otaca*.
Više nego bizarno je kad zabludivi ljudi proglase nekog čovjeka nezabludivim, a još je bizarnije kad netko sam sebe proglasi nezabludivim zamjenikom Boga.
To je prispodobivo faraonu ili rimskom poganskom caru, a ne nekom tko se naziva kršćaninom.

I idemo sad u srž tobožnjeg dokaza papizma.

A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« (Mt 16)

Stvarno, uzmemo li tu rečenicu izvan konteksta, može se zaključiti kako je Gospod ostavio sv.Petra kao svog ekskluzivnog zamjenika koji ima ovlasti kao i Gospod.
Dakle uključimo u razmatranje kontekst, inače ćemo zaključiti kako su svi apostoli bili neposlušni Gospodu jer nisu priznavali sv.Petra kao zamjenika Hristovog, i tek u devetom stoljeću netko se je u Rimu sjetio da ima apsolutnu vlast u Crkvi temeljem te rečenice.
Neposredno prije tog 'dokaza' papizma:

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

Svi kršćanski oci tumače da se ovdje radi o vjeri kako je Isus iz Nazareta obećani Mesija-Hristos i da je k tome Sin Božji to jest Bog.
Sv.Petar je izrekao temelj-stijenu Hristove Crkve jer mu je to objavio sam Bog Otac.
Dakle to se jedino može tumačiti kako je ne samo Gospod temelj Njegove Crkve, nego je temelj Crkve i vjera kako je On Mesija i Bog.
Jer nakon 'dokaza' papinstva Gospod reče:

Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Što znači da se u cijelom odlomku Mt 16 govori o tome da je Isus i Bog i Mesija, a ne da rimski episkop ima vlast nad cijelom Crkvom i svijetom (jer njega nitko, barem teoretski prema papizmu, ne može suditi i osuditi, a on može svih, on može suditi i mjenjati okrunjene glave kako mu se prohtje).

Nadalje, riječi kojima je Gospod dao Petru vlast opraštanja grijeha ("tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.") ne odnose se samo na Petra, nego na sve apostole, Petar je u tom slučaju samo predstavljao sve apostole (u duhu prvi među jednakima kao što je rimski patrijarh bio prema ostalim patrijarsima i episkopima).
Jer kasnije (u poglavlju 18 Matejevog Evanđelja) Gospod isto spominje govoreći apostolima:

»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.«

I ako sad pratimo kronologiju događaja u Mateju, vidimo da su apostoli s negodovanjem, gnjevu i sablazni prihvatili molbu majke Jakova i Ivana upućenu Hristu da njezine sinove postavi sebi s lijeva i desna u kraljevstvu Nebeskom.
Zašto su apostoli, uključujući i Petra bili gnjevni?
Ne zato što je na to mjesto Hristos postavio Petra, jer nije, nego kako se netko usudi tražiti od Boga da ga stavi u hijerarhiji iznad drugih ljudi, u ovom slučaju apostola. 
Da papizam nije zabluda, Gospod bi odgovorio - žao mi je, na to mjesto sam već postavio Kefu, ali onda se niti apostoli ne bi gnjevili, jer već ionako imaju Petra iznad sebe u hijerarhiji.
Dakle, nitko od apostola uključujući dakako i sv.Petra nije shvatio rečenicu Mt 16:18 onako kako tumače papisti.
Nitko od kršćanskih otaca je tako nije razumio, nitko od otaca ekumenskih sabora Crkve je nije takvu razumio, pa je u konačnici takvu nisu razumili niti pravoslavni rimski episkopi sve do kraja prvog tisućljeća.
 

Ivane, jedinstvo Crkve ne počiva na papi Frani ili na bilo kojem njegovom prethodniku, pa niti na sv.Petru, nego na kamenu kojeg odbaciše graditelji (nevjerni židovi okrenuti svijetskoj moći i vlasti) i koji postade kamen zaglavni (kako proriče i svjedoči sv.Pismo).
Duh Sveti vodi Crkvu, a ne ovaj svijet preko opoganjenih heretičkih i shizmatičkih rimskih episkopa.
I nikad nije bilo da nije bilo prijepora u Crkvi, jer kako kaže sv.Pavao, do zabluda-hereza mora doći kako bi istina-pravovjerje zasjalo u punom sjaju.
Pravovjerje ne definira sv.Petar, jer ga nije definirao niti na Jeruzalemskom saboru Crkve, štoviše tamo je priznao kako je bio u zabludi, nego sama Crkva koja saborno odlučuje.
To i ispovijedamo u Vjerovanju - vjerujem u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Papisti bi trebali, kad su već anatemizirani zbog ubacivanja filioque u Vjerovanje, izmijeniti tekst:
vjerujem u jednu, svetu i katoličku Crkvu koju vodi rimski papa.
To je stvarno vjera papista, i takva vjera je nepoznata apostolima, kršćanskim ocima i saborima Crkve, drugim riječima samoj Crkvi.  

P.S.
Dotaknuti ću se i Galaćanima 2:

A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.
Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?«

Ovo bi bilo nemoguće ako je papizam istina**.
Jer to bi bilo slično kao da se je sv.Pavao u lice suprostavio Gospodu, budući po papizmu sv.Petar je nezabludivi Hristov zamjenik.
Time bi sv.Pavao bio buntovnik, revolucionar, dočim znamo da je isti apostol govorio robovima da budu poslušni svojim gospodarima, žene da budu poslušne svojim muževima - jednom riječju da se poštuje hijerarhija i autoritet (zato u sv.Pismu stoji kako je Bog naložio Izraelacima da kamenuju djecu koja se suprostave roditeljima).
Vidimo dakle da sv.Petar nije bio niti Hristov vikar, niti nezabludiv, niti je imao vlast nad apostolima (svi apostoli se prema sv.Petru odnose kao prema sebi ravnopravnom, i nikad nije sv.Petar tražio da mu priznaju nepostojeći autoritet nad njima) niti je mjenjao careve i kraljeve kako su to radili 'nezabludivi' rimski episkopi u srednjem vijeku.
A da su se stvarno ti šaralatani iz Rima tako ponašali, svjedoči činjenica kako su tražili na sramotnom saboru u Firenci da im patrijarsi i svi ostali pristigli od istoka poljube noge.


* Kad se je uskrsli Gospod objavio apostolima, dahnuo je u njih i rekao im primite Duha Svetoga, kojima otpustite grijehe otpušteni su im, kojima zadržite, zadržani su im. 
Time su apostoli dobili moć apostolsku, da mogu ne samo otpuštati ili zadržati grijehe, nego da mogu upravljati s Crkvom ("tko vas posluša Mene sluša"), davati svete tajne u što je uključeno rukopolaganje episkopa i svećenika.
Hristos nije posebno dahnuo u sv.Petra pa mu rekao - idi sad i ti pa rukopoloži ili dahni u ostale apostole.
Isto tako Duh Sveti se pojavio svim apostolima dok su bili zajedno, a ne da se je posebno objavio sv.Petru.
Nadalje, ako je papizam istina, onda se sve to moralo dogoditi i mora postojati još jedna sveta tajna, rukopolaganje nezabludivog Hristovog zamjenika iz Rima koji apsolutno upravlja s Crkvom.
Sama ta ideja je antihristovska kako je objašnjavao sv.Grgur Dialogist, rimski papa. 

** Toga su nažalost samo svjesni braća Dimond, sedevakantisti, pa objašnjavaju kako taj Kefa kojem se je u lice suprostavio sv.Pavao, nije bio sv.Petar-Kefa, nego netko drugi koji se isto tako zvao.
Da, hvatanje utopljenika za slamku, ali barem su svjesni da kao papisti, ne mogu prihvatiti da se netko od kršćana može u lice suprostaviti tobožnjem nezabludivom Hristovom zamjeniku.
To što se Dimondi pak otvoreno i sa sprdnjom odnose prema 'nezabludivima' iz Rima s kojima se ne slažu, je druga priča koja dokazuje kako je papizam propali milenijski projekt kojeg ne može spasiti niti sedevakantizam.