ponedjeljak, 29. srpnja 2019.

Vlak smrti

Tado Jurić, profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta imao je razgovor s novinarom KANA (rimokatolički mjesečnik) po pitanju nestanka Hrvata u BiH i općenito.
Sjećam se kako je pred tridesetak godina na sličan način koristeći statistiku, upozoravao nas župljane Risike pokojni rimokatolički svećenik N.Uravić.
Malo tko je tu neumoljivi statistiku i upozorenje pred nestankom uzimao zaozbiljno, jer nestanak se je stvarno dogodio (to što nas još ima u nekom malom broju ne znači da selo više postoji, i kad se selo bavi poglavito samo s turizmom, onda je to selo samo po imenu).
Zašto nitko ili malotko nije htio da mu se upali crvena svjećica za uzbunu?
Zato što su svi podsvjesno sebe vidjeli kao pripadnika neke veće zajednice od samog sela, pa ako selo propadne, ta zajednica ne će i oni će opet imati svoje, sada malo veće i prostranije 'selo' (ne zove se bez razloga danas svijet globalnim selom).
Problem je puno dublji i širi, jer propast jednog sela slika je propasti i gradića, i gradova i države i cijelog naroda, pa na kraju i cijelog čovječanstva.
Bijeg u gradove ili u druge države ne može nas spasiti od propasti kao što nitko ne može pobjeći od svoje sjene.
Ovdje aludiram na smrt, ali ne radi se o fizičkoj, nego duhovnoj smrti koja joj prethodi.
Prije nego što je selo nestalo, bilo je na smrt duhovno bolesno.
Ista stvar se, kako napomenuh, događa s gradovima, državama, narodima, u konačnici s čovječanstvom.
I kako se zove ta duhovna smrtna bolest?
Oholost, uzaludna nada i htijenje ljudi da postanu božanski sretni bez Boga, da budu živi bez izvora Života.
Selo je moglo živiti dok su se u selu, kao cjelini, Bog i Njegovi zakoni smatrani vrhovnima, iznad svakog zemaljskog zakona, iznad svake ljudske sebičnosti.
To je najbolje bilo vidljivo po tome što se vrata kuća nisu zaključavala.
Zato što se je predmnijevalo kako su susjedi pravi kršćani koji mogu nekad pasti u napast krađe, ali će se nakon toga ili pokajati pa vratiti ukradeno, ili će ih biti toliko strah od ostracizma sela ako ostanu bez časti umrljane krađom, da se na taj korak ne će usudili.
Jer ljaga nije u tom slučaju pala samo na njih, nego i na njihov rod koji tada postane de facto ekskomuniciran, duhovno izbačen iz sela.
U takvim uvjetima praktično sudovi su bili nepotrebni.
Dobar pak znak kako je Risika duhovno obolila bilo je sve više i više slučajeva nakon drugog velerata kad su i braća međusobno se parničila na sudovima.
Ako selo ne može razriješiti te koji puta neizbježne sukobe, zar je netko stvarno pomislio da će selo opstati (ili župa, budući nitko od kršćana ne bi smio kročiti u crkvu ako nije izmiren ne samo sa svojim bratom, nego sa bilo kime)?
Uz to došla je zmijska propaganda komunizma i humanizma kako je sve ono staro bilo loše za ljude, kako nam se smiješi neposredna sretna budućnost ako to staro napustimo, a hrabro prihvatimo novine (ne mislim u toj riječi na papir na kojemu se tiskaju laži).
Da je ovo bila samo stvar komunizma, onda ne bi propala, koji put i brže, sela na zapadu.
To je bila puno starija laž koju je zapad iznjedrio s humanizmom i renesansom, to jest oživljavanjem grčko-rimskog poganstva. 
Taj vlak u kojem je vlakovođa otac laži i čovjekoubojica od početka, ukrcao je skoro sve ljude i odveo ih sa sela, najprije duhovno, a onda i fizički.
Laž tehnologije ili vještine svladavanja prirodnih sila koja će se staviti na raspolaganje čovječanstvu za njegovu dobrobit, je gorivo koje pokreće lokomotivu istog vlaka smrti.
Čak i sad kad vidimo da nam tehnologija nije donijela slobodu i moć, nego ropstvo i nevolju, tjelesnu (strahoviti porast bolesti imunloškog sustava) i duhovnu (ovisnosti i zlo koje se širi medijima koji bez moderne tehnologije ne mogu postojati), nemamo načina zaustaviti taj vlak koji juri sve brže i brže.
Možemo samo iskočiti iz vlaka, ali svi se bojimo kakve ćemo imati posljedice iskakanjem iz jurećeg vlaka.
Stoga se nadamo kako je vlakovođa bar donekle  čovjekoljubac, te nam tehnologija ne će biti Damoklov mač nad vratom.
Nadali smo se - ako nestane Risika, preseliti ćemo se u Rijeku, ako nestane Rijeka ili postane tamo neizdrživo, preseliti ćemo se negdje zapadnije, ili to može biti sjevernije u Zagreb, ali se radi o istom bijegu i odgađanju suočavanja s pravim problemom - sa smrću.
Jer da su stari Risičani stvarno vjerovali da je smrt smrću Hristovom pobjeđena, onda bi stali na stranu Pobjednika nad smrću, odbili bi golicanje Zmije koja im je obećavala božansku sreću bez Boga i poštovanja Njegovih zakona, odbili bi i laži titoizma-komunizma kao i liberalizma, kao i lude vjere kako će nam vjerno služiti tigar tehnologije, kao i vjere da će nam prostituiranje gostoprimstva koje se ljepše naziva turizmom osigurati bogat život i sigurnu i mirnu starost.
I kad današnji mladi, koji bi trebali biti budućnost i blagoslov starih, bježe trbuhom za kruhom na zapad, nikamo ne će pobjeći od istih problema.
Štoviše, dolaze u tuđu zemlju i imaju manje mogućnosti iskočiti iz onog vlaka smrti jer tamo vlak juri još i brže i bliže je provaliji nego ovdje.
Nekad su govorili našim precima - ceste i željeznice donijet će vam život u sela.
Ima li veće laži od te?
Pa preko tih cesta gradovi su usisali sela ostavši samo starce na selu.
Jesmo li zadovoljniji sada kad imamo prometala koja nas mogu odvesti začas i bez muke na drugi kraj svijeta, u kojem je isti McDonalds i bilo koji drugi 'oltar' vrlog novog svijeta kao i u našem gradu?
Ili su bili zadovoljniji naši preci hodočasteći do nekog obližnjeg svetišta i tako doživjevši stvarnu ljepotu razlike i raznovrsnosti krajeva koji nisu bili tako prokleto standardizirani i globalizirani kao danas?
Jesmo li sretniji kad zabavu nalazimo zureći u ekrane, ili su bili sretniji naši preci koji su imali sijela i prela i plesove i pjesme sa svojim susjedima?
Jesmo li svjesni da je Zmijina laž tehnologije i novog vrlog svijeta pod parolom raznovrsnosti uništala skoro svaku raznovrsnost?
Svakome je jasno da kad se različita pića izmješaju u koktel da se ona više ne mogu vratiti u prethodno stanje, te da više nema raznovrsnosti, nego samo jedan okus.
A okus novog, zmješanog, unificiranog, globaliziranog svijeta u kojem je vlakovođa naš stari neprijatelj nije dobar, nego od njega nam već trnu zubi.
Da, nema druge nego skočiti iz tog vlaka prije njegove posljednje stanice.
Čega da se bojimo?
Vraćajmo se k Ocu ponizno kao raskajana djeca koju je obmanuo knez ovoga svijeta kojem se kraj sve više bliži.
Gubitak sela, gradova, država, naroda nije ništa što bi nas trebalo ostaviti u depresiji.
Jer naš pravi dom je Nebeski Jeruzalem kojeg već možemo predokusiti.

četvrtak, 25. srpnja 2019.

Od groba do Sudnjeg dana

RKC me je učila nekad kako nakon smrti ljudska duša odlazi na osobni sud pred Bogom koji donosi jednu od tri moguće presude kamo će duša otići:
- Raj,
- Pakao,
- Čistilište.
Nadalje, Čistilište je samo privremeno mjesto muka u kojem se duše muče u vatri kao i duše u Paklu, pa nakon izvjesnog vremena one se očiste od krivnje neiskajanih lakih grijeha i neiskajanih smrtnih grijeha koja su ispovijedili, te idu u Raj.
U Pakao pak idu svi koji ne pripadaju RKC, kao i rimokatolici koji su umrli s nekim neispovjeđenim smrtnim grijehom.
Za duše u Čistilištu se daju Mise i mole se molitve kako bi čim prije izašli iz mjesta muka.
Na kraju, na koncu vremena kad Gospod Hrist dođe u slavi suditi žive i mrtve, dogoditi će se Opći sud. Dakle Hrist dva puta sudi istu osobu, najprije nakon smrti, i posljednji put na Općem sudu.
Nakon tog suda postojati će samo dva mjesta, Raj i Pakao.
Prvi je mjesto vječnog blaženstva, drugi je mjesto vječnih ognjenih muka.
Međutim taj nauk kojeg RKC naviješta već tisuću godina ne može se pomiriti niti s naukom Crkve iz prvog tisućljeća, ali niti s tekstom iz Evanđelja.
Ne radi se samo o neslaganju s istočnim dijelom Crkve, jer recimo zabilježeno je kako je sveti rimski papa Grgur Veliki*, kojeg Crkva naziva i Dijalogistom - Dvojeslovom, bio zanesen pravednošću rimskog poganskog cara Trajana, te je izmolio njegovo oslobođenje od Pakla.
Rimokatolici će odmah na ovo skočiti s odgovorom:
"Nemoguće, iz Pakla u kojem je vječna ognjena kazna nitko se ne može spasiti!
To je sigurno neka izmišljotina jer sveti papa ne bi nikad molio za nekog tko je u Paklu i još k tome se nije nikad ni krstio**."
E pa varate se.
Jer doista nitko se ne može osloboditi vječne kazne nakon Posljednjeg suda, samo vi zaboravljavate da do tog Suda još nije došlo.

Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 
Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 
stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’  
Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’
I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.

Mt 25



Shvaćate li da se nigdje niti u Bibliji, niti u nauci Crkve odnosno kršćanskih otaca ne spominju dva suda na kojima je Gospod sudac, nego samo i jedino Posljednji sud?
Obično rimokatolički teolozi opravdavaju tu novinu o dva suda da se na prvom sudi pojedinoj osobi, a na drugom Posljednjem sudu svi ljudi koji su ikad živjeli slušaju životopise svih ljudi tako da će se svi tajni grijesi, od najmanjeg do najvećeg, iznijeti na vidjelo svih.
Zamislimo koliko bi to tek trebalo trajati. Barem desetljećima.
I zašto bi bio netko tko odlazi u Raj zainteresiran da sazna sve grijehe svih ljudi?
Ili onaj tko odlazi u Pakao, zar da nalazi utjehu u tuđim grijesima?
I zašto bi se prokletnici čudili što ih Sudac osuđuje na Pakao, ako su već na prvom osobnom sudu nakon smrti osuđeni na Pakao?
Ne, postoji samo jedan Sud i oni koji su se suobrazili Hristu znati će sve što mogu znati o svima i to momentalno, a to znanje uključivati će spoznaju da prokleti mrze svim svojim bićem Ljubav koja ih i dalje ljubi, i ta ista Ljubav, nestvorena Božja energija koja kao rijeka ističe iz Gospoda Hrista (u nebeskom Jeruzalemu) biti će njima vatra koja ih pobožanstvljuje, a koja prokletnike muči poput fizičkog ognja.
Ista Ljubav jednima je blagoslov, drugima prokletstvo.
Što onda biva s ljudima nakon smrti do Posljednjeg suda? 
Crkva nema dogme o tome, i ako je dosad nije bilo znači da je ne će biti do konca vremena.
Zašto bi nam Bog trebao sve otkriti?
Zar nije dovoljno znati da ćemo svi biti pravedno suđeni na Posljednjem sudu i to prema našim djelima?
Zar to nije dovoljno da se trgnemo od ropstva strastima*** jer iz istih nikako ne mogu doći dobra djela nego samo grijesi?
Vjera je bez tih dobrih djela i pokajanja zbog učinjenih grijeha mrtva, ma što god o tome govorili i pisali protestanti.
S druge strane vjerujemo i molimo se Bogorodici, apostolima, mučencima, svecima jer znamo da su oni kod Boga, da se mogu založiti za nas kod Boga.
To znači da su neki nakon smrti otišli onamo kamo je Gospod poveo duše iz Abrahamovog krila.
Štoviše tamo gdje je Gospod, tamo je Raj, kad je Gospod sišao u Pakao, tamo (u Abrahamovom krilu) je bio Raj i pobjeda nad smrću koju je Gospod svojom smrću izvojevao.
Također znamo da je Gospod Hristos uzašao na Nebo, stoga duše nakon smrti, prema vjerovanju mnogih, putuju put Neba.
Mnogi koji su se vratili iz smrti opisuju put kroz tunel na čijem kraju je Svjetlo.
Međutim u tunelu je mrak, sv.Pavao nam kaže kako nam nije boriti se protiv krvi i mesa, nego protiv demonskih sila u Podnebesju.
Stoga je vrlo vjerojatno put do Neba prepriječen od demona kad ovi prepoznaju dušu opterećenu strastima i grijesima.
I onda takve duše padaju u Podzemlje, u Pakao, ili u Had prema grčkoj riječi.
To ne znači da te duše padaju u jezero ognjeno, nego padaju ili ostaju u istom duševnom stanju ropstva grijesima kojeg su imali i u trenutku smrti (sve dakle ovisi o tom najvažnijem trenutku života, o smrti).
I kao što nisu imali niti mira u smrti zbog neugašene vatre strasti, tako će i do Sudnjeg dana biti u toj vatri jer ih ne će moći zadovoljiti.
Nešto poput fantomske boli kad bolesnika boli noga koju više nema, jer primjerice onaj tko je rob hrane želit će hranu, a tijela ne će imati niti hrane, i tako sa ostalim strastima****.
Nešto poput velike apstinencijske krize narkomana kojoj se kraj ne nazire.
I pri tome nitko ne muči te duše, pa ni demoni (koji su u Podnebesju, ali će biti bačeni u Pakao na koncu vremena), oni sami sebe muče u samoći.
Međutim, i za takve duše se može moliti, i takve duše moguće je osloboditi ropstva strastima.
Crkva u svojem pogrebnom obredu moli za oproštenje grijeha pokojnika.
To nije utvaranje, nego stvarno Bog može oprostiti grijehe tom pokojniku iako se isti nije ispovijedio prije smrti.
Koliko sam čitao, uvjet je da je pokojnik vjerovao u sv.Trojstvo, i imao pokajanje u svom životu.

Prigodno pogledajte i poslušajte 50-ti Davidov pokajnički psalam kojeg pobožni pravoslavni mole svako jutro:



Na slijedećem videu o.Aquaro govori o duši nakon smrti.


J.Pageau po svom dobrom običaju objašnjava ikonu Posljednjeg suda:




* Po tom papi rimokatolici daju za svoje preminule 70 tzv. Grgurovskih Misa.
** Ta zabluda je posljedica krivog nauka bl.Augustina o istočnom grijehu koji je RKC prihvatila.
*** Kako J.Pageau objašnjava ikonu Posljednjeg suda, strasti su prikazane kao ribolika čudovišta koja gutaju ljude.
**** O.Aquaro u svom predavanju navodi kakav će hendikep imati oni koji su robovi bluda, a imati će mrtvo raspadnuto tijelo ili vjerojatno slićno nakon uskrsnuća jer ne će imati slavno uskrslo tijelo, nego njegovu suprotnost.

nedjelja, 21. srpnja 2019.

Vijesti iz svijeta zombija

Vijesti iz zombi svijeta o kojima sam u prethodnom tekstu pisao nastavljaju se:




Neke se ponavljaju očito.
Naravno Jonathan Pageau je stepenicu više od ostalih vlogera zombi svijeta koji obično samo navode bizarne vijesti i čude im se (vjerojatno niti to više).
On zombi svijet i njegove fenomene simbolički objašnjava.
Tako je sada 'simbolizirao' fenomen 'Storm Area 51' i trend da se napadnu 'sabirni logori' za ilegalne imigrante.
U tome vidi odnos raspadajuće civilizacije prema nepoznatima, onima s ruba, koje netko vidi kao čudovišta (što je normalni pogled) ili kao spasitelje, bilo tehnološke (gosti iz 'svemira' donijeti će nama tehnologiju koja će riješiti sve naše probleme) bilo biološke (imigranti će nam osvježiti 'krv').
Što se posljednjeg tiče, neki hipi zombi napao je oružjem logor za ilegalne imigrante kako bi ih oslobodio terora.
Zombima logika nije jača strana, jer logoraši nemaju niti najmanju namjeru vratiti se u slobodu svoje zemlje, nego žele ostati u toj zemlji terora.
Ništa manji zombi nisu oni koji vjeruju da vojska SAD u državi Nevada na svojem području zvanom '51' drži zatočene izvanzemaljce i njihovu tehnologiju kako se dobrobiti iste ne bi proširili svijetom.
Stoga su isplanirali napad na to područje kako bi spasili svijet.
Navodno na stotine tisuća zombija prijavili su se u toj plemenitoj misiji.
Vjerujem da i vi sigurno imate poznanike koji vjeruju da nas izvanzemaljci (ili općenito tehnologija, bilo ona stvorena od ljudi ili od demona-izvanzemaljaca) mogu spasiti (ta malo tko nije bio dirnut holivudskim propagandnim filmovima poput Spielbergovog filma "ET", tako da se može reć kako je svjetska elita strpljivo i ustrajno pripremala teren za nastambu zombija).
Što je zajedničko tim dvjema vrstama zombija?
To što traže spasenje tamo gdje ga nema, to što traže spasenje od stvorenja, a ne od Stvoritelja. 
Treba tražiti spasenje od samog sebe jer smo oprljani strastima i tako robovi demona.
Demoni nas ne mogu spasiti, štoviše oni nas ne žele pustiti iz njihovog ropstva.
Isto tako sebeljublje zapada koje ga je dovelo do iščeznuća, ne će se riješiti s imigracijom koja još nije dostigla taj stupanj degeneracije, ali će ga i oni zadobiti kao što virus epidemije dobivaju zdravi kad dođu u dodir sa zaraženima (a vjerujem da su i ti imigranti već zaraženi od prije zombizmom).
Zombi se ne mogu izliječiti tako da se množe s nezombijima.
Jer zombizam nije genetski problem, nego duhovni.
Stoga zavapimo jedinom Liječniku koji nas može i želi ozdraviti.


P.S.
I jedan hrvatski novinar upotrijebio je riječ "zombi" kako bi opisao suvremenike.
Postavio je i dublje pitanje smisla tehnologije (znanost o vještini) i poduzetništva, povezujući to sa (bez)smislom života.
Prozaično, ako nam tehnologija omogućava lijenost, a lijenost je put u dehumanizaciju i otvaranje vrata paklu i strastima, onda tehnologija u pravilu ne može donijeti dobre plodove.
Stoga, kad bi gore spomenuti zombiji bili u pravu, te da stvarno na adresi 51 Nevada se nalaze zatočeni izvanzemaljci i njihova tehnologija, njihovim oslobađanjem ne bi nastalo blagostanje, nego bi se zombizam samo udeseterostručio i bio bi nalik Huxleyevom "Vrlom novom svijetu".

I hvala Bogu, postoje ljudi koji nisu otpisali zombije, nego ih ljubavlju Hristovom mjenjaju i liječe:


 

subota, 13. srpnja 2019.

Truljenje i raspad, zombi revolucija

Jučer smo proslavili apostolske prvake, sv. Petra i sv.Pavla.

Usput, ikona ukazuje na istinu kršćanstva kako su ta dva apostola, jedan apostol židova, drugi apostol pogana, nositelji Crkve, a da je temelj ili kamen zaglavni (kojeg odbaciše židovi kako svjedoči sv.Ivan Teolog-Evanđelist) i glava Crkve Gospod Isus Hrist, a nikako niti sv.Petar, a kamoli rimski episkopi.


Pravoslavni vjernici prethodno su imali višetjedni post za vrijeme kojeg je bio blagdan sv.Ivana Krstitelja, za kojeg je Gospod Hristos rekao da je bio Ilija, ili točnije da je bio Ilijinog duha (to je odličan primjer simboličnog govora).
S druge strane vjerujemo kako će pravi Ilija pojaviti se pred drugi slavni dolazak Hristov, a za vrijeme vladavine Antihrista.
Koliko smo daleko ili blizu tih apokaliptičnih događaja?
Svjedoci smo raspada obitelji, naroda, društva, država i religija.
Ali to nije nešto što bi se moglo okarakterizirati vladavinom Antihrista, nego vremenom kad vladavine jedva da ima, jer društvo izgleda kao na najjačem programu centrifuge, praktično nema poveznice među ljudima koji bi trebali tvoriti društvo. 
Bez središta ništa ne može postojati, ili barem ne može funkcionirati onako kako bi trebalo.
Stoga vjerujem da su ova luda centrifugalna vremena pokidanog ljudskog društva idealna za objavu Antihrista koji će obećati, duboko nesretnim i prestrašenim ljudima, smisao oko kojeg će se ponovno ujediniti.
To će biti lažno središte, jer jedino središte može biti Hrist koji je Život, to jest onaj koji sve održava u životu i u bitku jer je jedino nepresušno vrelo života (nestvorene Božje energije).
A sad ću priložiti video odličnog Jonathana Pageaua koji se dotiče često u svojim porukama naizgled nevažnih stvari.
U ovom slučaju radi se o trendu da 'ljudi' na socijalnim internetskim mrežama objavljuju fotografije ili videa na kojima u trgovinama uzimaju sladolede s polica, ližu ih i onda vraćaju na police (ne radi se o tome da oni nemaju novaca kupiti sladoled, nego oni žele poniziti nekog anonimnog kupca koji će taj sladoled kupiti) ili otvaraju boce s pićem i onda pljuju u boce.
Imamo dakle ljude, ili ih se treba ispravnije zvati zombijima*, koji nepoznatim ljudima žele zlo, žele ih poniziti čim više mogu (to nije uopće dalako od toga da im žele smrt s kombinacijom kanibalizma).
Ustvari uvijek je bilo takvih ljudi, ali oni su bili na marginama društva ili su tajili svoje naopake sklonosti jer su se bojali da će ih društvo žestoko kazniti, možda i kazneno usmrtiti.
Sada su ta čudovišta zauzela glavne ulice na kojima paradiraju i otvoreno prijete onima koji ih ne će priznati da su oni glavni.
Suprotna strana od društva nije nenormalno ili naopako društvo, nego anarhija, truljenje i raspad posljednjih tragova društva.
Društvo koje bi vodila čudovišta jednostavno ne može postojati.
Isto tako država koja ne čuva svoje vanjske granice od onih koji nezakonitim putem ulaze u zemlju na sigurnom je putu nestanka.
Dakako ne radi se samo o državi, nego i o društvu.
Ako ne možete vjerovati da nije hrana u dućanu otrovana od nekih zombija, onda dućan više ne može niti postojati, nego eventualno razmjena dobara između dobro poznatih pojedinaca.
Ako policija mora pustiti prijestupnike zakona i prestati štititi granice države, onda de facto u društvu nema policije i države, i ljudi se moraju samorganizirati radi zaštite svojih života i imovine.
Pred par dana sam pročitao kako su u SAD-u policajci koji su mirno ispijali svoju kavu, pozvani od vlasnika ili šefa ugostiteljskog objekta (mislim da se radi o lancu "Starbucks") da izađu van jer je jedan zombi ušao i kad je vidio policajce otišao je do šefa te mu se požalio kako se osjeća nelagodno u istoj prostoriji s policajcima.
Poanta je što taj čovjek nije imao kriminalni dosje, nego je pod utjecajem medija počeo policajce smatrati kao stvarne kriminalce.
I nije to bio neki 'desničar' koji osuđuje policajce što ne čuvaju državnu granicu, nego je to zombi koji ne može tolerirati nikakve policajce jer su oni po definiciji redarstvenici, oni koji se brinu o javnom redu, dok zombi prezire red.
Da ne nabrajam dalje kako se sodomiti smatraju mučenicima i žrtvama ako samo netko na nekoj socijalnoj mreži citira sv.Pismo ili kaže da je protiv braka sodomita.
Ako je nekad bio ideal u društvu biti junakom koji se žrtvuje za neku pravednu stvar, sad je ideal biti zombi koji proganja normalne ljude, a ako mu se netko suprostavi onda taj viče i zapomaže kao da mu se ovaj nije samo verbalno suprostavio ili odgovorio na njegovo provokativno ponašanje, nego kao da mu ovaj kožu čupa kliještima.
Zombi se hrane s normalnim ljudima, ali imaju jedan grdni problem prehrane.
Jer na kraju će svi postati zombi i nestati će zombima hrane.
Postotak zombija zasad ubrzano raste, i znajući Otkrivenje znamo da će ljudsko društvo ipak postojati kad se Hrist u slavi pojavi, da će to društvo biti protiv Njega.
Zombiji su dakako isto protiv Života, ali oni ne mogu tvoriti društvo kao što virusi i bakterije mogu napadati organizam, ali ga ne mogu tvoriti.
Zato ponavljam, zombizam će rasti dok normalni ljudi ne postanu toliko očajni da će prihvatiti i Antihrista da ih izbavi od zombija.
Preostali kršćani ne smiju nikako se identificirati s tim očajnicima (a još manje s zombijima), nego strpljivo, u molitvi, postu i pokajanju, uz svetotajinski život Crkve, čekati Dan dolaska Gospoda Hrista.


* Zombiji su živi mrtvaci. Pojam dolazi od afričkih primitivnih poganskih religija koje vjeruju da se neki mrtvaci, uz pomoć magije-vračeva, vraćaju iz grobova s nadljudskom snagom i de facto besmrtnošću te tako teroriziraju žive ljude (na kojih ih upućuju vračevi - hoće li tako Antihrist upravljati s živim mrtvacima?) kojih ubijaju i hrane se s njihovim mesom i od njih stvaraju nove zombije.
Vrlo je sličan pojam vampira, samo ovdje se ne radi o jedenju ljudskog mesa, nego o pijenju ljudske krvi koja je simbol života.
Naravno, niti zombiji niti vampiri u stvarnosti ne postoje.
Eventualno mogu demoni uzeti obličje nekih mrtvih ljudi i tako glumiti zombije ili vampire (što se je najvjerojatnije dogodilo u slučaju zombija i vampira u kulturama koje u njih vjeruju).
Međutim, simbolično zombiji predstavljaju sve žive ljude koji de facto nisu živi jer su prekinuli doticaj sa Životom-Bogom radi toga što su više voljeli grijeh od života, a kako se od Svedržitelja nikako ne može pobjeći nego jedino u ništavilo (a čak niti to nije moguće jer isti Bog i zombije održava u njihovom mizernom životu), tako su oni umjesto Boga u svom bijednom životu u središte stavili ništavilo i mržnju prema Bogu i općenito životu.
Možemo ipak razlikovati zombije od 'običnih' griješnika zato što ovi drugi znaju da grijeh nije nešto dobro, znaju se kajati zbog grijeha i tražiti pomoć od Boga u borbi protiv grijeha (što je sudbina svih kršćana prije nego što se deificiraju), dok prvi zavole grijeh u toj mjeri da žele i druge ljude zaraziti s tom bolešću.
Oni preziru sve što je dobro, lijepo, sve što ukazuje na red i sklad jer znaju da iza toga stoji Bog.
Takvi nalaze posebni užitak kao i demoni kad unište nečiju nevinost i čistoću.
Sodomiti su tipični zombiji jer svjesno ljube ono što je Bogu i svim normalnim ljudima odvratno, to jest jalovi spolni užitak koji je povezan s ljudskim otvorom iz kojeg izlazi izmet, tvar u kojoj više nema niti života niti hrane i koja stoga s razlogom smrdi jer je Bog tako htio da nešto što je jalovo ljudima smrdi.
Tako i sodomizam smrdi u duhovnom smislu, a oni koji u tom smradu nalaze užitak su živi mrtvaci koji žele svoju boleštinu, s posebnim užitkom, raširiti među djecom i onima koji su normalni i čisti.

Zombi revolucija se izuzetno širi preko svih drugih revolucija, seksualne, (anti)kulturne, drogeraške.
Evo jedan novinski tekst koji u ime razuma i empatije traži legalizaciju svih narkotika u javnoj prodaji.
Možemo samo zamisliti koliko ima takvih još tekstova, knjiga, studija, filmova koji hlebince uvjeravaju kako će svijet biti bolji kad ih okruže narkotički zombi.

P.S.
Ako ste čitali komentare na Pageauev video, onda ste primijetili da ga neki pitaju da objasni što se to događa kad neka ženska 'zvijezda' prodaje svoju prljavu vodu nakon kupanja svojim zomboiranim štovateljima.
Radi se o istoj želji uprljati, poniziti, poništiti bilo kakvo ljudsko dostojanstvo, pa i vlastito (što rade ovi idioti kupujući tu šporku vodu od isto takve žene).
Možda je prava riječ - sotonizam, koji je postao službena ideologija ovog raspadajućeg društva (što nas ne smije iznenaditi jer vidjeli smo kakve se poruke šalju na početku i kraju Olimpijskih igara).



Nisam izdržao ne staviti ovu turbo-folk (ima i techno verzija) parodiju s temom zombija.



Jel to stvarno parodija ili ulazimo u to vrijeme?
Vjerujem da su se autori htjeli narugati, ali su nehotimično postali proroci.
I pitanje je na kojoj je strani 'Horros Biske', ili oni koji slušaju njegovu glazbu, na strani zombija, ovih koji se boje zombija, ili onih koji se jedino Boga boje i Njemu se utječu.
Nešto mi govori da, iako znaju da je to sprdnja, da će na kraju i oni postati zombi.
Ima niz slučajeva kad su oni koji su nešto konstantno parodirali, na kraju to isto prihvatili.




nedjelja, 7. srpnja 2019.

Previdjeti predvidjeti

Kratki osvrt na Augustinovu zabludu predestinacije koju je prihvatila RKC, pa zatim odbacila(?), a koju i dalje drže neki protestanti.


„Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.“
Rim 8,29-30
Kao što je promijenio smisao Pavlove rečenice Timoteju ("Bog želi da se svi ljude spase" u krivu interpretaciju "Bog želi da se spase (samo) svi Njegovi izabranici") tako je ovdje, hotimično ili nehotimično, previdio da u rečenici stoji kako je Bog najprije predvidio, a zatim predodredio.
Što to znači? 
Prvo ne radi se o nečem u Božjoj suštini, jer bi onda Bog morao (onda bi On bio predodređen od 'Nečeg' da bilo što učini, a to bi bio paradoks i negiralo bi Božju slobodnu volju) ljude stvoriti, predvidjeti, predodrediti, spasiti i proslaviti, nego o nečem što je vezano uz Božju energiju (koju je RKC odbacila budući se ta istina Crkve nije slagala s grčkom filozofijom o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koju je RKC prihvatila).
Dakle, budući je Bog sveznajući, On je i prije nego što je stvorio svijet i ljude u njemu, (pred)vidio ljude koji će prihvatiti Njegovu milost, za razliku od ostalih koji će svojom slobodnom voljom milost odbaciti, i te je ljude predodredio, pozvao, opravdao i proslavio (ili će proslaviti).
Samo jedna riječ koja je namjerno ili nenamjerno previđena, stvorila je zabludu predestinacije po kojoj Bog arbitrarno ne želi da se svi ljudi spase, nego samo neki koje je On iz neznanog razloga, izabrao za spasenje.
Autor knjige "Ognjena rijeka" stoga tumači kako je ista zabluda stvorila na shizmatičnom rimskom patrijahatu uvjete za nastanak ateizma, koji to ustvari i  nije, nego je mržnja prema toj slici Boga.
Zanimljivo je kako me neki rimokatolici, koji na blogu komentiraju, optužuju da sam postao 'pravoslavni protestant', te de facto brane Augustinovu predestinaciju kao da su baš oni protestanti kalvinisti, ili rimokatolici jansenisti, ili da su srednjovjekovni rimokatolici koji još nisu odbacili augustinizam.
Zašto onda ne brane janseniste koji su samo nastavili s augustinizmom kad ga je RKC odbacila?
Na ovom blogu, dok sam bio rimokatolik sedevakantist branio sam i predestinaciju i janseniste (koji nisu ništa novo izumili nego su branili dotadašnji augustinizam kojeg je RKC nekoliko stoljeća ranije odbacila) jer sam bio dosljedan - ako je RKC prava Crkva i koja je prihvatila u prvom tisućljeću predestinaciju, onda ta doktrina je istinita budući Crkva ne može naučavati zablude.
Odgovor na gornje pitanje je - lako je tući po 'pravoslavnom protestantu' ili po jansenistima.
Pokušajte to po 'nezabludivim Hristovim vikarima' s adresom u Rimu koji su najprije prihvatili i onda odbacili augustinizam, ali ne na drugom vatikanskom, nego stoljećima ranije.

P.S.
Također primjetio sam kod rimokatoličkih komentatora da 'zajedno s prljavom vodom bacaju dijete'.
Tako jedan od njih, svjestan valjda kako je Augustin pogriješio s predestinacijom, navodi kako su kršćanski oci redom krivi što je Crkva prihvatila krivo brojanje deset zapovijedi Božjih.
Znači, ako je RKC naučavala zabludu augustinizma, onda treba optužiti Crkvu i kršćanske oce da su zabrljavili s Dekalogom.
Međutim to je lažna optužba, jer Crkva ima Dekalog koji se razlikuje od onog RKC.
Svatko se u to može uvjeriti. 
Problematično je što imate ludu nakanu, ako je RKC zablude naučavala, onda treba pod svaku cijenu naći dokaze kako je i Crkva naučavala zablude.
Jeste li svjesni da time želite dokazati kako je cjelokupno kršćanstvo zabluda?
I prije ili kasnije, ako budete ustrojavali u papizmu, ili ćete postati ateisti ili ćete prijeći u neku neistinitu religiju, umjesto da se vratite majci Crkvi.