subota, 7. rujna 2019.

Речник технологије

Nisam znao, sve do maloprije, kako je 1981. beogradski studentski časopis "Vidici" izdao u posebna dva broja nešto što su prozvali "Rečnik tehnologije".
O važnosti tog događaja i samog riječnika pokušati ću nešto napisati na blogu.
Dakle, to izdanje dogodilo se je ubrzo nakon smrti jugoslavenskog komunističkog diktatora J.Broza.
Stariji će se sjetiti kakva su to vremena bila.
Tada sam išao u prvi (ili možda drugi?) razred srednje škole, prezirao sam komunizam i to čak javno, pa sam rekao svojim 'drugovima' u razredu - što se čudite da su mnogi plakali kad su čuli za smrt Tita, pa tako je i bilo kad je umro Staljin ili Mao.
Poslije sam još više radikalizirao svoje javni izričaj pa sam završio na milicijskom ispitivanju uz prijetnju da ću završiti u popravnom domu, a cijeli razred je rasformiran.
Ono što sam tada primjećivao je bila činjenica kako su beogradski intelektualci, umjetnici i studenti, kudikamo više kritični prema komunizmu, nego što su to bili zagrebački ili riječki.
Doduše, mnogi kažu da je to posljedica hrvatskog aristocida 1945. ili sloma hrvatskog studentskog pokreta 1971, i vjerojatno su u pravu.
Situacija je bila ipak takva da su Hrvati imali daleko najveći broj političkih zatvorenika i emigranata, pa je za nas obično vrijedilo - antikomunisti su u zatvorima, a hrvatski intelektualci pišu optužbe protiv njih, ili odobravaju progone ili šute o njima, dok su srpski intelektualci i umjetnici, ne svi, tradicionalno bili nepovjerljivi prema komunizmu ili u oporbi prema njemu.
Stoga "Rečnik tehnologije" nije mogao nikako izaći u Zagrebu tih godina.
U Zagrebu su tada mogli izaći tekstovi (pa je tako i izašla Šuvarova 'bijela knjiga') koji traže zabranu ili kažnjavanje onih koji stoje iza beogradskog studentskog lista i samog riječnika.
I još jedna moja prosudba koja je možda pogrešna.
Hrvatska oporba jugokomunizmu bila je prvenstveno temeljena na obrani hrvatske ideje, državotvornosti i opstanka naroda, dok je srpska oporba imala više ideološke postavke.
To se može obrazložiti s činjenicom kako je hrvatska elita de facto ili ubijena ili prognana 1945. pa su svu vlast nesmetano mogli preuzeti hrvatski jugokomunisti, dok su u Srbiji jugokomunisti došli na vlast preko Crvene armije, ali isti nisu nikako u istoj mjeri postrijeljali ili prognali antikomunističke intelektualce.
Stoga se događalo da su neki hrvatski studenti pisali i širili antikomunističke letke i eventualno završili na robiji, dok su srpski mogli izdati kripto antikomunističke tekstove u studentskim novinama.
Očito je dakle bilo među vladajućom srpskom komunističkom elitom onih koji su prešutno odobravali takvu slobodu koja nije bila u komunističkoj Hrvatskoj.

A sad nešto više o Riječniku.
Riječnik je namjerno napisan kaligrafskom rukom u vidu nekog srednjovjekovnog manuskripta.
Možda već pogađate zašto.
Zato što se Riječnik može smatrati priručnom knjigom nekog (kršćanskog?) misionara koji dolazi u poganske krajeve i opisuje pojmove-riječi poganske religije koju imaju starosjedioci.
Ta religija se zove tehnologija.
I kako će misionar koristiti pogansku religiju tehnologije za izdavanje svoje knjige?
Naravno da ne će, nego će knjigu svojom rukom napisati (ipak je Riječnik tiskan).   
U Riječniku se pod pojmom tehnologije navodi kako je to surogat za religiju koji smjera postati jedinom religijom.
Komunisti su imali problema kamo će svrstati autore Riječnika (koji je osuđen i stavljen u ropotarnicu zaborava), u krajnju ljevicu ili u krajnu desnicu.
Isti bi problem imali i današnji novinari i dežurni intelektualci.
Ili bi možda našli ladicu ili napravili novu:  arhidesničari - protivnici svega od renesanse nadalje.
Svakako, ta skupina beogradskih studenata (poznata beogradska pop skupina "Idoli"* bila je s tim krugom povezana) nije bila prva u svijetu koja je predvidjela i uočila opasnosti tehnologije.



Postojali su prije toga ludisti ili "unabomber" Ted Kaczynsky , pobunjeni profesor matematike o kojem sam u početku pisao na blogu.
Ipak, oni su iza sebe ostavili ovu zanimljivu, ezopsko-enigmatsku knjigu koja je bila u zaboravu tridesetak godina i pred nekoliko godina je ponovno 'otkrivena'.





Kako sam već odprije pisao na blogu, tehnologija kao vještina stvaranja ljudskih proizvoda, daleko je nadišla tu definiciju.
I više od toga, tehnologija danas spriječava čovjeka da bude (su)stvaratelj i umno biće.
Tradicionalni zanati nestaju jer ljudi od malih nogu udaraju u tipkovnicu ili još češće povlače prste po ekranu 'pametnog telefona' , pa nemaju više vješte prste koje su nekad ljudi stekli baveći se krasopisom u osnovnoj školi, ili rezbareći sebi u drvu igračku.
Gotovo ništa ne pamte ili se ni ne uče pamćenju, jer im je to nepotrebno budući imaju 'google'.
Ni ne razmišljaju jer imaju na raspolaganju 'umjetnu inteligenciju'.
Ni ne postavljaju sebi najvažnija pitanja o smislu, jer su neprestano zauzeti traženjem zabave preko modernih tehnologijskih medija.
Neki su pred četrdeset godina, a neki i puno ranije, znali da tehnologija ne će donijeti dobro čovječanstvu.
Problem je što ljudi, u pravilu, proročanstva ne žele čuti ako ista nisu ružičasta.
Što većina ljudi, makar bili oni i kršćani, vjeruju da se na Zemlji može uspostaviti, uz pomoć tehnologije (i 'izvanzemaljaca') i uz dovoljno prosvjećivanje ljudi, raj zemaljski.
Zar je onda čudno da kad ljudi ne vjeruju Bogu koji je Istina i koji je objavio da ne će biti dobra na Zemlji dok se ne spusti nebeski Jeruzalem i On kao Kralj nad kraljevima, nego vjeruju sami sebi ili Sotoni (od kojeg su mnogi znanstvenici ili tehnolozi dobili znanja) da je situacija na Zemlji sve više nalik Paklu?
Rješenje nije samo imati spoznaju koju su imali ludisti (da nam tehnologija ne donosi dobro), nego imati kršćanski optimizam Drugog Dolaska, novog Neba i Nove Zemlje u kojoj će biti blaženost potpuna bez ikakvih trikova tehnologije.

P.S. Ova tema je i te kako važna u Pravoslavlju :




* Pretpostavljam nakon spoznaje o Riječniku, kako nisu "Idoli" u toj pjesmi samo ironizirali komunizam (koliko se sjećam, SSSR je prosvjedovao Jugoslaviji zbog te pjesme, a neki su je, primjerice - S.Dolanc - ministar unutarnjih poslova SFRJ, htjeli zabraniti), nego i naivnu vjeru gotovo svih, i na zapadu i na istoku, kako nas tehnologija, bila ona u dimu tvorničkih dimnjaka ili u google data centrima, vodi u čarobna nova jutra.