Najbolje od punka

Nekako završetkom osnovne škole, pa nadalje u srednjoj, bilo je vrijeme kad sam došao u doticaj, kao i većina mojih vršnjaka, s punk pokretom (konac 70-tih). 
Rijeka kao lučki grad bila je uvijek spremna prihvatiti novotarije, pa ni s punkom nije bilo drugačije.
U to vrijeme u meni je narasla mržnja ili bolje rečeno osjećaj nemoći prema mrskom jugokomunizmu, tako da mi je punk izgledao kao dobar ispušni ventil ili zašto ne - modus da se postojeći sustav makar malo načme, bar da novi naraštaji ne budu idolopoklonici titoizma.
Pokazalo se je ipak da ondašnji punkeri nisu bili politički radikalni.
Današnji su još i gori, redom antife, politički korektni i vjerojatno su na nekom platnom spisu 'nevladinih udruga' iza kojih stoje najveći milijarderi svijeta.
Slovenski Pankrti ubrzo su tih godina proboja punka dobili nagradu 'sedam sekretara SKOJ-a', a neki riječki punkeri penzioneri vjerojatno imaju sada stavku u gradskom proračunu (i gradske stanove) kao što imaju maškare.
Sumnjam da su ikada takvi bili u bilo čemu radikalni, bili su 'proračunato radikalni', znali su granice preko kojih ne smiju prijeći, znali su dobro kome se ne smiju izrugivati, a da istovremeno ostave dojam buntovnika.
Međutim bilo je stvarno radikalnih koji, ako se nisu oslobodili smrtnog zagrljaja nihilizma, sada su černozemci,  crna zemlja ih pokriva. 
U našim krajevima to je bio 'satan panonski' koji je kao pravi i potpuni nihilist bio autodestruktivan što je i doslovno pokazivao na nastupima.
Nihilizam je zajednički nazivnik svih rodova punka, punk je ekstremni nihilizam za siromašne i neobrazovane mase.
Trebalo bi razlikovati dvije vrsta nihilista-punkera, oni koji koriste punk izričaj kako bi vriskali svijetu da su očajni jer ne vide smisla, takvi su radikalni i često autodestruktivni, i oni proračunati kojima je punk služio da se podignu na društvenoj ljestvici (u društvu koje je nihilističko iako to javno ne priznaje).
Ovi posljednji ni u kom slučaju ne će se zaletiti glavom u zid, eventualno će udariti nogom u zid da bi izgledalo kao da su udarili glavom, nikada ne će ići protiv onih koji imaju stvarnu moć u društvu.
Ovi prvi, ako su nekako preživjeli, čude se kako je njihov freak-strašilo izgled, kojim su pokazivali prijezir prema ostatku društva, postao danas stvar mode koju slijedi većina društva.
Stoga nije bio neubičajeno da se takvi radikalni punkeri preobrate preko noći u tradicionalne građane kojih skoro da više i nema u društvu.
Takvima je punk i nihilizam bio sredstvo da jasno kažu kako je sadašnje društvo i moderni život besmislen.
Ali sada kad i predsjednici vlada, političari i bankari se ponašaju kao punkeri nekad ili se tako žele odijevati i izgledati, onda za takve je punk izričaj izgubio smisao.
Što je značilo da su oni ipak tražili smisao u pokretu koji se definirao tvrdnjom - nema smisla.
Ovi drugi punkeri, ovi proračunati, oni su pravi nihilisti na granici ili možda s druge strane sotonizma, jer oni uživaju ako su se uspeli na društvenoj ljestvici u društvu kojeg je preplavio nihilizam.

I sad in medias res.
Devedestih godina u Kaliforniji pojavio se je neobičan 'samizdat' s imenom "Death To The World" ili prevedeno "Smrt svijetu" s podnaslovom "Posljednja stvarna pobuna".
Samo to ime nije ništa neobično za ondašnju i svjetsku punk ili death-metal scenu.

Nekoliko radikalnih-nepozerskih  punkera u pobuni protiv nesmisla (znači da nisu bili pravi nihilisti), i bijegu od duhovne, pa i tjelesne smrti, napravili su zaista nešto neobično za punkere.
Uvidjeli su da svijet ne samo da nema smisla pa nema smisla niti vriskati pred svijetom da nema smisla, nego da je svijet neprijatelj.
Još više od toga, shvatili su da oni nisu prvi koji su do toga došli.
Da su svi monasi bili 'punkeri' i to radikalni, jer su u svijetu vidjeli neprijatelja svoje duše.
Nema smisla raditi budalu od sebe, na kraju krajeva biti autodestruktivan do smrti, samo da bi se svijetu nekako objasnilo da nismo zadovoljni s njim, da očekujemo od istog da nam postane blagonaklon i da nam pokaže gdje nam je mjesto našeg spokoja i blaženstva u njemu.
Dakle, taj časopis nije bio sprdnja s pravoslavljem i monaštvom, autori su stvarno ubrzo se krstili i postali monasi, a slijedilo ih je u krštenju mnogo sličnih.

Evo poveznice na tekst u kojem autori pišu o tome.
Svijet je zaista neprijatelj naš, i kad god radimo primirje s tim neprijateljem, to se onda svijet priprema da nam zada smrtni udarac.
Kršćani moraju biti nihilisti prema ovom svijetu kako bi se približili onom vječnom.
Ovo nam svjedoči staru istinu kako Bog dozvoljava zlo radi većeg dobra kojeg će iz tog zla izvući.
Sigurno je da punk izričaj nema ničeg stvarno lijepog i dobrog u sebi, štoviše cilj je bio biti ružan i zao.
Ali oni koji su ga koristili da time prosvjeduju protiv besmisla ovog svijeta, i time tražili neizravno smisao, ako su stvarno iskreno tražili i kucali i na nepoznata vrata, onda im se je Smisao i pokazao.
Nažalost većina punkera su stvarno bili pravi nihilisti, kao i većina nepunkera u društvu.
I jedni i drugi nikad se ne će zaratiti s pravim neprijateljem, sa svijetom.

Sodomizam i pobožanstvljenje

Jedan 'ljubitelj' pravoslavlja i bloga na posljednjoj temi neprestance je ubacivao komentare kako je o.Serafim Rose bio 'gay' (koje sam brisao sve dok nisam odlučio napisati ovaj tekst).
Što je vrlo gay od komentatora (koji je kao Mujo u vicu pederčina a ne peder) zato što je tema bila nihilizam s osvrtom na istoimenu knjigu o.Serafima.
Ovako se može zaključiti kako je komentator nihilist tipa liberal, realist,vitalist ili onaj vulgarni nihilist kojeg je tekst 'ubo' pa ga je htio diskreditirati s tim detaljem iz života autora.
Jel to dakle znači da je nihilizam dobra stvar jer ga je dubinskoj kritici izvrnuo monah koji je prije svog obraćenja navodno bio sodomit?
Jel kršćanstvo zabluda zato što je o.Serafim bio kršćanin?
Jel Bog ne postoji zato što je o.Serafim vjerovao u Boga?
...
Falšo argumetiranje falšog čovjeka - pederčine.
Prvo sam se iznenadio što se o tome može naći nešto  'guglajući'.
Nikad u čovjeku ne gledam nekog tko ima perverzne spolne sklonosti osim ako je to izvana očito.
Svatko je u životu susretao se s muškarcima koji su 'ženskasti', i ako je čovjek normalan onda takve ni ne želi u svojoj blizini.
Po onome što je pisao i kako je izgledao pokojni o.Serafim ne može se reći da je bio 'ženskast', pa se postavlja pitanje kako je komentator mogao iz toga zaključiti o crnim mrljama života monaha prije preobraćenja?
S pretpostavkom da je komentator papist, neobično i na granici mogućnosti je da bi znao za taj navodni detalj (osim ako nije fanatični papist koji stalno prati blog i onda se daje na istraživanje da bi ga tobož diskreditirao pa je tako saznao tu 'tajnu').
Malo je veća mogućnost da je komentator nekako povezan s pravoslavljem, jer vidimo da su neki američki pravoslavci o tome raspravljali pred desetak godina na forumu. 
Još je veća mogućnost da je komentator sodomit, bilo papist ili 'pravoslavac' ili nešto treće, jer oni u pravilu dobro znaju koji su ljudi iz javnosti bili njihovi, uključujući i one koji su ih 'izdali'.
Ako je taj navod istinit, onda je o.Serafim ih stvarno izdao, pa mu se možda i na ovaj način žele osvetiti.
Kako napisah u uvodu, komentator je stvarno pederčina, bio on homić ili ne (ipak mu zahvaljujem što mi je dao motiv za pisanje).

A sad o temi.
Ne treba navoditi citate iz sv.Pisma, tko god se susreo sa svetim tekstom zna kako Bog žestoko osuđuje taj grijeh do te mjere da je zapovijedio Izraelcima da usmrte svakog koga bi se uhvatilo u protunaravnom bludu.
Također kažnjavaju se oni muškarci koji bi se oblačili kao žene i obrnuto.
Kad bi se te zapovijedi poštivale u društvu, začas bi se riješio 'problem prenapučenosti planete'.
Ovdje treba razumijeti kako Bog ne samo da osuđuje protunaravni spolni čin, Bog jednako osuđuje i ono što mu prethodi, a to znači da su i vanjski znakovi koji sodomiti daju poput ponašanja i odjevanja koje ne priliči njihovom spolu jednako nedopušteni.
Što je s onim što se ni ne vidi izvana, nego je u ljudskom srcu i volji, ono što ne može 'Izrael' kažnjavati jer ne može čitati ljudska srca?
To je već stanje bolesti sodomizma iako nema vanjskih manifestacija.
I ovih će biti sigurno, jer tko u mislima ili u fantazijama čini sodomizam, učinit će ga prije ili kasnije u stvarnosti.
Grijeh se, kao što nam kaže Gospod, začinje u ljudskom srcu.

Sveti Pavao navodi u Rimljanima da je razlog sodomizmu idolopoklonstvo.
Onaj tko se ne klanja Bogu, njega Bog prepušta demonima, koji ako mogu, ako vide u nekom čovjeku sklonosti prema sodomizmu, te protunaravne strasti raspiruju dok sav čovjek i društvo ne izgori u sumpornom smradu sodomizma.
Što nas dovodi do pitanja - je li sodomistička latentna strast naslijeđena ('genetska') ili se dogodi zbog osobne krivice?
Bog u svakom slučaju nije stvorio Adama s bilo kakvim bolestima, a sodomizam je jedna takva teška duhovna bolest.
Davno sam pisao na blogu o traducianizmu.
Teško je poreći činjenicu da djeca ne naslijeđuju samo genetske osobine(tjelesne) nego i duševne (koji nisu genetski, zato i ne postoji gen sodomizma).
Dakle, vjerojatno je da društvo koje je izgubilo patrijahalizam, a takve su i obitelji, rađa nove naraštaje koji su skloniji sodomizmu nego naraštaji prije.
Statistike govore kako dramatično pada testosteron(ali i brojnost spermatozoida) kod muškaraca, ali se to ne može samo objasniti s promjenom prehrane i s ekološkim problemima.
Većina djece odrastaju bez očeva, i to je razlog povećanom sodomizmu.
Ali, zar ćemo na kraju reć kako je sodomizam normalan jer su većina ljudi sodomiti?
Zar može društvo gubavaca reć - guba nije bolest nego je normalno stanje?

Gdje nema slobodne volje nema ni krivice.
Očito dakle postoji u sodomitima krivica, jer pravedni Bog ne bi mogao kažnjavati ih (spaljivanje Sodome) ili tražiti od Izraelaca da ih usmrte (iz evidentnog razloga da se zaraza sodomizma ne bi širila u Izraelu).
I dok nam može biti jasno da ako netko u patrijahalnom društvu postane sodomit da je to njegova osobna krivica, kako može to isto biti osobna krivica u modernom matrijahalnom društvu u kojem sodomiti preuzimaju glavnu riječ, u kojem nema 'testosterona', u kojem se sodomizam propagira na svakom koraku?
Zasigurno Bog, koji želi da se svi ljudi spase, i u ovakvom raspadnutom matrijahalnom društvu (društvo hijena je jedino matrijahalno u životinjskom svijetu i možda je Bog i na taj način nas htio upozoriti kamo srljamo) daje dovoljne milosti svima da nadvladaju svoje strasti, pa i ovu protunaravnu.
Ako netko jednostavno ima spolne sklonosti prema istom spolu, onda bi morao priznati si da je rob protunaravne strasti, te moliti usrdno Boga da ga od iste oslobodi.
Može se dogoditi da ta molitva traje cijeli život.
Inače molitva treba biti bez prestanka, jer ona je naša nasušna potreba da se pobožanstvenimo, da u općenju s Bogom najprije nadvladamo demone strasti čiji smo robovi, a na kraju da se deificiramo što je naš konačni cilj.
Što je od toga bilo s pokojnim o.Serafimom, to samo Bog i on znaju.
Po tekstovima na spomenutom forumu, on je priznao da je bio sodomit i to praktični prije obraćenja.
Možda se je i na monaštvo odlučio kako bi lakše izvan svijeta svladao tu duhovnu bolest.
Vjerujem da jest, vjerujem da je uz milost Božju svladao demona koji je jači od 'naših' demona, a onaj tko je svladao jačeg demona ima i veću slavu.

I na koncu, to jest u vječnosti, zar mislite da postoje sveci heteroseksualci i sveci homoseksualci?
Gospod je odgovorivši na provokativno pitanje saduceja rekao da sveci u carstvu Nebeskom žive kao anđeli, dakle bez strasti, pa i ove spolne. 
Stoga, ako se je o.Serafim pobožanstvenio prije smrti, onda je on bio svetac koji se po ničemu nije razlikovao od ostalih svetaca.
Možemo reć da su sveci aseksualni kao i anđeli.
Sveci su bez spolnog nagona, ali dakako s ljudskim spolovilom jer su tjelesna stvorenja.
S obzirom na vrijeme matrijahata i sodomizma u kojem živimo, dobro je da postoje sveci koji mogu biti uzorom sodomitima(kojih ima sve više) kako mogu nadvladati svoju protunaravnu strast.


P.S. Jedna dobra vijest iz Mađarske. 
Naš sjeveroistočni susjed povlači se iz natjecanja idiotske pop glazbe zvane 'Eurovizija' s optužbom da ista promovira sodomizam.
Eto što znači kad državu vode ljudi koji se brinu o narodu (zato je najbolje državno uređenje nasljedna monarhija u kojoj se kralj nema što dodvoravati svojoj djeci(narodu), nego kao dobri otac pazi na njegov odgoj i moralno stanje).
Dakako, uvelike se Mađari od nas razlikuju.
Kod nas bi vjerojatno bili prosvjedi zato što se ukida 'eurovizija', pa bi ruku uz ruku prosvjedovale domaćice, efemizirani muškarci, politička kasta, učitelji(ce), studenti(ce) i sodomiti.

Nihilizam koji teče

Već nekoliko godina dolaze vijesti kako se u latinskoj Americi otvoreno i javno uništavaju sakralni objekti RKC.
Posljednja vijest je tako iz Čilea. 
Nekoliko dana prije tog vandalizma slično se je dogodilo u Irskoj (i to u katoličkom dijelu).
U Francuskoj je tko zna koliki broj suvremenih napada na crkve (skoro se više i ne broje).
Što se to događa kad rulja javno usred bijela dana provaljuje u crkve i uništava ih?
Netko će reć - to je znak kraja svijeta.
Inače svi živimo na kraju svijeta, čak su i apostoli vjerovali (i nadali se) da će kraj svijeta doći za vrijeme njihovog života, jer to znači da dolazi Gospod i nebeski Jeruzalem.
Međutim, ovakvi događaji nisu neuobičajeni.
Isto, samo u višestruko većem obimu, događalo se je u vrijeme francuske revolucije, a još i više za vrijeme boljševičke revolucije.
U čemu je ipak razlika?
U tomu što su mnogi uvidjeli nakon francuske revolucije da se je dogodilo veliko zlo, a ne nikakvo oslobođenje ili sloboda i prosperitet.
Dogodila se je dakle kontrarevolucija, i to prvenstveno zahvaljujući carskoj Rusiji bez koje bi se 'tenkovine' francuske revolucije raširile epidemijski Europom (Starčević je bio nadahnut s francuskom revolucijom, pa je vrlo čudno kad takvog nazivamo ocem naroda).
U carskoj Rusiji se je smatralo izvođenje 'marseljeze', sadašnje službene francuske hime, krivičnim djelom (dovoljno je samo ili znati francuski jezik ili pročitati prijevod koji veliča okrutnost i nasilje prema onima koji je prihvaćaju revoluciju, pa vidjeti kako bi i dalje takav zakon trebao biti na snazi i u Rusiji i kod nas i svugdje gdje države smatraju da imaju kršćanske korijene).
Razlika je dakle u tome što danas više nema države ili naroda koji bi se izjasnio da je francuska ili boljševička revolucija zlo.
Kršćani mogu samo jadikovati po blogovima, i ništa više od toga se ne će dogoditi.
Nekad bi carska Rusija zaprijetila nekoj državi ako bi se tamo dogodio progon kršćana.
Prije toga je to činilo Rimsko kršćansko carstvo (nedavno smo slavili arapske mučenike koje je dao mučiti neki židovski knez u Jemenu, a rimski car je pozvao kršćanskog vladara iz Etiopije da svrgne tog kneza što se je i dogodilo - to je bilo prije muhamedanstva). 
Danas više ne bi trebalo biti nikakve sumnje da su ideološki istomišljenici 'antife' koji u maskama uništavaju sve ono što podsjeća na kršćanstvo, kao i oni koji su na čelu vlasti država ili oni koji upravljaju s medijima i akademijama.
Očekivati da će država (koja počiva na francuskoj ili boljševičkoj revolucije) zaštiti kršćanstvo je jednostavno iluzija.

Više od svega, kao kršćani, trebali bismo imati povijesnu i filozofsku spoznaju kako do smo do ovog došli, kakva ideologija stoji iza ovog procesa koji planira uništiti kršćanstvo.
Ne radi se niti o masoneriji, jer masonerija je nastala od ljudi koji su bili prethodno inficirani tom ideologijom.
Moramo znati što je to prethodilo da su neki ljudi ušli u masonske lože, ili se učlanili u revolucionarne pokrete ili da samo jadikuju kao tradicionalni-foklorni kršćani na ove vijesti, a istovremeno podržavaju, izravno ili neizravno, ideologiju koja je do sveg tog zla dovela.
Radi se o zabludi nihilizma kako je to odlično objasnio pokojni o.Serafim Rose u istoimenoj knjizi.
Dajem sad poveznicu na direktorij od kojeg možete skinuti audio knjigu prevedenu na srpski jezik, a zahvaljući Duhovnik biblioteci.

Nihilizam je zabluda koja negira istinu, apsolutnu istinu (a bez te istine nema odgovora na pitanje smisla).
U krajnoj instanci nihilizam ne samo da negira postojanje istine, nego se i luciferski bori protiv istine.
Tako možemo zamisliti nekog tko uništava kršćanske crkve, a istovremeno zna da će sutra stati pred Gospoda i završiti u Paklu.
Ta i Lucifer je isto znao što ga čeka, pa je izrekao 'non serviam'.
To je misterij zla doista.
Nema veće slijepoće nego slijepoće zla.
Kako o.Serafim objašnjava prva faza nihilizma je liberalizam, ili indiferentnost prema istini.
Nihilizam kao cjelina u svim svojim fazama, od liberala do antife, prezire stari poredak koji se je temeljio na postojanju apsolutne istine, vlasti koja dolazi od Boga, a ne od naroda, na poštivanju autoriteta od muža u obitelji kao oca, seoskog kneza kao oca sela, pa do cara ili kralja kao oca naroda.
Liberalizam nije otvoreno negirao kršćanstvo, štoviše liberali su se često pozivali na kršćansku civilizaciju ili kršćansko naslijeđe, ali su negirali da postoji apsolutna istina koju treba prihvatiti i prilagoditi svoj osobni i društveni život istini (kraljevi prosvjetitelji su bili liberali, oni su sami hranili svoje buduće krvnike, oni su uveli ustavne monarhije u kojima vlast dolazi i od Boga i od naroda, što je kontradikcija koja nije mogla dugo trajati).
Liberalizam kaže - ne znamo pouzdano što je aposlutna istina, vjerojatno je ta istina u kršćanstvu, ali ne smijemo se ponašati i živjeti kao da je to jedina istina.
Slijedeća faza nihilizma je realizam koji je naročito došao do izražaja u 19.st. i 20.st.
Mlakost ili neodlučnost liberala sada je zamjenjena s čvrstinom - istina je samo ono što vidimo i što možemo svojim čulima osjetiti, ili samo ono što nam znanost otkrije za istinu.
Netko će reć da to onda nije nihilizam, jer primjerice marksisti ili darvinisti nisu negirali istinu.
Bili bi u pravu kad bi istinu mogli otkriti samo svojim čulima.
Istina o kojoj se stvarno radi i o kojoj se vode povijesni i svjetonazorski ratovi je - koji je konačni smisao, a na to pitanje nam ne mogu odgovoriti naša čula, ni znanost, pa ni naš um.
Konačni smisao može biti samo Bog, a svi nihilisti ili negiraju postojanje Boga, ili ga definiraju kao neku neosobnu silu (deizam), ili mu se otvoreno suprostavljaju, što je konačna faza nihilizma koja se ogleda baš u ovim slučajevima kad se uništavaju kršćanske crkve i svetinje.
Zašto ljudi postaju nihilisti, zašto neki počnu sumnjati u apsolutnu istinu ili je negirati?
Zbog istog razloga zbog kojeg je pao Lucifer, ne žele služiti istini, žele biti slobodni od istine.
I onda u svojoj gordosti ne vide paradoks, ako ne služe istini, onda će tobož biti slobodni u laži, a život u laži je smrt. 
Ako je istina da čovjek ne može preživjeti pad od sto metara, onaj tko želi biti slobodan od te istine ne će dugo biti živ.
A tako je sa svim Božjim zapovijedima.
Liberali misle da se ništa strašno ne će dogoditi ako država ne poštuje Božje zapovijedi, ili da država ne smije nametati državljanima zakone koji će im braniti kršenje tih zapovijedi.
Smrt zapada kojoj smo svjedoci nastala je upravo zbog te zablude liberalizma-nihilizma.

Nadalje, o.Serafim navodi kako je slijedeća faza nihilizma vitalizam.
Dogodilo se je da su ljudi koji su prihvatili nihilizam, uvidjeli da su totalitarizmi, primjerice komunistički (koji proizlazi iz realizma), boreći se protiv religije, stvorili strogo kontrolirano društvo u kojem se čovjek ne osjeća slobodan, u kojem vlada mir mrtvog jezera ili bare.
Stoga je trebalo dati nešto životno nihilizmu.
Ali to nije bio povrat starom poredku i aposlutnoj istini, nego dolazak new age duhovnosti i čija je duhovnost bila i jest često povezana s demonima.
To nije prava životnost-vitalizam, nego to je nemir, suprotnost kršćanskom smirenju.
U takvom vremenu živimo.
Ljudi misle da će imati smisao ili smirenje ako se bore za 'život' Zemlje, a protiv klimatskim promjena, ako se zalažu za prava sodomita i slično.
To je lažna duhovnost i lažni vitalizam, ali nihilisti će sve prihvatiti osim apsolutne Istine koja je rekla "Istina će vas osloboditi".
Nihilisti bježe od te Istine kao vrag od tamjana.
Usput uništavaju i pale crkve ili plaču nad sudbinom Zemlje zbog zagađenja.

Posljednja faza nihilizma je čisti nihilizam, rastrojstvo svega, od obitelji, naroda, tjelesnog i duševnog zdravlja, mržnja prema Bogu samo sad izražena bez ikakve sumnje uz stvaranje potpune kontrole svih ljudi iz pomoć demonske tehnologije.
Mislim da smo ušli u tu fazu, i neka nam je Bog na pomoći.

Blago siromasima

David Daleiden osuđen je krivim u SAD po optužbi organizacije Planirano roditeljstvo.
Iza ove organizacije stoje moćnije organizacije, a na kraju lanca je čovjekoubojica od početka.
David je vrlo vješto pred nekoliko godina, glumeći kupca dijelova tijela abortirane djece, snimio potajice razgovor koji je vodio sa službenicima Organizacije koja se ne bavi samo propagiranjem čedoubojstva, nego i prodajom tijela ubijenih čeda.
Snimak je bio šokantan za one koji nisu znali što i za koga radi Organizacija.
I nije dugo trebalo da se pipci Organizacije uhvate oko Davida od kojeg traže milijunsku odštetu.
Možda su u kalkulaciju uračunali štetu koju su pretrpjeli budući su se kozmetičari i slični počeli ustezati od kupovine tijela djece od njih.

O.J.Trenham poslao je video poruku u kojoj traži od vjernika da se mole za Davida.

Nastojim svakog dana čitati Ohridski prolog i zazivati za molitvu svece dana.
Većina svetaca su mučenici kojih je osudio neki poganski (ili odstupnik od pravovjerja) car, ili neki službenik cara.
Kalifonijski sud je tijelo jednog takvog cara kojem ni imena ne znamo (ili možda znamo?).

Sv.Polikarp molio je ili čak zapovijedio kršćanima da nikako ne mole za njegovo spasenje od muke i smrti.
Jer on je htio s mučeničkom krunom završiti svoj život.
Ako David ima obitelj, onda će ta sramotna presuda financijski ih uništiti.
Ali daleko je to još od mučeničke slave. 
Moliti stoga treba da se David ne pokoleba, da se ne obeshrabri, da nikako ne pristane na kompromis s Organizacijom, i ako još nema pravu vjeru, da mu je Gospod podari, jer onda će biti kao i sv.Polikarp.
S čime nas zasada Organizacija može prestrašiti?
Samo oduzimanjem materijalnih dobara i eventualno zatvorom.
Stoga ovdje važi Gospodnja riječ to jest blaženstvo- blago siromasima, njihovo je carstvo Nebesko.
Siromah nema što izgubiti osim svoje duše, a nju, ako ima vjere, ne će dati za nikakvo materijalno blago na Zemlji, za nikakvu prolaznu zemaljsku slavu i naslade.
Razmislimo o tome da ono što se događa u SAD se ubrzo preliva, kao zakon spojenih posuda u kojima teče otrov, kod nas.
Tko se bude javno protivio Organizaciji, može računati da će vrlo vjerojatno ostati bez posla ili ako ima tvrtku ili obrt da će ostati bez kupaca i otići u bankrot.
Kad bude postojao samo fiktivni, internetski, nekovani i nepapirni novac, onda će se ostvariti proročanstvo iz Otkrivenja - tko ne bude imao žig zvijeri, ne će moći kupovati i prodavati robu.
Dakle Organizacija ima sve konce u svojim rukama s kojima nas može, ako nemamo dovoljno vjere, privući k sebi i učiniti marionetama i izdajnicima Gospoda Hrista.
Ne smijemo imati nikakve iluzije oko ovog svijeta i Organizacije.
Oni su naši neprijatelji i ako smo spremni na žrtvu, već smo ih pobijedili u imenu Onog pred kojim će se uskoro sagnuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.
Sv.Pavao nam kaže - imajte kao da nemate, to jest nikako ne vežimo se za zemaljska imanja.
Možemo imati i milijune kojih treba isplatiti David, ali vladajmo se kao da ih nemamo, budimo siromasi.

Tu es petrus

Čitatelj Ivan napisao je komentar na posljednjoj temi:

"U osnovi to i jest problem. Ne priznati Petrovo prvenstvo. "Filioque" je sam po sebi razumljiv svakom normalnom vjerniku. Dakle, nije problem Vjerovanje, nego nepriznavanje vidljivog znaka jedinstva Crkve, a to je Petrov nasljednik. "

Nu, da li je sv.Petar stijena na kojoj je Gospod Hristos sagradio svoju Crkvu, pa su nekom čudnovatom logikom episkopi Rima, a ne Antiohije gdje je Petar rukopoložio prvog episkopa, te stijene?
Ne, niti je sv.Petar ta stijena, a još manje su to klauni iz Rima.

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu. (Ef 2)

Eto, sv.Pavao kaže kako je stijena-temelj Crkve, koju sačinjavaju i proroci i pravednici SZ, a ne samo apostoli i pravednici NZ, sam Isus Hrist.
Možda će papisti reć - sv.Petar je veći od sv.Pavla, prema tome ne može podređeni Pavao negirati da je njegov nadređeni Petar stijena Crkve.
Čak i kad bi takvu ludu argumentaciju prihvatili, kad i gdje je to Petar za sebe rekao da je on temelj Crkve i kad se je on ponašao prema ostalim apostolima da je on njihov nadređeni i k tome stijena Crkve?
Nigdje toga nema, štoviše Pavao mu se je u lice suprostavio kad je Petar bio u zabludi glede judaiziranja-obrezanja, a Petar je pokorno priznao na apostolskom saboru Crkve u Jeruzalemu kako je bio u krivu.
Saboru je presjedao apostol Jakov koji je i proglasio zaključak, a Petar nije ni prvi govorio, niti je presjedao niti je zaključio sabor Crkve, što bi sve trebalo biti ako je Petar stijena Crkve ili kako papisti definiraju - nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji.
Jer ako nema Hrista, onda Njegov zamjenik Ga mjenja, pa bi to bilo kao da Jakov predsjeda na skupu na kojem je Gospod, Gospod priznaje da je bio u zabludi, i onda Jakov zaključi kako više Mojsijev zakon ne važi i Hristos se s time pokorno složi.

Dakle, Gospod Hristos je stijena na kojoj stoji Crkva, najprije apostoli i proroci SZ, onda episkopi, prezbiteri i svi mi ostali koji smo ugrađenu u Hristovu, a ne Petrovu, Crkvu.
Papizam je obnova kulta rimskog cara-božanstva, ili pontifexa maximusa, i to pod krinkom kršćanstva uz zloporabu sv.Petra kao instrumenta tog idolopoklonstva.

Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.(1 Kor 3:11)

Papisti pak misle da je taj temelj, da je ta stijena rimski episkop kao nasljednik sv.Petra.
Jeste li uopće svjesni da se time ne suprostavljate ne samo prvoj Crkvi u kojoj sve do devetog stoljeća nije postojao papizam, nego i sv.Pismu a time i Bogu?

Nadalje u istoj poslanici sv.Pavao koji nije nikad sv.Petra držao nadređenim apostolom, ali niti ostali apostoli, pa niti sam sv.Petar, kaže:

Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?

Da je papizam Božja objava, Pavao ne bi spomenuo "A ja Kefin" (a ja Petrov), nego bi rekao - svi ste Kefini-Petrovi.
U poslanici Efežanima kaže:

On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Gdje se tu (u hijerarhiji) spominje apostol nad apostolima, nezabludivi Hristov vikar na Zemlji, sv.Petar to jest tobožnji njegovi nasljednici iz Rima?
Nikoga nema u hijerarhiji između apostola i Gospoda Hrista.
Nigdje se to ne spominje u sv.Pismu, u djelima kršćanskih otaca, u kanonima ekumenskih sabora Crkve, nego su se rimski episkopi koncem prvog tisućljeća samoproglasili episkopom nad episkopima, zamjenikom Gospoda.
Razmislite još jednom vi koji ste u toj smrtonosnoj (za dušu) zabludi, da je sv.Petar bio prvi rimski papa u smislu papizma, onda ga je na to mjesto mogao samo postaviti Gospod Hristos, a nigdje nema toga u sv.Pismu i u tumačenju sv.Pisma kod kršćanskih otaca*.
Više nego bizarno je kad zabludivi ljudi proglase nekog čovjeka nezabludivim, a još je bizarnije kad netko sam sebe proglasi nezabludivim zamjenikom Boga.
To je prispodobivo faraonu ili rimskom poganskom caru, a ne nekom tko se naziva kršćaninom.

I idemo sad u srž tobožnjeg dokaza papizma.

A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« (Mt 16)

Stvarno, uzmemo li tu rečenicu izvan konteksta, može se zaključiti kako je Gospod ostavio sv.Petra kao svog ekskluzivnog zamjenika koji ima ovlasti kao i Gospod.
Dakle uključimo u razmatranje kontekst, inače ćemo zaključiti kako su svi apostoli bili neposlušni Gospodu jer nisu priznavali sv.Petra kao zamjenika Hristovog, i tek u devetom stoljeću netko se je u Rimu sjetio da ima apsolutnu vlast u Crkvi temeljem te rečenice.
Neposredno prije tog 'dokaza' papizma:

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

Svi kršćanski oci tumače da se ovdje radi o vjeri kako je Isus iz Nazareta obećani Mesija-Hristos i da je k tome Sin Božji to jest Bog.
Sv.Petar je izrekao temelj-stijenu Hristove Crkve jer mu je to objavio sam Bog Otac.
Dakle to se jedino može tumačiti kako je ne samo Gospod temelj Njegove Crkve, nego je temelj Crkve i vjera kako je On Mesija i Bog.
Jer nakon 'dokaza' papinstva Gospod reče:

Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Što znači da se u cijelom odlomku Mt 16 govori o tome da je Isus i Bog i Mesija, a ne da rimski episkop ima vlast nad cijelom Crkvom i svijetom (jer njega nitko, barem teoretski prema papizmu, ne može suditi i osuditi, a on može svih, on može suditi i mjenjati okrunjene glave kako mu se prohtje).

Nadalje, riječi kojima je Gospod dao Petru vlast opraštanja grijeha ("tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.") ne odnose se samo na Petra, nego na sve apostole, Petar je u tom slučaju samo predstavljao sve apostole (u duhu prvi među jednakima kao što je rimski patrijarh bio prema ostalim patrijarsima i episkopima).
Jer kasnije (u poglavlju 18 Matejevog Evanđelja) Gospod isto spominje govoreći apostolima:

»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.«

I ako sad pratimo kronologiju događaja u Mateju, vidimo da su apostoli s negodovanjem, gnjevu i sablazni prihvatili molbu majke Jakova i Ivana upućenu Hristu da njezine sinove postavi sebi s lijeva i desna u kraljevstvu Nebeskom.
Zašto su apostoli, uključujući i Petra bili gnjevni?
Ne zato što je na to mjesto Hristos postavio Petra, jer nije, nego kako se netko usudi tražiti od Boga da ga stavi u hijerarhiji iznad drugih ljudi, u ovom slučaju apostola. 
Da papizam nije zabluda, Gospod bi odgovorio - žao mi je, na to mjesto sam već postavio Kefu, ali onda se niti apostoli ne bi gnjevili, jer već ionako imaju Petra iznad sebe u hijerarhiji.
Dakle, nitko od apostola uključujući dakako i sv.Petra nije shvatio rečenicu Mt 16:18 onako kako tumače papisti.
Nitko od kršćanskih otaca je tako nije razumio, nitko od otaca ekumenskih sabora Crkve je nije takvu razumio, pa je u konačnici takvu nisu razumili niti pravoslavni rimski episkopi sve do kraja prvog tisućljeća.
 

Ivane, jedinstvo Crkve ne počiva na papi Frani ili na bilo kojem njegovom prethodniku, pa niti na sv.Petru, nego na kamenu kojeg odbaciše graditelji (nevjerni židovi okrenuti svijetskoj moći i vlasti) i koji postade kamen zaglavni (kako proriče i svjedoči sv.Pismo).
Duh Sveti vodi Crkvu, a ne ovaj svijet preko opoganjenih heretičkih i shizmatičkih rimskih episkopa.
I nikad nije bilo da nije bilo prijepora u Crkvi, jer kako kaže sv.Pavao, do zabluda-hereza mora doći kako bi istina-pravovjerje zasjalo u punom sjaju.
Pravovjerje ne definira sv.Petar, jer ga nije definirao niti na Jeruzalemskom saboru Crkve, štoviše tamo je priznao kako je bio u zabludi, nego sama Crkva koja saborno odlučuje.
To i ispovijedamo u Vjerovanju - vjerujem u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Papisti bi trebali, kad su već anatemizirani zbog ubacivanja filioque u Vjerovanje, izmijeniti tekst:
vjerujem u jednu, svetu i katoličku Crkvu koju vodi rimski papa.
To je stvarno vjera papista, i takva vjera je nepoznata apostolima, kršćanskim ocima i saborima Crkve, drugim riječima samoj Crkvi.  

P.S.
Dotaknuti ću se i Galaćanima 2:

A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.
Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?«

Ovo bi bilo nemoguće ako je papizam istina**.
Jer to bi bilo slično kao da se je sv.Pavao u lice suprostavio Gospodu, budući po papizmu sv.Petar je nezabludivi Hristov zamjenik.
Time bi sv.Pavao bio buntovnik, revolucionar, dočim znamo da je isti apostol govorio robovima da budu poslušni svojim gospodarima, žene da budu poslušne svojim muževima - jednom riječju da se poštuje hijerarhija i autoritet (zato u sv.Pismu stoji kako je Bog naložio Izraelacima da kamenuju djecu koja se suprostave roditeljima).
Vidimo dakle da sv.Petar nije bio niti Hristov vikar, niti nezabludiv, niti je imao vlast nad apostolima (svi apostoli se prema sv.Petru odnose kao prema sebi ravnopravnom, i nikad nije sv.Petar tražio da mu priznaju nepostojeći autoritet nad njima) niti je mjenjao careve i kraljeve kako su to radili 'nezabludivi' rimski episkopi u srednjem vijeku.
A da su se stvarno ti šaralatani iz Rima tako ponašali, svjedoči činjenica kako su tražili na sramotnom saboru u Firenci da im patrijarsi i svi ostali pristigli od istoka poljube noge.


* Kad se je uskrsli Gospod objavio apostolima, dahnuo je u njih i rekao im primite Duha Svetoga, kojima otpustite grijehe otpušteni su im, kojima zadržite, zadržani su im. 
Time su apostoli dobili moć apostolsku, da mogu ne samo otpuštati ili zadržati grijehe, nego da mogu upravljati s Crkvom ("tko vas posluša Mene sluša"), davati svete tajne u što je uključeno rukopolaganje episkopa i svećenika.
Hristos nije posebno dahnuo u sv.Petra pa mu rekao - idi sad i ti pa rukopoloži ili dahni u ostale apostole.
Isto tako Duh Sveti se pojavio svim apostolima dok su bili zajedno, a ne da se je posebno objavio sv.Petru.
Nadalje, ako je papizam istina, onda se sve to moralo dogoditi i mora postojati još jedna sveta tajna, rukopolaganje nezabludivog Hristovog zamjenika iz Rima koji apsolutno upravlja s Crkvom.
Sama ta ideja je antihristovska kako je objašnjavao sv.Grgur Dialogist, rimski papa. 

** Toga su nažalost samo svjesni braća Dimond, sedevakantisti, pa objašnjavaju kako taj Kefa kojem se je u lice suprostavio sv.Pavao, nije bio sv.Petar-Kefa, nego netko drugi koji se isto tako zvao.
Da, hvatanje utopljenika za slamku, ali barem su svjesni da kao papisti, ne mogu prihvatiti da se netko od kršćana može u lice suprostaviti tobožnjem nezabludivom Hristovom zamjeniku.
To što se Dimondi pak otvoreno i sa sprdnjom odnose prema 'nezabludivima' iz Rima s kojima se ne slažu, je druga priča koja dokazuje kako je papizam propali milenijski projekt kojeg ne može spasiti niti sedevakantizam.

Amazona je preplavila Tiber

Naslov je sličan naslovu knjige "The Rhine Flows Into the Tiber".
U toj knjizi autor, kojeg možemo definirati kao 'tradicionalnog katolika', drži tezu kako su njemački modernisti pravagnuli na drugom vatikanskom saboru RKC te da je to izvor svih problema zapadnih raskolnika.
Nešto kao - Rim je središte kršćanstva i pravovjerja, a 'švabe' su uspjeli osvojiti ga iznutra na tom saboru. Nijemci su inače nakon drugog velerata dežurni krivci, pa zašto ih ne iskoristiti i u ovom slučaju.
Ipak, Rajna ili Sejna bolje rečeno, ne samo da je ušla u Tiber pred pola stoljeća, nego pred više od jednog tisućljeća s Francima (Germanima) koji su bili presudni za raskol u širenju hereze 'filioque', jer su na taj način htjeli dokazati da je prvi Rim kojeg oni kontroliraju, pravovjeran za razliku od drugog - Carigrada koji je postao stvarno i formalno središte Rimskog carstva nakon što je isto postalo kršćansko carstvo za vrijeme Konstantina.
Dakle motiv za herezu 'filioque' nije ništa drugo nego borba za vlast, odnosno otimanje carske krune Rimskog carstva i stavljanja na glavu nekom Franku (zato se je to bastardno carstvo prozvalo, opet navodnici, 'Sveto Rimsko Carstvo njemačke krvi').
Nu, vratimo se u sadašnjost u kojoj je poganstvo primitivnih ljudi Amazone dočekano u Rimu kao otkrivenje, u kojem je poganski idol Pachamama (vjerojatno nešto u vezi s božicom plodnosti koji se nalazi kod svih pogana diljem kruga Zemaljskog) bio bogohulno prikazan kao Bogorodica.
Idol je 'blagoslovio' 'nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji' (eto koliko navodnika treba koristiti kad se opisuje stanje RKC), klanjanje idolu vodile su neke poganske svećenice pred očima Nezabludivog, a na snimci možemo vidjeti sljedbenike onog koji je u svojoj prelesti pridikao pticama, kako se idolu klanjaju do zemlje (pokazujući stražnjicu u franjevačkom habitu kamerama).
Stvarno, ako je njihov začinjalac pjevao o bratu Suncu, nije veliki korak sljedbenika da se klanjaju 'sestri' Zemlji koju su izabrali za svoju boginju.
To je izazvalo revolt nekih tradicionalnih katolika koji su poluskrivečki oteli idol iz Vatikana i bacili ga s mosta u Tiber (tko zna koliko još ima istih idola u Vatikanu).
Eto, sad je idol iz Amazone u Tiberu i to vam je objašnjenje naslova :).
Netko od apologeta zapadnih raskolnika će reć, zašto pilim oko toga, Vatikan vjeruje u Hrista, samo koristi Amazonu da bi ukazao na najveći mogući problem - zagađenje 'planeta' (pa ako je krug Zemaljski samo jedan, i to manji, planet Sunca, to i nije tako veliki problem).
Stvarno, argumenti Rima su takvi da bi oni prihvatili i vlast Antihrista samo kad bi ovaj spasio 'planetu' od uništenja zagađivanjem.
Najveće zlo po Nezabludivom je kad se zagađuje okoliš, stočar koji ima krave treba platiti velike indulgencije ako ne želi završiti u Paklu, jer njegove krave prde i tako truju, ionako jedva živu, atmosferu 'planeta'.
Tako se dakle najveće zlo ili grijeh ne događa prema Bogu kad se krše Njegove zapovijedi, nego prema božici Zemlji, prema Pachamami.
Malo manje zlo, ali ipak veliko zlo, je kad neki ne žele prihvatiti protuzakonite imigrante koji žele doć da bi parazitski živjeli od domorodaca.
Isto takvo zlo je kad neki ne žele u svojoj sredini imati Sodomce.
To su uglavnom 3 najveća grijeha prema doktrini Nezabludivih iz starog Rima.

I sad nešto što me je stvarno šokiralo.
Ovi koji se klanjaju idolu Pachamami u Amazoni, imaju običaj pokapati živu svoju djecu.
To je i snimljeno i pitam se kako onaj tko je to snimao nije spasio tu djecu, nego je nastavio snimati.
Zato što je i taj otvoreni ili latentni idolopoklonik, a nema nikakve tajne da se iza tih idola kriju demoni i sam Sotona.
Još od prosvjetiteljstva zapadni ljudi su naučeni da idoliziraju idolopoklonike, a ponizuju svoju kršćansku tradiciju, tako da sad i episkopi RKC brane pravo idolopoklonika da čuvaju svoju kulturu i tradiciju, makar je ta tradicija zakapanje žive djece.

Zapadni raskolnici s ovom poplavom idolopoklonstva brišu i zadnje tragove koji su vodili prema Crkvi od koje su se raskolili.
Umjesto da primjerice vrate kršćansku tradiciju da se oženjeni muškarci mogu zarediti za svećenike, oni uvode u službu poganske svećenice ili žele zarediti nekog pogana koji će idola Pachamamu imati na oltaru.
I to nije ništa novo u RKC, jer milijuni rimokatolika u latinskoj Americi (možda i u Africi) kombiniraju voodoo ili ostale poganske rituale s rimokatoličanstvom.
Stvarno, poganstvo Amazone, slikovito rečeno, preplavilo je nekad kršćanske vode Tibera iz prvog tisućljeća.
Rimokatolici, ako se ne želite utopiti u tim poganskim vodama, znajte da Crkva kao jedina lađa spasenja se nalazi blizu vas.

P.S. Evo video komentara tradicionalnih rimokatolika o poplavi Amazone na Tiberu:

Začuđujuće je kako oni ne mogu doći do jedinog logičnog zaključka na činjenicu da je heretik i apostata zasjeo na stolicu rimskog patrijarha:
- rimski episkop i patrijarh kojeg oni zovu i papom, nije nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji, jer Hristos nije niti sv.Petra postavio za svog zamjenika, niti je sv.Petar bio nezabludiv, niti je imao vlast nad apostolima i Crkvom, a kamoli da su to rimski episkopi koji se lažno pozivaju na sv.Petra kako bi sebe predstavili kao božanstvo na Zemlji.
Da,ne može biti nikakvo čudo da je 'amazonsko' poganstvo preplavilo Tiber kad je sam rimski papa predstavljen kao nezabludivo božanstvo kojem se svaki čovjek mora pokloniti ili će inače završiti u Paklu (bula Unam Sanctam pape Bonifacija VIII).
Tradicionalni rimokatolici žarko žele i valjda mole da netko sličan njima zasjedne na stolicu rimskog episkopa.
Kad bi se to i dogodilo, kako im nije jasno da već slijedeći nasljednik tog 'pravoslavnog' rimskog episkopa može biti poganin kao i sadašnji.
I zašto skrivaju činjenice da su rimski pape bili štovatelji poganstva još u renesansi, da oni nisu tada imali Pachamamu, negu su je nazivali Isis (u vrijeme kad je rimski papa odgađao svoje krunjenje dok mu astrolog nije rekao da je došao povoljan horoskop).
I kako začuđujeće ne žele otvoriti oči i vidjeti da ako oni takve pogane i apostate nazivaju nezabludivim Hristovim zamjenicima, da su onda samom tom činjenicom bogohulnici, jer kažu i vjeruju da je takve pogane sam Gospod Hristos odabrao za svoje zamjenike koje moraju kršćani slijediti i nasljedovati.
Ne, nema izlaza iz papinstva.
Jer ako je Hristos izabrao Franju za svog zamjenika, onda mu tradicionalni rimokatolici trebaju biti poslušni i izvršavati sve što im ovaj zapovijedi, a nipošto mu se izrugivati i kritizirati s takvim videima. 
Ne poslušati Hristovog vikara znači biti neposlušan Hristu.
Ako mu pak nisu poslušni jer je evidentno kako je isti poganin, kako mogu doći do lude ideje kako je isti zamjenik Hristov i to nezabludivi?
Izađite čim prije iz tog začaranog amazonskog kruga.