Kako sve tekstove imam snimljeno na svom računalu, ako netko želi mogu mu proslijediti tekst.
Pred dva dana u 89 godini umro je legendarni hrvatski boksač Jure Čuvalo koji nije nikad u svojoj velikoj i dugoj boksačkoj karijeri bio u knock downu.
Bio je Rocky prije Rockya.
Evo što kaže AI o tome:
Muhammad Ali imao je golemo poštovanje prema Juri Čuvalu (u svijetu poznatom kao George Chuvalo) te ga je javno nazvao "najčvršćim čovjekom protiv kojeg se ikada borio". [1]
Njih dvojica odradili su dva legendarna meča u teškoj kategoriji – prvi 1966. u Torontu i drugi 1972. u Vancouveru. U oba je meča Ali pobijedio na bodove nakon jednoglasne odluke sudaca, ali Čuvala – sina hrvatskih iseljenika iz okolice Ljubuškog – nije uspio srušiti na pod. [1, 2, 3, 4]
Evo što je točno Ali govorio i kako je opisivao Čuvala:
- O granitnoj izdržljivosti: Nakon njihovog prvog brutalnog okršaja od 15 rundi, Ali je izjavio: "On je najčvršći tip s kojim sam se ikada borio. Primao je moje najbolje udarce". Kasnije je dodao i slikovit opis: "Ta je glava bila najtvrđa stvar koju sam ikada udario". [1, 2]
- O Čuvalovoj snazi: Ali je priznao da ga nitko, osim Joea Fraziera, nije udarao tako jako i nanosio mu toliko štete u predjelu tijela kao Čuvalo. [1]
- Izvantelesni napor: Prvi meč bio je ujedno i prvi put da je Ali morao boksati punih 15 rundi. Borba je bila toliko iscrpljujuća za prvaka da je nakon meča završio u bolnici zbog unutrašnjeg krvarenja i mokrenja krvi. Čuvalo je to kasnije duhovito komentirao: "On je nakon meča završio u bolnici, a ja sam sa suprugom otišao na ples. Pa, tko je tu onda pobjednik?" [1, 2, 3, 4]
Čuvalo je tijekom cijele profesionalne karijere (93 borbe) ostao poznat po tome što nikada u životu nije bio srušen na pod, a Alijeve izjave zauvijek su ga zacementirale u povijesti boksa kao čovjeka s "najtvrđom bradom" svih vremena. [1, 2, 3]
Zanimaju li vas detalji o samim mečevima iz 1966. i 1972. godine ili biste željeli saznati više o životnoj priči i spomeniku koji je Juri Čuvalu podignut u Ljubuškom?
Priča o spomeniku Juri Čuvalu u Ljubuškom i njegovoj životnoj borbi protiv droge duboko je povezana, a nedavno je ponovno dospjela u središte javnosti nakon što je ova boksačka legenda preminula u Torontu na svoj 89. rođendan, 12. rujna 2026. godine. [1, 2]
Koliko je god bio nesalomljiv u ringu, život ga je izvan njega kaznio na najsuroviji mogući način, pretvorivši ga u simbola hrabrosti i humanitarnog rada. [1]
Strašna obiteljska tragedija
Nakon završetka veličanstvene boksačke karijere, Čuvalo je doživio pakao koji bi malo tko izdržao. Droga mu je doslovno uništila obitelj:
- Trojica sinova (Jesse, George Jr. i Steven) borila su se s teškom ovisnošću o heroinu.
- Najmlađi sin Jesse oduzeo si je život 1985. godine, George Jr. preminuo je od predoziranja 1993., a samo četiri dana nakon te tragedije, shrvana bolju, samoubojstvo je počinila i Čuvalova supruga Lynne.
- Nekoliko godina kasnije, od predoziranja je preminuo i treći sin, Steven. [1]
U svojoj autobiografiji Čuvalo je tu bol opisao rečenicom koja slama srce: “Da zbrojite svaki udarac koji sam ikada primio i pomnožite ga s deset tisuća, to ne bi bilo ni blizu boli zbog gubitka trojice sinova i supruge.” [1]
Životna misija i borba protiv ovisnosti
Umjesto da potone, Jure je pronašao nadljudsku snagu i ostatak života posvetio spašavanju tuđih života. Postao je jedan od najvećih boraca protiv ovisnosti: [1, 2]
- Predavanja diljem svijeta: Obišao je stotine škola i fakulteta u Kanadi, ali i na Balkanu, držeći potresna i izravna predavanja o opasnostima droge. [1, 2]
- Orden Kanade: Zbog svog humanitarnog rada i neumorne borbe protiv poroka, dobio je najveće državno priznanje – Orden Kanade (Order of Canada). [1]
- Posjet Ljubuškom 2009.: U prepunoj dvorani ljubuške Gimnazije održao je predavanje mladima, poručivši im: "Volio bih vjerovati da ćete se, ako ikad dođete u iskušenje uzimanja droga, sjetiti mene i onoga što su droge učinile mojoj obitelji". [1, 2]
Spomenik u Ljubuškom (2011.)
U znak golemog poštovanja prema njegovoj sportskoj veličini, ali i nevjerojatnoj životnoj borbi te privrženosti rodnom kraju njegovih roditelja (otac Stipan i majka Katica odselili su u Kanadu iz okolice Ljubuškog), u prosincu 2011. godine u Ljubuškom mu je podignut spomenik. [1]
- Lokacija i izgled: Brončani spomenik u prirodnoj veličini, rad akademskog kipara Fabijana Tomića, postavljen je ispred Gradske sportske dvorane u Ljubuškom. Prikazuje Čuvala u prepoznatljivom boksačkom stavu. [1, 2]
- Emotivno otvaranje: Spomenik su svečano otvorili sam George Chuvalo i proslavljeni hrvatski boksač Željko Mavrović. Jure je tada, duboko ganut, kroz suze izjavio: "Dio mog srca i dio moje duše zauvijek će biti ovdje, u Ljubuškom". [1, 2]
- Tajna hercegovačkog kamena: Na tom je otvaranju kroz šalu objasnio i tajnu svog uspjeha i činjenice da nikada nije pao u ringu, rekavši da su za to zaslužni njegov kratak vrat i "glava od hercegovačkog kamena". [1]
Nakon njegove smrti u rujnu 2026., upravo je ovaj spomenik postao mjesto gdje su čelnici grada i brojni građani položili vijence i zapalili svijeće, odajući počast čovjeku koji je bio jednako nesalomljiv u ringu kao i u najtežim životnim tragedijama. [1]
Filip Hrgović koji je iz istog kraja nastavlja priču o boksačima hercegovačkog krša (nije ni Mate Parlov daleko od njih) čije 'brade su kao stijene hercegovačke'.
Posebno treba istaknuti veliku obiteljsku tragediju Jura Čuvala koja mu je pokosila familiju, i nakon koje je on posvetio svoj život borbi protiv pošasti droge.
Ne znam da li je imao koliko krivice u tome što su mu tri sina umrla od droge, ali do kraja života je pretpostavljam, živio u pokajanju. Makar to naslućujemo po tome što je postao nakon boksačkog ringa, neumorni borac u spašavanju mladih.
I preminuo je točno na svoj rođendan.
Neka mu se Bog smiluje i daruje pokoj vječni!
Mislim da je ljevica slična židovu u onom poljskom vicu ili narodnoj mudrosti - jauče kako je žrtva dok te tuče.
Muški ili ako ćemo govoriti u tim pojmovima desno, je trpjeti šutke ne jadajući se sebi i drugima nego skupiti snagu kako nedaće nadvladati i pobijediti ih.
Lijevo je tražiti cijelog života samilost i jadati se na nepravdu koja nam je nanešena, vječito tražeći da drugi ljudi stanu na našu stranu, osvete se na našim neprijateljima.
Zavidnost je temeljna oznaka ljevičara, kao i mržnja prema redu, skladu i ljepoti, naravno na kraju i prema Bogu.
Nije bez razloga neraskajani razbojnik bio na lijevoj strani od Isusovog križa, a raskajani s desne strane. Ovaj lijevi se je rugao Hristu, prezirao Njega i cijeli svijet jer su mu tobož učinili nepravdu. Dok je desni shvatio da je pravedno završio na križu, nije sebe smatrao žrtvom, molio je Boga za oproštenje te da bude s Njim u Raju.
Te da se na kraju povežem s početkom, društvo nakaza je društvo ljevičara. Ovi koji unakazuju svoje tijelo tetoviranjima, probadanjem, unošenjem implatanata, koji žele izgledati čim više nalik demonima, ili ovi koji driftaju vozilima u gradovima i na prometnicima i smatraju se žrtvama društva pa uzimaju si pravo te svoje zamišljene neprijatelje kažnjavati kolonama vozila koji se ne miču na cesti, ili kojima će ispuštati dim guma i stvarati buku auspusima ili škripanjem guma, ili ovi koji dolaze na Zapad haračiti ga jer se smatraju žrtvom Zapada, ili crnci koji traže da dobiju obeštećenja od društva jer su njihovi preci pred više stoljeća bili robovi i zato im ne ide u životu te se zato smatraju žrtvama, ili ovi koji imaju protivnaravne spolne strasti pa se smatraju žrtvama nepravednog društva, prirode ili Boga jer se nalaze u krivom tijelu ...
... svi ovi imaju dijagnozu ljevičarstva, svi ovi smatraju da imaju pravo raditi nerede i tako svetiti se ostalim ljudima i izravno ili neizravno Bogu zbog tobožnje nepravde i nejednakosti koja ih je snašla u njihovom životu. Bijednom kojeg su sami učinili bijednim vječito izigravajući se žrtvom, nikad ne propitkujući sebe koliko su krivih ili zlih stvari učinili.
Pokojni Jure Čuvalo nije sebe smatrao žrtvom društva u kojem se propagira korištenje droga, nije jaukao, nije ljevičario, nego je krenuo boriti se protiv pošasti droge.