Prema 'nenapisanom' pravilu povjesno-rodno se čovječanstvo dijeli na naraštaje u razmaku od 25* godina. Jer je vjekovima bilo uobičajeno da čovjek u prosjeku rodi svoje prvo dijete u 25 godini.
* Premda sociolozi ne dijele suvremene naraštaje na pravilno podjeljeni razmak godina, 'boom' naraštaj tako po tim sociolozima je rođen od 1946-1964, 'x' generacija od 1965-1980 ...
I onda je zanimljivo, koji put i korisno, analizirati razliku između oca-majke i sina-kćerke.
Ako su razlike velike, onda bez sumnje se radi o revolucionarnim vremenima.
Ako je jedan naraštaj bio većinom tradicionalno religiozan, a slijedeći većinom nije, nego je bio ateiziran ili sklon netradicionalnim religijama, onda se je dogodio neki 'tektonski' poremećaj između njih.
Kad gledamo na nedavnu povijest ne možemo zaobići najvažniji događaj, a taj je drugi velerat.
Ne ću ovdje posebno i detaljno razglabati, jer sam to radio pod drugim tekstovima na blogu, nego ću samo konstantirati da su u tom ratu poraženi oni koji su se držali tradicionalnog načina života, društva, morala, hijerarhije, odgovornosti, odgoja, povezanosti s precima.
Tradicionalni stav o povezanosti 'krvi i tla', što je temelj za postojanje narodnih država, je završio na optuženičkoj klupi u Nirnburgu.
Jer kako bi jedan 'izabrani' narod postao gospodar nad svim ostalima ako se takva 'zločinačka' ideja ne iskorijeni, ako narodi ne prestanu vjerovati da su negdje suvereni jer su na tom tlu i njihovi preci bili suvereni?
Stoga nije čudno da je naraštaj rođen nakon drugog velerata bio možda najrevolucionarniji jer je htio prekinuti s prošlosti i krenuti smjelo u napr(e)dak.
Neki taj naraštaj nazivaju 'boom' generacijom zato što je nakon velerata, kao i uvijek do tada nakon ratnih katastrofa, znatno se povećao broj djece, a mislim da bi se taj ekplozivni 'boom' mogao bolje povezati s željom tog naraštaja da bombom dignu u zrak sve ono prije njih.
Ali naravno da uživaju sve blagodati materijalne koji su im prijašnji naraštaji ostavili u nasljeđe.
Slogan koji su često koristili je - želimo nemoguće i želimo to odmah. Cijena nije važna, nisu važni preci, nisu važni ni potomci, važni smo samo mi, naše uživanje i naša samouvjerenost kako smo najbolji naraštaj ikad.
I dok je kod svih prethodnih naraštaja bilo presudno poštivati starije kako bi se nastavilo čovječanstvo i narod, hipi naraštaj je želio i uspostavio je naopako mjerilo - starce ne treba poštovati**, njih treba prezirati i čim više se razlikovati od njih.
Poštovanje prema sijedoj glavi metastaziralo je u mržnju.
** U tom naraštaju kod nas su po prvi put djeca roditeljima govorili "ti" umjesto "vi". Moderni engleski jezik je još od prije izbacio razliku između "ti" i "vi" za drugo lice jednine.
Po prvi puta u povijesti društvenih djelatnosti (u koju je uključena umjetnost i zabava), recimo u plesu i glazbenoj zabavi, one se dijele na ples i zabavu za mlade, vrle, smjele i napredne, i ples i zabavu za starce, za one koje je pregazilo vrijeme.
I nije više bilo u modi plesati kolo kao simbol zajedništva jednog organskog društva u kojem su mladi i stari, muškarci i žene, nego se je plesalo individualno s kretnjama kao kod životinja ili kao kod afričkih pogana pri vudu obredima i ekstazi.
Ništa nije neočekivano da je takvo revolucionarno mnijenje i klima razorilo porodice i rod, na kraju i narod.
(Kalergijev plan stariji je od boom naraštaja, ali je taj naraštaj najvećma pridonio da se obistini)
I nije bilo posve spontano, dapače, vođeno je od onih tajnih službi (i medija koji su uvijek povezani s tim službama) koje su podrivale poražene u drugom veleratu.
Kasnija saznanja poput knjige Davida McGowana*** o pop-rock glazbi, odnosno njezinim protagonistima, dovoljan su dokaz da su na 'boom-hippie' generaciju presudno utjecali oni koji su pobijedili u ratu s ciljem stvaranja novog globaliziranog poredka za čiji nastanak je potrebno prekinuti veze novog naraštaja sa svim prethodnim.
*** D.McGowan je pronicljivo uvidio vezu između hipi pokreta i SAD tajnih službi, ali je donio potpuno krive zaključke koji se ogledaju i u onim dolje priloženim videima.
Naime, pretpostavka kako tajne službe SAD i ostalih zemalja Zapada nakon drugog velerata rade u korist interesa svojih nacionalnih država je potpuno kriva.
Ne smijemo zaboraviti da su globalisti pobijedili u drugom veleratu, a to znači da tajne službe tih država rade u cilju postizanja novog svjetskog poredka u kojem nema više naroda i narodnih suverenih država, nešto kao što je Huxley opisao u "Vrlom novom svijetu".
Da bi to postigli moraju uništiti ostatke organskog društva, znači uništiti porodice, patrijarhalizam, tradicionalnu religiju i moral.
Suvremenim antinarodnim državama**** odnosno svjetskoj eliti odgovara feminizam, sukob između roditelja i djece, buntovništvo mladih prema starima u cilju stvaranja anarhije i diskontinuiteta s prošlošću, promiskuitet, hedonizam, sodomizam i sve što može biti u cilju uništavanja organskog tradicionalnog društva (divljenje prema 'plemenitim divljacima' i preziranje vlastite tradicije i predaka).
Pokojni McGowan i svi oni koji ga slijede su ili ostarjeli ili latentni hipici te naizgled čudnu i teško objašnjivu vezu između korifeja hipi pokreta i tajnih službi objašnjavaju kao urotu da bi se 'plemeniti' hipi pokret kompromitirao, kako bi se dezavuiralo antiratno raspoloženje i borba za rasne i tzv. spolne manjine.
Ne, sredstvo i privremeni cilj globalne elite za koje rade tajne službe je bio hipi pokret i sve ono što ga je pratilo.
Nisu tajne službe izokrenule hipi pokret, one su ga najvjerojatnije i kreirale jer im je bio koristan u cilju stvaranja novog svjetskog poredka.
Da, mnoga djeca visokih časnika SAD vojske i tajnih službi koji su vodili hipi pokret su prerano umrli od nezdravog hipi načina života.
Pa će netko reć - kako su mogli takvi roditelji svoju djecu upropastiti?
Odgovaram - prvo, u Bibliji imamo jasno svjedočenje kako su roditelji svoju djecu žrtvovali demonima da bi udobrovoljili demone.
Koliko može imati prave roditeljske ljubavi onaj tko se bori protiv Ljubavi i želi služiti zlodusima?
Drugo, ne možemo izbjeći motiv pobune djece hipika protiv roditelja. Takvi su mogli svjesno i nesvjesno raditi za tajne službe bez da su i znali da su im roditelji povezani s tajnim službama.
Mogli su i naivno misliti da su tajne službe i njihovi roditelji stvarno zainteresirani u zaštiti tradicije. I onda su se okrenuli protiv tradicije da napokoste roditeljima, ne znajući da ustvari rade po planu tajnih službi.
Sadašnji woke pokret (koji nije ni približno ugašen kako su neki naivno pomislili) je samo nastavak hipika bez njihove avangardnosti, revolucionarnog duha, pitke pop glazbe i zanesenosti masa poklonika.
Da su tajne službe u službi narodnih država onda bi one suzbile hipi pokret, a ne mu dale krila i davale smjernice onima koji su vodili hipike, onima koji su bili njihovi idoli.
Sama provjerena povjesna činjenica da su SAD tajne službe bile povezane sa širenjem psihodeličnih droga, da su vodili i kontrolirali hipi pokret i općenito suvremenu pop glazbu (i punk, koji je kao protiv establišmenta, je stvoren u istom cilju kao i hipi pokret, svi punkeri su globalisti i pristalice svega što je protivno tradiciji, razlika između hipika i punkera je samo estetska i u stupnju nihilizma), da su financirali sotonističku modernu likovnu umjetnost i niz sličnih 'detalja', uvjerljiv su dokaz kako su te službe oruđe svjetske elite koja priprema prijestolje za Nepomjanika.
Ovo se ustvari ne može razumjeti bez kršćanske vjere, bez razumijevanja apokaliptične kršćanske literature i predanja, bez spoznaje tko je zaista pobijedio u drugom veleratu.
**** Mnogi moji sunarodnjaci koji žele biti patrioti ne vide kako u sadašnjim okolnostima, a to znači u kontinuitetu od drugog velerata, narodne države nisu dozvoljene. Pa se žale i ne mogu doći k sebi kako HDZ koji je na vlasti provodi antinacionalnu politiku, kako financira ljevičare, globaliste, prosodomite, one koji sprovode Kalergijev plan stvaranja nove mješane rase, a njih ignorira ili proganja. Tu je dijagnoza - ne imanje pojma o povjesti bez koje se ne može razumjeti sadašnjost.
Ako je hipi naraštaj rođen u prosjeku 1950.g., onda danas prosječno ima preko 75 godina, što je vrijeme za umiranje.
Pa evo jednog iz tog naraštaja u gostovanju kod Sam Hyde:
Dr. Daniel Everett je doktor lingvistike.
U revolucionarnim 60-tim drogirao se je s LSD-om (i tko zna čime još), prodavao drogu na rock koncertima.
I prema vlastitim riječima prodao ju je nekom paru, zaljubivši se u djevojku. Koja mu je kasnije postala prva žena.
Nije posve objasnio zašto je postao tad kršćanin, pa pretpostavljam da je to bilo radi djevojke, u videu pak kaže da je prestao s drogom radi kršćanstva.
I onda je odlučio s djevojkom postati misionar poganskim plemenima Amazone.
Toliko je imao žarku vjeru u Hrista, da je prihvatio argumentaciju 'plemenitih' divljaka kako je besmisleno vjerovati u Nekog kojeg se nije vidjelo svojim očima.
Dakle, pleme Piranaha (zvuči kao ribe pirane) je toliko primitivno da nemaju riječi za brojeve, nemaju riječi za lijevo-desno, nemaju riječi za apstrakcije niti znaju što je apstrakcija (nemaju pojam-riječ 'Bog', ali vjeruju u duhove-demone koji im se manifestiraju), ali je impresioniralo ovog hipika koji je prihvatio njihovu argumentaciju da je besmisleno vjerovati u nešto ili nekog koga se ne vidi očima ili ne osjeti nekim drugim tjelesnim čulom, da je dao otkaz svojem protestantskom (doduše mogla je to biti i neka rimokatolička misionarska organizacija) poslodavcu na radnom mjestu misionara u Amazoni.
I da bi ostao zajedno s ovim divnim plemenom, odlučio je baviti se lingvistikom, i opet ne radi same lingvistike, nego da bi mogao prodavati knjige o lingvistici, steći doktorsku i profesorsku titulu, i dobiti profesorsku mirovinu.
Idealizam hipika je i ovaj put bio komercijaliziran, ideali hipika imaju svoju tržišnu vrijednost.
Kaže da su Pirane smatrali ga ružnim, odnosno takvima smatraju sve bijelce. Jednom, kaže da su mu i namjestili da pogine.
Međutim on i dalje se divi njima (možda se boji da bi izgubio mirovinu ako bi prestao?).
Rousseau vjerojatno nije nikad upoznao nekog divljaka, pa je mogao, da bi opravdao preziranje vlastite kulturno-civilzacijske baštine, napisati kako su plemeniti u usporedbi s neplemenitim europskim kršćanima.
Ali sumnjam da bi nakon iskustva kojeg je imao ovaj hipik s Piranama, i dalje tvrdio kako su oni plemeniti i vrijedni divljenja.
Ipak mislim da su Pirane imali pravo prezirati ovog hipika zato što ne pripada niti jednom plemenu, niti želi pripadati nekom plemenu osim antiplemenu hipika koji žele da cijeli svijet pripada jednom antiplemenu uz religijsku mantru sex, drugs & rock'n roll.
Na koncu Sam Hyde i ostala dvojica su ga provocirali s pitanjima o smrti i o vječnom životu.
Hipik odgovara kao da je primio vakcinu protiv kovida, - ja vjerujem u znanost, ne vjerujem u nešto što ne mogu osjetiti i vidjeti.
Pa nije ni vidio 'viruse' kovida, ipak vjeruje da postoje.
Pa ni ljubav se ne može ispitati u laboratoriji i mjeriti s nekim instrumentom, ali sam siguran da će reći kako ljubi svoju ženu (drugu ili treću?) i djecu.
Kako može onda govoriti o ljubavi kad ljubav nije znanstveni pojam?
I tipično za modernog čovjeka, znanost kao spoznaja čovjeka o istini ne može nipošto se odnositi na spoznaju dobivenu samo preko tjelesnih čula ili laboratorijskih mjernih uređaja.
Ustvari ta znanost je najprimitivnija u odnosu na druge znanosti.
I lingvistika na kojoj je doktorirao se ne temelji na čulima, nego na logici koja nije i ne može biti materijalna.
K tome doktor hipik kaže kako vjeruje Piranama ili je stvarno osjetio 'duhove prašume' pa znači da vjeruje u nešto nadprirodno i nematerijalno.
Stoga njegov argument kojeg je posudio od ovih 'genijalaca' kako ne želi vjerovati u Boga zato što Ga nije osjetio, je licemjeran kao što je najvjerojatno bilo njegovo obraćenje na protestantizam.
On želi vjerovati u nešto od čega ima koristi.
I nema problema s kontradiktornošću ako mu ona daje isto korist.
Stoga zaključujem da je doktor hipik lingvistik kao 'obični bijeli rasist' iskoristio plemenite divljake Amazone kako bi umirio svoju savjest koja se buni zbog njegovog negiranja Smisla.
I da ne bi sebe i vas koji čitate umirio s tuđim primjerom besmislenog života jer smisao života je trenutak smrti, ponovit ću - memento mori.
Jedina prava mudrost čovjekova je pripremati se za smrt.
Ne kao jedan moj poznanik koji je na smrtnoj postelji i u zadnjoj fazi metastaza raka te se brine o tome gdje će biti pokopan i tko će mu održavati grob kad mu i žena umre (jer nemaju djece), umjesto da se brine što će biti s njim nakon trenutka kad duša napusti tijelo.
Cijeli život je samo priprema za smrt.
Hipici su imali jednu (auto)sarkastičnu izreku - umri mlad da bi bio lijepi leš.
Time su samo još više pokazali kako su prezirali starce, starost pa i samu smrt.
Mladi hipici su odavno poumirali i nisu ostali lijepi leševi.
Došao je red i na stare hipike.
Da ne bi bilo zabune, nisu svi u tom boom naraštaju bili hipici, niti su svi hipici ostali do smrti hipici.
Ali poopćenje se može izvesti, kao što i Biblija po svojim prorocima opisuje različito naraštaj od naraštaja.
Hipi naraštaj je jedinstven jer u tom naraštaju legalizirano je čedoumorstvo, bezrazložni razvod braka, hedonizam (i sodomizam), uživanje narkotika, raskid s prošlošću i s precima.
Treba se ponoviti još jednom sličan naraštaj da bi se zacario Nepomjanik.
P.S.
Kao što nakon lažnog prosvjetiteljstva i razočarenja u njega i u revoluciju slijedi nihilizam, tako je nakon hipi pop muzike slijedila punk pop muzika *****.
***** Pattie Smith koja je boomer s početka tog razdoblja, je 'baka punka'. Nedavno ju je primio rimski papa Lav, što je već uobičajeno da apostazirani rimski biskupi primaju slavne pop rock, glumačke i ine 'zvijezde'. Sve one koji su dali velike doprinose u apostaziji i pobuni čovječanstva protiv Boga.
Mislim da ovaj 'spontani' susret papa Frana i bake punka na Trgu sv.Petra u Vatikanu, nije baš bio toliko spontan, nego priprema za slijedeći susret koji je prikazan na doljnjem videu.
Kako je papa Lav rekao, o čemu sam već pisao pod temom kabale, da je Bog dao veliki zadatak čovječanstvu koji se zove kabalistički tikum olam u kojem čovječanstvo treba pomoći Bogu da se ukloni nered koji je ostavio nakon stvaranja, onda je opravdano tvrditi kako on smatra da je pop rock, uključujući punk, vid te pomoći.
Sastali su se u Vatikanu baka i djed punka.
'Baka' je u ovom ne tako davnom razgovoru rekla, očito sa zadovoljstvom, židovskoj novinarki kako je u 70-tog godini saznala da joj je pravi otac bio '100 % aškenazi židov'.
Blago njojzi, ona ne mora postati noahid.
A to je već pripadalo mojoj generaciji nazvanoj X.
Na poveznici je prikazano kako punk muzika ima korijene u 60-tim hipi godinama (znači nema nekog radikalnog prijelaza, radi se o evoluciji ili bolje rečeno prirodnoj degeneraciji moderne pop glazbe).
Nakon punka nikakve novosti nisu moguće u pop muzici, nakon nihilizma, vjere u ništa, ne postoji više nešto u pop glazbi.
Samo se mogu ponavljati, sinkretizirati i plagirati prošle forme.
Ljudi koji vjeruju da je ništa stvorilo nešto, na kraju ne vjeruju više u ništa.
Nihilisti ne mogu i ne žele kreirati nešto, jer to negira njihovu lažnu vjeru.
Zato treba u potpunosti odbaciti modernu pop muziku koja mora završiti kao upaljeno slijepo crijevo.
I kratak osvrt na hipi-boom generaciju kod nas.
Bili su revolucionarni kao oni na Zapadu, a to je značilo prihvatiti ideje vladajuće komunističke ideologije.
Na Zapadu je to eventualno moglo značiti dobiti pendrekom od policajca, a kod nas dobiti ulaznicu za povlašteni sloj društva.
Nerijetko se je događalo da su djeca prihvatili ideologiju pod kojom su bili ubijeni njihovi očevi (mislim da je to slučaj u zapadnoj Hercegovini gdje su neka djeca ustaša postali udbaši, a koliko sam upoznat bilo je sličnih slučajeva i u Srbiji).
Kad se je komunistička Jugoslavija otvorila i postala de facto saveznik Zapada, ovi su odmah priheftali se na hippie-rock (anti)kulturu.
U revolucionarnoj 1968. bili su slični sa zapadnim hipicima, to jest kritizirali su ondašnji socijalizam sa maoističkih pozicija.
Poslije su se lijepo uhljebili nakon 'revolucionarnih' dana.
Danas, ako su živi, i ako nisu shvatili svoje zablude, su nostalgični za vremenima trčanja s falusnim simbolom, titovom štafetom.
I prihvatili su woke ideologiju, EU 'vrijednosti', borbu protiv 'govora mržnje', protiv fašizma i rasizma, protiv zlog bijelog heteroseksualnog patrijarha, jer s pravom vide sadašnju politiku svjetske elite kao nastavak one politike iz njihove izgubljene mladosti.
Još malo o feminizmu koji je buknuo ili eksplodirao kod boom generacije.
U ovom tekstu autor se pita jesu li se bjelkinje okrenule protiv bijelaca zato što su ovi postali feminizirani, ili su se bijelci okrenuli protiv bijelih žena (i ujedno se feminizirali i postali mekušci) zbog njihovog feminizma i mržnje prema bijelcima?
To nije pravo pitanje jer nedostaje tu treći koji je tome pridonio.
To su bijeli muškarci prethodne 'tihe generacije' koji su se, svjesno ili nesvjesno, borili u drugom veleratu da bi pobjedio globalizam, antipatrijarhalizam, feminizam, rastrojstvo svih vidova organskog društva.
Doduše tu je onda i onaj četvrti, kojeg ne ću spominjati i koji je zapravo jedini imao koristi od tog rata, da mi ne bi bio zabranjen tekst.
Pogotovo ako je istinit.
Priča ide kako je vojska SAD pred 30 godina planirala korištenje raznih vrsta tehnologija koja utječu na meteorološko vrijeme, u ratu protiv svojih neprijatelja.
U dokumentu se kaže kako postoje nepremostive prepreke kako bi se tehnologija koristila na većoj razini odnosno na većem području i uz dugoročnije efekte.
Stoga moramo odbaciti mogućnost da je netko iz tih krugova izazvao ovoljetnu sušu nad dobrim djelom Europe (sarkazam).
Kako god bilo, Bog je to dopustio.
Poruka je, dakle, pokajmo se.
Jer smo zaslužili sve vremenske nepogode, bile one uzrokovane ljudskom tehnologijom, demonima ili anđelima.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam zaključao 6.veljače 2026. budući ne namjeravam više pisati blog.
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.