Svibanjski pupoljci 1945. i pobuna Makabejaca

U svibnju cvijeta najljepše cvijeće - ruže.
Međutim, dok ne procvjetaju, vidimo samo trnje, listove i pupoljke.
Većina ljudi zna da će uskoro od neuglednih pupoljaka nastati mirišljavi i oku zavodljivi cvijetovi.
Tako će vrtlar rado riskirati ubod trnja ruže dok ju njeguje, jer zna da će biti nagrađen ljepotom nakon toga.
U svibnju svake godine moli se posebna pobožnost Djevici Mariji i obično su njezini oltari ukrašeni svježim ružama. 
To iskustvo imam iz djetinjstva, život u gradu lišio nas je i toga.
Zanimljiva je veza između Bogorodice i ruže.
Stari Latini su govorili - preko trnja do zvijezda.
Marija je bila Zvijezda i prije nego što je zasjala i zamirisala Crkvom, jer ona je Škrinja zavjetna u kojoj se nastanio i iz koje se je rodio Bog, naš Spasitelj, Isus Krist.
Ništa stvoreno ne može biti uzvišenije i ljepše od toga.
Ipak, ljepota je u ovoj suznoj dolini uvijek povezana s patnjom, cvijet ruže s trnjem.
Marija ima kao i Sin, probodeno srce na križu, božanska ljubav otvara srce u boli.

1945. u svibnju propupali su pupoljci nepoznatog cvijeta koje će uskoro ovladati svijetom.
Mislim dakako na pobjedu 'saveznika'.
Naracija i dan danas kroz školstvo i masmedije govori kako je to bio veliki mjesec pobjede nad Zlom.
Što je to zlo?
Da ne ulazim previše u obrazlaganje, zlo je sve što se protivi dobru, a dobro jest Bog.
Nije zlo kad je Bog uništio cjelokupno čovječanstvo, osim jedne obitelji, u vodama Potopa.
Nije zlo kad je Bog uništio gradove na obalama mrtvog mora zbog grijeha sodomije.
Nije zlo kad je Bog zapovijedio Izraelcima ljuto i potpuno uništenje Kaananaca.
Nije konačno zlo kad nam dođe bolest, patnja i kad na kraju umremo
(jedna od najvećih ludosti koje je donio taj svibanjski cvijet iz 1945. je eutanazija u kojem ljudi skraćuju zemaljske muke, kako bi čim prije započeli s beskonačno težim vječnim mukama).
Zlo je uvijek moralno pitanje, a ne pitanje ljudskih osjećaja i krivog ljudskog poimanja pravde i pravice.
Naši preci, ako nisu bili izrodi, i ako nisu to prije znali, saznali su ubrzo kako je iz svibanjskih pupoljaka 1945. procvjetalo cvijeće zla, jer komunizam je bio otvorena ljudska pobuna protiv Boga.
Onaj kome nije zasmrdio taj cvijet komunizma, taj je bio već u carstvu zla, što zbog kukavičluka i stockholmskog sindroma krive ljubavi prema zlostavljačima, što zbog toga što je inače inklinirao prema neredu, neradu i pobuni edenskog tipa.
Ali zapadni 'saveznici' nisu bili takvi, zar ne?
Vjerojatno znate za  Operaciju Keelhaul po kojoj su zapadni borci za 'slobodu' vratili Sovjetima, a u našem slučaju titoistima, sve antikomuniste kako bi se istočni antifašisti obračunali s njima.
Vjerojatno znate i za Morgenthauov plan o sustavnom istrebljenju Nijemaca i koji se nije odvijao brzinom kako je predviđeno, ali vidimo kako je danas pred realizacijom, ne samo u Njemačkoj, nego i u tobožnjim državama pobjednicama na zapadu.
Vjerojatno znate i za sustavno spaljivanje njemačkih gradova s ciljem ubijanja čim većeg broja civila, ili plan koji se obistinio o držanju njemačkih ratnih zarobljenika mjesecima nakon završetka rata u logorima bez krova nad glavom i često bez vode. 
Je li to bilo dobro ili zlo?
Po pitanju moralne odgovornosti zapadnih i istočnih antifašista to je bilo zlo, jer oni su unaprijed željeli uništenje protivničke strane koja nije htjela prihvatiti njihovo viđenje budućnosti u globalizmu, bilo kapitalističkom, bilo komunističkom (u suštini radi se o istom, isti sloj ljudi stoji iza jednog i drugog globalizma).
Sa stajališta Boga ne znam, moguće je kako su ti ratovi, pa i posljedice koje i danas vidimo, a koje su katastrofalne za budućnost zapada, pravedna Božja kazna za otpad većine kršćanskih naroda Europe od vjere koji se je dogodio u prethodnom 19. stoljeću.
Ipak ću vam dati poveznicu na jedan članak koji će onima, koji nisu opterećeni predrasudama, skinuti ružičaste naočale, ako su ih dosad imali, a kojima su gledali na zapadne antifašiste.

Na fotografiji u daljini je Bari, talijanski grad koji je u prosincu 1943., nakon kapitulacije Italije, bio važna luka zapadnog ratnog brodovlja i logistike.
Dim koji se diže posljedica je napada njemačkih zrakoplova na tu luku prilikom kojeg su potopili dosta brodova.
Ono što se je tajilo je činjenica kako su njemačke štuke napale između ostalih i brod koji je bio pun bojnog otrova i kojeg su antifašisti planirali upotrijebiti ako im ne uspije klasično osvajanje Italije.
Posada broda je poginula u groznim mukama.
Uzrok smrti je ostao tajnom koja je deklasificirana 1959.g. ali masmediji sigurno nisu izgarali od želje pružiti dokaz kako su u tom 'pravednom' ratu antifašisti planirali koristiti bojne otrove.
Bacanje dviju atomskih bombi, uz spoznaju da je više ljudi poginulo u jednom danu od bombardiranja fosfornim bombama u Dresdenu ili Tokiu, nego od tog novog oružja, uz spoznaju kako su ti 'vitezovi' bili pred započinjanjem kemijskog rata s mogućim stravičnim posljedicama za cijelu Europu, skinula bi pozlatu Churchilla ili Rooswelta i predstavljalo bi poteškoću u ostvarivanja plana globalizacije i uništenja nacionalnih država i naroda.
Zato o tome možemo čitati tek danas kad su već uništene strukture obitelji i naroda i kad postoje alternativni mediji poput situsa dr.Henry Makowa koji ovakve članke objavljuje.
Pročitajte u istom članku kako je Hitler izričito zabranio korištenje kemijskih otrova i kako se je suprostavio generalima koji su to tražili. Vjerojatno je i razlog tome što je bio i sam žrtva napada kemijskim oružjem u prvom svjetskom ratu.
Čitamo kako je poljska vojska prva upotrijebila kemijsko oružje te kako je Churchill blatantno lagao svoj narod preko radija kako njemačka vojska koristi kemijske otrove u ratu protiv komunističkog SSSR-a.
Čitamo kako je SAD imao u planu bacati na njemačke gradove kemijsko oružje s unaprijed izračunatim milijunskim žrtvama.
Slika o pravednim borcima protiv najvećeg zla u povijesti čovječanstva može biti samo još u glavama onih koji se nikad nisu makli od holivudskih proizvoda laži, ili naših jugopartizanskih, i sigurno nisu bez krivice što ne žele istražiti istinu. 
Jer onaj tko ne želi istinu, taj odbija Istinu.
Ne želim idealizirati drugu stranu na kojoj je bila ondašnja hrvatska država, ali sam prilično siguran kako se ta strana nije borila za uništenje nacionalnih država, naroda, obitelji, vjere i naravnog morala.
Antifašisti su se proglasili Ujedinjenim narodima na početku rata, prema tome nitko ne može reć kako se ta strana nije borila za uspostavu nadnacionalnih struktura koje danas vladaju svijetom.
Ako ima još živih ratnih veterana u zapadnim zemljama u kojima je na djelu zamjena autohtonog naroda s imigrantima i uz teror muhamedanaca, i ako bivši ratnici nisu dementni i ako su pri zdravoj pameti, onda se sigurno moraju zapitati - je li nas Churchill prevario kad nam je govorio da se borimo za svoj engleski narod kojem prijeti njemačka okupacija, a znajući danas, što je Churchill tajio, kako je Hitler nekoliko puta nudio mir Engleskoj te pustio 300.000 engleskih i francuskih vojnika iz okruženja i uništenja kao znak dobre volje za mirom ?
Dakle u prethodnom tekstu sam vam želio prikazati kako su mnogi domoljubi na zapadu i na istoku, na sjeveru i  na jugu, bili zavedeni s pričama kako su pred nacionalnom katastrofom ako se ne uključe u rat protiv sila osovine, dok su isti političari koji su ih lagali, stvarno radili na projektu nestanka svih naroda, ne samo njemačkog.
Svibanjski pupoljci 1945. imali su gori učin nego kad se je kemijsko oružje na brodu SS John Harvey aktiviralo u Bariju za vrijeme Došašća 1943. 

Što je s Makabejcima u naslovu?
Nekima je poznato kako je M.Gibson nakon filma "Muka" i "Apokalipto" htio snimiti film o pobuni Makabejaca. Talmudisti su i ovaj put išli protiv njega, iako su oni, a čini mi se i protestanti koji ih uvijek slijede, izbacili obadvije knjige o Makabejcima iz sv.Pisma.
Kronološki gledano, knjige o Makabejcima prethode dolasku Krista, zato ću vam dati jedan poduži video u kojem se daje paralela između tog razdoblja i vremena u kojem živimo.
Autori videa drže kako je Makabejski ustanak tip SSPX koji je ustao protiv Novoredne Crkve.
Što nikako ne može biti analogija, jer Makabejci nisu priznavali lažne svećenike i lažnog velikosvećenika koji su sudionici grozote pustoši koju je makedonsko-grčko-sirijski kralj Antioh učinio u Hramu, štoviše oni su svećenike koji su se stavili u službu pogana ubijali.
Znamo pak kako SSPX smatra Bergoglia pravim papom kao i novorednu sektu pravom Crkvom.
Dakle, nema paralele s Makabejcima i to sam u kometarima videa napisao, a čini mi se da niti autori videa nisu previše sigurni u to što tvrde u videu:

Pred prvi dolazak Kristov nastupila je globalizacija, najprije nakon osvajanja istoka od Aleksandra Makedonskog i helenizacije Bliskog Istoka i Egipta, a nakon toga istu politiku su nastavili Rimljani.
Uz važnu razliku što su Rimljani poštivali u većoj mjeri lokalne običaje i religiju, međutim ipak nastojali su sve religije staviti pod istu kapu, sve bogove staviti u Panteon, kako bi tako carstvo bilo jedinstveno.
Knjige o Makabejcima nam govore o zlu globalizacije, to jest kako je uvijek cilj ujedinjavanja čovječanstva dijaboličan i protivan pravoj vjeri i naravnom moralu (Grci su širili pedofiliju i sodomizam, kao i feminizam, a to uobičajeno prati poganstvo).
Bog pak daje snage i hrabrosti onima koji se u Njegovo Ime suprostave globalizaciji.
Ali bez zadrške, jer to je rat u kojem se lako gube životi i u kojem ne mogu ratovati kukavice.
Mel Gibson očito je to imao na umu, i pretpostavljam kako bi, kao i autori videa, ciljao na novorednu sektu kao na sliku lažnih svećenika koji su se kompromitirali s ondašnjim grčkim poganstvom.
Hoće li se i pred drugi Kristov dolazak ponoviti ustanak suvremenih Makabejaca protiv globalizma?
Ne znam, koliko mi je sad poznato nema dovoljno ljudi odvažnih poput Makabejaca, čije ime označava malj, i koji će nadvladati velike sile globalizacije te ih nadjačati.
Možda će se nešto slično dogoditi, jer Makabejci su nadvladali u 27 godina rata globaliste, i imali izvjesno vrijeme (77 godina) vlast u Izraelu, a nakon toga su bili osvojeni od Rimljana.
Drugi Kristov dolazak će biti na vrhuncu zla, za vrijeme vladavine Antikrista, nikako za vrijeme vladavine hipotetskih novozavjetnih Makabejaca.
Mi, kao dijelovi Kristovog Tijela moramo imati u sebi buntovnički duh Makabejaca.
Ne može se služiti Bogu i Bogu protivnoj globalizaciji ili biti i za Boga i za antikristovsku globalizaciju.
Razmišljajmo o tome, budimo budni i u molitvi.
Za Krista Kralja uvijek moramo biti spremni položiti svoj život.
Taj moment može nam doći iznenada i nikako ne smijemo tada zakazati.
I naš pupoljak mora jednom procvjetati.
Neka nas u tome podrži zagovorom Bogorodica, pogotovo u ovom njezinom mjesecu.
Amen.

P.S. Kad sam spomenuo u razgovoru s jednim sedevakantističkim biskupom iz Meksika kako smo u komunističkoj Jugoslaviji morali kao djeca (pioniri) dati zakletvu titi i komunizmu, on mi je odgovorio kako su naši roditelji trebali s nama pobjeći od takve antikršćanske države ili podnijeti mučeništvo. 
Trebao je još dodati - ili se pobuniti oružano kao Makabejci.
Što se je djelomično i dogodilo 1945. 
Znamo kako je bilo križara u šumama koji su se gerilski borili protiv komunizma još nekoliko godina. 
Da nije bilo engleske i američke izdaje na Bleiburgu koja je dio šire operacije Keelhaul o čemu sam gore pisao, komunisti bi bili kod nas sigurno poraženi, a mi bismo se oslobodili komunističke pošasti kao Španjolci između dva svjetska rata.
Komunisti su k tome podlo iskoristili neprijateljstvo između hrvatskih i srpskih domoljuba glede granica dviju država kako bi raširili bratoubilački rat u tim pojedinim narodima.
Bivša Jugoslavija imala je nekoliko puta više žrtava od svih balkanskih država zajedno baš zbog te pokvarene komunističke politike - čim gore to bolje. 
Ne treba ništa više reći nego citirati zločinca Mošu Pijadu koji je otvoreno rekao kako treba raditi sabotaže i diverzije u selima kako bi Nijemci išli u takva sela i radili odmazdu i paljenje kuća, te će tako ti seljaci koji se naravno suprostavljaju komunizmu, sad bez krova nad glavom, otići u šumu u partizanske redove.
Bez obzira što je srpski četnički pokret neprijateljski nastrojen prema hrvatskoj državnosti, oni su bili kudikamo razumniji i nisu htjeli da njihov narod izgine od superiorne njemačke vojske.
K tome treba dodati kako ženevska konvencija uopće ne štiti gerilce i civile koji surađuju s gerilcima.
Po međunarodnom ratnom pravu, kad vojska neke države kapitulira, onda svatko tko ne poštuje kapitulaciju više ne uživa pravo tretiranja kao legitimnog ratnog neprijatelja i zarobljenika.
Partizani su optužili D.Mihajlovića kako je izdajnik jer je surađivao s Nijemcima, što je laž jer on je vodio gerilske akcije protiv Nijemaca dok su komunisti bili u paktu s istima, ali kad je vidio da će zbog te gerile ozbiljno stradati srpski narod, on je odustao od takvih akcija i prebacio djelovanje preko Drine.
Sad više ne u gerili protiv njemačkih okupatora, nego u cilju rušenja hrvatske države.
Bez sukoba između hrvatskih i srpskih nacionalista, komunisti nisu imali šanse da se igdje održe.
Nešto o pokvarenoj politici sila Antante, to jest moderne Velike Britanije i moderne Francuske, uključivši i SAD kao prirepak Velike Britanije.
Te dvije države koje su imale zajedno skoro sve kolonije u svijetu, zabrinule su se zbog naglog jačanja industrije i tehnologije u Njemačkoj, ali i u Rusiji koja je pod carem hvatala korak u industrijalizaciji. 
Bojale su se kako će ih te dvije države prestići u moći, rat i revoluciju su odabrali kao način da se to onemogući.
Spomenute atlantske države u velikoj mjeri su bile i pod vlašću judeo-masona u 19.st, Engleska još i prije.
Da bi uništile rastuću Njemačku i Rusiju nisu mogli istovremeno udariti na obje.
I udarili su najprije na Rusiju potaknuvši rat Japana i Rusije početkom 20.st.
Ruski car jednostavno nije mogao dobiti ratni kredit, dok su isti međunarodni bankari financirali Japan.
Rusija je pretrpjela poraz i sramotu i tako se je srozao ugled ruskog cara kako bi Rusija bila spremna za revoluciju.
Slijedeća je bila na redu Njemačka, a s njom i Austro-Ugarska, ali i otomansko carstvo zbog tajnog cilja da se na jednom području tog carstva stvori cionistička država.
Sile Antante ili bolje rečeno judeo-masoni stvaraju mladoturke koji će srušiti sultana, ali i srpsku "Crnu ruku" i mladobosance. 
Prvi će tako srušiti u krvavoj kupki srpsku dinastiju Obrenovića koji nisu bili neprijateljski raspoloženi prema Austro-Ugarskoj i postaviti Karađorđeviće koji su bili u službi zapada i bili su masoni, a desetljeće kasnije mladobosanci će u Sarajevu ubiti austrijskog prijestolonasljednika i tako izazvati prvi svjetski rat.
Zapad, kako bi izbacio Italiju iz saveza s Njemačkom i Austro-Ugarskom, obećaje istoj dijelove južnog Tirola i dobar dio istočne jadranske obale, dok Srbiji obećaje ostatak Hrvatske osim dijelova oko Zagreba. 
Često se pitam, kako može i jedan hrvatski domoljub biti anglofil ili frankofil ako imalo znade povijest kako su te dvije države rovarile i organizirale ratove te uništenje Hrvatske.
Mogu razumijeti divljenje prema francuskim kraljevima križarima ili prema recimo engleskom kralju Richardu Lavljeg Srca, ali nikako diviti se onima koji su vladali s protestanstkom, antikatoličkom Engleskom, ili s masonskom Francuskom nakon revolucije.
Što su podli vladari u sjeni i oni izvan sjene tih država obećali carskoj Rusiji da je pridobiju u ratu?
Obećali su joj Bospor to jest Carigrad, davnu želju Rusije da izađe iz bazena Crnog mora na otvoreno Sredozemlje.
Međutim, to su Rusiji obećali s figom u džepu, jer cilj im je bio pridobiti Rusiju da krvari u ratu s Njemačkom i Austro-Ugarskom, ali i da se u tome iscrpi, da se eventualno dogodi revolucija kako ne bi Rusiji na kraju rata morali prepustiti Carigrad i blisku pravoslavnu Grčku, jer bi im tako Rusija postala previše moćna.
Tu leži i odgovor kako to da nisu mogle države pobjednice u prvom svjetskom ratu obraniti Rusiju od komunizma i dati pomoć ruskim domoljubima da nadvladaju boljševičku pošast.
Zato što nisu htjeli, zato što im je odgovarala uništena Rusija protiv koje su vodili rat još u 19.st. (Krimski rat) kako bi je spriječili da se dočepa toplih mora.
Zapad ne da nije rušio boljševizam, zapad ga je financirao. Američka tehnologija je ciljano odlazila u boljševičku Rusiju, jer judeo-masoni su htjeli doći na vlast u cijelom svijetu i preko internacionalnog komunizma i preko internacionalnog liberalizma.
Hvala Bogu, postoji Bog (ovo je parafraza na navodnu izreku nekog ruskog seljaka kojeg su bolješevici batinama uvjeravali kako nema Boga, a onda je on već slomljen rekao - hvala Bogu, nema Boga).
Zapad pada pred našim očima kao kula od karata. 
Bog najvjerojatnije koristi muhamedance kao svoj bič pokvarenom i izdajničkom zapadu.
Brine me to što neki u našoj domovini misle da su pametni ili domoljubni ako vode politiku da domovina sebe veže sa sudbinom zapada.
Današnji zapad nema veze sa zapadom križara, kršćanskih svetaca, redovnika, vitezova i katedrala.
On je suprotnost nekadašnjeg kršćanskog zapada i ne bismo smjeli nimalo žaliti što takav zapad propada. 
Bog kao i uvijek sve ima pod svojom kontrolom, i ako smo Njegovi, onda se ničeg ljudskog ili demonskog ne smijemo bojati.
Sigurno da bih bio jako ožalošćen ako bi Hrvatska nestala kao samostalna država Hrvata za koju sam se dragovoljno borio, ali ako je hrvatski narod većinom izdao Krista i svoje predke, onda je zaslužio sudbinu suvremenih Francuza i Engleza.
Moja prva domovina je na Nebu i ona nikad ne može biti izgubljena i poražena, i vjerujem da će se uskoro spustiti na oblacima na novu Zemlju u kojoj više intrige 'zapada' niti bilo kog drugog više ne će postojati. 
To je domovina za koju se se borili patrijarsi, proroci, Makabejci, apostoli, mučenici, naučitelji Crkve, milijuni kršćana diljem svijeta, i nadam se da ćemo se, kad započne vječnost, s gore nabrojanima naći u nebeskom Jeruzalemu.
Amen.

P.S.S. Ostao bih nedorečen ili krivo shvaćen ako se ne bih osvrnuo na drugu osovinsku stranu u velikim europskim ratovima.
1870. ujedinile su se njemačke državice u Njemačku, i u isto vrijeme ujedinio se apeninski poluotok u državu Italiju.
Oba projekta aktivno su vodili masoni.
Zašto je to bilo loše?
Prvo moramo znati kako je kršćanima važnije nebesko kraljevstvo od obitelji, a kamoli ne će biti važnije od stvaranja narodne države.
Na apeninskom poluotoku bila je gotovo tisuću godina papinska država koja je omogućavala papi to jest Crkvi samostalnost i duhovnu vlast nad kršćanskim zemaljskim državama.
U prvom redu takva država, koja je bila zemaljski mač Crkve, bilo je sv.Rimsko carstvo koje je i naslijedio i ustoličio kao carstvo njemačke krvi (to znači da su carevi njemačke krvi, a ne da su to svi podanici carstva) Karlo Veliki 800.g. kad ga je papa okrunio za cara.
Koliko je to važan događaj bio govori i činjenica kako svi Slaveni imaju riječ za vladara - kralj, i ta riječ dolazi od imena Karla Velikog.
Iako je Francuska po nazivu zemlja Franaka koji su Germani, a Francuzi mješavina Franaka, Gala i Rimljana, carsku krunu su dobijali izborom njemački prinčevi s druge strane Rajne i Alpa.
Većinom su to bili Habsburzi, ali kako rekoh, carska kruna nije bila naslijedna nego izborna, izbor su vršili nekolicina najistaknutijih biskupa u Njemačkoj.
Praktično to znači kako su Nijemci i Italijani dobili jednu posebnu ulogu koju drugi europski narodi nisu imali i koja je bila u korist Crkve to jest kršćanstva.
Posljedica toga je da oni nisu mogli voditi ekskluzivističku nacionalnu politiku. 
Kršćani nikad ne smiju nacionalizam staviti prije Crkve, ali pogotovo to nisu smjeli Nijemci i Italijani.
Ako već ne znate, onda vjerojatno pogađate, projekt ujedinjavanja desetine njemačkih kneževina u jednu državu, kao i ujedinjavanje država apeninskog poluotoka inspirirali su i vodili su masoni.
Nijemci su se tako ujedinili pod protestantskom Prusijom, a bez dotad vodeće katoličke Austrije.
Masonski vođen Pijemont tu je ulogu odigrao u Italiji, a vojsku garibaldinaca vodili su neskriveni masoni.
U isto vrijeme ujedinjavanja tih novih država, papa Pio IX sazvao je Prvi vatikanski koncil na kojem se je znalo da će se proglasiti dogma o nezabludivosti pape. 
Pruski kancelar Bismarck koji je ujedinio Njemačku, zaprijetio je papi ratom ako ne odustane od koncila. 
Netko će možda pitati - kako može prijetiti ratom kad nije u susjedstvu papinske države? 
Prijetnja se je odmah drugi dan ostvarila jer su Prusi napali Francusku, i tako se je francuska vojska koja je štitila papu i Rim od garibaldinaca, morala povući u Francusku. 
Francuska je bila uskoro sramotno poražena jer je njezina vojska bila brojčano puno jača od pruske vojske koja je ušla u Pariz, nakon čega su uskoro komunisti napravili krvavu revoluciju u istom gradu prilikom čega su palili i ubijali i istovremeno čuvali stražu pred Rotschildsovim nekretninama. 
Tako da se zna tko je gazda i tko vuče konce. 
Apropos Francuza, u drugoj polovini 19.st. osjećala se je apatija prema revoluciji i osuda revolucije, čak želja za povratkom na prijestolje Bourbonske kuće. 
Zato nije bilo čudno kako je francuska vojska štitila papinsku državu u Italiji.
Stoga možemo reći kako su neprijatelji Kristovi u 19.st. postigli cilj uništavanja papinske države i sv.Rimskog carstva njemačke krvi.
Nakon poraza od Prusa, Francuska se je posve okrenula prema antikatoličkoj Engleskoj i tako je bio utrt put prema katastrofalnim europskim ratovima 20.st.
Dakle, sile osovine, u kojoj su isprva bile Njemačka, Austro-Ugarska i Italija, nisu bile kršćanske države, iako je nominalno to bila Austro-Ugarska, nego su bile liberalno-sekularne.
Da su bile kršćanske, onda ne bi išli u savez s muhamedanskom Turskom.
Također, kršćanske države ne mogu biti centralizirane i apsolutističke države, u kršćanskoj državi vlada načelo supsidijarnosti koje kaže kako se zemaljska vlast mora spustiti čim više na niže razine koliko je to moguće, do razine sela. 
Antikršćanski babilonski projekt smjera u obrnutom pravcu, prema jednoj vlasti i to skrivenoj dok se ne otkrije Antikrist, koja će vladati čvrsto cijelom Zemljom.
Pri tome trebaju biti uništeni svi organski oblici ljudskog zajedništva, od obitelji, roda, sela, naroda.
Tridesetak njemačkih kneževina su prije bile slobodnije nego kad su se ujedinile pod protestantskim Prusima u jednu državu. 
Kod nas su posljednji Habsburzi 18. i 19.st., iako nominalno katolici, vodili politiku apsolutizma i brisanja starih pravica, mnoge seoske zadruge i katolička bratstva te samostani su izvlašteni u korist sve moćnije apsolutističke države pod vidom naopakog tumačenja prava kako nekretnine moraju imati titulara, a recimo selo ili rodovska zadruga nije pravna osoba.
Hrvatski sabor 1917. na pritisak Beča i Berlina legalizira muhamedanstvo. 
Ne trebam niti posebno pisati o tome da je A.Starčević i drugi pravaši, sa simpatijama gledao prema francuskoj revoluciji te da je držao narod važnijim od vjere, a bosanske muhamedance najčistijim Hrvatima.
Braća Radić su bili isti u tom pogledu, oduševljeni liberalnim idejama i borili su se da se odstrani utjecaj Crkve u državi.
To su nazivali antiklerikalizmom.
Sile osovine nisu imale krivnju izazivanja krvoprolića, ali nisu niti bili kršćanske države, a njihove vojske novovjeki križari.
Mnogi katolici 19.st. napravili su nedopustivi mir o nenapadanju s liberalizmom i čak s masonerijom u cilju stvaranja narodnih država.
Ratovi 20.st. su samo posljedica gubitka vjere.
Biti će ih i u ovom.
Samo se pitam hoće li u njima pojaviti se novovjeki Makabejci?

Um

Problem ljudskog uma je u tome što ljudi nemaju jedinstvenu definiciju o umu.
Kad bi i svi ljudi govorili jednim jezikom, to jest kad ne bi bilo problema s prevođenjem pojmova, opet ne bi imali svi ljudi isti pojam uma.
Definiranje pojmova nas dovodi do dileme - definiramo li nešto što stvarno postoji, ili definiramo nešto što ne postoji, ali će nam pomoći u definiranju nečeg što stvarno postoji.
Vratimo se duhom u kasni srednji vijek kad se je počela događati ljudska drama u čijem završetku ili kulminaciji mi živimo.
Radi se o nominalizmu koji je po svoj prilici bio kamen temeljac svih pravaca moderne filozofije i ideologije, iako su iste često u krvavom sukobu.
Slikovito to možemo predstaviti uobičajenim pitanjem koje ustvari nije retoričko - je li bila prvo kokoš ili jaje? 
Ispravan odgovor je - to je neispravno pitanje. 
Zato što pitanje pretpostavlja da kokoš i jaje postoje samo u vremenu, pa se stoga postavlja pitanje kad je nešto nastalo prije.
Kokoš i jaje postoje oduvijek. 
Zato što su to ideje u Božjem Umu, a Bog je vječan i nepromjenjiv.
Kad je Bog stvorio prvu kokoš, ili možda prvo jaje kokoši iako je mnogo vjerojatnije da je stvorio u peti dan stvaranja odrasle jedinke životinja, onda je samo materijalizirao svoju ideju kokoši i jaja.
Ideja ili pojam kokoši i jaja je ustvari dio generičnije ili nadideje o živim materijalnim bićima koje imaju u sebi mogućnost razmnožavanja, tako da jaje u suštini predstavlja ideju razmnožavanja materijalnih bića.
Ljudi koji poznaju povijest filozofije sigurno će reć -  autor samo ovdje prepričava Platonovu filozofiju, ali autor će odgovoriti - ideja o svijetu ideja nije Platonova, nego je opet to ideja u Božjem umu o kojem nam je pisao Platon.
Netko će možda reć - a onda je i Platon samo ideja u Božjem umu.
Ne, prvo zato jer takvo razmišljanje dovodi do istočnjačke zablude monizma i/ili panteizma u kojem je sav materijalni svijet samo jedan loš san Boga i kad se Bog probudi*, sve će opet biti dobro, bit će nirvana.
Drugo, Bog je svoju ideju o čovjeku materijalizirao u Adamu, a ne u Platonu.
Adam je stvoren bez grijeha**, Platon nije i Platon je rođen od roditelja od kojih je naslijedio osobine i griješnu, posrnulu ljudsku narav, dok je Adam stvoren od Boga, kao što su svi anđeli stvoreni od Boga. 
Međutim, ideja čovjeka-Adama podrazumijeva ideju razmnožavanja, dočim to nije kod anđela***.
Da se vratim na pitanje nominalizma koje je uskrsnulo u skolastici 13.stoljeća.
Nominalisti nisu bili ateisti-materijalisti koji negiraju postojanje Boga, ali su u 'obrani' Boga, s krivim razmišljanjem i s krivom argumentacijom, doveli do modernog ateizma, novodobnih religija i pokreta kao i do destrukcije zapadne kršćanske civilizacije koja danas negira postojanje i Boga i naravnog morala.
Naime, ako postoji ideja o dobru kao i sve druge ideje****, i one se nalaze u Božjem Umu, onda je li Bog stvarno slobodan ili svemoguć, kad ne može učiniti nešto protiv tih ideja?
Je li Bog rob tih ideja?
I drugi apsurd - nisu li onda ideje prije i starije od Boga što dovodi do ludila monizma.
Tako su nominalisti skolastici, od kojih je bio najpoznatiji Ockham još poznatiji po svojoj 'britvi', rekli kako ideje stvarno ne postoje, kako su ideje samo izmišljeni pojmovi ljudi kako bi međusobno mogli komunicirati. 
Ideje su samo ime bez sadržaja*****.
Tobožnja obrana suverenosti Boga od svijeta ideja dovela je za koje stoljeće do toga da se i sam Bog tumači u duhu nominalizma kao ime, samo kao riječ koju su ljudi izmislili.
Braneći Boga na krivi način, dovelo je tradicionalno kršćansko društvo do ateizma i negiranja naravnog zakona što ima za posljedicu opću dekadenciju.
Ako ne postoji dobro, nego je to samo riječ koju ljudi mjenjaju i prilagođavaju sebi i svojim požudama, onda ne postoji moral koji je nepromjenjiv, onda nema naravnog morala i zakona.
Onda je 'naravno' i da ljudi u jednom vremenu stave na inkviziciju Frljića, a u drugom ga drže uzorom. 
Jer i inkvizicija - ideja o istraživanju i kažnjavanju javnog nemorala, kao i uzor- ideja o naslijeđivanju nekog tko je dobar i plemenit, je samo ime.
Ovo je dakle priča kako je zapad, koristeći um više od svih ostalih civilizacija, uspio izvršiti samoubojstvo.
I eto nas na početku - što je dakle um?
Zar je um nešto što nas dovodi do ludila monizma ili do ludila nominalizma i destrukcije ljudskog društva?
Nije li onda bolje ne razmišljati, ne filozofirati, ne mudrovati.
Ne, jer Bog je Adama stvorio kao umno biće, a ne kao životinju.
Mi moramo znati zašto nešto radimo, što je konačni cilj, kako do tog cilja doći, a ako ne ćemo o tome voditi računa, nego ćemo samo životariti, bilo u opijanju ili radoholičarstvu ili skupljanju nekretnina ili u zabavama ili u posvećivanju sportu, onda smo neumna bića, onda smo poput životinja koje životare.
Um nije zamjenska riječ za mozak, jer um je ideja, ne materija.
Usput, kao što je ludost biti monistom ili nominalistom, tako je i ludost biti materijalistom koji negira postojanje nevidljivog svijeta, koji u konačnici sve vidi kao nakupinu molekula i atoma.
Pravog ateista niti nema, jer i samoubojica koji se ubija tobož zato što ne vjeruje u Boga i prekogrobni život, a ovaj život je samo patnja, ipak zna da postoji, a to znači da nije samo nakupina atoma. I kad mu bližnji nanose bol, onda dobro zna da mu bol ne nanose ljudske stanice.
Na koncu ipak moram razriješiti enigmu o umu.
Um je spoznaja umske osobe o sebi i svijetu oko sebe.
Božji um je apsolutan, jer On spoznaje u potpunosti Sebe i svijet koji je stvorio.
Štoviše, sama Božja spoznaja je druga Božanska osoba, Riječ po kojem je sve stvoreno, koji se je radi nas grješnika utjelovio i podnio Muku pod Poncijem Pilatom.
Um je naš Gospodin Isus Krist koji nam je rekao kako je Put, Istina i Život.
Isus Krist nam je objavio u proslovlju Ivanovog evanđelja kako:
"u početku bijaše Riječ, Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog i sve po Riječi nastade".
Kakvi su pak umovi anđela?
Bog je stvorio anđele raznih razina, raznih korova i svaki anđeo se razlikuje od drugog anđela kao što se razlikuju jedne vrste životinja od drugih. 
Imaju istu anđeosku narav, ali potpuno različite moći, a to znači različite umove, različite spoznaje o sebi i svijetu.
Te spoznaje anđeli su dobili od Boga u trenutku stvaranja, zato je um anđela intuitivan, oni ne moraju zaključivati kako bi povećali svoje znanje, oni jednostavno znaju.
Po mojem razmišljanju, samo jednu spoznaju im Bog nije dao kad ih je stvorio.
A to je spoznaja vezana o Bogu i sebi, to jest mogu li se pobuniti protiv Boga i nadjačati Ga.
Kad bi imali tu spoznaju od početka, onda ne bi trećina anđela postala demonima.
Imaju li anđeli spoznaju o nama kakvu je ima Bog?
Nemaju, zato što Bog ima apsolutnu spoznaju, Bog zna buduće događaje u najsitnijem detalju, anđeli to nemaju te tako niti ne znaju hoćemo li biti prokleti u Paklu ili uživati vječno blaženstvo u Bogu. 
Anđeli pak ne moraju kao mi, razmišljati o nekom pojmu ili biću, promatrati isto, uspoređivati****** s poznatim i onda doći do zaključka o tome.
Anđeoski um je intuitivan, instantan, on vidi stvarima onakve kakve one jesu ili kakvima im Bog dopušta da ih vide*******. 
Anđeli bez problema i instantno čitaju ljudske misli i vide čovjeka onakvim kakav on u tom trenutku jest, i u fizičkom materijalnom smislu, i u duhovnom.
Anđeli ne moraju promatrati ljudsko ponašanje pa onda o tome razmišljati i dovesti zaključak je li isti svetac ili ima koje grijehe i konkretne požude.
Anđeli ne moraju raditi eksperimente ili deduktivno razmišljanje kako bi spoznali neke prirodne zakone, jer oni te zakone znaju, oni su spoznaju o prirodi dobili od Boga u trenutku svojeg stvaranja.
Znamo pak iz povijesti znanosti kako su mnogi veliki znanstvenici istovremeno bili okultisti i alkemičari koji su dobili neko znanje o prirodi od demona (iako im oni ne daju potpuno znanje, nego znanje koje će dovesti do porasta zla, a često im daju spoznaje pomiješane s lažima).
Iz ovih nekoliko prethodnih rečenica opisao sam implikativno ljudski um.
On je samo u maloj mjeri intuitivan, a u svemu drugome je istraživački racionalan, bilo da istražuje istinu indukcijom - eksperimentima, bilo dedukcijom - razmišljanjem od prethodne spoznaje prema novoj ili kombinacijom indukcije i dedukcije.
Koji su to primjeri intuitivnog znanja koje nam Bog daje od početka?
Primjerice zakon kontradikcije, neka tvrdnja može biti samo istinita ili samo lažna, ne može biti oboje. Tu intuitivnu spoznaju imaju i retardirani ljudi.
Mala djeca je isto imaju, a često ista imaju intuitivno znanje, slično anđeoskom, o stanju odraslih ljudi. Tada se recimo nekom koga prvi puta vide vesele i raduju, a od drugih žele pobjeći i zbog njih plaču.
Mala djeca imaju nešto što psiholozi nazivaju magijska svijest, ali je to ustvari dio anđeoske spoznaje od Boga koja s vremenom odrastanja nestaje, ne radi toga što je takva spoznaja nekoristna ili štetna, nego zato što se akumuliranjem grijeha to gubi.
Puno svetaca svjedoče kako su od malih nogu vidjeli anđele i čudili su se drugima koji ih nisu vidjeli.
Mnogi ljudi se sjećaju kako su bez problema vjerovali u Boga dok su bili djeca, ali su onda to izgubili.
Onda se zavaravaju jer kažu kako su došli s godinama k pameti i spoznaji da Boga nema.
Ne, ljudski um intuitivno zna da postoji nevidljivi svijet ideja i umnih bića iznad kojih je Um, to jest Bog, ali ljudske požude i grijesi polako ili brzo pomračuju istu spoznaju.
Samo ljudsko razmišljanje, ako je um koliko toliko slobodan od požuda,  o svijetu koje mora imati početak jer u materijalnom svijetu ne postoji beskonačnost, kao i razmišljanje o ljepoti svijeta iza koje mora stajati Umjetnik, dovodi do ideje o Bogu.
Tako sv.Pavao Rimljanima kaže kako pogani ili ateisti nemaju opravdanja što nisu spoznali Boga koji je Stvoritelj i koji iznad vidljivog svijeta i koji nije u nekom kipu kojem se pogani klanjaju. 
Dakle, ljudski um ima vrlo malo, ali moćno, intuitivno znanje, a sve ostalo nadograđuje.
I tu nastaje dakako problem.
Jer nadograđivati spoznaju na laži je luđe od gradnje kule na pijesku.
Možemo tako pročitati ogromna djela filozofa ili znanstvenika o Velikom prasku i evoluciji svijeta i života, i reći im - odlično ste ovo i nadugačko razradili i radili skupe eksperimente, samo što ako postoji Bog? 
Onda je toaletni papir vrijedniji od vaših knjiga, jer na njemu obično nisu napisane laži i mekši je za korištenje.
Kako onda ljudski um može doći do prave spoznaje?
Vjerom i to onom pravom koja je Božji dar.
Vjera je slična nepogriješivoj anđeoskoj intuitivnoj spoznaji.
Zato što ista dolazi od Boga, ili bolje rečeno od Riječi koji je za sebe rekao da je Istina.
Platon je mogao doći do djelomične istine svojim umom, ali mu je ta spoznaja o istini bila nekoristna ako nije upoznao Istinu koja je druga Božanska osoba.
Tako je filozof koji se je proslavio sa svijetom ideja, širio u svojim djelima i opasne laži koje namaju veze sa stvarnim svijetom ideja, koje nemaju veze s Istinom.
Onaj tko je stvarno mudar, onaj tko ne želi lutati u prašumi lažnih filozofija, ideologija i religija, taj prestaje za potragom istine kad nađe vjeru u Istinu koja mu daje pravu istinu.
Poncije Pilat je bio metar do Istine u bukvalnom smislu, ali nije pričekao odgovor na pitanje što je istina, nego je okrenuo leđa Istini.
Sva ljudska mudrovanja su isprazna ako ne vode do Istine koja je naš Gospodin Isus Krist.
Oholost je glavni razlog svih grijeha, a oholost lažnih filozofa je gotovo beskonačna.
Od svih tih lažnih filozofa najopasniji su oni koji se predstavljaju kršćanima zato što Istinu poistovjećuju ili žele prikazati svojim čitateljima ili slušateljima istovjetnom s istinom ovog svijeta ili istinom lažnih religija.
Drugovatikanska sljedba temelji se na toj laži.
Manje štete rade otvoreni sotonisti, nego oni koji lažu o Istini tobož u ime Istine.
Stoga dragi čitatelju, ne želim ti ništa drugo nego da slijediš čista srca Istinu i odbaciš sve što sam napisao ako nije sukladno s Istinom. 
Skromno se nadam da nisam, u želji da te uputim na Istinu, napisao neistinu. 
Molim da mi Bog i čitatelji u tom slučaju oproste.
Apropos nominalizma, koje je osudila Crkva kao zabludu, isti se je raširio renesansom i tada je nastupio moderni vijek.
Moj odgovor na pitanje postoji li svijet ideja (općenitosti) je:
Postoji u Božjem Umu, u Riječi, ali ideje nisu bića, nego vječna i nepromjeniva misao Boga. 
Zato je primjerice moral nepromjenjiv kao što su misli Boga nepromjenjive i zato je ovaj svijet koji negira apsolutni moral pod osudom.
Bog ne može biti robom svojih misli i ne treba stoga upasti u nominalističku zabludu 'oslobađanja' Boga negiranjem svijeta ideja.
Ali pravo pitanje je - zašto se uopće došlo do tog pitanja?
Ako znamo da je Bog Istina i da je Istina Isus Krist, zašto ulaziti u stvorenjima nedostupan Božji Um u potrazi za istinom?
Sv.Pismo nas na nekoliko mjesta upozorava kako je opasna oholost tražiti Božje tajne, a skolastika kasnog srednjeg vijeka bila je na tom putu.
Mnijevam kako je uslijedila nakon toga Božja kazna koja se i nad nama izvršuje.
Vratimo se nepomućenoj i jednostavnoj vjeri apostola.
Istina u našem jeziku dolazi od riječi 'isti' što je vrlo zanimljivo.
Pravo ljudsko umijeće i pravi ljudski um nastoji biti u istini, biti isti s Istinom, a to znači biti nakalemljen na Isusa Krista, biti dio Crkve, Kristovog mističnog tijela.



* Istočnjačke monističke religije i filozofije su razrađeno ludilo, jer se odriču sveg što ima veze sa stvarnošću. Tako, ako je sve što vidimo samo san Boga, onda je moguće kako je san tog Boga san nekog drugog Boga koji sanja o Bogu koji sanja san o ljudima i materijalnom svijetu. I tako dalje u krugu ludila do viših Bogova koji svi sanjaju. A istina je - svi ti snovi su samo tlapnja monista koji su stvarni ljudi na putu prema Paklu, jer u odbijanju zapovijedi pravoga Boga, sebe su obmanuli kako je pravi Bog njihovo sanjajuće ludilo.
** Jer Bog ni ne može stvarati nego savršeno - Bog ne može stvoriti nešto s manama.
*** Zato su u zabludi svi oni koji vjeruju u apokrifnu Henokovu knjigu u kojoj se promovira zabluda kako se Nefilimi, pretpotopni ljudi, nastali razmnožavanjem palih anđela i žena.
**** Bog nema ideja zla, Bog ne može imati ništa što je zlo, pa tako ni ideju o zlu. Zlo, kao što objašnjava sv.Augustin ni ne postoji kao ideja, kao nešto, nego je zlo samo nedostatak ideje dobra.
***** Otuda ime romana U.Ecca "Ime ruže" koji je ustvari katastrofalno tumačenje svijeta srednjovjekovlja u obrani modernog svijeta. Šuplji roman za šuplje ljude šupljeg vremena.
****** Kažemo kad je netko mudar da je racionalan. Korijen te riječi je latinski i označava dijeljenje, uspoređivanje - ratio. U tome je sadržana istina o ljudskoj umskoj spoznaji koja nije intuitivna, koja mora uspoređivati nepoznato s poznatim kako bi došla do spoznaje o nepoznatom.
******* Tako Sotoni Bog nije dopustio da Ga prepozna u Isusu Kristu dok Ga je iskušavao u pustinji. Sotona je spoznao tko je Isus Krist kad je naš Otkupitelj umro na križu, kad je Sotona izgubio vlast nad Paklom.

Razrušena brana

Koliko, koliko još nam treba da nas zlo preplavi?
Kad su revolucionari u Parizu nosili golu prostitutku u procesiji kako bi je postavili na oltar pariške katedrale, vjerujem kako su mnogi katolici pomislili da slijedi kraj svijeta i Sudnji dan.
Zlo kad se javno manifestira bez srama i straha, drsko i s mržnjom prema Bogu i naravnom moralu, i kad nema protureakcije, onda je to znak dolaska vladavine Antikrista.
Znamo da je bilo protureakcije, da su seljaci Vendee-a i mnogi drugi ustali protiv zla, da je konačno stvorena proturevolucionarna alijansa nekoliko kraljevstava koja je srušila vlast revolucionara u Francuskoj i Europi.
Božja providnost još nije htjela da se Antikrist pojavi koncem 18.st. i početkom 19.st.
Ovo pišem zato što živimo u vremenima u kojima je oporba zlu kudikamo slabija nego pred dva stoljeća.
Da su se u to vrijeme događale predstave u kojima glumica vadi iz utrobe zastavu, ili bilo što drugo, ili da samo pokazuje svoje spolovilo u kazalištu, 'umjetnici' bi bili sretni ako bi ih redarstvo strpalo u zatvor, jer inače bi bili suočeni s opravdanim bijesom normalnih ljudi zbog kojeg bi teško sačuvali živu glavu.
Znamo što se dogodilo u Splitu i znamo što se događalo i još događa u Rijeci.
Luciferijanac Frljić*, ako nije bio istjeran iz Splita, onda to znači da bi mogao izvesti predstavu, koja nije ništa drugo nego testiranje i privikavanje ljudi na javno zlo, bilo gdje u Hrvatskoj bez straha od posljedica. 
Slično je i parada sodomita organizirana uz jake policijske snage baš u Splitu, jer ako Splićani nisu istjerali sodomite koji su navalili na grad sv.Dujma, onda to ne će učiniti nitko drugi u našoj domovini.
Moramo shvatiti kako se je uvelike pogoršala situacija unazad posljednjih par desetljeća.
Mlađi naraštaj koji je rođen nakon 90-tih je većinom izgubljen.
Na prosvjedu pred zgradom kazališta u Splitu našli su se većinom oni koji bi to činili i pred 30 godina, mlađih nije bilo za vidjeti. 
Moj naraštaj koji je imao ideale borbe protiv komunizma i za narodnu slobodu je ostario, mnogi su poginuli u ratu i poslije, a mnogi su napustili bilo kakve ideale i prepustili se da ih bujica svijeta nosi.
Kompletni zapad, zapadna Europa, SAD, Kanada, Australija, dobrim dijelom i latinska Amerika, je u još gorem duhovnom stanju nego naša domovina.
Vjerojatno bi se na prste jedne ruke mogli pobrojiti gradovi zapada u kojima Frljićeva sotonistička predstava ne bi mogla biti održana ili održana uz prosvjede građana.
To nam govori kako je oporba prema zlu najslabija u povijesti.
Muhamedanci koji ulaze i osvajaju zapad nisu nimalo moralno superiorniji.
Jedina suštinska razlika između njih i dekadentnih zapadnjaka je što su oni snažno organski i religiozno povezani u cilju ovladavanja zapada i uspostave njihove supremacije-kalifata nad preostalim zapadnjacima.
Brana prema zlu je odavno dobila pukotinu, još od vremena odvajanja Crkve i države.
Odvajanje znači kako država više nema ulogu zemaljske vlasti koja će kažnjavati i spriječavati širenje zla. 
Sve današnje države zapada prikazati će sotonističke 'umjetnike' kao borce za slobodu, a one koji prosvjeduju protiv javnog manifestiranja zla, kao one koji vuku društvo i državu nazad.
A nazad uvijek kod liberalno-sekularno-globaliziranog svijeta znači zlo.
Stoga su moderne države u iščekivanju Antikrista kojem će odmah i rado prepustiti vlast.
Brana zlu je pukla, uvjeren sam da se je to dogodilo prema sv.Pismu - kad se ukloni onaj tko spriječava pojavak Antikrista, onda će Antikrist doći.
To se nije dogodilo preko noći, već traje od kad je Crkva bez hijerarhije, bez nasljednika sv.Petra.
Budimo svjesni da ako smo sve donedavno prosvjedovali protiv zla, da sad ulazimo u vrijeme u kojem će država i ovaj svijet 'prosvjedovati' što uopće postojimo, što smo se usudili dignuti glas protiv 'napretka'. 
Kad kažem prosvjedovati to mislim najprije da će nas pokušati milom uvjeriti kako je besmislen naš otpor vrlom novom dobu i da je za naše dobro odlaziti na Frljićeve predstave i uživati poput svinja u blatu pornografije i svih ostalih prljavština, i na kraju, ako ne pristanemo na te zemaljske argumente, uslijediti će sila koja će biti vjerojatno gora nego što je bila nakon komunističke revolucije.
Volio bih da griješim i da ima još dosta kršćana koji bi, poput dabrova, opet podigli branu zlu, to jest u borbi protiv nositelja zla izgradili ponovno kršćanstvo na krugu Zemaljskom, ponovno uspostavili kršćanska kraljevstva.
Osim što ne vjerujem da ima toliko kršćana koji su spremni životom svjedočiti svoj vjeru, ne vjerujem da se tako nešto može dogoditi zbog demonske tehnologije koja više ne dozvoljava da ljudi žive organskim i naravnim životom.
Zamislimo recimo Hrvatsku, ili Mađarsku ili Poljsku koje bi odbacili zlo i ponovno uspostavili kršćanske države. 
Kršćanska država ne može postojati ako ljudi ne žive organski, nego su umreženi digitalno-elektronskom mrežom i isto takvim gospodarstvom i kulturom. 
Vratiti se pak na organski način života znači biti tehnološki, ali onda i vojno inferioran prema drugim antikršćanskim državama.
I tako bi antikršćani uz superiorniju tehnologiju vojno svladali te kršćanske države, ili ako bi te kršćanske države prihvatili 'trku u naoružanju' postale bi same po sebi, odnosno zbog takve demonske tehnologije, svoja negacija - vratile bi se u stanje suvremenog, antikršćanskog poganstva.
Definitivno sam stoga, po pitanju neposredne budućnosti, pesimist.
Ne zaboravimo biblijsku mudrost, oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. 
Mi sad sijemo, a žeti ćemo kad se Gospodin pojavi i kad će frljići željeti da ih zemlja proguta i planine prekriju.
Predstava poput spomenute bit će sve više i bit će sve prljavije. 
Nije nemoguće da se vrati vrijeme rimskih pogana kad će neki frljić raditi predstave u kojima će doslovno kršćani biti ubijeni kako nekad u arenama, a publika će, kao znak odobravanja, poput orjunaša i ljevičara u splitskom kazalištu, spontano zapjevati neku partizansku revolucionarnu pjesmu.
Kao što je Split ili grad sv.Duje, ili je grad rimskog cara i progonitelja kršćana Dioklecijana, tako ćemo se i mi uskoro morati opredijeliti za ili protiv Krista Kralja.
I ako smo stvarno Kristovi, onda smo Njegove ribice koje ne će biti potopljene u poplavi zla.

* Frljić je navodno studirao teologiju u RH 90-tih. Došao je iz Bosne i tada se je vjerojatno osjećao Hrvatom i katolikom. Ako nije, onda je lik cijeli život proračunati provokator.
Međutim, on je polutan, roditelji su mu iz dvaju suprostavljenih naroda i vjera i to je pretpostavljam glavni razlog da se je identificirao kasnije kao Jugoslaven i borac protiv katoličanstva (jer još nisam saznao da radi sprdnju s istočnim shizmaticima).
Nažalost takav put je mnogih koji se nisu opredijelili ni kao Hrvati ni kao Srbi, niti kao katolici niti kao pravoslavci. Jugoslavija je očito bila čedo judeo-masona i eksperiment kako spojiti više naroda, religija i kultura u jednu državu kako bi se isti odrekli svoje tradicije, vjere i predaka i konačno naravnog morala što nam 'umjetnički' rad Frljića dokazuje. Frljić bi bio moralniji čovjek da je postao ili katolikom ili pravoslavcem, ovako je on negacija i jedne i druge tradicije, i jednog i drugog naroda, i jedne i druge vjere.
Globalizirani svijet stoga stvara frljiće koji nemaju svojeg identiteta kako bi čim lakše prihvatili Antikrista za svog vladara.

P.S. Evo jedne druge umjetničke predstave u SAD. Za 425 dolara prodaju se zaprljane traperice. Nisu doslovno zaprljane, nego je 'umjetnički' dizajner ih takvima napravio da izgledaju prljave.
To nas ne smije začuditi kad već nekoliko desetljeća idioti kupuju rasparane traperice.
Slijedeće bi trebalo prodavati umjetnički krvave traperice, traperice koje izgledaju i smrde kao da se je netko u njima posrao ...
Brana zla je definitivno srušena.
Spašavaj se tko može!

P.S.S. Kad bih nizao slučajave suvreenog javnog širenja zla, ovaj članak ne bi nikad završio.

Ipak ću dodati nešto što ima veze s mnogim temama na blogu - pogledajte koji stupanj degeneričnosti i dekadencije pokazuje lik koji se identificira kao znanstvenik i koji je umislio da može izruguvati one koji ne vjeruju u Loptu:

Ta vrlo 'zgodna' žena i 'plesačica' poganog jezika u videu nije pokazivala spolni organ, jer publika je u SAD malo zaostala, malo kaskaju za naprednim 'hrvatima' čija je duševna hrana frljićevska umjetnost. Ali zato ga je lirski opjevala na oduševljenje kvazi znanstvenika.

Jadnici nisu ni svjesni da zato što su spremni uživati u javnom nemoralu, ili ga opravdavati s falšom slobodom izražavanja ili mu se ne suprostavljati, da više nemaju nikakvog razloga pozivati se moral i pravdu kad ih netko orobi, siluje ili ubije na cesti.

Bezakonje vlada ovim svijetom i malo koga to uzbuđuje.

Uskrsna osmina protiv osmine lažnog Božjeg milosrđa

Protekli tjedan zove se Uskrsnim tjednom ili Uskrsnom osminom koja traje od Uskrsa do današnje nedjelje, Bijele nedjelje.
Povijest Crkve nam svjedoči kako su kršćanski carevi i kraljevi zabranjivali rad tijekom ovih dana kad se kršćani usredotočuju slaviti Isusovu pobjedu nad smrću to jest poniru u otajstvo Uskrsa.
Neradni dani Uskrsne osmine značili su da su kršćani svaki dan bili u crkvi i prisustvovali Misi.
Ono što su mogli vidjeti kao neubičajenost je bijela boja haljina novokrštenika koji su, bilo veliki ili mali, bilo muškarci ili žene, pobožno sudjelovali na Misama. 
Imali su i bijeli povez preko čela radi toga što im je biskup dao na čelo krizmu, sveto ulje sakramenta primanja Duha Svetoga na Veliku subotu. 
Dakle krštenici su se najprije krstili u baptisteriju-krstionici - tri puta potpunim uranjanjem u blagoslovljenu vodu, nakon čega su dobili sakrament sv.Krizme. 
Krizmu su dobila i mala djeca i odrasli, tek početkom 20.st. se je ta tradicija prekinula kod nas rimokatolika, kod istočnih katolika (uključujući i shizmatike) to se i dalje primjenjuje.
I nema razloga zašto malo dijete ne bi dobilo sakrament sv.Krizme, jer ako su opereni od istočnog grijeha u vodi krštenja a bez da znaju što je to krštenje, zašto ne bi isto dobili darove Duha Svetoga bez da znaju što to znači kad na njih položi ruke nasljednik apostola i kad im krizmu stavi na čelo. 
Na današnju nedjelju, novokrštenici skidaju svoje bijele haljine i dolaze na Misu u svojoj uobičajenoj odjeći.
Stoga se ova nedjelja zove i Bijelom nedjeljom od davnina, te izbaciti Bijelu nedjelju iz liturgijske godine znači poremetiti naravni slijed liturgije, u konačnici znači obezvrijediti Uskrs, Crkvu i vjeru.
Ova nedjelja ima veliku važnost i svečanost tako da liturgičar opat Gueranger u "Liturgijskoj godini" piše kako niti jedan drugi blagdan, kakogod velik bio, ne može biti održan na današnju nedjelju.
Novoredna sekta je pak uvela od Uskrsa do Bijele nedjelje osminu posvećenu lažnoj nauci o Božjem milosrđu kojeg je započela lažna proročica iz Poljske Faustina Kowalska,  i koju je najviše raširio notorni kuranoljubac, antipapa Ivan Pavao II.
Naravno oni će reći kako slave danas i Bijelu nedjelju i Nedjelju Božjeg milosrđa, međutim upravo je to bilo zabranjeno, staviti još neki blagdan ili još neko slavlje na ovaj dan ili staviti neku drugu osminu uz Uskrsnu osminu.
Svakome je jasno da se ne može za Uskrs slaviti recimo blagdan sv.Marka koji je 25 travnja, ako Uskrs pada 25. travnja. 
U tom slučaju se blagdan sv.Marka odgađa za kasnije.
To ne važi samo za Uskrs, to važi za sve veće blagdane, pa tako i današnju Bijelu nedjelju.
Ne može se isti dan slaviti neki važni događaj iz života Bogočovjeka i nešto drugo.
Ne može se osmina Uskrsa pomiješati s bilo kojom osminom, jer je Bog i Božje uvijek ispred ljudi i ljudskog.
Tko je dakle mogao unerediti naravni liturgijski slijed i obezvrijediti Uskrsnu osminu nego otac laži i čovjekoubojica od početka, onaj tko je pobijeđen na križu Velikog petka kad je posegnuo za Onim za kojim nije smio posegnuti, onaj tko je svladan u taj dan i stavljen u okove da bi bio oslobođen pred kraj vremena kako bi Isusov trijumf drugog dolaska bio potpun?
Kad bi dakle poljska časna sestra Faustina naučavala i proricala istinu Božjeg milosrđa, osmina i blagdan Božjeg milosrđa nikako ne smije pasti istovremeno s Uskrsnom osminom i Bijelom nedjeljom. 
"Isus" koji je Faustini šaptao u uho da zamijeni Uskrsnu osminu s jednom novotarijom je Sotona, glavom i bradom, rogovima i repom.
Veliki naučitelj Crkve, sv.Augustin, nazvan je i naučiteljem Božjeg milosrđa.
Zato što je u velikoj borbi pobijedio pelagijsko krivovjerje po kojem se čovjek može spasiti i postati svetim bez Božjeg milosrđa, samo uz svoj trud i upornost.
Božja Objava je potpuno drugačija, čovjek je nakon naslijeđivanja Adamovog grijeha (pogledajte moje tekstove na blogu o traducianizmu) rob Sotonin i to dragovoljni, tako da svoju slobodnu volju ne može usmjeriti sam po sebi na dobro, na Boga, osim ako se Bog ne udostoji prekinuti isto ropstvo te mu dati milosrđe po kojem zamrzi zlo i 'zaljubi' se u dobro, u Boga, te uz isto konstantno primanje milosrđa ostane u Božjoj milosti i svetosti do smrti.
Bog i dalje ostaje apsolutno dobar ako nekom, tko je zao, ne prekine lance Sotonskog ropstva, to nam je na više mjesta stavljeno u sv.Pismu - Bog se smiluje onome kome hoće, i ako se nekom ne smiluje, nikakve nepravde nema u tome, uostalom milosrđe upravo to znači - smilovati se nekom tko nije zaslužio milosrđe.
To možemo usporediti s kraljem koji daje pomilovanjem nekom na smrt osuđenom zločincu. 
Kralj nije nepravedan ako se ne smiluje svim zločincima, jer oni su s pravom osuđeni na smrt i nisu zaslužili pomilovanje. 
Isus nas istu istinu o Bogu koji je suveren u svakom pogledu, pa i po pitanju davanja milosrđa, upućuje prispodobom o najamnicima koji dobijaju svi istu plaću bez obzira radili cijeli dan, ili samo sat. Bog nije nikom oduzeo miulosrđe da bi ga nekom drugom dao, ta to je Njegovo milosrđe.
Uz ovaj Božji nauk-istinu ide pod ruku istina o Božjem predodređenju svetaca.
Bog ne može biti nesretan (u neblaženom stanju), jer Bog je nepromjenjiv, te ako bi bio nesretan, onda bi to zauvijek ostao.
Objava na toliko mjesta svjedoči o Božjim izabranicima, tako da je nemoguće vjerovati u Objavu i istovremeno negirati Božje predodređenje i izabranje svetaca.
Ali ovdje se mogu slobodno dodati i anđeli, dobri i zli.
Kad bi Bog ljubio Lucifera, onda bi ga ljubio u vječnosti, i prije i poslije nego što ga je stvorio, i prije i poslije Luciferove pobune.
To je kontradikcija, jer onda je, kako napisah, Bog vječno i konstantno nesretan jer ljubi Lucifera koji je u Paklu, kojeg je osudio na Pakao i koji je pod vječnom mukom radi Božje kazne.
Potpuno ista stvar važi i za ljude. 
Ako Bog ljubi Judu Iškariotskog, onda je Bog najjadnije biće od kojeg se jadnije biće ne može zamisliti.
Razna pak, demonski nadahnuta, lažna ukazanja i lažni mističari, kao i moderni teolozi, naučavaju i krivo tumače bez konteksta Pavlovljevu rečenicu napisanu u poslanici Timoteju: "Bog želi da se svi ljudi spase", tako da tumače da se to odnosi na cjelokupno čovječanstvo, a ne u smislu poruke sv.Pavla kršćanima u istoj poslanici, koji nisu molili za svoje progonitelje i vlastodršce, neka mole i za te, jer i među takvima ima Božjih izabranika koji će se prije smrti obratiti i spasiti.
Bog može sve, samo ne može biti kontradiktoran. 
Bog ne može postati vječno nesretan zato što želi spasenje svih ljudi svijeta, od Adama do posljednjeg čovjeka, a to se ne će dogoditi.
Bog može spasiti i dati milosrđe svom čovječanstvu, kao što je i mogao, ali nije, stvoriti samo anđele koji nikad ne će postati demonima, i mogao je, ali nije, stvoriti nekog drugog Adama koji nikad ne će, kao ni njegovi potomci, učiniti grijeha.
Bog to nije učinio zato što se onda ne bi u stvorenom svijetu očitovala Njegova ljubav, ljubav do smrti na križu (da nema grijeha Bog se ne bi utjelovio i umro na križu), Njegovo milosrđe (kad su svi oduvijek sveti, onda se nema kome dati niti spasenje niti milosrđe) i Njegova pravednost u kažnjavanju zla i nagrađivanju dobra.
Mogli bismo reći - zato što postoji apsolutno milosrdni i pravedni Bog, zato Bog mora stvoriti Pakao.
Kakav je pak Bog kojeg nam daje Faustina Kowalska i novoredna sekta?
Bog koji neopisivo pati zato što se svi ljudi ne spašavaju, Bog koji se svakom čovjeku pojavljuje nakon smrti s molećivim pogledom i govorom - zar me stvarno ne želiš ljubiti i spasiti se?
I onda ako čovjek odbije, tada ide u Pakao. 
Ovo je stvarno dio lažne objave te ohole časne sestre kojoj je jednom prilikom, laskajući Sotona koji joj se prikazivao kao Isus Krist, rekao kako je taj dan poštedio svijet od uništenja samo zato što ga je za to zamolila Faustina.
Takve su redovito poruke lažnih ukazanja BDM u kojima Bog Otac pati i bijesan je zbog grijeha u svijetu, a Isus i Marija se zajedno bore kako bi smanjili Očev bijes i tako odgodili kraj svijeta.
Bog se je utjelovio kako bi mogao podnijeti Žrtvu koje nema bez boli, ali Bog ne može trpjeti, ne u smislu da ima mali prag boli, nego na Boga i Njegovo vječno blaženstvo u sv.Trojstvu ne mogu utjecati Njegova stvorenja. 
Nemoguće je Bogu izazvati bol i tugu ili bilo što što bi prekinulo ili smanjilo Njegove Božanske atribute.
Bog je sve predodredio i za Boga ne postoje planovi, a kamoli nekoliko verzija planova.
Nitko ne može promijeniti ono što je Bog predodredio, jer Bog je to predodredio i to je najbolje.
I sve naše molitve i dobra djela su predodređeni, Bog je oduvijek znao i predodredio da će se Niniva pokajati i obratiti, a Sodoma i Gomora ne će, kao i da će Abraham moliti bezuspješno za spasenje Sodome, a Jona isto pokušati neuspješno ne upozoriti Ninivljane na nužnost pokore.
Nekome je takav Bog grozni tiranin koji sve drži pod svojom kontrolom pa Ga zamrze jer žele biti mali bogovi kojima smeta apsolutni Bog, onima koji Ga ljube i koji u Njega vjeruju, Božje predoređenje i providnost daje sigurnost kako je Bog - Bog, kako će sve Bog okrenuti na dobro, prvenstveno radi Sebe, a onda radi onih koje zna intimno i prije nego što su stvoreni, koje je predodredio za spasenje, iako to nisu zaslužili, koje je otkupio na križu od vlasti Sotone, čije grijehe je opravdao Svojom sv.Krvlju i koje će vječno proslaviti kako nam piše sv.Pavao.
Božja poruka preko biblijskih pisaca i proroka je - 'ako danas glas Mu čujete, ne budite srca tvrda', što znači obratite se danas, jer sutra će možda biti kasno.
Faust(inovska) poruka lažnog Božjeg milosrđa je - Bog jako pati zato što Ga mrzite i radite protivno Njegovim zapovijedima, Bog bi sve dao da vas spasi, tako da će i nakon vaše smrti moliti vas da se obratite i da Mu tako prekinete bol, i ako Ga i tada odbijete, onda će Bog plakati vječno za vama.
Sotonska objava bez sumnje koja se ruga Bogu i daje lažnu nadu ljudima kako im je dovoljno nakon smrti reći Bogu da se kaju te da žele ići u Raj kod Njega.
Uz to Sotona prikazuje Božju ljubav i milosrđe kao patologiju, Isusa kao nekog tko očajnički traži da Ga ljudi ljube, koji se čak i nakon slavnog uskrsnuća i smrti na križu koju kršćanski oci opisuju kao spavanje Judeskog Lava, a uskrsnuće Njegovo (Lavlje) buđenje, ponaša kao emocionalno nezreo mladić koji se ponižava na koljenima pred djevojkom koja ga ne želi i ne šljivi. 
Danas sam pak saznao na "dnevno.hr" kako je Sotona u liku Isusa obećao Faustini kako će poslati znak križa, znak Sina Čovječjeg na Nebo, kojeg će svi ljudi vidjeti i to će im biti znak da se pokaju i obrate.
Pročitajmo što kaže sv.Pismo o tom događaju:

Tada će se pokazati znak Sina čovječjega na nebu, i svi će narodi na zemlji proplakati. Ugledat će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moć i slavom. (Mt 24:30)

Sotona preko Faustine poručuje - kad vidite križ na Nebu, a prije toga će biti potpuni mrak, svjetlo će dopirati iz križa i to će ljudima biti znak da se obrate, jer uskoro dolazi Sudnji dan.
Poruka je tobož u skladu s Objavom, jer eto - svi narodi će se na Zemlji obratiti i proplakati.
Međutim Objava nam kaže da kad se pojavi križ na Nebu, istovremeno će se Isus Krist, Lav Judejski, koji dolazi suditi žive i mrtve, pojaviti na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.
Da se ne radi o nikakvom znaku zbog kojeg će se svi narodi na Zemlji obratiti i proplakati, govori druga Isusova rečenica iz Objave:

Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18:8)

Đavolski i lažni Faustinin nauk o Božjem milosrđu želi istu laž ponoviti na općoj razini Sudnjeg dana.
Kao što lažni Isus poslije smrti moli ljude da povjeruju u njega, tako i lažni Isus, konačni sudac, daje molećivo znak križa na Nebu kako bi svi narodi povjerovali u njega i tobož proplakali prije nego što se pojavi kao sudac.
Ali ljudi zdrave pameti mogu lako otkriti nelogičnost u ovoj Sotoninoj laži, jer po Objavi vjera u Isusa Krista spašava, međutim onaj koji vidi Isusa nakon smrti ne može reći kako vjeruje u Njega.
Tko vidi (ako ne vidi halucinaciju ili iluziju) taj više ne može reći da vjeruje. 
Vjerovati u uskrslog Isusa Krista se može samo dok Ga se ne vidi.
U vječnosti nema niti vjere niti nade, nego samo ljubav među onima koji dijele Božje sveblaženstvo i mržnja među onima koji Ga ne dijele.
Vjerovati u Njega znači vjerovati u Njegovu Žrtvu i uskrsnuće bez da se kao nevjerni Toma* stavi prste u Njegove svete rane (usput, novoredna sekta to jest njihovi teolozi nevjeru sv.Tome zbog koje ga je Isus pokudio, prikazuju kao nešto dobro, jer u Tominoj nevjeri vide lažnu nadu za ateiste i najvjerojatnije za sebe osobno, budući je teško povjerovati kako klerici novoredne sekte vjeruju u neke dogme Crkve, vjerojatno su najbliži ateistima).
Isto tako, vidjeti čudesan znak križa na Nebu (koji je dokaz kako Zemlja nije lopta) ne može uzrokovati vjeru u Isusa Krista, jer vjera ne traži znakove niti se dobiva putem znakova.
Ta Isus kaže - a naraštaj ovaj preljubnički traži znakove, a ne će im se dati nikakav znak do znak Jone koji je bio tri dana u utrobi 'smrti'.
Poljska lažljivica kaže na to - ne, ne, moj Isus mi je rekao kako će dati na kraju još jedan znak, znak križa na Nebu.
Međutim, u pravom Evanđelju, Isusa pitaju apostoli kad će biti kraj svijeta, a Isus im odgovara koji će biti događaji prije kraja i da kraj započinje s pojavom križa na Nebu i istovremenim dolaskom Isusa kao Suca, jer odmah nakon tog retka slijedi drugi koji kaže kako Isus zapovijeda anđelima da skupe sve ljude svijeta pred Njegovo sudište.
Isus dakle opisuje događaje posljednjih vremena svojim apostolima, odnosno svima nama koji u Njega vjerujemo, a ne da daje znakove onima koji u Njega ne vjeruju.
Poruka je Isusova - kad sve to vidite, izdržite do kraja jer kraj je blizu, dok Faustina poručuje onima koji u Isusa ne vjeruju - ne brinite se, jer ako umrete prije velikog znaka križa na nebu, onda će vas Isus osobno zamoliti da povjerujete u Njega, a ako dođe prije znak križa, e onda se pokajte i povjerujte u Njega kad znak vidite.
Plakanje svih naroda Zemlje je Isus nagovijestio u obraćanju Kajfi, velikom svećeniku, rekavši mu kako će vidjeti Sina Čovječjeg kako sjedi s desna Bogu Ocu.
Plakanje svih naroda Zemlje ne će biti u suzama pokajanja, nego u suzama straha i užasa kad ugledaju Onog u beskonačnoj moći i slavi kojem su se rugali ili mislili da nije uskrsnuo ili da nije nikad ni postojao ili za kojeg su mislili da Ga mogu svladati uz pomoć tehnologije, čitaj demona i kojeg bi razapeli još jednom samo da mogu.
Plakanje svih naroda Zemlje će biti u suzama Jude Iškariotskog, a ne u pokajničkim suzama sv.Petra. 
Ta rečeno nam je u Otkrivenju kako će ljudi tada želiti da ih zemlja proguta i planine prekriju, a nipošto kako će se tada obratiti u suzama pokajanja narodi Zemlje.
Dragi čitatelju!
Ne možeš ostati u vjeri koja spašava ako se nalaziš među onima koji izvrću riječi Božje kako bi dali lažnu nadu sebi i drugima koje vode kao slijepi slijepce u bezdanu jamu.
Istina ne trpi nimalo laži, a imaš toliko dokaza kako novoredna sekta širi krivovjerje - laži.

Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! (Hebrejima 3:15)

Jer Pobuna se bliži kraju, Krist Kralj, Lav Judejski uskoro dolazi na oblacima u slavi, skršiti Pobunu (revoluciju) zauvijek. 
Vrijeme milosrđa ističe, iskoristi svaki trenutak da na vrijeme proplačeš suze pokajanja što nisi slijedio Istinu, nego si je uvjetovao ljudskim obzirima i svojim kratkovidnim kalkulacijama.
Amen.

* Sv.Toma Apostol imao je grijeh nevjere kao i ostali apostoli koji nisu vjerovali Isusu kad im je govorio o svojoj Muci i kako će treći dan uskrsnuti. On je međutim imao veći grijeh jer je odbio vjerovati u svjedočenje njemu i apostolima nadređenog sv.Petra koji je prvi od apostola vidio Uskrsloga. Svi ostali apostoli su povjerovali Petru osim njega, zato im se je i ukazao Gospodin Isus Krist. Toma zatim nije ni povjerovao na svjedočenje tih apostola. Međutim, Gospodin je imao drugi plan sa sv.Tomom, ništa se ne događa slučajno. Danas, na Bijelu nedjelju se je Gospodin ukazao ponovno apostolima, ali ovaj put je bio s njima nevjerni Toma kojeg je Isus pozvao da stavi prste u Njegove rane. Toma se je momentalno pokajao i rekao Isusu ono što Mu još nitko od ljudi nije rekao: "Gospodin moj i Bog moj!". Sv.Petar je Isusu rekao da je Sin Božji, ali to je moglo značiti i da je utjelovljeni anđeo, u što vjeruju heretici tzv. Jehovi svjedoci. Sv.Toma je ovdje po prvi puta, što je zapisano u sv.Pismu, posvjedočio vjeru koja je nadilazila dotadašnju vjeru apostola da je Isus bio Mesija i da je uskrsnuo.
A to je da je Isus Krist i Bog i čovjek, da nije Isusa Bog koji je izvan Njega uskrisao kao što će nas na Sudnjem danu, nego da je Isus svojom božanskom moći uskrsnuo samog Sebe.
U prvom čitanju današnje liturgije je dio iz Ivanove poslanice u kojem svjedoči o sv.Trojstvu poimence spominjući Oca, Sina (Riječ) i Duha Svetoga kao i da je vjera ta koja pobjeđuje svijet.
Današnja biblijska čitanja su dakle obračun s krivovjerjem Arija, s muhamedancima, tzv. Jehovim svjedocima, ostalim protestanstkim unitarijancima kao i tzv. židovima koji kažu da vjeruju kako je Isus bio Mesija, ali ne i Bog.
Neka i naše nevjere Bog nadjača svojim milosrđem kako bismo i mi bili pobjednici nad svijetom!

Smrt ateista

Poznanik ateist nazvao me je za Uskrs na mobitel. 
Obično mi čestita Božić i Uskrs. 
Kako nisam imao kod sebe tu spravu koja je zamjenila ljudski naravni kontakt i razgovor, nazvao sam ga sutradan.
Ponadao sam se da je odustao od ludosti ateizma pa sam ga upitao - vjeruješ li stvarno da je Isus uskrsnuo? 
Odgovor je i ovaj put bio negativan. 
Rekao je da 'slavi' Uskrs radi tradicije.
I onda mi je rekao da mi ima poručiti tužne vijesti.
Trojica ljudi koje smo poznavali na poslu su iznenada umrli i već su pokopani (ne čitam dnevne novine i ne živim više u Rijeci).
Za jednog nisam siguran, ali dvoje od njih su bili ateisti, vrlo vjerojatno je bio i taj treći.
Čudna je smrt i čudan je sprovod ateista.
Cijeli svoj zemaljski život bježe od pomisli na smrt, spremni su se baviti sa svim i svačim, putovati nakraj svijeta, iščekivati dugovječnost ili čak vječnost od medicine, znanosti, suvremene okultne tehnologije i transhumanizma, tražiti slavu od ljudi za koje vjeruju da danas jesu sutra nisu kao i oni, vezati se uz neki hobi, umjetnost, stil u glazbi ili u modi, ili se posvetiti radoholičarstvu, ili nekom sportu i sportskom navijanju ili se baviti nekom humanitarnom djelatnosti ili skupljanjem umjetničkih artifakata ili se jednostavno opijati alkoholom ili uzimati drogu ili biti robom neke druge požude, kako se ne bi ni na trenutak um ostavio slobodnim za promišljanje o neizbježnosti smrti.
Čak će se baviti s filozofijom kako ne bi razmišljali o tome koji je smisao filozofije koji se opet vrti oko smrti.
Zašto se ateisti boje smrti ako su uvjereni da je nakon smrti kraj?
Zato što u svojoj dubini ne vjeruju kako je sa smrću sve gotovo.
Zbog tog istog razloga malo ateista počini samoubojstvo, a trebali bi se svaki dan ubijati kad im nešto ne krene kako su zamišljali, kad padnu u depresiju od koje se ne znaju kako izvući, kad osjete bol za koju ne znaju hoće li ikad prestati, kad se razočaraju u sebe, u bliske ljude i sve druge.
Čemu produžavati agoniju kad ih ionako smrt čeka nakon koje će biti kao da nisu nikad ni postojali?
Koje desetljeće sjećati će ih se njihovi najbliži i prijatelji, poznanici će biti na sprovodu i ubrzo će ih zaboraviti, a mrtvi prije njih i poslije njih koji su ih znali, nemaju više života, a onda ni sjećanja o njima. 
Nemaju niti razloga ne ubiti se kad im je teško zato što neki drugi ljudi ovise o njima, jer i ovi će prije ili kasnije umrijeti kao da nisu nikad živjeli.
Dakle, ateisti znaju kako sami sebe vuku za nos cijeli život te se zato boje smrti.
Jer dobro znaju u svojoj nutrini kako su stvoreni te da postoji nestvoreni i svemogući Stvoritelj kojem moraju položiti račune za svoj život koji im je Stvoritelj dao.
I oni sofisticiraniji ateisti koji znaju da mora postojati vječnost i Bog, opet traže nojevsku rupu zavaravajući sebe kako Bog nije osoba koja može suditi njihov život i kazniti ih vječnom kaznom.
Bog je takvima samo neuzrokovani uzrok, druge uloge osim da zapali Veliki prasak, On nema. 
Bog je, zavaravaju se drugi, samo Sila kao iz pogansko-panteističko-okultnog filmskog serijala "Rat zvijezda".
Sve istočne religije i filozofije su duševne tehnike kako sebe uvjeriti da se čovjek ne mora bojati smrti, pa čak i ponovne reinkarnacije tisuću puta u dolini suza. 
Jer i tisuća tisuća je konačan broj, i biti milijardu godina pečen na vatri je opet ništa prema vječnosti.
Pokojna žena ateistkinja koja je samnom bila nekoliko godina u istoj kancelariji upravo se je grozila pomisli na smrt i uvijek me je upozoravala da ne govorim o smrti pred njom dok sam je na taj način htio razuvjeriti u ludost ateizma. 
Iako je imala doktorat, nedostajala joj je zdravoseljačka logika, kao što to nedostaje mnogima koji pola života studiraju i skupljaju kao hrčci znanje od kojeg nemaju suštinske koristi, nego štoviše štete zato što to pravo znanje nije, nego ogromna kolekcija manje više nepotrebnih informacija koje su tu da skrivaju golu istinu s kojom se moramo suočiti prije ili kasnije.
Nakon smrti je prekasno.
Pokojnica je i napisala roman kojeg je, izgleda bezuspješno, nekoliko godina pokušavala objaviti.
Iako me je cijenila, nije mi htjela dati rukopis na čitanje znajući da se svjetonazorski razlikujemo.
Evidentno je to bio roman s autobiografskim crtama o tužnoj i neispunjenoj ljubavi, kakvi su skoro svi 'ljubići'. 
I ako se malo osvrnete na pop glazbu, pa i na onu tobož narodnu, slavonsku i dalmatinsku, gotovo uvijek se radi o istom - o duševnoj boli koju uzrokuje neuzvraćena ili nesavršena ljubav. 
Mogu razumijet da takvu 'umjetnost' stvaraju, slušaju, gledaju ili čitaju dvadesetgodišnjaci, ali kad to rade ljudi koji su prešli pola stoljeća života, onda takvi nisu shvatili sami sebe, to jest da nisu nikad sazreli, da nisu nikad progledali kako je svaka ljubav koja ne izvire od Boga i Njemu se ne vraća, nesavršena, tužna i jednostavno nije prava ljubav. 
Takvi ljudi su poput noćnih leptira koji lete na lažno noćno svjetlo koje će im spržiti krila a da pravog svjetla ne će nikad vidjeti.
Ateisti nas optužuju kako se nadamo nečem što ne vidimo i što nismo nikad vidjeli, a oni traže smisao u nečem što vide i što će po njima, prije ili kasnije nestati. To je jednostavno ludost i bezumlje.
Čemu pjevati ili pisati o izgubljenoj ljubavi kad je to jednako čeprkanju po rani koja zbog toga nikad ne može zarasti i koja će na kraju ubiti cijeli organizam?
Čemu se veseliti letu na Mjesec ili na Mars kad nas ovdje na krugu Zemaljskom zglobovi bole i godine pritišću, a smrt dahće za vratom?
Čemu pisati doktorske disertacije o umjetnoj 'dubokoj' inteligenciji i učenju koje će usavršiti upravljanje poduzećem i racionalizirati troškove svakakvih vrsta, ako nemamo zdravoseljačke inteligencije koja u svem vidljivom i nevidljivom vidi prst Božji te u skladu s tom temeljnom istinom nastoji usuglasiti svoj osobni život te ga tako uz pomoć Božju usavršiti i minimalizirati sve nepotrebne i štetne 'troškove' koje nazivamo požudama i grijesima?
Živimo u ljudima neprijateljskoj tehnološkoj civilizaciji koja ima za cilj spriječiti ljudima misao o smrti. 
Smrt je i službeno stavljena izvan zakona po kojem se zabranjuje drevni i tradicionalni običaj držanja dragog pokojnika u kući i pred pogledom njegovih bližnjih dok ga se sutradan ne isprati do crkve i groblja. Pravdaju to epidemiološko-higijenskim razlozima, iako nisam nikad čuo da se je neka bolest ili epidemija zbog toga raširila.
I tako dok isti ljudi gledaju tisuće tuđih smrti na ekranima, bile one odglumljene ili prave, istovremeno se zabranjuje biti s dragim mrtvacem i moliti se za njega pred njim.
Zato što nam smrt dragih osoba, pogotovo kad ih vidimo bezživotnima, postavlja pitanje - kad je naš red i što ako ovo nije kraj, što ako moramo za svaki svoj čin, misao ili propust odgovarati nekom tko je Presvet i kojem je odvratna naša opačina iako se mi smatramo uzornim građanima koji eventualno smatraju svojim najvećim grijehom krivo parkiranje automobila.
Sprovodi ateista su dobra prilika da se odustane od ateizma.
Jer su oni potpuno besmisleni kao i ateizam.
Ako ne postoji duša, nego se samo neki atomi slučajno zateknu u ljudskom tijelu određeno vrijeme, zašto se opterećivati nekim falšim obredom koji slabo imitira kršćanski sprovod?
Atomi su se pregrupirali opet slučajno i besmisleno, zašto od toga 'praviti frku' i nositi tužno lice i svečano crno odijelo i držati govor sjećanja na nakupinu atoma koja se raspada i prijelazi u neku drugu nakupinu.
Sprovodi ateista dokaz su da ateisti sami sebi ne vjeruju, i da opet nemaju dovoljno poniznosti priznati se Bogu grješnicima. 
I znamo zašto. 
Zato što ljube krive propadljive stvari kojih se ne žele odreći i biti tako slobodnima za pravu ljubav,  za Boga.
Nisam bio u kontaktu duže vrijeme s tim pokojnicima.
Nadam se da su prije smrti našli smisao, da su priznali svoje grijehe pred Bogom, obratili se i tako da su imali dobru i blaženu smrt, rođenje za novi vječni život.
Amen.