Olinjali Linux ili PC za PC

Ako ne znate, operacijski sustav Linux je verzija Unixa na kojem su se 'vrtjele' sve ozbiljnije programske aplikacije od kad je počela računalna revolucija.
Kad je nastao PC, a što znači 'Personal Computer' (osobno računalo), ali može isto značiti i 'Political Corectness' (politička ispravnost ili podobnost u skladu s terminologijom komunizma) što ima vezu s daljnjim tekstom, pojavio se je Windows operacijski sustav koji tada nije imao ni približno funkcionalnost, sigurnost i mrežne sposobnosti kao Unix.
Linux je početkom 90-tih napravio talentirani finski student Linus Torvalds i ubrzo je uz suradnju mnogobrojnih programera diljem svijeta tada novi operacijski, i to besplatni i uz otvoreni kod, sustav preuzeo serversku ulogu ranijih Unixa (Linus je jednostavno htio Unix prebaciti na PC platformu).

Isprva je i Linux bio napravljen za PC, ali je nedugo zatim bio prebačen na većinu ostalih platformi (tako da bi mogao biti na velikim i malim računalima).


K tome su većina programera na svojim osobnim računalima instalirali Linux, a s vremenom i mnogi koji to nisu, jer je Linux dobio grafičko sučelje sličnog kakvog su imali kod Windowsa (koji je usput iskopirao sučelje od Applea, a ovaj od Xeroxa).

Međutim u svijetu servera Linux je preuzeo glavnu riječ od prijašnjih Unixa, pa praktično možemo reć kako je Linux motorna snaga interneta i svih ozbiljnijih mrežnih i međumrežnih aplikacija.
Android je verzija Linuxa koji pokreće ogromnu većinu 'pametnih telefona', tableta i sličnih uređaja na 'malim računalima', tako da možemo pouzdano ustvrditi kako je Linux najrašireniji operacijski sustav računala.
Ako ste primijetili, začinjalac Linuxa koji je po njemu dobio ime, zove se Linus, a Linus je prvi, a za rimokatolike drugi rimski papa.
Sličnost je znakovita, Linus Torvalds je papa-otac Linuxa od početka pa sve do sada.
Osim što je izvanredni programer poznat je i po svojim burnim reakcijama prema programerima koji 'nešto zabrljaju' ili ne rade onako kako on misli da bi se trebao razvijati dalje Linux.
Izgleda kako je sad na kraju ipak on zabrljao.
Ne na području programskog koda Linuxa, nego na nečem na čemu su zabrljali i mnogi rimski pape tijekom povijesti.
Naime, institucija Linux koju vodi Torvalds, ali u kojoj značajnu ulogu imaju međunarodne računalne tvrtke koje koriste Linux i od kojih Torvalds dobija neizravno plaću, odlučila je, kako je to već viđeno drugdje, promijeniti pravila ponašanja kojeg se moraju pridržavati programeri koji besplatno doprinose nadogradnjama i održavanju programskog koda Linuxa.
Postojalo je i dosad neko pravilo koje je praktično značilo da nije važno kakav je programer u ideološko-političkom ili u filozofskom smislu, nego da je 'kulturan' u ophođenju prema drugim programerima.
Od 16. rujna ove godine Linus je postao heretik.
Kao što navodi članak u poveznici, ubuduće će programeri koji pišu, sa ili bez plaće od Linux fondacije, morati biti politički korektni ili PC za PC (iako se Linux vrti i na drugim procesorima osim x86 na PC).
Možda bi u skladu s PC trebalo reći kako je Torvalds postao u modernom svijetu pravovjeran, dok su 'tradicionalni, muški i bijeli, mizagonski i homofobni rasisti' koji su napisali mnogo ili većinu koda Linuxa postali heretici kojih će moderna inkvizicija vrlo jednostavno i brzo odstraniti iz javnosti.
U članku se navodi kako ti stari i zaslužni programeri heretici prijete kako će povući svoj kod iz Linuxa, što bi ako bi bilo moguće, izazvalo elementarnu nepogodu u svijetu računala.
Ništa od toga ne će biti, jer kad su oni jednom predali Linuxu svoj kod uz poznatu GPL licencu, onda su oni i dalje vlasnici-autori koda, ali Linux taj kod može i dalje koristiti bez obzira na njihovu zabranu.

Zašto sam napisao ovaj, vjerojatno dosadni, tekst iz svijeta moderne tehnologije?
Zato što je ovaj nedavni slučaj s Linuxom znak koji bode u oči i slijepe.
Oni koji su naumili krug Zemaljski približiti Paklu su već daleko odmakli.
Ako smo pred nekoliko godina s čuđenjem čitali kako zaposlenici velikih američkih tvrtki ne smiju na poslu ničim izražavati svoje političko-vjersko uvjerenje osim ako ono nije politički korektno, a politička korektnost svaki danom se sve više približava standardima Pakla, sada se ne smijemo čuditi što se politička korektnost traži od svih i svugdje, ne samo više na poslu, nego i u slobodno vrijeme dok se pišu poruke na socijalnim mrežama ili se pred kamerama manifestiraju vjersko-politički stavovi.
Zasad se to još ne traži od pastira na planinama, ali oni koji su u javnosti poznati, kao što su u svijetu programiranja poznati neki programeri, oni ne smiju niti dok rade za plaću, niti dok rade besplatno, niti dok se odmaraju od programiranja imati politički nekorektne stavove.
U članku se navodi kako je neka čudnovata žena muškog izgleda gurala i da je izgurala političku korektnost u Linuxu, u što ćemo povjerovati ako smo naivne sobarice.
Iza pritiska na Torvaldsa kao i na sve druge ljude iz javnosti se nalaze najmoćnije tvrtke na svijetu, a iza njih su oni za kojih je sv.Pavao rekao da nisu od krvi i od mesa, nego da vladaju podnebesjem.
Naglo se sužava prostor kršćanima koji to žele stvarno biti i koji žele uživati blagodati moderne civilizacije, biti maleni kotačić u istoj.
Ne bojmo se ničeg i nikog ako se približavamo Bogu na svojem zemaljskom putu.
To je ujedno i poziv nama koji krenemo, pa se osvrnemo prema Sodomi, čitaj ovom svijetu, da ne bi postali stup soli, jer stup ne može putovati, a nama je putovati i nikad na tom putu stati, čak ni u vječnosti.
Jer beskonačna vječnost ne može nadkriliti beskonačnog Boga.
Ako samo malo kontempliramo o tom otajstvu i istini, onda nam problemi koji muče 'tradicionalne' programere izgledaju beznačajni.
Dileme ne bi smjelo biti, ovaj svijet nije naša domovina i ne smijemo nikad biti lojalni ovom svijetu nauštrb vječne domovine.
Linus Torvalds je završio na kraju kao i institucija papinstva koja je navodno započela s prvim papom Linusom.
Kažem navodno, jer većina prvih rimskih biskupa su bili sveti mučenici koji nisu sigurno umišljali da su nezabludivi Kristovi zamjenici na Zemlji koji imaju vlast nad svima.
Međutim oni koji se u to umišljaju, da su iznad svih na Zemlji, u suočavanju s moćnijim zemaljskim gospodarima shvate kako to nisu, i onda se i dalje igraju kako su pape, ali u pozadini ipak slušaju zemaljske moćnike.
I Torvalds je odavao dojam kako je beskrupulozan papa operacijskog sustava koji je ovladao svijetom, međutim shvatio je kako samo može glumiti papu.
I u međuvremenu slušati moćnije od sebe.
Linux se olinjao, kao i sve što se usredotoči na ovaj svijet.
Mladost i to vječna jedino je u Bogu.
Završiti ću s riječima Davidovog psalma koje svećenik i ministranti izgovaraju na latinskoj liturgiji dok uzlaze za oltar:

Et introibo ad oltare Dei
Ad Deum qui laetificat juventutam meam.

Pristupit ću k Božjem žrtveniku.
K Bogu koji razveseljuje mladost moju. 

 

Kad nezabludivi zabludi

Praktično koristim internet samo vikendom, i to onda samo nakratko.
Sve više sam uvjeren kako je to vrlo dobro za duhovno zdravlje.
Kao hrčak sam dosad nakupio digitalnih knjiga raznog sadržaja i sad ih mogu čitati, a ne više skupljati, skupljati, a rijetko koju pročitati do kraja.
Surfanje internetom nam odvlači pažnju od teksta kojeg želimo pročitati.
Uvijek je prisutan latentni osjećaj 'ako kliknem na neku poveznicu onda ću naići na još zanimljiviji tekst ili video' te tako rijetko tekst pročitamo do kraja nego kao bumbari letimo od cvijeta do cvijeta, od stranice do stranice, a da nektar rijetko spremimo-pročitamo (jasno je da većina toga na internetu stane u zbirnu imenicu smeće).
I tako danas pogledah što je u međuvremenu pisao ovdje poznati bloger 'o dosta toga i što dublje'.
Uobičajeno je napadao rimskog papu Franju, ukazivao na njegove psine.
Jedan tekst mi je ipak više zapeo za oko.
To je tekst o lihvarenju-kamatarenju i štednji.
Tipično za blogera, daje korisne duhovne savjete čitateljima u i o modernom antikršćanskom svijetu.
O grijehu kamatarenja sam i ja ovdje na mojem blogu 'dosta i što dublje' pisao, spominjao sam knjigu M.Hoffmana "Usury in Christendom: The Mortal Sin that Was and Now is Not" ili prevedeno na hrvatski "Kamatarenje u kršćanstvu: Smrtni grijeh koji je bio, a sad više nije".
Tu knjigu sam i nabavio preko Amazona u klasičnom papirnatom obliku, a koliko sam čitao Amazon je Hoffmana stavio na crnu listu i ne prodaje više njegove knjige.
Čitao sam ju kao sedevakantist, i nakon bjelodanih dokaza kako su renesansni rimski pape mic po mic legalizirali kamatarenje snizio sam stoljeće od kad je rimska biskupska stolica prazna.
K tome je pridonijela spoznaja o prikazu poganskih bogova i mitova na renesansnim crkvama i pred očima rimskih papa (hvala RJMI na tome) pa je bio nesumnjiv i logičan zaključak - zlo je krenulo od renesanse.
Ali s odlučnošću da ću granicu spustiti još i niže ako nađem dokaze da su neki drugi rimski pape bili zabludivi i ranije.
I tako su se godine sve više približavale godini 'istočne shizme' što je otprilike i trenutni stav RJMI, ali nikako da mu sine jednostavna mogućnost i pitanje - ako je dokazano da su rimski pape bili zabludivi od 'istočne shizme' nije li onda to bila ustvari zapadna shizma, a papizam zabluda? 
Vratimo se na kamatarenje i na blogera.
Dakle on navodi kako je rimski papa Benedikt XIV 1745.g. napisao i izdao encikliku "Vix Pervenit" talijanskim biskupima u kojoj osuđuje kao grijeh kamatarenje, a kasnije je, to jest 1836.g. rimski papa Grgur XVI isto objavio cijelom svijetu.
Iako bloger krivo u tekstu naziva 'zelenašenje' kamatarenjem, ispravno zaključuje kako je i najmanja kamata na posuđeni novac smrtni grijeh, dok se zelenašenje smatra traženjem velike kamate.
Renesansne pape Medici, koji su inače bankari, su na fiškalski način legalizirali kamatarenje tako što su ga opravdali s dobitkom koje su imale neke institucije RKC koje su se formalno bavile s karitativnim djelovanjem.
Logika (fiškalija rimskih renesansnih papa) je dakle bila - kamaterenje nije grijeh ako zaradu od kamatarenja imaju oni koji čine dobro, oni koji pomažu siromahe.
Naoko, ali samo površno naoko, to je moralno dopustljivo, jer se dopušta tobož manji grijeh radi većeg dobra (po tome su poznati isusovci koje je odlično secirao u moralnom relativizmu kasnije B.Pascal u 'Provincijskim pismima')
Znamo dobro kako je put u Pakao popločen s dobrim namjerama.
Ali tu i nije bilo dobro namjera, osim 'dobrih' namjera bankara da sebe učine još bogatijima te da ih više nitko ne osuđuje kao grješnike koji se ne smiju pokopati na kršćanskom groblju.
I tako je u renesansnoj Italiji niknuo kapitalizam, jer temelj kapitalizma je kamatarenje, odbacivanje ekonomije društva potpuno izvan domene morala i vjere, gospodarstvo od tada više nema nikakve veze s Bogom i s naravnim moralom.
Treba k tome dodati da u renesansi nisu prvi veliki bankari bili židovi, nego rimokatolici.
Prije Rothshildsa katolička obitelj Fuchs bila je glavni kamatar velikog i moćnog 'sv. Rimskog carstva njemačke krvi' koje je skoro bankrotiralo zbog kamaterenja, a prije toga su kamatari bili Talijani na 'apeninskoj čizmi'.
S vremenom su, uvijek dobro i čvrsto organizirani židovi, preuzeli taj najunosniji svjetski biznis koji je smrtni grijeh, ali legalizirani.
Vratimo se sad papizmu.
Kako može jedan Kristov i to nezabludivi zamjenik na Zemlji, koji ima vlast nad svima jer predstavlja i mjenja Krista, najprije legalizirati dotad smrtni grijeh kamatarenja, a nakon nekoliko stoljeća drugi isto tako nezabludivi Kristov vikar na Zemlji ponovno ga proglasiti smrtnim grijehom?
Blasfemija je najprije pomisliti kako su obje te skupine rimskih papa Kristovi zamjenici na Zemlji i to nezabludivi.
Moguće je samo da su ovi koji su ponovili drevni nauk Crkve o smrtnom grijehu kamatarenja bili Kristovi vikari na Zemlji, ali još je više moguće da nisu niti jedni niti drugi, iako su ovi posljednji pokušali ispraviti zabludu prvih.
Jer da su prvi bili Kristovi vikari onda bi osudili poimence ove druge koji su sve rimokatolike doveli u zabludu kako kamatarenje više nije smrtni grijeh.
Nadalje, institucija Kristvog nezabludivog zamjenika na Zemlji ili postoji ili ne postoji.
Jer to je po dogmama RKC vrhovna institucija Crkve koju vrata paklena ne će nadvladati.
Ako su vrata paklena nadvladala nezabludivu rimsku stolicu, onda su nadvladala cijelu RKC ili cijelu Crkvu kako papisti misle.
Ili ako je Krist uspostavio nezabludivu instituciju rimskog pape, onda ta institucija mora trajati od tada do onda kad On drugi put dođe, čak niti 'interregnumi' nakon smrti rimskog pape nisu mogući, jer Crkva ne može bez svoje nezabludive zemaljske glave.
Onda također postoje četiri stupnja svećeničkog reda, i to od najnižeg prema najvišem, đakonat, svećeništvo, biskupstvo i papinstvo koje je de facto nenasljedna monarhija.
Međutim kad kralj umre onda se objavljuje - kralj je umro, živio kralj.
Naravno ne živio umrli kralj, nego živio njegov nasljednik.
Jer ako nakon smrti kralja nije poznat i proglašen njegov nasljednik, onda slijedi građanski rat u kraljevstvu o tome tko će biti novi kralj.
Kakvo bi to bilo Kristovo kraljevstvo na Zemlji ako u njemu ne bi bio poznat vicekralj koji je nezabludiv i nezamjenjiv, ali eto nema ga?
Posve je bjelodano da Crkva i dalje živi radi toga što postoji biskupstvo, zato što Crkva živi oko svojih biskupa, i to je istiniti nauk Crkve od početka, o tome govori početkom drugog stoljeća sveti biskup Ignacije dok su ga vodili od Antiohije do Rima gdje ga je čekala mučenička smrt - Crkva to su okupljeni vjernici u Gospodina Isusa Krista oko biskupa.
K tome nemoguće je i nezamislivo da recimo đakoni zarede jednog među sobom za svećenika, da svećenici posvete nekog među sobom za biskupa.
Sveto ređenje uvijek dolazi od višeg prema nižem, preciznije u Crkvi samo biskupi to jest nasljednici apostola koja je izabrao, posvetio i zaredio Gospodin Isus Krist zaređuju druge biskupe, svećenike i đakone.
Nitko ne može dati ono čeg nema i čeg nije dobio, a nitko nema niti je dobio vlast posvetiti nekog rimokatolika za rimskog biskupa i onda da taj biskup postaje božanski nezabludiv i kog nitko ne može suditi, a isti ima vlast i sud na svima.
Gospodin Isus Krist to nije dao-učinio sv.Petru, a onda je blasfemično pomisliti kako netko drugi može posvetiti nekog za Kristovog zamjenika.
To bi bilo kao da susjed umjesto vas izabere vašeg opunomoćenika na sudu, samo još i gore zato što se ovdje radi o ljudskom biranju tobožnjeg zamjenika Boga, a da se Bog o tome nije uopće izjasnio.
Drskost koja prelazi u blasfemiju i vjerojatno grijeh protiv Duha Svetoga.
Ne postoji nitko iznad biskupa u svećeničkom redu, ali u papinstvu postoji institucija nezabludivog rimskog pape koji da je stvarno nezabludivi Kristov vikar na Zemlji onda bi ga mogao zarediti u papu samo osobno Isus Krist ili živući rimski papa (jer je i ovaj drugi nezabludiv, samo je i to upitno budući ne može zamjenik birati novog zamjenika, već samo onaj kog se zamjenjuje).
Dobro znamo da se to ne događa, i zato nas ne smije iznenaditi da jedni rimski pape tvrde kako je dozvoljeno 'malo zaračunati kamate na zajam', dok drugi izjavljuju svijetu kako je svako kamatarenje smrtni grijeh.
Trenutno 'nezabludivi' rimski pape kažu ovo prvo, štoviše rimski pape imaju pod sobom u vlasti vatikansku banku i neke druge koje se upravo bave s kamatarenjem.
I to se je dogodilo nedugo nakon što je, kako piše bloger, nezabludivi rimski papa Grgur XVI 1836. objavio svijetu kako je svako kamatarenje zlo.
Usput opće je poznato kako su upravo najveći židovski bankari svijeta Rothshildsi bili u 19.st., a vjerojatno i kasnije, najveći pozajmljivači-kamatari novca Vatikanu.
Uglavnom bloger je, vjerojatno nehtijući, sebi i čitateljima otvorio pandorinu kutiju kamatarenja iz koje, ako se koristi zdrav razum i poznaju povijesne činjenice, nepovratno leti ili bolje rečeno puca kao balon od sapunice duh papizma.
Okorjeli papisti će pretpostavljam reći kako pitanje kamatarenja nije pitanje vjere tako da spase vojnika Ryana, to jest instituciju rimskog nezabludivog pape.
Međutim kad bi to i bila istina, onda su u svakom slučaju nezabludivi bili zabludivi kad se nisu protivili tome što ispovjednici ne odrješuju grijehe neraskajanim kamatarima, a RKC koju oni vode ne dopušta sprovod niti ukop kamatarima na kršćanskom groblju.

Patnja teladi

Oduvijek su pisci, možda ne svi, stavljali naslove za koje su očekivali da će svojom bizarnošću privući potencijalnog čitatelja.
Tako je i ovaj naslov.
I usput dodajem, kako su to činili u pravilu lošiji pisci (ali ne i u ovom slučaju :) ).
Radi se o telepatiji.
Tele - nešto na daljinu.
Patija - osjećanje.
Po običaju riječi su grčkog podrijetla.
To napisah da pate 'latini' koji prate blog.
Dakle ne radi se o patnji telaca, nego o osjećanju ili percepciji nečeg što je dalako.
Kažu kako neke majke mogu osjećati poziv svog djeteta koji nije u njezinom vidokrugu niti ga ona može čuti.
Drugim riječima, svojim normalnim čulima ga ne čuju, ne vide, ne opipavaju, ne mirišu, ali ipak imaju (primitivnu?) komunikaciju s njim.
Rekli bismo - telepatiji, njojzi hvala.
A kako pak telepatija 'radi'?
Znanstvenici kažu kako ona radi preko elektromagnetskih valova koje emitira mozak.
U onom slučaju dijete recimo plače daleko od majke, i ne znajući ispušta EM valove koji putuju brzinom svjetlosti, a majka te valove prima i dešifrira ih tako da zna kako je njezino dijete u nekoj žurnoj potrebi.
Naši vrijedni znanstvenici nisu na tome stali, ne ne.
Oni rade na tehnologiji s kojom će neki njihov čovjek slati EM valove koje će primati neki uređaj s mogućnošću dešifriranja istih valova, ali i povratno ih slati čovjeku.
Barem o tome pišu ovdje .
DARPA, nekima zloglasna, nekima dar 's neba' agencija SAD, koja je i osmislila tehnologiju po kojoj sada čitate ovaj blog, navodno prema tom članku, radi na tome da čovjek može upravljati s rojem letećih dronova.
Nedavno je na sličan način, ali bez te nove napredne tehnologije, neuspješno pokušan atentat na venezuelanskog predsjednika Madura s letećim dronom koji je nosio eksploziv.
DARPA kaže kako dolazi vrijeme kad ne će trebati netko s daljinskim izvanjskim uređajem upravljati s dronom 'ubojicom'. 
Uređaj će biti u mozgu atentatora i nitko izvana ne će moći otkriti da on upravlja s rojem dronova ubojica.
Eto vidite koja 'dobra' čuda nam donosi DARPA to jest općenito tehnologija.
I ne radi se o budućoj patnji teladi.
Nego već o sadašnjoj patnji ljudi koju će budućnost samo intenzivirati.
Ludizam ima sve više i više opravdanja.
Dobro koje donosi tehnologija višestruko je pokriveno s većim zlom.
Da, odlično je što imamo lijekove protiv alergija, kao i lijekove za druge bolesti.
Time pomažemo zaposlenosti i profitu farmaceutske industrije.
Ali tih bolesti ne bi trebalo niti biti, barem ne u ovolikoj mjeri, da nije bilo tehnologije koja nam je 'olakšala i unaprijedila' život.
Unaprijedila ga je da je došao do krajne točke, do smrti.
Tehnologija, barem ova koja se temelji na elektromagnetizmu je prispodobiva zabranjenom plodu s drveta spoznaje dobra i zla.
Nije bez razloga Lucifer nazvan lučonošom, a današnja tehnologija na bilo kojem području je nezamisliva bez eletromagnetizma - svjetlosti.
Uostalom o tome sam davno pisao na blogu.
Morali bismo dobro prosuditi, ako nam je Nikola Tesla otkrio tajne elektromagnetizma bez kojih ne može postojati suvremena tehnologija, čiji je on ustvari bio glasonoša.
U međuvremenu nastavlja se patnja teladi.
Koja je povjerovala u dobronamjernost tehnologije (zato smo svi bili ili još uvijek jesmo telci) to jest u dobronamjernost onih koji su je promovirali, osmislili i raširili krugom zemaljskim.
Tehnologija koja daje tako veliku moć čovjeku ne može nikako drugačije završiti nego s patnjom ljudi.
Prvo, jer je život u prirodi i s prirodom sretniji i blagoslovljeniji nego život u carstvu tehnologije.
Sretniji su pastiri koji se dovikuju s brda, nego tisuće modernih ljudi koji se sudaraju na korzu jer hodaju gledajući u 'pametne telefone' a ne u ljude oko sebe koji su svi zajedno izgubljeni.
Drugo, jer se moć tehnologije gomila u rukama elite kojoj je u cilju vladati nad 'običnim smrtnicima'.
Čim je 'bolja' tehnologija, to je moć elite veća.
Tesla je pričao gluposti kako će 'slobodna energija' koju je tobož on otkrio, svim ljudima jednako donijeti sreću i moć. 
Čovjek zaražen, a ne izliječen, od bolesti istočnog grijeha, bio on najsiromašniji ili najbogatiji, uvijek teži imati čim veću vlast i slavu nad drugim ljudima.
Tehnologija mu to omogućava i olakšava.
I tako se nastavlja patnja teladi do općeg klanja.
Ako smo djeca Božja po Gospodinu Isusu Kristu, onda se tako i ponašajmo, onda nismo više telci.

Izdaja i rat Moskovskog patrijahata pod SSSR-om protiv Crkve

Pisao sam već o tom problemu.
Kršćani su morali pod komunizmom otići u katakombe i ostati bez crkava, i zadržati tako vjernost Gospodinu Isusu Kristu i Njegovoj svetoj zaručnici - Crkvi kroz progonstvo i mučeništvo.
Mnogo je takvih bilo, ali bilo je i izdajnika.
U SSSR su boljševici našli izdajnika Sergeja kojeg su, nakon što su što istjerali, što poubijali, što poslali u logore pravovjerne biskupe i svećenike, postavili za patrijarha Moskovske patrijarhije.
I njegov nasljednik Aleksej je bio takav, a vrlo moguće da je to i trenutni patrijarh Ćiril.
Takvi izdajnici su opravdavali pred vjernicima komunizam, a nisu pokazivali niti najmanju namjeru da se bore protiv ateizma.
Ako smo malo stariji, onda se sjećamo kako je i u jugokomunizmu bilo teologa koji su 'dijalogizirali' s antikršćanskim vlastima.
Također, ima velikih indicija kako biskupi RKC nakon sloma komunizma nisu htjeli da se objave dokumenti komunističkih tajnih službi jer su navodno među suradnicima 'službe' bili i neki biskupi.
Ne bi bilo iznenađujuće da je slično, a možda i gore, bilo u SPC.
Tako da Rusija nije izuzetak, svugdje gdje je bio komunizam kršćani su morali otići u mučeništvo i katakombe, a ne se držati zgrada i nekretnina koje lako kontrolira državna vlast i zbog toga traži suradnju klera.
U nastavku je video - svjedočanstvo o tim zbivanjima u Rusiji.

Projekt Velebit

Ovaj tekst ima nakanu uputiti vas na web stranice Projekta Velebit - Udruge za zaštitu nacionalnih interesa.
Naravno, hrvatskih nacionalnih interesa, ali vidjet ćete da oni nisu suprostavljeni npr. srpskim nacionalnim interesima.
Osim tekstova, imaju zanimljive video emisije koje vodi novinar Marko Jurič i komičar Domagoj Pintarić.
Jednu emisiju s vrlo zanimljivom i prevažnom temom o radnom logoru Jasenovac s poznatim autorom istoimene knjige Igorom Vukićem možete pogledati u poveznici:

Zasad idu s dnevnim ritmom - svaki dan nova emisija što je više nego impresivno s obzirom da iza njih ne stoji neka državna institucija ili neki bogati medij.
Zato ako nađete vremena pogledajte ostale emisije te pratite nove.
Projekt Velebit ima potencijal postati najvažnijim izvorom informacija u hrvatskom medijsko-internetskom prostoru.
Mislim da kao inicijator to jest 'spiritus movens' projekta stoji naš australski povratnik Dinko Dedić koji također piše tekstove na portalu.
Osim njega, s tekstovima se pojavljuju i neki drugi, za naše prilike značajni autori.

Napisah da je tema radnog logora Jasenovac prevažna, i dodat ću bez dramatiziranja, za naš opstanak kao naroda i države.
Desetljećima njegovane i uzgajane laži o tom logoru tijekom komunističke Jugoslavije rezultirale su ili u znatnoj mjeri doprinjele pobuni Srba 90-tih koja je završila s tako mnogo žrtava i što je najžalosnije svjedoci smo kako se u Srbiji nastavlja ista propaganda iz vremena komunističke Jugoslavije po kojoj svaka hrvatska država znači pokolj Srba 'kao u Jasenovcu'.
K tome se kao začin ili kao glavno jelo dodaje laž u koju velika većina Srba u Srbiji, svjesno ili nesvjesno vjeruje, Hrvati su nepovijesni narod ( a ustvari su pokatoličeni Srbi ) koji nije nikad imao svoju državu do ili 1941. ili nam ju je Broz poklonio tobož ustavom SFRJ iako je taj zločinac, i k tome nacionalni veleizdajnik ako je kojim slučajem Hrvat, javno izjavio kako će prije Sava teći uzvodno nego što će Hrvati imati svoju državu.
Mislim da je naša hrvatska politička emigracija uvelike pogriješila što je dala financijsku i inu pomoć bivšem Brozovom generalu koji se nije nikad odrekao svoje partizanske prošlosti (koju bi trebalo razsvijetliti odnosno istražiti ima li i on krvi na rukama od zarobljene hrvatske vojske i civila nakon svršetka rata), koji je sproveo 'pomirbu' tako da su bivši komunisti imali stalno u rukama ogromnu većinu ministarstava čak i u ratu, da su oni privatizirali hrvatsku državnu imovinu i zadržali u svojim rukama državne institucije, državne medije, državno školstvo i prosvjetu, bankarstvo i kulturu.
Konačno taj partizanski general je bio glavni zaštitnik lika i (ne)djela Broza i spriječavao je da se njegovo ime skine s poznatog zagrebačkog trga.
I vezano za tu emisiju, on je glavni krivac zato što je posljednji zapovijednik radnog logora Jasenovac Dinko Šakić suđen i osuđen bez valjanih dokaza na 20 godina zatvora 1998.
Također nemoguće je zamisliti da taj partizanski general koji je bio na vlasti s čvrstom rukom u ratu i poraću ukupno 10 godina nije imao spoznaje tko je zapovijedio i izvršio ubojstva pravaških političara, časnika i vojnika u ratu, odnosno da su se ta politički motivirana veleizdajnička ubojstva mogla dogoditi bez znanja i odobrenja predsjednika države koji je imao sve poluge državne vlasti u svojim rukama.
To je istočni grijeh RH, i koliko vidim Projekt Velebit pokušava osloboditi Hrvatsku od tog grijeha, od defetizma da se moramo ispričavati što su se naši preci ili što smo se mi borili za hrvatsku državu, što moramo kao Tuđman suditi Dinka Šakića i osuditi ga bez dokaza 'jer to svijet od nas traži', kako bi opet sa sebe skinuli neku ljagu koju na nas nabacuju oni koji kažu da nas vole kao braću Srbe, jer mi nismo Hrvati kad taj narod ne postoji.
I na kraju treba dodati, koliko god to zvučalo paradoksalno, da je i u srpskom nacionalnom interesu istražiti istinu o radnom logoru Jasenovcu.
Jer onaj tko svijesno ne će razlučiti istinu od laži, taj je već rob laži i kad tad, prije ili kasnije sudarit će se u tunelu laži s vlakom Istine.
Napisah istinu s velikim "I" zato što se tu radi o beskonačnom 'vlaku', o Bogu.
Naoko korisna laž u ovom slučaju u cilju velikosrpskog imperijalizma, dugoročno vodi u smrt cijelog naroda.
I Srbi i Hrvati to kao narodi moraju shvatiti dok imaju vremena, a ono ističe. 

Danas 2.rujna objavljen je nastavak emisije s Igorom Vukićem i sa svjedočenjem dvoje svjedoka koji su bili tijekom drugog velerata u radnom logoru Jasenovac:

 

Apokrif Strossmayerova govora

Apokrif znači dvojbeno autorstvo.
Čitamo li Katoličku enciklopediju ovdje možemo pročitati:

The only disturbing incident was the passionate speech of Bishop Strossmayer of Diakovár on 22 March in the thirty-first general congregation; it called forth a storm of indignation from the majority, which finally forced the speaker to leave the tribune.

Iz drugih izvora saznajemo kako je biskup iz nepoznate biskupije Đakovo negdje na 'granici s Turskom' vodio manjinu biskupa prvog vatikanskog koncila koji su se protivili donošenju dogme o nezabludivosti rimskih papa.
Do te pozicije je došao sa svojim djelovanjem za vrijeme koncila jer je bio odličan govornik i isto tako odličan u korištenju latinskog jezika (što mu je i rimski papa priznao, iako mu je išao na živce). 

E sad dolazimo do velikog prijepora koji se vodi oko tog govora za kojeg Katolička enciklopedija kaže da je doveo do uznemirujućeg incidenta pri čemu je većina olujno prosvjedovala tako da je govornik na kraju bio prisiljen napustiti sjednicu.
Imamo nešto za što je RKC utvrdila kako je krivotvorina koju je sastavio meksički redovnik augustinac José Agostino de Escudero te podmetnuo Strossmayeru, a ovaj je navodno kasnije oštro prosvjedovao zbog krivotvorine, da bi se na kraju taj augustinac pokajao i tražio ispriku od Strossmayera.
Međutim, ako guglate ne ćete moći doći do originalnog govora, barem ja nisam došao.
Vatikan bi najlakše dokazao kako se radi o krivotvorini tako da pokaže izvorni govor Strossmayera, i kako napisah, njega nema koliko mi je poznato.
Ne treba niti posebno naglašavati kako i taj navodno originalni mora biti 'papren' jer je prema Katoličkoj enciklopediji izazvao lavinu reakcije, uznemirujući incident nakon kojeg je Strossmayer bio prisiljen napustiti sjednicu.
Da i drugi, koji su kudikamo studioznije proučavali ovaj slučaj od mene, ne mogu naći originalni govor možete pročitati ovdje.
Na Katoličkoj enciklopediji se nalaze biografski podaci o biskupu Strossmayeru u kojima čitamo kako je održavao opoziciju ne priznanja dogme o papinoj nezabludivosti duže od svih ostalih biskupa koji su joj se protivili, kako je nekim istomišljenicima koji nisu bili biskupi pisao kako će samo izvanjski priznati dogmu.
Autor Fahey piše o istom:

"Bishop Strossmayer was only one of several Roman bishops that refused to accept the dogma of Papal Infallibility. In 1871 he wrote to a friend that he would rather die than accept this false teaching, adding: "Better to be exposed to every humiliation than to bend my knee to Baal, to arrogance incarnate." But apparently the humiliations and threats imposed on him by Rome proved, after ten long years, too much to oppose. He finally submitted to the new teaching in 1881."

Na kraju je, kao što je poznato, popustio kao prije njega ostali oponenti, pa ne bi bilo iznenađujuće kako je morao u znak iskrenosti pristati na tu moguću igru krivotvorenog govora kojeg je navodno napisao meksički raspop koji se je kao i Strossmayer na kraju pokajao i priznao da je napravio krivotvorinu.
Ponavljam, svega toga nije ni trebalo da je Vatikan objavio izvorni govor i time začepio usta svima koji šire krivotvorinu.

Međutim ova 'krivotvorina' je kao Protokoli sionskih mudraca.
U SSSR tko je širio te protokole bio je osuđen na smrt radi antisemitizma.
Novinari i mediji su se uspregli dokazati kako su Protokoli krivotvorina koju je dala izraditi tajna ruska carska služba.
Ali problem je s tom 'krivotvorinom' što se sve u njoj obistinilo i izvelo točno kako je napisano-planirano.
Pa ako je krivotvorina, onda ju je krivotvorio prorok.
Dakle slično je s 'krivotvorenim' govorom biskupa Strossmayera u kojem se ne navode pogrešni biblijski citati ili pogrešni citati kršćanskih otaca ili se krivo navode povijesne činjenice iz života rimskih papa.
Zato sam i napisao prethodno kako sam neke svoje argumente protiv papizma pisao na blogu, a da nisam ni znao da ih je pred stoljeće i pol izgovorio biskup Strossmayer ili napisao navodni meksički krivotvoritelj koji je inače bio doktor, pretpostavljam teologije.

Dakle na kraju krajeva nije ni bitno tko je to izgovorio ili napisao ako je to istina.
Stoga za one koji mi spočitavaju kako dajem poveznice na srpske portale, evo druge poveznice na taj poznati 'apokrif' u obliku knjižice koja se može skinuti s interneta i na miru pročitati.
Nadam se da ću u narednim tekstovima prijenositi na blogu te argumente protiv papizma.

Na koncu naš biskup Strossmayer, da je bio dosljedan, onda bi postao starokatolički biskup, ne bi bio jedini u tome (u Zagrebu ih je bilo dosta nakon proglašenja dogme).
Ili bi dovršio djelo koje je započeo, to jest vratio bi se u Crkvu.
Ovako je ispao kao neki klerički Zdravko Tomac devetnaestog stoljeća koji je u misiji sjedinjavanja RKC i Pravoslavlja, ima odlične veze s poznatim ruskim teologom Solovjevim koji je na istoj poziciji, ima utjecaja u RKC i izvan granica domovine, a na kraju mu sav napor sruši dogma o papizmu nakon kojeg je nemoguće izvršiti sjedinjenje.
Bilo bi idealno kad bi rimski patrijarh priznao zablude i vratio se sa svojim stadom u Crkvu.
Ali to je praktično postalo nemoguće nakon prvog vatikanskog koncila koji službeno nije nikad ni završio, jer ga nije zatvorio rimski papa.
Pa možda postoji mrvica šanse da se isti koncil nastavi i poništi prethodno donesenu dogmu.
Ali zato je potrebno dobro proučiti 'krivotvoreni' govor o kojem u detaljima u slijedećim tekstovima bloga.

P.S. Ah da, zaboravio sam, ali me je stalni komentator H. podsjetio na jedan doista glupi argument kako je govor krivotvoren.
Naime argument kaže kako se u govoru čita da biskup Strossmayer odgovara na povike i upadice ultramontanista tijekom njegovog govora.
Kako je Strossmayer mogao znati da će ultramontanisti-papisti u određenom trenutku burno reagirati na granici incidenta, pa je unaprijed napisao što će im odgovoriti na nešto što nije ni mogao znati, osim ako je prorok, što će oni uzvikivati?
Svakom sa zrncem soli u glavi je jasno da se u 'krivotvorini' radi o govoru koji je bilježen za vrijeme izgovaranja, a ne na unaprijed pisanom govoru.
Zato je najvjerojatnije kako je biskup Strossmayer dostavio tekst govora unaprijed onima koji su vodili sjednicu (ali ne i nužno, jer govor može biti pripremljen neposredno prije sjednice s najvažnijim točkama kao podsjetnik govorniku i u tom slučaju se ništa ne dostavlja predsjedajućem), i da su papisti burno reagirali tijekom govora pa je Strossmayer, inače odličan govornik, a odličan govornik ne čita svoj govor nego ga interpretira 'on line' te ima spreman odgovor na upadice, odgovorio odmah na iste kako je zabilježeno na 'krivotvorini'. 
Dakle, mislim da papisti nisu mogli smisliti gluplji dokaz od tog kako je govor krivotvorina.
Da je stvarno krivotvorina, trebali su samo pokazati ili publicirati originalni govor sa ili bez upadica i reakcije na upadice.

Poppa Joe

Ovo je pjesma koju sam prvi put čuo u svom rodnom selu, kad su susjedova djeca, malo starija od mene i koji su živjeli u Rijeci, nama 'seljacima' organizirali disco u svom podrumu vrteći svoje ploče na gramafonu.
Mislim da još nisam ni išao u školu.

Dakako da nisam ni znao engleski (kasnije smo u školi učili njemački), pa sam mislio da je sigurno tekst dobar kad je tako pitka i dobra glazba.
Tekst je trivijalan kao i glazba i na tragu je tzv. glamour rocka koji se je trebao zvati šund rock.
A da sam pitao ove susjede iz Rijeke o čemu je ta pjesma, sigurno ne bih ni od njih dobio odgovor, ili još bolje da sam pitao autore ne bih niti od njih dobio suvisli odgovor.
Imao sam tada dilemu da li je pjesma o nekom popu ili o papi.
Zašto sam ovaj tekst započeo s trivijalno pitkom pop pjesmom s početka 70-tih prošlog stoljeća?
Zato što papizam ulazi u svoju trivijalnu fazu koja je vjerojatno posljednja.
Vijesti o tome su svuda.
Ovdje,  ovdje, ovdje, a i naš poznati bloger piše ovdje.

Sam dokument bivšeg papističkog nuncija u SAD koji optužuje trenutnog nezabludivog Kristovog vikara na Zemlji kojem se moraju podložiti svi ljudi koji se žele spasiti, te koji je preveden na engleski je ovdje.
Dakle visoki službenik Vatikana imenom i prezimenom optužuje rimskog biskupa kako je svjesno štitio kardinala McCarricka (to je bila karika koja nedostaje) dokazanog sodomita.
Također treba naglasiti kako se RKC suočava s problemom sodomizma među svećenicima i sjemeništarcima, a u puno manjoj mjeri se tu radi o sodomitskoj pedofiliji prema ministrantima i drugim predpubertetnim dječacima.
Međutim, svjetski mediji uporno pišu kako se radi o pedofiliji, iako se radi o žrtvama koje su bile u pubertetu, zato što su mediji stvorili u javnosti iluziju kako je sodomizam dobar, samo pedofilija nije (iako postoji trend da se još niže spusti dobna granica ili da čak djeca imaju pravo odgovoriti pozitivno na zavođenje odraslog sodomita).
Dakle, dok papa Frane licemjerno suze roni u Irskoj i baca pepeo na RKC kao na zlu organizaciju koja je pedofilski iskorištavala naivnost puka rimokatoličkog, a pogotovo njihove djece, istovremeno je objavljen u svijetu dokument-svjedočanstvo kako je isti papa skrivao sodomite u hijerarhiji RKC od optužbi i sudskog progona.
Ne znam zašto bi to trebalo biti posebno čudno, kad je svojevremeno u zrakoplovu na upit zašto se visoko u hijerarhiji RKC nalaze sodomiti, odgovorio poznatu rečenicu - tko sam ja da sudim.
Ako ih ne želi suditi i osuditi tim više što je nezabludivi Kristov vikar na Zemlji i neposredni poslodavac, zašto bi bilo čudno da ih štiti i promiče?
Nadam se da ste uočili nešto što je najčudnije i najmanje dopustivo.
RKC može preživjeti taman da su i svi kardinali javni sodomiti zajedno sa svim biskupima svijeta i s njihovim svećenicima, dakle cijeli kler.
Ali RKC ne može doktrinalno preživjeti ako tobožnji Kristov vikar na Zemlji, kojem se baš zbog toga što je Kristov zamjenik, trebaju podložiti svi kršćani to jest svi ljudi koji se žele spasiti, svjesno vodi povjereno stado u zlo i laž.
Nije dakle problem papinih osobnih grijeha, iako je i to upitno - kako može Gospodin Isus Krist birati za svojeg zamjenika na Zemlji notornog i okorjelog grješnika, nego što dokazano i ovim dokumentom 'Kristov vikar' vodi Kristovo stado da bude žrtva sodomitima.
Tko god i nakon ovog bude vjerovao kako rimske biskupe bira Gospodin Isus Krist za svoje nezabludive zamjenike kojima se moraju podrediti svi kršćani, taj de facto bogohuli na Gospodina Isusa Krista jer je nemoguće da bi te vukove u sve slabijoj i olinjaloj ovčjoj koži birao da vode i to nezabludivo Njegovo stado.

Na koncu evo teksta uvodne pjesme:

In the midday sun
They beat on their drums
When Poppa Joe comes to town
With his coconut-rum
They can all have fun
They can drink it
Till the sun goes down
Poppa Joe just smiles politely
With the money he takes he might be
Very rich one day as he hears them say
Poppa rumbo rumbo
Hey Poppa Joe coconut
Poppa Joe, hey Poppa Joe
Poppa rumbo rumbo
Hey Poppa Joe coconut
Poppa Joe, hey Poppa Joe
Poppa rumbo rumbo
Hey Poppa Joe coconut
Hey Poppa Joe, hey Poppa Joe
Hey Pop, Poppa, Poppa Joe

Ispada kako je poppa Joe trgovac alkoholom ili drogom koji čini grad veselim u koji uđe.
Ili bolje rečeno veselo tupim.
Ipak na kraju mislim da su The Sweet pjevali o rimskim papama koji šire 'veselje' kamo god stignu.
Engleska riječ gay znači veseo, u originalu.
Ali su je prisvojili sodomiti za sebe kako bi drugi ljudi pomislili da su oni veseli.
Tom veselju dolazi uskoro kraj. 


P.S. Po prvi put sam ovdje naišao na znameniti govor biskupa Strossmayera na prvom vatikanskom koncilu protiv donošenja dogme o papinskoj nezabludivosti.
Primjećujem kako sam iznosio na svom blogu neke argumente koje je i on iznosio pred stoljeće i pol.
Svakako pročitajte taj govor, a o istom ću, nadam se, pisati na blogu.
Nadam se također da ne ću morati odgovarati na idiotske komentare - ali to je prenio srpski portal.
Dakle ili pravi argument protiv argumenta biskupa Strossmayera ili dokaz kako to nije njegov govor, nego je to izmislio srpski portal.

P.S.S. Kako je jedan komentator naveo argument 'zadnji idiot vidi kako je taj govor krivotvorina', onda sam išao pogledati što o tom govoru piše Katolička enciklopedija.
U istoj piše ovdje kako je jedini uznemirujući incident na raspravi se dogodio 22.ožujka kad je biskup Strossmayer imao svoj strastveni govor koji je izazvao oluju prosvjeda većine koja je bila za donošenje nove dogme, tako da je bio prisiljen napustiti sjednicu koncila.
Čini mi se kako je kod tog komentatora to izazvalo sličnu reakciju, ali i ne sumnjam da su se neki papisti potrudili 'dokazati' kako to nije bio njegov govor.
Pa procijenimo, Katolička enciklopedija tvrdi kako je to bio jedini govor incident koji je izazvao oluju papista, pa da vidimo što će nam to hrvatski papisti servirati kao pravi, a ne krivotvoreni govor sa srpskog portala, koji je izazvao jedini incident i oluju prosvjeda nakon čega je biskup Strossmayer bio prisliljen napustiti sjednicu.
Sigurno nije bio govor 'kamilica'.