Pitanje na koje daje krivi odgovor je pitanje koje je i mene dugo vremena mučilo i o kojem sam pisao na blogu:
- zašto Bog stvara ljude za koje po svojem sveznanju zna da će završiti u Paklu?
Primjetite kako se ortobro poziva na velikog Crkvenog oca sv.Ivana Damašćanina.
Pa da budem siguran nije li možda sveti otac stvarno tvrdio kako Bog ne zna što će biti prije nego što bude, po čemu je onda besmisleno Boga nazivati sveznajućim ili po tome Bog nije Bog, pitao sam AI:
Je li sv.Ivan Damašćanin napisao negdje kako Bog ne zna kakvi će biti ljudi dok ih ne stvori?
Ne, sveti Ivan Damašćanin nije to napisao. Upravo suprotno, u svom najpoznatijem teološkom djelu "Točno izloženje pravoslavne vjere" on izričito i višekratno naglašava da Bog savršeno i unaprijed zna sve buduće stvari, uključujući i kakav će svaki čovjek biti, još prije nego što ga stvori.
Ideja da Bog "ne zna kakav će netko biti dok ga ne stvori" u potpunosti odudara od kršćanske patrističke teologije i učenja ovog crkvenog naučitelja. [1, 2]
Evo ključnih točaka i stvarnih citata iz njegova učenja koji pojašnjavaju ovo pitanje:
1. Bog zna sve buduće stvari prije njihova nastanka
Sveti Ivan Damašćanin u poglavlju o Božjem sveznanju i predznanju jasno kaže:
"Jednako kao što arhitekt unaprijed zamišlja kuću u svom umu prije negoli ona bude sagrađena, tako isto Bog zna sve buduće stvari kao da već postoje." [1]
2. Razlika između predznanja (Božjeg znanja) i predodređenja (sudbine)
Damašćanin se detaljno bavio pitanjem ljudske slobodne volje. Kako bi objasnio da Božje sveznanje ne ukida čovjekovu slobodu da bira između dobra i zla, postavio je jasnu granicu: [1, 2, 3]
Bog sve unaprijed zna (predznanje): Bog savršeno zna svaku odluku koju će čovjek donijeti u životu, svako dobro i svako zlo djelo.
Bog ne predodređuje ljudsko zlo (predodređenje): Iako Bog zna da će neki ljudi činiti zlo, on ih ne prisiljava na to. Čovjek zadržava potpunu slobodu izbora. [1, 2, 3]
Iz njegove perspektive, Bog u svojoj vječnosti vidi cijelu povijest odjednom, pa mu ljudska budućnost nije skrivena.
Zašto Bog stvara ljude za koje zna da će biti zli?
Ako je Damašćanin tvrdio da Bog unaprijed zna tko će biti zao, postavlja se pitanje zašto ih uopće stvara. On na to odgovara u kontekstu Božje dobrote:
Bog stvara ljude iz čiste ljubavi i dobrote, dajući im dar postojanja.
Kada Bog ne bi stvorio one za koje zna da će slobodnom voljom izabrati grijeh, ispalo bi da je ljudska zloća jača od Božje dobrote, odnosno da ljudski potencijal za grijeh može spriječiti Boga u njegovu naumu stvaranja. [1]
Odakle dolazi zabuna?
Tvrdnja koju spominjete podsjeća na moderni filozofsko-teološki pravac zvanteizam otvorenog uma(Open Theism), koji se pojavio tek u 20. stoljeću. Zagovornici tog pravca tvrde da budućnost još ne postoji i da Bog svjesno "uči" i otkriva ljudske odluke u hodu, kako se one događaju. Međutim, taj je stav u suprotnosti s klasičnim kršćanstvom i učenjem svetog Ivana Damašćanina.[1,2]
To je dokaz kako je pogrešno tražiti odgovore na teološka pitanje od nekog tko nije stvarno pravoslavan i upućen u teologiju.
Ne smatram se takvim, samo iznosim svoje mišljenje od kojeg ću uvijek odustati ako mi netko ukaže kako Crkva naučava suprotno.
Primjetite kako je to suludi odgovor, ali koji paše uhu modernog bogoboračko-ateističkog čovjeka - Bog ne zna što će u budućnosti biti, nego mora stvoriti Adama i onda biti iznenađen što ga je Zmija prevarila, pa je morao istjerati Adama iz Raja što nije nikad ni pomislio da će se dogoditi, pa na kraju je morao poslati Svog Sina koji se je morao utjeloviti da bi spasao čovjeka od vječne propasti.
Ali moglo se je dogoditi da Marija nije rekla Bogu da, neka mi bude po Tvojoj riječi.
Što onda? Onda je morao Bog tražiti neku drugu djevicu.
A što ako niti jedna djevica nije bila dostojna da začme po Duhu Svetom i rodi utjelovljenog Boga?
Ništa onda od spasenja, Bog se hvata za glavu i pita što Mu je sve to trebalo, to stvaranje i briga oko spasenja ljudi kad je to bio sve ćorak?
I ja sam u početku bloga mislio slično (ne baš kao taj ortobro koji još gore teologizira, Bog po njemu nije nikad stvarno sveznajući) - Bog mora u trenutku stvaranja svijeta isključiti svoje sveznanje, mora baciti kocku pa što bude bude, inače je Bog zao zato što je stvorio anđele za koje je oduvijek znao da će postati demoni i ljude koji će postati slični demonima.
Biblija odnosno Božja Objava u kojoj je uključeno sv.Pismo, nauk apostola i njegovih učenika i kojeg smo dobili svetim predanjem-tradicijom, objavljuje nam sveznajućeg i svedobrog i svemilostivog i svemogućeg Boga koji nikad ne baca kocku, koji nema krivice zato što su neki anđeli postali demoni, iako je oduvijek znao da će se to dogoditi, koji je oduvijek znao da će Zmija prevariti Adama, koji je oduvijek znao da će Kain ubiti Abela, koji je oduvijek znao da će neki ljudi svojom slobodnom voljom postati demonoliki, koji će vikati raspni Ga, raspni, Krv Njegova na nas i na našu djecu, koji će proganjati, mučiti i ubijati Njegove, koji će na kraju prihvati Antihrista kao svojeg cara i boga.
Zašto je stvorio takav svijet u kojem postoji borba dobra i zla, i u kojem zemaljskim očima gledano zlo pobjeđuje?
Zato da bi se Sam proslavio u svojim svetima koji su noseći svoje križeve kao i On, pobijedili Smrt i Lukavago (na crkvenoslavenskom i koji se spominje u temeljnoj molitvi "Oče naš" i koju su rimokatolici krivo preveli "oslobodi nas od zla", umjesto "oslobodi nas od Zloga-Lukavago").
I kako bi na kraju vremena i ovog propadljivog svijeta, na Strašnom sudu, pokazao božansku pravdu i milost onima koji su bili milosrdni, koji se nalaze ubrojeni među osam blaženstava koje je spomenuo, i Božju osvetu, te božansku pravdu i vječnu kaznu koju su zaslužili oni koji su postali slični demonima, koji su svjesno odabrali zlo mrzeći Dobro.
I to je odgovor koji tako jasno izlazi iz Objave.
Drugo, u biti retoričko pitanje je zašto neki koji imaju oči ga ne vide, koji čitaju sv.Pismo i nemaju spoznaju Istine.
A prave se bogoslovima, kao ova ortobraća koja stalno naglašavaju kako su pravoslavni, kako poznaju nauk kršćanskih otaca, i onda ih tako blatantno iskrivljuju.
Kako takva društva soroškijevskog tipa nužno moraju podržavati i vjerovati u 'znanost', što znači i u protubiblijsku modernu kozmologiju, tako se je ovaj dr. Ortobro potrudio napraviti 'znanstveni' video u kojem nastoji izmiriti, naravno neuspješno, pravoslavnu tradiciju i činjenicu da sad Crkva ima kalendar za 7534.g. od postanka svijeta, s fantazijom 'znanstvenika' da je prošlo 13 i još nešto milijardi godina od 'velikog praska'.
AI me uvjerava da nije židovskog podrijetla.
I evo pravoslavnog odgovora na ludost da je teorija evolucije kompatibilna s kršćanstvom:
(ovo su prva dva od sedam predavanja o.Stevena Allena, potražite ostala na tom YT kanalu)
Za one koji ne znaju, nominalizam je također posvemašnja ludost nastala na Zapadu u vrijeme skolastike po kojoj ne postoje univerzalni pojmovi poput čovjeka, nego čovjek je samo imenica ili atribut ili ime s kojim po nekom neformalnom dogovoru nazivamo jedno individualno biće.
Katastrofu koju izaziva nominalizam potkrijepit ću s recentnom umno-psihičkom bolešću transgenderizma.
Ne postoji stvarno pojam žene, nego je žena ono što se dogovorimo, ili kako neki luđak u umobolnici definira ženu. Tako žena može biti biće koje ima sve muške atribute, ima penis, nema rodnicu, ali ako se on smatra ženom ili ako ga društvo smatra ženom, onda ćemo ga tako zvati.
Drugi dan ženom ćemo zvati primjerice žirafu ili sijalicu ili bilo što, i to možemo jer ne postoji stvarno i apsolutno nepromjenivo definiran* pojam žene.
*"Definirati" je strana riječ latinskog podrijetla koja ima korijen u riječi "finis" - međa, granica, kraj. Što znači da bi nešto definirali moramo tome odrediti granice. Ako nešto definiramo ne odredivši granice onda nismo ništa definirali. U nominalizmu nema granica jer nema univerzalnih pojmova, riječi nemaju nepromjenjivo značenje. Danas žena znači jedno, sutra drugo. To je kaos nominalizma u kojem živimo, to je nužna posljedica odbijanja Boga i Logosa.
Teorija evolucije počiva na toj nominalističkoj ludosti.
Ako damo dovoljno vremena od stijene će nastati neko živo biće, od tog bića neko drugo, pa treće i tako dalje.
I ono što je bio kamen ili nakupina tobožnjih atoma, danas je jedno, sutra drugo, preksutra nešto treće i tako dalje.
Ništa nije definirano da postoji kao stvarni pojam, sve je u neprestanom vrzinom kolu, kao u nekoj ludoj kući izkrivljenih zrcala ili kao u nekoj bajci u kojoj vještica neprestano koristeći čarobni štapić pretvara jedne predmete u druge predmete, predmete u bića i obrnuto, jedna bića u druga bića i slično.
Sve je besmisleno i ne može se ništa zaključiti i definirati, jer sve je u stalnoj nasumičnoj promjeni.
Eto takva metafizika nominalizma temelj je moderne teorije evolucije.
Postoji i još veća ludost.
A ta je kako je Bog proizveo Veliki Prasak, ili stvorio je Nebo i Zemlju, i onda čeka milijardima godina da vidi što će od tih nasumičnih procesa nastati.
To pomračenja uma se naziva teističkom evolucijom.
A u isto vjeruju većina profesora bogoslovnih fakulteta, većina teologa i klera RKC, svjetskog pravoslavlja, jer ne mogu podnijeti da im se rugaju kolege akademici da stvarno vjeruju kako je Bog u šest dana stvorio sve što je stvoreno i da po kronologiji Božje Objave - Biblije svijet postoji 7534 godine.
Normalni pak ljuski razum vjeruje da postoji smisao, vjeruje da je sve što vidi oko sebe stvoreno s nekim razlogom, planom i ciljem, te da zato nužno mora postojati nestvoreni Bog, neuzrokovani Uzrok, svemoćni i sveznajući, koji je sve što je stvorio imao prethodno u svojem Umu-Logosu-Riječi, i to su te univerzalije koje negiraju nominalisti jer između Boga i smisla radije biraju slučajnost i besmisao.
Razlog je u njihovom nemoralnom životu i ropstvu strastima zbog kojeg moraju snositi posljedice ako postoji smisao, ako postoji Bog.
Dok pravo znanje dolazi od spoznaje o idejama-formama-pojmovima koje nisu izmišljotina, nego nešto u Božjem umu što je stvarnije od ove propadljive stvarnosti i koje omogućavaju ikonama Božjim, ljudima i anđelima, da se uzdignu prema savršenoj blagodati Božjoj.
Stoga grdno griješe oni kršćani koji sebe zavaravaju da mogu imati život vječni, da mogu ući u carstvo Božje, dok istovremeno i bezumno vjeruju u bilo koju vrst nominalizma, u ovom slučaju u teoriju evolucije.
Glede onih gore spomenutih predavanja o.Stevena koji se temelje na knjizi blagopočivšeg o.Serafima Rosa, naglasit ću jednu činjenicu koju mnogi previđaju.
Bog je stvorio sve što je stvoreno u šest dana, ali u svakom danu je stvaranje bilo momentalno - Bog reče i to bi. Bog nije stvarao cijeli dan, nego instantno i potpuno.
Tako da kad neki žele raditi truli kompromis između Božje Objave o stvaranju i u suštini ateističke moderne 'znanstvene' kozmologije pa kažu kako je svaki dan stvaranja trajao tisuću ili milijardu godina, ništa s time ne postižu jer Bog nije koristio evoluciju ili proces stvaranja taj dan koji je trajao milijardu godina ili 24 sata, nego je stvaranje bilo instantno.
Zašto bi Bog momentalno u prvom danu stvorio Nebo i Zemlju od ničeg, i onda čekao milijardu godina da bi opet momentalno stvorio svod nebeski koji dijeli vode od voda?
Milijarde godina potrebne su ovim bogoboračkim 'znanstvenicima' i lunaticima da bi tobož nasumičnim evolutivnim procesima nastalo ovo što vidimo da postoji uz dogmu religije evolucije - sve novo što se događa i mjenja postojeće uvijek teži prema sve većem savršenstvu.
Što je i protivno iskustvenom Drugom zakonu termodinamike da u svakom zatvorenom sustavu nered se s vremenom povećava, dakle obrnuto od temeljne dogme religije evolucije.
Drugo, kršćanski oci su tumačili kako je Bog stvorio svijet u šest dana, a mogao je sve momentalno stvoriti, jer je stvarao gradualno, tako da bi na vrhuncu stvaranja, u šesti dan, stvorio Adama kao vrh stvaranja materijalnog i duhovnog, kao kralja svih materijalnih stvorova.
Teistički evolucionisti, posebna sorta nevjernika, tako recimo citiraju sv.Grgura Nisinskog koji o tome piše i onda potpuno izvan konteksta kažu - eto vidite, ovaj kršćanski otac vjerovao je u evoluciju.
Nipošto, gradacija u stvaranju nije evolucija, i nije evolucija izmišljotina modernog doba, bilo je i u to vrijeme materijalista grčkih poganskih filozofa koji su tumačili da je svijet nastao 'preslagivanjem atoma' (epikurejci), a što su kršćanski oci vrlo jasno odbacili.
Treće i konačno što ću ovdje napisati.
Mojsije nije pokupio babilonske ili egipatske mitove o stvaranju i onda sastavio Knjigu Postanka. I neupućenima je jasan mitološki jezik tih mitova i potpuna razumljivost bez ikakve mitologije Knjige Postanka.
Jer je Knjiga postanka Božja objava o stvaranju koju je objavio Mojsiju tijekom 40 dana dok je Mojsije molio i postio na Sinajskoj gori razgovarajući s Bogom.
Moderni ateistički 'znanstveni' mitovi o nastanku svijeta su bogoborački pokušaj da se negira Božje svjedočenje o tome kako i zašto je stvorio svijet i prvenstveno zašto je čovjeka stvorio i stavio kao vrhunca i kralja materijalno-duhovnog stvaranja.
Ali ako moderni ljudi, naši suvremenici, ne žele biti slika i prilika Božja, onda će u njima prevladati najniža vegatativno-animalistička narav stvorenja, i potpuno nestati sličnost s Bogom.
Čovjek može biti kralj stvaranja ako je sličan s Bogom, ako pak zaniječe ili bori se protiv Boga i Njegove Objave, onda je niži od bilo koje životinje, i onda se sva stvorena priroda okreće protiv čovjeka.
Razmislimo i o tome dok se pitamo ne živimo li u vremenima sličnim onima kad je ognjeni sv.Ilija zaključao nebo da nije kišilo tri i pol godine zbog bezakonja i bezbožništva njegovih suvremenika.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam zaključao 6.veljače 2026. budući ne namjeravam više pisati blog.
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.