Hristos voskrese!

Hristos voskrese!

Ne postoji značajnija rečenica od te koju ljudska usta i srce može izgovoriti.
Usput, tako su je nekad izgovarali i naši preci dok su imali svetu litirgiju na crkvenoslavenskom jeziku, i nema razloga zašto je ne bismo i mi danas rabili pogotovo ako smo pravoslavni kršćani.
Nisam istraživao etimologiji tog glagola, ali pouzdano znam da je u čakavskom dijalektu štokavski prijedlog 'u' riječ 'va', kao što je u kajkavskom to 'v'.
Stoga je moguće kako se je u riječi 'uskrs' štokavizirao prvi dio riječi 'voskrs'.
Dakako, to je potpuno nevažno u odnosu na najvažniju činjenicu koja postoji - Hristos voskrese!
Utjelovljenje Logosa od Svetoga Duha i Djevice Marije i Njegovo rođenje koje zovemo blagdanom Božića je nužno da bi se dogodio Vaskrs, ali i Blagovijest, i Božić, i Veliki Četvrtak i Veliki Petak  nemaju smisla bez ovog blagdana kojeg danas slavimo.
Jer, da nije Gospod Hristos voskrsnuo i time pobijedio kao novi Adam smrt, mi bismo i dalje bili robovi smrti pod starim Adamom.
I Njegova Muka i smrt na križu onda ne bi imala smisla, onda i Njegovo utjelovljenje, rođenje i cijeli zemaljski život.
Sišao je s Neba da nam da život, život u izobilju, a kako bi to bilo da je i sam ostao rob smrti?
Sveti oci naglašavaju činjenicu Hristove pobjede nad Smrću (veliko slovo jer ustvari radi se o Satani koji je ljudski rod uzeo kao svoj plijen nakon Adamovog grijeha) slikovito opisujući taj događaj s ribarom koji daje mamac na udicu ribi.
Kad bi riba znala da će ugrize li mamac biti izvučena na suho, onda se ne bi uhvatila na udicu.
Ovdje je Gospod bio i ribar i mamac, a riba je bila Smrt-Satana koji nije znao sve dok Gospod nije sašao nad Pakao nakon smrti da je progutao mamac koji je sam Bog kojeg ne može imati u svom podzemnom carstvu smrti a da i dalje ima vlast nad umrlim ljudskim dušama.
Smrću svojom Hristos je pobijedio Smrt zauvijek i tako oplijenio-oslobodio Satanin plijen kojeg je ovaj stekao Adamovim grijehom.
Kad smo se krstili, onda smo se u tu svetu smrt Hristovu krstili da bismo imali zajedno s Hristom život vječni u izobilju.
Tri puta (treći dan je uskrsnuo) uranjanje u vodu prilikom krštenja označava silazak s Hristom u smrt da bismo zajedno s Njim uskrsnuli u novi život djeteta Božjeg.
U Simbolu vjere kažemo - vjerujem u jedno krštenje za oproštenje grijeha (to je množina, u hrvatskom ta riječ znači i jedninu i množinu u akuzativu, dok u srpskom množina se kaže 'grijehova').
Naši grijesi i to potpuno se brišu Hristovom smrću kojom je pobijedio Smrt.
Najveći razbojnik, ako skrušeno poput desnog razbojnika na Golgoti se obrati Gospodu i krsti se, oslobođen je krivnje svih grijeha i ima život vječni u izobilju.
Nažalost, malo je onih koji ne oprljaju svoju bijelu haljinu krštenja s ponovnim padom u grijeh, ali zato postoji pokajanje i sveta ispovijed da se povrati izgubljena nevinost krštenja.

I tada opet grijesi se brišu Hristovom pobjedom nad smrću, Hristovim voskrsenjem.
Slavimo stoga danas i zauvijek Hristov trijumf nad smrću jer ako vjerujemo da je Gospod vaskrsao, onda smo zajedno i mi s Njim dionici te pobjede, jer On je vaskrsnuo radi nas.
Ako imamo takvu vjeru ne samo na usnama, nego u srcu, onda nam ne smije biti nimalo teško postiti 40 dana prije Vaskrsa, ili postiti svaku srijedu (dan kad je Juda Iškariotski izdao Gospoda) i petak (dan kad je Gospod položio duh svoj Bogu Ocu u ruke) ili odreći se zemaljskih užitaka koje vode u besmislenu patnju (svaki zemaljski užitak uzročuje srazmjerno istu zemaljsku patnju) i smrt radi vječnih blaženstava.
Ako je naš iskreni odgovor - vaistinu (uistinu-zaista) je Hristos vaskrsnuo, onda smo na Putu da dobijemo vječni vijenac slave na svoju glavu od Pobjednika nad smrću nakon što sami okusimo smrt.
Ne bojmo se Smrti, ona je zauvijek poražena, bojmo se jedino naše slabe vjere u Vaskrs jer onda možemo opet postati plijen Smrti.
Uz taj nužni strah Božji, radujmo se i kličimo Aliluja.
Život je pobijedio Smrt, a mi smo pozvani biti dionicima te Pobjede.

Ovogodišnje čudo Svetog ognja (nestvorene Božje energije) u Jeruzalemu (Oganj se pojavljuje u 1:59):

Predavanje o čudu sv.Ognja:

Dobar film naših istočnih susjeda o Velikom (Strasnom) tjednu i Vaskrsu:

Cijenjeni bloger "O dosta toga i što dublje" u ovom tekstu osvrnuo se je na čudo sv.Ognja.

Evo mojeg odgovora:

Drago mi je što je bloger stavio ovo prevažno, možda najveće čudo što se u kontinuitetu događa skoro dvije tisuće godina na svoj blog baš u dan Uskrsa.

Dok sam bio rimokatolik svakodnevno (skoro) čitao sam knjigu opata Guerangera "Liturgijska godina" napisanu u 19.st.

Kad se u toj knjizi obrađuje Velika Subota, onda je Gueranger napomenuo kako se 'grci' služe nekom prevarom 'svetog Ognja' u crkvi Hristovog uskrsenja da bi sebi i ostalima dokazali kako su oni prava Crkva.

U slijedećem videu jedan 'grk' objašnjava kojim se trikovima služe (obratite pažnju kako se sveti Oganj pojavljuje istovremeno patrijarhu u kapelici i nekim ljudima vani, kako se pojavljuju čudesni bljeskovi i 'vatrene lopte' kojih neki vide, drugi ne):

 

Što sam mogao tada nego u to povjerovati, te nisam niti išao provjeravati činjenice.

Dakle, čudo sv.Ognja događa se kao prvo - samo onda kad Jeruzalemski patrijarh (ne trebam naglašavati - pravoslavni) za Veliku Subotu uđe u najznačajniju crkvu Crkve, crkvu Hristovog uskrsenja, ili što je neki drugi zovu crkvom Hristovog groba koju je dala sagraditi sveta Jelena Križarica, majka sv. Konstantina, prvog kršćanskog cara.

Drugo, čudo se ne događa prema novoj paskaliji prema gregurijanskom kalendaru, nego prema starom julijanskom kalendaru kojeg su još oci prvih ekumenskih koncila Crkve prihvatili.

Treće, zabilježena su dva pokušaja da su heretici pokušali umjesto jeruzalemskog patrijarha ući u crkvu Uskrsenja, ali oba puta čudo je izostalo.

Prvi put je bilo za vrijeme križara kad je latinski-papistički patrijarh to neuspješno pokušao, a nakon toga više nitko od papista to nije ponovno pokušao.

Za vrijeme Turaka, armenski monofizitski heretici su potkupili Turke htijući da se čudo sv.Ognja dogodi s njihovim patrijarhom.

Ne samo da je izostalo čudo, nego je neopisiva vatra spržila i oštetila stup crkve što se i dan danas vidi.

Dakle jasno je zašto je opat Gueranger htio sebi, čitateljima (i meni) sugerirati kako se radi o nekom triku 'grka'.  

Očigledno se tu događa nešto nadnavaravno, jer ne radi se o običnom ognju, taj oganj se zna pojaviti i na svijećama vjernika bez da se prenese od drugih svijeća, zatim jedno 15-tak minuta oganj je samo nešto malo topliji od temperature ljudskog tijela, tako da vjernici svoje brade, lice, ruke, odjeću stavljaju iznad ognja i ništa se od njihovog tijela i odjeće ne zapali niti ih oganj opeče.

Na kraju, rimokatolici ne mogu, niti da hoće, razumiti o čemu se tu stvarno radi (osim da napuste zabludu papizma), jer radi se o epifaniji-objavi Boga ljudima kakvu je imao primjerice Mojsije kad je gledao 'grm koji gori, a ne izgara', ili kad su Izraelci vidjeli Mojsija kad se je vraćao sa Sinajske Gore i čije lice je sjalo tako da ga nisu mogli niti gledati pa je Mojsije imao koprenu preko lica, ili kad su trojica najbližih apostola na Gori vidjeli Gospoda Hrista u neopisivoj svjetlosti, ili kad čitamo da su na apostole sišli na blagdan silaska Duha Svetoga 'plameni jezici' (da stvarno je to izgledalo kao plameni jezici, to nije samo pjesnička figura).

Radi se o dodiru Boga to jest nestvorenih Božanskih energija s ljudima koji to osjete svojim čulima u vremenu i stvorenom prostoru, a papisti u svojoj krivoj teologiji, koja se temelji na starogrčkoj platonsko-aristotelovskoj filozofiji, negiraju kako može u, prema njima 'apsolutnoj Božjoj jednostavnosti' (što je zabluda još od Platona), postojati nestvorena Božanska energija koja jest Bog i koja je drugo ime za sv.Oganj.

I to je jedini način (osim preko utjelovljene Riječi koja je postala čovjekom i zato se na svakoj ikoni koja prikazuje neku od epifanija Starog zavjeta nestvorena Božja energija prikazuje kao Bogorodica koja drži u naručju svoga Sina i Sina Božjeg) preko kojeg Bog može imati dodir sa svojim stvorenjima jer je Božja suština stvorenjima nedostupna, i ako se izbaci postojanje nestvorene Božanske energije što su papisti prihvatili od Platona, onda nema mogućnosti komunikacije između Boga i Njegove tvorevine.

Zato je sveti Grigorije Palamas, polemizirajuči neizravno s papističkim skolasticima rekao im proročki da će njihova zabluda dovesti zapad do ateizma (jer su odbacili Boga u ljudima nedostižnu Božju suštinu, a onda je to praktično isto kao i da Ga nema), što se je uskoro u renesansi i dogodilo (dakla kriva teologija RKC izrodila je i renesansu, i protestantizam, i prosvjetiteljstvo, i ateizam, i revoluciju i sve ono što je danas suprostavljeno Pobjedniku nad smrću).

Običan i neupućeni laik rimokatolik će reći - vjerujem kako je Bog Otac progovorio s Neba prilikom krštenja Gospodnjeg na Jordanu - 'Ovo je Sin moj ljubljeni', ali po teologiji RKC to nije bio Bog, nego je Bog stvorio glas (dakle stvorenje, a ne nešto nestvoreno što zovemo Božanskom energijom koja jest Bog) kojeg su ljudi čuli, kao što apostoli ili Mojsije nisu vidjeli Boga, nego je Bog stvorio nešto što bi davalo apostolima i Mojsiju privid kako se tu radi o Bogu.

Dakle papisti zbog prihvaćanja platonizma (tu je veliku negativnu ulogu odigrao platonistički heretik Origen, ali su zatim i skolastici prihvatili grčku filozofiju u srednjem vijeku nakon raskola) ustvari ne mogu objasniti što to znači gledati Boga u vječnosti licem u Lice jer su Boga platonistički vezali samo za Božju nedokučivu suštinu negirajući Njegovu Božansku nestvorenu energiju.

Još jedno, svi pravoslavci su katolici u pravom smislu te riječi, dok papisti nisu niti pravoslavni (pravovjerni) niti katolici (da pripadaju katoličkoj-sabornoj-sveopćoj Crkvi koja ne može biti vezana uz neki grad pa da se zove rimokatoličkom).

Dakle u uvodu vašeg teksta ste korektno napisali da su jeruzalemski patrijarsi u prvom tisućljeću bili katolici, jer svi pravovjerni patrijarsi su uvijek katolici pa i u prvom tisućljeću.

No katolištvo nema veze s rimokatolištvom, jer kako napomenuh Crkva nije vezana ekskluzivno niti s gradom u kojem je Gospod Hristos bio mučen, umro, pokopan i treći dan uskrsnuo , a kamoli uz Rim.

Ili ako je vezana, onda je vezana uz Nebeski Jeruzalem, dok je ridikulozno ili čak blasfemično pomisliti da postoji Nebeski Rim ili da je zemaljski Rim grad s kojim bi Crkva bila neraskidivo vezana.

I da, ne samo da je jeruzalemski patrijarh bio tada pravoslavan i katolik, nego je to bio tada i rimski patrijarh. 

P.S.

Budući kako još bloger nije objavio moja dva komentara, sada ću prenijeti drugi.

Dakle, bloger nastoji opravdati papizam i činjenicu u koju se je prilično uvjerio - čudo sv.Ognja postoji i događa se u Pravoslavnoj Crkvi na Veliku Subotu i to prema starom kalendaru kojeg je RKC odbacila.

Implicitno je potegao argument kojeg je ondašnji rimski papa imao protiv tvrdnje sv.Kiprijana kako heretici i raskolnici nemaju blagodati svetih tajni (sakramenata).

RKC je dalje razvijala tu svoju tezu do ekstrema, pa tako RKC vjeruje kako svećenik koji je postao otvoreni sotonist ima i dalje svećeničku moć da predstavlja Hrista na svetoj Liturgiji za oltarom makar to bila crna sotonističko-naopaka misa.

Crkva je dala sv.Kiprijanu za pravo na ekumenskom saboru Crkve (čini mi se na Trulskom), toga većina papista nisu svjesni niti to znaju (barem ja nisam znao, a bez lažne skromnosti mislim da sam bio ipak nadprosječno upućen rimokatolik) nego ponavljaju kao papagaji latinsku frazu - ex opere operato, to jest ako je sotonist dobio svećenički red on zauvijek ostaje svećenik i može imati (crnu) misu, i ako javno više niti ne vjeruje u temeljne doktrine kršćanstva, on i dalje služi pravovaljanu svetu Liturgiju ako se drži tipika, to jest misala.

Sukladno tome RKC drži Crkvu raskolničkom i heretičkom, ali zbog 'ex opere operato' nonsensa Crkva ima i dalje pravovaljane svete tajne prema papističkoj doktrini, shodno tome bloger zaključuje - nekad je jeruzalemski patrijarh bio rimokatolik (???) pa se je čudo sv.Ognja događalo na Veliku Subotu u crkvi Hristovog vaskrsenja, današnji jeruzalemski patrijarh je raskolnik, a vjerojatno i heretik jer ne vjeruje u filioque i ostale papističke izmišljotine, ali zato što je patrijarh i dalje Bog tamo čini čudo sv.Ognja u prisutnosti jerizalemskog patrijarha po načelu 'ex opere operato'.

Kojeg je ponavljam Crkva na ekumenskom saboru odbacila kao herezu i time priznala kako je sv.Kiprijan bio pravovjeran, a ne njegov suvremenik rimski papa (mislim da se je zvao Stjepan).

Rimokatolici to po defaultu ne mogu prihvatiti, jer kako jedan od prvih kršćanskih otaca (sv.Kiprijan) može biti po nekom dogmatskom pitanju u pravu, a nezabludivi Hristov vikar ne Zemlji koji stoluje u najvažnijem gradu na svijetu od postanka svijeta, u krivu.

Stoga treba ponoviti nauk Crkve, heretici i raskolnici nemaju blagodati svetih tajni bez obzira što RKC ponavlja stalno kako Crkva (pravoslavna) koju drže raskolničkom ima po njima valjane sakramente.

I zaista, trebao sam još i onda kad sam čitao Guerangera zapitati se, kako to da on kaže da 'grci' izvode neki trik sa šibicama ili nešto slično na Veliku Subotu u Jeruzalemu, ako RKC naučava da 'grci' imaju pravovaljane svete tajne?

Gueranger je shvaćao, makar i intuitivno i bez obrazlaganja, kako 'ex opere operato' nije istina, to jest Bog ne može hereticima i raskolnicima davati blagodati svetih tajni, a niti im pokazivati čudom sv.Ognja kako su na pravom Putu.

Da, demoni mogu izvoditi lažna čuda, ali malo tko če doći do apsurdnog zaključka kako od najranijih vremena Crkve Sotona na mjestu gdje je Gospod Hristos sahranjen i gdje je treći dan uskrsnuo izvodi lažna čuda sve do dana današnjeg.

Bez obzira što cjenim tog blogera, Gueranger po tom pitanju ima pošteniji i konzistentniji stav - 'grci' izvode neki trik, jer nemoguće je da bi Bog hereticima i raskolnicima dao svake godine, skoro dvije tisuće godina, na Veliku Subotu, taj veliki znak koji je više od znaka, jer to je sam Bog to jest Božja nestvorena energija.

Pitanje je samo u kojoj je mjeri stvarno Gueranger bio iskreni tragač za Gospodom Hristom, ili bi kao i bloger na kraju uhvatio se lažnog papističkog argumenta 'ex opere operato' i k tome prigrlio krivovjerje ekumenizma (jer i lažni pravoslavci priznaju valjanost svetih tajni RKC, i u tome su u zajedničkom ekumenističkom kolu izdaje Hrista).

Požar u pariškoj katedrali

Ovotjedni požar u poznato pariškoj katedrali zasjenio je sve druge događaje.
Radi se naime i o simboličnom činu koji označava kraj zapadnoeuropske rimokatoličke tradicije.
Bilo je dakako gore u vrijeme krvave francuske revolucije kad su revolucionari nosili prostitutku-glumicu kao svoju božicu i postavili je na oltar pariške katedrale u kojoj tada vjerskih obreda nije bilo jer ih je 'revolucija' zabranila, a giljotinom odsječene glave valjale su se po krvavim pariškim trgovima svakodnevno.
Za javno ispovijedanje vjere padale su glave.
Ipak, užasni teror revolucije nije trajao duže od nekoliko godina jer su revolucionari počeli sami sebe istrebljivati, otuda je nastala ona poznata uzrečica - 'revolucija jede svoju djecu' koja bi trebala izazvati simpatiju-sućut prema revolucionarima, iako su svi oni zaslužili smrtnu kaznu jer su se služili giljotinom dok nije na njih došao red.
Dakle reakcija na revoluciju bila je u to doba ipak prejaka, pa se je pojavio Napoleon, isto liberalni revolucionar koji je smirio revolucionarno nasilje unutar Francuske, ali je izazvao krvave ratove u Europi s ciljem širenja liberalizma.
Slično se može reći donekle za Staljina u boljševičkoj sovjetskoj državi koja je išla prema svom slomu zbog radikalnog ljevičarskog crvenog terora Lenjina i Trockog.
Otada revolucija više ne ide otvorenim nasiljem, nego kao što su teoretičari ljevice rekli - dugim maršom kroz državne institucije, preuzimanjem kulturne inicijative i dominacije, kroz preodgoj mladih naraštaja u  školama, kroz tisak, publikacije, filmove , popularnu glazbu i općenito umjetnost pa na kraju sve do internetskih društvenih mreža.
Ako su nekad seljaci iz Vendea dizali pobunu protiv francuske revolucije, ako su nekad patriotski i kršćanski Rusi činili isto tako, ako su nekad i naši ljudi bili spremni umrijeti u borbi protiv revolucije-komunizma, sada više takvih ljudi nema ili su u zanemarivom broju.
Dobar, lagodan-hedonistički život nije kompatibilan sa spremnošću borbe protiv revolucije.
Stoga mnogi imaju u sebi prezir prema revoluciji, ali ih je lagodan život opio tako da ne mogu tu ideju iz svog uma spustiti do svog srca koje ima oko sebe salo hedonizma.
Zato je moguće da smo pred vremenima kad će se vratiti 'izvorne vrijednosti' francuske revolucije jer više nema revoluciji ozbiljnih oponenata.
Ne će trebati giljotina jer svatko će svoju šiju upregnuti u revolucionarna kola.
Parišku katedralu obnoviti će masonska francuska država, koja je i sada vlasnik svih francuskih crkvi, i ako se bude tamo i dalje događala rimokatolička misa, ona će biti potpuno  u skladu s načelima francuske revolucije (o čemu su se već pobrinuli u Vatikanu s izmjenom mise pred četrdesetak godina).
Pročitajte komentar o ovome novinara Marcela Holjevca koji je čini mi se agnostik, ali isto osjeća kako u Francuskoj, to jest u Europi, nema više mjesta za kršćanstvo te će to imati tragične posljedice.
Kao pravoslavac koji pripada minornoj Crkvi u smislu brojnosti, mogu konstatirati da će s padom utjecaja RKC koja se je potpuno kompromitirala nakon drugog vatikanskog koncila, postojati veća mogućnost da rimokatolici, razočarani u RKC, ali i u masonsku državu koja podržava revolucionarne 'vrijednosti', preispitaju samu povijest RKC od raskola nadalje te zaključiti kako su hereze i shizma RKC same dovele na kraju do revolucije i sadašnjeg stanja.
Iz papizma na kraju krajeva može doći samo Antihrist, budući se jednog čovjeka stavlja na mjesto ovlaštenog Hristovog zamjenika koji je nezabludiv, ima vlast nad svima i svih može suditi, a njega nitko, i svi mu se moraju pokloniti inače završavaju u Paklu.
San svih revolucionara je da dođu u takvu poziciju.
I sada čekamo da se pojavi onaj pravi Revolucionar o kojem nam govore proroštva.
Usput, neki tradicionalni francuski papisti vjeruju u 'proroštvo' da će prije toga pojaviti se legitimni (znači netko od loze francuskih kraljeva) francuski kralj koji će vojnom silom pobjeđivati revolucionare u Francuskoj i Europi.
Ne znam što još čeka, da izgore sve crkve u Francuskoj ili da postanu muzeji i bordeli?

996 do smrti

Ako znate što znači 996 onda ste dobro informirani o tome što se događa u Kini.
Tamo je nešto manje od 200 tisuća zaposlenika u novim tehnološkim tvrkama (dakle to su programeri, inžinjeri - visoko kvalificirani radnici) potpisalo peticiju protiv prevladavajuće prakse u kojoj drugovi kapitalisti očekuju od njih da rade od 9 ujutro do 9 navečer i tako 6 dana u tjednu - stoga je ta neljudska praksa nazvana 996 , ali ima i one 9106 (rad do 10 navečer).
Možemo se samo zapitati kakvi su tek onda radni uvjeti onih koji nemaju kvalifikacija?
Možda moraju u 8.30 ujutro dati 'dragovoljno' krv drugovima kapitalistima, kao i na kraju radnog (ne)vremena.
Drugovi milijarderi iz CK tako postižu važne pobjede u borbi za komunizam, Kina proizvodi robu s manje troškova i tako izbacuje izvan svjetske konkurencije mrske kapitalističke zemlje, radnici budu toliko iscrpljeni tako da ih manje dočeka mirovinu pa tako komunistička država nema velikih troškova radi isplate mirovina , zatim rade cijeli dan pa se više ni ne treba voditi 'politika jednog dijeteta' jer iscrpljeni radnici hitaju u postelju nakon radnog dana bez pomisli na spolni odnos.
Ako dodamo k tome da sve države svijeta, to jest multimilijarderske tvrke bilo one kapitalističke ili komunističke (jeste li progledali kako nema nikakve razlike između njih, jer iza kapitalizma i komunizma stoji judeo-masonerija?) ulažu velike novce i napore kako bi AI (tzv. Umjetna inteligencija) centralizirano nadgledala i upravljala ne samo s tvrtkama, nego i s cijelim državama, onda moramo, makar i ne vjerovali u Otkrivenje, vidjeti da se čovječanstvu ništa dobro ne piše u neposrednoj budućnosti.
Kako sam već pisao na blogu, to se ne bi moglo dogoditi bez znanstvene revolucije odnosno moderne tehnologije koja se temelji na elektromagnetizmu.
Lucifer - Lučonoša -Svjetlonoša dao je taj svjetlosni (elektromagnetizam) dar ljudima koji su mu povjerovali kako će uz pomoć znanosti i tehnologije postati bogovi.
Ništa se značajno nije promijenilo od vremena Eve i Zmije u Vrtu.
Možda je jedina razlika što je sada 'Eva' - feminizam preuzeo glavnu riječ, a 'Adam' je postao estrogenski metroseksualac dopuštajući da ga 'Eva' puna muških hormona vodi, a ne obrnuto kako je zapovijedio Stvoritelj.
Jedino riješenje za onog koji se želi spasiti od 996 do smrti, bio zaposlen u nekoj kapitalističkoj ili komunističkoj tvrtki, ili bio na birou za zapošljavanje je - izaći iz sustava.
Pobrinuti se sam za svoje (i svoje obitelji) materijalne potrebe proizvodeći ono što je potrebno u čim većoj mjeri, višak dobara razmjenjivati sa sličnima, i odbaciti kao štetne i nepotrebne sve proizvode koji su proizašli od svjetlosnog dara Lucifera, a koja naše tijelo ne treba, nego štoviše ima samo kratkoročne i dugoročne štete po tjelesno i duševno zdravlje.
I na kraju ne bojati se muke i smrti, jer ne ratujemo samo protiv tijela, nego protiv zračnih demona čije carstvo dolazi do vrhunca.
Dakle ništa niti tu ne možemo bez Gospoda Hrista i svakodnevne molitve Njemu.

P.S.
Nevezano za tekst, ili ipak malčice.
Sve više ljudi javno izražavaju sumnju u moderne priče o kozmologiji.
Autor videa kojeg dajem u privitku je poznati američki komičar koji je krenuo protiv sustava (zato ga je youtube 'demonetizirao'), preselio se (sa svojom obitelji) iz grada na selo, bavi se uzgojem povrća i planira nabaviti stado koza.

Ipak je već nabavio koze.

P.S.S.
Kao ilustraciju tvrdnje kako iza kapitalizma i komunizma stoje oni isti ili onaj isti kojeg Gospod Hristos naziva čovjekoubojicom od početka, razmotrimo slučaj posjete poglavara Kine našoj državi.
Osim što su iskazali namjeru da pokupuju sve što se dade u RH kao pravi trgovci-kapitalisti, oni su pokazali zanimanje da revitaliziraju titoizam kod nas. 
Kako to da milijarderi koji svirepo iskorištavaju svoje radnike po shemi '996 do smrti' istovremeno žele obnavljati kult jednog isto takvog milijardera koji je uživao veći luksuz od svih svjetskih vladara, ali se je proglasio borcem za prava siromašnih i potlačenih?
Zato što bankari-veletrgovci-komunistička elita pripada jednom te istom krugu ljudi tajno organiziranih da vladaju svijetom, a vladati ne mogu bez propagande kako je njihova vlast u korist siromašnih i obespravljenih.
Također vlast njihova bi bila nemoguća da im moć ne daje moderna tehnologija.
Naivci misle kako se Kina i Rusija suprostavljaju NWO, a posrijedi su samo dva različita puta prema NWO, jedan liberalno-globalistički pod kojim se nalazimo mi na zapadu, i drugi 'put svile' ili put '996 do smrti'.
Rusija je bila ili još uvijek jest velika nada kršćana, međutim vidimo kako prihvaća zapadne 'vrijednosti' to jest dekadenciju, samo malo usporenije od zapada, i s druge strane nije osudila zlo komunizma. 
Na dvije stolice se ne može sjediti, ne može se biti pravoslavan i istovremeno pravdati komunizam.
Vjerujem da ima mnogo Rusa koji to ne čine, samo njihovi glasovi kod nas se ne čuju.

Ipak, da zaključimo u 'vedrijim i šaljivim' tonovima.
Sjećate li se nedavno kad je rimski papa Franjo skrivao ruku od papista koji su mu po protokolu htjeli poljubiti ju?
Pa su ili poljubili svoju ruku ili zrak, i sigurno su sami sebi izgledali nakon toga kao idioti?
Nevjerojatna prilika se je pružila ovih dana južnosudanskim političarima da istu lekciju ponižavanja daju papi Frani.
On je iz čista mira, kao nekakav fetišist, pao na koljena i htio zaprepaštenim političarima ljubiti noge.
Mogli su barem malo se izmicati pa neka papa vidi kako to izgleda kad se daje poljubac uništa.

Sjetimo se Judinog poljubca.
Gospod se nije izmakao iako je znao kao Bog što je u Judinom srcu.
Što li se nalazi u srcu rimskog pape koji manijakalno voli glumiti poniznost i k tome ujedno ponizuje i samu RKC u očima svijeta?
Ne će li afrički imigranti koji protuzakonito dolaze u Europu sada s pravom očekivati da im starosjedioci Europe ljube noge?
Možda je to i bila namjera ovog perfomansa čovjeka u bijelom.

Još jedan dodatak s obzirom na jedan komentar.
Rečeno je u komentaru na moju misao ili imperativ - 'moramo iskočiti iz sustava', da se porez mora plaćati, štoviše poziva se na Gospoda Hrista kad je na smicalicu farizeja odgovorio - Bogu božje, caru carevo.
Implicira se dakle kako je neplaćanje poreza grijeh.
Shodno tome - bijeg od ovog pokvarenog sustava je grijeh i to kršćanin ne smije činiti.
Mislim da su jezuiti (farizeji od 16.st.) nekad bili poznati po takvim logičkim doskočicama pa ih je izvrgnuo javnoj poruzi B.Pascal u "Pismima provincijalcu".
Slično bi se moglo reći da se nitko od kršćana ne smije suprostavljati vlasti sotonista ili Antihrista jer je kršćanska istina kako je svaka vlast od Boga.
Vratimo se na pitanje poreza.
Država kao organizirana zajednica ljudi mora imati prihode da bi se rad države na opće dobro zajednice mogao nadoknaditi.
I ako je država normalna, onda bi stvarno bio grijeh ne plaćati porez od kojeg se podmiruju troškovi općeg dobra.
Međutim, ako država više nije politička organizacija ljudi, nego postaje autonoman subjekt koji parazitski živi od ljudi, onda je takva država nemoralna i ljudi je ne bi smjeli podržavati, pa niti joj plaćati poreze.
Treba znati da sve do početka 20.st. nije postojao porez na dohodak, jer je to smatrano nemoralnim porezom.
Porez koji se je plaćao je bio uvijek vezan za zemlju, jer zemlju je Bog dao Adamu to jest cijelom čovječanstvu, i ako neki ljudi imaju više zemlje od drugih, onda moraju više doprinositi troškovima države.
Ako netko više radi i ima veće prihode zbog svojeg rada, zašto bi on uopće plaćao taj reketarsko-mafijaški porez na svoj trud?
Na sličan način je uveden i porez na dodanu vrijednost ili nekadašnji porez na promet.
Kao prvo, posao države ne bi smio nipošto biti ono što država sad radi, upliće se u odgoj djece i često protivno volji roditelja, zatim pokriva socijalna pitanja koja su se oduvijek riješavala u familiji i rodu.
Nenormalna država je oduzela ulogu i odgovornost koju je nekad imala obitelj i rod (ili selo), a da bi to mogla raditi mora iscrpsti državljane i te obitelji s novim porezima i nametima.
Doslovno se može reći - od vašeg poreza se financiraju gay parade, škole koje će protunaravno odgajati djecu, umjetnici koji od države dobijaju novac kako bi svojom nakaradnom umjetnošću raširili dekadenciju u društvu, vašim novcem financira se liberalno-masonski projekt da bi vas se odvojilo od naravnog morala i Boga.
Kako može dakle netko tko se zove kršćaninom reći - ako ne plaćate porez takvoj protukršćanskoj državi onda ste u grijehu?
Na kraju što je posao države.
Red, pravo-pravda i mir.
Zato država ima redarstvo-policiju, sudstvo i vojsku.
Ako država počme uzimati neke druge ovlasti izvan tih triju, onda se pretvara u nametnika koji ne će više biti u službi ljudi, nego ljudi će biti sluge države koja će konstantno povećavati poreze i svoje ovlasti.
Koliko mi je poznato, sve moderne države svijeta su takve.

Smirenost, smjernost i poniznost

Kako molim iz Pravoslavnog molitvenika koji je na srpskom jeziku (unaprijed se veselim prilozima komentatora koji ne će žaliti novca i truda da se prevede taj molitvenik, koji je univerzalan i u kojem su molitve istaknutih kršćanskih otaca i svetaca, na hrvatski jezik) to onda Bogu svakodnevno izražavam molbu da mi da blagodat smirenosti i smjernosti.
Dok sam bio papist koristio sam izraz 'poniznost' a skoro nikad 'smjernost'.
Te dvije riječi su istoznačnice i u hrvatskom jeziku iako se dakako etimološki razlikuju.
Malo se možemo poigrati s etimologijom kako bismo imali duhovne koristi.
Poniznost dolazi od riječi 'nizak' ili od praslavenske riječi  *nizъkъ (rus. nízkij, polj. nizky) koja opet ide od riječi 'niz' koja označava kretanje od više točke prema nižoj (sve prema "Hrvatskom jezičnom portalu" ).
Dakle, ponizan čovjek ide od višeg položaja prema nižem, on se ne zaustavlja, nego ide dalje odnosno niže.
Dakako ne u grijesima, nego u svom shvaćanju sebe, on sebe sve više i više vidi nedostojnim, niskim i želi biti još niži u očima svijeta i u vlastitim očima.
Ne treba se zavaravati da se tu radi o mržnji prema sebi, što bi bio nedostatak i grijeh, već se tu radi o paradoksu onog koji se bliži duhom prema Najvišem i kojeg nikad ne može dostići potpuno (jer se radi o Beskonačnom), i u mjeri u kojoj se približiva u toj mjeri vidi sebe kao ništavnog prema Beskonačnom.
I eto nas do istoznačnice - 'smjernost'.
Paradoks je u tome što je smjer i prema gore i prema dolje, a htijenje je isto.
Smjerovi su razmjerni (opet etimološki riječ 'mjera'), čim čovjek više sebe ponižava u očima svojim i u očima svijeta (ne mazohistički kako napisah) to se više uzdiže prema Bogu.
Ne, nije Bog kao umišljeni, gordi (oholi) čovjek koji žudi da se drugi ljudi ponize pred njim.
Bog ne treba naše poniznosti i klanjanja, nego se mi ne možemo uzdignuti do Njega ako ne spoznamo našu stvarnu, a ne umišljenu ili pobožno odglumljenu 'nizinu' - poniznost.
Zato prorok Izaija govori - poravnite staze, spustite gore, da biste se približili Gospodu Bogu.
Možemo to slikovito prikazati kao slijetanje ogromnog (ili beskonačnog) zrakoplova u zračnu luku.
I dok se mali zrakoplov može spustiti i na livadu koja može imati i blaga uzvišenja, veliki zrakoplov traži veću ravnicu.
To jednostavno proizlazi iz fizikalnih zakona to jest mehanike.
Slično je i u duhovnoj 'mehanici', Bog ne može sletjeti u dušu koja nije izravnana, koja nije ponizna.
Ne da to Bog ne će pa da želi smrt gordom grješniku, nego oholica je stvarno slijep za Boga.
Poniznost je prava mjera-smjernost koja čini 'čudo' da Bog prebiva u čovjeku, jer se mjeri beskonačnost (Bog) prema konačnosti (stvorenju - čovjeku) i onda je sam razmjer tih veličina, kao što znademo iz matematike, beskonačnost što je jednako pobožanstvljenju čovječjem koje je jedini smisao čovječji.
Smjeran čovjek zna pravu mjeru između Boga i sebe, oholica je taj koji je pobrkao brojnik i nazivnik.
Sada dolazimo do riječi 'smirenost'.
Čovjek u kojem prebiva Duh Sveti je čovjek koji uživa smirenost koju ne može niti jedan stvor narušiti (kaže Gospod da nam daje mir kakav ovaj svijet ne može dati).
Takav čovjek može biti čudotvorac ili netko tko će trpjeti nezamislive muke, ali će i dalje ostati smiren, ponizan i smjeran, brz u bježanju od zemaljske slave i časti.
Jer ne živi više on, nego Gospod Hrist u njemu.
Sredina je Velikog posta, iskoristimo ga da poravnamo-ponizimo naše grbavo grješne životne staze kako bi uskrsli Gospod podigao nas k Sebi raširenim raspetim rukama.

Klaunovski svijet

Za utjehu nekima koji prate ovaj blog i vide kako je njihov papa klaun, reći ću - i cijeli svijet je takav, klaunovski.
To kaže i dokazuje Roosh, Amerikanac iransko-armenskog podrijetla o kojem sam na blogu već pisao.
Evo njegovog duuugog videa, koji vam ne će biti dosadan jer Roosh je zanimljiv i duhovit pripovijedač (vjerojatno i pisac iako njegove knjige nisam čitao).

Ne bih niti pisao o njemu ponovno da nije odlučio prekinuti s hedonizmom (to se naslućivalo već duže vremena) i obratiti se Bogu.
Zato je spomenuo u videu da je kršten u Armenskoj PC.
Nažalost, znamo da to nije uistinu mjesna PC, jer se je odvojila od PC zabludom monofizitizma.
Ipak to nije smetalo RKC  proglasiti kako je ta Crkva pravovjerna (što ne smije biti iznenađenje jer se čeka da RKC proglasi muhamedanstvo pravovjernim).
Također, Roosh navodi kako su mu neke halucinogene gljive pomogle shvatiti kako je na pravom putu prema Bogu.
Slikovito rečeno - Roosh želi ići prema pravom cilju, ali je na krivim tračnicama koje do tamo ne idu.
Pretpostavljam kako mu još nedostaje i pravog pokajanja i s time usko povezane kršćanske poniznosti (da ne bi netko pomislio kako sam ja veliki pokajnik koji se hvali nad njim).
Sve u svemu, prvi korak odbacujući hedonizam i videći zlo ovog svijeta i to javno prikazujući, je učinio.
Nažalost, mnogi od nas kršćana znamo se ponovno vratiti svijetu i hedonizmu kao pas na svoju bljuvotinu.
Nadam se da se to Rooshu ne će dogoditi usprkos tome što će imati mnogo đavolskih napasti budući je (relativno) javna osoba koja elokventno i umješno opisuje svu nakaradnost modernog svijeta.
Na kraju želim naglasiti ono što Roosh iznosi, ne budite nikad u zabludi kako vam ovaj svijet želi dobro ili da vam dobro želi knez ovog svijeta kojeg izravno optužuje Roosh kao biće zla, a ne kao pojavu zla.
Svi mediji (osim ovakvih koje koristi Roosh i koji se svaki čas mogu zabraniti) su vaši neprijatelji koji vam daju u vaša usta slatki otrov (nikad protiv vaše slobodne volje zato imate/imamo krivicu grijeha), koji vas golicaju i tetoše na putu zla i propasti.
Jednostavno se ne možete spasiti ako se ne odvojite od njih i to radikalnim rezom.
Pri tome mislim i na svijet pop glazbe, filma, moderne umjetnosti, sporta i svega što je smišljeno da vam odvrati pažnju od najvažnijeg, spasenja vaše duše.
Roosh je prikazao prilično dobro sliku puta čovjeka prema Bogu u skladu simbolike u filma "Matrix".
Najprije se uzima plava tableta (u djetinjstvu iako i to je sve rijeđe) koja čovjeka čini da poštuje ovaj svijet i ljude, da ih lažno idealizira.
Zatim dolazi crvena koja obično se konzumira u pubertetu, a nekima traje do smrti, prema kojoj se napušta lažni idealizam plave tablete kojeg zamjenjuje neutaživa želja uživanja u svijetu bez obzira na cijenu. A kolektivna cijena je ovaj klaunovski svijet kojem smo svi doprinijeli, u kojem svi imamo krivicu.
I sad dolaze tablete koje neki nikad ne konzumiraju.
Prva je crna koja označava vrijeme kad se spozna kako je hedonizam ništavan, kako ne dovodi do sreće-blaženstva nego do mizernosti i depresije.
Zato je crna jer ne vidi ničeg dobrog nego samo loše posljedice plave i crvene tablete.
Na kraju dolazi, kako kaže Roosh, zlatna tableta.
Ona otvara oči čovjeku koji se muči u besmislu tako da mu se otkrije jedini i pravi smisao - Bog to jest vršiti volju Njegovu, ugađati Mu kako bi se bilo u vječnom blaženstvu s Njim, i to još ne potpuno savršeno i na ovom klaunovskom svijetu.
Blago onima koji sve preskoče i odmah dođu u taj konačni i vječni stadij.
Zbog moći medija mislim da je jako malo danas takvih.
Međutim, što je bilo kakva moć, pa bila to i moć kneza ovog svijeta, prema moći Svemoćnoga!
Zato nikad ne očajavajmo, ovaj klaunovski svijet sa svojim palim knezom davno je poražen, a porazio ga je Gospod Isus Hristos čije se Muke u ovo vrijeme sjećamo i zbog koje smo sada u Velikom postu.