Za sad ću dati koristan video o svakodnevnom duhovnom boju koji svaki dan vodimo (ako smo kršćani), a ako ne vodimo onda smo taj dan bili poraženi i ostajemo u tom stanju dok se ne naoružamo s oružjem Božje blagodati i krenemo ponovno u boj protiv demona.
Također tu su odlični savjeti za borbu protiv strasti - ako ponovo i ponovno padamo pod neku strast, to je znak da nismo ustvari zamrzili tu strast, to jest nismo se dovoljno pokajali.
Naravno, bez Božje blagodati strasti se ne mogu svladati, zato je svakodnevna molitva nužna u duhovnom boju.
O blagodati krštenja odnosno o pitanju ima li spasenja bez krštenja, a što uključuje i pitanje spasavaju li se nekrštena djeca, pisat ću neki drugi dan.
Nastavljam s temom.
Pogledajmo najprije slijedeći video u kojem se iznosi stav ili tekst grčkog teologa o.Panayiotisa naslovljenog "Do babies goes to Hell if they die before baptism":
Dakle odgovor bi bio - sv. Augustin je zabrazdio u svojoj teologiji istočnog grijeha, nasuprot Ivanu Zlatoustom koji kaže da nekrštena djeca idu u raj.
Da li je to stvarno tako?
Vidimo u komentarima da se polemika nastavila među pravoslavnima, a jedan važan argument dat je ovdje:
There are ways to reconcile Augustine and Chrysostom on this topic. If we don't we end up contradicting our own conciliar statements, which outweigh the private opinions of a scholar here or there. Decree 16 of the Pan Orthodox Council of Jerusalem 1672: And since infants are men, and as such need salvation, needing salvation they need also Baptism. And those that are not regenerated, since they have not received the remission of hereditary sin, are, of necessity, subject to eternal punishment, and consequently cannot without Baptism be saved. So that even infants should, of necessity, be baptized. Moreover, infants are saved, as is said in Matthew; {Matthew 19:12} but he that is not baptized is not saved. And consequently even infants must of necessity be baptized. And in the Acts {Acts 8:12; 16:33} it is said that the whole houses were baptized, and consequently the infants. To this the ancient Fathers also witness explicitly, and among them Dionysius in his Treatise concerning the Ecclesiastical Hierarchy; and Justin in his fifty-sixth Question, who says expressly, “And they are guaranteed the benefits of Baptism by the faith of those that bring them to Baptism.” And Augustine says that it is an Apostolic tradition, that children are saved through Baptism; and in another place, “The Church gives to babes the feet of others, that they may come; and the hearts of others, that they may believe; and the tongues of others, that they may promise;” and in another place, “Our mother, the Church, furnishes them with a particular heart.”
Jednom rečenicom - nepotrebno i štetno je raditi suprostavljanje između Augustina i Zlatoustog kad oni nisu bili niti suprostavljeni po tom pitanju budući je i općepravoslavni sabor Crkve u Jeruzalemu 1672. daklarirao kako nema spasenja bez krštenja (taj sabor je bio više odgovor na protestantizam koji je počeo tvrditi suprotno).
Nesumnjivo je krštenje nužno za spasenje, jer nema spasenja izvan Crkve, a svetom tajnom ili sakramentom krštenja brišu se grijesi, čovjek se nanovo rađa u vodi i od Duha kako je Gospod Hristos rekao Nikodemu, da bi tako postao ud Hristov, ud Crkve.
Biti izvan Hrista, odnosno izvan Njegove Crkve znači ne biti spašen.
Sveta tajna krštenja je egzorcizam, i krštenik izgovara najprije odricanje od grijeha i od Sotone tako da i pljuje u smjeru zapada - izlaza iz crkve (oltar je uvijek na istoku), nakon toga izgovara Vjerovanje - Simbol vjere koji se može smatrati i kao lozinka za ulazak u carstvo Božje jer on tada u krštenju postaje nalik na Hrista ili jedno s Hristom i tako može po blagodati postati dijete Božje.
Međutim i mala djeca se krste, pa kako se ne mogu ustima odreći Sotone, pljunuti na njega i izgovoriti Vjerovanje, to umjesto njih govori i čini njihov kum.
Kad bi djeca stvarno bili bez ljage grijeha, a u ovom se slučaju ne radi o njihovom osobnom grijehu, nego o naslijeđenom grijehu praroditelja (i eventualno roditelja) to jest o posljedici grijeha, onda se ne bi i nad tom malom djecom isto izvršio egzorcizam, onda ne bi trebao umjesto njih govoriti kum da se odriču grijeha i vlasti Sotone.
Nadalje sveti prorok i psalmopisac David pjeva u pedestom pokajničkom psalmu (kojeg svako jutro izgovaraju pravoslavni u molitvi):
"u bezakonju se začeh i u grijesima me rodi mati moja".
Da li grijeh majke odnosno roditelja utječe na začetu djecu?
Naravno, jer onda se ne bi jadao David kako ima grijehe neosobne (ne svoje za koje je kriv) od svog začeća.
Dijete od roba je rob, bez obzira što nije krivo za svoj status roba.
Grijeh nije samo kršenje Božjeg zapovijedi, grijeh je i stanje duše koja nije otvorena za Boga nego je rob Sotonin, makar ne imala u tome svoju osobnu krivicu.
Panayiotis kaže da je Augustin bio traducianist, pa vjerojatno implicira kako je to razlog njegove tobožnje zablude kako se mala djeca ne mogu spasiti bez krštenja.
Ne, nije se nikad Augustin definitivno izjasnio da se ljudska duša stvara od duša svojih roditelja, nego je naznačio da je to moguće objašnjenje zašto se grijesi roditelja prijenose kao posljedica na njihovu djecu i zašto su ta djeca pod vlašću Sotone dok se ne krste.
Čine mi se da je ne samo on, nego i neki drugi kršćanski oci, smatrao da je spolno začeće uz kojeg je nužno vezana spolna strast razlog zašto se to događa, te da je Bog bio predvidio nespolno razmnožavanje ljudi, da se ljudi ne razmnožavaju na sličan način kako to rade životinje.
Osobno vjerujem u traducianizam kako sam to obrazlagao na početku bloga, i vjerujem da je spolno ili strastveno začeće razlog zašto je David pjevao-jadikovao kako je u bezakonju začet i kako ga je u grijesima rodila majka njegova (jasno da iz toga se ne smije donijeti zaključak kako se ljudi ne smiju ženiti i ne rađati djecu, tim više što je Bog zapovijedio Adamu da se razmnožava i tako napuči Zemlju).
Ljudska duša se ne stvara ex nihilo, osim duše Adamove koju je na taj način stvorio Bog, Eva je stvorena od Adama po tijelu, a vjerujem da je i duša njezina stvorena od Adamove duše, te da su se nekako slično trebala stvoriti njihova djeca, a ne spolnim i strastnim putem (možda i spolnim, ali bez strasti) nakon prvotnog grijeha.
Naš Gospod Hristos, pravi Bog i pravi čovjek (Sin Čovječji, sin Adamov i novi Adam), božanska osoba koja je u vremenu uzela ljudsku narav, se je začeo nespolnim putem i zato je On jedini čovjek koji se je začeo i rodio bez grijeha, i zato Sotona nije nikad imao vlast nad Njim, i zato je Gospod svojom smrću ubio vlast Smrti-Sotone nad ljudima, budući Smrt nije mogla imati vlast nad čovjekom koji nema grijeha (Smrt je ugrizla mamac koji joj je bio smrtonosan, Hrist je svojom smrću usmrtio Smrt).
Smrt je posljedica ili kazna za grijeh (i blagodat jer bi bilo prokletstvo da čovjek u stanju grijeha, u stanju duhovne smrti odvojenosti od Boga živi zauvijek na Zemlji), i ako nerođena ili mala djeca nemaju ljagu grijeha praroditelja, onda bi bilo nepravedno da umru, onda bi Bog bio nepravedan jer je dopustio Smrti da ima vlast nad njima koji su nevini i bez ljage grijeha.
U jednom komentaru jedan rumunjski pravoslavac* je opet branio Augustina od "grčkih" napada rekavši kako je Augustin imao za cilj obraniti pravovjerje od Pelagijeve hereze kako postoje ljudi koji nisu griješnici i kojima nije nužno pokajanje.
Da, čak i Bogorodica je bila nužna pokajanja i molitve iako se mnogi kršćanski oci slažu da nije nikad počinila niti najmanji grijeh, a ako je Ona bezgriješno začeće kako vjeruju rimokatolici, i ako nije nikad učinila grijeh, onda Ona nije se trebala nikad moliti ni kajati, a svi se slažu da se je Ona bez prestanka molila, da je čak bila prvi hesihast.
Sveci nisu glumatali (a kamoli Bogorodica) kad su se ispovijedali Bogu da su griješnici i to najveći (radi svog velikog smirenja-poniznosti i odbijanja da sude druge kao veće griješnike od njih), i Bogorodica je tako molila se, kajala zbog naslijeđenog grijeha, zbog istog grijeha kojeg je ispovijedio David u svom pokajničkom psalmu.
Sad nešto o svetim tajnama - sakramentima o kojima je govorio o.Mihael u prvom videu.
Svete tajne nisu magija u kojoj mag čini točno propisane radnje, izgovora točno određene riječi, i onda će zbog toga neki demon učiniti to što od njega mag traži.
Sveta tajna je sinergija, u prvom redu Boga koji je čovjekoljubac, svemoćni i nepresušni izvor svakog dobra, i onda ljudi koji su svjesni svoje griješnosti i spasenja koje dolazi od vjere u Boga, i koji se onda u svetoj tajni dodiruju tako da Božja blagodat-energija-blagoslov prijeđe na ljude.
Prva takva tajna je sveto krštenje i za njega je nužna vjera krštenika kao i pravovjerje onog koji krsti, svećenika. Zato su svete tajne heretika i shizmatika nevaljale, krštenje rimokatolika je nevaljalo jer krsti čovjek koji misli da je svećenik, ali koji niti ne pripada Crkvi.
I ako krštenik nema vjere, to jest ne odriče se Sotone (a isto je da i ne vjeruje u Boga ili ne vjeruje da Sotona postoji i da je njegov rob dok se ne krsti) i ne ispovijeda srcem Simbol vjere, iako to sve izvana učini, takav je i dalje ostao nekršćanin, makar dolazio od tada svaku nedjelju na Liturgiju i primao druge svete tajne (koje su mu na osudu, a ne na spasenje jer se još nije krstio valjano).
Što se događa s krštenjem ako krštenik ima vjere i želju krstiti se, ali recimo svećenik koji ga krsti nema vjere, čak da je i skriveni (naravno da ne smije biti otvoreni-javni jer je ridululozno i pomisliti da se neki krštenik želi krstiti kod nekog za kojeg zna da je nevjernik) ateist ili čak sotonist?
Krštenje je valjano, zato što je krštenik imao pravu vjeru i pravu želju za krštenjem, a svećenikova apostazija je bila skrivena.
Isto se događa kad krštenik ima vjeru i želju, ali ga spriječi iznenadna smrt - takav se krsti svojom željom.
Još veličanstvenije je krštenje katekumena koji prolije svoju krv kao svjedočanstvo svoje vjere u Gospoda Hrista, takav se krstio svojom krvlju.
O.Mihael kaže da su kršćanski oci navodili slučaj da se katekumen može u nuždi u pustinji krstiti i pijeskom ako nema vode, jer krštenje nije magija, forma je važna samo ako je moguća, a ako se ne može zadovoljiti forma, onda ekonomija-popuštanje od propisa, je dozvoljena štoviše potrebna.
Također, i laici mogu krstiti u nuždi, ali ne mogu nekršćani (što podrazumijeva javne heretike i javne shizmatike).
Bog međutim želi da se svi ljudi spasu, a to znači i da se krste te tako postanu udovi Njegovog tijela - Crkve.
Kako je Bog sveznajuć, onda On i zna za one koji bi se krstili, ali bi to krštenje odbacili i tako bi im bilo gore nego prije, jer od onog kojem se više da (svete tajne), od njega će se i više tražiti.
Stoga je bolje dječici koja se nisu krstila i rano su umrla, nego kršćanima koji su svojim nevaljalim životom bacili sebe dublje u Pakao nego da su ostali nekršćani (jer su imali sve na raspolaganju da postanu sveci, ali su svojom nemarnošću to odbili).
Gotovo svi kršćanski oci se slažu da nekrštena djeca ne trpe muke u Paklu, jer nemaju osobnih grijeha.
Čini mi se da sv.Augustin veli da im je bolje nego da ne postoje.
Na kraju reći ću ono što sam pisao na početku bloga.
Mi ne možemo postojati ako neki naš predak nije postojao počevši od Adama i Eve do našeg oca i majke (drugim riječima mi nismo stvoreni ex nihilo i onda Bog ili slučaj odluči u koje ćemo začeto tijelo ući, tko će nam biti roditelj - to bi već bila zabluda Origena i platonizma)
I ne radi se samo o naslijeđivanju tijela, mi smo slični s njima duševno i duhovno od trenutka kad su pali u grijeh.
Mi nismo stvoreni od ničeg kao što je stvorena Adamova duša, jer onda bi stvarno Bog bio nepravedan da je nas koji smo nevini poput tek stvorenog Adama, stavio u suznu zemaljsku dolinu (suze su tu za pranje grijeha, a kad nema grijeha onda nemaju smisla suze).
Upravo zbog te naše nužne veze s praroditeljima, mi smo slični s njima, i tek se trebamo krstiti i povjerovati u Gospoda Hrista da bismo postali prilični Bogu, odnosno Njegovoj posinjenog djeci.
A onda trebamo nastaviti primati druge svete tajne, pogotovo sveto pričešće kako bismo bili jedno s Hristom i koji je rekao, tko ne jede moje Tijelo i ne pije moju Krv, ne će naslijediti život vječni, nebesko carstvo.
Zato što bez te nužne pomoći "odozgor" mi padamo ponovno u ropstvo Sotoni i time odbacujemo svoje posinstvo Božje, svoje krštenje.
Jedenjem Hristovog tijela i pijenjem Njegove krvi, mi se suobličavamo Njemu i onda možemo s Pavlom reći - ne živim više ja, nego Hrist u meni.
Bez svetih tajni nitko se ne može spasiti, Božja energija svugdje se nalazi, i tko pozitivno odgovori na nju, makar i naglo umro i ne imao prilike krstiti se, dobiva blagodat kao da se je krstio.
Ne znamo da li među rano umrlom dječicom ima takvih i koliko ih ima, ali moramo vjerovati da Bog želi i njihovo spasenje i ako su neki odgovorili na Božji zov spasenja, da ih je Bog spasio**.
I ne pitajmo se kako, jer Bog je svemogući i svemilostivi čovjekoljubac.
* Drugi je pak napisao u komentaru:
Dumitru Staniloae: If it is baptism that, through the union with Christ, does away with the substance of that original sin that separated us from God and was stamped upon our very nature, and if, apart from this union with Christ, there is no entry into the Kingdom of God, then it is clear that baptism is absolutely necessary for our salvation (John 3:3). It is also absolutely necessary for children, for they too, through their birth in the flesh, share in this same state of separation from God, and so they too must pass over from the condition of their bodily birth and their destiny to perdition into the condition of those born of water and the Spirit and, consequently, of the saved (John 3:5-6). Insofar as no one is clean of defilement even if his earthly life lasts only a single day (Job 14:4), children too clearly share in this stain, not through their own personal sin but through their birth. (Orthodox Dogmatic Theology, Volume 5, p. 51)
Dakle priznati i poznati rumunjski bogoslov o.Staniloae pisao je kako svako dijete nosi ljagu grijeha praroditelja te je zbog toga odvojeno do Boga i zato se ne može spasiti bez krštenja.
** Možda najbolje o tome svjedoči dolazak Bogorodice koja je nosila u svojoj utrobi Hrista, svojoj rodici Elizabeti koja je bila trudna sa sv.Ivanom Krstiteljem, te je još nerođeni Ivan zaigrao u utrobi majčinoj kad je čuo glas Bogorodičin, kad je osjetio da se k njemu približio Spasitelj. Vjeruje se da je u tom trenutku nerođeni Ivan bio očišćen ljage istočnog grijeha.
P.S.
Sažeto objašnjenje pravoslavne metafizike u odnosu prema grčkoj poganskoj to jest skolastičko-rimokatoličkoj.
Slijedeći video je o prevažnoj temi transhumanizma o kojoj često pišem na blogu.
Od Zmije u Edenu, Kaina i stvaranja tehnologije i gradova, do digitalne tehnologije i Antihrista, govori u odličnom eseju Paul Kingsnorth:
Dolazi vrijeme uskoro u kojem ćemo morati izaći iz tog lanca pobune protiv Boga, u suprotnom izgubit ćemo vječno blaženstvo.
E.M.Jones govori o holokaustu kao temelju američkog imperija kao i o židovskom ratnom planu SAD koji se je očito sproveo "Njemačka mora biti uništena". Njemačka je samo ime nakon toga i odonda Njemačka je vječiti politički patuljak koji se ne smije niti brinuti o njemačkom narodu, ne smije niti prosvjedovati ako nelegalni imigranti siluju i maltretiraju Nijemce (ne smiju niti negodavati ako im 'saveznici' unište sabotažom ključni plinovod).
Ista shema podrivanja i potčinjavanja 'neprijateljskog' naroda je učinjena i čini se prema nama s mitologijom Jasenovca.
I ta dva mita su usko povezana, razotkriti jednog znači staviti pod pitanje i službeni narativ o drugom, i u tome je odgovor zašto niti jedna vlada RH nije nikad niti hoće, dok vlada postojeći svjetski poredak (u krajnju ruku došao bi pred našu obalu američki ili britanski nosač zrakoplova ako bi se naša vlada suprostavila narativu pobjednika drugog velerata o ovim strahotama nakon svršetka rata), istražiti forenzički i dokumentacijski taj mit zbog kojeg smo ocrnjeni u čitavom svijetu.
Ali istina se ne da vječno skrivati, prije ili kasnije, a zasigurno na kraju vremena biti će s Istinom otkrivena.
Oni koji su svjesno širili laži kako bi porobili čitave narode, kako bi im ubili dušu, imat će veliku krivicu na svojoj duši.
Oni koji su bili lijeni istražiti istinu, nego su radi svoje lijenosti ili koristoljublja, vjerovali u zablude koje su tako velike zle posljedice prouzrokovale, ne će imati također opravdanja.
Na kraju razgovora E.M.J. iznosi ipak svoje rimokatoličke zablude oko skolastike, racionalizma, ikona, on još uvijek ne može shvatiti da je skolastika (nekritičko prihvaćanje grčke poganske filozofije s nakanom da se istom obrazloži ili opravda kršćanska Objava) koju je iznjedrio zapadni raskol bila među prvim karikama koja je donijela do sadašnje situacije kojoj se on opet suprostavlja kao zlu.
Po njemu i mnogim rimokatolicima sve je bilo dobro do protestantizma (netko će reć možda do renesanse, netko prosvjetiteljstva, netko kapitalizma, netko nihilizma i revolucije), pa je rješenje vratiti se na to početno dobro stanje, koje to nije bilo, nego je bilo dobro u odnosu na današnje zato što je tada još u zapadnom društvu ostalo nešto od kršćanstva prvog tisućljeća.
Problem Zapada je gnosticizam (njega je Crkva porazila u prvim stoljećima, ali se je ponovno rodio na Zapadu) koji je krenuo za stvaranjem zemaljskog raja (već je to bilo očito s rimokatoličkim blaženikom Joakimom od Fiore koji je utro put prema svim gnostičkim pokretima koji su uslijedili uključujući i komunizam, ili sadašnji wokizam) putem traženja spoznaje-znanja, navodnog motora koji društvo dovodi do raja na Zemlji, ili kako je Joakim od Fiore govorio i prorokovao u 12.st. - do doba Svetoga Duha (a pravo kršćanstvo je uvijek razdvajalo zemaljsko i nebesko carstvo i nikad nije se upuštalo u takve opasne utopije stvaranja zemaljskog raja jer je to evidentno Zmijska prijevara kako bi ljude odvratila od podvižništva i puta prema nebeskom carstvu).
A to je upravo zabranjeni plod drva spoznaje dobra i zla kojeg su naši praroditelji uzeli na prijevaru Zmije kako bi postali bogovi.
Raja nema, već Zemlja sve više liči na Pakao od tog 'znanja' koje nije pravo znanje koje dolazi kao blagodat od Boga.
Svaka kritika postojećeg stanja kao što to čini E.M.Jones ima krivu dijagnozu jer ne ulazi u dubinu, u onaj prvi korak koji je učinjen u krivom smjeru.
Dat ću primjer iz videa na samom kraju kad E.M.J. pokazuje na sebi svu iluziju Zapada.
Najprije u obranu zapadne religiozne likovne umjetnosti koja je stvarno izgubljena od duhovnosti u odnosu na ikone, kaže - ako je Bog stvoritelj, onda je Bog umjetnik.
Što bi sad to trebalo značiti, da je Vincijeva "Posljednja večera" bliža Bogu od ikona? Stvarno "jaki" argument.
Zatim kaže da zapadna umjetnost pokazuje dramu, za razliku od statičnih ikona.
Pa to nije slučajno, religiozna umjetnost ako je prava onda ona diže ljudski duh prema Nebu, u kazalištu ili u nekoj opernoj drami, ili takvoj prikazanoj slici ljudski duh se ne uzdiže, nego gmizi ili je potpuno zaleđen, jer čovjeka koji uživa u dramama vode emocije i strasti, a ne um koji ga može uzdignuti prema Bogu i po kojem smo Bogu slični, ali to nije ovaj um s kojim se hvale znanstvenici ili oni koji imaju visoki koeficijent inteligencije.
Ili ovaj kojeg spominje E.M.J. kada kaže da je Zapad, za razliku od "grka", počeo proučavati prirodu kao Božje umjetničko djelo i onda je s tim znanstvenim pristupom došao do Božjeg uma.
Koja zabluda!
To je baš ono o čemu sam gore pisao, gnosticizam koji se predstavlja kao kršćanstvo, i koji je uzrok zemaljske moći i velikog pada Zapada.
I ne radi se o nikakvom Logosu-Riječi-Slovu-Sinu Božjem do koje je došao tobož Zapad na svom gnostičkom putu, nego je došao do svog kraja koji će se ostvariti u digitalnoj totalitarnoj diktaturi Antihrista.
Kakav Logos kojeg stalno spominje E.M.J., Logos-Riječ se je utjelovio i otkriva se malenima, onima siromašcima duhom, a ne ovima koji fantaziraju da će svojim promišljanjem i znanstvenim promatranjem doći do spoznaje Logosa.
To neprestano spominjanje Riječi-Logosa i prateće veličanje Zapada koji je davno otpao od kršćanstva, sve više liči na blasfemiju.
I da, netko bi trebao reći E.M.J. kako na Istoku nije bio nepoznat niti Platon niti Aristotel, i u školama se učilo o njima i uzimalo ono, a to je primjerice Aristotelova logika, što nije bilo u suprotnosti s kršćanskom Objavom, dok se je razumljivo odbacio dio metafizike i ostalih djela.
Zapad je pak tijekom križarskih ratova došao do djela grčkih filozofa od muhamedanaca, a ovi su ih dobili od istočnih kršćana koji su po naravi stvari bili tada obrazovaniji od pustinjskih Arapa.
Izvući zaključak kako kršćanski Istok nije poznavao grčku antičku filozofiju jer nije krenuo na put dinamizma (čitaj gnosticizma) kako kaže E.M.J., nije imao skolastiku koja se je klanjala Aristotelu, je stvarno ridikulozan, odnosno podcjenjivački prema Pravoslavlju.
Ali se na nj može odgovoriti - da, stvarno Istok nije, za razliku od Zapada, krenuo putem gnosticizma.
Naravno da to više nije zemljopisno točno jer je gnostički Zapad uspio osvojiti cijeli svijet, nego ovdje kad pišem Istok mislim na duhovno-religiozni Istok koji se nalazi po konvertitima i u srcu Zapada.
Za one koji znaju ćirilicu ili ruski jezik:
