Antihrist iz Rima i majka Zemlja

U ovom kratkom tekstu* ne ću se osvrtati na činjenicu da je sveti papa Grgur Dvojeslov-Dijagolist** izjavio da je antihrist onaj tko se smatra univerzalnim biskupom, biskupom nad biskupima, jer tada sebe stavlja u rang Hrista ili kao zamjenika Hrista što je inače i definicija RKC o rimskom papi - on je nezabludivi zamjenik Hristov.

Nego ću osvrnuti se na recentnu izjavu Antihrista iz Rima da je Zemlja naša majka.

Kršćani imaju pojam Majke i taj se pojam odnosi i na Majku Crkvu i na Bogorodicu,

I može se često to i poistovjetiti, jer Crkva rađa putem svetih tajni nove nebesne ljude od novog Adama - Gospoda Isusa Hrista, i ti novi ljudi su stvarni udovi (ne samo metaforični) tijela Hristovog, dok je Tijelo Hristovo dobiveno od prečistog tijela Svete Bogorodice, prisnodjeve Marije.

Stoga se može jasno reći - djeca Božja - istinski kršćani, su djeca Majke Crkve i Bogorodice.

A čija su pak djeca kojoj se obraća Antihrist iz Rima?

Oni su zemna djeca, oni su robovi svojih tijela i Zmije, oni se nisu udostojili novog rađanja od vode i Duha, ili ako jesu, oni su na to novorođenje pljunuli i vratili se gnojnici Zemlje, te stoga Zemlju zovu svojom majkom. 

Koliko još mora Antihrist iz Rima izbaciti bogohuljenja iz svojih usta da bi rimokatolici shvatili da su zavedeni?

Neki pokušavaju ga opravdati činjenicom da je Franjo Asiški napisao pjesmu "Pjesma stvoreva" pa da i Bergoglio kad Zemlju naziva našom majkom ne odskače od razmišljanja tog "sveca".

Za nas pravoslavne Franjo Asiški nije svetac, i imamo i te kako valjane razloge sumnjati u njegovu prelest o čemu je pisao pokojni o.Serafim Rose.

Idemo ipak vidjeti što se nalazi u toj pjesmi:

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

Vidimo da Franjo ovdje ponavlja pjesničke motive sv.Davida u psalmu 150. ili 135.

Ali onda dodaje nešto čega nema u Psaltiru - druga stvorenja su nama braća i sestre.

Nije dakle problematično što Franjo ponavlja za Davidom neka Božja stvorenja slave i hvale Gospoda, nego što je izjednačio nas koji smo stvoreni na sliku i priliku Božju, koji smo, ako smo nanovorođeni, djeca Božja, s neživim stvorenjima (a isto bogohuljenje je kad Franjo naziva vuka svojim bratom).

Tako kaže Franjo da nas sestra i majka Zemlja hrani, međutim Bog daje život stvorenjima s kojima se hranimo, a ne Zemlja.

Ne daje Franjo (ovaj pokojni i ovaj živi) veću slavu Bogu što kaže - hvala ti Bože što si nam dao majku Zemlju koja nas hrani, nego panteistički izjednačava živi i neživi svijet, a znajući da je po Objavi čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, onda se implicitno kaže da je i majka Zemlja stvorena na sliku i priliku Božju.

Što je dakako blasfemija.

Kao i kad se ime majka daje i Bogorodici-Crkvi i Zemlji (tu je stvar ili-ili, ili ćeš Majkom nazivati Bogorodicu i Crkvu, ili ćeš Zemlju nazivati svojom Majkom, dok Bergoglio hegelovski pokušava tu napraviti sintezu).

Rimski Antihrist tako aktivno sudjeluje sa svjetskom elitom i političarima u obnavljanju poganstva, kad su se ljudi umjesto Bogu, klanjali neživim stvorenjima.

Idoli su njihovi srebro i zlato,
ljudskih su ruku djelo.
Usta imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.
Uši imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu.
Ruke imaju, a ne hvataju,
noge imaju, a ne hodaju;
glas im iz grla ne izlazi.
Takvi su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju

Psalam 115.

Idoli nisu samo srebro i zlato, nego i Zemlja.

Zemlja ni ne govori, ni ne vidi,  ni ne čuje, ni ne miriši, ni ne pipa, ali nisu drugačiji ni oni koji je nazivaju Majkom.

Antihrist je opasan zato što govori u ime Hrista, i tako zavodi mnoge koji žele slijediti Hrista.

Ali koliko više netko može imati opravdanje neznanja kad Antihrist naziva Zemlju njihovom Majkom, iako ponavljaju u molitvama da im je Bogorodica i Crkva majka?

Stoga rimokatolici odbacite rimskog Antihrista (ne samo živućeg nego sam anthristovski pojam rimskog pape kao nezabludivog zamjenika Hrista) dok još možete, jer vrijeme ubrzano curi.

Odličan razgovor između dva konvertita i umjetnika o temeljnim pitanjima pada moderne civilizacije:

P.S.

Danas je Cvjetna ili Maslinska nedjelja.

Misao koja me vodi kroz ovaj dan - kako lako prijeđemo od "Hosana Sinu Davidovu" do "raspni Ga".

Kada i kako?

Kadgod na Njegovo mjesto stavimo sebe ili neku svoju strast i onda smo spremni Ga razapeti ako nam je "dosadan" i traži da se oslobodimo strasti čiji smo robovi.

Svaki grijeh je implicitno vikanje u masi ostalih jadnika i griješnika "raspni Ga".

Neka nam se Gospod smiluje da Ga više nikad ne razapinjemo!

Ponedjeljak u Velikom tjednu.

O.P.Heers dao je izvadak iz svojeg video predavanja o antihristu iz Rima, a vidimo još i antihrista iz Carigrada i još nekih drugih.

Čini mi se kao da je maska preko lica ne samo znak političke korektnosti, nego i pripadanja velikom i posljednjem otpadu.

I sad za neupućene uputa kako moliti Isusovu molitvu, to jest kako se neprestano moliti na što nas upućuje sv.Pavao:

Usput, prefiks "hadži" ne znači da je ona muhamedanka, nego da je hodočastila u Jeruzalem i poklonila se svetinjama, pretpostavljam da tu titulu hodočasnika (to je arapska riječ hadži i ona je starija od muhamedanstva) daje Crkva preko jeruzalemskog patrijarha.

Evo sad sam provjerio preko tražilice i moja pretpostavka je bila točna.

Dakle nakon hodošaćenja-poklonjenja u Jeruzalemu i posebno navedenim svetim mjestima, nakon sedmodnevnog posta i pričešća, dobija se potvrda jeruzalemske patrijaršije prema kojoj hodočasnik dobija titulu hadžije i može ispred svog imena dodati je, pa se tako autorica videa sada zove Hadži Teodora, s time da se to pravo daje potomcima ispred prezimena (a neupućeni bi pomislili da su to neki muhamedanci koji su prešli na pravoslavlje).

I sad još jedna zanimljivost za rimokatolike kojima je to strano, nitko od pravoslavnih ne poduzima nešto u vjerskom životu, a često i u privatnom, ako za to ne dobije blagoslov svog duhovnika (zato je gotovo presudno važno za kršćanina imati dobrog oca-starca-duhovnika i idealno je ako je to neki iskusni i sveti monah).

Znači da je Teodora tražila najprije blagoslov-dopuštenje svojeg duhovnika da bi mogla otići u Svetu Zemlju na hodočašće.

Duhovnik je mogao i odbiti i ona bi to prihvatila, i bila poslušna kako bi na način poslušnosti stjecala ostale vrline (pa bi joj možda duhovnik odobrio slijedeće godine hodočašće u Jeruzalem).

Poslušnost ili poslušanje kako se kod mnogih kaže je nužan korak na putu svetosti, jer najprije treba slomiti gordost - "ja znam što je za mene najbolje, ja znam što je prava vjera i što su dobra djela", kod rimokatolika to praktično ne postoji.

Nikad nisam čuo da je neki rimokatolik tražio dopuštenje svojeg duhovnika da bi išao na neko hodočašće.

K tome kod rimokatolika je gotovo pravilo da se nikad ne ispovijedaju licem u lice, zato je i dana ona "koprena" između ispovjednika i ispovijedanog (doduše to se pokušava ispraviti nakon V2, a tradicionalni rimokatolici misle da je prava tradicija ona izokretanja koja su bila u srednjem vijeku kad je nastala RKC), i rijetkost je da se rimokatolik ispovijeda samo kod jednog ispovijednika kako bi ga ovaj mogao pratiti na duhovnom putu ozdravljenja.

I time se izgubila temeljna uloga Crkve - ozdraviti i izliječiti ljudske duše uz pomoć Čovjekoljupca i Liječnika koji je sišao s Nebesa da nas izliječi, da nas oslobodi ropstva Zlomu preko svetih tajni i Crkve koja je ustvari On, ne samo metaforički, nego stvarno je Crkva tijelo Hristovo, zato se pričešćujemo s Njegovim Tijelom i Krvlju da bismo bili jedno s Njim.

Pri tome ne smijemo nikako pasti u prelest rimokatoličko-protestantskog tipa da nam ne treba na tom Putu nitko, da mi imamo Boga i da nam je dovoljna Biblija, da nam nije potrebna zajednica s ostalima na Putu, da nam nisu potrebni zagovori Bogorodice, anđela i svetaca, pa na kraju da nam nije niti potreban niti iskusan duhovnik koji će nas voditi, a mi ćemo mu biti poslušni kao nekom koga je Hristos odabrao da nas izliječi od nas samih.

Sad nešto o nečem što je uzburkalo medijsku javnost u Hrvatskoj, jučer.

Pridika dominikanca D.K.Gerbica koju je prijenosila državna TV.

Zanimljivo će biti pratiti sudbinu tog rimokatoličkog svećenika.

Jedno je sigurno - više nikad se ne će prijenositi njegove pridike na HRT.

Iako je pozivao hrvatske rimokatolike da se okupe oko zagrebačkog biskupa Bozanića, nekako mi se čini da nije "dobri pastir zagrebački" baš oduševljen bio s tom pridikom.

Jer je izrečeno da se je RKC slabo ili nikako nosila s plandemijom insinuirajući da je ista onemogućila rimokatolicima svete tajne po nalogu države, da je tako praktično izdala Hrista i vjernike.

Ne vidim kako bi po tim riječima bio imalo više oduševljen rimski antihrist koji otvoreno podržava sve poteze 'skrivene' svjetske vlade i samo što nije proglasio smrtnim grijehom propusta necijepljenje s cijepivom na bazi tkiva fetusa i s učinkom mjenjanja Bogom stvorene genetske strukture čovjeka.

S druge strane nadrealno djeluje činjenica da dok on to izgovara, neke ljudske spodobe ispred njega s maskama (sakrivati svoje lice s maskom nije ljudski, a ponajmanje kršćanski u Hramu pred Bogom, pred Njegovim Licem - zato sam ih nazvao ljudima koji liče na ljude, spodobe) ga slušaju, kao da uši imaju i ne čuju, kao da ne čuju njegovu kritiku popuštanja RKC sekularnoj državi koju srpski arhimandrit Nikodim Bogosavljević naziva sergijanstvom.

Ali postavlja se i pitanje istom dominikancu - kako onda dopušta da ovi ulaze u crkvu s maskama, kako dopušta da ministranti (i ministrantice - znači da je tu tipični modernist) nose maske,  a možda je i on nosio masku u crkvi prije.

Pa kako se može pozivati na to da pastir, a on se smatra pastirom, treba dati svoj tjelesni život za povjerene mu ovce, i detektira kao savjesni pastir da je RKC zakazala po pitanju plandemije, da se nije tome suprostavio uz cijenu ne svog života, nego kudikamo manju cijenu gubljenja svećeničkog čina, plaće i potencijalne mirovine?

Jedino ako je trockistički skrivao svoj stav cijelo vrijeme da bi pričekao trenutak izravnog prijenosa na državnoj TV, jedino to, iako ne mislim da trockizam može biti uzor kršćanskom ponašanju, može imati kakvo-takvo labavo opravdanje.

S druge strane on je kao i svi hrvatski rimokatolici, kakav sam i ja bio, uvjeren da je pokojni nadbiskup Stepinac svetog života, i to prvenstveno zato što se je hrabro suprostavio komunizmu, a još više obrani ideje hrvatske države, na komunističkom sudu.

Odajem mu priznanje zbog toga, ali to nije dovoljan razlog za svetost (budući nije napustio do smrti papizam, Stepinac nikako ne može biti svet).

Još manju težinu i ozbiljnost ima argument protiv svetosti kojeg daje SPC i velikosrpstvo, kao i hrvatski jugoslaveni koji su na vlasti u RH (i kojih je apostrofirao dominikanac nabrojivši ih kao lijeve stranke uključujući vladajući HDZ i najveću oporbenu SDP), da Stepinac ne može biti svet zato što je podržao NDH i što je pisao rimskom papi da se zauzme kod zapadnih saveznika za egzistenciju hrvatske države.

I tu se pak nikako ne može prihvatiti 'obrana' Stepinca kako je on osuđivao logor Jasenovac (čini mi se zbog toga što su tamo bili zatočeni neki slovenski svećenici koju su se suprostavili Nijemcima), a da se ne zna prava istina o logoru Jasenovac, i da se ne zna prava povijesna istina o NDH, odnosno da bi se već jednom konačno trebalo forenzički i dokumentacijski ispitati Jasenovac i arhiva NDH da se utvrdi je li postojao državni dokument i politika ili tendencija da se izvrši nad bilo kime genocid.

Nikako ne može biti moralno opravdana politika RKC - priznat ćemo da je NDH bila genocidna, radni logor Jasenovac logor smrti, ako će SPC dati zeleno svjetlo za kanonizaciju Stepinca.

To bi značilo dati opravdanje za Bleiburg, Hudu Jamu, Macelj, mariborske rovove smrti i sva ubijanja nakon 'oslobođenja', samo da bi hrvatski rimokatolici imali još jednog sveca.

To je onda jednostavnim riječnikom rečeno trgovina ili pazarenje između RKC i SPC koja nema veze s istinom i sa svetošću.

Dok su hrvatski rimokatolici dobili lažnu nadu da će se s pridikom ovog dominikanca nešto značajno promijeniti u RKC na području Hrvatske.

Treba ići u korijen, tamo se nalazi suha grana koja ne daje plodove, nju sasijeći i nakalemiti se na Hristov čokot.

Nipošto Hrvate tu ne smije sablazniti pazarenje i etnofiletizam SPC, neka to shvate kao kušnju ili sotonsku prepreku da ne bi vidjeli Hrista, a po eklesiologiji Crkve - Crkva to je Gospod Hristos.

Ima srpskih pravoslavaca koji osuđuju etnofiletizam i vjerojatno ne bi ništa imali protiv da karakter mjesne Crkve u Hrvatskoj bude multietnički, a ne samo srpski.

Ako ste hrvatski rimokatolici koju sumnjaju u RKC ili vidite valjanim argumente Crkve protiv papizma ili još bolje - svjesni ste da je Pravoslavlje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva, onda ne zazirite od Hrista i Njegove Crkve radi nekih, ma kako oni bili na visokim mjestima, koji zloupotrebljavaju Crkvu radi uskih nacionalnih ciljeva.

Eklesiologija Crkve je takva da svaki patrijarh, pa i cijeli patrijahat može otpasti od Crkve, a Crkva će i dalje ostati.

Imajte to na umu, kao i istinu da samo unutar Crkve imate svete tajne po kojima možete ozdraviti i postati ud Hristovog Tijela.

I na kraju vratimo se "majci Zemlji".

Izgleda da nam svećenici "majke" pripremaju iznenađenje - oslobodit će majku našeg prisustva i ometanja.

Dosadašnji način proizvodnje hrane na majci će se zabraniti, ne će više biti mesa od mesa životinja, nego će se biokemijski umjetno proizvoditi meso i ostala hrana (što je nedavno demonstrirao notorni Bill Vrata Paklena koji je isto nedavno pokupovao velike poljoprivredne površine, pretpostavljam da bi se jednostavno prekinula normalna poljoprivredna proizvodnja).

U SAD, u državi Oregon gdje se uvelike proizvodi meso, predlaže se zakon po kojem se stoka ne će smjeti ubijati, nego konzumirati tek nakon što ugine.

Ovo se nekad nije predlagalo niti u utopijskim romanima, jer bi čitatelj rekao - koja ludost, to je nemoguće, mogao je autor ipak nešto realnije izmisliti.

Eto nas, došli smo do novog poganstva u kojem se mesom nerođene djece "ozdravljaju" drugi ljudi, u kojem se potiče ubijanje djece u majčinoj utrobi, i u kojem će se ubijanje stoke radi mesa smatrati zločinom bez presedana.

Tako je to kad se prava Majka zamjeni majkom Zemljom.

Danas je Velika srijeda, dan u kojem je Juda izdao Gospoda, zato pravoslavni svaku srijedu imaju post.

Čuvajmo se da ne dođemo u poziciju Jude, a to je izdaja više očajanje, u kojoj zbog ovog drugog ne nalazi se izlaz.

Uvijek moramo imati kombinaciju straha Božjeg i ljubavi-vjere u Njegovo milosrđe.

Samo jedno od tog vodi u propast.

Prije odlaska Jude svećenicima radi izdaje Gospoda, dogodio se je drugi događaj kojeg se sjećamo za Veliku srijedu.

Raskajana bludnica, neki kažu da je to sv.Marija Magdelena, skupocjenom mašću pomazala je Gospoda Hrista, dok je Juda, budući je krao od blagajne, rekao da bi bilo bolje da se je mast prodala i novac podijelio siromasima, misleći na sebe (Juda je dakle bio i demagog i licemjer, budimo oprezni jer to i mi možemo lako postati ako se služimo s lažima).

Raskajana bludnica sa suzama i mašču pripremila je tijelo Isusovo za pokop, dok je Gospod izlio na nju obilje milosti opraštanja i posvećenja.

Isto milosno ulje i dalje teče od Gospoda, to je  Njegova nestvorena i beskonačna energija kojoj možemo biti dioničarima kao i bludnica, i bilo koji raskajani griješnik.

Pokajanje, pokajanje ... je jedini put prema spasenju i poboženju.

Veliki četvrtak - Tajna večera Gospodnja i sveta tajna pričešća.

Nadahnuta misao sv.Nikolaja Žičkog:

Veliki petak - dan kad je i kamenje 'proplakalo (potres) vidjevši' Bogočovjeka mrtvog na križu.

Uvijek mi je bilo zapanjujuće pročitati ili čuti u posljednjim Hristovim riječima - "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Neki kažu (tako sam nekad i ja pisao na blogu) - to je Gospod samo glasno recitirao Davidove psalme.

Ali, David je po nadahnuću opisao Muku Hrista, a ne obrnuto - da je Hristos recitirao psalam nemajući to nikakve veze s Njegovim stanjem pred smrt.

Radi se, mislim o istom ili sličnom što se je dogodilo u Getsemanskom vrtu kad je Gospod bio u agoniji kao čovjek znajući što Ga čeka, moleći Boga da Ga miomiđe kalež žrtvovanja, ako je to volja Njegova (time se je očitovala slabost ljudske naravi i time je pokazao Gospod Hristos da je bio pravi čovjek).

Znamo da kao Bog Hristos nije mogao bojati se, niti plakati, niti imati strasti, niti imati bol, niti imati osjećaj napuštenosti kao što Ga je imao Isus pred smrt.

Bogočovjek je radi nas ljudi i radi našeg spasenja postao čovjekom i tako je rijetko, samo dok je radio čuda i dok je prorokovao i čitao ljudska srca i otpuštao grijehe, nastupao kao Bog u božanskoj prirodi.

Bogočovjek je dakle namjerno, radi našeg otkupljenja i posvećenja čovječje naravi, i do same smrti 'zanemario' svoju božansku narav i volju, i ponašao se i djelovao samo po svojoj čovječjoj naravi i volji (ali ne kao mi grješnici, nego je svoju čovječju volju podredio Božjoj volji i tako nam pokazao kako Ga trebamo slijediti).

Zato je i osjećao stvarno napuštenost od Boga, iako znamo da je to bio samo Njegov osjećaj (a osjećaji su stvarni, bez obzira što ne moraju biti uzrokovani istinitim činjenicama, to jest Bog nije tada napustio Hrista), budući je On oduvijek Bog i nije se Hristos u tom trenutku rascijepio na dvije osobe, jednu Božansku, drugu čovječju. 

Zato, poklonimo se još jednom do poda našem Gospodu Hristu koji je tada prolazio kroz svoje najgore moguće stanje - osjećaj napuštenosti od Boga.

I to samo radi nas i radi našeg spasenja (i posvećenja naše ljudske naravi da bismo postali djeca Božja budući imamo istu čovječju narav koju je on posvetio i proslavio).

Cijena je to neprocijenjiva, toliko mnogo nas je Bogočovjek procijenio i 'platio' za nas.

Budimo dostojni toga i ponašajmo se u skladu s tim.

Sad ću dati objašnjenje onim rimokatolicima (i ostalima) koji to ne znaju, zašto imaju pravoslavni 'neobičan' križ-krst.

Najviša vodoravna crta-greda označava natpis na grčkom, latinskom i hebrejskom kojeg je postavio Pilat - "Isus Nazarećanin, car Judejski".

Slijedi najduža horizontala na kojem su bile raširene i raspete ruke Spasitelja.

Zatim je crta-greda na kojem su bile raspete noge Spasiteljeve.

Ona nije vodoravna, nego ide ukoso.

Zašto?

Uzvišen je desni dio (ako se gleda od križa, ako se gleda ispred križa onda je to lijevi dio) zato što je s desne strane križa Spasitelja bio desni raskajani razbojnik.

Tu je sadržana i poruka - križ je spasenje onima koji su s desne strane, koji su raskajani griješnici, koji su prihvatili svoj križ i idu za Gospodom koji je Put, Istina i Život.

Život je svojom smrću svladao Smrt, pobjeda Smrti je bila i pirova i trenutna, i još manja ako se tako može reći.

Kršćanin se stoga ne smije bojati Smrti i svoje osobne smrti***.

Ona više nema žalca (a žalac je krivnja grijeha) za one koji su oprani Hristovom krvlju.

* Isprva je bio kratak, ali sam ga stalno, po običaju, dopunjavao.

** Rimokatolici tog svetog rimskog papu nazivaju sv.Grgur Veliki, inače za vrijeme Velikog posta (osim subotom i nedjeljom) daje se sveta Liturgija Preposvećenih Darova kojoj je on autor. On je autor i gregorijanskog pjevanja. I još jedna zanimljivost o kojoj bi trebali razmisliti rimokatolici, sv.Grgur je unuk rimskog pape Feliksa. To znači da celibat rimskih papa, pa jasno onda i svećenika, nije tradicija niti u Rimskom patrijahatu, nego je nametnut koncem prvog tisućljeća kad su Franci tamo preuzeli glavnu riječ, dodali filioque, celibat svećenika, pričešćivanje bez Krvi Gospodnje, i ostale promjene u svetoj Liturgiji i teologiji koje su dovele do pada i shizme Rimskog patrijahata.

*** Odbacimo stoga maske, jer maske su simbol robovanja Smrti, masku stavljaju oni koji se još uvijek boje Smrti, koji ne vjeruju u Veliki petak i u Uskrs.

Strane investicije i transvesticije

Pola života sam proveo u gradu koji se hvali industrijskom kulturom 19. i prve polovine 20.st.

Čak sad pokušava oživjeti strani turizam u kojem se očekuje da će se stranci diviti "ljepoti" industrijskih hala i općenito industrijske arhitekture (kao da netko želi uživati u arhitekturi iz romana C.Dickensa, ali svakakvih turista ima).

Nema sumnje da je Rijeka iskočila, ili skočila kako tko već gleda na smjer kretanja, od ostalih okolnih primorskih gradića radi proglašavanja slobodnih gospodarskih zona i luke  u 19.st. što je privuklo strane kapitaliste, bankare, ulagače, izumitelje i na kraju radnike (i "radnice" noćne na rivi).

Rijeku obilježava još jedan pojam koji je bez sumnje povezan s gore navedenim.

Šetebandijerizam, ili talijanski sette bandiere, sedam zastava u doslovnom prijevodu, ali ustvari znači neimanje kičme, prilagodljivost, mjenjanje stavova i političkih zastava kako je to već koristno i oportuno.

Vjerojatno pojam ima veze s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem - šetebandićizam, koji je ujutro imao značku Tita sa crvenom petokrakom, a navečer značku onih koje je titoizam krvavo proganjao.

Trideset godina nakon ponovnog oživljavanja hrvatske države možemo konstatirati da se je riječka bolest šetebandijerizma proširila cijelom državom, ali i šire, jer bolest, makar bila i fiktivna, ne poznaje granice.

Cijepivo ili lijek postoji (ludizam), ali je pregorak i nitko ga stoga ne želi uzeti, pogotovo to ne želi društvo kao cjelina, i tako nema "imuniteta krda" nigdje na vidiku.

Red je stoga da analiziramo pojam stranih investicija koje političari, ili bolje rečeno politički šibicari, ponavljaju kao mantru za sticanje blaženog stanja - omogućimo strane investicije i onda će sve biti dobro i na mjestu.

Prva i temeljna zabluda stranih investicija je da su kapitalisti ili strani ulagači neki dobri ljudi kojima je prvenstveno stalo do profita i zarade, pa će tako onda domaći radnici (dočim će kapitalisti čim brže, ako mogu, uvesti jeftinije strane radnike koje je lakše ucjenjivati i kontrolirati, i tek onda će domaćima biti lošije nego prije) koji za njih rade dobro zarađivati i društvo kao cjelina će cvati u neprekidnom napretku.

Ne, novac nije njima (stranim, ali i domaćim investitorima-kapitalistima) kao i nikom tko je rob strasti srebroljublja konačni cilj, nego ono što se može kupiti novcem, a to je poglavito moć nad drugim ljudima.

Ilustrirati ću to na primjeru reklama koje daju velike multinacionalne tvrtke koje su naizgled kontraproduktivne, recimo one koje promoviraju sodomističku agendu.

Zašto bi Coca Cola promovirala i vezivale sebe uz sodomite, ako je većini konzumenata tog štetnog napitka ta perverzija odvratna? To nema nikakvog smisla ako je dioničarima-kapitalistima prvenstveni cilj zarada i profit (iako se mora priznati da je ta dugotrajna i komercijalno besmislena propaganda dovela do toga da su konzumenti štetnog napitka postali duhovno otrovani i sad im je svejedno ili podržavaju sodomizam)?

Bez sumnje, takve reklame nisu radi potrošača, nego radi "kluba" u kojem se trebaju dokazati da slijede zacrtane ciljeve, a ako je slijede, onda će "klub" dati podršku multinacionalnoj tvrtki da i dalje egzistira.

Takvi klubovi-lože su se odmah formirali u Rijeci 19.st. kad su krenule strane investicije, pa i sama komunistička partija je jedna podružnica Kluba.

Kad je došao talijanski pisac i pustolov D'Anuzzio u Rijeku sa svojim arditima, iako je bio fizički neugledan, zadivio je riječke žene koje su tada bile najliberalnije možda u svijetu, čini mi se da je Rijeka bila jedna od prvih gradova u kojoj se je prakticirao razvod braka. Kažu da je vladavina tog čudaka bila neprestano orgijanje i konzumiranje kokaina.

Kako se je to moglo dogoditi kad su Riječani stoljeće ranije bili manje više slični ili tradicionalni kao i ostali primorski gradići?

Strane investicije ili utjecaj Kluba je odgovor.

Sama industrijska revolucija otuđuju čovjeka od Boga (lako je zamisliti seljaka koji se krsti i moli na njivi, a pokušajte zamisliti radnika u ljevaonici da to čini, ili da to čine "operateri" pred računalima), drugog čovjeka i prirode, ali k tome industrijalci, ako su imalo veće ribe, članovi su Kluba koji organizirano ubrzava taj napredak prema Paklu.

Naravno da industrijalci nisu u prvim redovima te borbe za uništavanje Božjeg carstva na Zemlji, tu su postavljeni inžinjeri ljudskih duša, političari, novinari, dekadentni umjetnici kojima su članovi Kluba sponzori.

Zar netko još misli da će Rimac (naša "nada" u x-toj industrijskoj revoluciji) moći išta drugo raditi ako uđe ili je već ušao u Klub?

Naivci će misliti, on je naš, možda su mu se djedovi borili za hrvatsku državu, on će se u Klubu zauzeti da Hrvatska bude sačuvana od dekadencije.

Njegova tvrtka je kako sam pročitao "dog frendli", to jest zaposlenici mogu doći sa svojim džukelama na radno mjesto, to je jasni znak kako je ili član Kluba ili time daje signal da bi ušao u Klub.

Naravno da će biti ili je i gej frendli, i imigrant frendli, i korona frendli i frendli za sve ono što Klub bude tražio od njega.

Netko misli - da, takvi su ovi zapadni investitori, truju nas dekadencijom.

Ajmo prihvatiti kineske, njima je stalo samo do profita, oni se ne žele pačati u ideologiju i kulturu.

E hrvatski dudeki, kineski investitori su prvenstveno discipliraniji članovi Kluba, oni su se najprije izvježbali u komunističkoj partiji, oni su stvorili kineski model koji je uzor ili uspješni eksperiment koji treba biti primjenjen diljem ove ravne ploče koju neki nazivaju globusom.

Drugi pak dudeki, iako mislim da nisu više samo naivci nego da svjesno prihvaćaju zlo, kažu - ajmo se preorijentirati na turizam, laka je zarada, imamo svoju zemlju i nije baš neka velika investicija, a brzo se isplaćuje.

Ali još brža zarada je prodati zemlju odmah, i tako je većina odlučila pa će strani investitori opet izvršiti transvestiju, a priključit će im se domaći pionirčeki Kluba jer turizam ne može više postojati ako nije gej frendli ili Klub frendli.

I oni koji su uzeli niskokamatne kredite od EU - tvorevine Kluba, ili dobijaju besplatne poticaje neka se ne utvaraju da su dobili nešto od Kluba besplatno, jer tako je i Faust od Mefista dobio 'besplatno', tako je i ona 'jabuka' iz Edena bila besplatna.

Mislim da više nitko tko ima s čime misliti ne vjeruje da strane investicije donose ono pravo dobro koje se temelji na Dobru, nego je istina potpuno drugačija (i još gora - ljudi ne žele pravo dobro nego su se svjesno upecali na lažno dobro).

I u ovom labirintu jednostavno nema izlaza koji god putem krenuli.

Labirint treba biti uništen da bi došli do slobode, a njega ne će nitko od nas zemnika uništiti, nego samo Onaj tko dolazi, Tko je Prvi i Posljednji.

Sad ćemo stvarno osjetiti na svojoj koži prvo blaženstvo - blago siromasima.

Jer oni koji to odbijaju biti, morat će se priključiti vojsci stranih investitora koji nisu od krvi i mesa, nego su duhovi podnebesja, oni su stvarni vlasnici Kluba i stvarno su ljudima stranci i neprijatelji.

Šetebandjerizam ne prolazi, još malo i ne će više biti vremena mjenjati bandire.

Zato se na vrijeme stavimo pod Hristov stijeg.

Investicijama i transvesticijama dolazi kraj.

P.S.

O.Heers o zabludama eklesiologije RKC nakon drugog vatikanskog koncila.

I nešto sasvim drugo - kako električno polje utječe na stvaranje "živih struktura".

Dakle da bi nano čestice stvarale "žive" strukture potrebno je imati umjetno EM zračenje. Kojeg već imamo svuda oko nas skoro već stoljeće i pol, a sad se sve više intezivira s novim tehnologijama bežičnih mreža.

Nano čestice? Možda ih dobijemo s "neba" preko "spriječavanja klimatskih promjena" jer znamo za chemtrailse, možda ćemo ih dobiti s cijepivima, možda ih dobijamo i preko kovid testova.

Gdje su luditi kad ih najviše trebamo?

I ovaj travanj je jedan od najhladnijih, kao da nam Bog poručuje - u kakve ste to klimatske promjene zagrijavanja ravne ploče povjerovali!?

Sve to rade da se nametnu kao jedini koji mogu spasiti čovječanstvo, stvaraju i izmišljaju problem kako bi pripremili put Antihristu, nešto kao antipodi svetom Ivanu Krstitelju.

Znanstvenike treba cijeniti kao vračeve i one koji prizivaju zloduhe.

Da bi nas zaštitili od bolesti koje je donijela industrijska revolucija kojoj su kumovali, sad nas uvode u nove i još opasnije industrijske revolucije u kojima ljudi-radnici postaju nepotrebni, i služe kao gojimi-stoka koja se prinosi oltaru zloduha.

Evo teksta nekog anonimnog komentatora (pretpostavljam da je iz Splita) koji govori o istom - znanstvenici u koje treba uključiti i umjetnike (najčešće filmske i tzv. pop umjetnosti) su moderni vračevi transhumanizma koji opsjednutost nazivaju normalnim stanjem:

Autizam ili novo obožavanje redikulizma

27/02/2021 od Fernando

Split 1968.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad porasteš?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji redikul na svijetu!“ (prim.prev.: u Splitu, onaj koji služi za ruganje)

Mama: „Mate brzo dođi, moraš mi napravit još jedno dite! Ovaj je otišao u onu stvar i triba ga toćat u Matejušku!“ (prim. Prev.: ugušit u moru govana)

Split 2021.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad budeš velik?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji autist na svijetu!“ (prim.prev.: stručnjak za kompjutere)

Mama: „Doktore, jeli možete mom malom Jeri dati duplu dozu cjepiva za Coronu, ka Boga vas molim?“

Počnimo od početka, ili kad je temu autisma po prvi put obradio naš veliki duhovni učitelj Hollywood.

1988. godine cijeli svijet je oduševljen filmon „Rain Man“ i glavnim glumcem Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi, koji za tu ulogu dobiva i Oscar-a. Ovo je bila premijera i otvorila je put do ove prestižne nagrade za mnoge buduće ekscentrike. Kao da je nakon toga postalo pravilo, što luđi to prije do Oscar-a. Ovaj film predstavlja po meni dolazak ideologije transhumanizma na svjetku pozornicu i njena popularizacija preko velikih zvona Hollywood-a, kao portala globalne podsvijesti. Preko simpatičnog lika jednog ograničeno-genijalnog autiste, ušli smo u eru diktature tehničkog transhumanizma, a da toga nismo bili ni svjesni.

Moja  averzija prema tom filmu se razvila se u averziju prema Dustin-u Hoffman-u kao glumcu, koja je ostala do današnjih dana. Taj tadašnji, čisto tjelesni osjećaj, sam držao u tajnosti, jer tko se smio usprotiviti javnom mijenju i onim starijih borcima (likova), koji su ga obožavali. Tako je taj film postao inicijacija svjetske javnosti u stanje bića u kojem smo tolerantni i sažaljivi prema budućoj, dobro isplaniranoj pandemiji autizma, koja će eksponencijalno početi rasti u godinama koje dolaze. Sasvim „slučajno“,  počinje tada moda cijepljenja protiv svega i svačega, što je danas dovelo do desetorostruko većeg broja obaveznih „uboda“, od vremena „pokislog čovjeka“ do danas. Naravno da je suludo i pseudo-znanstveno vući paralele između porasta broja cjepiva po glavi stanovnika s porastom broja autista u modernom društvu. Jedna takva studija bi mogla postati i znanstvena, ukolio bi je sponzorirala jedna tvornica cjepiva. Ipak nijednoj od njih nije ta suluda ideja pala na pamet. Pa nitko zdrave pameti nije toliko blesav da sam sebe „upuca u koljeno“, kao bi odmilja rekli razumni i efikasni germani.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Danas je to dobra vijest za „napredne“ roditelje kojima je dijete postalo autistično ili koji su jednog jutra ustanovili da iamju novo, drugačije dijete u tijelu djeteta koji poznaju. Naravno, sve to nema nikakve veze sa prethodnim cijepljenjem. Pa tko se uostalom nebi razveselio da mu dijete odjednom postane „mali profesor“. Takvi roditelji vjerovatno niti ne žele da im njihov „mali genialac“ sutra odjednom postane obično dijete i vrati se igri sa svojim vršnjacima u onoj rupi sa pijeskom na dječjem igralištu. Naravno, ima tu i onih manje sretnih roditelja, koji su svojom krivicom napravili dijete koje nije uspjelo postati  hiperinteligentni autist, već onaj povučeni, zatvoreni, retardirani. Što reći na to? Sami su krivi, jer nisu napravili dijete kako Bog zapovjeda. Ali i u tom slučaju nas ideologijreformacije društva ne napušta. Ona tim roditeljima na mio način ukazuje na izazov i priliku za vlastiti duhovni rast koji im je ta situacija donijela. Kroz brigu o tom djetetu, koje nije u stanju samostalno odrastati, njegovi roditelji imaju jedinstvenu šansu da preko prihvaćanja i majstorskog ovladavanja novonastalih okolnosti postanu još bolji, oni super-roditelji.  Ima li većeg izazova za roditelja, nego da napusti svoj posao, svoj životni poziv, svoju karijeru i posveti se brizi oko svog autističnog djeteta u bezizlaznoj situaciji? Sjetimo se šta je radikalna desnica radila sa „nenormalnom djecom“ prije malo više od pola stoljeća. Jedan takav doktor je poslije svoje „prve karijere“ čak dobio i nobelovu nagradu, prekvalificiravši se na istraživanje životinja, nakon što je „toćavanje netalentirane dice u Matejušku“, postalo društveno neprihvaćeno.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Sve je izlječivo, kaže intuicija živog čovjeka. Znanosti nije ni stalo da se autizam, kao ni sve ostale teške bolesti  (poput kardiovaskularnih bolesti i raka) iskorijene. Znanost pokušava samo na sociološkom, dakle pseudoznanstvenom nivou, učiniti autizam sastavnim dijelom društvene zajednice i objasniti ga kao novu-normalnost i novu budućnost našeg društva.

Što reći o nastojanjima onih roditelja koji se nisu pomirili sa novom-nenormalnošću u svojoj porodici i na sve strane traže lijek i povratak u normalu zdravlja? Ti nevjernici, ignoranti i heretici! Ipak oni koji su  u tome uspjeli, moraju se skrivati od profesionalnih zastrašivača, pa razmjenjuju i dalje šire svoja iskustva preko zatvorenih FB grupa. Ima li veće radosti za jednog roditelja, kad im se oteto ili nestalo dijete vrati kući? Kao i proces oboljevanja, tako se i izlječenje od autizma navodno događa doslovno preko noći. Normalno dijete zaspi i ujutro se probudi neko novo nenormalno biće, neka nova svijest. Bolesno dijete zaspi i ujutro se probudi zdravo, normalno dijete, kao da je sve to vrijeme bilo u komi. Autizam jako podsjeća na poremećaj opsjednutost, gdje se svijest djeteta izgurava i nadomješta drugom. Najspektakularniji je trenutak tjelesnog čišćenja, koji prethodi buđenju tj. povratku u normalu. Pritom roditelji izvještavaju o crvolikim parazitima, koji bivaju izbačeni tokom izbacivanja izmeta.

Na ovom mjestu se krug opet zatvara i autizam postaje aktualan i u ovo doba corona terora. Naime iste tvari, koji se ne smiju nazvati lijekom (jer stvarno liječe), „pomažu“ i kod cov-19 kao i kod autizma i malarije. Trezven čovjek si odmah postavlja logično pitanje: nemamo li u oba slučaja zapravo problem sa parazitima, koji se na neki način ubacuju u tijelo, bilo putem injekcija, zagađene vode, zraka, hrane ili nekim drugim putem? Nije li sumljivo da su upravo povučeni iz prodaje, zabranjeni ili proglašeni štetnim, svi oni lijekovi koji nas uspješno rješavaju parazita. Oni su redom vrlo jeftini, a neki se i sami daju napraviti jednostavnim postupkom. Jedan od takvih preparata je opisan i na ovom portalu i potvrde o njegovoj efikasnosti u borbi protiv parazita i cov-19 polako postaju legendarne (Bolivija je smanjila cov-19 smrtnost za 90%). Kako netko nepodoban nebi otkrio da se dogodilo jedno neznanstveno ozdravljenje, nešto đavolje, nešto krajnje heretično, najbolje je da se de-autizirana djeca čuvaju u kućnoj karanteni, dok ne nauče glumiti autizam u javnim prostorima.

Do konca godine najvjerojatnije se ukida papirnati novac, postojati će samo digitalni, magloviti, onaj u strojevima koji barataju s nulama i jedinicama. To znači da će vam Mreža moći jednostavno skinuti novac s računa jer ste politički nekorektni, jer ste zabilježeni da ste čitali ovaj blog.

I još jedan začin za kraj - digitalni novac će imati vijek trajanja.

Dobit ćete opći "zajamčeni" dohodak više manje iznos koji će valorizirati vašu odanost "novom normalnom", a što preostane morat će se potrošiti u predviđenom roku.

Vidi tih njih, oni bi htjeli štedjeti! I za što, sigurno da se provede neka kontrarevolucionarna aktivnost.

Nema majčin sine, sve što si dobio za mjesec trebaš to potrošiti u istom mjesecu.

I tako završava bajka o pozitivnom utjecaju znanosti i tehnologije na korist ljudskog roda.

Odgovor duhovnika na "cepanje"

 Poslušajte.

Koliko mi se čini, Televizija Hram, koja je nekako došla do privatnog odgovora neimenovanog jeromonaha na privatno pismo neimenovanog vjernika SPC, je poluslužbena internetska TV SPC.

Teološka komisija RKC u Hrvatskoj, prije početka globalne akcije "cepanja" protiv neotkrivenog virusa plandemije, objavila je rimokatolicima da su cijepiva "košer" s obzirom da su napravljena i od tkiva abortiranog djeteta.

Neimenovani jeromonah i duhovnik, svojem čedu je odgovorio isto.

Samo mudrije uz mnoge "ako", ali u cjelini to je zeleno svjetlo za "vakcinisanje".

SPC je ostala time pokrivena da može poslije reći - mi nismo podržavali "cepanje", mi ni ne znamo tko je taj neimenovani duhovnik bio, a da smo znali ne bismo mu dozvolili da to pismo objavi niti da na njega tako odgovori.

Kao "matorog" to me podsjeća na 80-te godine prošlog stoljeća kad su se u Srbiji vodile bitke između partijskih struktura (a pobijedila je Miloševićeva odnosno SANU koja je značila rušenje ustavnog poretka Jugoslavije ukidanjem autonomije Kosova i Vojvodine), a preko anonimnih pisama i pseudohumorističkih i pseudonimskih tekstova u nekim srpskim novinama i tjednicima.

Kod nas u Hrvatskoj niti političari niti biskupi nemaju toliko mašte i umješnosti prikrivanja. 

A sad o samom pismu i odgovoru duhovnika.

Duhovnik, kakav je već benigan i dobronamjeran, daje nam do znanja da mu takvo pitanje postavlja neuk i nepismen čovjek koji se lažno predstavlja da je medicinske struke.

Te ne zna koje se riječi pišu odvojeno, stavlja razmak prije točke umjesto poslije i što onda očekivati od takvog liječnika nego glupa pitanja koja sumnjaju u dobronamjenost svjetske elite koja nam samo želi dobro zdravlje i dug život putem zatvaranja, nošenja maski, državnog terora i cepanja.

Pitanje glasi otprilike - znamo da je cjepivo sastavljeno i od tkiva dobijenog čedomorstvom, radi li se onda  tu o kanibalizmu i je li dozvoljeno uzimati cijepivo koje će mjenjati genetsku strukturu čovjeka.

Onda slijedi odgovor koji ima uvod "ja sam smjeran i neupućeni monah", ali nema ničeg problematičnog u cepanju.

Jer ako i je cijepivo dobijeno čedomorstvom, to ubijeno dijete dobit će velike blagodati i nagrade od Boga budući je svojim mesom doprinijelo dobru cijelog čovječanstva koje će tako ozdraviti od plandemije koju je sam čovjek izazvao svojom štetnom tehnologijom koja ga otuđuju od Boga, drugog čovjeka i prirode.

Dijete ubijeno u utrobi svoje majke čini dobro djelo omogućujući čovječanstvu da nastavi s korištenjem demonske tehnologije uklanjajući štetne posljedice iste.

Možemo onda reći da i žrtve kanibala rade posthumno dobro djelo jer su utažile glad onih koji su ih pojeli.

Time je odgovoreno na prvi dio pitanja.

Iako je ostao visjeti u zraku upitnik oko pošasti autoimunih bolesti koje baš imaju veze sa ljudožderstvom, kao što je evidentno da su krave poludjele (kravlje ludilo je smrtonosna bolest) pred desetak godina kad ih se je hranilo s kravljim ostacima.

I da se ne bi takva pitanja više postavljala duhovnik odgovora - ako nastavite sumnjati u "cepanje" biti ćete isti kao i jehovi svjedoci koji ne žele primiti ljudsku krv.

Drugim riječima bit ćete anatemizirani kao što su anatemizirani heretici. Vaša hereza je nevjerovanje dobronamjernosti medicine i svjetskih vladara.

Apropos genetskih manipulacija duhovnik odgovara urbi et orbi, iako je to trebao pročitati samo nepismeni liječnik, - to je isto kao kad se pije bilo koji lijek koji mjenja neke druge organske molekule.  

Nisi se bunio dok si uzimao aspirin, što se onda buniš na cijepivo licemjeru nepismeni, sve je to medicina i ona je uvijek za naše dobro.

I nemoj mi više dosađivati s takvim pismima, nego te kao nepismenog liječnika upućujem da nađeš stvarne dokaze o štetnosti cijepiva i da o tome raspraviš s ostalim liječnicima, a ne meni smjernom monahu dodijavati i dosađivati s tim glupim pitanjima.

Sad ću objaviti "celom svetu" tvoje pismo da svi vide kako si bijedan i nepismen čovjek.

Cepaj dalje ...

 

P.S.

Odličan tekst o neizbježnoj smrti hedonističkog društva.

Čuo sam otprilike ovakvo opravdanje trenutnih ili budućih socijalnih slučajeva staraca koji umiru nedostojno čovjeka:

"Volim svoju djecu i kakav bih to bio roditelj koji traži svoju djecu da budu kraj njih u starosti, da se osobno brinu o njima. Zar sam ih rodio da bih imao koristi od njih u starosti?"

E budalo sijedih vlasi koja još nema pameti, pa tvoja djeca koja su otišla na zapad biti će još veći jadnici od tebe kad dođu u tvoje godine, a možda su već i sada.

Prepustio si ih đavolu jer ih nisi odgojio u duhu tradicije, jer si vjerovao u svjetlu budućnost koja će zasjati kad se oslobodiš 'okova tradicije' (obično su takvi starci i jugotitoistički nostalgičari i zapanjujuće prihvaćaju sve duhovne otrove što im masmediji daju, nije neobično da takvi podržavaju sodomitsku i NWO agendu više nego mlađi naraštaji, da su prvi u redovima za cijepljenje) i sad si sam sebe uvjerio da se u svojem jadu žrtvuješ za dobro svoje hedonističke djece kojoj si dao blagoslov da te izdaju i napuste iako ga nisu niti tražili od  tebe, jer ni ti nisi u ničem tražio blagoslov svojih roditelja kad si smjelo zakoračio u moderno doba.

Starcima treba pomoć, najprije bi djeca trebala doći pameti i pomoći, a onda pomoć im drugi ako djeca zakažu u onom što im Bog i tradicija zapovijeda.

Trebaju im pomoć oni koji još osjećaju duh solidarnosti i kršćanske brige o bližnjem, ali prije toga, prije nego što im demencija pojede posljednje tragove pameti, starci bi trebali vidjeti gdje su pogriješili i pokajati se zbog toga, jer još malo dolaze pred Suca čije su zapovijedi kršili.

I ako je moguće reći svojoj djeci istinu koju nisu cijeli svoj život tražili ili su je tražili tamo gdje je nema, pa je nisu ni našli.

A sad objašnjenje kako sam došao do glazbe bugarske skupine "Isihija" čiji uradci se nalaze gore na poveznici.

Isihija u pravoslavlju znači tihovanje, molitva tišine u kojoj se šutnjom i tišinom osluškuje Boga i prepušta Mu se vođenje tako da si hesihast može reći sa sv.Pavlom - ne živim više ja, nego Hrist u meni.

To je vrhunac molitve i kršćanskog života.

Došao sam preko jednog pravoslavnog Bugara iz Makedonije, koji se je rodio u Njemačkoj, bavio se borilačkim sportovima, body buildingom, veganstvom, raznim new age religijima i pratećom psihodelijom, ali i onim tradicionalnijim religijama da bi se na kraju vratio tamo odkud je krenuo, jer se je kao dijete krstio u Makedoniji.

Pogledajte kako svježi konvertit govori o isihiji (zato je pretpostavljam i imao poveznicu na istoimenu bugarsku skupinu):

Vrlo je zanimljiv i po tome što je tražeći istinu došao do zaključka kako je njemu i "Slavenima" u Makedoniji nametnut makedonski identitet što je povjesna besmislica budući Slaveni u toj povijesnoj regiji ni ne govore helenski jezik izvornih Makedonaca.

To je učinjeno u najprije velesrpskoj (od drugog balkanskog rata pa nadalje) i kasnije jugokomunističkoj verziji (jer je J.B.Tito prestao s nasilnim posrbljivanjem, a započeo sa stvaranjem makedonskog naroda) kako bi se izbrisalo povjesno pamćenje i bugarski identitet tog stanovništva (svako objektivan može naći povijesne turske i ine izvore prema kojima su Bugari najveća etnička zajednica u Makedoniji, drugih Slavena ni nije bilo u tim popisima) i tako to područje držalo pod kontrolom.

O tome ću možda otvoriti posebnu temu, jer Bobby govori i o Crnoj ruki odnosno velesrpstvu koje je jednako zlo učinilo i nama Hrvatima.

Tako da ću videa o tome eventualno priložiti pod drugom temom.

Sad još malo o "cepanju".

Pogledajte slijedeći video koji govori o povezanosti wifi tehnologije s plandemijom, te kako će vrlo vjerojatno nakon "cepanja" uslijediti masovno umiranje jer će se sadržaj cijepiva aktivirati s wifi mrežom.

Možda je to samo fantazija autora videa, a možda i nije.

U svakom slučaju znam da mi je tehnologija neprijatelj, ali i vladari ovog svijeta.

Zašto bih im vjerovao da se oni brinu za mene, za moje dobro?

Činjenica što nam pokušavaju zabraniti odlazak na svete Liturgije govori da su oni neprijatelji Gospoda Hrista, a onda time i svih kršćana.

Farizej u nama

Ovo je odlično predavanje jeromonaha Kosmasa iz Australije ne samo o našoj griješnosti, nego o našoj licemjernosti koja je prispodobiva farizejima (jer se umišljamo da smo pravednici, da smo za za svaku pohvalu zbog naših molitava i postova, da svi vide ili trebaju vidjeti kako smo pobožni i dobri i da smo daleko odmakli na putu svetosti).

Poslušajte i primjetite kako su nekad bile neusporedivo strože pokore nakon ispovijedi i kako su kazne podrazumijevale godine zabrane pričešćivanja i svakodnevne postove i brojne prostracije.

Zašto je tako nekad bilo strogo?

Zato što se je tada grijeh uzimao ozbiljno, ispovijednici nisu bili sadisti, nego su znali kako treba "na ljutu ranu ljuta trava". Inače se nikad čovjek ne oslobodi strasti jer nije nikad ni shvatio kako su mu one prepreka na putu svetosti i poboženja.

Svakako preporučam, ako znate engleski, pogledati brojna druga predavanja na tom situsu.

I sad jedan pogled na svježa zbivanja na Tiberu.

Jesmo li farizeji ako čitajući kršćanske oce i sv.Pismo vjerujemo da je Juda Iškariotski završio u vječnom Paklu iako još Suda Gospodnjeg na kraju vremena nije bilo (to znači da neki koji su sad u Podzemlju ne će na Sudu biti osuđeni na vječnu smrt u vječnom Paklu, ali neki hoće i među njima je Juda Iškariotski)?

Stvarno, ako bismo željeli da je Juda tako završio, onda bismo se mogli nazvati farizejima koji žele drugom zlo, u ovom slučaju Judi, da bismo se opravdali budući mislimo da smo bolji od njega te da ga našom željom osuđujemo jer glumimo pravednika, nekog tko je bolji od Jude.

Ali svaki put kad prekršimo Božje zapovijedi, ne samo kad činimo ono što nam je Gospod zabranio, nego i ne činimo ono što bismo trebali (grijeh propusta), nalik smo Judi.

Rekli smo Mu da je naš Gospod, što znači da smo Mu rekli da je naš gospodar i mi Njegove sluge, i onda smo svojim mislima, djelima, riječima to opovrgli i izdali.

Ako se i pokajemo, ne znači da smo bolji od Jude, jer se je i on pokajao (što doslovno piše u Evanđelju), ali nije vjerovao u Božje milosrđe te je pao u demonski očaj.

Demoni imaju klasičnu taktiku - najprije nas uvjeravaju (znamo da nam mogu ubacivati u um misli ili slike i da se moramo daleko odmaknuti u svetosti da to više ne mogu) da nešto nije grijeh, ili da je laki grijeh kojeg će nam Bog brzo i lako oprostiti, a nakon što ga počinimo onda nas kao i Judu uvjeravaju da je to strašni grijeh kojeg Bog ne će nikad oprostiti i nerijetko onda uvjeravaju svoje žrtve da im je najbolje da se ubiju.

Moramo učiniti ono što Juda nije da ga ne bismo slijedili na putu prema Paklu.

Moramo reći Gospodu od srca da nam je žao (što pretpostavlja našu vjeru u Božje milosrđe iza koje slijedi ponizno i pokorničko obraćanje Bogu), nakon toga ustima kažemo isto pred svećenikom na ispovijedi, i da se ne ćemo protiviti ma kako bila velika kazna s kojom će nas Gospod preko ili mimo Crkve (to se događa u modernim vremenima kad ispovijednici ne daju adekvatne kazne) pedagoški odučiti od griješne navike i ropstva strastima.

Da, pokajati se nije dovoljno, potrebno je osim pokajanja čvrsto odlučiti ne više griješiti i tražiti oproštaj od Boga i započeti žestoku borbu protiv grijeha i strasti (u tom cilju uvelike pomažu postovi i molitve, ustvari bez istih se ne može pobijediti u toj borbi).

Juda se je pokajao, vratio i bacio srebrenike Sinedriju, ali umjesto tom vijeću trebao se je vratiti Gospodu kao što je to učinio sv.Petar nakon izdaje.

Ako činimo stalno jedne te iste grijehe i mrzimo sami sebe i kajemo se što padamo u grijeh, možda smo očajni pa razmišljamo o samoubojstvu kojeg je počinio Juda, to nije dovoljno i to nam nikakvo dobro ne će učiniti dok se srcem ne obratimo Gospodu i tražimo u suzama oproštaj i pomoć u izliječenju naše bolesne duše.

I ne budimo dakako super farizeji poput Bergoglia i ostalih modernih teologa koji glume milosrđe veće od Božjeg, koji misle da su milosrdniji od Njega.

Jer kad bi Bog i oprostio Judi Iškariotskom bez da Ga je ovaj zamolio za oproštaj, bez da Mu se je ispovijedio, to ništa ne bi promijenilo u srcu Jude u kojem se je nepovratno, zato što je to bilo dragovoljno, uselio demon.

Na toliko mjesta u Evanđelju stoji da Hristos nije mogao učiniti čudo jer ljudi nisu imali vjere.

Tako nije mogao pomoći Judi iako ga je nazvao prijateljem dok Mu je Juda dao poljubac izdaje, iako je žarko želio da se Juda obrati i vrati u dvanaestoricu apostola*.

Ako ne vjerujemo da nas Gospod može izliječiti (ne mora to dakako biti momentalno), a Juda u to nije vjerovao, onda ćemo završiti kao i on, jer Bog nikog na silu ne može i ne će izliječiti.

Ne dao Bog da tako bude, priznajmo Hristu da smo griješnici, priznajmo Mu da smo najveći griješnici i da ne gledamo na tuđe grijehe i ne osuđujemo druge griješnike, nego od Njega oproštaj, milosrđe i pomoć ištimo.

Obratimo se i Bogorodici u svojoj nemoći, Ona će nam najbolje pomoći da naša molitva dostojno dođe do Gospoda Hrista.

* Autor videa koji je pobožni rimokatolik je nehotimično i implicitno priznao u videu kako je papizam zabluda. 

Budući je naveo, u cilju dokaza kako je stvarno Juda bio "bolje bi mu bilo da se nije ni rodio", da se je jedino nakon Judinog samoubojstva birao Judin naslijednik, dok se za ostale apostole nije birao nasljednik, nego je svaki apostol imao mnoge nasljednike-biskupe za svojeg života.

Da je postojala dužnost nadapostola koju je tobož imao sv.Petar, onda je trebalo i nakon Petrove smrti nekog biskupa staviti na to nadapostolsko mjesto (što u RKC nazivaju uredom sv.Petra ili Svetom stolicom).

Međutim znamo da je sv.Petar najprije rukopoložio biskupa Antiohije, kasnije neki kažu i Aleksandrije, i Rima (to što je sv.Petar mučenički umro u Rimu nije dokaz da je tamo rukopoložio prvog rimskog biskupa, i znamo da je sv.Pavao napisao poslanicu Rimljanima, a ne sv.Petar te isto znamo da nikad nisu biskupi pisali poslanice vjernicima tuđe biskupije niti su apostoli pisali poslanice biskupijama koje nisu osnovali), i nikog nije rukopoložio kao svog posebnog nasljednika, niti su ostali apostoli ili biskupi, kao u slučaju Jude Iškariotskog, birali Petrovog nasljednika nakon Petrove smrti.

U komentarima videa čitamo kako veliko razočaranje, pa čak i duševnu bol, proživljavaju pobožni rimokatolici kad vide takvo odstupništvo kod onog za kojeg vjeruju da je nezabludivi Hristov zamjenik to jest stijena na kojoj njihova Crkva počiva.

A potrebno je samo malo poniznosti ili što bi rekli pravoslavni Srbi smjernosti, za prekinuti tu jalovu patnju.

Samo malo istine da im dosad nije objavljena Istina, da im nije objavljeno kako stijena Crkve, na grčkom petra, nije Petar, na grčkom Petros - kamen**, nego je to sam Gospod Hristos odnosno vjera koju je izrekao Petar - ti si Mesija-Hristos, Sin Boga živoga.

** Ova činjenica ukazuje da su najvjerojatnije Isus i apostoli međusobno govorili i grčki, jer samo u grčkom jeziku je ova igra riječi Petros-petra i poznato je da je u to vrijeme u Galileji bilo mnogo Grka (to su bili i vlasnici onog krda svinja u koje je Gospod potjerao demone, jer židovi nisu imali svinje) za razliku od Judeje te da je Gospod citirao Septuagintu koja je Biblija na grčkom te da su i Evanđelja napisana na grčkom, da je i sv.Pavao pisao poslanicu Rimljanima na grčkom jeziku, da je i sveta Liturgija u Rimu tada bila na grčkom jeziku.

K tome svi ekumenski sabori Crkve su bili na grčkom jeziku, i riječ Hristos je grčka riječ, jednostavno grčki jezik je jezik Crkve (a ne latinski).

P.S. Brat Augustin, židovski konvertit Michael Witcoff, završio je s predstavljanjme knjige "Two Paths, Orthodoxy & Catholicism" Michaela Waltona, također konvertita ali s rimokatolištva.

Ponovno preporučam rimokatolicima da pogledaju to predstavljanje ili još bolje da kupe navedenu knjigu.

U istoj su povijesne činjenice koje oni ne znaju, barem se nadam da ne znaju, jer ako znaju onda su svjesno išli na stranu oca laži.

Roosh je objavio duuugi video, ali po običaju isplati se pogledati ga.

I sad nešto neobičnije - dokaz kako ne smijemo vjerovati uvijek svojim očima:

U pravilu ljudi najprije vjeruju svojim očima (osim ako nisu slijepi).

Međutim, naše oči mogu bti lako zavedene, to dokazuju dva gornja videa.

Dolazi vrijeme najvećih obmana koje su prorečene, i najvjerojatnije one će se temeljiti na optičkim iluzijima.

Jer ne borimo se kako kaže sv.Pavao, protiv krvi i mesa, nego protiv zloduha podnebesja (to je područje od Zemljine površine do nebeskog svoda) koji su superiorni nam inteligencijom i snagom (kažu kršćanski oci da svaki anđeo može svladati cjelokupno čovječanstvo svojom snagom).

Ako ne budemo molitvom i svetim tajnama povezani s Gospodom Hristom, lako ćemo biti od zloduha i njihovih zemaljskih slugu obmanjeni i nadvladani. 

Pentagon je objavio kako je napravio mikročip koji se stavlja ispod kože za detektiranje tzv. virusa plandemije.

O tome možete pročitati ovdje .

Mikročip je testiran na vojnicima.

Sad se čeka na testiranje nekoliko milijarda civila.

Očekujem da će najprije pohrliti s čipiranjem oni koji službeno putuju izvan država, to će uskoro biti obveza.

Onda turisti, onda oni koji žive od turista.

Ima li još netko tko je stanovnik RH kojeg nisam spomenuo?

Vidimo se u katakombama.