Politika viceva i vječnost bez viceva

Ujutro pojavi se Sunce na istoku i drug Brežnjev (koji ne znaju, to je bio predsjednik SSSR) izađe iz svoje vile i kaže:
"Dobro jutro druže Sunce!"
Sunce odgovori: "Dobro jutro druže Brežnjev!"
U podne Sunce je u zenitu i Brežnjev opet izađe iz vile te ga pozdravi:
"Dobar dan druže Sunce!"
Sunce odgovori: "Dobar dan druže Brežnjev!"
Podvečer Brežnjev opet izađe iz vile:
"Dobra večer druže Sunce!"
Sunce ga opsuje i kaže:
"Tko te šiša budalo komunistička, ja sam sad na zapadu!"

Jeste li svjesni da su mnogi ovakvi vicevi koji su izrugivali komunizam i komuniste bili napisani od strane vanjske američke obavještajne službe CIA-e?
CIA je nedavno deklasificirala jedan dokument s političkim vicevima.
Možete ga pročitati ovdje .
Moguće da je onaj morbidni vic koji je Mesić pričao o Tuđmanu i Miloševiću došao iz iste kuhinje, jer se je CIA odnosno politika SAD koja je nekad izmišljala viceve protiv komunizma, 90-tih godina prošlog stoljeća okrenula protiv nacionalista kao smetnje ostvarivanju globalizma.
Bivši komunisti odjednom su im postali prijateljski liberali, a disidenti komunizma postali neprijateljima. 
Što se možda, možda promijeni s Trumpom.
Potka ovog teksta je kako je riječ najmoćnija. 
Jer je Bog Riječ.
Ali i ljudska izgovorena ili napisana riječ je moćnija često od oružja.
Riječ označava ideju, a ideja je moćnija uvijek od materije.
Tako su politički vicevi bili moćniji od nuklearnih raketa, jer ako je baćuška Ivan trebao pritisnuti gumb za lansiranje rakete, a istovremeno je i 'žrtvom' političkih viceva, možda i ne će pritisnuti gumb.
Ideje se šire i preko kulture, odnosno umjetnosti.
Ne postoji umjetnost koja nema iza sebe neku ideju odnosno riječ.
Sredstva javnog priopćavanja su klasično mjesto odakle se šire ideje.
I ovaj moj tekst i blog širi ideje koje su veće od mene i ja se nadam da su u skladu s Riječi odnosno s Istinom. Inače jao si ga meni.
Neprijatelji Istine odavno su shvatili moć riječi te u skoro cijelom svijetu su mediji prevladavajuće ljevičarski, isto tako i sveučilišta, školstvo, državni instituti, državni muzeji, državna i ina kazališta i državna uprava.
Ipak, tehnologija elektromagnetizma koja je veličanstveni dar Pakla čovječanstvu, imala je 'neželjenu' nuspojavu da su ljudi počeli više vjerovati običnim ljudima koji pišu tekstove na internetu nego klasičnim tiskanim ili TV medijima u vlasništvu bogataša. 
Bez te promjene D.Trump ne bi pobijedio na izborima.
Međutim, moramo istaknuti kako ne postoji pravo na iznošenje laži.
Ili u stilu početka ovog teksta, ne postoji pravo pričanja viceva koji će se rugati Riječi, odnosno istini, pravdi, milosrđu, dobroti.
U Paklu se demoni ne smiju vicevima, pa niti svojim vicevima koje su šapnuli na uho nekim ljudima na Zemlji.
Uvodni vic o Brežnjevu i Suncu bio je smiješniji dok je Brežnjev bio živ nego sada.
Mnogi vicevi kojima sam se nekad smijao više mi nisu smiješni (pogotovo oni sa seksualnim aluzijama). 
Ali ne vjerujem niti da se anđeli i sveci u Nebu smiju vicevima niti ih pričaju.
Vicevi su zemaljski način da se čovjek nečemu, a još češće nekomu izruguje, a to je pogotovo privlačno ako je taj kome se izruguje moćan i prijeteći. 
U Paklu nitko ne želi pričati viceve jer nitko se ne želi rugati sam sebi znajući istovremeno da bi bila najveća glupost rugati se svecima, anđelima ili Bogu koji su u blaženstvu, a oni u mukama.
U Raju vlada blaženstvo, a onaj tko je blažen taj ni ne pomišlja da bi se nekom rugao.
Ipak Riječ nikad ne prestaje. Ona je božanstvena i po slušanju Riječi očituje se blaženstvo nebeskih dvorjana koji klikću vječno od radosti i tako nadopunjuju Harmoniju.
Riječ je ljubav. Zato u Paklu vlada muk bez riječi (jer škrgut zubiju nije riječ).
Pripremimo se dakle dobro i temeljito za 'vrijeme' bez viceva.
Vječnost je bez viceva. 
A vicevi mi već i sada ne nedostaju.