Matematika i vječnost

Sigurno vam je poznato kako matematika uključuje u sebi infinitezimalni račun.
To jest račun koji uključuje u sebi pojam beskonačnosti.
Tu granu matematike otkrili su istovremeno Leibnitz i Newton, te je infinitezimalni račun postao motorna snaga industrijske revolucije i prateće filozofije prosvjetiteljstva koju možemo i trebamo nazivati nihilizmom.
Tako se je završio put koji je započeo s beskonačnošću u sferi materijalnog svijeta, a završio u duhovnom ništavilu, od beskonačnosti do nule.
Kojeg malo tko može negirati, ostalo je samo vjernicima u napredak vjerovati kako ipak svijet nije konačan, kako materijalni svijet nema granica.
Otuda alergijska reakcija na samu pomisao da Zemlja nije lopta te da čovjek dok je živ uz pomoć bilo kakve materijalne energije i tehnologije ne može probiti nebeski svod.
Moderni čovjek koji je prestao vjerovati u modernu i napredak i koji ne vjeruje više u ništa, ipak se želi držati za slamčicu beskonačnosti materijalnog svijeta.
Priznat će si da ne vjeruje više u ništa, da ga ništa ne može potaknuti da iskoči iz svakodnevne jadikovke ili dosade koju ubija ekranima, ali ne će napustiti ideju kako beskonačnost postoji u materijalnom svijetu.
Istina je suprotna.
U beskonačnosti nema matematike.
Matematika postoji zato što postoji ograničeni, nebeskonačni svijet, i zato što postoji pali čovjek, potomak Adamov, koji nastoji materijalnu stvarnost prebrojati, staviti u matematičke formule kako bi se mogao uzdignuti kao gospodar prirode.
Zanimljivo je pročitati u sv.Pismu kako je Bog zabranio Izraelcima da vrše popise stanovništva, te da je tu zabranu prekršio car David te je Bog zbog toga kaznio smrtnom bolešću izraelski narod.
Zašto?
Zar Bog mrzi matematiku-statistiku?
Daleko od toga, jer i sama matematika kao i logika sadržana je u nestvorenim Božjim energijama, čovjek ne može izmisliti matematiku (i prirodne zakone) nego ih može samo otkriti, dok su isti u Božjem umu (ali ne i oduvijek, jer Bog ih je stvorio kad je odlučio stvoriti svijet, tako ne smije se nipošto matematici davati osobine Božjih energija-djelovanja koju su vječne, poput ljubavi, blaženstva, slave, dobrote ...).
Razlog je u tome što se je David htio u ratovima pouzdati u brojnost Izraelaca (htio je znati s kojom vojskom može raspolagati), a ne više i samo u Boga nad vojskama.
I sad dolazimo do još jedne povijesne činjenice.
Matematika, kao i znanost općenito, prvenstveno se koristi i ima pobudu, kod onih koji je koriste ili sponzoriraju, imati vojnu ili bilo kakvu drugu moć nad drugim ljudima, biti tim drugim ljudima bog.
Mislim da ima malo ljudi koji ne znaju da su sva današnja 'čuda' elektronike i računalstva nastala najprije radi korištenja u ratu, a tek nakon izvjesnog vremena su puštena i u druge sektore društva.
I kao što vidimo, to nije donijelo blagodat društvu, nego smrt društva, od demografije pa do nihilizma u duhovnosti i filozofiji (ako se uopće nihilizam može smatrati dio 'ljubavi prema mudrosti').
Matematiku i znanost se stoga ne smije nipošto divinizirati kako su nekad činili pitagorejci ili kako su to pred nekoliko stoljeća radili nadobudni matematičari, filozofi i znanstvenici.
Bilo koje računske operacije ili ma kako složene diferencijalne jednadžbe ne će nam i ne mogu nam dati odgovor na najvažnija pitanja (a ne mogu nam dati niti na većinu fizikalnih u dovoljnoj preciznosti).
Štoviše, lažno pouzdanje u znanost (stvaranje novih hipoteza, zatim eksperimentiranje ne bi li se te hipoteze potvrdile, pa onda opet nove hipoteze ...), odvelo je čovjeka na krivi put i dalo mu je lažne hrabrosti da zaključi kako će jednog dana spoznati sve znanje svijeta i time postati bogom.
Također, to je omogućilo napredak tehnologije u smjeru kojeg vidimo i svjedočimo, kad se sve više uočava istina da je tehnologija stvorila bolesnog čovjeka, i fizički i duhovno bolesnog, kojeg čvrsto drži u svojim 'svemoćnim' kandžama.
Mišljenje mnogih je kako je zapad ulazeći u shizmu, zatim prihvaćajući aristotelizam u skolastici (a ne zaboravimo da je Aristotel bio realist, za razliku od Platona koji je vjerovao da je svijet ideja-formi stvaran - za kršćanske oce to je Logos-Slovo-Riječ Božja), odškrinuo vrata i moderne znanosti, i renesanse, i ateizma, i prosvjetiteljstva i konačno nihilizma koje je carstvo Antihrista. 
Vratimo se na početak.
Je li Adam znao za matematiku prije pada?
Ako pod time ne podrazumijevamo brojenje, i najprimitivnije računske operacije, onda možemo reći da Adam nije niti znao za matematiku, ali niti mu je bila potrebna.
A imao je sve što može imati netko tko nije Bog, jer mu je Bog dao vlast nad materijalnim stvorenjem i k tome Adamu nije ništa nedostajalo da bi trebao mozgati kako će do toga doći.
Bila bi velika glupost pomisliti da je zbog toga Adam bio glup.
Jer matematika se rađa iz potrebe, iz nemoći, a ne iz velike pameti i mudrosti.
Štoviše, Adam bi bio glup kad bi otkrivao infinitezimalni račun matematike dok može izravno komunicirati sa pravom i jedinom beskonačnošću - sa Slovom (s drugom božanskom osobom).
I neka bilo koji matematičar ili onaj tko je svladao taj račun kaže - baš se osjećam blaženo od kad sam naučio matematiku.
Pravo znanje za kojim trebamo žuditi ne dobija se mozganjem niti umnim spekulacijama, nego se dobiva putem pokajanja, svladanja strasti i konačno obožanstvljenjem - to je jedini i pravi cilj čovjeka.
Matematičari samo umišljaju da mogu baratati s beskonačnošću.
Zato su i ponajbolji od njih završili u ludnici ('guglajte' o tome).
Ili kako netko reče - u ovom svijetu samo glupost je beskonačna, a to je u ovom slučaju vjera u moć matematike i znanosti.

Kao što reče arhimandrit dr. Nikodim Bogosavljević, u vječnosti nema matematike.
Matematika 'žudi' spoznati beskonačnost, dočim je beskonačnost-vječnost smrt matematike.
Matematika suicidalno žudi za svojim grobarom.
Nemojmo je slijediti (što činimo ako je diviniziramo, ako slijedimo modernu tehnološku civilizaciju koja se na njoj temelji).