Sekularizam je moderna ideja zapada (nastala u vrijeme 'prosvjetiteljstva', čitaj zamračenja) - o odvajanju države i Crkve.
Tako je samo izvana definirano, da se ne vidi njegova suština.
Iznutra, a što znači i praktično, sekularizam znači kontrolu države nad Crkvom (onda više nema Crkve izvana, onda je Ona samo u katakombama).
To zlo se danas pogotovo ogleda po pitanju plandemije gdje sekularne države jednostavno zapovijedaju Crkvi da prestane sa sv.Liturgijom ili davaju takve uvjete koje znače da svete Liturgije ne može biti (ako se pravila sekularne države poštuju).
Dakle od tog lažnog 'idealizma' odvajanja države i Crkve nije bilo niti onda ništa, kao niti danas.
To trebaju kršćani shvatiti kao datost, sekularna država nije im tu da im pomogne, nego da im odmogne na putu prema spasenju i oboženju.
I sad da vidimo kakve stavove oni koji tu istinu ne žele prihvatiti zauzimaju.
Prvi stav je ekumenizam, i s njim usko povezani globalizam.
Antihristovska ideja da su sve religije jednake i da vode do istog cilja, te da zato trebaju surađivati - to je hereza ekumenizma.
Ne treba posebno objašnjavati da su oni kršćani koji su zauzeli taj stav time zanijekali "vjerujem u jednu, svetu i katoličku (sabornu) Crkvu" s herezom "vjerujem u jednu, svetu i sabornu Crkvu koja će nastati kad njoj pripadnu sve religije na dobrobit cjelokupnog čovječanstva, humanizma ...".
Kvazikršćani ekumenističke hereze su vrli podupiratelji jedne svjetske i sekularne države (tu su najvidljivije figure modernih rimskih papa apostata).
Druga krajnost sekularizma je hereza etnofiletizma.
Kršćanin etnofiletist mrzi globalizam i utapanje svoje nacionalne države, gubitak njezine suverenosti u korist rastuće svjetske države (projekt EU je samo jedan stepenica prema tom antihristovskom cilju).
Ali u tome on ne staje, on u obrani od tog trenda počne obožavati svoj narod i nacionalnu državu, spreman je idealizirati i idolizirati svoj narod, pa i lagati i raditi druge zločine ako smatra da je korisno za svog boga-idola narod i nacionalnu sekularnu državu.
To je kako napisah, drugo lice iste pokvarene monete, s jedne strane je ekumenizam-globalizam, a s druge je etnofiletizam-nacionalizam-šovinizam.
Tko god pokušava te dvije hereze pomiriti s kršćanstvom čini ne samo Sizifov posao, nego sebe zatvara za Božju blagodat (jer je otpadnik od Crkve zbog prihvaćanja hereza) i tako je na putu vječne propasti.
Ovu poruku, samo puno bolje izrečenu izjavio je cijenjeni o.Peter Heers u dolje navedenom razgovoru.
Razgovor započinje od 26.min.
Nadalje govori o zabludama zapada, protestantizma i RKC, dotiče se i istinskih pravoslavaca kojima sam nekad pripadao.
Na kraju razgovora je ovo o čemu sam pisao.
Otac to ilustrira u slučaju grčkih pravoslavaca.
Dakle, nitko od nas nije imun na sirenski zov sekularizma, bilo ekumenizma, bilo etnofiletizma, stoga neka nam Gospod podari blagodat svoju s kojom ćemo nadjačati sotonski zov tih pogibelji!
P.S. Dodajem ovaj tekst kako bih podsjetio kršćane da i našu zabludjelu braću koja su prihvatila sekularizam, bilo u vidu ekumenizma ili u vidu etnofiletizma (ili bilo koju drugu herezu), ne mrzimo nego s ljubavlju i sa sućuti molimo Boga da im otvori oči (a Bog to nesumnjivo hoće, prije toga oni trebaju to željeti).
Također, želim i po ovom primjeru pokazati kako se protiv jedne zablude ne možemo boriti s drugom zabludom.
Protiv novog svjetskog poretka i jedne svjetske religije i države moramo svakako biti, jer svatko tko ima oči treba vidjeti da na kraju tog projekta stoji Antihrist.
Ali se tome ne možemo suprostaviti na kršćanski način ako prihvatimo etnofiletizam, ako zamjenimo svjetsku sekularnu državu s nacionalnom sekularnom državom. Ta država može formalno biti u nazivu pravoslavna, ali ne će imati plodove pravoslavlja pa ćemo je po plodovima poznati (to se moglo vidjeti na Balkanu kad su stvorene nove države nakon oslobođenja od Turaka, a koje su se ubrzo međusobno zaratile oko podjele teritorija).
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.