Istočni grijeh ili grijeh predaka

Naravno da se radi o istom.

I naravno da se ne radi o osobnom grijehu (osim Adama i Eve) nego naslijeđenom.

Jesu li imali Kain i Abel i ostala djeca njihova krivnju zbog grijeha roditelja?

Nisu, ali su nasljedili zle posljedice, razne strasti prema grijehu*.

I to od trenutka začeća, nemali broj kršćanskih otaca vjerovao je kako se istočni grijeh ili grijeh predaka prenosi spolnim putem.

Neki će reć danas, nije to istina, jer vidimo da se djeca mogu začeti i u epruveti bez spolnog čina.

Međutim kako se je došlo do muškog sjemena osim masturbacijom u tim slučajevima?

Što je pak onda s klonovima?

Prvo, ne znamo da li je igdje napravljen ljudski klon.

Ako jest, onda je klon naslijedio stanje svog 'originala', a to je opet griješno stanje.

Međutim, zašto ovo ponovno pišem, nisam li već mnogo puta o tome pisao?

Zato što se stalno ponavlja teza među svjetskim pravoslavcima kako je RKC izmislila teologiju istočnog grijeha dobivši je od 'zločestog' Augustina, dok je Pravoslavna Crkva imala teologiju 'grijeha predaka' po kojoj se tek rođena djeca ne moraju krstiti, nego ako umru idu odmah u Raj.

To je dakako laž koja je proizašla kod svjetskih pravoslavaca u 20.st. okupljenih najčešće oko pokojnog i vrlo utjecajnog teologa o.Romanidesa (Grka koji je živio u SAD i koji je imao mnoge sljedbenike).

Tako se događa da neofiti-konvertiti kao što sam ja, bivši rimokatolici, dobijaju lažnu utjehu koja je vrlo važna roditeljima čija su djeca umrla prije krštenja ili su pobačena**.

To možete pogledati u slijedećem videu u kojem nadobudni monah (možda je oženjeni svećenik) s neprikladnom kapom na glavi, konvertit od rimokatolištva, objašnjava kako ne postoji istočni grijeh nego je to izmišljotina RKC (usput moderna RKC zajedno sa svjetskim pravoslavcima je odbacila nauk o istočnom grijehu jer oni vjeruju da se mogu spasiti i odrasli nekrštenici, ne samo djeca koja se ne krste):

Predavanje o istočnom grijehu nasuprot grijehu predaka počinje oko devet i pol minuta.

Što ćemo s Davidovim pokajnički psalmom i stihom:

"U grijehu zače me mati moja"?

Hoćemo li reć da je njegova majka začela ga u preljubu premda znamo da je on bio legalni to jest pravi sin svog oca, muža njegove majke?

Ne možemo jer bi to bila laž i velika uvreda svetom proroku Davidu koji je predak Bogorodice i Hrista.

Hoćemo li reć da je David lagao ili pretjerivao u svom pokajanju pa si je pripisao nešto što ne postoji, nego je to bila poetska sloboda?

Ne ćemo, jer onda bismo mogli odbaciti 'pola Biblije' pod tim argumentom, što su uostalom učinili već modernisti.

Što ćemo pak s Hristovim riječima izrečenim Nikodimu, odnosno svim ljudima - "Tko se nanovo ne rodi od vode i duha (sveto krštenje i krizma-miropomazanje op. Emil) taj ne će ući u carstvo Nebesko"?

Volio bih čuti od onog monaha da to objasni.

Što ćemo onda sa svetom tajnom-sakramentom krštenja koji u sebi nužno sadržava egzorcizam?

Zašto se egzorcizam to jest istjerivanje đavola vrši nad djecom koja tobož nemaju nikakvu ljagu grijeha (predaka) pa niti Satan tobož nema vlasti nad njima?

Svjetski pravoslavci nisu svjesni (ili možda jesu što je još gore) kako negiranjem istočnog grijeha negiraju svetu tajnu krštenja.

Time negiraju i dogmu kako su kršćani udovi Hristovog tijela, a ud Hristovog tijela se postaje, odnosno ulazi se u Crkvu izvan koje nema spasenja, preko krštenja.

Zatim slijedeći argument kontra promicatelja 'grijeha predaka' tumačenog kao što tumače protestanti anabaptisti (koji ne krste djecu, premda je i to njihovo krštenje odraslih heretično i krivo).

Ako nerođena djeca idu u Raj, onda nikad više nije bilo svetaca nego u naše vrijeme kad je legaliziran pobačaj i kad se milijuni djece ubijaju u majčinoj utrobi gotovo sotonističkim ritualom.

Zar ne bi onda po tom krivom i heretičkom tumačenju istočnog grijeha koji tobož nije prepreka za carstvo Nebesko, svaki čovjek koji se neuspješno i beznadežno (što je grijeh, ne uzdati se u Boga i Njegovo milosrđe) bori protiv strasti mogao reći svojom majci - zašto me nisi pobacila pa bih sada bio u Raju, a ovako ću možda završiti u Paklu?

Evo međutim teksta jednog židovskog konvertita na Pravoslavlje (čija videa sam stavljao nemali broj puta na blog, ime mu je Michael Witcoff i imam jednu njegovu knjigu), koji je čini mi se nažalost i dalje u svjetskom pravoslavlju, i kojem je svetac zaštitnik sveti Augustin te piše knjigu baš u obrani Augustina i nauka o istočnom grijehu:

The Fathers, Canons and Councils are in complete unanimous harmony about the necessity of Holy Baptism to enter the Kingdom of God (with the notable exceptions of Martyrs and those who can be canonically Chrismated-only). 

Kršćanski oci, kanoni i koncili su u potpunoj harmoniji oko nužnosti svetog krštenja da bi se ušlo u carstvo Božje (postoji i krštenje krvlju).

There is not a single one who claimed that we are all born saved and do not lose that natural salvation until sinning at a later time.

Nema niti jednog (kršćanskog oca) koji je tvrdio da smo svi rođeni kao spašeni te da ne gubimo to prirodno spašenje dok ne učinimo prvi grijeh nakon toga.

There is not a single one who claimed that Baptism is just a nice thing to do for infants but has no bearing on their salvation. There is not a single one who claimed that “we are all born like Adam and Eve” and the Fall doesn’t affect our souls until we have our own personal fall.

Nema niti jednog kršćanskog oca koji je tvrdio da je krštenje samo nešto lijepo učiniti za djecu (krstitke kako se kaže u Zagrebu) te da nema veze s njihovim spasenjem. 

Nema niti jednog kršćanskog oca koji je tvrdio da smo svi rođeni kao Adam i Eva te da njihov pad nije utjecao na naše duše dok sami osobno ne padnemo u grijeh.

Saints did have different opinions on the mechanism by which original sin is transmitted from parents to their offspring, though 100% of them taught that it is essentially transmitted biologically. Some taught that a pure soul is infected by union with a body of flesh at the moment of conception. At least one taught that all souls derive from Adam the way all our bodies do and that’s how it’s transmitted. Most of them who spent any meaningful time on this topic agreed with St. Augustine that it’s through the lust involved in the procreative act.

Sveci su imali različita razmišljanja o mehanizmu-načinu po kojem se istočni grijeh prijenosi od roditelja djeci, premda se svi (100%) slažu kako se to suštinski događa biološki.

Neki su učili da se čista duša zarazi u dodiru s tijelom u trenutku začeća. Barem jedan je naučavao kako sve ljudske duše nakon Adama se prenose kao što se tijela prenose (to je traducianizam op. Emil).

Većina od njih (kršćanskih otaca) koji su proveli značajnije vrijeme razmatrajući ovo pitanje slažu se sa sv.Augustinom da se to događa preko spolne strasti tijekom začeća spolnim putem.

Many Fathers of the East and West used the word “guilt” to describe our pre-Baptism bond to the stain of original sin, though overwhelmingly they did not mean “personal guilt” (a few did mean this but they’re a minority).

Mnogi kršćanski oci istoka i zapada koristili su riječ "krivnja" kako bi opisali našu vezu prije krštenja s ljagom istočnog grijeha, premda većina od tih nije smatrala to osobnom krivnjom (mali broj od njih je to ipak smatrao).

Saints also had some variety of opinion on the fate of infants who pass to the next life without Holy Baptism. Almost without exception they taught that these souls do not enter the Kingdom of God but also do not suffer. There were one or two at the more extreme side of both ends, with a few teaching that they do indeed suffer in the afterlife and a few who *possibly* taught that God simply receives them but at a low degree of glory (I need to look more into these to make sure I’m understanding them correctly).

Sveci su također imali različita mišljenja o sudbini nekrštene djece nakon smrti. Skoro bez izuzetaka naučavali su da te duše ne ulaze u Božje carstvo ali i da ne pate. Postoje jedno ili dvoje ekstrema po tom pitanju, neki su smatrali da te dječje duše stvarno pate nakon smrti kao i neki da je moguće da ih Bog jednostavno primi ali sa manjim stupnjem slave.

In either case we have plenty of prayers and services for those who pass without Baptism and I personally believe that God will have mercy on the most innocent of us with no issue. If He had mercy on me, who devoted nearly a decade of my life to sinning as prolifically as I could, then it would be absurd for me to think He would have *less* mercy on an infant who had never sinned even once.

U svakom slučaju imamo mnoštvo molitvi i službi u Crkvi za one koji su umrli bez krštenja, i ja osobno vjerujem da će Bog imati milosrđa za najnevinije od nas.

Ako je imao milosti za mene, koji sam proveo desetljeća života griješeći obilno čim sam više mogao, onda bi mi bilo apsurdno misliti da će imati manje milosti djetetu koje nije nikad grijeha počinilo.

To što je napisao vrijedi i za mene griješnika.

Stanje duše u trenutku smrti je najvažnije za vječnost.

A stanje nije dobro ako je duša sklona grijehu, ako je rob strasti, ako je u vlasti demona.

Ne mora se niti počiniti grijeh u djelu da bi to bio grijeh (to valjda svi znamo).

Dovoljno je samo ga željeti i počiniti u mislima.

A stati pred Bogom mogu samo oni koji su čista srca, koji su možda u svom životu počinili grozna nedjela zbog kojih su robijali ili bili kažnjeni smrtnom kaznom, ali su ih pokajali i očistili svoje srce te više ne robuju Satani i strastima (kao desni razbojnik na Golgoti).

Nužnost za to je sveta tajna krštenja, i zato nitko tko se nije krstio ne može ući u carstvo Nebesko, niti mala djeca koja nisu još počinila osobni grijeh (a tko će to znat što je u njihovim srcima, sveti Augustin piše kako dojenče vrišti i negoduje kad njegova majka doji drugo dijete, a što je to nego egoizam i posljedica istočnog grijeha).

U prethodnim tekstovima sam navodio slučaj u jaslicama u Lovranu (ili negdje u blizini, zaboravio sam) pred nekoliko godina kad su mala djeca do krvi redom izjedala jednu drugu bebu kad su jedno vrijeme bili bez nadzora, pitanje je kako bi to na kraju završilo da nije prekinuto.

Zar su te bebe sa zubićima bili mali anđeli koji kad umru lete u Raj?

Trebalo bi prekinuti s tim lažima kako su ljudi inače dobri i sveti kad se začmu i rode kad to jednostavno negira sveto Pismo, kršćanski oci, kanoni, koncili, ali i sam ljudski život i iskustvo.

Ta laž je krenula od protestanata, a postala je općeprihvaćena u sekularnim društvima koji su izgubili svoje kršćanske korijene i koji su prihvatili ideju kako su ljudi prirodno dobri, samo ih društveni odnosi ili zločesta okolina i neznanje učini zlima.

Kako je RKC u 19.st. izgubila bitku za kontrolom zemaljske vlasti u društvu te je poražana od sekularne države, tako je u 20.st. promijenila (po tko zna koji put) svoju doktrinu, prihvatila sekularizam, modernizam što je onda uključivalo i odbacivanje nauka o istočnom grijehu.

Neki svjetski pravoslavci koji su prihvatili novi kalendar i koji su postali ekumenisti, ipak su htjeli pokazati da su oni u pravu, a ne po njima oduvijek truli zapad premda je zapad bio pravoslavan u prvom tisućljeću.

Tako su se uhvatili svetog Augustina kao tobož velikog heretika koji je bio veliki autoritet na zapadu, što bi značilo potvrdu kako zapad nije nikad bio pravoslavan.

Zato je o.Romanides napao nauk o istočnom grijehu kao veliku zabludu uz lažnu tvrdnju kako istok nije vjerovao u taj nauk, kao da je istok vjerovao pelagijanistički da nekrštena djeca idu u Raj.

M.Witcoff je gore prenio svoje istraživanje o stavu kršćanskih otaca po pitanju istočnog grijeha te je jasno kako je o.Romanides lagao o tome te da su mnogi svjetski pravoslavci prihvatili tu laž.

Istinski pravoslavci kojih čitam i koje čujem davno su prozrijeli te laži i svjesni su koliko zla je proizašlo iz istih laži.

Na koncu poruka, budite vrlo oprezni kad vas netko poučava o Pravoslavlju koje se tradicionalno oslanja na kršćanske oce, kanone i koncile.

To što vam isti govori trebalo bi biti potkrijepljeno s tekstovima svetaca (a ne modernih 'svetaca' svjetskog pravoslavlja).

* Zato što se tu radi o traducijanizmu o kojem sam dosta pisao na početku bloga. Novozačete duše djece stvaraju se od duša roditelja i zato preuzimaju stanje roditelja. Inače, ne bi bilo prave veze između roditelja i djece, bila bi samo tjelesna veza, djeca bi bila praktično kao novi Adami, čisti ali bez veze s roditeljima. I to bi stvarno bilo nepravedno i na tragu manihejstva-gnosticizma, čiste dječje duše ulaze u tijela i tako se onečišćavaju i postanu robovi strasti. 

** Dočim je prava i istinita utjeha kako ta djeca ne trpe muku u vječnosti i još važnije, da je Bog dopustio da umru prije rođenja ili prije krštenja zato što bi u suprotnom završili u Paklu.

Istočni grijeh se dogodio u Edenu, vjerojatno u nekadašnjoj Mesopotamiji, ili Kaldeji.

Abraham, otac vjere bio je Kaldejac.

Pa sada nešto povezano s time, vrsni muzičar iz Kaldeje, Raad Hakeem,  kršćanin iz Iraka, uveseljava jednu kaldejsku-kršćansku svadbu u SAD:

Ova svadba je bila u Australiji:

Svadba u Libanonu, muslimanska.

Ali arapski ples dabke je kod svih Arapa bez obzira na religiju.

Čerkeska svadba. Također svi kavkavski narodi bez obzira na religiju imaju slične plesove.

Krasi ih elegancija, dostojanstvo pokreta. Bez premca u svijetu.

Dvoboj kozačkog plesa i lezginke.

Opet na temu.

Premda je o.Trenham svjetski pravoslavac, u slijedećem videu kaže kako Crkva zabranjuje kontracepciju, spriječavanje začeća.

Nažalost u komentarima je vidljivo kako mnogi koji se zovu kršćanima ili čak pravoslavcima misle kako je kontracepcija u braku dozvoljena, a rimokatolici misle kako tzv. metoda izbjegavanja spolnih odnosa tijekom plodnih dana nije kontracepcija te da je dopuštena zato što ju je rimski papa dozvolio i preporučio.

Jedan komentator je naveo kako pravoslavci ne smiju imati spolne odnose 3/4 dana u godini radi posnih dana (svaka srijeda i petak, više 4 posna višetjedna razdoblja tijekom godine, više dani prije pričešća), te ako se toga drže da je onda nepotrebna bilo kakva kontracepcija ako bi i bila dozvoljena.

Rimokatolici imaju pravi post samo za Veliki petak, ali i tada jedu ribu, i nisu im niti taj dan zabranjeni spolni odnosi.

Protestanti nemaju uopće posta.

Kako se narušava zdravlje čovječanstva, što onda uključuje i spolno zdravlje, došli smo do toga da je teško začeti, a ne izbjegavati začeće.

Budućnost čovječanstva, pogotovo ovog dijela kojeg zovemo Zapadom, i koji je već dva stoljeća u moderni i u neprirodnom životu premreženom tehnologijom i hedonizmom, je upitna i problematična.

Trebalo je samo nekoliko desetljeća od 'ajmo uživati u seksu bez straha od začeća' do 'ne možemo začeti iako se trudimo' i 'nema tko da se brine o nama u starosti' (kućni ljubimci to ne mogu, ali niti država koja bi trebala biti surogat za djecu).

Ne može se dugo i drsko kršiti Božje zapovijedi i ne očekivati pravednu Božju kaznu.

Trebamo se ipak nadati da je ta kazna očinska i pedagoška te da nas upućuje na pokajanje i povratak k Bogu, a ne da je Bog digao ruke od nas.

Od propasti čovječanstva spasit će nas globalizam (sarkazam).

Ispod je poveznica na tekst koji će malo koga više šokirati.

Fond UN za djecu UNICEF pozvao je na veći pristup djece pornografiji.

Jesu li neki sotonisti nedavno preuzeli UN i UNICEF?

Nisu, globalizam je od početka sotonistički.

I isti je pobjedio u drugom veleratu.

Postavlja se pitanje kako bi bilo da je rezultat rata bio obrnut, da su ovi koji su osnovali UN izgubili?

Vrlo vjerojatno isto, samo možda malo sporijim ritmom.

Jer kao što sam već nebrojeno puta napisao, problem je u modernoj tehnologiji koja se nužno umrežava i tako radi mrežu svih mreža koja je temelj globalizma.

To znači i da bi oni koji su se borili za narodne (socijalističke?) suverene države na kraju postali globalisti.

Ako ne oni, onda njihovi praunuci.

Možda ne bi se u tom slučaju ovako drsko željelo djecu otrovati pornografijom i perverzijama, ali bi se imalo opet neko središnje i globalno tijelo ala UN i UNICEF.

Slično je kao što su slični u cilju globalizacije zemlje Zapada i BRICS-a.

Ovi prvi idu lijevim, perveznim putem u globalizaciju i vlast Antikrista, ovi drugi desnim putem.

A jedan i drugi put popločeni su s modernom tehnologijom.