Odgovor na to pitanje nije lingvistički odnosno to nije razlika između hrvatskog jezika u kojem je uobičajeno reć Trojstvo, i srpskog jezika, bugarskog, ruskog, ukrajinskog ... u kojima se kaže Trojica.
Ako naslućujete da se radi o bitnoj teološkoj razlici onda dobro naslućujete.
Prvo što se može primjetiti da se u Bibliji ne spominje sveto Trojstvo.
Spominju se naprimjer trojica anđela koje je ugostio patrijarh Abraham ispod hrasta u Mamri i koje je prikazao kao svetu Trojicu Andrej Rubljov na poznatoj ikoni.
Ako netko pročita kako se zove ova ikona na engleskom reći će, opet mulja ovaj bloger, radi slučaj tamo gdje ga nema, jer lijepo piše na engleskom jeziku Trinity, to jest Trojstvo, a ne Trojica.
Nadalje poznata u svijetu Britanska enciklopedija piše :
Trinity, in Christian doctrine, the unity of Father, Son, and Holy Spirit as three persons in one Godhead.
Što na engleskom jeziku znači Godhead:
Godhead (or godhood) refers to the essence or substance (ousia) of God in Christianity — God the Father, Son, and Holy Spirit.
Znači da Trojstvo ili Trinity označuje božansku narav-suštinu-esenciju-substancu što su sve prevodi grčke riječi 'ousia'.
Dakle nije isto klanjati se Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, i klanjati se božjoj suštini koju imaju tri božanske osobe.
Kršćani se klanjaju Trojici božanskih osoba, a ne Njihovoj suštini.
Primjerice kad cjelivamo ikonu na kojoj je Hristos i Bogorodica mi ne cjelivamo božju i čovječju suštinu-narav, nego dvije konkretne osobe (grčki hipostasi) od kojih Hrist ima božansku i ljudsku narav, a Bogorodica čovječju narav.
Nego cjelivamo Hrista i Bogorodicu, cjelivamo osobe - hipostasi.
Kad se je dogodila ta zbrka na Zapadu da su se zapadni kršćani počeli klanjati božjoj suštini - trojstvu, a ne svetoj Trojici?
Tada kad se je prihvatila kriva teologija svetog Augustina o svetoj Trojici u kojoj je on ubacio u teologiju pojam trojstva kao Boga želeći time naglasiti kako su sveta Trojica jednaka ne samo po božjoj suštini, nego i kao božanske osobe.
Premda je napisao kako je to samo njegovo razmatranje, a da su u pravu istočni grčki oci (iz Kapadokije, to jest sv.Vasilije Veliki, sv.Grigorije Bogoslov, sv. Grigorije brat sv.Vasilija) koji su formulirali Vjerovanje - Simbol vjere na Nicejskom (325.g) i Carigradskom saboru (381.g) Crkve.
Usput sveti Augustin je sam priznao kako je bio u mnogim zabludama od kojih se odriče, također priznao je kako ne zna grčki jezik te zato nije ni čitao istočne grčke kršćanske oce.
I sad dolazimo do nečega što većina rimokatolika i protestanata nije nikad čula (osim onih koji studiraju teologiju) jer o tome ih nikad nisu učili na vjeronauku, a ustvari to je sadržano u Vjerovanju na samom početku u prvom članku Vjere.
Bog Otac je monarh.
Opet čujem 'opet nešto Emil mulja, želi biti veći pravoslavac od pravoslavnih pa radi razlike između RKC i Pravoslavlja tamo gdje ih nema'.
Vjerujem u jednoga Boga Oca Svedržitelja, tvorca Neba i Zemlje, svega vidljivog i nevidljivog.
Koliko Bogova ima?
Jedan, Bog Otac, neuzrokovani Uzrok svemu, ne samo svemu stvorenom, nego i Sinu i Duhu Svetomu koji nisu stvoreni, i imaju Božju suštinu dobivenu od Oca.
Kršćanstvo je monoteizam, kršćanstvo kao posljednja Božja Objava nije suprotno Objavi iz Starog zavjeta u kojem je Bog objavio preko proroka da je Bog samo jedan i samo Njemu se treba klanjati.
Zar to znači da se ne smijemo klanjati Sinu i Duhu?
Nipošto, Sin se rađa vječno od Oca, Duh vječno proizlazi od Oca, oni su po Ocu božanske suštine i zato im se klanjamo.
Ali ne klanjamo se trojici Bogova, jer ne postoje tri Boga, nego samo jedan Bog Otac.
Bog sveto Trojstvo naravno ne postoji, nego postoje sveta Trojica.
I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog prije svih vijekova; Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz koga je sve postalo.
I nakon toga se u Vjerovanju opisuje što je Sin Božji učinio za naše spasenje te da je nakon muke radi nas i našeg spasenja, umro i pogreben, treći dan uskrsnuo od mrtvih po Pismu, da je uzašao na Nebo što slavimo ovaj tjedan, te da će doći u slavi na kraju vremena suditi žive i mrtve i Njegovom carstvu nikad ne će biti kraja.
Nakon toga dolazi članak vjere o Duhu Svetomu kojeg su rimokatolici iskrivili pozivajući se na Augustinovu krivu teologiju o svetoj Trojici.
I u Duha Svetoga, Gospoda, Životvornoga, Koji od Oca ishodi, Koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, Koji je govorio kroz proroke.
I Sin i Duh Sveti nazivaju se Gospodom (grčki Kirios), ali ne i Bogom, jer Bog je samo jedan, Otac.
I Sin i Duh Sveti imaju Očevu suštinu, ali kako sama riječ Sin znači, dobivaju je (jer je to vječno rađanje i proizlaženje) od Oca (Duh se ne rađa nego proizlazi od Oca).
Zato su Sin i Duh božanske osobe, nestvorene, svemoguće i sa svim božanskim atributima-imenima, jer su od Oca, a ne stvorene od ničeg kao što su nastala stvorenja u vremenu i koja zbog toga nemaju božansku suštinu.
U vrijeme arijanizma koji je negirao Sinu da ima Očevu suštinu odnosno da je nastao u vremenu, a ne da se rađa u vječnosti, neki vizigotski klerici u današnjoj Španjolskoj kako bi se borili protiv arijanizma, a Vizigoti kao i ostali Germani bili su arijanci, dodali su u taj članak vjere 'filioque' to jest da Duh Sveti proizlazi ne samo od Oca, nego i od Sina.
Ne kaže su uzalud da je put u Pakao popločen s dobrim namjerama.
Dakle u dobroj namjeri da se bore protiv onih koji negiraju božanstvo Hristovo, oni su izjednačili Oca i Sina ne u suštinama, nego u ulogama i u samom imenu.
Filioque kaže da su Otac i Sin dva Boga, a Duh Sveti je treći manji Bog jer iz Njega nitko se ne rađa, niti itko proizlazi.
Dakle rimokatolici slijedeći papizam, a treba naglasiti da su se pravoslavni rimski pape žestoko borili protiv ubacivanja filioque u Vjerovanje, te da je filioque prvi puta izgovorio rimski papa pred veliku zapadnu shizmu, više ne vjeruju u jednoga Boga, nego
ili u tri Boga, jednog najvećeg Oca, malo manjeg Boga Sina koji se rađa od Oca, i najmanjeg Boga Duha Svetoga iz kojeg se nitko ne rađa i nitko ne proizlazi,
ili u sveto Trojstvo jer ne žele da im netko kaže da nisu monoteistička vjera nego da vjeruju u tri Boga, pa su izmislili taj teološki (krivi) konstrukt Bog sveto Trojstvo.
Pa se onda ne klanjaju Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, svetoj Trojici, nego svetom Trojstvu, svetoj božanskoj naravi.
Jedno od najčešćih primjedbi na pravoslavnu doktrinu o svetoj Trojici koja je definirana na ekumenskim saborima Crkve je:
- ta doktrina negira jednakost između Oca, Sina i Duha Svetoga.
Sad bi trebalo pitati onog tko to iznosi na što misli kad kaže jednakost, da li misli na jednakost suštine koju su negirali arijanci, ili na jednakost u odnosima što je naravno suprotno s monarhijom Oca.
Ako je ovo prvo onda odgovaramo kako su sve tri Božanske osobe odnosno sveta Trojica iste božanske suštine, a to znači da imaju sve božanske atribute koji proizlaze iz iste božanske naravi-suštine, da su svemogući, sveznajući, nestvoreni ...
Ali ako je ovo drugo, u što ne vjeruju rimokatolici, onda odgovaramo da su Sin i Duh podređeni Ocu jer iz Njega, koji je Bog po svom imenu i koji nema uzroka, se rađaju i/ili proizlaze, a On je uzrok svemu što postoji.
Zato je Bog Otac monarh.
Zato Hristos na toliko mjesta u Evanđelju ponavlja da je došao vršiti volju Oca svojega, zato i kaže da je Otac veći od Njega, naravno ne po suštini, nego zato što je On Očev Sin.
I primjetite kad sveti Pavao ili drugi apostoli u Djelima apostolskim spominju Boga i Gospoda Hrista, onda se Bog uvijek odnosi na Boga Oca, a riječ Gospod, grčki Kirios, odnosi na Sina Božjeg odnosno Hrista.
Kako onda se kaže u nekim molitvama Bog Slovo?
Zato što Sin-Slovo-Mudrost-Logos-Riječ-Ikona Božja je božanska osoba, ima Božju suštinu, ali kad se zajedno spominje s Ocem onda je Otac Bog, a Sin Gospod, Sin Božji, jedinorodni, Svjetlo od Svjetlosti, Bog istiniti od Boga istinitog, odnosno da ima čast i božansku narav kao Sin Božji, Sin Boga Oca, jedinoga Boga.
Isto tako na početku Ivanovog Evanđelja stoji:
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Riječ-Logos je Sin Božji, a Bog je Bog Otac.
Kad bi sad netko tko nema pojma o kršćanstvu i Božjoj Objavi pažljivo pročitao taj redak zaključio bi:
- da postoje dva Boga, Riječ i Bog,
- da je Bog Bog nekako veći od Boga Riječi jer se kaže da je Bog Riječ bila u Boga Boga, jer je veći netko od nekog ako se taj drugi nalazi u njemu.
Međutim, ako bi taj isti pročitao pažljivo cijelo Ivanovo Evanđelje i po nadahnuću Duha Svetoga onda bi zaključio o svetoj Trojici ono što je o Njima definirala nezabludiva Crkva, mistično Hristovo Tijelo na Njezinim ekumenskim saborima.
I još jedno protiv onih koji vjeruju u sveto Trojstvo odnosno da su potpuno jednaki Otac, Sin i Duh Sveti jer svi imaju istu božansku narav.
I u psalmima i u SZ i u NZ stoji kako će Bog postaviti s desne strane sebi Hrista, Sina Božjeg kad stavi sve protivnikove Njegove u podnožje nogama Njegovim.
Jel to znači da Sin Božji nema svemoguću božansku narav, nego mu mora Otac pomoći da svlada svoje protivnike?
Nipošto, nego to znači da Sin nikad ne vrši svoju volju, nego vrši volju Oca.
Kao što je Otac poslao Sina u svijet da se utjelovi u čovjeka i svojom mukom spasi čovjeka-čovječanstvo (ali ne i one koji ne povjeruju da je Hristos bio Sin Božji), a Sin Ga je poslušao iako Ga je molio u Getsemanskom vrtu da Ga oslobodi Muke, ali ne kako je volja Sina, nego da bude volja Oca, tako je Sin poslušan Ocu i po pitanju eshatologije odnosno vremena kad će biti kraj vremena, kad će se Sin Božji zacariti kao Car svih stvorenja.
Čak je Hristos rekao svojim učenicima na pitanje kada će biti kraj svijeta, da to znade samo Bog Otac.
I time je još jednom naglasio kako je On poslušan svome Ocu.
Na kraju jedno moje razmišljanje zašto je Zapad ne samo otpao od Crkve, nego što je doveo do ovog antihristovskog stanja cijeli krug Zemaljski.
Ukratko, zbog krive nauke o svetoj Trojici, zbog krive triadologije.
Odbijajući Božju Objavu u temeljnoj istini da je Bog Otac monarh, da je On Jahve - Onaj koji jest, a Sin i Duh su božanski zato što se rađaju od Boga i zato što proizlaze od Boga (te su zato Bogovi ne po imenu nego po naravi te ne griješimo ako kažemo da je Hristos Bog i Jahve jer vrši volju svoga Oca koji jest Bog i tako Ga predstavlja*), te da su zbog toga poslušni Bogu Ocu koji je kako navedoh monarh,
Zapad je ubacio sotonsku luceferijansku klicu pobune protiv Boga Oca, a to znači protiv svih očinstava i hijerarhije.
Hijerahija etimološki i u pravom smislu znači vladavinu svetih na čijem vrhu je Bog, a ne vladavina ili diktatura bilo koga.
Jer i među demonima nisu svi jednaki, demoni imaju različite stupnjeve moći jer Bog nije anđele stvorio jednakima.
Sveti Pavao je napisao kako je Bog, a to znači Bog Otac, otac svim očinstvima na Zemlji, ali i na Nebu jer kako napisah anđeli, pravi i pobunjeni, postoje u devet korova, oni niži u hijerarhiji slušaju one iznad koji su im nadređeni.
Ako su pak kako je krivo naučavao Augustin, a RKC je prihvatila, Otac, Sin i Duh Sveti jednaki, a Otac nije monarh, onda je samo pitanje vremena kad oni koji u to vjeruju ne će reći da su oni jednaki s bio kojim drugim čovjekom te da mu ne trebaju biti poslušni, odnosno time negiraju hijerarhiju, patrijarhalizam, jer svi ljudi imaju istu čovječju narav (inače ne bi bili ljudi).
Tako smo došli i do zablude demokracije kako vlast ne dolazi odozgo, nego odozdola gdje su tobož svi jednaki, a znamo da nisu.
Tako smo i došli do zablude da su muževi i žene jednaki u familiji i u društvu što je dovelo do feminizma i demografske katastrofe kod svih naroda koji su odbacili patrijarhalizam.
A dugo se već promiče da su i djeca jednaka svojim roditeljima, pop rock i hipi revolucija poticala je djecu da se pobune protiv autoriteta roditelja.
Krivo Vjerovanje na Zapadu dovelo je do antipatrijarhalizma odnosno do globalnog komunizma i Antihrista.
Sad dajem poveznicu na prilično dugo video objašnjavanje o tome zašto je Bog Otac monarh, odnosno zašto je Vjerovanje izrečeno onako kako je izrečeno.
Na starijim videima na kojima je branio Bogom objavljenu istinu o Bogu Ocu monarhu, ali je tada još bio rimokatolikom, neki rimokatolici su mu u komentarima s pravom prigovarali - kako možeš braniti monarhiju Boga Oca, kad je RKC prihvatila u drugom tisućljeću i to u 'nezabludivim dokumentima' suprotnu doktrinu o svetom Trojstvu odnosno o jednakosti triju božanskih osoba?
Zato je logično odbacio RKC (ne radi tih komentara naravno).
Ali nije bio dosljedan, jer arhijereji svjetskog pravoslavlja pod čijim se autoritetom sad nalazi drže RKC pravom kršćanskom Crkvom s kojom se žele ujediniti.
Kako se može ujediniti istina i laž, kako se može ujediniti istina o Bogu Ocu monarhu s laži kako postoji sveto Trojstvo kao entitet ili da su sveta Trojica u svemu jednaka i jednakopravna?
Crkva ne može naučavati zablude jer je sveto Tijelo Hristovo, jer nije ljudska tvorevina nego ima svoju svetu Glavu Bogočovjeka koji je božanska osoba i samim time nezabludiv.
RKC odnosno rimski patrijarhat treba priznati sve svoje zablude i priznati grijeh raskola pred Crkvom i tražiti od Crkve da ga primi ponovno natrag.
Ta Crkva naravno nisu niti svjetski pravoslavci koji nisu u puno boljoj situaciji od RKC, i oni se trebaju pokajati zbog hereze ekumenizma, sekularizma i modernizma i tražiti raskajano povratak u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Hristos voskrese!
* Da Sin predstavlja Boga odnosno Oca vidi se i po tome što se Sin naziva ne nekim mjestima u Starom zavjetu kao Anđeo Božji. Patrijarh Jakov cijelu noć se je 'hrvao' s Anđelom Božjim dok ga nije Anđeo blagoslovio, i tada je Jakov dobio ime Izrael, onaj tko se je borio s Bogom. Dakle i Sin i Duh Sveti zovu se Bogom, Jahvom, zato što su naravi od Boga Oca, zato što su od Njega i Njemu su poslušni i ne mogu nikad ništa učiniti što bi se protivilo volji Boga Oca.
Zato je Bog samo jedan, zato vjerujemo u jednoga Boga Oca Svedržitelja.
P.S.
Par sličica iz predavanja Joshua Sijawade.
I evo drugih citata iz Biblije o monarhiji Boga Oca:
Zasad samo iz početka Djela apostolskih (da ne idem dalje s citatima):
Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« 7 On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.
2 »Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – 23 njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24 Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.
32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33 Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli:Posve je jasno da je po Božjoj Objavi u Bibliji Bog Otac monarh i Bog po imenu i jedini Bog, a da su Sin i Duh Sveti dobili odnosno vječno dobijaju božansku narav odnosno božanske atribute od Boga (rađanjem i proizlaženjem) čiji volju uvijek vrše.
Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
‘Sjedi mi zdesna’
35 dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.«
Stoga nema konflikta među svetom Trojicom, iako sve tri božanske osobe imaju božansku narav odnosno svemoguće su, zato što je Bog Otac monarh te još jednom ponavljam, i Sin i Duh Sveti vrše Njegovu svetu volju.
I ne zaboravimo da smo ovdje na Zemlji u vrlo kratkom zemaljskom životu da bismo se odlučili dragovoljno vršiti volju Boga Oca koji je izvor svakog dobra.
Kratka, prolazna, vremenita i često lažna dobra moramo odbaciti kao manje vrijedna ili ništavna prema beskonačnom dobru koje dolazi i izlazi od Boga.
Zemaljski život nije ništa drugo nego niz iskušenja da pokažemo vršenjem Božje volje odnosno Božjih zapovijedi da smo dostojni vječnog blaženog života u Bogu.
I ako imamo dobru i čvrstu volju, ali je tijelo slabo i vjera možda slaba, onda se molimo Bogu da nam dadne blagodat svoju koja će to sve nadomjestiti.
Amin.
Budući da je čitateljica pitala gdje se nalaze kod kršćanskih otaca citati o monarhiji Boga Oca, onda ih dajem na engleskom jeziku jer pretpostavljam da većina koja čitaju blog znaju taj jezik.
Dajem citate svetih kapadokijskih otaca koji su kreatori Vjerovanja donesenog na ekumenskim saborima Crkve u Nikeji i Carigradu.
Citati su inače iz knjige gore spomenutog teologa dr Sijuwadea.
Sv.Grigorije Bogoslov, zvan isto Grigorije Nazijanski koji je bio carigradski patrijarh i prvi koji je nakon apostola sv.Ivana Bogoslova-Evanđeliste dobio titulu Bogoslova, u Propovijedima 25.15:
One God, unbegotten, the Father, and one begotten Lord, his Son, referred to as God when he is mentioned separately, but Lord when he is named in conjunction with the Father, the one term on account of his nature, the other on account of his monarchy; and one Holy Spirit proceeding, or, if you will, going forth from the Father … (Gregory of Nazianzus (2003), 170–171).
Sv.Vasilije Veliki, episkop Cezareje Kapadokijske:
‘There is one God and Father, one Only-Begotten Son, and one Spirit … We proclaim each of the hypostases singly … We have never to this present day heard of a second God’ (Basil, Spir., 18.44–45 (NPF2 8:28))
Sv.Grigorije episkop iz Nise, brat svetog Vasilija:
‘the God overall alone has as a special property of his hypostasis that is the Father and subsists from no cause, and again by this sign, he is recognized particularly’ (Gregory, Ep. 4)
Sad citati kršćanskih otaca da je Sin Božji glasnik odnosno Anđeo Boga Oca.
St. Theodoret of Cyrus:
"The whole passage (Exodus 3) shows that it was God who appeared to Moses. But Moses called Him an “angel” in order to let us know that it was not God the Father whom he saw — for whose angel could the Father be? — but the Only-begotten Son, the Angel of Great Counsel.”
Dakle kršćanskim ocima, ali i nama koji smo naslijedili njihov nauk, nepojmljivo bi bilo da bi Bog Otac bio glasnik Sina, ali je sasvim razumljivo i naravno da je Sin Anđeo-Glasnik Boga Oca.
Sin Božji, Hristos, Bogočovjek, jedna božanska osoba a ne dvije kako je krivovjerio Nestorije dijeleći Hrista u osobu Boga i u osobu čovjeka, bio je poslat od Boga Oca kao Anđeo Gospodnji i Mojsiju, i Abrahamu, i Jakovu, i na kraju se je utjelovio, podnio muku i križ, radi poslušnosti Ocu (naravno i radi ljubavi prema čovjeku, ali primarna je poslušnost prema Ocu - Monarhu).
"To discriminate clearly between the Persons, He is called the Angel of God; He Who is God from God is also the Angel of God, but, that He may have the honour which is His due, He is entitled also Lord and God." (On the Trinity IV)"
Najbolje je završiti s Biblijskim citatem, Evanđelje po Ivanu, 5 poglavlje, 18-24 redak.
Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Da, jer imaju istu božansku suštinu-narav.
Ne, ako se misli da su Otac i Sin jednaki kao božanske osobe, jer Otac je otac, jedan Bog, Bog monarh, Bog je Njegovo ime, a Sin je sin Božji, samom činjenicom što kažemo da je Sin Boga, znači da je poslušan Bogu, to jest svom Ocu.
Sin je Bog zato što je sin Oca, Sin nije Bog sam po sebi, nego zato što Ga Otac, koji je Bog, rađa.
Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa,doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.
I ovaj 19 redak dokazuje ono što sam napisao gore, Sin ne čini ništa sam po Sebi, nego čini ono što Otac čini, a Otac čini ono što Bog čini, stoga Sin čini ono što Bog čini.
Zato se može i treba reći Bogočovjeku, Bogu Slovu, Bogu Riječi, Bogu Logosu, Bogu Mudrosti, Gospodu Isusu Hristu, da je Bog, da je svemoćan, da je sveznajući, da je ljubav, da je apsolutno dobar i da dalje ne nabrajam božje atribute.
Ali Bog je samo jedan, Bog Otac, monarh, neuzrokovani Uzrok svega što postoji, uzrok i Sinu i Duhu Svetomu koji od Njega se rađaju i proizlaze, i svim stvorenjima koje je stvorio od ničeg kroz Sina po Duhu Svetom. I sve što čine božanske osobe Sina i Duha Svetog polazi od Oca i u skladu s Njegovom voljom. I ponavljam po tko zna koji put, zato je Bog jedan, Bog Otac.
Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.
Bogočovjek i ovom rečenicom dokazuje kako je Bog u pravom, nominalnom smislu te riječi Bog Otac, a da On ima božansku narav zato što je Sin Očev.
Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.
Sin dakle ima božanski atribut uskrisavati mrtve.
Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
da svi časte Sina kao što časte Oca.
Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.
Ovo je važna Božja Objava; Bog Otac zato što je Bog, zato što je monarh, ima pravo jedini suditi.
Ali je sud prepustio Sinu.
I tko ne časti Sina, kojem je Otac prepustio sud, taj ne časti ni Oca.
To je poruka svim židovima koji nisu prihvatili Sina da ne padnu u zabludu kako će se moći utjecati Ocu na Strašnom Sudu kad Sin bude sudio žive i mrtve - ne nadajte se ničem dobru u vječnosti ako se niste klanjali, slavili, častili i zahvaljivali Sinu.
Muhamedanci i svim ostalima naravno ista poruka.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla,ima život vječni i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.
Ne slušati Sina-Bogočovjeka, znači ne slušati Oca koji Ga je poslao.
A to znači 'uživati' u vječnoj smrti, u jezeru ognjenom u kojem je neprekidni jauk i škrgut zuba, i gdje crv koji izjeda nikad ne staje.
Nadalje dajem poveznicu na tekstove zapadnih blogera ( još jedna poveznica ) koji su bili iznenađeni s pravoslavnom-pravovjernom doktrinom Boga Oca monarha i prihvatili su je kao istinitu.
Izgleda da je to i slučaj s nekima koji su pravoslavni, a nisu upoznati s tom istom dogmom vjere nego su ni ne znajući prihvatili zapadnu zabludu o trojedinom Bogu tzv. svetom Trojstvu, i nisu dovoljno zapazili da taj bog sveto Trojstvo nije Bog koji se ispovijeda u Simbolu vjere već da vjerujemo u svetu Trojicu, ili svete tri božanske osobe, a ne u neki izmišljeni entitet Trojstvo.
Apropos nadređenosti Boga Oca Sinu i Duhu, još jednim primjerom u odnosu na čovječju narav-suštinu-bit.
Otac rađa sina, sin je naravno iste naravi kao i otac.
Otac je čovječje naravi, i iz oca se ne može roditi ništa drugo nego čovjek (a tako od Boga Oca se ne može roditi niti proizaći netko tko nema istu božansku suštinu kao i Bog Otac).
Ontološki su oni jednaki, jer su jednake-iste čovječje suštine (Otac, Sin i Duh Sveti su iste božanske suštine koju ima Otac).
Otac je čovjek, sin je čovjek (Otac je svemoguć, Sin je svemoguć, Duh Sveti je svemoguć, ali volja je samo jedna u Njima, to je volja Očeva zato je Bog jedan, i Sin i Duh Sveti ne mogu učiniti ništa protivno Očevoj volji, i zato je Bog Otac monarh).
Ali u relacijama jedan prema drugom oni nisu jednaki, otac je nadređen sinu zato što mu je otac, te je sin poslušan ocu.
Bez oca (i matere) sin ne bi postojao, ali ne vrijedi obrnuto (bez Boga Oca Sin i Duh Sveti ne bi postojali, ali ne vrijedi obrnuto, odnosno Bog postoji bez obzira da li se iz Njega rađa Sin i proizlazi Duh Sveti ili se ne rađa i ne proizlazi).
Tako bi barem trebalo biti među ljudima, zato je Bog dao zapovijed poštuj svojeg oca i mater.
Inače društvo, narod, a onda dugoročno niti ljudi ne mogu postojati.
A mi se nalazimo na putu nestanka ljudi i ljudskog društva baš zato što se ne poštuje patrijarhalizam, očinstvo, odnosno navedena Božja zapovijed.
Odnos otac-sin postoji između svete Trojice, Bog je Otac Sinu, a iz Njega proizlazi Duh Sveti koji je isto božanska osoba kao i Otac i Sin.
Sin i Duh su poslušni Ocu bez kojeg ne bi ni postojali, a Bog u pravom smislu te riječi ne ovisi o nikom, te je stoga Bog Otac monarh i Bog u pravom smislu riječi i imena.
Pa kad se u Bibliji u istoj rečenici ili pasusu spominje Bog Otac i Hristos-Sin Božji, onda se za Boga Oca piše i kaže ili Bog ili Otac, a za Hristosa se kaže da je Gospod (Gospodar) - Kirios.
Neki pravoslavni kažu, u što vjerujem, da Bog stoga nije nužno Otac** odnosno niti mora vječno rađati Sina i da iz Njega nužno proizlazi Duh Sveti, nego je Bog svojom voljom ljubav kako napisa sv.Ivan Bogoslov o Bogu te iz te ljubavi rađa Sina i proizlazi iz Njega Duh Sveti kao božanske osobe.
Po tome se onda može reć da Sin ljubi i poslušan je Ocu isto kao i Duh Sveti jer je Otac još prije, ne u smislu vremena nego u ontološkom smislu, ljubi njih, a oni se vječno rađaju i vječno proizlaze iz Boga radi Njegove ljubavi prema Njima.
Stoga su radi tog odnosa i ljubavi vječno poslušni Bogu Ocu i imaju jednu volju s Bogom.
To zovemo monarhijom Boga Oca.
Dodajem još jednu činjenicu koju vjerojatno ne znaju rimokatolici i mnogi pravoslavni.
Rimokatolici kolokvijalno zovu nicejsko-carigradsko Vjerovanje doneseno na ekumenskim saborima Crkve kao dužu verziju Vjerovanja, a imaju i kraću verziju koju često mole i izgovaraju i zovu Apostolskim Vjerovanjem, ali nikad apostoli nisu sastavili to Vjerovanje:
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni.Što ovdje nedostaje?
Naslućujete, monarhija Boga Oca - nema 'vjerujem u jednoga Boga Oca'.
Međutim imaju još jedno Vjerovanje kojeg zovu Atanazijevo Vjerovanje premda nije od svetog Atanazija, niti je u sukladnosti sa službenim nicejsko-carigradskim Vjerovanjem odnosno nije pravovjerno-pravoslavno.
Dakako i ono ne donosi monarhiju Boga Oca, nego uvodi Boga Trojstvo kojeg nema u nicejsko-carigradskom Vjerovanju jer se to 'Atanazijevo' vjerovanje poziva ustvari na krivu teološku spekulaciju svetog Augustina o postojanju entiteta svetog Trojstva koje je nužno u obrani istine da je Bog jedan, a postoje tri božanske osobe i ne želi se priznati monarhija Boga Oca.
Nisam niti računao na to, kad sam otvorio temu, da danas na portalu Narod.hr podsjećaju kako RKC uskoro slavi Sveto Trojstvo.
Tu se (na toj poveznici) naravno ponavlja ona priča o svetom Augustinu za koju ne znam da je istinita, kako je Augustin šetao plažama sjeverne Afrike razmišljajući o svetoj Trojici o kojoj je pisao teološke traktate i onda je naišao na dječaka koji je more prelijevao u jednu malu rupu koju je napravio u pijesku, i na pitanje što radi odgovorio je Augustinu kako namjerava prebaciti more u taj mali šuplji bazenčić. Kad se je Augustin nasmijao i rekao djetetu da je to nemoguće, dijete - ustvari anđeo, odgovorio je Augustinu kako će prije on prebaciti more nego Augustin shvatiti svetu Trojicu.
I nije ju shvatio Augustin pa je napisao krivu teologiju triadologije koja je dramatično dovela u zabludu RKC (i protestante koji su nastali od RKC) ubacujući izmišljeni pojam svetog Trojstva umjesto monarhije Boga Oca.
I naravno trebamo znati da nije uopće teško ili nemoguće razumijeti nicejsko-carigradsko Vjerovanje ako ga se ispravno razumije kao monarhija Boga Oca, ali je problem i to neriješivi ako se to ne želi prihvatiti kao istinu pa se izmišlja pojam Trojstva kojeg slavi RKC, umjesto da slavi Oca, Sina i Duha Svetoga, svetu Trojicu.
I drugi i to golemi problem koji čini lažna doktrina o svetom Trojstvu je što židovi i muhamedanci, budući u pravilu ni ne znaju za nicejsko-carigradsko Vjerovanje ili ga krivo znaju u tumačenju RKC i protestanata odnosno ne znaju o monarhiji Boga Oca, dobijaju argument kako kršćani vjeruju u tri Boga, samo ga nazivaju trojedinim kako ne bi ispalo da su politeisti.
I tako ovi, mnogi od njih, ni ne razmišljaju da se obrate na kršćanstvo jer ga smatraju poganskim politeizmom.
Ta i lažni prorok Muhamed je diktirao u kuranu ili u nekoj drugoj muhamedanskoj pisanoj formi, da kršćani vjeruju u tri Boga.
Bez obzira što nije Muhamed govorio da su to Otac, Sin i Duh Sveti, nego Otac, Isa(Isus) i Marija (koju brka s Mojsijevom sestrom koja se isto tako zvala).
Muhamedanci i talmudisti znaju kako je sveto Trojstvo izmišljeni entitet-pojam, kako sveto Trojstvo nije osoba pa nije onda niti Bog i onda tako zaključuju.
Umjesto da im se kaže da kršćani vjeruju u jednoga Boga Oca, od kojeg se rađa Sin i proizlazi Duh Sveti, ali je Bog u potpunom smislu te riječi odnosno da ne ovisi o nikom i ni o bilo čemu, samo Bog Otac koji je monarh (to i znači riječ monarh - vlast jednog, a ne dvoje ili troje ili više njih) čiju volju sprovode Sin i Duh Sveti i koji su božanske suštine i pripadajućih atributa zato što imaju svoje postojanje i suštinu od Boga Oca.
** U Starom zavjetu Boga se ne naziva Ocem, nego Bogom ili Jahveom - Onaj koji jest.
Dočim je u Novom zavjetu Sin, kojeg je Bog poslao, objavio kako je isti Bog iz SZ Otac, i to Njemu jer Ga vječno rađa, a onda i ljudima koji povjeruju u Sina, te onda mogu isti ljudi-kršćani Bogu reći "Oče naš" budući su vjerom u Bogočovjeka i krštenjem u ime Oca, Sina i Duha Svetog postali slični Sinu, te Bog onda u njima vidi svojeg ljubljenog Sina odnosno vidi Svoju djecu.
Ali Bog je Otac zato što je sam odlučio to biti i to kako napisah, radi ljubavi.
Bog ničemu ne robuje niti Ga išta može ograničavati, zato je krivo reći Bog je Otac zato što mora vječno rađati Sina i mora iz sebe proizlaziti Duha Svetog.
U tu zabludu često padaju rimokatolici pokušavajući opravdati lažni nauk o svetom Trojstvu pa kažu kako je u Božjoj suštini-naravi da je Otac, pa mora rađati vječno Sina.
Ne mora, ako mora, onda je ta izmišljena suština*** veća od Boga koja Ga primorava da bude Otac.
Onda je Božja suština Bog, a ne pravi Bog monarh.
Što je ustvari i temelj rimokatoličke zablude u svetom Trojstvu, dizanje Božje suštine, i to krivo shvaćene, na razinu Boga.
*** Suština-narav-esencija(lat.)-ousia(grčki) postoji samo zato što je Bog stvorio svijet i onda je različitim stvorenjima dao različita svojstva što nazivamo njihovim suštinama. Tako je stvorio i Adama sa svojstvima koje imaju svi Adamovi potomci i koje nazivamo čovječjom naravi-esencijom-suštinom (ali istočnim grijehom ta je Adamova narav pala kod njega i svih njegovih potomaka, te je ponovno uspostavljena i proslavljene preko Sina Čovječjeg, Bogočovjeka koji je zato novi Adam, a oni koji povjeruju u Njega te se krste dobijaju tu uzdignutu i božansku narav djece Božje).
Bog dakle prethodi suštini, zato je Bog veći od suštine to jest svih suština, ili formi kako je govorio Platon, koje se nalaze samo u Božjem umu i ne postoje mimo Boga niti mogu biti protivne Bogu ili da je Bog rob nekoj suštini.
One nisu bića, kako fantaziraju platonisti, koje žive nekim svojim besmrtnim životom, oni su ideje u Božjem umu kakav svijet odnosno kakva stvorenja Bog želi stvoriti.
A može ga stvoriti kakvim god Mu se prohtje ili ga uopće ne stvoriti i onda nema nikakvih suština.
Adam je, dok nije počinio istočni grijeh, imao uvid u suštine te je mogao, kako piše u Knjizi Postanka, dati imena svim životinjama.
Dati ime (pravo ime, a ne neku izmišljotinu i budalaštinu) nekom biću ili vrsti bića znači znati njegovu suštinu, znati njegovu narav, a to se ne može znati ako se nema od Boga prosvjećeni um koji ima spoznaju o suštinama stvorenja u Božjem umu.
Nitko od smrtnika nakon toga više takav prosvjećeni um nije imao, jer su se istočnim grijehom prekinule veze između Boga i ljudi.
Znanstvenici samo umišljaju da znaju narav stvorenog svijeta, a samo sebe i onih koji ih slijede dovode u slijepilo i propast prelesti.
Dakle, Bog je Onaj koji jest, Bog nikako ne može biti rob nikakve suštine, nikakve naše ideje o Bogu koja je zasigurno lažna jer ljudski ograničeni um ne može spoznati beskonačnog Boga.
Zato ljudski govor (ili anđeoski) o Bogu ili ono što mi mislimo da je božanska narav je apofatičan, mi možemo u pravilu znati samo što Bog nije, a ne što Bog jest.
Stoga tvrditi da je Bog rob neke božanske suštine po kojoj On mora rađati Sina i proizlaziti Duha Svetog, ili stvoriti svijet, je bezumlje i ljudska prelest.
Još malo, ali važno, dodati ću radi objašnjenja gornjeg teksta.
Sve do pred par dana, dok nisam gledao onaj gore navedeni video, i pročitao u pravoslavnim komentarima kako Bog ima apsolutnu slobodu te istom svojom slobodnom voljom, a iz svoje ljubavi, a ljubav podrazumijeva slobodnu volju, rađa Sina i proizlazi iz Njega Duh Sveti, nisam htio o tome ni pisati iako sam o tome razmišljao.
Saznao sam tada također kako je o tome pisao pokojni grčki (svjetskopravoslavni) mitropolit Zizioulas, kojeg naravno ne smijemo odbaciti samo zato što je bio ekumenist.
Kao niti dolje spomenutog episkopa SPC.
Dodajem poveznicu na tekst Grigorija Durića , episkopa SPC naslova "Učenje Jovana Zizjulasa o načelu Boga Oca".
Koga zanima ova tematika neka pročita tu kratku knjižicu, a ja ću ovdje prenijeti sažetak:
Nаčelo monаrhije (samovlašće) Bogа Ocа jest nаjznаčаjnije bogoslovno nаčelo prаvoslаvne trijаdologije. Zаto nije čudno što je ono u središtu bogoslovnog zanimanja vodećeg suvremenog prаvoslаvnog teologа mitropolitа Jovаnа Zizjulаsа. Zizjulаs nаčelo monаrhije nаlаzi u stаrim simbolimа vjere i, prvenstveno, u teologiji Kаpаdocijskih otaca. Ovo nаčelo omogućuje kršćаnskoj vjeri dа bude monoteističkа, аli i dа osnuje trojstvenost. Vjerа u jednog Bogа podrаzumijevа vjeru u jednog Bogа Ocа koji rаđа Sinа i izvodi Duhа Svetog. Ono što je bilo od posebne važnosti zа kontekst 4. stoljeća kаo i zа Zizjulаsа jest pitаnje odnosа božаnske biti i ličnosti. Nаglаšаvаnje nаčelа monаrhije podrаzumijevа Bogа Ocа koji slobodno, neuvjetovano, uključujući i božаnsku bit, rаđа jednovremenog Sinа i izvodi Duhа. Zа Zizjulаsа znаčenje nаčelа monаrhije Bogа Ocа nije sаmo teološke prirode – ono je izraženo i u euhаristijskom iskustvu i u etosu Crkve.
Dakle onako kako i ja napisah premda nisam znao za taj tekst.
Bog je 'stariji' od suštine-biti-naravi-esencije, Bog nije rob onoga što neki ljudi misle da je Božja bit - a to da Bog mora rađati Sina i proizlaziti Duha Svetog.
To isto znači da je Bog ljubav, jer je svojom slobodnom voljom odabrao iz Sebe izvoditi druge dvije božanske osobe.
I ponavljam gotovo bez prestanka, zato je Bog jedan (zato i je monarh), i to Bog koji je svojom slobodnom voljom postao Otac.
O svetoj Trojici također govorimo kao o nerazdijeljivoj, jednobitnoj-jednosuštnoj i s jednom voljom Trojici.
A razlog i jednog i drugog i trećeg je opet Bog Otac, a ne nikakva naša ideja o božanskoj biti.
Tu dolazi i logika u obzir, jer ne mogu dvije ili tri božanske osobe biti u sukobu i razdijeliti se, ljudi mogu i jesu razdjeljeni, ali to ne utiče na svijet jer ljudi nisu svemogući, ljudi nemaju božansku bit.
Zato se može reć, odlučivši u vječnosti da bude Otac, Bog je nužno morao iz Sebe, a ne izvan Sebe, izvesti Sina i Duha kako bi sveta Trojica bila nerazdjeljna, jednobitna i s jednom voljom.
Tako postoje tri božanske osobe, sveta Trojica, a samo jedan Bog, Bog Otac.
Nemojte se uvrijediti, ali mislim da biste trebali izbjegavati ovakve teme na blogu, ovo je ipak visoka bogoslovija. Ili ako insistirate na tome, onda je mozda bolje da navodite samo egzaktne citate Otaca, a da se suzdrzite sopstvenih objasnjenja i tumacenja. Na nekoliko mjesta u ovom izlaganju ste poskliznuli, a slozicete se da je tema preozbiljna da bismo sebi dopustali i najmanje nesavrsenosti ako vec zelimo sopstvenim rijecima poducavati druge najdubljim istinama vjere. Znam da imate najbolje namjere, a mozda cak i sami ucite/presabirate misli dok pisete. Mozda i imate ispravno shvatanje, ali ga u ovom konkretnom izlaganju niste znali u svim segmentima ispravno izraziti. Evo, da ne bih ostala nedorecena navescu vam dva mjesta gdje smatram da ste otisli predaleko, a ima ih vise.
OdgovoriIzbriši"...I primjetite kad sveti Pavao ili drugi apostoli u Djelima apostolskim spominju Boga i Gospoda Hrista, onda se Bog uvijek odnosi na Boga Oca, a riječ Gospod, grčki Kirios, odnosi na Sina Božjeg odnosno Hrista.
Kako onda se kaže u nekim molitvama Bog Slovo?
Zato što Sin-Slovo-Mudrost-Logos-Riječ-Ikona Božja je božanska osoba, ima Božju suštinu, ali kad se zajedno spominje s Ocem onda je Otac Bog, a Sin Gospod..."
Ovo je jaaako nategnuto tumacenje, odakle Vam to da kad se spominju zajedno onda je Bog Otac Bog, a Bog Sin Gospod? Vi ste mozda htjeli reci da su Oci sabora imali dobre razloge zasto su u prvom clanu Simvola Oca nazvali Bogom, a u drugom Sina Gospodom, ali to nikako ne znaci ovo sto ste Vi napisali. Onda ne bi trebali govoriti u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, nego u ime Boga Oca, i Gospoda Sina, i Svetoga Duha.
Apostol Natanailo kad pada Hristu pred noge govori: Gospod moj i Bog moj. Vi kazete da je Otac Bog (Elohim), a Sin Gospod (Jahve). Je li u ovom slucaju apostol pogrijesio kad je Sina nazvao Ocem?
Ne znam kako je u rimokatolicizmu u kom ste stasvali, ali u pravoslavnoj praksi ta podjela nije niti tako striktna ni bitna kako bi se dalo zakljuciti iz Vasih rijeci. Moglo bi se reci da je i najprostiji pravoslavac istog duha kao Natanailo, jer kad pravoslavac kaze Gospod Bog, podrazumijeva jednoga Boga, pa da li u sebi u tom konkretnom slucaju misli na Oca, ili Sina, ili na oba zajedno (a mogu vam garantovati da u 99% slucajeva nije mislio na Duha Svetoga) - nije od krucijalnog znacaja, jer gdje se god pomene jedno lice Presvete Trojice, automatski pravoslavna svijest zna da nije ni na koji nacin razdvojila ili osakatila obozavanje Trojicnog Boga.
"Ovo je jaaako nategnuto tumacenje, odakle Vam to da kad se spominju zajedno onda je Bog Otac Bog, a Bog Sin Gospod? "
IzbrišiNe, to se doslovno može pročitati u Bibliji.
Možda niste išli za tim, ali na kraju teksta sam dao sličicu od predstavljanja dr.Sijuwade na kojoj su citati iz sv.Pisma o tome.
Primjerice on navodi između ostalih citata 1 Kor 8,6:
(ovo je od hbk.hr)
"nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu."
I tako u svim Pavlovim poslanicama, tako u Djelima apostolskim, i u Evanđeljima.
Sveti Pavao i ostali apostoli nisu negirali da je Hristos pravi Bog jer kaže Pavao 'po kome je sve', nego kad god su spominjali Boga Oca ili su pisali samo Bog ili Bog Otac 'od koga je sve', a ako su u istoj rečenici spomenuli Hrista onda su ga nazvali Gospodom-Kiriosom.
Znači i iz tog citata se također vidi monarhija Boga Oca.
Emil
"Apostol Natanailo kad pada Hristu pred noge govori: Gospod moj i Bog moj. Vi kazete da je Otac Bog (Elohim), a Sin Gospod (Jahve). Je li u ovom slucaju apostol pogrijesio kad je Sina nazvao Ocem?"
IzbrišiNe, nije nisu niti Natan niti Toma, niti Petar, niti Pavao niti ostali apostolici Hrista nazivali Bogom Ocem, nego Sinom Božjim.
To je i izjavio sveti Petar u rečenici koju krivo rimokatolici tumače (Mt 16,16) kao dokaz papizma - "Ti si Hristos, Sin Boga živoga".
Ta rečenica ne negira, dapače potvrđuje kako Hristos ima božju narav, jer Sin ima istu narav kao i Otac.
Ali to isto znači da Sin nije istovjetan s Ocem, to su dvije osobe, dvije hipostasi koje imaju istu ousia, istu božansku narav, zato je isus Hristos Bog.
Ali uvijek u zajedništvu s Ocem koji je Bog sam po sebi, jer Sin ovisi o Ocu koji Ga rađa, kao i Duh koji ima istu božansku narav i iz Oca proizlazi.
Bog je monarh zato što je Otac.
Sin i Duh imaju božansku narav po Ocu.
Emil
"...Odbijajući Božju Objavu u temeljnoj istini da je Bog Otac monarh, da je On Jahve - Onaj koji jest, a Sin i Duh su božanski zato što se rađaju od Boga i zato što proizlaze od Boga (te su zato Bogovi ne po imenu nego po naravi te ne griješimo ako kažemo da je Hristos Bog i Jahve jer vrši volju svoga Oca koji jest Bog i tako Ga predstavlja*)..."
OdgovoriIzbriši"...Da Sin predstavlja Boga odnosno Oca vidi se i po tome što se Sin naziva ne nekim mjestima u Starom zavjetu kao Anđeo Božji..."
Ovo je vec jako lose. Sin ne predstavlja Boga, kakvo je to proizvoljno igranje rijecima, pa sami se ljutite sto se papa proglasio predstavnikom Bozijim na zemlji, a ovdje ste u isti polozaj stavili Sina naspram Oca. Iskreno se nadam da ste se samo nespretno izrazili. Sin ne predstavlja Boga, Hristos JESTE Bog, kao sto je i Otac Bog, jedina razlika izmedju njih je to sto Otac radja Sina, a ne obratno, druge razlike NEMA, i Sin nije ni na jedan nacin u podredjenom polozaju u odnosu na Oca, vec izmedju Njih vlada savrsena harmonija, to sto je Hristos bio poslusan Ocu u Getsimanskom vrtu, niste mozda pomislili da to ima veze s time sto se jos nije bila izvrsila misija spasenja covjecanstva, a ne sa poslusnoscu Sina Ocu u njihovom istinskom odnosu u Slavi i Sili? Ali necu o tome jer kako rekoh, ne bih svojim rijecima zadirala tako duboko u bogoslovlje da ne bih pogrijesila, tu su Oci, pa koga to posebno zanima moze citati.
U onaj će dan Gospod zaklanjati stanovnike jerusalimske, i najslabiji medju njima biće u taj dan kao David, i dom će Davidov biti kao Bog, kao andjeo Gospodnji pred njima. - Zaharija 12 8
Ako je Otac Elohim (Bog), a Sin Jahve (Gospod), ko je onda Andjeo Gospodnji kog spominje Zaharija? Vi kazete da je Sin Andjeo Boziji, ali ovdje je jasno receno Andjeo Jahvin.
Usput, Oci su rekli da je Hristos naravno znao dan i cas, ali je rekao apostolima da ne zna samo kako bi naglasio koliko je to golema tajna, da bi shvatili da im nikad nece biti objavljena.
Tako da vidite dragi Emile, da je bogoslov biti lako bogoslov bi bio svako. ;) Citiracu Wittgensteina, o cemu se ne moze govoriti o tome se moze samo cutati. Nisu bez razloga samo trojica u kompletnoj istoriji Crkve dobili titule Bogoslova (Jovan, Grigorije i Simeon).
Hristos voskrese.
Voistinu voskrese!
IzbrišiDala ste, draga čitateljice, ozbiljne primjedbe pa ću na neka odgovoriti u tekstu bloga citatima kapadokijskih otaca koji su kako napisah autori nikejsko-carigradskog Vjerovanja-Simbola vjere odnosno oni su najzaslužniji da Crkva vjeruje u jednoga Boga Oca monarha.
Dati ću citate na engleskom, ako je potrebno prevest ću.
Vama smeta što je Sin podređen Ocu (naravno i Duh Sveti).
Pa gledajte i u našem životu, dakako tradicionalnom, a ne modernom antipatrijarhalnom, svaki sin je podređen i poslušan ocu, naravno uz uvjet da je otac mentalno/duhovno zdrav odnosno da otac ne zapovijeda sinu nešto što je protivno Božjim zapovijedima.
Kako može dakle Sin biti isti s Ocem osim po božanskoj suštini koju je dobio od Oca?
Kako napisah, Sin je Bog zato što je Sin Božji, zato što je dobio božansku narav rađajući se od Oca, ali Sin nema svoje volje koja bi bila protivna volji Oca.
I zato je Bog jedan, Bog Otac, monarh ili patrijarh, a Sin je s ocem jedno zato što Sin ima volju Očevu (Sin sluša Oca iz ljubavi prema Ocu, a ne da Sin nema slobodnu volju).
Znamo dobro kako kod ljudi se zna dogoditi, i to često, da sin nema istu volju s ocem, ali to se u svetoj Trojici ne može dogoditi, zato je ponavljam jedan Bog Otac.
Kad se na Zemlji otac i sin posvađaju i ako to pređe neke granice, onda više familije nema.
Zamislite sad da se u nekom hipotetskom svijetu posvađaju Bog Otac i Sin Očev, da Sin odbije izvršavati volju Očevu?
To je nezamislivi kaos, to je potpuni besmisao.
Zato je Bog Otac ponavljam otac-monarh-patrijarh.
Mi zovemo Hrista Bogočovjekom i klanjamo Mu se kao Bogu, i to je dostojno i nužno za naše spasenje.
Jer On doista jest Bog po svojem Ocu od kojeg se rađa.
On ima sve božanske atribute koje proizlaze iz iste božanske naravi koju ima i Otac i Duh Sveti, sve tri božanske osobe su svemoguće, sveznajuće, vječne, aposolutno dobre i da ne nabrajam dalje ostale božanske atribute koje ljudi mogu znati o Bogu, a mnoge ne mogu i nikad ne će, niti u vječnosti.
Obratite pažnju da je ne govorim ili pišem iz svojeg razmatranja ili zrcaljenja, ne, to je Crkva i formalno donijela u nikejsko-carigradskom Vjerovanju, to se može pročitati u tekstovima kapadokijskih otaca Crkve i ta dva ekumenska sabora Crkve.
O tome nisam nikad čuo dok nisam shvatio da je Pravoslavna Crkva prava Hristova Crkva, i čak mi se je isprva činilo čudno, a možda čak i kao zabluda, da ne kažem krivovjerje, tvrditi kako je Bog Otac monarh.
Ali kad se ta dogma vjere stavi u kontekst mnogobrojnih citata iz Svetog Pisma i iz otačkog predanja, onda sve dolazi na mjesto, svi citati Hristovi i citatu o Hristu poglavito svetog apostola Pavla u njegovim poslanicama.
Primjetite također da židovi farizeji nisu htjeli kamenovati Hrista uz optužbu što se pravi Bogom pa su onda dva Boga, Otac i Sin, nego zato što su vidjeli da čini čuda koja može činiti samo Bog, i nije im se svidjelo to što Bog Otac im poručuje i objavljuje preko Sina.
Hristos je pak cijelo vrijeme govorio im da ne vrši svoju volju, nego volju Oca koji Ga je poslao.
Čak je rekao njima i Samaritancima, kako židovi znaju za Oca, Samaritanci i ostali pogani ne, ali da ne mogu doći do Oca mimo Sina niti židovi koji znaju za Oca, niti pogani koji ne znaju za Oca.
Sin je i ikona, prava slika Oca, i Hristos Bogočovjek kaza - tko je Mene vidio i upoznao, upoznao je Boga Oca.
Zato što je On ikona Božja, pravi Bog od pravoga Boga, ali Onaj koji vrši volju Očevu koji je monarh.
Mislim da Vas sve ovo ne smijelo zbunjivati niti je ovo neka velika ili visoka teologija koja je skrivena mirjanima.
Ne, to izgovaramo na svakoj svetoj Liturgiji i u svakoj jutarnjoj molitvi, samo često je slučaj da ne znamo što izgovaramo.
Zato sam napisao ovaj tekst, a Vi ako znate da sam u nečem pogriješio u predstavljanju dogme o Bogu Ocu monarhu, slobodno me ispravite pozivanjem na pisanja kršćanskih otaca iz Kapadokije koji su najmjerodavniji u iznošenju Vjerovanja-Simbola vjere.
Blagodarim unaprijed,
Emil
Blagodarim na odgovoru.
OdgovoriIzbrišiNisam tražila da navedete citate Otaca o monarhiji Boga Oca, niti dovodim u sumnju tu dogmu. Nemam namjeru niti pametovati niti bilo šta zahtijevati, ovo je Vaš blog i možete s njim raditi šta hoćete. Ali, jesam dala sugestiju da uopšte o ovoj temi ne pišete svojim riječima, nego citatima Otaca. I kad sam drugi put pročitala tekst nisam se pokajala što sam Vam to sugerisala, naprotiv, a isto bih rekla i mnogim pravoslavnim-konvertitima-internet-propovjednicima sa zapada, kod kojih se očito dosta informišete o ovim temama, pa nek su sto puta i zaređeni jereji (dobro je to što se pravoslavlje širi na zapadu, ali mnogi od njih žele biti veći teolozi od Palame, a kao da im ne pada na pamet da su i sami zadojeni hiljadugodišnjim racionalizmom tog istog zapada i kroz tu prizmu na sve gledaju, racionalizmom dišu i osjećaju, o tome je pisao i o.Serafim Rouz sredinom prošlog vijeka, šta bi sad rekao da vidi "orthobrose"...)
Osim toga, i kada se koristite citatima, primjetila sam, na više mjesta navedete citat, i onda bum, nepravilno tumačenje.
"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog."
Onda vaše objašnjenje:
Riječ-Logos je Sin Božji, a Bog je Bog Otac.
Molim? Gdje tako piše? Piše Logos bijaše u početku, bijaše u Boga i bijaše Bog. Ne piše Logos bijaše Sin Božiji, a Bog je Bog Otac. Logos jeste Sin Božiji, ali u ovom citatu to ne piše.
Naveli ste nekoliko citata Otaca, i to je lijepo, tu nema ništa sporno, sporne su pojedine riječi koje ste upotrijebili opisujući sopstveno shvatanje Trojičnog Boga. Naime...
"Sin i Duh su podređeni Ocu".
"otac je nadređen sinu zato što mu je otac, te je sin poslušan ocu".
"Samom činjenicom što kažemo da je Sin Boga, znači da je poslušan Bogu, svom Ocu".
"Posve je jasno da je Bog Otac jedini Bog".
"... Bog postoji bez obzira da li se iz Njega rađa Sin i proizlazi Duh Sveti, ili se ne rađa i ne proizlazi".
"Bog je Otac zato što je sam odlučio to biti i to radi ljubavi".
Sad bi bilo pošteno da svaku od ovih tvrdnji potkrepite odgovarajućim citatima Otaca, da pokažete da su se baš ovim riječima koristili ili da je barem smisao isti. Mislim da ih nećete naći, ali priznaću Vam ako me začepite. :)
Hvala na komentarima i na savjetima, znam da su u dobroj namjeri.
IzbrišiSad ću odgovoriti na ovo što Vas je zbunilo:
""U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog."
Onda vaše objašnjenje:
Riječ-Logos je Sin Božji, a Bog je Bog Otac.
Molim? Gdje tako piše? Piše Logos bijaše u početku, bijaše u Boga i bijaše Bog. Ne piše Logos bijaše Sin Božiji, a Bog je Bog Otac. Logos jeste Sin Božiji, ali u ovom citatu to ne piše."
Nisam naravno tu htio dokazivati kako je Logos-Riječ-Slovo Sin Božji, jer to nije niti tema teksta, niti bih se toga uopće prihvaćao budući svi koji se zovu kršćanima vjeruju da je to istina, a ovaj blog pretpostavlja da ga čitaju oni koji se nazivaju kršćanima.
Znači pretpostavka je kako čitatelj vjeruje u to, a tema je dokazivati citiranjem Simbola vjere, citatima kršćanskih otaca koji su autori istog Simbola vjere, zatim citatima iz Biblije (tako su i kršćanski oci dokazivali svoje tekstove), da ne postoji sveto Trojstvo, da ne postoji Bog sveto Trojstvo, nego da postoje sveta Trojica, tri božanske osobe i samo jedan Bog, Bog Otac, monarh.
Onaj citat iz Proslova Ivanovog Evanđelja sam dao kao primjer kako netko tko nije upućen u dogmu o svetoj Trojici i o jednom Bogu Ocu i monarhu, može čitati Bibliju i krivo zaključiti da Crkva navješta dva ili tri Boga, a Bog je kako napisah samo jedan, Bog Otac.
Vas, draga čitateljice izgleda najviše zbunjuje sam temelj dogme o jednom Bogu Ocu monarhu, jer smatrate da su tri božanske osobe svete Trojice jednake ne samo u svojoj božanskoj naravi, nego da su jednake i u odnosima, odnosno da ne postoji relacija Otac - Sin, Otac - Duh Sveti.
IzbrišiNe ću sad navoditi citate kršćanskih otaca nego današnje čitanje iz Evanđelja po Ivanu, 12 poglavlje, 36-47 redak, dajem 45 redak:
"i tko vidi Mene,
vidi Onoga koji me posla"
To govori Sin Božji, Gospod Hristos kako postoji Netko tko ga je poslao.
Ako netko nekoga nekamo šalje onda je jasno da mu je nadređen, a da je ovaj glasnik ili anđeo njegov, jer anđeo to znači.
Dao sam u tekstu i citate kršćanskih otaca koji upravo to kažu, da je u SZ Sin Božji bio Anđeo Božji, glasnik Boga Oca.
A ovdje Bogočovjek sam za sebe kaže da je poslan od Oca.
Nadalje u redku 49 Gospod govori:
"Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla – Otac –
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim."
Otac daje zapovijed Sinu, zar tu nije jasno kako je Otac monarh, kako je Sin podređen Ocu, te da je to normalni odnos otac-sin, a da bi bilo sasvim nenormalno da je obrnuto, da Sin Božji daje zapovijed Bogu Ocu?
Razmislite o tome.
Stari Zavjet je sjenka, Novi je svjetlost. Starim Izrailjcima se Bog na puno mjesta otkrivao u više Lica, ali samo u naznakama i jezikom koji su mogli razumjeti, pa su i naslućivali nešto, jer u njihovim starim tumačenjima Tanakha na više mjesta pišu kako im izgleda da postoje nekakve "dvije sile na nebesima", pa se to njima činilo protivrječnim striktnom monoteizmu kojim im Jahve stalno prijeti. Tu spadaju i objave Andjela Gospodnjeg (kao što ste kasnije citirali tumačenje Svetog Ilariona, Mojsije tako piše "to discriminate between the Persons"), ali tu isto spadaju i prvi stihovi Postanka, "hajde da načinimo...", itd. To je izrailjcima trebalo biti dovoljno da kasnije, po silasku Svetog Duha na apostole Trojični Bog ne bude potpuna novina i ogromna sablazan, nego potkrepljeno prethodnom objavom. A ne samo u Starom, nego usudim se reći, i u Novom Zavjetu ima dosta toga naoko protivrječnog i slabo razumljivog, što je Sveti Duh u nadolazećim vijekovima razotkrivao podvižnicima, pa se ispostavilo da protivrječnosti nije bilo, samo je naše shvatanje manjkavo.
OdgovoriIzbrišiJoš jedna dobronamjerna preporuka i da zatvorim ovu temu. Umjesto zapadnih blogera čitajte ako niste čitali dogmatiku Justina Popovića, ona mjesta koja se odnose na Presvetu Trojicu. Evo na primjer šta on kaže o "podređenosti Sina Ocu" i Vašoj analogiji:
"Novozavetni poredak triju svetih Ličnosti Trosunčanog Božanstva: Otac, Sin i Sveti Duh, ni u kom slučaju i ni na koji način ne znači ni suštastvenu, ni logičku, ni hronološku, ni modalnu podređenost ma kog Lica prema ostalima. "
"Savršeno rađanje od Savršenoga se ni po čemu ne može porediti sa rađanjem stvorenja u vremenu i prostoru. Po prirodi svojoj i po svima svojstvima svojim ono je apsolutno nesvatljivo za stvorena bića uopšte, kako za Arhanđele i Anđele, tako i za Proroke i Apostole, za sve ljude i za svu tvar."
Zatim, o tome, kako ste napisali, da je Bog Otac zato što je sam odlučio to biti radi ljubavi. Ako je odlučio biti otac, onda je bilo kad nije bio otac. Da vidimo:
"Jer nikada nije bilo da je postojao Otac a da Sin nije postojao, nego su uvek zajedno postojali i Otac i Sin od Njega rođeni. Jer se Otac ne bi mogao bez Sina nazvati Ocem. Ako je nekad postojao ne imajući Sina, onda nije bio Otac; i ako je kasnije počeo imati Sina, onda je isto tako kasnije postao Otac ne budući Ocem ranije, i izmenio se postavši Ocem od neoca. A takva misao je užasnija od svakog bogohulstva, jer je nemoguće reći o Bogu da nije imao prirodne sile rađanja."
Apropos Vašeg citata od Justina Popovića:
Izbriši"Jer nikada nije bilo da je postojao Otac a da Sin nije postojao, nego su uvek zajedno postojali i Otac i Sin od Njega rođeni. Jer se Otac ne bi mogao bez Sina nazvati Ocem. Ako je nekad postojao ne imajući Sina, onda nije bio Otac; i ako je kasnije počeo imati Sina, onda je isto tako kasnije postao Otac ne budući Ocem ranije, i izmenio se postavši Ocem od neoca. A takva misao je užasnija od svakog bogohulstva, jer je nemoguće reći o Bogu da nije imao prirodne sile rađanja."
U slučaju rađanja i proizlaženja Sina i Duha Svetoga ne radi se o vremenu, nego u vječnosti.
To naravno dozvoljava da se kaže ono što sam napisao i što Vas zbunjuje, a nije moje originalno razmišljanje već je izgleda o tome pisao pokojni grčki mitropolit i teolog Zizioulas, premda nisam ništa od njega čitao nego sam pročitao negdje na u pravoslavnim raspravama da je imao takvo mišljenje i teologiju (premda znam da je pripadao svjetskom pravoslavlju, ali to nipošto ne znači da je i po ovome bio u zabludi).
Ponovit ću moj, a ustvari izgleda Zizioulasov argument:
- ako je Bog nužno Otac, onda Bog nije stvarno slobodan nego 'netko' Ga prisiljava da bude Ocem.
Tu se ne radi o mistici i o nečem što je nedostupno znati jer je Božja tajna, nego o logici.
Također, premda je Justin Popović pisao sistematsku dogmatiku i napisao opširne tomove knjiga, ja ne znam da li je ikad Crkva negdje zasjedala na nekom saboru i rekla kako je dogma kako je nužno Bog Otac, ili nije nužno Otac nego je svojom slobodnom voljom Otac.
I koliko sam sad pogledao na net-u o pokojnom Zizioulasu i on je pisao sistematsku Dogmatiku kao i Justin Popović kojeg cijenim kao vrsnog teologa jer sam slušao audio knjige njegove Dogmatike.
Rekoste "Bog postoji bez obzira da li se iz njega rađa Sin i proizilazi Sveti Duh, ili se ne rađa i ne proizilazi". (ovo me posebno zanima da mi navedete Svetog Oca koji je ovo rekao)
OdgovoriIzbriši"Svako Lice Svete Trojice, čuvajući svoju samostalnost i ličnost, nahodi se i u dva druga, i ne može se zamisliti bez Njih; sva se tri Lica međusobno proniču živeći večito jedno u drugom, sa drugim, radi drugog. Pobožno je shvatanje ovo: niti se Otac bez Sina ikada zamišlja, niti se Sin bez Svetoga Duha pojima... Stoga, Otac i Sin i Duh Sveti poznaju se svagda u savršenoj Trojici, u najprisnijoj posledičnosti i međusobnom jedinstvu, pre svih vekova, pre svake ideje naše o ma čemu. Otac je uvek Otac, i u Ocu Sin, i sa Sinom Duh Sveti. Kada se govori o Ocu, zamišlja se u isto vreme sa Njim i Sin, i u Sinu Sveti Duh; i kada se pomene Sin, sa Njim iu Njemu se pretpostavlja i Otac i Duh Sveti. Zato, ko vređa jedno Lice Svete Trojice, vređa svu svetu Trojicu; ko odriče jedno Lice, odriče sa njim i druga dva; ko nepravilno uči o jednom Licu, nepravilno uči o celoj Svetoj Trojici."
"Ipostasne razlike u Božanstvu ne sačinjavaju samu prirodu nego samo ono što se odnosi na prirodu, jer je u trima Ipostasima jedna priroda, jedno Božanstvo. „U nas je jedan Bog, jer je Božanstvo jedno, rasuđuje sveti Grigorije Bogoslov,… ma da verujemo u tri Ipostasi. Jer nije jedna Ipostas više a druga manje Bog; niti je jedna ranija a druga poznija; niti se odvajaju voljom, niti se dele u sili; niti se u njih nalazi išta što biva u deljivih veštastava; jednom rečju: Božanstvo je nedeljivo u razdeljenim Ličnostima, i tu je jedna svetlost kao što bi bila u tri sunca koja se sadrže jedno u drugom. Otuda, kada gledamo na Božanstvo, na Prvi Uzrok, na Monarhiju, onda ono što mi shvatamo jeste Jedno; ali kada gledamo na Ispostasi u kojima je Božanstvo, i na One koji večno i ravnoslavno imaju svoje biće od Prvog Uzroka, onda obožavamo Tri…"
O tome da je Sin U VJEČNOSTI poslušan Ocu i ne vrši svoju volju, već Očevu:
"Zajedničko i jedno u Trojičnom Božanstvu jeste to što sva tri savečna Lica imaju jednu istu suštinu (το ταυτόν της ούσιας), jedno isto dejstvovanje, jednu istu volju, jednu istu vlast, jednu istu moć, jednu istu dobrotu. Svaka od tri Ipostasi je jedno sa ostalima ne manje nego sa samom sobom, tj. Otac, Sin i Duh Sveti u svemu su jedno (κατά πάντα εν είσιν) osim nerođenosti, rođenosti i ishođenja... „Otac nije umanjio sebe, veli blaženi Avgustin, da bi rodio iz sebe Sina, nego je tako rodio iz sebe drugoga sebe, da je sav ostao u sebi i boravi u Sinu onakav kakav je i sam...“.
" Zamislite, veli sveti Grigorije Bogoslov, Trojicu kao jedan biser, koji je odasvud isti i podjednako blista. Ako se ma koji delić bisera ošteti, sva lepota njegova propada. Tako kada omalovažavate Sina da bi ukazali poštovanje Ocu, Otac ne prima vaše poštovanje... Ili poštuj vascelu Trojicu, ili je omalovažavaj celu, da bi bio dosledan sebi. „Kada kažem: Bog, veli ovaj sveti Bogoslov, treba da vas jednovremeno obasja jedna i trostruka svetlost: trostruka prema svojstvima ili Ipostasima ili Licima (κατά τάς ιδιότητας εΐτουν υποστάσεις είτε πρόσωπα), a jedna — zbog suštine, to jest zbog Božanstva (κατά τον της ουσίας λόγον, ειτουν Θεότητος). Jer se Božanstvo deli nedeljivo (διαιρείται αδιαιρέτως), ako se tako mogu izraziti, i sjedinjuje se razdeljivo (συνάπτεται δνηρημένως). Jer Božanstvo je jedno u trima (εν γάρ έν τρισιν ή Θεότης), i tri su jedno (και τά τρία έν); u njima je Božanstvo, ili tačnije reći: oni su Božanstvo“.
" Iako je Božanstvo Gospoda Isusa srž Novog Zaveta, ipak ima u Novom Zavetu izvesnih mesta koja prividno protivreče njegovom Božanstvu i jednosušnosti sa Bogom Ocem. Ali sva se ta mesta odnose ili na čovečansku prirodu Gospoda Isusa, ili na to što On kao Sin Božji ima biće od Boga Oca. Zbog jedinstva Spasiteljeve Bogočovečanske Ličnosti svojstva njegove čovečanske prirode pripisuju se Njemu kao Bogočoveku...Kada Spasitelj veli: Otac moj koji me posla veći je od mene (Jn. 14, 28), On to veli stoga što je postao čovek..."
Justin Popović:
Izbriši"Ipostasne razlike u Božanstvu ne sačinjavaju samu prirodu nego samo ono što se odnosi na prirodu, jer je u trima Ipostasima jedna priroda, jedno Božanstvo. „U nas je jedan Bog, jer je Božanstvo jedno, rasuđuje sveti Grigorije Bogoslov,… ma da verujemo u tri Ipostasi. Jer nije jedna Ipostas više a druga manje Bog; niti je jedna ranija a druga poznija; niti se odvajaju voljom, niti se dele u sili; niti se u njih nalazi išta što biva u deljivih veštastava; jednom rečju: Božanstvo je nedeljivo u razdeljenim Ličnostima, i tu je jedna svetlost kao što bi bila u tri sunca koja se sadrže jedno u drugom. Otuda, kada gledamo na Božanstvo, na Prvi Uzrok, na Monarhiju, onda ono što mi shvatamo jeste Jedno; ali kada gledamo na Ispostasi u kojima je Božanstvo, i na One koji večno i ravnoslavno imaju svoje biće od Prvog Uzroka, onda obožavamo Tri…"
Draga čitateljice,
Kako mi nije dostupna Dogmatika od Justina Popovića, možete li mi reći da li on negdje spominje monarhiju Boga Oca?
I ako spominje, kako je tumači?
Monarhija znači vladavinu jednog, a ne trojice.
Jasno je i podrazumijeva se kako je Bog monarh, ali ako imamo tri božanske osobe, onda monarh može biti samo jedan od te trojica, a ne trojica.
Rimokatolici koji negiraju Boga Oca monarha kažu da je taj jedan koji vlada Trojstvo, ustvari kažu da postoji Bog Trojstvo.
Da li i Justin Popović ista tako tumači u Dogmatici?
K tome ću nešto dodati premda odmah priznajem da nisam teolog i da sam novoobraćenik na Pravoslavlje osam godina.
Mnogi pravoslavni teolozi 19. i 20.st. studirali su na Zapadu., i nisu nerijetko prihvatili učenje sa Zapada iako su rođeni pravoslavci i preci su im to bili.
I postoji još jedan sličan fenomen, obraćenici sa Zapada, iz RKC i protestantizma, ako nisu ekumenisti (besmisleno je biti ekumenist rimokatolik i onda prijeći u svjetsko pravoslavlje koje je ekumenističko, onda je bolje ostati u RKC ili protestantizmu) onda im nije strano tražiti apostolsku vjeru prve Crkve, pa onda nije čudno da novoobraćenici poput mene prihvaćaju dogmu o Bogu Ocu monarhu i da nemaju većih problema postati istinskim pravoslavcima.
Primjerice po pitanju istine Crkve kako kod heretika nema svetih tajni, a kod svjetskih pravoslavaca prihvaća se validnim krštenje u RKC ili kod protestanata.
Zato nemojte misliti da se zapadni novoobraćenici žele pokazati pravoslavnijima nego što jesu, nego se radi o tome što nemaju obzira prema svojim precima, rodbini ili prijateljima koje mogu imati oni koji su generacijama pravoslavci i koji žive u nominalno pravoslavnoj sredini.
Potpuno sam uvjeren kako je dogma Crkve o monarhiji Boga Oca jer o tome su pisali kršćanski oci i prije i za vrijeme i poslije sabora Crkve u Nikeji i Carigradu, i zato što se Biblija ne može razumijeti ako se umjesto Boga Oca kao monarha stavi sveto Trojstvo.
I zašto bi nam Sin Božji sakrio istinu u Objavi koju je dao apostolima-kršćanskim ocima (jer apostoli su prvi kršćanski oci ili kršćanski oci u pravom smislu riječi, a ostali kršćanski oci nakon njih su nastojali čuvati i sačuvati ono što su apostoli dobili kao objavu od Sina Božjeg i Duha Svetoga) vršeći zapovijed Oca da nauči ljude ono što Otac želi da nauče u punini vremena kad se je Sin Božji očovječio, kako Bog Otac nije Bog iz Starog zavjeta, nego da postoji sveto Trojstvo koje je pravi monarh?
IzbrišiPodsjećam da se nigdje u Bibliji ne spominje sveto Trojstvo, a ono je po onima koji negiraju Boga Oca monarha, pravi monarh.
Ne, to nema nikakvog smisla te ponavljam, ne da ne razjašnjava Sveto pismo, nego spriječava da ga se razumije jer mu je kontradiktorno.
Justin Popović:
OdgovoriIzbriši""Zajedničko i jedno u Trojičnom Božanstvu jeste to što sva tri savečna Lica imaju jednu istu suštinu (το ταυτόν της ούσιας), jedno isto dejstvovanje, jednu istu volju, jednu istu vlast, jednu istu moć, jednu istu dobrotu."
Da, ali ako je Bog Otac monarh, onda sve tri božanske osobe imaju volju Boga Oca.
Čiju volju inače mogu imati?
Tu je suština dogme o jednom Bogu Ocu od kojeg sve što postoji postoji ili se rađa - Sin, ili proizlazi - Duh Sveti, ili Otac kroz Sina po Duhu stvara od ničeg - sva stvorenja.
Pazite na ovaj redoslijed jer isti nije slučajan, od Oca kroz Sina po Duhu Svetom.
Početak je u Ocu, to znači da je volja da bilo što postoji ide od Oca.
Čija bi to inače volja bila?
Nekog izmišljenog entiteta svetog Trojstva?
Volja je uvijek samo prispodobiva osobi-hipostasi.
I Sin i Duh su osobe i imaju svoju volju koju podređuju volji Očevoj.
Inače Bog ne bi bio Otac - Monarh - Patrijarh.
Zato i napisah da je Zapad krenuo u propast kad je počeo umjesto monarhije Boga Oca propovijedati potpunu jednakost svete Trojice što je na kraju dovelo da gotovo cijeli svijet kojeg je kulturno ili duhovno osvojio Zapad, odbacuje patrijarhalizam.
Justin Popović:
OdgovoriIzbriši"Kada Spasitelj veli: Otac moj koji me posla veći je od mene (Jn. 14, 28), On to veli stoga što je postao čovek..."
Otac je poslao Sina i prije nego što se je Sin utjelovio.
I nije se Sin umanjio zato što je postao i čovjek, odnosno dobio je čovječju narav.
Jer osoba je ostala ista, ista božanska osoba, inače padamo u Nestorijevo krivovjerje kako su u Hristu dvije osobe, jedna božanska, druga čovječja.
Onda ne samo što nije Marija rodila Boga, nego nije niti na križu Bog bio, nego samo Hrist čovjek.
Mnogi su u zabludi kad kažu - na križu nije Bog trpio, jer Božja narav ne može trpjeti, nego je trpio samo čovjek Hristos.
To je nestorijanizam.
Sin Božji, Sin Slovo, Sin Logos je trpio kao božanska osoba zato što se je utjelovio i postao i čovjekom.
I da budem iskren, i ja sam imao tu istu zabludu, pisao sam i na ovom blogu da je trpio Hrist kao čovjek premda sam znao da je nestorijanizam zabluda, ali nisam bio svjestan da je i nestorijanizam kad se kaže da Hrist trpi, ali Sin Božji ne trpi, ili kao kad kad napiše poštovani Justin Popović da je Sin Božji manji zato što je postao čovjekom pa je zato poslušan Bogu Ocu i manji od Oca.
Ne, Sin Božji je uvijek poslušan Bogu, svojem Ocu, i prije nego što se je očovječio, i nakon što se je očovječio, i u vječnosti.
Zato što je Bog Otac monarh.
Zapadni novoobraćenici u pravoslavlje kojima 20vjekovni predanjski život Crkve smrdi po prostoti i etnofiletizmu pravoslavnih naroda, pa idu drito na izvore? Ma šta kažete. U stilu, ok je Justin, ali znamo i mi čitati Oce i Apostole, ne treba nam filter, a ako i koristimo filtere znamo sami procijeniti koji je filter ispravnije tumačio dogmate.
OdgovoriIzbrišiAh...Na zapadu ništa novo, tamo su i prije pet vijekova krenuli da čiste vjeru od korozije, pa znamo kako je to završilo. Samo, nisam znala da je i ovaj put tako brzo metastaziralo njihovo visokoumlje, od apostola do Zizjulasa! Ali sad mi je sve puno jasnije. Znači, Justin ne zna, a Zizijulas zna, ok. Pa mitropolit Zizjulas je najveći jeretik 20. vijeka, nemoguće da to ne znate. Njega bukvalno samo novotarci i ekumenisti uzimaju za autoritet. Jedan od uzroka alarmantnog stanja danas među arhijerejima u SPC je to što su na beogradskoj Bogosloviji uklonili dogmatiku ave Justina i zamijenili je Zizjulasovom, mislim tamo negdje 70ih, zato je PBF rasadnik duhovne propasti srba na čelu s episkopom požarevačkim, dekanom PBF i vjernim Zizjulasovim diplomcem. Meni se pali crvena lampica kad vidim da ga neko citira, to mi je jasan znak da ga se klonim.
Vaše riječi niste potkrijepili Ocima. Dala sam Vam citate iz vrhunske pravoslavne dogmatike bez ijedne mrlje, koja je prihvaćena i poznata širom svijeta, koju je pisao autentični svetitelj u stilu i duhu najdrevnijih otaca onako kako su oni sami naučavali i ni slova nije napisao sam od sebe, po svome umu i nahođenju. On jasno kaže nema podređenosti među Licima Trojice, Vi kažete pa ne, podređenost postoji, kako ne. Ne znam šta bih Vam na to rekla...
Ta knjiga je dostupna za online čitanje, možete sami pronaći to što Vas zanima i nastaviti raspravljati se s Justinom Popovićem.
A, možete se raspravljati i sa sv.Grigorijem Bogoslovom o poslušnosti Sina Ocu:
Pokorava se i Sin Ocu, ali i Otac Sinu, pošto Jedan dejstvuje, a Drugi je blagonaklon... Takvo značenje, čini mi se, imaju reči: Bože, Bože moj, zašto si me ostavio? Nije On ostavljen od strane Oca ili od strane svoga ličnog Božanstva ... no, On u svojoj ličnosti oličava nas... Pod isti aršin treba podvesti i činjenicu da On "preko stradanja nauči se poslušnosti" ... On, pak, kao Reč, niti je bio poslušan, niti neposlušan (niti bilo šta od onoga što pripada podčinjenima i drugostepenima – jedno dobronamernima, a drugo dostojnima kazne), već u "izgledu sluge" snishodi ka saslužiteljima i slugama, prima na sebe tuđe obličje predstavljajući u sebi celoga mene i sve moje, da bi u sebi poništio moju rđavost...
Sad mu objasnite kako Sin mora biti uvijek poslušan Ocu, jer je Sin, pa se to podrazumijeva samo po sebi, a ljudski sinovi su poslušni svojim očevima, uostalom i Bog je zapovijedio da se djeca podčinjavaju roditeljima, i zato se patrijarhalno društvo urušava, i tako dalje...
"Vaše riječi niste potkrijepili Ocima."
IzbrišiNije mi jasno kako možete opetovano tako nešto tvrditi kad u tekstu stoje citati koje ste Vi tražili pa sam ih dao.
Prvi je od sv.Grigorija Bogoslova pa ću ga ponoviti:
God, unbegotten, the Father, and one begotten Lord, his Son, referred to as God when he is mentioned separately, but Lord when he is named in conjunction with the Father, the one term on account of his nature, the other on account of his monarchy; and one Holy Spirit proceeding, or, if you will, going forth from the Father … (Gregory of Nazianzus (2003), 170–171).
Niti jedan kršćanski otac se tome ne protivi da je Bog Otac monarh. Čak i sveti Augustin koji je griješio u svojoj triadologiji napominje monarhiju Boga Oca po nekima (znači to sam čuo od druge ruke).
Ako se sjećate, bili ste iznenađeni kad sam napisao da je Sin Božji bio Anđeo Gospodnji u Starom zavjetu pa sam dao citate kršćanskih otaca koji su baš to pisali.
Jeste li to vidjeli?
Apropos Zizjulasa napisao sam da znam kako je veliki ekumenist, ali sam i napisao da ne možemo ga ignorirati u svemu što je napisao, jer se grdno varate da možete odbaciti kao herezu njegovu teologiju koja se temelji na monarhiji Boga Oca kad je monarhija Boga Oca dogma Crkve od nicejsko-carigradskog Simbola vjere.
Da, on je izgleda dodao ili razvio dalje teologiju Boga Oca monarha tako da je kazao kako je Bog svojom slobodnom voljom postao Otac, a ja sam imao to na pameti i prije nego što sam čuo da je to on napisao.
Još sam napisao kako ne znam za niti jedan sabor Crkve koji je takvu ideju ili teologiju proglasio herezom.
Ne mislite valjda da je dovoljan razlog odbaciti je zato što je Zizjulas bio heretik ekumenist?
Vaš argument kako zapadni obraćenici iskrivljuju nauk Crkve kao pred 500 godina kad su to učinili protestanti ovdje Vam ne drži vodu jer pokojni Zizjulas je Grk.
A i sami ste se pozivali na blagopočivšeg Serafima Rosa koji je zapadnjak i obraćenik, pa uvidite i sami koliko je jak taj Vaš argument.
Nadalje, ako niste primjetili, zamolio sam Vas da mi odgovorite da li je pokojni Justin Popović u svojoj Dogmatici spominjao monarhiju Boga Oca i kako ju je objašnjavao ako ju je navodio.
I molim Vas, nemojte ovu našu raspravu uzimati previše osobno.
Emil
Sad tek vidjeh da ste eminentnoj ekipi strucnjaka za trijadologiju pridruzili i biskupa Grigorija Instagramskog. Evo, smijem se od muke. Gospode Boze!
OdgovoriIzbrišiNapisali ste da se Zizjulas ne smije odbaciti "samo zato sto je bio ekumenista". To i nije jedini razlog zasto ga se mora odbaciti, ali i da jeste - opet bismo ga morali odbaciti, jer ekumenizam nije tamo neka sitnica, nego poslednja i najveca jeres. Onda se po vasoj logici ni papa ne smije odbaciti samo zato sto je jeretik.
Dragi Emile, zaista Vam zelim da se bolje informisete o izvorima koje navodite, inteligentan ste covjek, ne sumnjam da cete pronaci izlaz iz te zavrzlame u koju ste se upetljali sa kasapima pravoslavlja, sa vucima koji vise cak i ne nastoje pretvarati se da su pastiri. Mozda oni preko bare ne znaju, ali Vi ste barem geografski blizu pravoslavnima i govorite istim jezikom jednog od tih naroda, procesljajte malo internet i saznajte kome vjerujete.
Pretpostavljam da ste i formalno teološki obrazovani.
IzbrišiJa nisam.
Međutim Joshua Sijawade kojeg gore spominjem ima doktorsku titulu i kako napisah prešao je od RKC u Pravoslavlje radi dogme o Bogu Ocu monarhu koju je RKC odbacila.
Tu je zatim dr Beau Branson koji je također novoobraćenik.
I nikad nisam primjetio da su u komentarima na njihova izlaganja pravoslavci napisali kako to nije nauk Pravoslavlja, a gotovo uvijek su rimokatolici i protestanti čudili se tom nauku i smatrali ga nekršćanskim.
Imam knjigu u kojima raspravljaju ekumenisti kako pomiriti filioque i dogmu o Bogu Ocu monarhu (i tamo piše kako je sveti Augustin u "Trinitate Dei" imao problem kako je uskladiti s njegovom triadologijom što znači da ju je priznavao jer ona jednostavno proizlazi iz nicejsko-carigradskog Simbola vjere) premda je to nemoguće, ali svi oni priznaju da je, na njihovu žalost, dogma o Bogu Ocu monarhu u temeljima Pravoslavlja.
A Vi implicirate u svojim komentarima da to nije tako.
Emil
Ponavljam još jednom, svjestan sam da su Zizjulas i Grigorije Durić heretici ekumenisti.
IzbrišiAli je ne znam niti jednog pravoslavca, osim Vas, ako sam Vas dobro razumio, koji bi negirao ili ignorirao dogmu o Bogu Ocu monarhu.
Prilično sam uvjeren da negdje u Dogmatici i pokojni Justin Popović ju spominje.
Kažete da je njegova Dogmatika on-line, a ja ne znam gdje.
Pa me molim Vas uputite na tu stranicu.
Emil
Evo kako ide raprava u komentarima na onaj video:
IzbrišiRimokatolik ili protestant:
"27:25 to 27:53 seems like a problematic statement. Is that statement acceptable in Orthodoxy?"
Pravoslavni odgovor:
"It is compatible. The Trinity is not a person. It's simply shorthand for God, His Son, and His Spirit. If by 'the Trinity' is the one God you simply mean the one God = the Father, who exists eternally with His Son and His Spirit and without whom He cannot be contemplated... well, that's Orthodox. If you mean the Trinity is a kind of entity on its own, then I would want to say this is not orthodox."
Rimokatolik:
"this is a new side of Orthodoxy I haven't seen. I thought Catholics and Orthodox where unanimous in that the Trinity is the One True God, but I guess not."
"this is really troubling. I read your post over and noticed you used the term "God" as opposed to the term "Father" which is the general use when speaking about the distinct persons of the One true God Father, Son and Holy Spirit. What's the meaning of that?"
Pravoslavni:
"It's normal. If you read the New Testament, this is how the word God is almost always used, as a special name for the Father. If you read the Church Fathers, same situation. The Trinity is NOT an entity, it's not a hypostasis. It's not a three-headed dog, or whatever you nebulously envision."
Da ne kopiram dalje, radi se o onom što napisah.
Rimokatolici i protestanti (osim onih koji su dublje istražili Pravoslavlje odnosno znaju povijest Crkve i razumiju nicejsko-carigradsko Vjerovanje) su preneraženi kad čuju da pravoslavci ne vjeruju u sv.Trojstvo kao neki poseban entitet-osobu-boga, nego slave svetu Trojicu.
Zato sam i stavio naslov:
"Zašto sveta Trojica, a ne sveto trojstvo?".
Prvo mi kažete da ne bih trebala ovo shvatati osobno, onda me optužite da negiram dogmat o jednonačalnosti, lijepo od Vas. :) Oprostite, stavljate mi riječi u usta. Nisam tražila da mi potkrepite tvrdnju o jednonačalnosti Boga, jer ja to i ne dovodim u pitanje, a kamoli negiram. Ako ste iz svega što sam napisala shvatili da ja negiram dogmat o jednonačalnosti Boga onda mislim da nema svrhe da više bilo šta pišem. Pokušaću još jednom, možda se trebam konciznije izraziti.
OdgovoriIzbrišiKad napišete rečenice koje glase:
"Sin predstavlja Boga, odnosno Oca".
"Sin i Duh su podređeni Ocu".
"otac je nadređen sinu zato što mu je otac, te je sin poslušan ocu".
"Samom činjenicom što kažemo da je Sin Boga, znači da je poslušan Bogu, svom Ocu".
"... Bog postoji bez obzira da li se iz Njega rađa Sin i proizlazi Duh Sveti, ili se ne rađa i ne proizlazi".
"Bog je Otac zato što je sam odlučio to biti i to radi ljubavi".
"Sin ne zna kad će biti kraj svijeta, time je naglasio kako je Sin poslušan svome Ocu".
a posebno kad napišete:
"Posve je jasno da je Bog Otac jedini Bog".
... i ja to pročitam, onda osjećam da mi je dužnost ukazati i Vama i čitateljima bloga da ako je moguće opravdate takve navode, samo kako bih vas navela da o tome dalje istražujete (ali ne kod Zizjulasa i zizjulasovaca!) i kako biste eventualno shvatili da takve tvrdnje ne samo da nemaju bogoslovsku osnovu, nego pogrešno uče o Licima Svete Trojice, a samim time i o Svetoj Trojici. Uporno tvrdite da ste potkrepili ove tvrdnje time što ste naveli par citata kapadokijaca koji nemaju veze s ovim što ste napisali. Ja sam s druge strane navela više citata koji tvrde upravo suprotno, ali se izgleda niste udubili u njih.
Citat o Andjelu božijem, nisam se iznenadila da je u pitanju drugo lice Presvete Trojice, nego sam Vam uzaludno pokušala ukazati da pogrešno razvijate misao kad ste iz toga izvukli zaključak: dakle, pošto je Andjeo glasnik znači da je poslat, ako je poslat onda je poslušan, znači Sin se iz poslušnosti (i iz ljubavi prema čovjeku, ali primarno radi poslušnosti) Ocu - Monarhu utjelovio i podnio muku i smrt. A sveti Grigorije Bogoslov kaže "On, kao Riječ, niti je bio poslušan, niti neposlušan, niti bilo šta od onoga što pripada podčinjenima i drugostepenima, već u izgledu sluge snishodi ka saslužiteljima i slugama."
Vama to samo preleti preko glave i držite se Joshue Sjwudbddiuj... i Beau Bransona. Sam Beau Branson je u debati s muslimanom rekao da riječ "Bog" nema u pravoslavlju isto značenje kao što zamišljaju ostali monoteisti, nego da je riječ Bog više atribut-odlika Božanstva koje je Troipostasno, u prilog tome je naveo i to što u Svetom Pismu sam Bog demone naziva bogovima. To sam svojim ušima čula od Beau Bransona na kog se pozivate.
I još se ograđujete da nijedan sabor nije odbacio to što pišete. Pa, nemojte. Ne znam zaista, ni ja nisam teolog nikakav, pravnik sam po struci, ali ovo iz aviona svaki iole obrazovan pravoslavac vidi da ne valja. Kod ovakvih tema je dovoljno jednu riječ dodati pa da iskrivi svu istinu, Vi to kao bivši rimokatolik najbolje znate. Je li trebao zasjedati poseban sabor da osudi svaku od milijardu nebuloza koje je izgovorio Zizjulas?
Otac Serafim Rouz je bio svjetla tačka kolekivnog zapada, nešto nisam primjetila da se pojavio neki novi američki svetitelj ni prije ni posle njega.
Dogmatika sv.Justina Popovića je dostupna za online čitanje, ne znam gdje da vas uputim osim Google search.
Ostajte zdravo i neka bi Vam Gospod ukazao izvore iz kojih ćete ispravno shvatiti dogmu o jednonačalnosti.
"Prvo mi kažete da ne bih trebala ovo shvatati osobno, onda me optužite da negiram dogmat o jednonačalnosti, lijepo od Vas. :) Oprostite, stavljate mi riječi u usta."
OdgovoriIzbrišiNisam Vam govorio da negirate dogmu o jednonačalnosti, nego da ste ostavili dojam kako negirate dogmu o monarhiji Boga Oca.
To nije isto.
I rimokatolici i protestanti će se složiti s dogmom jednonačalnosti odnosno da je Bog Otac izvor-načelo-počelo, da se iz Njega rađa Sin, i izlazi Duh Sveti.
Monarhija Boga Oca znači da je Bog jedan, da Ga zovemo Bogom Ocem jer ima Sina i Duha od Sebe, Otac nije samo jedini izvor-načelo za druge dvije božanske osobe, nego je Monarh.
Bog, a to znači Otac je monarh jer druge dvije božanske osobe koje su od Njega i ne mogu postojati bez Njega, a samo On postoji sam po Sebi, izvršavaju Njegovu volju.
Zato je Bog jedan, zato su kapadocijski oci to stavili u prvi članak Simbola Vjere - vjerujem u jednoga Boga.
Monarhija znači vladavinu jednog, a ne troje.
Vjerujete li Vi, ozbiljno Vas pitam, u jednoga Boga?
Ako vjerujete, onda morate reći tko je to?
Ako kažete da postoji Bog Trojstvo kako vjeruju rimokatolici i većina protestanata, onda vjerujete u entitet koji ne postoji.
Ali barem oni mogu reći da vjeruju u jednog Boga, a ne tri, iako je taj kako napisah izmišljen.
Ako vjerujete da je Bog sveta Trojica, odnosno da je Bog Otac Bog u pravom smislu te riječi, da je isto Sin Očev pravi Bog u punom smislu te riječi, a ne da je Bog od Boga Oca, i isto tako vjerujete u Duha Boga Oca koji je isto pravi Bog u punom smislu te riječi, onda vjerujete u tri Boga.
I muhamedanci i židovi će Vam onda s pravom reć da Vaša vjera nije monoteistička, da vjerujete u tri Boga odnosno da ste politeist.
Ako ste doista pravoslavna, onda morate vjerovati u monarhiju Boga Oca, onda vjerujete u jednog Boga Oca, i Njegovog Sina i Njegovog Duha koji ne čine zajedno tri Boga jer Sin i Duh su od Oca i izvršavaju Njegovu volju, zato je Bog Otac monarh.
Sin i Duh su božanske naravi Boga Oca, jer su od Njega koji je Bog, oni su Bogovi od Boga, a ne Bog u pravom smislu riječi koji ne ovisi o nikom i ne mora slušati nikog zato je pravi Bog, Monarh.
I primjetite da Sin i Duh vječno ovise o Bogu, odnosno Ocu, jer Bog ih nije rodio i prozlazio i sad je gotovo, nego Sin se vječno rađa od Oca, Duh vječno izlazi od Boga Oca, Monarha.
Naravno, ne morate mi vjerovati, ali nemam razloga da Vam odgovaram u rukavicama, ili imate istu vjeru kao rimokatolici koji vjeruju u izmišljeni entitet sveto Trojstvo, ili vjerujete u tri Boga, ili vjerujete u jednoga Boga Oca koji je monarh.
Ako ne vjerujete u ovo posljednje, onda niste pravovjerna-pravoslavna.
I ako mi ne vjerujete, savjetujem da pitate svog duhovnika, paroha ili vladiku, da li postoji dogma u Crkvi o Bogu Ocu monarhu i što ista znači.
Kako se stalno ponavljam, onda više ne ću odgovarati osim ako stvarno neki novi argument ne iznesete.
Emil
"Arminijani sa svojim vođom Arminijem obnovili su u drugoj polovini šesnaestog veka arijanizam. Oni nisu potpuno porekli dogmu o Svetoj Trojici, ali su učili da je Otac i po redu (ordo), i po vlasti (potestas), i po dostojanstvu (dignitas) viši od ostalih lica, kao centralno načelo Božanstva. Samo Otac ima božansku prirodu i božanska savršenstva, a Sin i Duh Sveti dobijaju ih od Njega. Otac koji rađa veći je od Sina koji se rađa, i veći od Duha koji ishodi."
OdgovoriIzbrišiTo nije arijanizam, arijanizam krivo uči da Sin nema istu suštinu kao i Otac, odnosno da Sin nije vječan.
IzbrišiMonarhija Boga Oca nije arijanizam, nego objavljena istina koja se jasno očituje u svetom Pismu i koja jedino usklađuje Objavu da je Bog jedan, da kršćanstvo nije politeizam, te da postoje tri božanske osobe, sveta Trojica.
Emil