Ljepota zla

Naravno, nije ljepota nego suprotnost.

Zlo ne može nego biti ružno, a dobro lijepo.

Kako se onda događa da je mnogim ljudima zlo lijepo i privlačno?

Zato što su zli u većoj ili manjoj mjeri.

To je odličan test, iskušajmo sami sebe i znati ćemo jesmo li se očistili od zla, od grijeha, od poroka, od strasti, od navezanosti na ovaj propadljivi svijet.

Ako jesmo, onda će nam ono što nam je nekad bilo lijepo, što nam je zaokupljalo maštu i što smo stavljali u srce i htjeli smo posjedovati, sada biti ružno i odbojno.

Demoni mogu uzimati tjelesno ovomaterijalno obličje, mogu i ljudsko.

I ako to čine da bi nekako zaveli ljude, onda učine to prividno tijelo lijepim i zavodljivim.

Oni koji su sveti vide odmah prijevaru i znaju da je ta ljepota demonska, površna i zavodnička.

Oni znaju kako su demoni u svojoj pobunjenoj suštini koja nije od Boga, nego su je odabrali u pobuni protiv Boga, odvratna, ružna, rušilačka, nihilistička i okrenuta protiv sveg što je lijepo i dobro.

U svojoj mladosti slušao sam pop rock glazbu koja se je mogla nazvati punkom, nešto što se je nakon toga zvalo hard core.

Da mi nije bila privlačna i lijepa ne bi je ni slušao.

Privlačila me je buntovnost i drskost koja izlazi iz takve muzike, jer sam i sam bio tada takav.

Ali nisam ipak od onih koji bi odlazili na 'koncerte' pljuvajući od divljenja na izvođače i usput primajući od njih pljuvačku.

Nisam ni snifao neostik, nisam ni nosio pribadače, nisam se ni rezao, ali mi je takva muzika, kako napomenuh, bila privlačna i lijepa.

I da, bio sam tada praktični ateist, išao sam nedjeljom na Misu samo da zadovoljim roditelje.

Nije to dugo ni trajalo, shvatio sam da Bog mora postojati, a ako postoji onda je besmisleno buniti se protiv sveg postojećeg jer onda to uključuje i Boga.

Naravno, za buniti se protiv komunizma uvijek sam bio za, ali živjeti kao nihilistička svinja nije bio moj odabir.  

Razbiti nešto ili učiniti nepodopštinu u školi tako da se nastavnici, pravovjernici u komunizam skandaliziraju, za to sam bio.

I tako je moje očijukanje s punkom relativno brzo završilo.

Lagao bih ako bih rekao da nisam i dalje volio poslušati Ramonese ili neki slične skupine, ali to je bilo samo povremeno ili kad je netko drugi takvu glazbu pustio, a ne da bih je sam slušao.

Sjećam se da sam nakon rata bio u posjetu u Zagrebu i društvo me je odvelo u Zagorje u neki vatrogasni dom u kojem je nastupao bend ostarjelih australskih pankera koji su išli svijetom kao čergari.

Dakle moji vršnjaci, tada 30-godišnjaci nisu izašli iz svojih dvadesetih i kao Petri Panovi nastojali su se ponašati kao da nikad ne će izaći od svoje adolescencije.

Bilo mi ih je stvarno žao.

Poslije sam uvidio da ima sve više i više generacija na Zapadu, a onda i kod nas, jer mi uvijek kopiramo Zapad, koji se ponašaju kao navedni punk-australci.

Vrlo lako ih je bilo u ono vrijeme raspoznati jer su se punkeri nastojali razlikovati od drugih ljudi, pa su ili radili ridikulozne frizure, ili su brijali glave, ili su se tetovirali, ili su u tijelo ubadali pribadače ili neke druge metalne predmete, ili su bili skinhead noseći vojničke čizme ili radničke cipele, ili su bojali svoje kose u najneprirodnije boje.

A danas gotovo svi izvanjski, ali i iznutra, su punkeri.

Čudaci ili stvarni pobunjenici su oni koji uredno izgledaju i uredno se oblače, neprimjetljivo.

Naravno, moderni punk svijet ne će se rezati i snifati neostik, ali će isto kao i nekadašnji punkeri prezirati hijerarhiju premda će nastojati biti dobrim s onima u hijerarhiji koja je danas naopaka, jer ne žele ugroziti svoju egzistenciju, jer su oportunisti.

K tome ovi aktivniji suvremeni punkeri su organizirani u ljevičarsko-antifašističke udruge, podržavaju sodomizam (kao i stari punkeri), čedoubojstva, rasturanje familija kao i za feminizam.

Naravno i protiv su državnih granica, a za antihristovski globo-homo jedinstveni svijet u kojem više rasa i naroda ne će biti.

U neredima u SAD, Njemačkoj ili Francuskoj aktivno sudjeluju tako da koriste nasilna sredstva, ali znajući dobro da ih policija ne će izlemati jer ima instrukcije iz viših krugova kako su oni 'dobri dečki i curice' za razliku od desnijih i nacionalnijih pokreta.

U vrijeme punka pojavio se je i nazi-punk, jer je bilo evidentno da se ne može s ničim tako dobro isprovocirati vladajuće kao s njemačkim nacionalnim socijalizmom.

Današnji pak antife-punkeri radit će svakakve perverzije, ali na spomen narodnih socijalista skočit će kao opečeni vrelom vodom i smatrati to najvećim zlom.

Što znači da nisu pravi nihilisti, nego da impliciraju postojanje morala, odnosno granice između dobra i zla.

Ili da su izvan zdravog razuma pa misle da se može istovremno biti protiv bilo kakvog morala, i zauzimati plačljivi stav - ovi naši protivnici su sušto zlo.

Nu vratimo se na pitanje estetike zla.

Za razmatranje ove teme dobro bi bilo pogledati, za one koji imaju jaki želudac (najodvratnije scene su ipak cenzurirane) dokumentarni film o GG Allinu, notornom luđaku i punkeru koji je imao nemali broj sljedbenika u SAD, a i sad ih ima koji dolaze mokriti i prazniti crijeva na njegov grob (da oni to smatraju čašćenjem jer i ovaj je luđak to radio na pozornici i bacao svoj izmet na jednako ludu i demonoliku publiku):

Jednostavno odvratno, ali demonolikim, kako napisah, lijepo i privlačno.

Takav je i ovaj video iz dične srednje Europe:

Od istih sotonjara poruka kako treba ciljati na djecu:

Evo kako lijepo izgleda ikona predpunka (ne nije AI, tako ovaj izgleda):

Da ima imalo zdravog razuma, ovakvi 'umjetnici' bili bi pod nadzorom stručnog osoblja, možda i egzorcista ako pristanu biti oslobođeni od demona.

Kad smo kod egzorcizma:

Ovi idioti nisu svjesni, ili još gore svjesni su, da se ljudi svojim mislima, djelima ili nečinjenjem otvaraju ili za Božju blagodat ili za demonski utjecaj.

Hristos je rekao da ćemo odgovarati za svaku svoju izgovorenu riječ, a što znači da je brbljati bez veze samo da se brblja grijeh, a kamoli ovo sotonističko izrugivanje svetinjama.

K tome, događaju, tobožnjem umjetničkom koncertu, oduševljeno prisustvuje tisuće ljudi.

I tako u gotovo svih gradovima Zapada (koji je sad svuda u svijetu) veliča se zlo, ružnoća, pobuna protiv Boga, dobra i života.

Zar se može očekivati od Boga da poštedi ovaj naraštaj?

Ne, prepustit će ga demonima u koje su se mnogi, znajući ili ne znajući, zaljubili i onda će mnogi vidjeti koliko ih demoni ljube.

A to nije kraj, jer onda dolazi Strašni sud i pojava strašnog Suca pred kojim će ovi zaglupljeni i demonizirani smrtnici htjeti u zemlju propasti samo da Ga ne vide.

Nema gore stvari od - pasti u ruke Boga živoga, i to vječno, kako nam poručuje Bog u Bibliji.

Muke koje im mogu dati demoni nisu ništa pred vječnim i neugasivim Ognjem.

Zašto ne žele progledati i vidjeti da ono što im se čini lijepim i privlačnim je gore i smrdljivije od desetljećima nečišćene septičke jame?

Zašto su im lijepe one scene u kojima ničeg lijepog nema nego grozota puštenih demona s Božjeg lanca?

To je misterija ili tajna zla.

Mogu imati sućuti prema njima nadajući se da će se možda odvratiti od svojevoljnog puta u vječnu propast.

Ali ako budu do kraja svog života ustrajali na svojoj zloći i mržnji prema Dobru i Ljepoti, nema niti jednog razloga da bih imao sućuti prema njima.

Štoviše, hvalit ću i slavit ću Boga što pravedno i dolično kažnjava demone i demonolike ljude.

P.S.

Alex Kreiner, naše gore list, o trenutnoj situaciji nakon izraelskog napada na Iran:

Njegova analiza i predviđanja čine mi se vjerojatnim.

Osobito njegovo mišljenje, dakako i moje, kako je monarh-autokrat jedina prepreka za prevlast bankarske oligarhije koja se uobičajeno zove demokracija.

Pridika mitropolita Averkija o tome kako je sv.Ivan Kronštatski 1906.g proročki govorio o opasnosti demokracije:

 All-Destroying Democracy

Archbishop Averky (Tauchev) The rule of many is all-destructive: let there be one King! In his sermon on the Annunciation, March 25, 1906, Saint Righteous John of Kronstadt vividly depicts the terrible moral decay that our Russian society has reached and directly points to the inevitability of our Motherland's destruction under such circumstances: "The faith in the word of truth – the Word of God has vanished and has been replaced by faith in human reason; the stamp, which proudly calls itself the sixth great power in the sublunary world, has mostly lied – for it holds nothing sacred and venerable, except for its treacherous pen, often soaked in the poison of slander and mockery. There is no obedience of children to their parents, of students to their teachers, or even of the teachers to the authorities; marriages are violated; family life is disintegrating; there is no solid policy; every politician is engaged in politics - both students and teachers have mostly abandoned their true duties and judge politics; everyone desires autonomy – almost every child believes themselves to be autonomous; even the middle and higher spiritual educational institutions have forgotten their purpose: to be servants of the Church and the salvation of people. The intelligentsia has lost love for the Motherland, and they are ready to sell it to foreigners, as Judas betrayed Christ to the wicked scribes and Pharisees; I won't even mention that they have lost faith in the Church, which has revived us for God and the Heavenly Fatherland; there are no Christian morals, and immorality is everywhere; in direct contradiction to the Gospel, the cult of nature has arisen, the cult of carnal passions, complete unrestrained debauchery with drunkenness; the pilfering and theft of state and private banks and postal institutions and packages; and the enemies of Russia are preparing to dismantle the state. There is no truth anywhere – and the Motherland is on the brink of destruction. What can we expect in the future if such disbelief, such corruption of morals, and such lawlessness continue? Will Christ come to the earth again? Will He be crucified and die for us again? – No; enough of mocking God; enough of trampling on His holy laws. He will come soon, but He will come to judge the world and give each according to their deeds... Man, who calls himself a Christian, think again, return to faith, to common sense, to the Word of God!.." And here is another picture of Russian life before the revolution, which led Russia and the unfortunate, lost Russian people to the horrors of the revolution: "This is exactly what Russian society suffers from today," said Saint John in his sermon on the feast day of Saint Nicholas the Wonderworker, December 6, 1906, "that there is no faith in Christ, no steadfastness of faith and Christian convictions; it is obsessed with all kinds of 'freedoms,' misunderstood, and creates all sorts of absurdities, absurdities, and chases after the fashionable form of government to which it is completely incapable due to its diversity, disunity, and mutual hostility. The rule of many is all-destructive: let there be one King," says the ancient sage!" A terrible abyss has opened before us, ready to swallow us all. But our fate is in our hands. Russia did not heed the prophet sent to her by God, the holy righteous John, and fell into the pit of perdition. If we do not heed him now, after all that has happened over these past years, we will undoubtedly perish completely, and so will the whole world, which is now rapidly sliding down the slope toward this abyss. Let the fiery call of our great righteous man resound continuously in our ears and hearts: "Quickly, in repentance, to God! Quickly to the firm and unwavering refuge of faith and the Church!" Let us not delay or postpone! Archbishop Averky (Tauchev). Modernity in the Light of the Word of God. Words and Speeches. Vol. II. Holy Trinity Monastery. Jordanville, New York. 1975 – From the sermon "Sinister Bloody Jubilee and Holy Righteous John of Kronstadt." pp. 520-522, 525.

Prošlo je 120 godina od kad je svetac grmio i upozoravao o opasnosti demokracije.

Deset godina kasnije samo tri generala i to ne etničkih Rusa i samo nekoliko episkopa podržali su ruskog cara, a ostali su tako stali iza judeomasonske demokratske februarske revolucije (koja je prethodila boljševičkoj oktobarskoj). 

I da se vratimo temi, čim je revolucija uspjela krenula je i revolucija u umjetnosti, ružno je postalo lijepo, umjetnost je postala dekadentna i sotonistička u mržnji prema lijepom, skladnom, urednom.

Ustvari umjetnici revolucionari su već prije bili takvi, ali nakon revolucije su postali državni umjetnici.

Kao što je Alex Krainer najavio, jučer su se diljem SAD održali prosvjedi "No kings".

Daleko od toga da bi D.Trump bio pravi monarh, pomazanik Božji, samodržac.

On je kao i svaki prosječni Amerikanac vjeran američkoj revoluciji i mitologiji dobre demokracije i republikanizma.

Ali je dobro u ovom snimljenon neredu vidjeti kako se idiotski, nasilnički i kukavički  ponašaju protivnici monarhizma.

Kao da im je slogan, mi ne ćemo kralja, mi želimo da nad nama vladaju naši drug dealeri, bankarske barabe i ostala oligarhijska sotonistička 'elita'.

K tome prosvjednici protiv kraljeva su u prosjeku ne puno mlađi od mene, a ima i starih hipika.

Uskoro će biti kraljevski hipici u staračkim domovima.

Nije im ni nakraj pameti da će uskoro morati stati pred strašnog Kralja.

Apropos nasilničkih i bezobraznih prosvjeda u kojima se zloupotrebljava činjenica kako je policija efemizirana i zabranjeno joj je da tuče kršitelje reda, zamislite da se u antičkoj Ateni organiziraju prosvjedi s idejom - demokracija znači ukidanje granica Atene države-polisa te da ilegalni imigranti trebaju biti ravnopravni atenski državljani?

To je nemoguće zamisliti, jer pravo glasa i sudjelovanja u javnom životu Atene mogli su imati samo vojno sposobni muškarci i to jest oni koji su branili atenski polis odnosno granice atenske države od vanjskih neprijatelja.

Dakle ako samo zamislimo takav događaj, onda bi takvi prosvjednici bili sasječeni istog sata kad bi im takva ludost pala napamet.

Današnje poremećene generacije što uključuje i starce hipike i starce punkere, nemaju pojma što je demokracija jer misle da demos-narod znači tko god prijeđe granicu države postaje član demosa-naroda ili samo što se rodi u državi da ima na to pravo.

Dobro rečeno, svjetski pravoslavci su unijati s nekoliko više stepenica do unije s heretičkim i raskolničkim Rimom.

Glede Izraelskog napada na Iran uz atentate na njihove vrhunske vojne časnike i znanstvenike (što već Izrael čini desetljećima), izgleda da se je poglavarstvo cionističke države prevarilo u procjeni da će se s Iranom dogoditi nešto slično kao sa Sirijom ili Libanonom ili prije Libijom.

Iran je žestoko i žešće uzvratio nego što je Izrael napao, i po međunarodnom pravu kao strana koja je napadanuta ima pravo tući Izrael dok god se Izrael ne preda.

Naravno da je to zasad praktično nemoguće, jer cijeli Zapad, znači SAD sa svim svojim saveznicima, što znači i RH, stoji iza Izraela te kad bi se pokazalo da Izrael više nema vojne snage tada bi se u rat izravno uključili saveznici, odnosno Zapad.

Kršćanski cionisti imaju slogan - Izrael ima pravo braniti se.

A ustvari drugim riječima kažu - druge države se ne smiju braniti kad ih Izrael napadne, jer će onda SAD kao vojno najmoćnija država svijeta intervenirati.

E pa to je sad upitno, jer izravna vojna intervencija SAD znači iranski napad na sve američke baze po Bliskom Istoku, zatvaranje Hormuškog tjesnaca i ponavljanje naftne krize iz 70-tih godina prošlog stoljeća, a ako bi Izrael se odlučio baciti nuklearne bombe na Iran, Pakistan je navodno objavio kako će onda oni u tom slučaju baciti nuklearne bombe na Izrael.

S druge strane predsjednik SAD D.Trump izgubio je svaku vjerodostojnost na unutarnjoj politici jer ne uspijeva zaustaviti prosvjede protiv sebe, a na vanjskoj politici stoji još i gore.

Jer je znao i dao suglasnost Izraelu na napad na Iran dok je istovremeno pregovarao s Iranom.

Jučer, u nedjelju, dva dana nakon izraelskog napada u Omanu su trebali biti nastavljeni pregovori između Irana i SAD, Iran je vjerojatno i bio nepripremljen za izraelski napad vjerujući da napada sigurno ne će biti dok pregovara sa SAD.

Nakon ovog debakla nitko normalan u svijetu više ne vjeruje D.Trumpu i njegovoj vladi.

Neki čak razmišljaju, poput Alexa Kreinera, da je D.Trump zapravo ovime zadao udarac Izraelu žrtvujući svoj ugled vjerodostojnog političara, jer Izrael nije sad u boljoj vojnoj poziciji osim ako se SAD ne uključi u rat.

Neki misle da to SAD ne će učiniti, i tada će morati VB i Francuska se uključiti, neki kažu da je u napadu na Iran sudjelovao i neki njemački avion tanker goriva, tako da bi to bio poraz starih europskih kolonijalnih sila, te da je to cilj D.Trumpa.

Ipak u to ne vjerujem, Trump ima super ego i sklon je blefiranju i laganju u poslovnom svijetu, pa je vjerojatno pomislio da isto tako može činiti u međudržavnim odnosima, odnosno mislim kako je stvarno kao cionist vjerovao da će se iranska država urušiti kao i Sirija nakon izraelskog napada.

Moguće je u narednom razdoblju da se dogode nepredvdljivi scenariji, moguće je korištenje nuklearnih bombi, uključivanje SAD i NATO u sukob, a onda to vjerojatno znači uključivanje Kine i otvoreni svjetski rat.

Evo kako zaslužuju svoju plaću cionistički zapadni dnovinari:

Kao i uvijek, mi kršćani znamo da se ništa ne događa što Bog nije predvidio i dopustio da se dogodi jer, premda nam se ovo čini kao zlo, vodi prema većem dobru na kraju.

Nema suštinske razlike umrli u prometnoj nesreći, umrli od neke bolesti, umrli od starosti ili umrli u svjetskom ratu.

Kršćani moraju biti uvijek spremni umrijeti i stati pred Boga.

A sad u žalosnu hrvatsku stvarnost, odnosno još žalosniju hrvatsku 'desnicu'.

Prenijet ću tipični komentar odavde:

"Možemo samo zahvaljivati Izraelu da efikasno privodi kraju akcije neutraliziranja svih ovih radikalnih i vjerski zastranjenih zaljubljenika u, ali i oponašatelja, Bin Ladena ! ma gdje se na kugli zemaljskoj nalazili !"Nažalost još uvijek ima i lijevih i desnih mokrokrpno opajdarenih na Zapadu kojima ove jednostavne činjenice nemreju vu tintaru unić.

Izrael je ne samo figurativno nego i doslovno tzv. predziđe zapadne civilizacije.

A.Prkačin započeo je egzalitirani govor u 'Bujici' hvalospjevom Izraelu, te da on voli Iran i iranski narod, ubacujući ideju o hrvatskom iranskom podrijetlu, pa kako će se tim terorističkim akcijama iranski narod osloboditi islamističke teokracije. 

Valjda mu puno više odgovara vlast talmudista tamo, jer ako bi Iran sad izgubio rat od Izraela i SAD, Iran više ne bi bio suverena država, nego judeomasonska marioneta kakva je bila pod šahom Pahlavijem.

Naši svi političari već jesu, nažalost i oni koji bi trebali biti desna oporba.

Gotovo sve 'opasne' desne stranke u EU su cionističke.

I one koje se deklariraju kršćanskim, kao da se je američki protestantski cionizam implantirao i kod nas.

Pa ova smućena citirana osoba, a možda je i na zadatku, kaže da je cionistička država, u kojem je kažnjivo navještati Evanđelje državljanima te tvorevine, u kojoj se pljuje na križ i na sve što podsjeća na Bogočovjeka, sada predziđe zapadne civilizacije.

Ajde barem nije napisao predziđe kršćanstva.

Ali ako je stvarno tako, onda je dobro da nestane te zapadne civilizacije koju zovemo još globo-homo civilizacijom u kojoj nemalu, bolje rečeno ključnu ulogu, su odigrali talmudisti.

Svjetski pravoslavci likuju jer se tobož obistinjavaju proročanstva njihovih 'staraca' o trećem svjetskom ratu, posebno Pajsija koji je prorekao da će Rusi zauzeti Carigrad i onda ga predati Grcima.

Kome će ga nakon toga predati Grci ne zna se.

Kao da slušam o.Nikodima, ali ovi imaju još više detalja, sastavili su proročku knjigu kako će se treći svjetski rat odvijati u fazama, naravno tu je onda i ruski pravoslavni car koji će ko od šale osvojiti od Skandinavije do Mezopotamije sve od reda.

Ipak nisam primjetio jedan detaljčić u proročanstvu, hoće li osvajati s crvenemom petokrakom i krstom zajedno, ili odvojeno?

Opet malo na ljepotu zla i pravu Ljepotu.

Vidjesmo kako se GG Allin tukao s publikom i krvav se vraćao na pozornicu, pa se onda opet vraćao tući se i dobijati batine i rane od šaka i razbijenih boca.

Kad je počeo punk pojavio se je i 'ples' nazvan pogo:

U Brazilu je evoluirao u ovakvo nešto:

Jest, muzika je nešto drugačija, ali vonj sumpora je isti.

Još malo kod Latina, možda bolje reći kod Azteka:

Nije ni čudo da tamo vladaju narko karteli koji kamerama snimaju mučenje i kasapljenje svojih žrtava.

Mislite li da se u našim noćnim klubovima i diskotekama događa nešto sasvim suprotno od ovog?

Ali da, moramo to tolerirati jer bismo bili gladni bez turizma, a uzeti motiku u ruke nam se ne da.

Bjež'mo iz svih sodoma i gomora s kojima se je napunio ovaj pali svijet!

Nihilizam se ne smiruje dok ne završi u smrti.

Ljepota zla koja ga prati završava isto u truleži.

O uskrsnuću svih na dan Strašnog suda, ne će svi isto ukrsnuti, ne će sva uskrsla tijela isto izgledati.

Tad će se jasno razlikovati ljepota svetih i odvratnost prokletih.

Do tad odnosno do svoje zemaljske smrti, brinimo se i trudimo se sa strahom i trepetom, ali i s Božjom nadom, da sve više postajemo uz Božju blagodat slični Sinu Božjem i Čovječjem koji je ne samo Put, Istina i Život, nego i istinska Ljepota.

Priču o prijevari zvanoj D.Trump (kojoj nisam nasjeo) najbolje je završiti s ovim političkim 'epitafom' kojeg mu je izrekla odlična i hrabra Candice Owen:

Demonoliki se vole sastajati na festivalima Pakla gdje izvode 'zid smrti'.

Već ste to mogli vidjeti na jednom gornjem videu, a sad još jedan bez Azteka-Inka, u nekadašnjoj zemlji Gala:

Slika đavoimanih koji su se sastavili kao dvije vojske jedna protiv druge čekajući na znak demona da krenu jedni na druge, je trenutna slika čovječanstva koje je izgleda pred novim veleratom.

Neki kažu, citirajući ili pozivajući se na Hristosa, kako propada carstvo Satanino ako se podanici tog carstva okrenu jedni protiv drugih, pa izvlače krivi zaključak kako to carstvo zla među ljudima mora biti jedinstveno i bez unutarnjih sukoba.

Kriva je pretpostavka da carstvo Satanino ne će propasti (jer je već propalo na Golgoti i silaskom Bogočovjeka u Had), pa onda neki izvlače krivi zaključak kako su demonoliki ljudi jedinstveni.

Kako će biti jedinstveni kad ih povezuje samo mržnja prema Bogu, te kad nema nikog ili ništa oko njih dobrog, onda se međusobno mrze i mlate, mrze čak i sami sebe pa su uvijek na granici suicida, s ove ili one druge strane?

Da, postoji ljestvica moći među demonima, oni na vrhu moćniji su od onih ispod, ali to ne znači da su jedinstveni u ljubavi, jedinstveni su samo radi straha od onih koji su moćniji od njih.

I najviše se dakako boje Boga koga ne mogu prestati mrziti niti se mogu igdje sakriti od Njega, zato im je njihova egzistencija vječno paklena.

A povezuje ih i mržnja prema ljudima, te se nerijetko događa da demoni podstaknu sukobe i ubijanje među ljudima sotonistima, i vjerujem da demoni uživaju kad se međusobno mlate i ubijaju sotonisti.

Izmirit će ih jedino ako ih trebaju zajedno u nekoj sotonističkoj diverziji, inače ih preziru i vole mučiti.

Ne, nema ničeg lijepog i dobrog u pobuni protiv Ljepote.

Pobuna pak nije samo započela s pop rockom u drugoj polovini 20-stoljeća, tad je samo zahvatila mase.

Prije toga je bila među 'elitom-aristokracijom' i 'intelektualcima'.

Dadaizam, suvremena dekadentna i satanistička likovna, kazališna, glazbena i književna umjetnost krenula je još od 19.st. nekako u vremenima kad se je nihilizam oformio kao pogled na svijet.

Tko god je imao oči duha otvorene još tada, znao je da Zapadu nema spasa.

U međuvremenu cijeli Krug zemaljski je postao Zapad.

Na koncu već ovog podužeg teksta i brojnih videa, jedan video mlade rimokatolikinje koja zna da nešto nije u redu sa suvremenom kulturom i umjetnošću:

Trebala bi poslušati "Tečaj preživljavanja pravoslavnih" kojeg je vodio o.Steven Allen kroz 74 predavanja i koja se temelje na istoimenim predavanjima blagopočivšeg o.Serafima Rosa.

Onda bi razumijela da nije sve bilo u kulturi Zapada dobro dok nisu Beatlesi od uglađenih šminkera počeli ličiti na hipike, nego da je problem kulture Zapada započeo odmah nakon raskola 1054. kad je latinska crkva napustila poštivanje ikona i počela uvoditi kipove u crkve, ili trodimnezionalne slike koje su bile radi tjelesnih očiju i tjelesnih strasti, a ne radi duhovnog približavanja nebeske stvarnosti, i koje su ubrzo počele prikazivati naga ljudska tijela pa čak i poganska božanstva.

Mogla bi recimo primjetiti da nije dolično da se pojavljuje u javnosti razgolićenih ramena polugola i našminkana. 

Lijepa je djevojka, ali i da nije, zašto bi se čedna kršćanska djevojka ili žena šminkala?

Zar nije čitala u Bibliji upozorenje ženama da se ne šminkaju i ne kite nakitom, jer to rade prostitutke koje tako skrivaju svoje godine i one koje žele zavoditi muškarce?

Postavlja dobra pitanja i djelomične daje dobre odgovore, ali ne zahvaća dovoljno duboko.

Kad i ako bude to učinila, onda će postati pravoslavna.

Nije još anatema, ali ...

U posljednjem tekstu bloga na kraju sam napisao:

I za njega (Putina) i za sergijanski Moskovski patrijarhat - anatema.

Tjedan dana nakon toga pročitah od đakona Nektarija ovaj tekst.  

Dakle, od nesretnog i neblagoslovljenog ulaska 2007.g. Ruske Zagranične PC u Moskovski patrijarhat, episkopi su šutili o tome da je boljševičko-'pravoslavni' car gol, da se u modernoj Rusiji ne samo nije osudilo boljševizam, nego ga se slavi više nego prije.

Tako dok su se u šestom desetljeću prošlog stoljeća rušili Staljinovi spomenici, sad se novi podižu, a Staljinov lik se pojavljuje na ikonama sergijanskog Moskovskog patrijarhata.

Sad su episkopi RZPC (u sklopu Moskovskog patrijarhata) izdali proglas u kojem osuđuju te tendencije u Rusiji i implicitno osuđuju Moskovski patrijarhat koji je antihristovski u kontinuitetu od kad ga je Staljin utemeljio.

Nije izrečena anatema Moskovskom patrijarhatu, nije rečeno da svetih tajni tamo više nema kao što je trebalo davno objaviti, ali je to ipak korak u dobrom smjeru.

Inače sam za veliki blagdan Duha Svetoga bio u manastiru Utješiteljevo (za one koji ne znaju, Duh Sveti je Utješitelj) i slušao sam što su govorili oni koji poznaju situaciju u Rusiji, a tamo je i jedan ruski đakon koji to zna iz prve ruke.

Ruska Zagranična PC je utemeljena prvenstveno da se duhovno i ino brine od boljševizma prognanim Rusima i da radi na tome da Rusija ponovno postane pravoslavno carstvo.

Takva gotovo nepovratna prilika bila je početkom 90-tih godina nakon pada komunizma, jer je s padom komunizma pao i sergijanski Moskovski patrijarhat čiji autoritet u ruskom društvu tada praktično nije postojao.

Ruska Zagranična PC ušla je tako u Rusiju i preuzela mnoge katedrale, ali tu Crkvu više nisu vodili stari sveti episkopi koji su znali što treba napraviti, nego su iz SAD i svijeta došli novi koji su počeli pregovarati s Moskovskim patrijarhatom, a zanemarili su pravu katakombnu Crkvu koja je bila u Rusiji i trpjela neprestane progone.

Bio je tada u Rusiji i potencijalni ruski car iz carske obitelji, bile su dakle pretpostavke da se anulira boljševizam i Rusija vrati Pravoslavlju.

Ali 'diplomacija' je djelovala umjesto Istine, te rezultat vidimo.

P.S.

Na ovom videu Luke Smitha u komentarima ima jedna poučna priča:

Stari monah i mladi monah jednom putovahu zajedno i dođoše do jedne rijeke s brzacima.

I dok tako gledahu gdje da prijeđu, ugledaju prekrasnu djevojku koja ih zamoli da joj pomognu prijeći opasnu rijeku.

Monasi se pogledahu međusobno jer su dali zavjet da ne će dirat žene.

Odjednom stariji monah bez riječi uzme ženu i prenese je preko rijeke i ostavi je na drugoj obali.

Mlađi monah nije mogao doći k sebi, ali šutke prijeđe i on preko rijeke.

I tako su oni nastavili svoj put u šutnji, šutjeli su sat, dva, tri i onda ne mogavši više šutjeti mlađi monah reče starijem:

"Kao monasi mi ne smijemo dirati žene, kako si mogao nositi onu ženu na svojim ramenima?"

Stariji monah ga pogleda i reče:

"Brate, ja sam je ostavio na drugoj obali rijeke, zašto je ti i dalje nosiš?"

Još malo o suvremenoj Rusiji, od poznatog i zabranjenog rumunjskog disidenta Jurija Roške o kojem sam prethodno pisao, i čiji novi tekst o stanju u Rusiji je netko preveo:

Činjenicu da se Rusija nalazi u ratnom stanju zna ceo svet. Osim političkog rukovodstva ove zemlje, koje u četvrtoj godini velikih vojnih sukoba sa Ukrajinom, uz podršku zapadnih zemalja, odbija da prizna ovu zapanjujuću realnost. Vojna neprijateljstva koja su već prouzrokovala najmanje stotine hiljada žrtava na obe strane, ogromna razaranja i preko 10 miliona izbeglica koje su pobegle iz Ukrajine, ritualno i glupo se nazivaju „Specijalna vojna operacija“.
Teroristički akti kijevskog režima na teritoriji Rusije nisu prestajali ni na trenutak u poslednje 3 godine. Masovni i permanentni požari u skladištima goriva, atentati na građanske ekstremiste i generale, napadi dronovima na područja udaljenija od linije fronta, eksplozije železničkih čvorova se dešavaju neprekidno… spektakularni napad dronom na vojni aerodrom u Irkutsku.
Zvanična propaganda u Moskvi seje haos, anatemišući kao i obično one na ukrajinskoj strani koje opisuje kao „banderovce“, „teroriste“, a posebno..
„naciste“. U stvari, režim u Kijevu je JUDEO-KRATIJA, i to je realnost koja postoji već mnogo godina. Sve ključne pozicije u vladi pre sadašnje držali su – čisto slučajno! – predstavnici ove manjine u Ukrajini. Ali bilo bi „politički nekorektno“ da Putinova administracija i njeni medijski lakeji koriste termine „cionisti“, koji bi mogli da uznemire mreže toliko uticajne u moskovskoj državnoj administraciji.
Neki ginu na frontu, drugi se zabavljaju
Ono protiv čega su patriotski krugovi u Rusiji posebno pobunjeni jeste činjenica da uprkos pozadini ogromne tragedije zemlja nastavlja da živi kao da se ništa ne dešava. Zabavni događaji, koncerti, razne predstave, sportovi, cirkusi i emisije na zvaničnim TV stanicama, odlučni su da sakriju katastrofalnu stvarnost od stanovništva. Dok se mladići sa invaliditetom mogu sresti na svim glavnim raskrsnicama ruskih gradova, ove diverzije se i dalje koriste za anesteziju kolektivnog uma. Dok neki prolivaju krv na frontu, drugi se pripremaju za letnju sezonu birajući najegzotičnije turističke destinacije. Zar se nije očekivalo da će ruska vojna intervencija u Ukrajini generisati ogromnu i neprekidnu operaciju destabilizacije Rusije kroz najraznovrsnije i najsurovije terorističke akte? I što se ovaj rat više širi, posledice ovih akcija će biti gore. Verovatno će uslediti eksplozije na brojnim strateškim objektima kao što su nuklearne elektrane, brane hidroelektrana, u metroima i drugim mestima javne aglomeracije. Svaki veći teroristički čin prati lavina sterilnih izjava ruskih zvaničnika i njihovih propagandista. najtragičniji deo ovih situacija ogromne težine je to što ruska strana sve više primenjuje potpuno jezivu taktiku lansiranja masovnih raketnih napada na gradove i, samim tim, na mirno stanovništvo Ukrajine. I činjenica da zvanični narativ predstavlja ova bombardovanja kao usmerena isključivo na vojne ciljeve ne umanjuje broj nevinih žrtava ovog klanja. (Jurij Roška) 

Zaista je šokantno gledati svakodnevna saopštenja za štampu ruskog Ministarstva odbrane, koje se kroz sve propagandne kanale hvali da je ponovo likvidiralo više od nekoliko hiljada „nacista, fašista i banderovca“. U stvari, oni koji nose ukrajinske uniforme su velika većina mladih ljudi nasilno odvedenih sa ulica i iz njihovih domova i poslatih u smrt. Ali onima koji planiraju i koordiniraju (Habad Jevreji op.a.) obe strane rata potrebno je što više ljudskih žrtava. Dakle, bratoubilačka klanica radi punim kapacitetom.

Pravi ciljevi bratoubilačkog rata

Plan je višedimenzionalan.

1. Ubistvo što većeg broja pravoslavnih Slovena kako bi se smanjio broj stanovnika Ukrajine i izazvala nepopravljiva demografska katastrofa.

2. Politička destabilizacija i ekonomsko slabljenje Rusije kako bi se promenio režim i izazvalo teritorijalno rasparčavanje ove zemlje.

3. A najzavereničkiji i najizdajniji aspekt ovog rata vođenog iz senke je stvaranje novog Izraela na teritorijama Južne Ukrajine .

Optimalno rešenje za Rusiju bio je blickrig rat, odnosno brza i pobedonosna vojna operacija. To je ono što je ovaj sukob obećavao kada su Rusi stigli na kapije Kijeva. Ali tu je bio Roman Abramovič (Jevrejski oligarh), koji stiže u Moskvu u najvažnijim trenucima sa porukama iz Londonskog Sitija za Putina, i sve se kotrlja ka današnjoj katastrofi. Sve više ljudi je zabrinuto što zapadne zemlje snabdevaju režim u Kijevu sve većim količinama sofisticiranog oružja… A lude pretnje klovnova poput Dmitrija Medvedeva i propagandista da bi Moskva bila spremna da lansira nuklearno oružje na evropske prestonice mogu impresionirati samo naivne. Po pravilu, jaka vojna država, koja preduzme uspešan upad unutar druge države, anektira te teritorije nakon što uspe da ih vojno osvoji. Međutim, u ovom slučaju, ni u vreme proglašenja ovih regiona ruskim teritorijama, niti trenutno, nijedan od četiri regiona nije u potpunosti pod kontrolom ruske vojske.

U stvarnosti, nijednoj strani nije dozvoljeno da pobedi niti da kapitulira. Organizatorima ovog rata je potrebno da on traje što je duže moguće i da iscrpi obe strane podjednako. Ovaj rat stavlja i Ukrajinu i Rusiju u tabor gubitnika, bez obzira na to koga sudije i reditelji ovog krvavog spektakla proglase pobednicima. A pobednici će biti isti kao i oni u prva dva svetska rata: kabalistička elita bankara. (Jurij Roška)

Evo kako SEF (Svjetski ekonomski forum) predlaže da se 'sahranjuju' ljudi.

Suštinski nema razlike od spaljivanja, da budemo jasni.

Tko oporukom traži ili kad traži da se neki njegov bliski spali ili na ovaj malo drugačiji način uništi, taj javno deklarira da ne vjeruje u uskrsnuće mrtvih, da ne vjeruje kako je Hristos pobijedio smrt.

Živimo u društvu u kojem ima nemali broj onih koji se zovu kršćani i koji traže spaljivanje.

Često to pravdaju siromaštvom, što je dakako lažni razlog odnosno opravdanje svoje nevjere.

Društvo, ako se to uopće može nazvati društvom, jer radi se o nepovezanom skupu atomiziranih egoističnih ljudi bez ideala i vjere u bilo što, nespremnih i na najmanju žrtvu, je prožeto poganstvom.

S razlikom što su antički pogani barem bili povezani, imali su familije i njegovali patrijarhalizam i bili spremni na žrtve.

Mi živimo u gora vremena nego u vremena kad se je lila u hektolitrima kršćanska krv.

I sad se lije krv, ali u prometnim nesrećama, čedomorstvima, razbojničkim zločinima i besmislenim ratovima.

Ovo su gora vremena jer nema otvorenog progona vjere, nego se vjera uništava polako preko raznih kompromisa, natanane, gotovo neprimjetno za one koji nemaju širom otvorene oči duha.

To je i ovaj gore navedeni primjer spaljivanja mrtvaca, u RKC svećenik bude čak prisutan u 'obredu' spaljivanja. Jednom davno sam bio u Mirogoju kad je bio tako spaljen neki dalnji rođak.

Danas više ne bih to učinio, dao bih sućut najbližima, ali na tom poganskom obredu ne bih bio.

I ako bi me pitali rekao bih im zašto, pa neka se uvrijede koliko god hoće.

Ima u nebrojenim gotovo napuštenim hrvatskim selima slobodnih mjesta za pokapanje, otpada onda opravdanje kako nemaju novaca za dostojan pogreb na gradskom skupom groblju.

Također, zašto pristati da država uzima tijelo drage mrtve osobe, od kad se smatra da je to normalno, umjesto da tijelo mrtvog bude do pogreba u kući s onima koji su mu bili dragi?

Glupa i lažna opravdanja kako se tu radi o sprijećavanju zaraza ne drže vodu, jer tako su se tijela mrtvih držala stoljećima i tisućljećima, bez ikakvih frižidera i posebnih pogrebničkih tvrtki.

I tu smo popustili pred više desetaka godina, valjda je i to bio uvjet, osim parade sodomita, da uđemo u globo-homo EU.

Ljudi ovoga svijeta lukaviji su od ostalih, i ono što ne mogu odmah, rade to korak po korak da se ne vidi kamo ide smjer tih koraka.

A ide u smrt, vječnu smrt.

I to paradoksalno, bježeći od ovozemaljske smrti.

Ustvari bježeći od Boga od Kojeg se nigdje ne može uteći jer je sveprisutan i bezgraničan.

K tome je Životodavac i Svedržiteljh te je simbolično prikazan kao Oganj, koji prosvjetljuje, grije ljudska srca i spaljuje sve ono što je protivno Životu.

Stoga se dragovoljno čistimo u Ognju kako bi mogli vječno uživati u Ognju.

U vječnosti vremena više za to nema, takvima će Oganj biti samo na spaljivanje bez kraja.

O Ognju govori vladika Akakije:

U međuvremenu traju nemiri u Kaliforniji zbog provođenja zakona ili uredbe o progonu ilegalnih useljenika.

Moderna gradska civilizacija jede ljude, velegradovi su kao ponori koji gutaju sela, i kad obližnja sela nestanu, onda se usisavaju slijedeća, pa onda ona još dalje i tako dalje.

Eventualno cijela zemlja isprazni sela i onda se to nadomještava iz okolnih i onih malo daljih zemalja.

I tako se mjenja struktura zemlje koja više nema obilježja onih koji su je utemeljili i stoljećima tu živjeli, starosjedilačko stanovništvo ili se mlako i bojažljivo protivi useljenicima (jer znaju da će uskoro biti manjina, pa računaju da je bolje ne zamjeriti se novim vitalnijim strancima), ili dođe u nihilističko-anarhističku fazu, pogotovo onih koji imaju neuredan život, te ovi još više podržavaju ilegalne imigrante i ukidanje granica računajući kao Lenjin, čim gore to bolje,odnosno  to će prije doći revolucija koja će sve postojeće izbrisati s lica zemlje, i onda kreće sve ispočetka u nekom virtualnom postrevolucionarnom svijetu u kojem će oni imati novu šansu da započnu s boljim i sretnijim životom.

Prosvjedovati, a k tome blokirati javne prometnice, napadati i paliti policijske automobile, a kao razlog navesti protivljenje provođenju sasvim normalnog zakona ili uredbe da se ilegalni imigranti protjeraju iz države (opet u normalnoj državi takav zakon nije ni potreban, jer kao prvo granicu se je čuvalo vatrenim oružjem, a ilegalne imigrante koji bi ju eventualno prešli ganjalo se je bez milosti i posebnog zakona), znak je autoimune bolesti takvog društva. Pred 40-tak godina nikome nije padalo na pamet da to može biti razlogom za prosvjede, a kamoli za nemire, i svima bi bilo normalno da policija, ako treba i vojska, uporabi ne samo fizičku silu mišića, nego i vatreno oružje protiv prosvjednika koji zahtijevanju brisanje državnih granica. Vjerojatno bi se prije policije građani sami obračunali s tim izdajnicima. A sad ovi napadaju policiju koja se ustručava upotrijebiti silu, a i sami policajci mi ne izgledaju kao neki koji znaju uporabiti silu, pa su im dali neke dječje puškice u ruke. Nekad kad je policija došla na konjima to je značilo da svaki konjanik ima sablju te su samo izuzetno hrabri i vješti ljudi usudili se napadati policiju, a ovi danas znaju da im policija ne će uzvratiti te su zbog toga tako drski. I znaju naravno da su masmediji na njihovoj strani kao i najbogatiji milijarderi kojima odgovara brisanje državnih granica pa ih vjerojatno, barem organizatore i operativce, financiraju.

Usput, kad neki političar, novinar, ili bilo koji državljanin zauzme stav da državna granica ne smije postojati, da stranci mogu nesmetano ulaziti u državu i ostati u njoj koliko god im se prohtje, onda se takav mora smatrati izdajnikom te države i treba se postupati s njim kao s izdajnikom. Ako ovi umobolesni antife, ljevičari, kao i političari, ali i svjetski bankari riječju i djelom učine tako onda moraju biti uhićeni i osuđeni kao izdajnici. Naravno, ako je to normalna država, a ne globo-homo kao što je to Kalifornija već duže vremena. Jer globo-homo političari tamo već desetljećima vladaju pa je vjerojatno tamo kasno za obračun s izdajnicima. Uostalom svjetski je trend da mnogi ljudi, a možda već i većina u svijetu, žele ukidanje državnih granica. Tako da je ta bitka već izgubljena u korist uspostave jedne svjetske antihristovske države.

Onda imamo tu i globo-homo 'elitu' koja radi planski na ukidanju državnih granica, i paradosksalno, gotovo uvijek oni su na vlasti u nacionalnim državama na čijoj destrukciji marljivo rade. U nemalo slučajeva suci u SAD jednostavno negiraju suverenost države i brane ilegalne emigrante. Oni se mogu smatrati antifama koji se ne tuku na ulicu, nego po sudskim dvoranama, sveučilišnim katedrama, mjestima gdje se odlučuju i sprovodi propaganda zla.

Sutkinja, ne znam da li postoje li više igdje suci, omogućila je u ovom videu bijeg ilegalnog imigranta koji je počinio nasilje. Na kraju videa imamo stare babe koji je podržavaju i misle da su zbog toga na strani pravde i na pobjedničkoj strani povijesti, kao što su pred sto godina njihove babe uspjele da se donese zakon o zabrani pijenja alkohola (to je samo modernija verzija puritanskog protestantizma koji je uvelike obilježio stvaranje SAD). Možemo reć da nema primjera niti jedne zemlje koje je dala pravo glasa ženema, a da nije nakon toga ljevičarstvo, antimonarhizam i antipatrijarhalizam procvao kao revolucionarno cvijeće zla.

Evo kako o tome izvještavaju naši hrvatski globo-homo dnovinari:

Zombirani (ne svi, ali polako to postaje većina) Hrvati ih gledaju i slušaju pripremajući se na skoro vrijeme kad će postati manjina u RH pa će i oni prosvjedovati ako netko prosvjede organizira da se maknu državne granice. Time misle da će pokazati pravovjernost globo-homo gospodarima svijeta, kao što su nekad činili njihovi preci Titi i njegovoj komunističkoj bandi.

Onda su tu i oni nesretnici koji su došli iz daleka radi obećane zemlje blagostanja, i koji su često spremni i raditi, a ne samo živjeti od socijalne države.

Svi oni ulaze u konflikt (jer dobara za raspodjelu sve je manje) u kojem ne će niti jedan pobjediti i ostvariti svoj cilj, samo će biti više nereda, moguće i mrtvih i kad će se na kraju ljudi, zasićeni nereda i ratova i opće nesigurnosti, zaželjeti spasitelja, Nepomjanika.

Kako će pak svi oni biti gradska odnarođena djeca i bez obiteljskih, kulturnih i vjerskih korijena, Nepomjanik će im se učiniti savršeno bliskim i kao nadomjestak oca kojeg nisu nikad zapravo ni imali.

Ali ta kolosalna prijevara ne će dugo trajati, jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena (godine).

Ovaj tekst-studija je potvrda kako su tajne službe SAD 'uvjerile' organizacije koje se bave izdavanjem standarda da se primjeni u standardu kripcije matematički algoritam koji ima 'rupu' tako da iste tajne službe mogu prisluškivati svakog tko u svojem softwareu koristi tobož benigni kreator pseudo random brojeva. Da, stvarno bi bilo naivno povjerovati kako ne postoji 'stražnja vrata' za ulaz u gotovo sva računala i računalne programe.

Najbolje završiti ovaj tekst s predavanjem uvaženog o.Stevena Allena "Pravoslavni pogled na narod, rasu, kulturu i državu":

P.P.S.

Izrael je napao Iran, i to žestoko i naravno uz pomoć SAD.

Vladika Henok prenio je ovaj tekst: 

Israeli children, some as young as infants, were subjected to methodical abuse masked in religious ritual. Survivors describe ceremonies invoking biblically-vilified deities, conducted by members of observant Jewish communities. As a survivor named Noga (all of the victims’ names are changed in the report) recalled: “The gods I remember are Baal Peor and Ashtoreth... our lord Peor and our lady Ashtoreth.” (Note: All these deities are categorically condemned in the Bible)." https://www.rt.com/news/619022-israel... "And He brought me to the porch of the court. And He said to me, Son of man, dig: so I dug, and behold a door. And He said to me, Go in, and behold the iniquities which they practise here. So I went in and looked; and beheld vain abominations, and all the idols of the House of Israel, portrayed upon them round about. And seventy men of the elders of the House of Israel, and Jechonias the son of Saphan stood in their presence in the midst of them, and each one held his censer in his hand; and the smoke of the incense went up. And He said to me, Thou hast seen, son of man, what the elders of the House of Israel do, each one of them in their secret chamber: because they have said, The Lord sees not; The Lord has forsaken the earth." [Ezekiel 8: 7-12]

"Zlatni lanac" Tome Akvinskog

Maloprije sam saznao da postoji knjiga "Zlatni lanac" Tome Akvinskog.

U latinskom originalu "Catena Aurea", a dao sam poveznicu na Evanđelje po Mateju.

Zašto?

Zato što sam primijetio da rimokatolički apologeti se pozivaju na navodnu izjavu sv.Ćirila Aleksandrijskog kao dokaz da je papizam i tada već postojao.

Naravno radi se o poznatim retcima Mt 16 kojeg ovi drže dokazom za papizam:

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« 14 Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« 15 Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« 16 Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« 17 Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena* i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« 20 Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

* Prekopirao sam tekst odavde odnosno sa stranica Hrvatske biskupske konferencije na kojima je Biblija u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

U drugim nerimokatoličkim prijevodima ne stoji "A ja tebi kažem ti si Petar-Stijena", nego je bez 'stijene'. Ovo nije slučajno jer se je ovakvim krivim prijevodom na hrvatski jezik htjelo uputiti čitatelje da je papizam nauk Crkve koji se dokazuje tim redkom Matejevog Evanđelja..

Evo grčkog originala:

κἀγὼ δέ σοι λέγω ὅτι σὺ εἶ Πέτρος (Petros) καὶ ἐπὶ ταύτῃ τῇ πέτρᾳ (petra) οἰκοδομήσω μου τὴν ἐκκλησίαν καὶ πύλαι ᾅδου οὐ κατισχύσουσιν αὐτῆς

Evo jednog na engleskom, i rimokatolička Douay Rheims ima isti prijevod:

And I tell you that you are Peter, and on this rock I will build My church, and the gates of Hades will not prevail against it.

RKC je preko svojeg nezabludivog vikara Hristovog za Zemlju proglasila Tomu Akvinskog anđeoskim naučiteljem, što znači da Akvinac uživa veći ugled od svih teologa RKC.

"Zlatni lanac" je zato koristan jer je djelo vrhunski priznatog teologa RKC u kojem je on sabrao pisanja kršćanskih otaca koji tumače redak po redak Evanđelja.

Pa evo poveznice na dio Zlatnog lanca Tome Akvinskog za tumačenje Mt 16. 

Što piše i komentira sv.Ivan Zlatousti, carigradski patrijarh:

Chrys.: And truly if Peter had not confessed that Christ was in a peculiar sense born of the Father, there had been no need of revelation; nor would he have been worthy of this blessing for confessing Christ to be one of many adopted sons; for before this they who were with Him in the ship had said, “Truly thou art the Son of God.” Nathanael also said, “Rabbi, thou art the Son of God.” [John 1:49] Yet were not these blessed because they did not confess such sonship as does Peter here, but thought Him one among many, not in the true sense a son; or, if chief above all, yet not the substance of the Father.

Zlatousti ovdje zanimljivo primjećuje kako nije Petar prvi rekao Bogočovjeku da je Sin Božji, jer su to rekli drugi apostoli prije, nego je prvi Petar rekao u izrazu "Sin Boga živoga" da je Gospod Isus Hristos istobitan s Bogom, da je Bog od Boga.

Jer izraz sinovi Božji u Starom zavjetu odnosilo se je na anđele, pa se čak i Adam mogao smatrati sinom Božjim jer je stvoren na sliku i priliku Boga.

Međutim Sin Boga živoga ovdje znači istobitnost s Bogom, Petar je ispovijedio kako je Hristos Bog, Sin Boga, Bog od Boga (ali ne i monarh jer Bog Otac je monarh).

Sveti Ivan Zlatousti naglašava kako je ovo prvi put da se je Mesija-Hristos definirao od jednog apostola da je pravi Sin Božji, da nije stvorenje nego Bog odnosno da ima sve božanske naravne atribute koje ima i Bog Otac.

I zato Bogočovjek pohvaljuje Petrov odgovor, jer bi bilo neprilično da je Sin Božji počeo objašnjavati apostolima kako On nije samo čovjek, kako On nije anđeo, nego je jednosuštan Bogu (kao što bi bilo neprilično da je Hristos napisao Evanđelje, jer ako kralj nikad ne piše povelje nego ih diktira pisaru, a povelju eventualno ovjerava svojim pečatom, kakav bi to bio kaos ili đavolji nered da Bog piše izravno knjige** - stoga su idiotske primjedbe onih ateista ili nekršćana koji kažu da ne znamo što je Hrist naučavao jer nije ništa napisao).

I zato Bogočovjek nastavlja govoreći kako do toga, do te prevažne istine, nije došao sam Petar, nego je Petru Bog to objavio ili možemo reći da je Bog Otac preko Duha Svetoga objavio Petru istinu o Svom Sinu.

I zato je Bogočovjek promijenio ime Šimunu, sinu Joninu, u Petar, od grčkog 'petros' , muška imenica od riječi 'petra' koja znači stijena, a 'petros' znači kamen. 

Primjetite ovdje važnu razliku riječi kamen koja dolazi od riječi stijena.

Drugim riječima Petar - Petros - petros znači kamen koji se primjerice može baciti s rukom, ali petra-stijena se ne može baciti.

Stijena je temelj, a ne neki kamen koji se može micati i bacati.

Papistički apologetici koju znaju grčki ili znaju za ovaj problem u papizmu kažu kako bi bilo neprilično da Gospod da Šimunu Joninu žensko ime, jer petra-stijena je ženska imenica, pa ga je zato nazvao Hristos muškom imenicom koja označava kamen.

U svakom slučaju oni će uvijek naći opravdanje za papizam, a ja na tu primjedbu odgovaram; to nije slučajno kao što ništa nije slučajno, zato što je stijena Hristove Crkve sam Hristos odnosno vjera u Njega kao Mesije i Sina Božjeg, pravoga Boga od pravoga Boga, vjera koju je izrekao Šimun Jonin nazvan Kamenom, a ne temeljem ili stijenom Crkve.

Dakle definicija kako je Isus Nazarećanin ne samo Mesija-Hristos, da nije anđeo Božji, nego da je istobitan s Bogom je temelj kršćanske vjere.

I zato je Bogočovjek u slijedećem 18-tom redku kojeg papisti krovo tumače, rekao da će na na toj stijeni koju je izrekao malo prije Šimun, sin Jonin, a sad je nazvan Petrom, sagraditi Crkvu svoju.

To je tumačenje kršćanskih otaca koje izbjegavaju rimokatolički svećenici, biskupi i nadasve rimski biskup reći svojem stadu jer žele da i dalje budu na čelu stada kojeg vode u propast.

Stijena Crkve nije Petar niti jedan drugi čovjek, nego vjera kako je Isus Nazarećanin Mesija-Hristos i Sin Boga živoga.

Sveti Zlatousti stoga dalje nastavlja:

But see how the Father reveals the Son, and the Son the Father; from none other comes it to confess the Son than of the Father, and from none other to confess the Father than of the Son; so that from this place even it is manifest that the Son is of the same substance, and to be worshipped together with the Father. Christ then proceeds to shew that many would hereafter believe what Peter had now confessed, whence He adds, “And I say unto thee, that thou art Peter,” 

That is, On this faith and confession I will build my Church. Herein shewing that many should believe what Peter had confessed, and raising his understanding, and making him His shepherd. 

Što kaže sveti Jeronim, Dalmatinac, svetac koji je preveo sveto Pismo na latinski jezik:

Jerome: As much as to say, You have said to me, “Thou art Christ, the Son of the living God,” therefore I say unto thee, not in a mere speech, and that goes not on into operation; but I say unto thee, and for Me to speak is to make it so [ed. note: See Mr. Newman’s Lectures on Justification, Lect iii, p.87], “that thou art Peter.” For as from Christ proceeded that light to the Apostles, whereby they were called the light of the world, and those other names which were imposed upon them by the Lord, so upon Simon who believed in Christ the Rock, He bestowed the name of Peter

Pa Jeronim kaže izravno kako je stijena Hrist, a ne Petar, odnosno da je Petar dobio ime od Stijene odnosno od Hrista. 

A najpoznatiji zapadni kršćanski otac sveti Augustin:

Aug., de Cons. Ev., ii, 53: But let none suppose that Peter received that name here; he received it at no other time than where John relates that it was said unto him, “Thou shalt be called Cephas, which is interpreted, Peter.” [John 1:42] Chrys.: And pursuing the metaphor of the rock, it is rightly said to him as follows: “And upon this rock I will build my Church.”

Možda bi se mogla intepretirati ta izjava papistički, ali ne nužno.

Međutim u svojoj posljednjoj knjizi u kojoj je naveo zablude koje je imao u prethodnim knjigama (što samo dokazuje kako je bio smiren i ponizan svetac):

Aug., Retract., i, 21: I have said in a certain place of the Apostle Peter, that 585it was on him, as on a rock, that the Church was built. but I know that since that I have often explained these words of the Lord, “Thou art Peter, and on this rock will I build my Church,” as meaning upon Him whom Peter had confessed in the words, “Thou art Christ, the Son of the living God;: and so that Peter, taking his name from this rock, would represent the Church, which is built upon this rock. For it is not said to him, Thou art the rock, but, “Thou art Peter.” But the rock was Christ, [1 Cor 10:4] whom because Simon thus confessed, as the whole Church confesses Him, he was named Peter. Let the reader choose whether of these two opinions seems to him the more probable.

Tu nema nikakve sumnje, sveti Augustin na kojeg se toliko poziva RKC, ne tumači papistički redak Mt 16,18.

Dragi rimokatolici, poslušajte savjet svetog zapadnog kršćanskog oca i sami odlučite što je istina, je li sv.Petar stijena Crkve ili je to Hristos kako je još napisao sv.Pavao u 1 Kor 10:4:

 i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila;

stijena bijaše Krist.

Ovaj savjet vodi nas do još jedne teme koju sam obradio u drugom dijelu teksta - vjernik ne može okrivljavati papu ili na nekog drugog biskupa, svećenika ili duhovnog starca kad s njima slijepima ide u propast jer je i sam slijep jer i sam ne želi progledati, nego mora sam odlučiti što je ili Tko je Istina, mora osluškivati, a prije toga mora pripremiti u sebi mjesto za Duha Svetoga, i Duh Sveti će ga uputiti.

Papisti se ne će moći opravdavati da su bili poslušni papama pa neka pape umjesto njih odgovaraju za krivovjerja, apostazije.

I odgovarat će, ali će i svaki papist odgovarati zašto je vjerovao da nije Hristos odnosno vjera u Njega temelj Crkve, nego da je to sv.Petar odnosno njegovi tobožnji ekskluzivni nasljednici koji su postali i veći od njega, jer su se samoproglasili nezabludivim vikarima Bogočovjeka koji imaju vrhovnu vlast u Crkvi dok se Hristos drugi put ne pojavi na Zemlji. 

Vratimo se na "Zlatni lanac".

U citatima kršćanskih otaca navedenima u toj knjizi i koje sam gore prenio nema govora da su oni vjerovali u papizam.

Sad dolazimo do teksta kojeg je dao Toma Akvinski, a sastavljač ove knjige kaže da tog citata nema u djelima sv.Ćirila Aleksandrijskog, štoviše Toma Akvinski ga stavlja u ovu knjigu, a nigdje taj citat ne spominje u Summi kad brani papizam.

Što je vrlo čudno i indikativno, ali taj tekst papistički apologeti uvijek sad spominju.

Navodni citat sv.Ćirila Aleksandrijskog (patrijarh):

According to this promise of the Lord, the Apostolic Church of Peter remains pure and spotless from all leading into error, or heretical fraud, above all Heads and Bishops, and Primates of Churches and people,586 with its own Pontiffs, with most abundant faith, and the authority of Peter. And while other Churches have to blush for the error of some of their members, this reigns alone immoveably established, enforcing silence, and stopping the mouths of all heretics; and we [ed. note: The editions read here, ‘et nos necessario salutis,’ the meaning of which, says Nicolai, it is impossible to divine], not drunken with the wine of pride, confess together with it the type of truth, and of the holy apostolic tradition.

Bilo bi bolje da je dat duži citat jer Crkva svetog Petra se može smatrati ne samo Rimskom Crkvom, nego i Antiohijskom i Aleksandrijskom (patrijarh aleksandrijski ima isto titulu pape, sveti Ćiril Aleksandrijski je papa). 

Ako uzmemo pretpostavku da je to stvarno napisao sv.Ćiril,  onda je on prvi, koliko znam i jedini, od kršćanskih otaca koji je ustvrdio da stijena Crkve nije vjera u Hrista, Sina Boga živoga koju je izrekao Petar ili da je sam Bogočovjek stijena-temelj Crkve kao što sveti Pavao kaže u poslanici Efežanima 2,20,  ili 1 Korićanima 3,11 ili kako je kroz sve knjige Biblije navještano da će se pojaviti 'kamen koji odbaciše zidari postade kamen zaglavni" nego da je taj kamen Petar.

I to ne da je Petar temelj Crkve, nego je to rimski biskup (ako se citat odnosi na njega).

U Crkvi postoji nekoliko biskupskih stolica koje su nastale rukopolaganjem od svetog Petra, najznačnije su Antiohija, Rim i Aleksandrija.

Zašto bi aleksandrijski patrijarh koji ima naslijeđe svetog Petra pisao kako je rimski patrijarh čist od svih krivovjerja?

Pa zato što je to stvarno bila činjenica u vrijeme svetog Ćirila, jer su ostali patrijarhati imali povijest kad su se u njihovim stolicama nalazili heretici.

I zato što je svetom Ćirilu trebao autoritet i savezništvo dotad pravovjernog-pravoslavnog u kontinuitetu rimskog patrijarha da se obračuna s nestorijanizmom na ekumenskom saboru Crkve u Efesu.

I ako ćemo tumačiti da je sveti Ćiril ovdje opravdao papizam grdno bismo pogriješili.

Jer papizam znači da rimski biskup ima suverenu vlast u Crkvi, da je iznad svih biskupa i sabora Crkve zato što je samo on po definiciji nezabludiv.

Da je sveti Ćiril u to vjerovao, ili da su u to vjerovali ostali biskupi, onda bi pravorijek ondašnjeg pravoslavnog rimskog pape Celestina bio dovoljan da se Nestorije, heretični carigradski patrijarh izbaci iz stolice, nego je car morao sazvati sabor Crkve da biskupi odluče je li Nestorije heretik ili nije (Efeski ekumenski sabor Crkve).

I na kasnijim saborima Crkve čitala su se pisma rimskih papa, ali nikad kao završna riječ ili pravorijek, nego se je ispitivalo jesu li ta pisma pravovjerna.

Nikad nije u Crkvi bila pretpostavka - ako je neko pismo po pitanjima vjere napisao rimski papa onda je u tom pismu istina, nego se je pismo pozorno čitalo da bi se utvrdilo da li je pravovjerno ili nije.

Na ekumenskom saboru Crkve kad se je osudio monoteletizam, krivovjerje kako je u Hristu samo jedna volja, čitala su se pisma rimskog pape Honorija, i carigradskog patrijarha Sergija, sabor je pak zaključio da su ta pisma heretička te je sabor Crkve anatemizirao obojicu.

Znači, da je sv.Ćiril stvarno i vjerovao kako rimski patrijarh nikad ne će biti heretik, budući događaji su ga razuvjerili.

Što bi tek rekao na ove moderne rimske patrijarhe koji se klanjaju Pachamami, koji kažu da vjeruju u istog boga kao i muhamedanci, koji su poljubili kuran i da dalje ne nabrajam očevidne i bjelodane njihove činove apostazije?

Evo što kaže sveti Jeronim o papizmu u kojem je pretpostavka da rimski pape imaju ključeve Neba s kojom mogu raditi što god hoće, pretvarati istinu u laž i obrnuto, osuditi nevinog, a krivog osloboditi, blagosloviti parove sodomita ili reći vjernicima kako se trebaju cijepiti cijepivom od mesa i krvi fetusa ili reći ako dovoljno plate mogu izbjeći čistilišne muke ili da je smrtna kazna sama po sebi zlo te da je apsolutno treba zabraniti, ili da vjernici trebaju pomoći muhamedancima da ih preplave i u konačnici preuzmu vlast u njihovoj vjekovnog domovini:

Jerome: Bishops and Presbyters, not understanding588 this passage, assume to themselves something of the lofty pretensions of the Pharisees, and suppose that they may either condemn the innocent, or absolve the guilty; whereas what will be enquired into before the Lord will be not the sentence of the Priests, but the life of him that is being judged.

Jeronim  kaže kako sud nekog biskupa, dakako onda i rimskog, ako počiva na prepostavci da mogu proizvoljno donositi sudove jer je Bogočovjek rekao što svežu ili razvežu na Zemlji bit će svezano ili razvezano na Nebesima, odnosno da će Bog suditi onako kako su oni presudili, ne vrijedi ništa pred Bogom, odnosno ne vrijedi uopće.

Nalazimo se pred slavljem Silaska Duha Svetoga na apostole, to  jest na Crkvu.

Prava vjera koja je dar Duha Svetoga spašava, a ne juridičke forme.

Dat ću dva primjera iz povijesti Crkve, drugi sabor Crkve u Efesu 419.g  i sabor Crkve u Firenci 1431-1445.g koji će to ilustrirati.

Drugi sabor Crkve u Efesu sazvao je rimski car kao što je uvijek bilo s ekumenskim saborima Crkve.

Međutim na saboru je prevladao monofizitizam, te je 451.g. car sazvao ekumenski sabor Crkve u Kalcedonu koji je osudio drugi sabor Crkve u Efesu kao i monofizitizam.

Monofiziti to jest Kopti, Armenci, Etiopljani ne priznaju Kalcedonski sabor, a priznaju Drugo-efeški, Pravoslavni i Rimokatolici priznaju Kalcedonski, a ovog prvog smatraju saborom lopova, ili lopovskim saborom.

I sad kad bi netko se držao juridičke(pravne) norme bio bi u nedoumici, ili bi možda zaključio kako je ovaj prvi sabor odnosno drugi u Efesu pravno važeći jer je stariji, ili bi možda zaključio kako je mlađi Kalcedonski pravno važeći jer zakonodavac novijim zakonima može poništiti starije zakone.

Tu se ne može izaći iz pravne zavrzlame ako se Crkvu smatra kao ljudsko-pravnu organizaciju, ako se ne uzme u obzir da je temelj-stijena Crkve Bogočovjek koji je poslao Duha Svetog da vodi Crkvu.

Kako?

Tako da se nalazi u svim pravim vjernicima, ne samo u biskupima, i onda takvi vjernici znaju koji je sabor Crkve bio nadahnut Duhom Svetim, a koji je bio lopovski.

Ovo je važno znati, ako biskupi koji tvore sabor Crkve koji je na pravno važeći način sazvan i vođen, ali ako oni nemaju pravu vjeru, ako nisu vođeni od Duha Svetoga, onda je taj sabor lopovski, a ne sabor Crkve.

Znači ne će vjerniku to biti objavljeno u 'narodnim novinama', nego će mu to Duh Sveti, ako se nalazi u njemu, reći.

Znakovit je također drugi slučaj koje navedoh, sabor Crkve u Firenci.

Dokumente koje je taj sabor donio potpisali su naravno svi papistički biskupi, ali i rimski car i svi pravoslavni biskupi osim svetog Marka Efeskog.

Dakle pravna forma je zadovoljena, Carigrad kad je pao 1453.g. pod Turcima imao je unijatskog (grkokatoličkog) cara i patrijarha, posljednja Liturgija u katedralnoj crkvi svete Mudrosti-Sofije (Bogočovjeka) bila je unijatska.

Ipak, vjerni narod se je pobunio protiv svojh klerika, a bio je na strani sv.Marka Efeškog koji nije prodao svoju vjeru da bi Carigrad dobio vojnu pomoć od Zapada (koja nije nikad ni došla, štoviše Mađari su izlili Turcima topove kojima su ovi razarali dotad nesavladive carigradske zidine).

To je dakle dobar primjer iz povijesti protiv papizma, bio papizam iz Rima ili iz Carigrada, a temelj papizma je kako napisah, odnosno kako je napisao sveti Jeronim, zabluda klerika da imaju vlast u Crkvi suditi bez obzira imaju li u sebi Duha Svetoga ili nemaju.

U Crkvi ne postoji slijepa poslušnost prema niti jednom čovjeku makar on bio patrijarh, štoviše nema slijepe poslušnosti niti prema sinodi biskupa što se tako dobro vidi iz ta dva slučaja iz povijesti Crkve.

Duh Sveti mora nas voditi, ali ako nas nešto vodi da budemo gordi i apriori neposlušni, onda znajmo da to nije Duh Sveti.

Duh Sveti nas ne će voditi ako ne vodimo bogojazni i pobožni život, ako kršimo Božje zapovijedi i ne kajemo se i ne ispovjedamo se nakon toga.

Na kraju zaključak cijelog teksta.

"Zlatni lanac" ili "Catana Aurea" koju je sastavio vrhunski teolog papizma citirajući kršćanske oce ne dokazuje, nego štoviše osuđuje papizam.

Papizam je zabluda klerika koji krivo misle da imaju vlast u Crkvi bez da imaju Duha Svetoga te da su im oni ispod u hijerarhiji dužni biti slijepo poslušni samo zato što su na tom mjestu u hijerarhiji***.

Mislim da papizam nije nipošto vezan samo za rimskog patrijarha, i ostali patrijarsi mogu postati papisti, kao i redovni biskupi, mogu i igumani i svećenici se tako postaviti, mogu se tako postaviti i lažni starci-duhovnici.

Klerik koji naginje papizmu ima u sebi duha Antihrista, a ne Hrista.

Papizam je zabluda onih koji su ispod tih klerika da im moraju biti slijepo poslušni i tako sebe lišavaju obveze da osluškuju Duha Svetog jer intuitivno znaju da slijediti Istinu - Duha Svetoga često znači trpjeti posljedice svjedočenja za Istinu.

A to im se ne da, lakše će im biti, tako razmišljaju, da nađu nekog papu kojeg će slijepo slijediti.

Ili još bolje, da ostanu tu gdje i jesu premda ima pregršt znakova i dokaza da to nije, premda je velika brojem, Hristova Crkva.

** Netko će reć - ali Bogočovjek je svojom rukom napisao Dekalog i dao ga Mojsiju.

Dekalog nije međutim knjiga, nego deset kratkih zapovijedi Božjih koje je upisao Bog na kamenu. K tome Bog nije izdiktirao dekalog Mojsiju nego ga je ispisao na kamenim pločama kako bi Izraelci shvatili izuzetnu važnost Dekaloga.

A o tome da ne priliči caru, a beskonačno puta više Bogu, pisati knjige govori i Platon kad kaže da se pravo znanje prenosi usmeno, a pisanu formu smatra sekundarnom i kao pomoć onima koji ne mogu zapamtiti ono što im je rečeno usmeno ili da bi se otklonilo krivo interpretiranje rečenoga.

Riječ je koherentno formulirana misao, dok je zapisivanje riječi ljudska potreba zbog slabosti ljudskog uma koji ne pamti savršeno, niti riječi može uvijek intuitivno protumačiti pa ih mora zapisivati kako bi ih ponovno stavio u um te da bi razmišljanjem-meditacijom ih protumačio.

Zanimljivo je kako je Muhamed, ili stvor koji mu je diktirao kuran, rekao da je ista knjiga vječna te da se nalazi na Nebu, a Muhamed je eto zapisuje ili ustvari memorira (jer je bio nepismen) na Zemlji.

Tu se može primjetiti nekoliko stvari.

Prva, ako je kuran vječan onda je kuran Bog, još jedan Bog osim Alaha.

Muhamedanci koji inače ne prihvaćaju doktrinu triadologije odnosno svetih triju božanskih osoba i jednog Boga Oca, mogu priteći toj doktrini da bi spasili to što je Muhamed objavio.

Mogli bi recimo reći da je kuran Riječ Božja - Logos - Slovo, druga božanska osoba.

Drugo, ako je kuran vječan, onda kuran ne može biti knjiga, a Muhamed baš to objavljuje, da se ne radi o božanskoj osobi, nego o stvari, o knjizi, o stvorenju.

Zato otpada mogučnost muhamedancima da kuran prikažu kao drugu božansku osobu te je time Muhamedova objava kontradiktorna i lažna i samim time je Muhamed lažni prorok.

Treće, ako je kuran vječan, onda je stvoreni svijet potpuno determiniran i ne postoji slobodna volja jer je sve u vječnosti zapisano što će se dogoditi u vremenu.

To nije isto kao u kršćanskoj Objavi u kojoj Bog zato što je sveznajući ima predznanje o svemu što će se dogoditi, ali ne ukida slobodnu volju anđelima i ljudima nego znajući oduvijek kako će i kada oni koristiti svoju slobodnu volju, svojom suverenošću i svemogućnosti utječe na stvoreni svijet tako da se sve što se dogodilo, događa ili će se dogoditi u vremenu događa po Njegovom dopuštenju koje ne ukida slobodnu volju, nego jednostavno neki puta onemogućuje da se zla slobodna volja demona i ljudi realizira.

Koja je onda tu razlika s muhamedanstvom?

Pa u tome što Bog objavljuje dio svojeg sveznanja putem Objave odnosno proroka i u toj Objavi kao i u proroštvima nije navedeno detaljno što će se dogoditi, nego su neka proroštva i uvjetovana s ponašanjem ljudi kao primjerice proroštvo o uništenju Ninive koje se nije dogodilo zbog pokajanja Ninivljana.

K tome Bog u vremenu odnosno u punini vremena objavljuje preko proroka neko proročanstvo kao dio Božje Objave, dok je kuran zapisan u vječnosti.

I to je četvrti problem kojeg imaju muhamedanci s nebeskim kuranom.

Ako je nešto vječno, onda to nikad ne prestaje.

Knjiga koja je zapisana u vječnosti nikad ne može biti zapisana do kraja, ona se uvijek dopisuje.

Zato kuran ne može biti vječan, i zato je kuran lažan kad tvrdi da je vječan.

Peti problem s muhamedanstvom i kuranom je što su oni prihvatili od grčkih filozofa nauk kako je Bog potpuno transcendentan i apsolutno jednostavan ne razlikujući tako Božju suštinu i Božju energiju, a taj problem ima i rimokatolištvo i protestantizam.

Takav bog filozofa ne može u vremenu napisati u kamenu deset Božjih zapovijedi.

Dakle takvog boga su prihvatili muhamedanci i onda ne mogu reći da je Alah napisao kuran, jer Alah ne može napisati knjigu, on može kao bog utjecati na Muhameda da ovaj zapiše kuran, ali Alah to ne može učiniti osobno, nego uvijek preko posrednika.

Otud je kod poganskih Grka odnosno gnostika došla ideja o Demijurgu i ostalim emanacijama od Boga jer je Bog tih filozofa potpuno transcendentalan i apsolutno jednostavan te je Bog čisti čin kako je poslije pisao Toma Akvinski i što je RKC prihvatila naslijeđe zablude grčkih filozofa.

To je suština spora između svetog Grigorija Palame i skolastika Baarlama odnosno s Tomom Akvinskim koji je izgleda i došao do Aristotela preko muhamedanskih filozofa. 

*** Jedno je vječna i nepromjenjiva nebeska hijrarhija, a drugo je ovozemaljska, propadljiva i vremenita. Neka me nitko krivo ne shvati, nisam nipošto protiv te vremenite hijerarhije, ali naglašavam da ne smijemo biti radi poslušnosti vremenitoj hijerarhiji u neposluhu prema vječnoj hijerarhiji. Zato ne smijemo biti slijepo poslušni vremenitoj hijerarhiji kad je ona u suprotnosti s pravom vječnom hijerahijom.

I ako shvatimo preko nadahnuća Duha Svetoga da je cijela hijerarhija naopaka, pogotovo ako se naziva Crkvenom, onda moramo izaći iz iste jer to nije Crkva i moramo potražiti pravu Crkvu.

P.S.

Nekoliko videa o strahotama moderne tehnologije.

Autonomni dron pobjedio je na natjecanju brzine i vještine dronove s kojima upravljaju ljudi.

Autonomni znači da ne ovisi izvana o nikom pa ni o internetu.

Autonoman je dok ima energije za letenje.

Ne treba posebno objašnjavati što to znači u ratu ili u realizaciji nečije namjere ubiti svoje protivnike.

To je ono što sam napisao na blogu pred deset godina - čovječanstvo je zajahalo tigra tehnologije i sad više ne može sjašiti dok se ne dogodi opće uništenje čovječanstva ili dok se prije ne pojavi veliki Znak na Nebu, Znak Sina Čovječjeg.

Novi hibridni tipovi dronova:

U Vrničkom polju obavljena je demonstracija korištenja dronova u vinogradarstvu.

Vrbenčani već desetljećima, a možda i pola stoljeća ne obnavljaju hranjivost poljske zemlje stajskim organskim gnojivom. Motikom više ne pljeve korov desetljećima, umjesto toga prskaju herbicidima.

Budući polje nema dovoljno prozračnosti, tjedno prskaju vinograde zbog bolesti raznim otrovima.

Pokazalo se je da vrlo lako prihvaćaju novu tehnologiju jer žele čim veći prinos uz čim manji rad.

Nema razloga da ne prihvate dronove ako će oni umjesto njih prskati i vršiti rezidbu, a zašto ne i trgadbu.

Ipak ima ovdje jedna kvaka 22 koju ne znaju.

Čim više prihvaćaju modernu tehnologiju to su veći robovi onih koju tu tehnologiju posjeduju.

Kako sam često pisao, moguće je da se i ne radi o ljudima, nego o demonima.

I tako će Vrbenčani, kao i svi ostali ljudi, svojom slobodnom voljom postati robovi čovjekoubojice od početka.

Nekad je Vrbnik, mali gradić, imao svoj kaptol, toliko je bilo vrbenskih svećenika i monaha.

Već godinama nitko ne ide za svećenika, broj ljudi kako mi je rečeno, koji nedjeljno idu na Misu je mizeran.

Sad svi imaju novo božanstvo, turizam i tehnologiju kao i vjeru u napredak.

Napominjem, ne razlikuju se oni od drugih, nego je razlika u tome kakav je Vrbik nekad bio i kakav je sad.

Rijeka je primjerice uvijek bila dekadentna, ali Vrbnik nije. Sad je i Vrbnik.

Dat ću samo dva video od Luke Smitha, ali preporučan da pogledate ostale jer demistificira mnoge pojmove moderne kulture.

U ovim videima govori o tome kako se ne smijemo bojati da će AI postati svjesna odnosno prava inteligencija, jer inteligencija-um nije materijalan.

Što me vraća na Petera Hellanda koji se stalno vraća na svoje studentske dane kad je bio svjedokom da je najpoznatije rimokatoličko sveučilište u SAD Notre Dame službeno naučavalo teoriju evolucije kao istinu, a ne kao jednu od mnogobrojnih znanstvenih teorija (ustvari iluzija-prelesti). Uostalom to su i prije njegovih studentskih dana prihvatili rimski pape.

Dakle sva ova zabuna s grdim posljedicama oko stvaranja Umjetne inteligenicije koja će postati osoba koja ima um i slobodnu volju, pa čak i naivna vjera Vrbenčana kako će im moderna tehnologija donijeti dobro, da će postati bogovi koji ne trebaju radit, a radit će roboti, počiva na laži Zmije-Sotone Evi kako će ljudi postati bogovi ako odbace Božje zapovijedi.

A bogovi mogu stvarati, dok Bog ne može stvoriti biće koje je Bog, ljudi su povjerovali da će oni takvo biće stvoriti, ili da će ga stvoriti 'priroda' pukim slučajem.

S druge strane svi ti vjernici u progres-napredak i evoluciju znaju da prema Božjoj Objavi i prema njezinoj metafizici, nešto manje savršeno ne može stvoriti nešto savršenije, nego da se u svijetu nakon istočnog grijeha događa suprotan proces umiranja i negativnih genetskih mutacija.

Da, ali mi ljudi bogovi stvorit ćemo računalno-organsko transhumano biće koje će biti inteligentnije od nas, bit će veći bog od nas i ne će imati bolesti i negativne genetske mutacije koje mi imamo.

I tako ćemo biti veći od Boga jer On ne može stvoriti nešto ili nekog savršenijeg od Sebe.

Stoga ovi opasni luđaci i vjernici u teoriju evolucije i u napredak su spremni prihvatiti poslušnost prema Umjetnoj inteligenciji, makar ih ista zlostavljala (a ne može jer nema svoje slobodne volje nego će to raditi oni koji je kontroliraju, najvjerojatnije demoni) jer na taj način pokazat će figu Bogu.

I Bog će, prilično sam uvjeren, dopustiti da demoni teroriziraju poludjelo i pobunjeno čovječanstvo koje je u odbijanju vršenja Njegovih zapovijedi koje su spasonosne, prihvatilo robovanje demonima pod vidom moderne tehnologije.

Ponavljam što sam već pisao, ako nije Crkva odnosno ako klerici Crkve nisu anatemizirali u 19. i 20.st. one koji vjeruju u teoriju evolucije, učinili su veliki grijeh propusta.

Ako nisu, trebali bi to učiniti čim prije jer smo prešli prag ulaska čovječanstva pod dominaciju demona.

Na Nedjelju Pravoslavlja, klerici bi trebali dodati ostalim anatemama anatemu za one koji vjeruju i koji propagiraju teoriju evolucije.

A vjerni narod bi trebao gromoglasno odgovoriti - anatema. 

Predsjednik Rusije Putin nije on za kojeg neki misle na Zapadu da je neprijatelj sodomizma te da će pomoć onima na Zapadu koji su preneraženi nad propagandom sodomizma:

Dakle on javno tvrdi da su sodomiti sastavni dio ruskog društva te da imaju pravo demonstrirati svoju prisutnost u ruskom društvu.

I za njega i za sergijanski Moskovski patrijarhat - anatema.

Jer ne može se pripadati Crkvi i društvu koje smatra normalnim i prihvatljivim sodomizam.

Hvala i slava Bogu, po ovom tekstu đakona Nektarija Ruska Zagranična PC osudila je, doduše ne anatemom kako bi trebalo, boljševički Moskovski Patrijarhat zbog sergijanizma, služenja antikršćanskoj državi koja još uvijek, a i više nego prije, veliča antihristovske boljševike.