"Zlatni lanac" Tome Akvinskog

Maloprije sam saznao da postoji knjiga "Zlatni lanac" Tome Akvinskog.

U latinskom originalu "Catena Aurea", a dao sam poveznicu na Evanđelje po Mateju.

Zašto?

Zato što sam primijetio da rimokatolički apologeti se pozivaju na navodnu izjavu sv.Ćirila Aleksandrijskog kao dokaz da je papizam i tada već postojao.

Naravno radi se o poznatim retcima Mt 16 kojeg ovi drže dokazom za papizam:

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« 14 Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« 15 Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« 16 Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« 17 Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena* i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« 20 Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

* Prekopirao sam tekst odavde odnosno sa stranica Hrvatske biskupske konferencije na kojima je Biblija u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

U drugim nerimokatoličkim prijevodima ne stoji "A ja tebi kažem ti si Petar-Stijena", nego je bez 'stijene'. Ovo nije slučajno jer se je ovakvim krivim prijevodom na hrvatski jezik htjelo uputiti čitatelje da je papizam nauk Crkve koji se dokazuje tim redkom Matejevog Evanđelja..

Evo grčkog originala:

κἀγὼ δέ σοι λέγω ὅτι σὺ εἶ Πέτρος (Petros) καὶ ἐπὶ ταύτῃ τῇ πέτρᾳ (petra) οἰκοδομήσω μου τὴν ἐκκλησίαν καὶ πύλαι ᾅδου οὐ κατισχύσουσιν αὐτῆς

Evo jednog na engleskom, i rimokatolička Douay Rheims ima isti prijevod:

And I tell you that you are Peter, and on this rock I will build My church, and the gates of Hades will not prevail against it.

RKC je preko svojeg nezabludivog vikara Hristovog za Zemlju proglasila Tomu Akvinskog anđeoskim naučiteljem, što znači da Akvinac uživa veći ugled od svih teologa RKC.

"Zlatni lanac" je zato koristan jer je djelo vrhunski priznatog teologa RKC u kojem je on sabrao pisanja kršćanskih otaca koji tumače redak po redak Evanđelja.

Pa evo poveznice na dio Zlatnog lanca Tome Akvinskog za tumačenje Mt 16. 

Što piše i komentira sv.Ivan Zlatousti, carigradski patrijarh:

Chrys.: And truly if Peter had not confessed that Christ was in a peculiar sense born of the Father, there had been no need of revelation; nor would he have been worthy of this blessing for confessing Christ to be one of many adopted sons; for before this they who were with Him in the ship had said, “Truly thou art the Son of God.” Nathanael also said, “Rabbi, thou art the Son of God.” [John 1:49] Yet were not these blessed because they did not confess such sonship as does Peter here, but thought Him one among many, not in the true sense a son; or, if chief above all, yet not the substance of the Father.

Zlatousti ovdje zanimljivo primjećuje kako nije Petar prvi rekao Bogočovjeku da je Sin Božji, jer su to rekli drugi apostoli prije, nego je prvi Petar rekao u izrazu "Sin Boga živoga" da je Gospod Isus Hristos istobitan s Bogom, da je Bog od Boga.

Jer izraz sinovi Božji u Starom zavjetu odnosilo se je na anđele, pa se čak i Adam mogao smatrati sinom Božjim jer je stvoren na sliku i priliku Boga.

Međutim Sin Boga živoga ovdje znači istobitnost s Bogom, Petar je ispovijedio kako je Hristos Bog, Sin Boga, Bog od Boga (ali ne i monarh jer Bog Otac je monarh).

Sveti Ivan Zlatousti naglašava kako je ovo prvi put da se je Mesija-Hristos definirao od jednog apostola da je pravi Sin Božji, da nije stvorenje nego Bog odnosno da ima sve božanske naravne atribute koje ima i Bog Otac.

I zato Bogočovjek pohvaljuje Petrov odgovor, jer bi bilo neprilično da je Sin Božji počeo objašnjavati apostolima kako On nije samo čovjek, kako On nije anđeo, nego je jednosuštan Bogu (kao što bi bilo neprilično da je Hristos napisao Evanđelje, jer ako kralj nikad ne piše povelje nego ih diktira pisaru, a povelju eventualno ovjerava svojim pečatom, kakav bi to bio kaos ili đavolji nered da Bog piše izravno knjige** - stoga su idiotske primjedbe onih ateista ili nekršćana koji kažu da ne znamo što je Hrist naučavao jer nije ništa napisao).

I zato Bogočovjek nastavlja govoreći kako do toga, do te prevažne istine, nije došao sam Petar, nego je Petru Bog to objavio ili možemo reći da je Bog Otac preko Duha Svetoga objavio Petru istinu o Svom Sinu.

I zato je Bogočovjek promijenio ime Šimunu, sinu Joninu, u Petar, od grčkog 'petros' , muška imenica od riječi 'petra' koja znači stijena, a 'petros' znači kamen. 

Primjetite ovdje važnu razliku riječi kamen koja dolazi od riječi stijena.

Drugim riječima Petar - Petros - petros znači kamen koji se primjerice može baciti s rukom, ali petra-stijena se ne može baciti.

Stijena je temelj, a ne neki kamen koji se može micati i bacati.

Papistički apologetici koju znaju grčki ili znaju za ovaj problem u papizmu kažu kako bi bilo neprilično da Gospod da Šimunu Joninu žensko ime, jer petra-stijena je ženska imenica, pa ga je zato nazvao Hristos muškom imenicom koja označava kamen.

U svakom slučaju oni će uvijek naći opravdanje za papizam, a ja na tu primjedbu odgovaram; to nije slučajno kao što ništa nije slučajno, zato što je stijena Hristove Crkve sam Hristos odnosno vjera u Njega kao Mesije i Sina Božjeg, pravoga Boga od pravoga Boga, vjera koju je izrekao Šimun Jonin nazvan Kamenom, a ne temeljem ili stijenom Crkve.

Dakle definicija kako je Isus Nazarećanin ne samo Mesija-Hristos, da nije anđeo Božji, nego da je istobitan s Bogom je temelj kršćanske vjere.

I zato je Bogočovjek u slijedećem 18-tom redku kojeg papisti krovo tumače, rekao da će na na toj stijeni koju je izrekao malo prije Šimun, sin Jonin, a sad je nazvan Petrom, sagraditi Crkvu svoju.

To je tumačenje kršćanskih otaca koje izbjegavaju rimokatolički svećenici, biskupi i nadasve rimski biskup reći svojem stadu jer žele da i dalje budu na čelu stada kojeg vode u propast.

Stijena Crkve nije Petar niti jedan drugi čovjek, nego vjera kako je Isus Nazarećanin Mesija-Hristos i Sin Boga živoga.

Sveti Zlatousti stoga dalje nastavlja:

But see how the Father reveals the Son, and the Son the Father; from none other comes it to confess the Son than of the Father, and from none other to confess the Father than of the Son; so that from this place even it is manifest that the Son is of the same substance, and to be worshipped together with the Father. Christ then proceeds to shew that many would hereafter believe what Peter had now confessed, whence He adds, “And I say unto thee, that thou art Peter,” 

That is, On this faith and confession I will build my Church. Herein shewing that many should believe what Peter had confessed, and raising his understanding, and making him His shepherd. 

Što kaže sveti Jeronim, Dalmatinac, svetac koji je preveo sveto Pismo na latinski jezik:

Jerome: As much as to say, You have said to me, “Thou art Christ, the Son of the living God,” therefore I say unto thee, not in a mere speech, and that goes not on into operation; but I say unto thee, and for Me to speak is to make it so [ed. note: See Mr. Newman’s Lectures on Justification, Lect iii, p.87], “that thou art Peter.” For as from Christ proceeded that light to the Apostles, whereby they were called the light of the world, and those other names which were imposed upon them by the Lord, so upon Simon who believed in Christ the Rock, He bestowed the name of Peter

Pa Jeronim kaže izravno kako je stijena Hrist, a ne Petar, odnosno da je Petar dobio ime od Stijene odnosno od Hrista. 

A najpoznatiji zapadni kršćanski otac sveti Augustin:

Aug., de Cons. Ev., ii, 53: But let none suppose that Peter received that name here; he received it at no other time than where John relates that it was said unto him, “Thou shalt be called Cephas, which is interpreted, Peter.” [John 1:42] Chrys.: And pursuing the metaphor of the rock, it is rightly said to him as follows: “And upon this rock I will build my Church.”

Možda bi se mogla intepretirati ta izjava papistički, ali ne nužno.

Međutim u svojoj posljednjoj knjizi u kojoj je naveo zablude koje je imao u prethodnim knjigama (što samo dokazuje kako je bio smiren i ponizan svetac):

Aug., Retract., i, 21: I have said in a certain place of the Apostle Peter, that 585it was on him, as on a rock, that the Church was built. but I know that since that I have often explained these words of the Lord, “Thou art Peter, and on this rock will I build my Church,” as meaning upon Him whom Peter had confessed in the words, “Thou art Christ, the Son of the living God;: and so that Peter, taking his name from this rock, would represent the Church, which is built upon this rock. For it is not said to him, Thou art the rock, but, “Thou art Peter.” But the rock was Christ, [1 Cor 10:4] whom because Simon thus confessed, as the whole Church confesses Him, he was named Peter. Let the reader choose whether of these two opinions seems to him the more probable.

Tu nema nikakve sumnje, sveti Augustin na kojeg se toliko poziva RKC, ne tumači papistički redak Mt 16,18.

Dragi rimokatolici, poslušajte savjet svetog zapadnog kršćanskog oca i sami odlučite što je istina, je li sv.Petar stijena Crkve ili je to Hristos kako je još napisao sv.Pavao u 1 Kor 10:4:

 i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila;

stijena bijaše Krist.

Ovaj savjet vodi nas do još jedne teme koju sam obradio u drugom dijelu teksta - vjernik ne može okrivljavati papu ili na nekog drugog biskupa, svećenika ili duhovnog starca kad s njima slijepima ide u propast jer je i sam slijep jer i sam ne želi progledati, nego mora sam odlučiti što je ili Tko je Istina, mora osluškivati, a prije toga mora pripremiti u sebi mjesto za Duha Svetoga, i Duh Sveti će ga uputiti.

Papisti se ne će moći opravdavati da su bili poslušni papama pa neka pape umjesto njih odgovaraju za krivovjerja, apostazije.

I odgovarat će, ali će i svaki papist odgovarati zašto je vjerovao da nije Hristos odnosno vjera u Njega temelj Crkve, nego da je to sv.Petar odnosno njegovi tobožnji ekskluzivni nasljednici koji su postali i veći od njega, jer su se samoproglasili nezabludivim vikarima Bogočovjeka koji imaju vrhovnu vlast u Crkvi dok se Hristos drugi put ne pojavi na Zemlji. 

Vratimo se na "Zlatni lanac".

U citatima kršćanskih otaca navedenima u toj knjizi i koje sam gore prenio nema govora da su oni vjerovali u papizam.

Sad dolazimo do teksta kojeg je dao Toma Akvinski, a sastavljač ove knjige kaže da tog citata nema u djelima sv.Ćirila Aleksandrijskog, štoviše Toma Akvinski ga stavlja u ovu knjigu, a nigdje taj citat ne spominje u Summi kad brani papizam.

Što je vrlo čudno i indikativno, ali taj tekst papistički apologeti uvijek sad spominju.

Navodni citat sv.Ćirila Aleksandrijskog (patrijarh):

According to this promise of the Lord, the Apostolic Church of Peter remains pure and spotless from all leading into error, or heretical fraud, above all Heads and Bishops, and Primates of Churches and people,586 with its own Pontiffs, with most abundant faith, and the authority of Peter. And while other Churches have to blush for the error of some of their members, this reigns alone immoveably established, enforcing silence, and stopping the mouths of all heretics; and we [ed. note: The editions read here, ‘et nos necessario salutis,’ the meaning of which, says Nicolai, it is impossible to divine], not drunken with the wine of pride, confess together with it the type of truth, and of the holy apostolic tradition.

Bilo bi bolje da je dat duži citat jer Crkva svetog Petra se može smatrati ne samo Rimskom Crkvom, nego i Antiohijskom i Aleksandrijskom (patrijarh aleksandrijski ima isto titulu pape, sveti Ćiril Aleksandrijski je papa). 

Ako uzmemo pretpostavku da je to stvarno napisao sv.Ćiril,  onda je on prvi, koliko znam i jedini, od kršćanskih otaca koji je ustvrdio da stijena Crkve nije vjera u Hrista, Sina Boga živoga koju je izrekao Petar ili da je sam Bogočovjek stijena-temelj Crkve kao što sveti Pavao kaže u poslanici Efežanima 2,20,  ili 1 Korićanima 3,11 ili kako je kroz sve knjige Biblije navještano da će se pojaviti 'kamen koji odbaciše zidari postade kamen zaglavni" nego da je taj kamen Petar.

I to ne da je Petar temelj Crkve, nego je to rimski biskup (ako se citat odnosi na njega).

U Crkvi postoji nekoliko biskupskih stolica koje su nastale rukopolaganjem od svetog Petra, najznačnije su Antiohija, Rim i Aleksandrija.

Zašto bi aleksandrijski patrijarh koji ima naslijeđe svetog Petra pisao kako je rimski patrijarh čist od svih krivovjerja?

Pa zato što je to stvarno bila činjenica u vrijeme svetog Ćirila, jer su ostali patrijarhati imali povijest kad su se u njihovim stolicama nalazili heretici.

I zato što je svetom Ćirilu trebao autoritet i savezništvo dotad pravovjernog-pravoslavnog u kontinuitetu rimskog patrijarha da se obračuna s nestorijanizmom na ekumenskom saboru Crkve u Efesu.

I ako ćemo tumačiti da je sveti Ćiril ovdje opravdao papizam grdno bismo pogriješili.

Jer papizam znači da rimski biskup ima suverenu vlast u Crkvi, da je iznad svih biskupa i sabora Crkve zato što je samo on po definiciji nezabludiv.

Da je sveti Ćiril u to vjerovao, ili da su u to vjerovali ostali biskupi, onda bi pravorijek ondašnjeg pravoslavnog rimskog pape Celestina bio dovoljan da se Nestorije, heretični carigradski patrijarh izbaci iz stolice, nego je car morao sazvati sabor Crkve da biskupi odluče je li Nestorije heretik ili nije (Efeski ekumenski sabor Crkve).

I na kasnijim saborima Crkve čitala su se pisma rimskih papa, ali nikad kao završna riječ ili pravorijek, nego se je ispitivalo jesu li ta pisma pravovjerna.

Nikad nije u Crkvi bila pretpostavka - ako je neko pismo po pitanjima vjere napisao rimski papa onda je u tom pismu istina, nego se je pismo pozorno čitalo da bi se utvrdilo da li je pravovjerno ili nije.

Na ekumenskom saboru Crkve kad se je osudio monoteletizam, krivovjerje kako je u Hristu samo jedna volja, čitala su se pisma rimskog pape Honorija, i carigradskog patrijarha Sergija, sabor je pak zaključio da su ta pisma heretička te je sabor Crkve anatemizirao obojicu.

Znači, da je sv.Ćiril stvarno i vjerovao kako rimski patrijarh nikad ne će biti heretik, budući događaji su ga razuvjerili.

Što bi tek rekao na ove moderne rimske patrijarhe koji se klanjaju Pachamami, koji kažu da vjeruju u istog boga kao i muhamedanci, koji su poljubili kuran i da dalje ne nabrajam očevidne i bjelodane njihove činove apostazije?

Evo što kaže sveti Jeronim o papizmu u kojem je pretpostavka da rimski pape imaju ključeve Neba s kojom mogu raditi što god hoće, pretvarati istinu u laž i obrnuto, osuditi nevinog, a krivog osloboditi, blagosloviti parove sodomita ili reći vjernicima kako se trebaju cijepiti cijepivom od mesa i krvi fetusa ili reći ako dovoljno plate mogu izbjeći čistilišne muke ili da je smrtna kazna sama po sebi zlo te da je apsolutno treba zabraniti, ili da vjernici trebaju pomoći muhamedancima da ih preplave i u konačnici preuzmu vlast u njihovoj vjekovnog domovini:

Jerome: Bishops and Presbyters, not understanding588 this passage, assume to themselves something of the lofty pretensions of the Pharisees, and suppose that they may either condemn the innocent, or absolve the guilty; whereas what will be enquired into before the Lord will be not the sentence of the Priests, but the life of him that is being judged.

Jeronim  kaže kako sud nekog biskupa, dakako onda i rimskog, ako počiva na prepostavci da mogu proizvoljno donositi sudove jer je Bogočovjek rekao što svežu ili razvežu na Zemlji bit će svezano ili razvezano na Nebesima, odnosno da će Bog suditi onako kako su oni presudili, ne vrijedi ništa pred Bogom, odnosno ne vrijedi uopće.

Nalazimo se pred slavljem Silaska Duha Svetoga na apostole, to  jest na Crkvu.

Prava vjera koja je dar Duha Svetoga spašava, a ne juridičke forme.

Dat ću dva primjera iz povijesti Crkve, drugi sabor Crkve u Efesu 419.g  i sabor Crkve u Firenci 1431-1445.g koji će to ilustrirati.

Drugi sabor Crkve u Efesu sazvao je rimski car kao što je uvijek bilo s ekumenskim saborima Crkve.

Međutim na saboru je prevladao monofizitizam, te je 451.g. car sazvao ekumenski sabor Crkve u Kalcedonu koji je osudio drugi sabor Crkve u Efesu kao i monofizitizam.

Monofiziti to jest Kopti, Armenci, Etiopljani ne priznaju Kalcedonski sabor, a priznaju Drugo-efeški, Pravoslavni i Rimokatolici priznaju Kalcedonski, a ovog prvog smatraju saborom lopova, ili lopovskim saborom.

I sad kad bi netko se držao juridičke(pravne) norme bio bi u nedoumici, ili bi možda zaključio kako je ovaj prvi sabor odnosno drugi u Efesu pravno važeći jer je stariji, ili bi možda zaključio kako je mlađi Kalcedonski pravno važeći jer zakonodavac novijim zakonima može poništiti starije zakone.

Tu se ne može izaći iz pravne zavrzlame ako se Crkvu smatra kao ljudsko-pravnu organizaciju, ako se ne uzme u obzir da je temelj-stijena Crkve Bogočovjek koji je poslao Duha Svetog da vodi Crkvu.

Kako?

Tako da se nalazi u svim pravim vjernicima, ne samo u biskupima, i onda takvi vjernici znaju koji je sabor Crkve bio nadahnut Duhom Svetim, a koji je bio lopovski.

Ovo je važno znati, ako biskupi koji tvore sabor Crkve koji je na pravno važeći način sazvan i vođen, ali ako oni nemaju pravu vjeru, ako nisu vođeni od Duha Svetoga, onda je taj sabor lopovski, a ne sabor Crkve.

Znači ne će vjerniku to biti objavljeno u 'narodnim novinama', nego će mu to Duh Sveti, ako se nalazi u njemu, reći.

Znakovit je također drugi slučaj koje navedoh, sabor Crkve u Firenci.

Dokumente koje je taj sabor donio potpisali su naravno svi papistički biskupi, ali i rimski car i svi pravoslavni biskupi osim svetog Marka Efeskog.

Dakle pravna forma je zadovoljena, Carigrad kad je pao 1453.g. pod Turcima imao je unijatskog (grkokatoličkog) cara i patrijarha, posljednja Liturgija u katedralnoj crkvi svete Mudrosti-Sofije (Bogočovjeka) bila je unijatska.

Ipak, vjerni narod se je pobunio protiv svojh klerika, a bio je na strani sv.Marka Efeškog koji nije prodao svoju vjeru da bi Carigrad dobio vojnu pomoć od Zapada (koja nije nikad ni došla, štoviše Mađari su izlili Turcima topove kojima su ovi razarali dotad nesavladive carigradske zidine).

To je dakle dobar primjer iz povijesti protiv papizma, bio papizam iz Rima ili iz Carigrada, a temelj papizma je kako napisah, odnosno kako je napisao sveti Jeronim, zabluda klerika da imaju vlast u Crkvi suditi bez obzira imaju li u sebi Duha Svetoga ili nemaju.

U Crkvi ne postoji slijepa poslušnost prema niti jednom čovjeku makar on bio patrijarh, štoviše nema slijepe poslušnosti niti prema sinodi biskupa što se tako dobro vidi iz ta dva slučaja iz povijesti Crkve.

Duh Sveti mora nas voditi, ali ako nas nešto vodi da budemo gordi i apriori neposlušni, onda znajmo da to nije Duh Sveti.

Duh Sveti nas ne će voditi ako ne vodimo bogojazni i pobožni život, ako kršimo Božje zapovijedi i ne kajemo se i ne ispovjedamo se nakon toga.

Na kraju zaključak cijelog teksta.

"Zlatni lanac" ili "Catana Aurea" koju je sastavio vrhunski teolog papizma citirajući kršćanske oce ne dokazuje, nego štoviše osuđuje papizam.

Papizam je zabluda klerika koji krivo misle da imaju vlast u Crkvi bez da imaju Duha Svetoga te da su im oni ispod u hijerarhiji dužni biti slijepo poslušni samo zato što su na tom mjestu u hijerarhiji***.

Mislim da papizam nije nipošto vezan samo za rimskog patrijarha, i ostali patrijarsi mogu postati papisti, kao i redovni biskupi, mogu i igumani i svećenici se tako postaviti, mogu se tako postaviti i lažni starci-duhovnici.

Klerik koji naginje papizmu ima u sebi duha Antihrista, a ne Hrista.

Papizam je zabluda onih koji su ispod tih klerika da im moraju biti slijepo poslušni i tako sebe lišavaju obveze da osluškuju Duha Svetog jer intuitivno znaju da slijediti Istinu - Duha Svetoga često znači trpjeti posljedice svjedočenja za Istinu.

A to im se ne da, lakše će im biti, tako razmišljaju, da nađu nekog papu kojeg će slijepo slijediti.

Ili još bolje, da ostanu tu gdje i jesu premda ima pregršt znakova i dokaza da to nije, premda je velika brojem, Hristova Crkva.

** Netko će reć - ali Bogočovjek je svojom rukom napisao Dekalog i dao ga Mojsiju.

Dekalog nije međutim knjiga, nego deset kratkih zapovijedi Božjih koje je upisao Bog na kamenu. K tome Bog nije izdiktirao dekalog Mojsiju nego ga je ispisao na kamenim pločama kako bi Izraelci shvatili izuzetnu važnost Dekaloga.

A o tome da ne priliči caru, a beskonačno puta više Bogu, pisati knjige govori i Platon kad kaže da se pravo znanje prenosi usmeno, a pisanu formu smatra sekundarnom i kao pomoć onima koji ne mogu zapamtiti ono što im je rečeno usmeno ili da bi se otklonilo krivo interpretiranje rečenoga.

Riječ je koherentno formulirana misao, dok je zapisivanje riječi ljudska potreba zbog slabosti ljudskog uma koji ne pamti savršeno, niti riječi može uvijek intuitivno protumačiti pa ih mora zapisivati kako bi ih ponovno stavio u um te da bi razmišljanjem-meditacijom ih protumačio.

Zanimljivo je kako je Muhamed, ili stvor koji mu je diktirao kuran, rekao da je ista knjiga vječna te da se nalazi na Nebu, a Muhamed je eto zapisuje ili ustvari memorira (jer je bio nepismen) na Zemlji.

Tu se može primjetiti nekoliko stvari.

Prva, ako je kuran vječan onda je kuran Bog, još jedan Bog osim Alaha.

Muhamedanci koji inače ne prihvaćaju doktrinu triadologije odnosno svetih triju božanskih osoba i jednog Boga Oca, mogu priteći toj doktrini da bi spasili to što je Muhamed objavio.

Mogli bi recimo reći da je kuran Riječ Božja - Logos - Slovo, druga božanska osoba.

Drugo, ako je kuran vječan, onda kuran ne može biti knjiga, a Muhamed baš to objavljuje, da se ne radi o božanskoj osobi, nego o stvari, o knjizi, o stvorenju.

Zato otpada mogučnost muhamedancima da kuran prikažu kao drugu božansku osobu te je time Muhamedova objava kontradiktorna i lažna i samim time je Muhamed lažni prorok.

Treće, ako je kuran vječan, onda je stvoreni svijet potpuno determiniran i ne postoji slobodna volja jer je sve u vječnosti zapisano što će se dogoditi u vremenu.

To nije isto kao u kršćanskoj Objavi u kojoj Bog zato što je sveznajući ima predznanje o svemu što će se dogoditi, ali ne ukida slobodnu volju anđelima i ljudima nego znajući oduvijek kako će i kada oni koristiti svoju slobodnu volju, svojom suverenošću i svemogućnosti utječe na stvoreni svijet tako da se sve što se dogodilo, događa ili će se dogoditi u vremenu događa po Njegovom dopuštenju koje ne ukida slobodnu volju, nego jednostavno neki puta onemogućuje da se zla slobodna volja demona i ljudi realizira.

Koja je onda tu razlika s muhamedanstvom?

Pa u tome što Bog objavljuje dio svojeg sveznanja putem Objave odnosno proroka i u toj Objavi kao i u proroštvima nije navedeno detaljno što će se dogoditi, nego su neka proroštva i uvjetovana s ponašanjem ljudi kao primjerice proroštvo o uništenju Ninive koje se nije dogodilo zbog pokajanja Ninivljana.

K tome Bog u vremenu odnosno u punini vremena objavljuje preko proroka neko proročanstvo kao dio Božje Objave, dok je kuran zapisan u vječnosti.

I to je četvrti problem kojeg imaju muhamedanci s nebeskim kuranom.

Ako je nešto vječno, onda to nikad ne prestaje.

Knjiga koja je zapisana u vječnosti nikad ne može biti zapisana do kraja, ona se uvijek dopisuje.

Zato kuran ne može biti vječan, i zato je kuran lažan kad tvrdi da je vječan.

Peti problem s muhamedanstvom i kuranom je što su oni prihvatili od grčkih filozofa nauk kako je Bog potpuno transcendentan i apsolutno jednostavan ne razlikujući tako Božju suštinu i Božju energiju, a taj problem ima i rimokatolištvo i protestantizam.

Takav bog filozofa ne može u vremenu napisati u kamenu deset Božjih zapovijedi.

Dakle takvog boga su prihvatili muhamedanci i onda ne mogu reći da je Alah napisao kuran, jer Alah ne može napisati knjigu, on može kao bog utjecati na Muhameda da ovaj zapiše kuran, ali Alah to ne može učiniti osobno, nego uvijek preko posrednika.

Otud je kod poganskih Grka odnosno gnostika došla ideja o Demijurgu i ostalim emanacijama od Boga jer je Bog tih filozofa potpuno transcendentalan i apsolutno jednostavan te je Bog čisti čin kako je poslije pisao Toma Akvinski i što je RKC prihvatila naslijeđe zablude grčkih filozofa.

To je suština spora između svetog Grigorija Palame i skolastika Baarlama odnosno s Tomom Akvinskim koji je izgleda i došao do Aristotela preko muhamedanskih filozofa. 

*** Jedno je vječna i nepromjenjiva nebeska hijrarhija, a drugo je ovozemaljska, propadljiva i vremenita. Neka me nitko krivo ne shvati, nisam nipošto protiv te vremenite hijerarhije, ali naglašavam da ne smijemo biti radi poslušnosti vremenitoj hijerarhiji u neposluhu prema vječnoj hijerarhiji. Zato ne smijemo biti slijepo poslušni vremenitoj hijerarhiji kad je ona u suprotnosti s pravom vječnom hijerahijom.

I ako shvatimo preko nadahnuća Duha Svetoga da je cijela hijerarhija naopaka, pogotovo ako se naziva Crkvenom, onda moramo izaći iz iste jer to nije Crkva i moramo potražiti pravu Crkvu.

P.S.

Nekoliko videa o strahotama moderne tehnologije.

Autonomni dron pobjedio je na natjecanju brzine i vještine dronove s kojima upravljaju ljudi.

Autonomni znači da ne ovisi izvana o nikom pa ni o internetu.

Autonoman je dok ima energije za letenje.

Ne treba posebno objašnjavati što to znači u ratu ili u realizaciji nečije namjere ubiti svoje protivnike.

To je ono što sam napisao na blogu pred deset godina - čovječanstvo je zajahalo tigra tehnologije i sad više ne može sjašiti dok se ne dogodi opće uništenje čovječanstva ili dok se prije ne pojavi veliki Znak na Nebu, Znak Sina Čovječjeg.

Novi hibridni tipovi dronova:

U Vrničkom polju obavljena je demonstracija korištenja dronova u vinogradarstvu.

Vrbenčani već desetljećima, a možda i pola stoljeća ne obnavljaju hranjivost poljske zemlje stajskim organskim gnojivom. Motikom više ne pljeve korov desetljećima, umjesto toga prskaju herbicidima.

Budući polje nema dovoljno prozračnosti, tjedno prskaju vinograde zbog bolesti raznim otrovima.

Pokazalo se je da vrlo lako prihvaćaju novu tehnologiju jer žele čim veći prinos uz čim manji rad.

Nema razloga da ne prihvate dronove ako će oni umjesto njih prskati i vršiti rezidbu, a zašto ne i trgadbu.

Ipak ima ovdje jedna kvaka 22 koju ne znaju.

Čim više prihvaćaju modernu tehnologiju to su veći robovi onih koju tu tehnologiju posjeduju.

Kako sam često pisao, moguće je da se i ne radi o ljudima, nego o demonima.

I tako će Vrbenčani, kao i svi ostali ljudi, svojom slobodnom voljom postati robovi čovjekoubojice od početka.

Nekad je Vrbnik, mali gradić, imao svoj kaptol, toliko je bilo vrbenskih svećenika i monaha.

Već godinama nitko ne ide za svećenika, broj ljudi kako mi je rečeno, koji nedjeljno idu na Misu je mizeran.

Sad svi imaju novo božanstvo, turizam i tehnologiju kao i vjeru u napredak.

Napominjem, ne razlikuju se oni od drugih, nego je razlika u tome kakav je Vrbik nekad bio i kakav je sad.

Rijeka je primjerice uvijek bila dekadentna, ali Vrbnik nije. Sad je i Vrbnik.

Dat ću samo dva video od Luke Smitha, ali preporučan da pogledate ostale jer demistificira mnoge pojmove moderne kulture.

U ovim videima govori o tome kako se ne smijemo bojati da će AI postati svjesna odnosno prava inteligencija, jer inteligencija-um nije materijalan.

Što me vraća na Petera Hellanda koji se stalno vraća na svoje studentske dane kad je bio svjedokom da je najpoznatije rimokatoličko sveučilište u SAD Notre Dame službeno naučavalo teoriju evolucije kao istinu, a ne kao jednu od mnogobrojnih znanstvenih teorija (ustvari iluzija-prelesti). Uostalom to su i prije njegovih studentskih dana prihvatili rimski pape.

Dakle sva ova zabuna s grdim posljedicama oko stvaranja Umjetne inteligenicije koja će postati osoba koja ima um i slobodnu volju, pa čak i naivna vjera Vrbenčana kako će im moderna tehnologija donijeti dobro, da će postati bogovi koji ne trebaju radit, a radit će roboti, počiva na laži Zmije-Sotone Evi kako će ljudi postati bogovi ako odbace Božje zapovijedi.

A bogovi mogu stvarati, dok Bog ne može stvoriti biće koje je Bog, ljudi su povjerovali da će oni takvo biće stvoriti, ili da će ga stvoriti 'priroda' pukim slučajem.

S druge strane svi ti vjernici u progres-napredak i evoluciju znaju da prema Božjoj Objavi i prema njezinoj metafizici, nešto manje savršeno ne može stvoriti nešto savršenije, nego da se u svijetu nakon istočnog grijeha događa suprotan proces umiranja i negativnih genetskih mutacija.

Da, ali mi ljudi bogovi stvorit ćemo računalno-organsko transhumano biće koje će biti inteligentnije od nas, bit će veći bog od nas i ne će imati bolesti i negativne genetske mutacije koje mi imamo.

I tako ćemo biti veći od Boga jer On ne može stvoriti nešto ili nekog savršenijeg od Sebe.

Stoga ovi opasni luđaci i vjernici u teoriju evolucije i u napredak su spremni prihvatiti poslušnost prema Umjetnoj inteligenciji, makar ih ista zlostavljala (a ne može jer nema svoje slobodne volje nego će to raditi oni koji je kontroliraju, najvjerojatnije demoni) jer na taj način pokazat će figu Bogu.

I Bog će, prilično sam uvjeren, dopustiti da demoni teroriziraju poludjelo i pobunjeno čovječanstvo koje je u odbijanju vršenja Njegovih zapovijedi koje su spasonosne, prihvatilo robovanje demonima pod vidom moderne tehnologije.

Ponavljam što sam već pisao, ako nije Crkva odnosno ako klerici Crkve nisu anatemizirali u 19. i 20.st. one koji vjeruju u teoriju evolucije, učinili su veliki grijeh propusta.

Ako nisu, trebali bi to učiniti čim prije jer smo prešli prag ulaska čovječanstva pod dominaciju demona.

Na Nedjelju Pravoslavlja, klerici bi trebali dodati ostalim anatemama anatemu za one koji vjeruju i koji propagiraju teoriju evolucije.

A vjerni narod bi trebao gromoglasno odgovoriti - anatema. 

Predsjednik Rusije Putin nije on za kojeg neki misle na Zapadu da je neprijatelj sodomizma te da će pomoć onima na Zapadu koji su preneraženi nad propagandom sodomizma:

Dakle on javno tvrdi da su sodomiti sastavni dio ruskog društva te da imaju pravo demonstrirati svoju prisutnost u ruskom društvu.

I za njega i za sergijanski Moskovski patrijarhat - anatema.

Jer ne može se pripadati Crkvi i društvu koje smatra normalnim i prihvatljivim sodomizam.

Hvala i slava Bogu, po ovom tekstu đakona Nektarija Ruska Zagranična PC osudila je, doduše ne anatemom kako bi trebalo, boljševički Moskovski Patrijarhat zbog sergijanizma, služenja antikršćanskoj državi koja još uvijek, a i više nego prije, veliča antihristovske boljševike.