Kad je nastao PC, a što znači 'Personal Computer' (osobno računalo), ali može isto značiti i 'Political Corectness' (politička ispravnost ili podobnost u skladu s terminologijom komunizma) što ima vezu s daljnjim tekstom, pojavio se je Windows operacijski sustav koji tada nije imao ni približno funkcionalnost, sigurnost i mrežne sposobnosti kao Unix.
Linux je početkom 90-tih napravio talentirani finski student Linus Torvalds i ubrzo je uz suradnju mnogobrojnih programera diljem svijeta tada novi operacijski, i to besplatni i uz otvoreni kod, sustav preuzeo serversku ulogu ranijih Unixa (Linus je jednostavno htio Unix prebaciti na PC platformu).
Isprva je i Linux bio napravljen za PC, ali je nedugo zatim bio prebačen na većinu ostalih platformi (tako da bi mogao biti na velikim i malim računalima).
K tome su većina programera na svojim osobnim računalima instalirali Linux, a s vremenom i mnogi koji to nisu, jer je Linux dobio grafičko sučelje sličnog kakvog su imali kod Windowsa (koji je usput iskopirao sučelje od Applea, a ovaj od Xeroxa).
Međutim u svijetu servera Linux je preuzeo glavnu riječ od prijašnjih Unixa, pa praktično možemo reć kako je Linux motorna snaga interneta i svih ozbiljnijih mrežnih i međumrežnih aplikacija.
Android je verzija Linuxa koji pokreće ogromnu većinu 'pametnih telefona', tableta i sličnih uređaja na 'malim računalima', tako da možemo pouzdano ustvrditi kako je Linux najrašireniji operacijski sustav računala.
Ako ste primijetili, začinjalac Linuxa koji je po njemu dobio ime, zove se Linus, a Linus je prvi, a za rimokatolike drugi rimski papa.
Sličnost je znakovita, Linus Torvalds je papa-otac Linuxa od početka pa sve do sada.
Osim što je izvanredni programer poznat je i po svojim burnim reakcijama prema programerima koji 'nešto zabrljaju' ili ne rade onako kako on misli da bi se trebao razvijati dalje Linux.
Izgleda kako je sad na kraju ipak on zabrljao.
Ne na području programskog koda Linuxa, nego na nečem na čemu su zabrljali i mnogi rimski pape tijekom povijesti.
Naime, institucija Linux koju vodi Torvalds, ali u kojoj značajnu ulogu imaju međunarodne računalne tvrtke koje koriste Linux i od kojih Torvalds dobija neizravno plaću, odlučila je, kako je to već viđeno drugdje, promijeniti pravila ponašanja kojeg se moraju pridržavati programeri koji besplatno doprinose nadogradnjama i održavanju programskog koda Linuxa.
Postojalo je i dosad neko pravilo koje je praktično značilo da nije važno kakav je programer u ideološko-političkom ili u filozofskom smislu, nego da je 'kulturan' u ophođenju prema drugim programerima.
Od 16. rujna ove godine Linus je postao heretik.
Kao što navodi članak u poveznici, ubuduće će programeri koji pišu, sa ili bez plaće od Linux fondacije, morati biti politički korektni ili PC za PC (iako se Linux vrti i na drugim procesorima osim x86 na PC).
Možda bi u skladu s PC trebalo reći kako je Torvalds postao u modernom svijetu pravovjeran, dok su 'tradicionalni, muški i bijeli, mizagonski i homofobni rasisti' koji su napisali mnogo ili većinu koda Linuxa postali heretici kojih će moderna inkvizicija vrlo jednostavno i brzo odstraniti iz javnosti.
U članku se navodi kako ti stari i zaslužni programeri heretici prijete kako će povući svoj kod iz Linuxa, što bi ako bi bilo moguće, izazvalo elementarnu nepogodu u svijetu računala.
Ništa od toga ne će biti, jer kad su oni jednom predali Linuxu svoj kod uz poznatu GPL licencu, onda su oni i dalje vlasnici-autori koda, ali Linux taj kod može i dalje koristiti bez obzira na njihovu zabranu.
Zašto sam napisao ovaj, vjerojatno dosadni, tekst iz svijeta moderne tehnologije?
Zato što je ovaj nedavni slučaj s Linuxom znak koji bode u oči i slijepe.
Oni koji su naumili krug Zemaljski približiti Paklu su već daleko odmakli.
Ako smo pred nekoliko godina s čuđenjem čitali kako zaposlenici velikih američkih tvrtki ne smiju na poslu ničim izražavati svoje političko-vjersko uvjerenje osim ako ono nije politički korektno, a politička korektnost svaki danom se sve više približava standardima Pakla, sada se ne smijemo čuditi što se politička korektnost traži od svih i svugdje, ne samo više na poslu, nego i u slobodno vrijeme dok se pišu poruke na socijalnim mrežama ili se pred kamerama manifestiraju vjersko-politički stavovi.
Zasad se to još ne traži od pastira na planinama, ali oni koji su u javnosti poznati, kao što su u svijetu programiranja poznati neki programeri, oni ne smiju niti dok rade za plaću, niti dok rade besplatno, niti dok se odmaraju od programiranja imati politički nekorektne stavove.
U članku se navodi kako je neka čudnovata žena muškog izgleda gurala i da je izgurala političku korektnost u Linuxu, u što ćemo povjerovati ako smo naivne sobarice.
Iza pritiska na Torvaldsa kao i na sve druge ljude iz javnosti se nalaze najmoćnije tvrtke na svijetu, a iza njih su oni za kojih je sv.Pavao rekao da nisu od krvi i od mesa, nego da vladaju podnebesjem.
Naglo se sužava prostor kršćanima koji to žele stvarno biti i koji žele uživati blagodati moderne civilizacije, biti maleni kotačić u istoj.
Ne bojmo se ničeg i nikog ako se približavamo Bogu na svojem zemaljskom putu.
To je ujedno i poziv nama koji krenemo, pa se osvrnemo prema Sodomi, čitaj ovom svijetu, da ne bi postali stup soli, jer stup ne može putovati, a nama je putovati i nikad na tom putu stati, čak ni u vječnosti.
Jer beskonačna vječnost ne može nadkriliti beskonačnog Boga.
Ako samo malo kontempliramo o tom otajstvu i istini, onda nam problemi koji muče 'tradicionalne' programere izgledaju beznačajni.
Dileme ne bi smjelo biti, ovaj svijet nije naša domovina i ne smijemo nikad biti lojalni ovom svijetu nauštrb vječne domovine.
Linus Torvalds je završio na kraju kao i institucija papinstva koja je navodno započela s prvim papom Linusom.
Kažem navodno, jer većina prvih rimskih biskupa su bili sveti mučenici koji nisu sigurno umišljali da su nezabludivi Kristovi zamjenici na Zemlji koji imaju vlast nad svima.
Međutim oni koji se u to umišljaju, da su iznad svih na Zemlji, u suočavanju s moćnijim zemaljskim gospodarima shvate kako to nisu, i onda se i dalje igraju kako su pape, ali u pozadini ipak slušaju zemaljske moćnike.
I Torvalds je odavao dojam kako je beskrupulozan papa operacijskog sustava koji je ovladao svijetom, međutim shvatio je kako samo može glumiti papu.
I u međuvremenu slušati moćnije od sebe.
Linux se olinjao, kao i sve što se usredotoči na ovaj svijet.
Mladost i to vječna jedino je u Bogu.
Završiti ću s riječima Davidovog psalma koje svećenik i ministranti izgovaraju na latinskoj liturgiji dok uzlaze za oltar:
Et introibo ad oltare Dei
Ad Deum qui laetificat juventutam meam.
Pristupit ću k Božjem žrtveniku.
K Bogu koji razveseljuje mladost moju.
Ja ovo nisam ništa razumjela.
OdgovoriIzbrišiParaskeva