Zla zelena teologija

 Tekst je inspiriran ovim predavanjem:

Radi se dakle o neopaganstvu, sekularizmu i ekumenizmu pod krinkom kršćanstva.

Jednako je prisutno među Svjetskim pravoslavljem, RKC i protestantima.

U predavanju su istaknute neke stvari koje su manje poznate.

Navedimo da ekumenizam u Pravoslavlju nije započeo s carigradskim patrijarhom Meletijem Metaksaksisom (za kojeg se zna da je bio visoko pozicionirani mason) koji je uveo gregorijanski kalendar radi ekumenizma sa RKC i protestantima nakon prvog velerata, nego s njegovim prethodnikom Joakimom III 1902 g. izdavanjem enciklike kojom se je tvrdilo kako postoji Hristova Crkva u kojem nije samo Pravoslavlje, to jest tim dokumentom carigradski patrijarh je prihvatio heretičku ekleziologiju mnogih grana Crkve od kojih je jedna pravoslavna.

Također da su od početka ekumenska okupljanja, na kojima je bilo jasno kako je prerano stvarati novu svjetsku religiju stvarajući zajednički doktrinalni nazivnik od svih 'kršćanskih denominacija', imala preokupaciju boriti se protiv 'svjetskog zla' pa je tako cilj ekumenizma u vrijeme prohibicije-zabrane korištenja alkohola u SAD bio borba protiv alkoholizma.

Kako je globalistička agenda već pola stoljeća borba za zaštitu 'planete' Zemlje od zagađenja, a posljednjih desetljeća protiv takozvanih klimatskih promjena, onda je jasno da su se ekumenisti preorijentirali na tu istu zelenu agendu.

Htio bih navesti još jedan fenomen koji je započeo u 19.stoljeću sa Svjetskim izložbama koje su se selile među svjetskim metropolama.

1893. g. bila je Svjetska izložba u Chicagu, ali iste godine i u istom cilju i u istom gradu bilo je i osnivanje Svjetskog parlamenta religija.

Na gore nevedenoj poveznici je vidljivo kako je i visoki kler RKC bio prisutan, a o tome sam na blogu kao rimokatolik pisao ovdje:

Drugo što je više nego upitno u pontifikatu Lava XIII je Asizi prije Asiza koji je bio 1893. u Chicagu pod nazivom "Svjetski parlament religija" .
U tom babilonsko-nimrodsko-masonskom skupu sudjelovali su katolički kardinali, biskupi i svećenici koji su se zajedno molili s predstavnicima lažnih religija kao što je to činio Woytila s ostalim apostatskim katoličkim biskupima, svećenicima i laicima sto godina kasnije.
Jel Lav XIII anatemizirao taj skup i ekskomunicirao klerike koji su na njemu sudjelovali?
Ne, štoviše na početku skupa kardinal Gibbons je rekao kako je u svom pismu Lav XIII dao svoj apostolski blagoslov tom sramotnom druženju.
Tek dvije godine nakon toga, kad su se pobunili mnogi pravovjerni katolici, Lav XIII je osudio skup kojeg je najprije blagoslovio.
Zar to nije tipična manira modernizma - ubaciti ću krivovjerje, ali ću istovremeno (ili nakon dvije godine) iznijeti pravovjerje tako da imam odstupnicu?

Isto i slično se događa i u Svjetskom pravoslavlju.

Sve tobožnje kanonske PC su od 1948. na dalje u Svjetskom vijeću Crkvi, a od toga su samo dvije izašle pred nekoliko godina (bugarska i gruzijska) zbog unutarnjeg pritiska vjernika, tako je i RKC papa Lav XIII osudio skup u Chicagu nakon negativne reakcije i to nakon dvije godine s time da nikakve negativne posljedice ili kazne nisu imali klerici koju su prisustvovali i pozdravili, i to u ime Lava XIII, taj antihristovski skup. Znači radi se o očevidnom licemjerju jer je Lav trebao osuditi i sam sebe, odnosno javno se pokajati.

Tako će i neki episkopi govoriti protiv ekumenizma, i neki svećenici, i neki teolozi i neki laici, ali će i dalje biti u zajedništvu s ekumenistima koji službeno i njih predstavljaju u Svjetskom vijeću Crkvi.

A Bugarska i Gruzijska PC imati će i imaju službene kontakte i zajedništvo s ostalim 'kanonskim' PC koji su u tom vijeću pripreme terena za dolazak Antihrista.

Nu, vratimo se na zelenu agendu koju je prihvatilo Svjetsko pravoslavlje.

Zelena agenda je važna zato što je surogat istinske religije budući će Antihrist biti i državni i religijski vođa pobunjenog čovječanstva protiv  Gospoda našega Isusa Hrista, on će doći i praviti se Hristom, zato se zove Antihrist.

Lažne religije i ideologije moraju pokazivati i dokazivati da se bore za dobro, kako bi njihovi pripadnici imali unutarnju i izvanjsku iluziju kako su i oni dobri, kako su zaslužni i uvaženi borci protiv zla (kao što su komunisti smatrali da su dobri jer se bore protiv zla kontrarevolucije i što se bore protiv religije kao tobožnjeg opijuma naroda).

Zlo su ljudske aktivnosti koje ugrožavaju 'majčicu Zemlju', to je glavno načelo zelene religije, zelenog križarskog rata i agende.

U borbi protiv tog zla dopušteno je i željeti, a onda to znači i planirati i raditi na tome, da se ili dramatično smanji broj ljudi (putem plandemije i širenjem sodomije, eutanazije, tobožnje zamjene spolova ili s nekim drugim fizičkim i psihološkim trovanjem ljudi), ili da čak ljudi nestanu jer će tako 'majčica' biti slobodna od svih zlih ljudi.

Prijevara je u tome što su stvarno ljudi prihvaćajući industrijsku i inu revoluciju napustili Boga i time su poručili Mu, vjerovali ili ne vjerovali da On postoji, kako će se oni sami ubuduće pobrinuti za svoju sigurnost i napredak, kako ih ne zanima spasenje, uskrsnuće, novo Nebo i nova Zemlja i vječni život, kako će oni sami napraviti Raj na Zemlji (ili na nekoj tobožnjoj drugoj planeti).

Dočim svijet nije sam sebe stvorio, niti oduvijek postoji, niti sam sebe održava u egzistenciji, pa pobuna protiv Boga ne može nikako završiti nego smrću i besmislom.

I taj lažni Raj zamišljaju u slobodi kršenja Božjih zapovijedi, u zadovoljavanju svojim strastima prizivajući time demone iz Podzemlja i Podnebesja da se nastane s njima i da im budu gospodari.

Dovoljno je dakle brinuti se o majčici Zemlji, i onda je čovjek opravdan činiti svako zlo.

I ako vjernik religije budućnosti, kako ju je 'krstio' o.Serafim Rose, ima psihološku potrebu za nekim pokajanjem i očišćenjem, onda on to čini tako da 'posti' time što ne koristi motore s 'fosilnim' gorivom, nego na električni pogon, postavlja solarne panele na krovove svojih kuća, zbraja takozvane ugljično-dioksidne otiske da ne bi prekoračio mjesečni limit, te onda sebe zamišlja kao asketu-podvižnika u borbi protiv zla zagađenja.

Naravno da se radi o novom poganstvu, s tom razlikom što su sada svećenici poganstva i oni koji se izvanjski nazivaju kršćanskim patrijarsima, episkopima i svećenicima.

I jasno je da nema povratka u stanje prije industrijske revolucije.

Jer vjernici poganske religije budućnosti, premda optužuju posljedice industrijske revolucije za zlo učinjeno 'majčici Zemlji', ne mogu zamisliti budući Raj na Zemlji bez industrijske tehnologije, bez robota i Umjetne inteligencije, bez jedinstva ovog propadajućeg svijeta kroz svjetsku trgovinu, bez interneta i ukidanje svih razlika i granica.

Ništa od tog obećanog Raja na Zemlji bez Boga ili protiv Boga, a uz zelenu religiju i ideologiju, ne može niti će biti.

Dehumanizacija te pravo zlo bezakonja će samo rasti kao maligni tumor. Obećani raj poprimat će obličje pakla.

Vrhunac će biti kad 'zakažu' svi svjetski političari, a nada bude u jednom čovjeku bezakonja koji će se praviti Hristom.

Ako ostanemo s ovima koji su prihvatili zelenu religiju i ideologiju pod krinkom kršćanstva, onda ćemo se naći stvarno i vječno s krive, lijeve strane od Hrista kad dođe suditi živima i mrtvima.

Stoga, ne zavarajmo se više s vanjštinom i brojem suvjernika, malo će biti vjernih kad Gospod drugi put dođe, svrstajmo se na desnu stranu dok još imamo vremena.

P.S.

T.Shoebat izgleda da se je razočarao u judaizmu:

Čuo sam dakako prije tu priču iz Talmuda kako Bog odaje priznanje rabinima koji mu se suprostavljaju i izvrtaju ruglu Njegove zapovijedi, pa i zdrav razum.

Može li biti išta blasfemičnije?

Pa ovi talmudisti mogu reći - da, Isus je bio Mesija-Hristos, pravi Bog i pravi čovjek, ali mi smo ovdje na Zemlji glavni, imamo pravo lažno Ga optužiti i ubiti, i ponovili bi to isto da se ponovno pojavi.

Znali su kršćanski oci za tu nevjerojatnu pokvarenost talmudista pa su svi pisali da će Antihrist biti židov talmudist, ili što bi rekao sveti Ivan Bogoslov-Evanđelist koji je bio pravi židov, pripadnici sinagoge Sotonine koji se lažno nazivaju židovima (a to znači da su pravi židovi oni koji su povjerovali u Isusa Hrista).

Ali protestanti-cionisti, pa i neki rimokatolici (vjerujem da ih ima i među Svjetskim pravoslavcima), i dalje vjeruju - tko blagoslivlja ove koji se sprdaju s Bogom i nazivaju se židovima, njih Bog blagoslivlja, a tko se protivi istima, njih Bog proklinje.

Mislim da su oni još veći luđaci od talmudista. 

Inače sam dobio na dar kad sam bio za Uskrs u Srbiji knjigu-roman  "Fabiola" u srpskom prijevodu i u pravoslavnom kontekstu Rima trećeg i četvrtog stoljeća katakombnih mučenika od kojih su neki u romanu stvarni sveci i mučenici.

Prijevod je iz 2019. i to je prvo srpsko izdanje.

U Hrvatskoj je knjiga izdana u dva izdanja i nekoliko desetljeća ranije (nisam znao prije).

Roman je napisao engleski kardinal N.Wiseman te je knjiga izdana još 1854. te su i dva filma snimljena po toj knjizi.

U predgovoru srpskog izdanja stoji da je ovaj roman bio obvezna školska literatura u grčkim školama 50-tih godina prošlog stoljeća.

Na ovoj poveznici je možete pročitati u originalu.

Svakako preporučam je na čitanje jer je to kršćanski roman inspiriran stvarnim osobama (kao likovi romana nalazi se stvarnih šest mučenika i mučenica od kojih je najpoznatiji sv.Sebastijan, zapovijednik straže rimskog cara) i događajima koji me je najviše dojmio.

Dijalozi su duboko prožeti onime što je učinilo da su mučenici radosno odlazili pred zvijeri i na mučenja.

I opisi Rima i drugih dijelova Italije su dojmljivi.

Neka Gospod, radi kojeg je tekla mučenička krv u ono vrijeme i radi molitava rimskih mučenika i mučenica, podari blagodat kako bi i Rim i Rimski patrijarhat opet postao pravoslavan.

Stvarno i istinski pravoslavan, i uzoran svim ostalim mjesnim Crkvama kakav je u to vrijeme bio.

I sad malo o vječitoj raspri između Hrvata i Srba.

Prilično sam uvjeren da samo pravi kršćani ili oni koji se trude biti kršćanima mogu po tom pitanju doći do istine i pravog mira jer slijede Istinu.

Propaganda, bila ona ratna, predratna ili poslijeratna treba biti odbačena od onih koji ljube Hrista i Crkvu Njegovu kojem god narodu pripadali.

Koliko mi je poznato malo tko s hrvatske strane niječe povjesnost i državotvornost Srbima, ali s druge strane ima ih dosta koji to niječu Hrvatima.

Jedan od njih je i moj sugrađanin, koji se identificira/o kao hrvatski RKC teolog, a nije ni rimokatolik niti je pravoslavac (najvjerojatnije je neka vrst protestanta), dočim uporno deretićevski negira postojanje Hrvata izvan uskog kruga čakavaca i eventualno kajkavaca, Goran Šarić.

Domagoj Vidović, koji je lingvist i poznavatelj povijesti naših krajeva, na Šarićevo velikosrpsko negiranje hrvatstva štokavaca odgovara ovdje vrlo duhovito:

Kako je katolička crkva mogla postala dvooltarnom i suposvećenom jednomu pravoslavnom svetcu kanoniziranomu najmanje trista godina nakon njezine gradnje, ostaje tema za emisiju Na rubu znanosti. U toj emisiji uskoro očekujemo i Gorana Šarića koji je moje prezime (a i više-manje sva katolička istočno od Neretve) proglasio pokatoličenim u drugoj polovici XIX. stoljeća iako su ga pune zažapske i popovske katoličke matice s početka XVIII., a bokeljske (točnije lastovske) od druge polovice XVII. stoljeća. Ako mu ni to nije dovoljno, valjalo bi mu se prošetati do crkve svetoga Jeronima u Rimu u kojoj je 1584. pokopan Blaž Vidojević (tako su se zažapski i popovski Vidovići vrlo često pisali do 1900.), potomak člana pratnje bosanske kraljice Katarine Kosače. Na tvrdnju da Vidovića nema zapadno od linije Virovitica – Karlovac – Karlobag odgovaram da mi je prezime zarana i vrlo obilno potvrđeno u Hrvatskome zagorju, Međimurju i Modrušu te na Cresu, da dalje ne idemo, a kad se već pita od kakva je hrvatskoga imena moglo nastati to prezime, upitao bih ga komu je posvećena katedrala u rodnoj mu Rijeci. Kao teolog bi to morao znati. Znam da mistici poput Šarića nemaju vremena za proučavanje matičnih knjiga i druge teške literature, ali njihova bi im težina katkad dobro došla u održavanju na prihvatljivoj nadmorskoj visini dok lebde na mitovima i legendama nebeskoga naroda.

Ako smo kršćani i k tome pravi domoljubi koji od svojeg naroda ne stvaraju božanstvo zbog kojeg su spremni lagati i iskrivljavati povjesnu istinu, onda moramo odbaciti od sebe sve one sirenske pozive koji golicaju naš nacionalni ego i pobuđuju etnofiletizam, a iza kojeg slijedi 'normalni' zaključak - moramo se pripremiti za slijedeći rat da nas ne dočeka nespremne jer u njem ćemo ispraviti povjesne nepravde koje su učinjene našem narodu.

Dakle, ako netko tvrdi da primjerice prezime Vidović ne može biti hrvatsko, jer Hrvati nemaju to ime, ili ne slave sv.Vida, a k tome kaže da je RKC teolog iz Rijeke u kojem je od 'vajkada' posvećena rimokatolička katedrala sv.Vidu, onda je takav zauvijek izgubio vjerodostojnost da ga ikad više poslušamo ili čitamo kao povjesničara i ozbiljnog znanstvenika (eto neka se pokuša u humoreskama bilo bi mu pametnije). 

Ovome se mogu priključiti i oni koji guraju ili datiraju srpske pravoslavne manastire na područje Dalmacije prije dolaska Turaka, kad je opće poznato da su hrvatsko-ugarski kraljevi Anžuvinci (dakle Normani koji su bili posebno odani papizmu) u to vrijeme bili potpuno na strani Rima nakon raskola te je nemoguće da bi oni kao pouzdani papini vazali dozvolili da se u njihovom kraljevstvu podižu pravoslavni manastiri (prvog pravoslavnog episkopa za područje Dalmacije su tek dozvolili Francuzi pod Napoleonom, jer niti hrvatsko-ugarski kraljevi niti kasnije Mlečani to nisu dozvoljavali budući su bili papisti).

To su povjesne činjenice i ako se netko naziva pravoslavnim pa ih negira i to radi svojeg etnofiletizma, onda on uistinu ne može biti pravoslavan jer ne slijedi Istinu.

K tome sije zlo u svom narodu kojeg poziva na 'sveti rat' ispravljanja povjesne nepravde.

I s hrvatske strane ima takvih, koji sanjaju o vraćanju Srijema, Boke, BiH, premda je jasno da takav rat može završiti samo međusobnim ubijanjima naroda koji ionako imaju demografskih problema i koje bi takav rat dokrajčio.

Tu naravno postoji problem kako pridobiti Hrvate koji naslućuju da je papizam zabluda, a da je Pravoslavlje istinska Hristova Crkva, kad se prijelazak na pravoslavlje kod Hrvata smatra odnarođivanjem, posrbljivanjem.

Nije sve tako crno kao što mislite moji sunarodnjaci.

Prava Hristova Crkva je ona koje nije povezana s etnofiletizmom i sekularizmom, u njoj više nema Grk ili židov, Srbin ili Hrvat, Rus ili Ukrajinac ..., i biti će progonjena, a ne da će progone inicirati.

Bit će  i jest onakva kakva je bila Crkva rimskih katakombnih mučenika.

Biti u Hristovoj Crkvi znači biti u progonjenoj manjini koja više nema tlapnje o ispravljanju povjesnih nepravda, koja je i u vlastitoj državi progonjena od vlastitog naroda, a ne da potiče progone drugih naroda.

Pridika mitropolita Dimitrija za jučerašnju nedjelju:

Na kraju riječ dvije o laži ekumenizma kojoj nasjedaju mnoge dobre duše.

Prijevara je u tome što ekumenisti kažu - trebamo voljeti sve ljude oko sebe, pa i one koji nisu pravoslavni.

Odgovor je naravno i jedino pozitivan.

A onda slijedi laž i zamka -> zato moramo biti s rimokatolicima, protestantima, monofizitima, nestorijancima, talmudistima, muhamedancima, budistima, hinduistima, ostalim poganima, pa i ateistima u stalnom dijalogu.

Dijalogu oko čega?

Ako ih stvarno ljubimo, a što nam je zapovijedio Hristos, onda se moramo moliti za njihovo obraćenje, ljubiti ih tako da im činimo dobra djela, a naš razgovor s njima oko vjere može biti samo u cilju da ih odvratimo od krivovjerja u kojem se nalaze, nikako da ih u tom krivovjerju utvrdimo.

Stoga se tu ne može nikako raditi o dijalogu, nego ako se razgovora o vjeri onda se radi o misionarenju - prozelitizmu.

Čak i kad bi bio plan - reći ćemo da ćemo dijalogizirati i tražiti s njima zajedničku istinu, a onda ćemo ih prijevarom obratiti na našu vjeru, to bi bilo nedostojno i nedopušteno kršćanima da s figom u džepu bilo koga na taj način obrate.

Obraćenje je djelo Duha Svetoga a ne ljudi koji se služe smicalicama i lažima, te ako vidimo da naše riječi ne mogu potaknuti našeg sugovornika na obraćenje, onda trebamo prestati misionariti riječima, i dalje nastaviti s molitvama i dobrim djelima prema inovjercima.

Međutim ekumenisti su se odrekli misionarenja, oni se se čak obvezali da ne će misionariti (onda je besmisleno nalaziti se inovjercima u jalovom, a nadasve štetnom dijalogu u kojem se relativizira Istina), da ne će prozelitirati druge religije s kojima su u ekumenskom dijalogu budući su postali i sami heretici vjerujući da se ljudi mogu spasiti u lažnim religijama.

I tako naivne duše navode da se sastaju skupno s nepravoslavnima, da se zajedno mole i na taj krivi način pokazuju im ljubav koju ne sumnjivo neki od njih osjećaju prema inovjercima.

K tome se ekumenistički poglavari međusobno i pred kamerama sastaju, često i mole, ljube kao da su braća u vjeri (pa i jesu, samo to nije vjera nego krivovjerje) ne bi li tako uvjerili i ostale kako nije važna istina i prava Crkva, jer svi smo mi kao ljudi djeca Božja i svi mi pripadamo nevidljivoj Hristovoj Crkvi makar bili ateisti.

Na žalost radi se o velikoj antihristovskoj prijevari kojoj su podlegli mnogi, i biti će im teško da se odupru i iskoče iz ekumenističkog vlaka u kojeg su se ukrcali i u kojeg će kao vlakovođa uskoro ući Nepomjanik.