Stopa fertiliteta ne samo u Grčkoj, nego i cijeloj EU, pa i u susjednoj Turskoj vodi prema demografskoj katastrofi.
To su ponekad naziva bijelom kugom, ali je gore od kuge.
Jer prava, crna kuga, traje koju godinu, desetkuje stanovništvo koje se nakon toga opet oporavi i s vremenom se vrati na prethodni broj.
Nakon bijele kuge nema povratka, bijela kuga je smrt za narod.
I kao što se vidi po primjeru Turske, ali i okolnih muhamedanskih zemalja i naroda, stopa fertiliteta i kod njih ubrzano pada.
Muhamedanski imigranti u EU imalu veću stopu nataliteta od domorodaca, ali i ona pada kod njih.
Znači nije problem u boji kože ili u religiji, koja je slabija kod muhamedanaca na Zapadu nego u zemljama iz kojih su došli, nego u nečemu što obilježava Zapad i dovodi do smrti sve narode bez obzira na rasu i religiozno podrijetlo.
To je industrijsko društvo iz kojeg nužno proizlazi liberalizam, globalizam, antipatrijarhalizam, feminizam što rezultira demografskom katastrofom.
Čemu služe škole u industrijskom društvu koje su 'besplatne' i obvezne?
Da bi odgoj djece preuzeli od roditelja i da bi odgajali djecu tako da budu korisni industrijskom društvu.
Škole se mogu, kad se skine lažna humanistička pozlata, smatrati žrtvenicima djece modernoj verziji Moloha-Baala.
Škole rade na tome da se na kraju one zatvaraju jer djece više nema baš radi škola.
Škole služe eutanaziji društva.
Nadam se da ovo što sam napisao ne će netko shvatiti kao da sam protiv odgoja i obrazovanja.
Baš suprotno, odgoj i obrazovanje su nužni za uređeno organsko društvo, i baš zato ne treba ga prepustiti liberalno-sekularnoj državi koja figurativno otima djecu kao što su nekad Osmanlije otimali djecu od kršćanskih roditelja i od njih činili janjičare.
To se nazivao danak u krvi.
Ovo je i gore, kako navedoh gore po primjeru crne i bijele kuge.
Slušao sam predavanje jednog kineskog geopolitičara koji voli konstruirati modele društva prema teoriji igara, i u kojem je iznio tvrdnju da je zajedničko obilježje triju država koje su imale obvezatno školstvo u povijesti, a naveo je Spartu, državu Azteka i Prusiju, njihova militantnost.
Kako stvoriti poslušnog i opasnog vojnika (janjičara) nego ako ga se odvoji ili otme od roditelja i onda ga takvog duševno i emocionalno ranjivog preda učiteljima u obveznim školama koji su isto tako janjičari sa zadatkom da stvaraju nove janjičare?
Dakle, stoljećima ili tisućljećima djecu su u organskom društvu odgajali roditelji, rod, selo i to je bilo jamstvo da će društvo nastaviti egzistenciju, stariji su živjeli u mladima na kojima društvo (ne svijet) opstaje.
Ne svijet, nego konkretno organsko društvo.
Nitko se tada nije osjećao građaninom svijeta, osim pokojih možda zaluđenih gradskih intelektualaca, i svi su smatrali svojom dužnosti da nastave ono što su im preci ostavili.
To je bila kultura u pravom smislu te riječi.
Sveti Ivan Zlatousti u obrani monaškog djevičanstva navodi tada posve jasnu i podrazumijevajuću dužnost pojedinaca u društvu da rađaju djecu.
Ne imati djece osim zbog monaštva, ili neke bolesti ili tjelesnog nedostatka, smatrano je ne samo sramotom, nego izdajom društva i države.
S industrijalizacijom prekida se taj kontinuitet organskog društva od Adama na dalje, te ljudi više ne osjećaju pripadnost i dužnost prema organskom društvu iz kojeg su ponikli, po prvi puta u ljudskoj povijesti ljudi se osjećaju da imaju smisao sami u sebi, ljudi su se počeli smatrati individuama koje trče zaludnu trku za srećom i nasladama bez ikakve obveze i žrtve prema društvu.
To je socijalni glavni razlog demografske katastrofe, ali onaj dublji i istinitiji je duhovni.
Ljudi su napustili Boga koji je zapovijedio Adamu da se množi i napuči Zemlju te da odgaja djecu svoju u strahu Božjem i u poštivanju Njegovih zapovijedi.
Suvremeni čovjek u industrijskom protuorganskom društvu prepustio je odgoj sve manjem broju djece državnim, ateističko-sekularno-liberalnim školama.
Tko je mogao zdravog razuma i prave vjere misliti da to ne će završiti katastrofom?
Da, krivnju za to nemaju samo živući naraštaji, nego i prethodni koji nisu imali razuma da vide opasnosti industrijalizacije nego su pohrlili joj u smrtonosni susret i zagrljaj.
Vještina, zanati, zanimanje stjecalo se je dotad na najprirodniji način prije industrijalizacije.
Prvo od roditelja, sinovi su učili od oca i ostalih muškaraca u rodu, kćeri od svojih majki i ostalih žena u rodu.
Ako je organsko društvo (to je rod, ponekad selo koje je složno) vidjelo da je neko dijete nadareno za nešto te da bi bilo dobro za društvo da ima takvog dobrog zanatliju, a oni mu nisu mogli dati tu vještinu, onda je taj dječak odlazio na školovanje kod nekog majstora te je šegrtovanjem stekao tu vještinu.
I to je prirodni način odgoja i obrazovanja-stjecanja vještine, a ne preko državnih obveznih škola i državnih fakulteta.
I još jedno se može primijetiti što je dovelo mandatorno osnovno školstvo.
Opća mobilizacija svih sposobnih muškaraca koji su završili školu.
Kad sekularna država nudi nešto besplatno, onda znamo da se radi o nečem što će imati štetne posljedice prije ili kasnije.
Kod nas je Austro-Ugarska uvela obvezatnu osnovnu školu i opće pravo glasa koncem 19.stoljeća.
Za koje desetljeće kasnije svi sposobni za rat dječaci morali su ići u prvi velerat, veliku klaonicu ljudi.
Velika klaonica jer je industrija omogućila u modernom oružju veliko klanje ljudi.
Dotad većina stanovništva nije ratovala, ratovali su oni plemićkog podrijetla i dragovoljci koji su svi bili vični ratovanju prsa o prsa kao danas specijalne postrojbe u vojskama.
Ratovalo se hladnim oružjem i borbe su bili svirepe jer se je borilo oči u oči s neprijateljem dok jedan ne pogine, a onda slijedeća borba u istoj bitki i tako dalje.
U modernim industrijaliziranim ratovima rijetko se vode takve borbe jer prosječni vojnici nisu vični i mnogi nemaju srca ratovati na taj način, nego se vojnici ubijaju na daljinu i to u velikim brojevima i bez da ikad vide svoje neprijatelje.
Pogotovo je to sad očito kad se vode ratovi dronovima.
Vojnici više nisu samo topovsko meso, nego i meso dronovima.
Jesmo li sad uvidjeli kamo nas je odvela industrijalizacija odnosno obvezatna i besplatna osnovna škola?
Većina nije niti će.
Oni koji jesu moraju biti svjesni da povratka na predindustrijsko društvo više nema, jer ako bi neki narod to svjesno učinio, bio bi ubrzo poražen u ratu od nadmoćnijeg industrijaliziranog oružja.
S druge strane znamo da industrijsko društvo neminovno dovodi do kraja čovječanstva.
I bez Antihrista ovakvo društvo bi propalo.
S njim će još brže.
A škole će naravno opstati i vjerojatno će home-schooling biti zabranjen ondje gdje je sad dopušten.
Biti će ih sve manje kao u Grčkoj.
Biti će ih sve manje bez obzira na zamjenu stanovništva.
U organskom društvu takvo nešto se ne bi moglo dogoditi.
Prvo, u organskom društvu stranci mogu biti samo gosti, i to samo jedno vrijeme ako to zaslužuju, a nikako da se bave s odgojem djece.
Drugo, djeca se odgajaju u svom organskom društvu, ne u državnim školama i fakultetima.
Davno sam pisao na blogu tekst "Guy Fawkes terorist ili junak-mučenik?" i u njemu sam izrazio nedoličnost da povijest Engleske u Engleskoj tumači povjesničar koji je Indijac ili Pakistanac ili bilo tko drugi koji nije Englez i nema nikakve veze s engleskom kulturom i narodom.
Tako u onom gornjem tekstu prof.Vrček se osvrće na činjenicu da je karipski crnac profesor na engleskom fakultetu (vjerojatno držeći neke politički korektne studije) te da on traži da se zabrani engleska zastava sv.Jurja.
Da su Englezi znali da će do ovog doći poslije konstrukcije parnog stroja koji je pokrenuo industrijsku revoluciju na Zapadu, rastalili bi ga i nacrte zapalili.
Premda nam je jasno da kad bi se to stvarno dogodilo, parni stroj bi bio izumljen u Njemačkoj ili Francuskoj ili Italiji.
Jednostavno kraj svijeta mora doći, a u priličnoj mjeri kumovao mu je parni stroj odnosno prva industrijska revolucija i sve druge koje su uslijedile.
P.S.
Videa koja sam stavljao pod temom štetnog utjecaja pop glazbe i koja više nisu bila na tim url adresama, se nalaze sad u najvećoj mjeri na ovoj YT listi:
Rimski pokojni apostat Ivan Pavao II najavio je pred 20-tak godina ovogodišnji "Jubilej nade".
Pozvani su svi (nisam se raspitao, ali ne bih se iznenadio da se odazovu ili da su se prijavili neki Svjetski pravoslavci) na hodočašće 'nade' u Rim.
Pa su tako i tradicionalni rimokatolici iz organizacije SSPX i koji su ustvari jedini pravi papisti uz sedevakantiste, prijavili se da će doći na hodočašće nade u Rim.
Nada je varljiva ako nije prava, pa ih je tako Vatikan skinuo s popisa skupina koji hodočaste.
Tako su na hodočašću nade saznali kako nemaju nade.
Ali se ne predaju jer su gordi i ne žele otvoriti oči pred činjenicom kako papizam nije nikad postojao u Crkvi.
Tako da osjećam istovremeno sućut prema njima tim više što sam i ja bio u tom stanju, i istovremeno ljutnju jer ne žele vidjeti toliko očitu istinu.
Naravno da su dobrodošli nadobudni rimokatolici sodomiti.
"Sveti otac" za koga se toliko usrdno tradicionalni rimokatolici mole, a sumnjam da se ovi sodomiti mole za papu Lava, otkantao ih je, ili jezikom kralja savane, otjerao ih je kao hijene.
Ovi će se svejedno i dalje moliti za njega i držati ga nezabludivim Hristovim vikarom na Zemlji.
Znam da osim tradicionalnih rimokatolika, malo ostalih stvarno u tu opasnu herezu vjeruje, zato napisah da su tradicionalni rimokatolici posljednji pravi papisti.
Moderni pape od Pia IX, koji je bio zarobljenik Garibaldinaca u drugoj polovini 19.st. pa se zbog toga i nije mogao završiti Prvi vatikanski sabor RKC, duboko su svjesni da je nestalo ili da nestaje kraljeva i političara koji bi bili papisti i koji bi dali poslušnost lažnom Hristovom vikaru.
Sukladno je i moć rimskog pape nad rimokatolicima padala.
I onda su zaključili što činiti u skladu s poslovicom - onog kojeg ne možeš pobijediti, njemu se priključi.
Tako je Vatikan u 20.st. postao gotovo najveći pobornik novog svjetskog poretka, demokracije (a protiv monarhizma i patrijarhalizma) odnosno globalizma i protivnik suverenosti država i naroda (doduše protiv toga su uvijek bili rimski pape jer su se držali moćnijima od država i naroda), pa sve do pristajanja uz agendu sodomizma i feminizma i njihovog promoviranja.
Naravno da to vide i tradicionalni rimokatolici, i bacat će drvlje i kamenje na biskupe poput riječkog Uznića Mate, ali ako bi Mate postao papa, odjednom bi umuknuli jer je po njihovoj najdubljoj vjeri Bogočovjek izabrao za svog nezabludivog vikara Matu.
I ne pada im na pamet da je to blasfemija prema Bogočovjeku jer Ga se time neizravno optužuje da je za svog zamjenika izabrao niškoristi heretika kojeg su oni sve do tog hipotetskog izbora za papu žestoko osuđivali i prozivali.
Mislim da se slično događa i sa Svjetskim pravoslavcima.
Oni kažu, koji put i javno, kako je njihov vladika ili patrijarh heretik, ali ne usude se prekinuti općenje s njim i tako postaju heretici jer heretik je onaj laik-mirjanin i bez da deklarira neku herezu, ako je njegov vladika javni heretik.
Dakle događa se veliko otimanje duša od Crkve, to jest onih koji se zovu kršćanima i koji kažu da pripadaju Crkvi, ali ne mogu zamisliti da je Crkva praktično u katakombama i bez velebnih hramova.
Takvi kao da ludo i besmisleno razmišljaju - bolje biti i s heretikom u velebnom hramu, nego sa siromašnim svetim episkopom u katakombi.
Premda samo što se nije pocijepala hramska zavjesa od vrha do dna.
I eto kad smo već kod lažnih nada i otimanja, onda mogu ovo gornje povezati s činjenicom da u zemlji gdje se nalazi papa Lav ima tradicionalno problema s džeparenjem, ali i da se od sloma komunizma odnosno rušenja berlinskog zida tim 'časnim' poslom bave najviše balkanski cigani, najčešće Rumunjski ili iz područja bivše države. Ima ih puno i u drugim zemljama trulog Zapada.
Svojevremeno je Emir Kusturica prikazao ih u jednom filmu (može li se postaviti takvim 'umjetnicima' pitanje - zašto ste zlo prikazivali kao dobro, i mislite li da trebate zbog toga odgovarati?) kao romantične junake koji odlaze na 'pečalbu' u Italiju (još za vrijeme komunizma).
Pa evo sad slijedećeg svjedočenja o vrlo čestim i organiziranim džeparenjima u Italiji, ovdje je bilo u Veneciji:
Na YT ima pregršt snimaka cigana i ciganki kako kradu naivne turiste po zemljama EU:
Ono gore je bilo više od džeparenja, ono je bilo razbojništvo.
Bolesni Zapad tolerira takav kriminal jer se boji da bude u suprotnom optužen da je rasistički.
Naravno, onda su tu dnovinari, NGO udruge i slični probisvijeti koji upozoravaju na rasizam ako se itko pokušava braniti od njih, ili kako su ih pred desetak godina istjerali iz Škabrnje.
Ovo ustvari zorno pokazuje kako se milijunske mase individua Zapada ne mogu suprostaviti organiziranom i najčešće krvno-organskom povezanom kriminalu.
Na državu, odnosno na policiju se ne može računati.
Opstati će samo oni koji se budu od-individualizirali i postali opet normalni ljudi organskog društva kojeg je uništilo prosvjetiteljstvo-kapitalizam-komunizam-liberalizam.
Iste stvari u Madridu, ovdje su se neki organizirali kao vigilanti protiv džepara:
I u Rimu ima vigilanta:
Nick Fuentes postaje sve popularniji u SAD, što je zvučalo nemoguće pred pola godine (još uvijek ne može izravno na YT pa drugi kanali prenose njegove govore, u dolnjem videu je to crnac koji priznaje da su bijelci sve više i s razlogom frustrirani što im se posljednjih desetljeća događa, a to je nasilje uz optužbu da su rasisti ako se odluče braniti).
I otvoreno govori o onome što se drugi ustručavaju.
Na slijedećem videu govori implicitno o projektu EU prema Kalergijevom planu iz 1925.
U SAD ustav brani slobodu govora, u EU također ustavi to brane, ali države to nikad ne poštuju, pa bi govor Fuentesa u EU bio zabranjen, a možda bi bio i u zatvoru zbog 'govora mržnje'.
Jel se stvarno još netko pita zašto ovakvi ljudi, kojima je sasvim normalno krasti i lagati u oči druge ljude i glumiti žrtvu kad su uhvaćeni u džeparenju, nisu mogli imati nekad državljanstvo i da su se držali pod kontrolom?
I ovdje se stvarno ne radi o boji kože (jer ove djevojčice nisu puno tamnije boje kože od ovih od kojih kradu), nego o načinu života koji je parazitski i pljačkaški prema domicilnom stanovništvu.
Tradicionalni rimokatolici koji su došli iz SAD (tamo ih ima najviše) na hodočašće nade u Rim, odžepareni su više od ove Amerikanke iz videa koja je na kraju dobila svoju ukradenu putovnicu i nekoliko šavova na glavi.
Oni pak su ostali s lažnom nadom iako su dobro odžepareni od onih kojih drže svojim pastirima.
I kao što zemlje Zapada brane i oslobađaju krivice i odgovornosti poznatu glazbeno-plesnu indijsku manjinu, a na štetu poštenih domorodaca i njihovih gostiju-turista, tako u RKC se brinu o sodomitima, a ponižavaju i pljuju na one koji se stvarno za njih mole.
Je li to nepravda ili nešto drugo?
Mislim da se i u jednom i u drugom slučaju radi o Božjoj kazni zbog prevelike apostazije koja sve više raste kako se bliži kraj svijeta i vremena.
Premda može biti tu i problem leksički, ipak smatram, ustvari čvrsto vjerujem da se radi o dva pojma, ustvari tri.
Dakle ne radi se o istoznačnicama, poniznost i smirenje.
Oboženja nema bez smirenja, smirenja nema bez poniženja.
Poniženje može biti potpuno duhovno beskorisno, ako se nema za cilj smirenje, a smirenje ima svoj smisao u oboženju.
Poniziti se može mazohist, ili netko tko glumi poniznost kako bi stekao nečiju sućut.
Onaj tko se ponižava može biti duhovno i duševno bolestan čovjek koji mrzi samog sebe ili ima kompleks manje vrijednosti.
Onaj tko ima preveliku tremu taj bi se mogao okarakterizirati kao ponizan, ali to je (samo)zavaravanje. Takav ima samo silnu želju svidjeti se drugim ljudima i zato ima tremu ili pretjerani strah da u tome ne će uspjeti.
To nije prava poniznost.
Prava poniznost kako rekoh ima motiv smirenje.
Što je onda smirenje?
Smirenje je poniznost nadopunjena spoznajom vlastite ništavnosti pred Bogom i s nadom i vjerom da će nam Bog, zato što smo Mu priznali našu slabost i našu molbu da nas pomiluje, dati blagodat koja nam nedostaje da postanemo savršeni, ali ne po sebi, nego po Božjoj blagodati.
To je cilj života, oboženje, postati dijete Božje.
Smiren čovjek ne da se zbuniti kad ga ljudi grde i ponizuju, jer ima Boga u sebi.
Onaj tko se samo ponizuje i još nema smirenje, takav teško izlazi na kraj s ljudima koji mu čine nešto nažao, takav može moliti za svoje neprijatelje, ali ne zato što je Hristos zapovijedio da se za njih molimo, nego iz straha pred svojim neprijateljima.
Smiren čovjek ne zna za strah ljudski, ali je pun straha Božjeg te se jako boji da ga ne bi Bog napustio zbog grijeha koji bi ga onečistili.
Zato i dok je smiren ili je već obožen ima pokajanje do smrti.
Ponizan čovjek bez smirenja stalno pada u jedne te iste grijehe, smiren čovjek je nadvladao ili nadvladava svoje slabosti jer je čvrst i odlučan Hristov vojnik.
Pavao nam savjetuje - neprekidno se molite.
I kad nam takva molitva ne bude više teret i tlaka, nego više ne možemo zamisliti svoj život bez razgovora s Bogom, onda smo dobili smirenje i na putu smo oboženja.
Dakle krenimo prema svojem cilju uz naš svakodnevni trud i neprekidnu pažnju da ne padnemo, i uz Božju blagodat bez koje ne možemo doći do svog cilja.
Jednom davno, pred dvadesetak godina, bio sam na nekon neokarizmatskom rimokatoličkom skupu i jedna nepoznata i nadobudna djevojka mi je prišla i rekla mi "Isus te ljubi, Isus ti je prijatelj".
Mislim da sam odgovorio sa smješkom i bez ironije "Naravno".
Evo što mi je malo prije odgovorio AI:
Yes, the idea of Jesus as a friend is a common and cherished concept in Christian faith, emphasizing a close, personal relationship with him. While acknowledging Jesus's role as Lord and Savior, the idea of friendship highlights his accessibility and willingness to be a companion in all aspects of life. This understanding of Jesus as a friend is rooted in biblical passages like John 15:15, where Jesus says, "No longer do I call you servants, but I have called you friends".
Evo jedne od tone protestantskih sličica o tome:
Sveti Ivan Bogoslov - Evanđelista, ljubljeni ili najljubljeniji Isusov apostol i učenik, u Pravoslavlju ga se još zove Naprsnjakom jer je glavu naslovio na Njegova prsa na Tajnoj večeri*, evo što je učinio kad Ga je vidio u Otkrivenju u Njegovoj Slavi:**
Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,18 i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja. 19 Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.
Boga se ne može spoznati, a onda niti ljubiti, bez straha Božjeg.
Bogu se ne može pristupiti kao nekom drugom čovjeku, premda se je Bog utjelovio u čovjeka radi Njegove ljubavi prema čovjeku radi koje je podnio najprije poniženje da se utjelovi, onda da se utjelovi u progonjenog i siromašnog djeteta i odraslog čovjeka, pa do konačne sramotne i strašne smrti na križu radi otkupljenja čovjeka.
To je najveća zamisliva nepravda i poniženje, da svemogući Svedržitelj dragovoljno*** trpi uvrede i muku od Njegovih grješnih stvorenja.
Ali avaj ljudima koji se nisu pokajali zbog toga što su nanijeli Bogočovjeku!
Avaj nama ako se ne kajemo zbog grijeha naših radi kojih je Spasitelj svijeta na krstu visio!
Avaj nama ako zbog protestantskih laži pomislimo da smo ravni Bogočovjeku, da ne moramo pasti Mu pred noge kako je učinio Njegov ljubljeni učenik sveti Ivan Bogoslov za kojeg se vjeruje da nije nikad smrtni grijeh počinio!
Avaj nama ako pomislimo da nas je ostavio na životu usprkos našim grijesima te da možemo još jedanput ići u grijeh jer će nam On zasigurno oprostiti!
Avaj nama ako ne vjerujemo Božjoj Objavi kad nam je rečeno "strašno je pasti u ruke Boga živoga"!
Avaj nama ako povjerujemo opet protestantskoj laži da kad deklariramo da smo kršćani, da kad kažemo protestantsku mantru "Isus je moj osobni spasitelj" da smo dobili licencu nastaviti dalje griješiti i kako možemo smatrati Gospoda Isusa Hrista našim prijateljem koji nas mora spasiti iako se ne mjenjamo, ne kajemo, niti imamo suze pokajanja radi naših grijeha!
Avaj nama ako ne preziremo zapadnjački protestantski i novoredno rimokatolički prikaz strašnog Suca kao nekog pajdaša koji šeće s nama na plaži kako je prikazano na gornjoj slici!
Avaj nama ako ne shvaćamo da je Hristos tek nakon izvjesnog vremena kad su shvatili apostoli da je Njihov ljubljeni Učitelj Mesija i Bog i shodno tome se ponašali i djelovali, rekao im - više Vas ne zovem slugama, nego prijateljima!
Avaj nama ako ne shvatimo da trebamo najprije biti sluge-robovi Gospodu Hristu, da bi nakon pobožnog i vjernog života sluge postali Njegovi prijatelji, i ne to kad mi to kažemo, nego kad nam On osobno kaže!
Avaj nama ako ne shvatimo da riječi i blagoslovi Hristovi upućene apostolima kad ih je nazvao prijateljima, te kad im je rekao - "tko vas sluša, sluša Mene", ne odnose se na nas dok ne postanemo kao apostoli!
Avaj nama ako čitamo Sveto Pismo i ne razlikujemo tako prevažno razlikovanje pa se uzoholimo kao da smo postali ravnoapostolnima te da možemo Bogočovjeka nazivati svojim prijateljem!
Avaj nama ako se ne trudimo poput apostola da bismo postali Hristovi prijatelji, nego živimo u protestantskoj prelesti da smo to već postali!
* Nitko drugi od ljudi to nije ni pokušao zamisliti, eto toliko ga je ljubio Hristos a to je javno pokazao, odnosno svi su apostoli znali da Hristos posebno i više od drugih ljubi Ivana Zebedejeva. Kršćanski oci slažu se u mišljenju da je to stoga što je Ivan bio djevac i čist srcem tako da nije nikad smrtnog grijeha imao. Bio je kao anđeo u ljudskom tijelu.
** Isto tako su popadali ničice do zemlje tri apostola, Petar, Ivan (isti Ivan Zebedejev) i Jakov kad su vidjeli Hrista u nestvorenoj Božjoj Slavi na brdu Preobraženja Gospodnjeg.
*** Kako inače nego dragovoljno? Koji stvor može Bogu koji je sve stvoreno stvorio i sve stvoreno održava u postojanju, bilo kakvo zlo nanijeti, a da to Bog iz nekog višeg cilja ne dozvoli?
Pitanje je naravno retoričko.
Evo homilije mitropolita Dimitrija koja me je inspirirala napisati ovaj tekst:
P.S.
U Engleskoj gradsko vijeće Birminghama (a pošast se proširila) odlučilo je da se više ne smije na javnim mjestima (a izgleda niti na privatnom posjedu), osim valjda na onima sa specijalnom dozvolom, vijoriti, postavljati i nositi engleske i britanske zastave.
Nekad se je za englesko prijestolje vodio rat ruža (između dviju normanskih obitelji), a sad se vodi rat zastava protiv ne samo prijestolja, nego samog postojanja engleske države.
Engleski patrioti se okupljaju i brane nacionalne zastave, dok 'engleska' policija sprovodi odluke i suprostavlja im se. I sve više ima policajaca koji nisu ni Englezi, ni Velšani, ni Škoti, ni Irci, niti bilo koji pravi Europljani. Kako bi rekli naši beskičmeni političari, neka djeluje pravna država putem policije koja sprovodi odluke gradskih vijeća u kojima su engleski patrioti postali manjina.
Mislim da su se neki Englezi prekasno probudili, jer su to morali činiti 60-tih godina njihovi očevi ili djedovi prošlog stoljeća kad se je još moglo spriječiti imigraciju neeuropskih naroda koji se ne mogu rasno asimilirati.
A o tome sam pisao u prethodnom tekstu, pop glazba koju su zdušno prihvatili Englezi bila je jedna od ključnih čimbenika koja ih je dovela do ove situacije (ali ne samo Engleze nažalost), dosad nezabilježene u povijesti, da se u jednoj državi zabranjuje postavljanje državne zastave jer je ta zastava 'rasistička' prema imigrantima.
Može se čak reći, pa vaši djedovi ili pradjedovi su se borili na antifašističkoj-globalističkoj strani, zašto se sada čudite što ste izgubili svoju domovinu-otadžbinu kad je sve ovo sasvim očekivana posljedica drugog velerata odnosno pobjede globalista?
Zašto ste napustili svoju tradiciju, narodne običaje, pjesme, plesove, ali i vjeru, a zavolili ste afričku subsaharsku koja je korijen moderne pop glazbe?
Pitanje je da li su ovi probuđeni patrioti polovica engleskog naroda, ili je većina Engleza za ukidanje svih granica, za mješanje svih naroda i rasa, budući je vidljivo kako se patriotima zasad**** kontraprosvjedima suprostavljaju engleski bijeli degenerici ljevičari koji su prilično brojni.
I nema sumnje da su svi dnovinari vladajućih medija plaćenici globalizma kao i svugdje na svijetu. Kao i političari, profesori, biznismeni, bankari, svi koji imaju veze s državom i međunarodnim-globalističkim kapitalom.
I tu se krije trik lažne podjele na ljevicu i desnicu, jer i jedni drugi su za francusku revoluciju koja je značila kraj starog kršćanskog svijeta, i naravno industrijsku revoluciju koje nužno vode do globalizma odnosno nestajanja naroda i sveg tradicionalnog.
Stoga moramo biti iskreni, istiniti i nelicemjerni te reći svim patriotima bilo kojeg naroda da su na strani koja gubi rat, globalno carstvo Antihrista je neminovno i prorečeno je od samog Bogočovjeka i Njegovih proroka i apostola.
Ali to ne znači da moraju se predati globalistima ili baciti koplje u grmlje.
Nipošto, jer junački je boriti se za stranu za koju se zna da gubi rat.
Po tome se poznaju junaci.
Međutim, premda će globalisti nadvladati patriote i sve ostale koji im se suprostavljaju, a tu se svakako računaju pravi kršćani, ovaj rat se time ne završava jer se radi o duhovnom ratu u kojem su uključeni anđeli i demoni.
Vrijeme vječne pobjede dobra nad zlom ovisi samo o tome kad će Bogočovjek, u svom sveznanju, predznanju i providnosti i ekonomiji da se spasi čim više ljudi, odlučiti zapovijediti anđelima da učine kraj vremenu i zlu.
To je zapovijed nebeskoj strašnoj anđeoskoj vojsci da potamani u djeliću vremena sve neprijatelje Hristove, dok će samog Antihrista, cara pobunjenog čovječanstva protiv Bogočovjeka, sam Hristos svojim dahom ubiti kako je prorečeno u Božjoj Objavi.
U tom ratu koji traje od Edena, od istočnog grijeha, nema neutralnih i onih koji ne sudjeluju u ratu.
Rat ne možemo izbjeć, mudrost je pak boriti se junački za stranu koja gubi rat na čovječanskoj razini i u tome podnijeti žrtvu bez koje nema vječnog spasenja.
Tko izgubi život svoj radi Hrista, steći će vječni život od Hrista.
A tko ga kukavički želi sačuvati birajući stranu globalizma i Antihrista, izgubit će na kraju i zemaljski život, ali će otići u vječnu smrt nakon Strašnog suda posljednjeg dana.
Dobro je i treba podržati patriotske pokrete koji se bore protiv antihristovskog globalizma, ali to nije suština najvažnijeg rata od kojeg ne možemo pobjeći.
I njemu se trebamo prvenstveno posvetiti i to svaki dan, znajući da naš nevidljivi neprijatelj nikad ne spava i ubacuje nam zle misli u naš um čim uvidi da je situacija za to povoljna.
Čitajmo žitija svetaca mučenika, jer sam prilično siguran da ćemo ih morati slijediti ako želimo biti s Hristove desne strane.
**** Jer bi inače mogli nastupiti otvoreno rasni sukobi koji bi mogli prerasti u ulični rat i ono što je 'prorekao' Enoch Powell - da će britanskim ulicama poteći potoci krvi.
Još nešto znakovito na britanskom otoku, konkretnije u Walesu dogodilo se je ovih dana:
I nije to bila zvijezda cara Davida, pretka Gospoda Isusa Hrista.
Nego okultni simbol Antihrista.
U gornjem videu čujemo kako se engleski patrioti solidariziraju s Izraelom, a protiv Palestinaca.
Slična je stvar s mnogim hrvatskim patriotima.
A onda židovski turisti usred bijelog dana uzmu kamenje s velikog križa u Walesu koji se tamo nalazio pola stoljeća i od njega naprave svoj okultni simbol.
Dakle činjenica je evidentna kako su državljani zapadnih država podjeljeni kao nikad dosad, da je već potekla krv zbog dijametralno suprostavljenih stavova o državi i narodu, o budućnosti hoće li postojati nacionalna država ili će se državne granice brisati kao i narodi.
Takve nepomirljive podjele su i među našim narodom, iako nema nikakvog valjanog i zdravorazumskog razloga nazivati Hrvatima one koji su za globalizam, za nestajanje hrvatskog naroda i države.
I znamo da su takvi na vlasti ili pri vlasti i uvijek mili stranim obavještajnim službama i veleposlanstvima.
Ne vidim kako se to može razriješiti osim ili da se jedna strana povuče ili preda drugoj, ili da uslijedi žestoki sukob. Globalisti naravno računaju na imigrante kojih ima sve više i više.
Takav sukob mogao bi se preliti od jedne države do druge.
Smatram da mi kao kršćani nužno moramo biti patrioti (međutim nikako šovinisti jer onda smo izdali našu kršćansku vjeru), ali ne smijemo se staviti pod stijeg onih koji su neopogani ili možda i otvoreni antikršćani samo zato što su i oni patrioti.
Jer, ponavljam, radi se o dubljem i najdugotrajnijem sukobu onih koji su za Boga i koji su pobunjenici protiv Boga.
Pobunjenici protiv Boga mogu biti i patrioti, a s takvima ne smijemo niti za stol.
Ovi patriotsko-globalistički sukobi nisu u suštini naš rat i moramo biti vrlo budni da nas lukavi Nečastivi ne bi pod vidom i krinkom patriotizma mobilizirao u svoju vojsku vječno prokletih.
Amin.
Čitam i slušam u nekim engleskim komentarima da su mnogi Englezi (patrioti) došli do famoznog stanja "Me ne frego" - nije me briga.
Ne da ih nije briga što će uskoro, ako se ovako nastavi, postati ugrožena manjina u zemlji svojih predaka, nego ih nije briga što ih ljevičari i globalisti optužuju da su fašisti i nacisti.
Inače globalistička matrica je svugdje ista, tko god se protivi globo-homo svijetu je ipso facto pod njihovom optužbom da pripada poraženoj strani iz drugog velerata (što je ustvari istina jer je to stvarno bio rat da se sačuvaju nacionalne države ili da se krene putem globalizacije).
I onda umjesto da se spriječi globo-homo ili da se otvorenije patrioti suprostave ljevičarima i globalistima, oni gube vrijeme i energiju objašnjavajući kako nisu ni fašisti ni nacisti.
Ovi sad u Engleskoj kažu "I don't care", a to su rekli i talijanski fašisti kad su se komunisti žalili da im se fizički suprostavljaju na ulicama i da su nasilni(ji od njih) - Me ne frego - nije nas briga što mislite i govorite o nama.
I ovdje treba znati povjesnu istinu, komunisti su nakon oktobarske revolucije preuzeli ulice diljem Europe, i bili su nasilni (jasno jer su revolucionari) i nisu dozvoljavali da itko osim njih demonstrira na ulicama, pogotovo ne oni koji im se suprostavljaju.
Talijanski fašisti ili njemački nacionalni socijalisti su tako nastali, da se organizirano, a manje više to su bili vojnici koji su preživjeli prvi velerat, nasiljem suprostave nasilnim komunistima kojima više policija nije mogla, ili nije htjela stati na kraj.
Slična priča se ponavlja zadnje desetljeće ili možda još i duže, antife-ljevičari-globalisti se smatraju gospodarima ulica, i ako netko tko im se ne sviđa organizira prosvjede, oni odmah promptno, uz financijsku i inu pomoć bankara milijardera, organiziraju nasilne protuprosvjede s ciljem da zastraše sve koji se odluče prosvjedovati bez njihove privole. Antife su u službi milijardera, to je jasno svima kojima mediji nisu 'usisali mozak', premda imaju lažnu krinku da se bore za siromašne i ugnjetavane.
Poanta zadnjih godinu dana u svijetu je stvarno 'me ne frego', nije me briga kako god nas antife ili dnovinari nazivali jer sve manje vjerujemo u naraciju drugog velerata.
Nakon oktobarske revolucije svakome zdravog razuma i tradicionalnih nazora je postalo jasno da se s komunistima nema što raspravljati, a kamoli ostaviti ih na sveučilištima, medijima, na utjecajnim mjestima.
Oni su jednostavno neprijatelji kršćanstva, patrijarhalizma, obitelji i morala, ili još konkretnije, oni su otvoreni neprijatelji Božji.
S takvima se ne vode pregovori.
A to je Zapad radio, i između ostalih razloga, to je razlog zašto je Zapad na umoru.
Na tom portalu jedan komentator je izvrsno objasnio korijen riječi kultura.
Korijen riječi je latinski - colere - obrađivati - 'kultivirati' zemlju, brinuti se o zemlji (ne misli se na takozvanu planetu, nego na tlo), štititi je.
Kultura znači štititi ono što organski već postoji i što su nam ostavili preci, nipošto rušiti to.
Što znači da ono što revolucionarna ljevica naziva svojom kulturom je antikultura, jer ljevica je protivnik tradicije i organskog društva i života.
Također moderna umjetnost koja je revolt ili pobuna protiv lijepog i organskog je antiumjetnost.
To svi normalni ljudi osjećaju kad uđu primjerice u muzej moderne likovne umjetnosti, ili ako idu pogledati razvikane moderne kazališne predstave, ili nekim 'baksuzom' su prinuđeni poslušati modernu glazbu, bila ona pop ili 'ozbiljna'.
Ne može se dovoljno jako naglasiti kako je nužna borba protiv te antikulture i antiumjetnosti da bi društvo, a time i pojedinci u društvu, bili duhovno zdravi.
Ne, ne postoji pravo na laž, kao niti pravo na ruganje lijepom, dobrom i plemenitom.
Tu treba reći ljevičarima 'me ne frego' za vašu umjetnost i kulturu, ako budemo u mogućnosti zabraniti ćemo ju, a vaša (ne)djela spaliti i onemogućit ćemo vas da s time trujete narod.
Evo rasprave pred 3 dana, prilično upućenih intelektualaca ne o tome da li će biti građanskog rata u Engleskoj, nego kakvog karaktera će biti.
I ne samo u Engleskoj, nego i u Irskoj, Francuskoj, Španjolskoj, a možda i šire.
Naši vladajući političari koje se po ničemu ne razlikuju od britanskih, francuskih, njemačkih ... izjavili su kako je Jadransko more i njemačko. Globalisti su svugdje isti, nacionalni izdajnici.
Raspisao sam se o problemima Engleza, ali oni, ako uspiju obraniti svoju državu od okupatora rasno nesličnih njima te se obračunaju s veleizdajničkom političkom i inom elitom, moraju znati da engleska država, pogotovo kad je postala Ujedinjeno kraljevstvo, je širila liberalizam, judeomasoneriju, antipatrijarhalizam, feminizam, sodomizam i ostale ideje građanske liberalne revolucije diljem svijeta i sad im se sve to vraća nazad.
Britansko carstvo snosi najveću krivicu zbog dva svjetska rata i uništenje dotadašnjih kršćanskih monarhija.
Dakle morali bi engleski patrioti biti svjesni kako je britansko carstvo dovelo do ovog što prijeti samom opstanku engleskog, škotskog, velškog i irskog naroda.
Koliko se da viditi nitko nije od članova pravi crnac, pjevač i autor teksta koji proziva bijelce zbog KKK, nije crnac iako frizurom pokušava biti crnac (kao i temom pjesme).
Zack de la Rocha je dijelom podrijetlom sefardski židov, baš čudno.
Inače Sefardi su bili jedni od istaknutijih trgovaca crnim robljem.
Međutim, dobro je izgleda nametnuti bijelcima kompleks krivnje prema crncima, premda sam uvjeren da su crnci od svršetka rata u SAD u 19.st. ubili više bijelaca nego što su stradali od KKK i od bijelaca kasnije.
Evidentno je da su u prosjeku crnci nasilniji, skloniji kriminalu, pa i onom najgorem od bijelaca, što je jedan dobar argument zašto je dobra i poželjna segregacija, svakom svoje i na svojem pa neka se svako brine o sebi (premda to više nije moguće ni u Italiji).
Bijelci se slabo ili nikako ne brane baš zato što im je nametnuta lažna povijesna krivnja, a k tome imaju barem malo zasluge gore spomenuti.
Protiv koga su oni to bili bijesni?
Protiv KKK? Pa KKK više praktično ne postoji cijelo stoljeće.
Oni su tobož kao ljevičari bili bijesni protiv kapitalizma i vojno-industrijskog kompleksa.
Pa kapitalizam i taj kompleks nameće kompleks manje vrijednosti bijelcima, uništava patriotizam diljem kruga Zemaljskog i ustvari i ljevičari i kapitalisti su u istom globalističko-antihristovskom kolu.
Dakle njihova tobožnja revolucionarnost i borba protiv sustava je velika i debela laž.
Oni su inkorporirani i plaćeni od sustava ili su korisni idioti.
Ali i cijela pop glazba od drugog svjetskog rata je također laž nevinosti i dobre zabave (britanski Tavistock institute te slične državne organizacije u SAD su imali prste u tome), jer radi se o promišljenoj propagandi odvajanja mladih od tradicije i njihovom pripremanju da prihvate Stroj.
Ako znate povijest umjetnosti onda znate da je u Italiji zaživio umjetnički pravac početkom 20.st. koji se je nazvao futurizam.
Iz navedenog izvora citat:
iz 1912., programu umjetnika u futurizmu, nalaže se kako valja «uništiti sintaksu», «glagol koristiti u infinitivu», «ukinuti priloge», «ukinuti interpunkciju», «ukinuti pridjeve, kako bi gola imenica zadržala svoju bitnu boju [bez nijansi]», i tako dalje. Ključna riječ futurista bila je pobuna, bilo to pobuna protiv tradicionalnog, emocija ili čak estetike. Pod utjecajem industrijske revolucije, književnici su željeli izborom riječi postići ritam rada strojeva i to koristeći imenice, glagole u infinitivu, izbacujući interpukcijske znakove do tog da su unosili matematičke znakove: plus (+), minus (-), puta (*) i slično.
Opčinjenost Strojem bila im je legitimacija s kojom su bili ponosni.
I naravno da nisu bili popularni samo u Italji.
U Rusiji je tu bio notorni Vladimir Majakovski koji je, gle čuda, objeručke prihvatio i radio za boljševičku revoluciju.
Zašto mislim da su svi ti umjetnici stvarno vjerovali u Stroj?
Zato što su bili ateisti darwinisti koji su vjerovali isto što i moderni transhumanisti, da su strojevi koji će služiti ljudima (ili možda obrnuto?) biti slijedeća ili možda konačna faza evolucije.
E sad kako su se oni pojavili u glazbi.
Pojavila se je 60-tih godina prošlog stoljeća elektronska tobož ozbiljna glazba.
Stvarno neslušljivo, ovo je bilo ustvari dobar primjer zašto treba odbaciti futurizam i Stroj.
Međutim elektronska glazba prelazi u pop varijantu i u tome uspijeva omađijati milijune, premda je u početku i to bilo djelomično neslušljivo.
Uspjeh elektronske pop glazbe je u ritmu kojeg John Cage i slični 'ozbiljni umjetnici' nisu imali, oni su bili toliko destruktivni da nisu poštedjeli ni ritam.
A sad pitanje o kakvom se ritmu radi?
Pogledajte ovaj koncert poznate i utjecajne njemačke skupine Kraftwerk na samom početku njihove karijere 1970.
Svi prisutni izgledaju kao (polu)hipici i dok su izvodili elektronsko prenemaganje vidi se nevjerica na licima prisutnih.
Ali kad se počinje koristiti primitivni, afro-tribalistički ritam, glave prisutnih odazivaju se na ritam, počinju poznati pokreti glavom gore-dolje, neki plješću rukama.
I to je to.
Tajna uspjeha moderne pop glazbe je u primitivnom ritmu koji pobuđuje najniže instinkte.
Znali su to još i antički pogani, ali nisu imali elektronske uređaje i pojačala.
U tome je sva razlika.
U Kraftwerku su shvatili da se moraju dalje samo držati jednostavnog ritma i dodavati jednostavnu i pitku melodiju, i sve će ići kao alva.
Kraftwerk je kako napisah bio vrlo utjecajan i bili su začetnici moderne elektronske pop glazbe, s razlikom što su oni znali svirati i imali su bolju maštu, moglo bi se reć da su bili umjetnici za razliku od onih koji su ih slijedili.
U početku su samo svirali, ali u 70-tim s vokalima postižu međunarodne uspjehe.
Mnoge od tih 'uspješnica' ste vjerojatno već čuli, a čuli su ih i u Japanu početkom 80-tih na koncertu:
Ako ste čitali ili slušali o njima onda znate da su pripadali ljevičarskom intelektualnom diseldorfskom krugu.
Mora im se priznati da se ponekad u tekstovima njihovih pjesama osjeti ironija ili jetkost, premda sveukupno dojam je futuristički, smjelo naprijed u budućnost sa Strojem.
I evo nas u novom tisućljeću.
U Nizozemskoj se pak godišnje događa ovako nešto (vjerujem da je i splitska ultra slična, samo manje impresivna):
Radi se suštinski o istoj, ali nemaštovitoj, elektronskoj pop glazbi koju je izvodio Kraftwerk, ali sad s još manje melodije i s još primitivnijim ritmom koji afričke crnce dovodi u ekstazu pa mogu onda 'komunicirati' s bogovima-demonima.
Pogledajte pak pozornicu i gigantske toteme na njoj.
Koncert inače započinje s ruganjem Ivanovom Otkrivenju, odnosno Bogočovjeku, jer bučni glas, vjerojatno nasnimljen kaže - Ja sam Prvi i Posljednji, alfa i omega.
Vrlo znakovita poruka, za koju mnogi od zaluđenih koji plešu po zapovijedi nekoliko skokova ulijevo, pa onda udesno, nisu ni svjesni.
Jerbo reći, vjerojatno u ime giganstkih totema-idola na pozornici te riječi, znači pravit se Bogočovjekom.
Vjerojatno neki i znaju da su te riječi iz posljednje knjige Biblije, ali kažu si, ovo je samo dobra zabava, moraju se malo sprdati ovi koji nam zapovijedaju da se mičemo ulijevo pa udesno.
Na njihovu žalost, Bog se ne da izrugivati, Bog je potopio krug Zemaljski, i ljude koje je stvorio, kad se ovi više nisu klanjali Njemu koji je sve stvorio i održava u životu i postojanju, i kad su se počeli klanjati demonima koji su im dali tajno znanje o Stroju tako da je Zemlja bila prepuna bezakonja i zla.
Sad se priča ponavlja, golemi je broj onih koji su se opoganili i koji se zabavljaju u plemenskom demonskom ritmu i koji će uskoro slijediti nove zapovijedi od totema odnosno od Stroja.
U RH i okolini se digla huka na koncert MPT koji je bio suprotnost Ultri u Splitu, i ovim sličnim religioznim pogansko-sotonističkim obredima kao što je bio taj u Niskozemskoj koja je pala nisko kao nikad do sad.
Mediji su u službi Stroja, i prešutno ili drugačije brane novo poganstvo koje će dovesti do Antihrista.
I države su takve.
Možemo čak reći da je broj novo opoganjenih razmjeran povećanju broja novo tetoviranih (dobro znamo kakve razmjere ta pošast ima).
Želim ovim tekstom posvjestiti ljudima dobre volje istinu da svako djelo, pogotovo ako je umjetničko, bilo to glazbeno, kazališno, likovno, literalno, nosi pečat svog autora i duha koji ga je nadahnuo.
Ne budimo naivni i nemarni kršćani koji sve upijaju što dođe pred njih, makar to bilo nadahnuto demonskim utjecajem.
Ako netko ne zna kakav se duh krije iza nekog umjetničkog (ne)djela, ili ne zna okolnosti i poruke takvog djela, i nema prevažni dar Duha Svetoga razlikovanja duhova, neka pita za savjet svog duhovnika.
Jer ako ne zna, i ne pita, onda ga i ne zanima, što ga čini krivcem.
Milijuni idu na ove poganske tribalističke religiozne koncerte, i ustvari nemaju opravdanja što su na njima bili.
I imat će problema s demonima i demonskim opsjednućima jer su se s njima upustili u kolo, makar i ne znajući (neopreznost ne opravdava).
Pisao sam gore o futurizmu.
Ako znamo koju su ideologiju imali, kako kršćanin može imati opravdanja da ima u svojem domu sliku (kopiju) nekog nekršćanskog slikara koji je prezirao kršćanstvo i tradiciju?
Tako je i s ozbiljnom i pop glazbom.
I otrov može biti sladak, ali je otrov.
Demonska umjetnost mora biti privlačna i sladka kako bi zavarala.
Možda ona originalna i neslušljiva elektronska glazba je prava i jezovita glazba demona, ali nju će malo tko slušati, ona je apriori odbojna svakom tko nije demonom opsjednut.
Ali ova pitka i primitivno ritmična je slatka i privlačna za one koji nisu još spoznali da postoje više sfere duha, da postoji duhovna, a pogotovo liturgijska glazba koja je dostojna anđela.
Tko nju osjeti pravim i čistim srcem, jednostavno više ne podnosi pop glazbu, bila ona koje god varijante.
Osobno ne slušam više nikakvu glazbu osim duhovne.
Dat ću na kraju još jedan osobni primjer kako dok smo mladi i duhovno neiskusni lako nas svlada i omađija pitkost, i drskovita privlačnost pop glazbe.
U mlađim godinama volio sam slušati američki bend B-52's.
To je bilo u vrijeme punka, a ovi su na pomalo punk način izvodili glazbu prijašnjih desetljeća, vizualno su bili atraktivni.
Dok sam pripremao se za ovaj tekst, njuškajući po YT naišao sam na podatak da je od svih članova benda samo jedna žena bila normalna, svi ostali su bili javno prikriveni sodomiti (kad to kažem onda mislim i na lezbijke).
I stvarno, ako se analiziraju tekstovi i samo izvođenje, to postaje jasno. Nit su nam roditelji, niti svećenici (tada sam bio rimokatolik) govorili o opasnostima moderne pop glazbe, štoviše pop glazba je ulazila u rimokatoličke crkve, znam crkve gdje se je izvodila za vrijeme liturgije.
Pop glazba je višegeneracijski problem koji se je predugo stavljao pod tepih.
Red je da se tepih podigne i dobro iskefa.
I da se kaže tech-NO*.
Mi služimo Bogočovjeka koji nas je stvorio i koji se radi nas utjelovio da bi nas otkupio od Stroja.
*Futuristi su bili oduševljeni industrijskom revolucijom.
Mi moramo obrnuto, ne samo da bi bili suprotno od njih, nego radi Istine.
Industrijska revolucija i industrijska proizvodnja uništila je naravni i boguugodni ruralni život, natjerala seljake u bezdušne gradove, učinila ljudski rad nečovječnim, a proizvode degradirala tako da su postindustrijski ljudi hormonalno-genetsko-duhovni invalidi.
P.S.
Stroj je omađijao ljude da vjeruju kako je svijet star milijardama godina, da je praktično beskonačan, a da je Zemlja, koja je stvorena u prvi dan prema Božjoj Objavi, jedna mala nevažna loptica.
I tu je bio veliki propust onih koji se zovu episkopima-nadgledateljima jer nisu na vrijeme upozorili na laž Stroja koja se ne može nikako uklopiti s Božjom Objavom.
Štoviše, njoj je prvenstveni cilj da zaniječe Božju Objavu i Boga.
Nadgledatelji su morali zvati na uzbunu kao i po pitanju opasnosti moderne pop glazbe.
Autor slijedećeg videa otprilike dugo objavljuje videa na YT koliko ja pišem na blogu, i mnogo puta sam stavljao njegova videa na blog:
Drago mi je da nije odustao.
Što se videa tiče, meni se čini najzanimljivijim njegova rečenica kako moderna znanost apriori odbija knjigu Postanka i bez ustezanja osuđuje one koji posumnjaju na evidentno lažno slijetanje ljudi na Mjesec, dok istovremeno potvrđuju kako je moguće da je sve što vidimo samo simulacija tko zna koga na nekom računalu.
Nevjerojatno kako su licemjerni i ustvari priglupi.
Let na Mjesec nije nikako mogao biti simulacija, ali sve što postoji je moguće simulacija!!!
Jadni su oni koji povjeruju takvim idiotima koji se nazivaju znanstvenicima.
A i nisu ništa drugo ni zaslužili kad ne žele vjerovati Bogu i Njegovoj Objavi.
Kad spomenuh nadgledatelje odnosno episkope, riječki rimokatolički biskup ne samo da ne stražari i nadgleda povjereno mu stado, on radi suprotno, on je najamnik Stroja.
Tako je u homiliji Uzinić za Velu Gospu upozorio rimokatolike da se ne bi slučajno odvajali od Stroja i tako radili podjele u društvu kao nekad u crnoj prošlosti.
Ne, rimokatolici po ovom lažnom nadgledatelju moraju biti zajedno s vladajućim globohomosima.
Bogočovjek je rekao da nije došao na Zemlju donijeti joj mir, nego razdor jer se radi Njega odvajaju oni najbliži, radi Istine, Puta i Života moraju biti podjele na one koji Ga prihvaćaju, i na one koji su za Stroj.
Pridika za jučerašnju nedjelju desetu po Duhovima mitropolita Dimitrija:
Tema je strašna - kad molitva vjernika upućena Bogu postane odvratna Bogu.
To se događa kad pođemo sa stajališta da nismo grješnici, i onda u toj oholosti činimo nedjela koja nismo ni svjesni te je onda molitva naša kao molitva 'pravednog' farizeja u hramu, umjesto da se udaramo o prsa kao raskajani carinik.
Slijedeće je upozorenje našem naraštaju koji je izgubio vjeru u čuda i Božju promisao, kao i u mlaku volju mlakih kršćana da poste i čine ozbiljnije podvige, asketska djela.
Ponovno o temi, trasiranje puta prema Stroju preko pop kulture i pop glazbe.
Davno sam na blogu objavio tekst o utjecaju američkih tajnih službi, što bi se reklo u novije vrijeme 'duboke države' na formiranje rock i hipi pokreta u SAD 60-tih godina prošlog stoljeća.
Postavlja se pitanje - zašto bi tajne službe, kojima bi prvenstveni zadatak trebalo biti štiti postojeći poredak i državu, radili sustavno i planski na uništavanju tradicije, morala i patriotizma istog naroda i države?
Odgovor je isti na pitanje - kojem poredku te službe pripadaju i kojoj to državi oni pripadaju?
Taj poredak je blatantno prikazan na novčanici američke valute dolara, i nazvan je na istoj novčanici Novus ordo seclorum što obično nazivamo novim svjetskim poredkom.
Dakle nisu te tajne službe zabile autogol SAD, SAD su odpočetka utemeljene kao države oko kojih će se stvoriti sličan svjetski antihristovski poredak.
U tom poredku nema mjesta za tradiciju i tradicionalne religije, patriotizam, tradicionalni brak, tradicionalno organsko društvo i tradicionalni moral.
Da se sad ne vraćamo na američke hipike ili primjerice koji je utjecaj na njih imala prognana židovska marksistička frankfurtska škola, možemo se sad dotaći slijedeće decenije u kojoj su hipike zamjenili punkeri.
Tko god zna povijest moderne pop glazbe zna da je punk nastao 70-tih u SAD, ali da je pravu svjetsku promociju i međunarodni uspjeh postigao u Velikoj Britaniji 1976-77.
Tko god misli da je punk nastao spontano, u zabludi je.
U gornjem tekstu sam spomenuo britanski Tavistock institut, pa sad evo zanimljiv video u kojem autor ispituje podrijetlo, nazore, društveni status glavnih protagonista punk eksplozije koja je proizašla iz tog instituta i utjecajnih žido-masonskih krugova:
Autor daje na kraju vrlo vjerojatno objašnjenje zašto je britanskoj, odnosno svjetskoj oligarhiji odgovaralo kanaliziranje buntovništva mladih bijelih britanaca u smjeru koji ih je vodio punk i koji je završio u sadašnjem etno-suicidu Anglo-Sasa-Kelta.
Naime, Enoch Powell, vrlo uspješni i sposobni engleski političar dao je strašno proročanstvo 60-tih da će Britanijom poteći potoci krvi ako se ne spriječi još tada organizirana i planirana imigracija crnih i indijsko-pakistanskih imigranata u Veliku Britaniju.
Odaziv je bio priličan, čak i od onih od kojih se nije očekivalo.
Eric Clapton, najpoznatiji britanski i ini blues gitarist primjerice je na jednom koncertu poručio da se treba prestati s imigracijom crnaca i ponovio slogan "keep Britain white" - "neka Britanija ostane bijela".
Drugi je bio također utjecajni i talentirani David Bowie.
Mislim da je ovo glavni razlog zašto je trebalo stvoriti i Clash, i Sex Pistols, dati im odmah udarne termine na BBC.
Poznata pjesma Clash "White riot" je ustvari poruka da se domoroci koji su tada bili u nadmoćnoj većini trebaju pobuniti, postati anarhisti i slično, kako bi se mogao i dalje sprovoditi Kalergijev plan zamjene stanovništva, ili stvaranja nove smeđe rase ljudi bez korijena.
Voliti svoje i tražiti da bude onako kako je vjekovima bilo, da svaki narod ima pravo na svoju zemlju te da u istoj mu ne prijete agresivni došljaci koji se ne mogu nikako asimilirati jer su prevelike rasne razlike, okarakteriziralo se je kao zlo rasizma kojeg treba iskorijeniti.
I uspjeli su u tome.
Vidimo iz tog filma da su stjegonoše punka bili iz viših slojeva ili su imali veze s njima, da se je radilo i o pedofiliji, sotonizmu i okultizmu.
Joe Strummer, je primjerice otvoreno podržavao komunizam, anarhiju, klasnu borbu i tobož simpatizirao siromašne i ugnjetavane, a na fotografijama prekrivao je jedno oko kako bi pokazao simbolično da pripada ili ima veze s židomasonstvom.
Poruka starim i bivšim punkerima, sad kad vidite da postajete manjina i to bespravna u vašim gradovima jer ste bili zavedeni, mislili ste da se borite protiv sustava, a za neku pravdu, ali niste nikad pripadali višim krugovima kao ovi koji su vodili punk, ne osjećate li se izdanima?
Trebalo je i onda imati pameti odnosno zdravog razuma.
Nepravde uvijek ima, ali boriti se ružnoćom, bukom, primitivnim skakanjima na koncertima, nihilizmom, seksualnom perverzijom
i ohološću - mi smo bolji od drugih, mi razumijemo kako sustav funkcionira i mi se za razliku od drugih borimo protiv njega, dovodi samo do veće nepravde, zla i jada.
Protiv zla se ne bori s ružnoćom i perverzijom, nego ljepotom, istinom, pravdom, s vrlinama koje imaju izvor u Bogu.
Nažalost nije Tavistock institut djelovao samo u Velikoj Britaniji.
Ovi koji se utvaraju u našem glavnom gradu da nešto mogu i preuzeli su vlast, pripadaju baš tim postpunk naraštajima kojih je naučila skrivena oligarhija da preziru svoj narod, tradiciju, religiju, a da se raduju nestanku svega toga u očekivanju svjetle budućnosti Stroja, odnosno Antihrista.
Kontrolirana od duboke države odnosno judeomasonstva, pop kultura je imala presudan utjecaj na oblikovanju svijesti ljudi da prihvate Stroj.
Ovaj video je od gornjeg autora analiza poznatog punk-ska benda "The Specials" koji je opet bio projekt vladajuće judeo-masonske britanske elite kako odvojiti ondašnje skin-headse 70-80-tih od nacionalnog pokreta i približiti ih multikulturalizmu, u konačnici Stroju.
Sve što sam ovdje opisivao i što se može pogledati na videima je dokaz kako je sadašnja kalergijanska (što je isto ili gore nego kafkijanska) situacija Europe i svih onih dijelova svijeta u kojima su nekad bijeli ljudi bili domoroci, što uključuje i nas u RH i susjedne nam države, pomno planirani projekt kojeg je vodila 'duboka država', ili drugim riječima oni koji su pobjedili u drugom veleratu, a nisu mogli odmah ispuniti plan nakon 1945., nego su ga radili u fazama (moguće je i da je pad komunizma bio isplaniran s jedne i druge strane berlinskog zida kako bi se taj plan prelio i na istočnu Europu), i prilagođavali ga situacijama na 'terenu' i u tome presudno oružje im je bila pop kultura (nadam se da netko ne živi u iluziji da punk nije bio pop kultura) koju su dizajnirali.
Tome su služili instituti poput Tavistock instituta, a ne bih se iznenadio da i naši hrvatski sociolozi, psiholozi, politolozi (naravno i dnovinari i vladajući političari) imaju udjela u sličnim lokalnim projektima.
To bi trebali imati na umu kad god slušamo radio ili gledamo TV, ili ako nas ovi isti teroriziraju u dućanima s pop glazbom, jer je postalo normalno da ne možete kupiti kruh ili cipele a da nas ne teroriziraju s odvratnom pop glazbom preko glasnih zvučnika.
P.S.S.
Naravno nije Tavistock počeo raditi tek od punka.
Evo razgovora o Beatlesima:
I čitanje o istom iz knjige dr Colemana: "Komitet 300-torice":
Čak i kad bi bila priča o Tavistocku izmišljotina i fantazija, posve sigurno Nečastivi je utjecao na one koji su stvarali modernu pop kulturu.
Po plodovima ćemo ih znati, i to je dovoljno da znamo o njima sve što je potrebno.
Na kraju ću se dohvatiti i domaće pop glazbe.
Ne ću sad o onima koji su slijedili stranu zabavnu pop rock-blues-punk-techno-jazz glazbu jer o tome djelomično gore pišem.
Osim onog što se je zvalo šlagerska, to jest vokalno-orkestralna glazba, po uzoru na sličnu talijansku glazbu 60-tih iz San Rema, naša pop glazba se može definirati kao kratki spoj između uma, srca i spolnih organa.
Mislim da je tako nekako definirao pokojni, i vrlo nadareni Veselko Tenžera.
Jer tema ogromne većine naših pop pjesmuljaka je nesretna ljubav.
Čak se oženjeni ljudi nađu zajedno na veselici i onda izredaju se pjesme žalopojke (ala Mišo Kovač pjesme) u kojima očito, ali protuzdravorazumski, uživaju.
I imaju dobre i dugotrajne brakove, imaju i unuke, i onda započnu zavijati o nesretnim ljubavima.
Nigdje logike, osim ako se ne pretvaraju da imaju uspješne i sretne brakove.
Ali i da ih nemaju, pa tko od odraslih, psihičko-duhovno zdravih osoba može živjeti u prošlosti nesretnih mladenačkih ljubavi?
I to je dokaz koliko su naši 'matori' ljudi neodrasli i nespremni za smrt.
U tim godinama ljudi bi se trebali pripremati za smrt i život vječni, odnosno trebali bi staviti Boga na prvo mjesto, a oni na tom mjestu imaju neku osobu koju možda nisu vidjeli desetljećima, možda ta osoba nije više ni živa, ali oni misle i vjeruju da bi im život bio bolji da su s tom osobom nastavili živjeti.
Dakle nije nimalo bezazlena tipična domaća pop glazbena scena, ona potiče kao i ova druga techno-punk najniže strasti, samo s malo uglađenijim tonovima.
Techno-punk vodi u lažne ekstaze i tribalizam, a domaći pop u 'veselu' depresiju (kad se često i boce razbijaju) kad se to manifestira izvanjski, ili u uninije, kao što se to kaže na crkvenoslavenskom, kad se manifestira introvertno.
Strasti i jedno i drugo, zato moderna pop glazba ima očinstvo od oca laži i čovjekoubojice od početka.
Završiti ću ovaj možda predugački tekst s notornim i poznatim začinjavcem punka u SAD i općenito, Iggy Pop-om.
"Želim biti tvoj pas" je jedna od njegovih 'uspješnica' i od uloge koje ne odustaje niti ove godine.
Retoričko pitanje glasi - čija džukela?
Eto tako završavaju oni koji sklapaju ugovore s Nečastivim.
Po komentarima videa primjećujem da mu se sljedbenici još više dive jer u takvom žalosnom stanju pred smrt odlazi na pozornicu 'zabavljati' publiku.
Posve je jasno da on zna u kakvom je stanju i da baš radi toga čini to što čini.
Punk je oduvijek bio pljuvanje na lijepo i dobro, i ovime on sotonistički pljuje na ljudsko tijelo.
Isto rade oni koji se tetoviraju, probadaju i sakate.
