Beskonačnost

Kažu da je samo glupost beskonačna.
To je samo igra riječima, hiperbola kako bi se izjavilo da neki ljudi čine velike gluposti.
Međutim beskonačnost ne postoji u vidljivom svijetu.
Netko će reć - pa u matematici se barata s pojmom beskonačnosti.
Da, ali matematika ne mora imati veze sa stvarnim vidljivim svijetom, štoviše moderna fizika ga često nema.
Matematički pojmovi stvarno ne postoje, oni su samo apstrakcija kojom se pokušava objasniti vidljivi svijet.
I kao što vidljivi svijet svjedoči o svom nevidljivom Stvoritelju, tako je i matematika opisujući taj svijet došla do pojma koji tom svijetu ne pripada, ali čiji je utjecaj svuda prisutan, radi se o beskonačnom broju. Viša matematika se ne može zamisliti bez tog broja, a taj broj ne pripada ovom svijetu.
Sve stvoreno se dade prebrojati, makar to bile kvantne čestice.
Tko bi to uspio prebrojati dobio bi ogroman broj, ali konačan.
Svi prirodni brojevi se daju pribrajati, oduzimati, množiti, dijeliti, ali te operacije ne važe s beskonačnim brojem.
Taj broj uvijek nam izmiče, ne možemo ga analizirati niti pojmiti, možemo samo znati da postoji.
Nekad su ateisti vjerovali kako je svijet-svemir beskonačan i prostorno i vremenski.
Zašto su oni koji ne vjeruju u Boga željeli vjerovati kako beskonačnost postoji u vidljivom svijetu?
Zašto su željeli vjerovati kako svijet nema početka ni kraja, kako je svijet prostorno beskonačan?
Zato što i oni podsvjesno znaju kako je samo Bog beskonačan, i vjerovati kako postoji beskonačan broj atoma ili nekih subatomskih čestica ili da vrijeme nema početka ni kraja znači vjerovati da Boga nema.
Jer Bog je beskonačan i ako postoji još nešto što je beskonačno, onda znači da nema Boga, jer dva Boga ne mogu postojati.
Mi, kao stvorena bića koja imaju um, ne možemo nikad spoznati beskonačnost, jer smo sami konačni. Ali naslućujemo ili sve nam govori kako beskonačnost mora postojati.
Samo Bog poznaje beskonačnost, jer On poznaje samog Sebe.
Niti najuzvišeniji anđeli ne mogu spoznati potpuno Boga, ne samo trenutno, nego cijela vječnost im nije dovoljna. 
Vjerujemo kako anđeli i sveci u vječnosti sve više i više upoznaju Boga ili ulaze u Božje dubine, postaju u tome sve blaženiji, ali nikad ne mogu doći do kraja, jer On je beskonačan.
Moderni katolici bi to trebali imati pred očima kad god raspravljaju o Bogu, kad Mu se mole ili kad su na sv.Misi.
Kad bi stvarno malo vremena odvojili za razmatranje Božje beskonačnosti, ne bi se više nikad pričešćivali stojeći ili odlazili na Misu kao na neki skup pajdaša.
Sv.Pismo zato često kaže kako pred Bogom drhte ne samo demoni, nego i serafi i kerubi i svi ostali anđeli. Konačni stvor ne može ništa drugo učiniti pred Beskonačnosti nego se pokloniti i čuditi se Biću koje je beskonačno u svemu.
Želio bih se sad vratiti na razmatranje Zemlje i Neba, s čime sam započeo blog.
Koji god model uzeli, konkavna, ravna ili konveksna Zemlja, uvijek se suočavamo s pitanjem, što se nalazi izvan granica?
Loptari (oni koji vjeruju u konveksnu Zemlju) vjeruju kako je svemir ogroman i čak da nema kraja, ali to je isto kao kad u matematici zamislimo veliki broj i onda kažemo kako važi ubuduće  dogovor da se taj broj smatra beskonačnim. Takav dogovor se temelji na laži.
Loptari nadalje vjeruju kako je svemir odnosno prostor zakrivljen, kako se sva nebeska tijela nalaze na površini balona koji se stalno napuhava, i nitko od te površine balona ne može pobjeći ni unutar balona odkud je započela velika eksplozija ničeg koje je stvorilo nešto, niti izvan balona. To izvan i iznutra ne postoji po njima.
Međutim zdrav razum nam kaže da ne postoji prostor koji ne postoji. Ako postoji površina balona, onda postoji i unutrašnjost balona i prostor izvan balona.
Sličan problem se postavlja u modelu ravne i konkavne Zemlje.
Što je izvan nebeskog svoda nad ravnom Zemljom, ili što je iza dubina ravne Zemlje?
Što je iza dubina konkavne Zemlje, ili što se nalazi ispod dna Pakla?
Odgovor je u naslovu.
Beskonačnost odnosno Bog.
Bog je sva stvorenja stavio u granice iza kojih ne mogu proći.
Mi smo u 'kavezu' od kojeg ne možemo nikako pobjeći, zato što smo konačni, a ne beskonačni.
Dakle nije to zbog nekakve kazne, nego je to naravno našoj konačnoj naravi. I svejedno je dal postojao veeeeliki univerzum u kojeg vjeruju Loptari, ili postoji nebeski svod i svod u dubini Zemlje.
Mi smo u kavezu. Ateisti su sami sebi zavarali kad su izmislili bajku o velikom univerzumu, jer ma kako veliki bio kavez, on je na kraju ipak kavez.
Beskonačnost natkriljuje svaku konačnost.
Čim prije shvatimo kako ne možemo utjecati na beskonačnost, ali da beskonačnost ima dominaciju nad nama, tim prije ćemo postići smisao svog života.
A taj je, kao što napisah, uroniti u beskonačnost i tako izaći iz 'kaveza' po milosti Božjoj, postati dijete Beskonačnosti.
Amen.