Presveto Srce Isusovo

Ljudska duša se nalazi u srcu. To nije samo poetska uzrečica, nego je stvarnost. 
Kako sam već pisao , samo Bog je beskonačan, što znači da su čista duhovna bića - anđeli ograničeni, i po moći, umu, ali i prostorno. Tako je isto ograničena ljudska duša koja prebiva u živom čovjeku u njegovom srcu. 
Kad nam duša napusti srce, onda će naše tijelo biti mrtvo. Ali mi ostajemo živima, jer 'mi' - to je naša duša koja ne umire.
Naš Gospodin Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, ima i ljudsku dušu i ljudsko tijelo.
Nakon osmine Tijelova, danas slavimo Njegovo Presveto Srce.
Iako se u sv.Euharistiji nalazi potpuno božanstvo i čovještvo Isusovo, ovaj blagdan daje naglasak na Isusovo čovještvo, na Njegovu ljudsku dušu koja prebiva u Presvetom Srcu.
Ako pratite od početka moj blog, onda znate kako vjerujem da je prvi stvor, prije nego što je stvoreno Nebo i Zemlja, prije nego što su stvoreni anđeli, bila Mudrost odnosno Isusova ljudska duša koja je momentalno ušla u, kako se kaže, hipostatsku uniju s Riječi, odnosno s drugom Božanskom osobom tako da je stvorena ljudska Isusova duša i nestvoreno božanstvo jedna Osoba.
I trebalo je proći 4 tisuće godina od tog početnog stvaranja, da se ljudska Isusova duša nastani u srcu djeteta kojeg će roditi djevica Marija.
Kakva je ljudska duša Isusova, odnosno Njegovo Srce?
Ako moramo odgovoriti samo s jednom riječi - savršena, ne možemo zamisliti savršeniju ljudsku dušu od Isusove jer je ista sjedinjena s Bogom od samog stvaranja. To znači da je potpuno i savršeno podložna Božjoj volji, Isusova čovječja volja predaje se potpuno Isusovoj božanskoj volji.
Isusova duša nije napredovala u svetosti i savršenosti, ona je od svog stvaranja potpuno sveta i savršena. 
Prava mudrost sastoji se u sjedinjenju s Bogom, odnosno u podvrgavanju svoje volje Božjoj volji. Zato se u sv.Pismu Mudrost naziva ljudskom Isusovom dušom, prvostvorenjem.
Mudrost odnosno sjedinjenje s Bogom se može najbolje ogledati u Isusovoj molitvi u Getsemanskom vrtu.
Dok trpi agoniju i traži od Boga da Ga mimoiđe grozna muka koju mi nikad ne ćemo moći upoznati jer je ta muka nosila sve grijehe svijeta, ipak kaže - ne, neka ne bude Moja volja, nego Tvoja.
Dalje što možemo reći, Srce Isusovo je bezgrješno, nikakvog nagnuća nema prema grijehu, Sotona se je uzalud trudio da nađe u iskušenjima u pustinji neku pukotinu po kojoj će u to Sveto Srce pustiti zloduh grijeha.
Srce Isusovo je prepuno sućuti i ljubavi prema ljudima.
Zato je lako ranjivo, i to bolno, jer je to nevino Srce kojem je svaki grijeh mrzak u mjeri koju ne možemo zamisliti, i istovremeno je sućutno i spremno pomoći, odnosno dati se ljudima koji čine grijehe i tako vrijeđaju Njegovo sveto Srce. 
Nema veće ljubavi u srcu, nego od Isusovog koje je otišlo na križ radi nas koji smo ga vrijeđali grijesima. Netko bi možda otišao na križ radi ljudi koji ga ljube, a Isus je bio na križu radi nas koji smo Ga vrijeđali grijesima. Kako piše sv.Ivan, Srce Isusovo nas je ljubilo i prije nego što smo Mu uzvratili ljubavlju.
To je konačno Srce koje je kopljem probodeno na križu i iz kojeg je potekla krv i voda našeg spasenja. 
Koplje je otvorilo Isusov bok kako kaže Evanđelje, i iz tog otvora nastala je Crkva sa svim svojim svetim sakramentima.
Kako se kaže u litanijama - Srce Ocu omiljelo, zaslužilo je da poveže ponovno Nebo i Zemlju, radi tog Srca Bog nas je posinio i oprostio nam naše grijehe koje nismo nikako mogli sami opravdati i sa niti jednom svojom žrtvom, pa i sa svojim vlastitim životom, oprati.
Srce Isusovo više ne pati, jer je Kalvarija prošla, ali mi možemo mistično sudjelovati sa tim Srcem u muci Kalvarije, i kako je Srce patilo zbog svih grijeha, pa i budućih, tako naše patnje iz 'budućnosti' ako se daju svjesno Srcu Isusovu kao naknadu za svoje i tuđe grijehe, mogu olakšati ili dati utjehu Srcu Isusovu.
Živimo u vremenima kad je zlo na vrhuncu, stoga dajmo utjehu i naknadu Srcu Isusovu za naše grijehe i grijehe naših bližnjih te naših suvremenika.
Tako ćemo biti jedno sa Presvetim Srcem.
Amen.