Kako su neki heretici izbačeni iz Svete stolice

Danas je veliki blagdan velikih apostola, sv.Petra i sv.Pavla.
U tekstu ću se osvrnuti na neke nasljednike sv.Petra koji su izbačeni sa najuzvišenije Petrove stolice zato što su postali heretici.

U tom smislu da papa može postati heretikom i izgubiti svoju stolicu, papa sv.Hormisdas je 517. objavio u pismu Sažetak vjerovanja slijedeće (nalazi se i u suvremenom hrvatskom prijevodu Denzingera):

"... obećajem također da se u svetim otajstvima neće spominjati ime­na onih koji su odvojeni od zajedništva s Katoličkom crkvom, to jest onih koji nisu u suglasju s Apostolskom stolicom. Ako bi pak u bilo čemu pokušao odstupiti od svo­je ispovijesti, izjavljujem da bi, prema svom mišljenju, postao suučesnikom s onima koje sam osudio."

Sveti papa dakle svjedoči kako je Crkva izbacivala iz diptiha, o kojima sam u prošlom tekstu pisao, one biskupe i pape koji su postali heretici, kao i da se ista stvar odnosi i na njega, odnosno da on, kao i svaki papa može postati heretikom i tako izgubiti svoju pastirsku službu.
U prošlom tekstu sam također spomenuo papinu zakletvu prilikom krunjenja i koja se ne nalazi u Denzingeru (zanimljivo) pa ću je na engleskom prijevodu navesti u dijelu u kojem se svjedoči kako papa može postati heretikom i tako ipso facto biti ekskomuniciran:

" ... If I should undertake to act in anything of contrary sense, or should permit that it will be executed, Thou willst not be merciful to me on the dreadful day of Divine Justice. Accordingly, without exclusion, we subject to the severest ban of excommunication anyone, be it ourself or be it another, who would dare to
undertake anything new in contradiction to this constituted evangelic tradition and the purity of the Orthodox Faith and the Christian Religion, or would seek to change anything by his opposing efforts, or would concur with those who undertake such blasphemous venture."

Zatim citat također vezan uz prethodni tekst kako je u 16.stoljeću, bez sumnje uz znanje vrlo problematičnih, ako ne i heretičnih papa, ime Honorija izbačeno iz Rimskog brevijara zato što bi neki svećenici ili oni koji čitaju i mole iz Rimskog časoslova politički nekorektno zaključili kako pape mogu i kako su neki pape bili heretici.

"In the office of the Roman Breviary for June 28, the feast of S. Leo II, the name of Pope Honorius was included for some centuries in the lessons of the second nocturn amongst those Monothelite heretics who were condemned by the sixth General Council. The lesson has been falsified, ever since the sixteenth century, by omitting Honorius’s name; but the older editions, when not actually mutilated with a knife, exhibit it still.
- Church Quarterly Review, published by Spottiswoode & Co. London, 1879.

Ne samo da je 'cenzurirano' izdanje novog časoslova, nego se je u starim časoslovima pokušalo izbrisati ime Honorija. Kako honorično!
I to baš na jučerašnji dan, uoči blagdana sv.Petra i Pavla, a na blagdan pape sv.Lava II koji je anatemizirao antipapu Honorija.
Vi koji čitate i molite iz časoslova, pogledajte dal se u istom jučer spominjao i anatemizirao Honorije uz ostale heretike.

Pridika pape Inocenta III iz 1198.:

"The Roman Pontiff has no superior but God. Who, therefore, (should a pope ‘lose his savor’) could cast him out or trample him under foot—since of the pope it is said ‘gather thy flock into thy fold’? Truly, he should not flatter himself about his power, nor should he rashly glory in his honor and high estate, because the less he is judged by man, the more he is judged by God. Still the less can the Roman Pontiff glory, because he can be judged by men or rather, can be shown to be already judged, if, for example, he should wither away into heresy; because he who does not believe is already judged.In such a case it should be said of him: ‘If salt should lose its savor, it is good for nothing but to be cast out and trampled under foot by men.’"

Odlično rečeno citiranjem našeg Gospodina, onaj tko ne vjeruje, već je osuđen.
Onaj papa koji ne vjeruje, koji je heretik, već je osuđen i ako netko takvog heretika drži papom, onda osuđuje Isusa Krista koji kaže da je taj papa već osuđen. Ovo sam naveo radi onih (a to je ogromna većina novorednih katolika) koji drže kako papa ne može postati heretikom. Pape ih demantiraju svojim izjavama, a da se je to stvarno događalo za vrijeme života nekih papa iznijet ćemo kronologiju.

Papa sv. Marcelin (296-304)

Kako je to primjer pape koji je izgubio sv.Stolicu zbog hereze ako je proglašen svetim?
Ovaj papa je najprije izgubio papinsku službu zbog hereze, a onda je ponovno izabran nakon pokajanja za papu i uskoro svojom krvlju posvjedočio vjeru i kajanje što je bio heretikom.
On je bio papom za vrijeme progona kršćana pod carem Dioklecijanom. Bio je uhićen i doveden pred sud i mogao je birati; mučenička smrt koju su izabrali tisuće kršćana ili izdaja Krista tako da baci u vatru par zrnca tamjana na oltaru poganskih bogova. Učinio je ovo drugo. Ubrzo je postao svjestan groznog čina izdaje (to je također hereza, jer je tim činom izjednačio Isusa Krista s poganskim bogovima, kao što je Woytila s poljubcem kurana izjednačio Gospodina s demonom koji se Muhamedu predstavio kao Alah, samo je bitna razlika što je papi Marcelinu u suprotnom prijetilo mučeništvo, a Woytila je 'samo' htio s tim činom stvarati jednu svjetsku religiju i nije mu za vratom visio mač ako ne poljubi kuran).
Odjenuo se je u pokorničku odjeću i pokazao kršćanima da nije dostojan niti da više jest papom, Kristovim vikarom.
Međutim, okupljeni kršćani, vidjevši njegovo iskreno kajanje (čak je unaprijed prokleo one koji bi ga se usudili pokopati s drugim kršćanima jer je smatrao da je nedostajan) su ga ponovno izabrali za papu.
Dakle heretik ipso facto (čim je bacio javno zrnce tamjana) gubi papinsku ili biskupsku službu, ali ako javno osudi sebe zbog krivovjerja i javno se pokaje, onda on ponovno postaje kršćaninom i kao takav može ponovno biti izabran za papu.
Uskoro se papi Marcelinu pružila prilika i on je mučeničkom smrću posvjedočio svoju vjeru.

Antipapa Liberije (353-366)

U slučaju ovog pape koji je drugi papa koji je izgubio svoju službu zbog krivovjerja, ali koji nije ponovno izabran za papom, dobro je pratiti kronologiju zato što je njega na Stolici zamijenio sveti papa Felix dok je Liberije bio živ.

• 353.g papa Liberije izabran je za papu 
• 355.g. papa Liberije brani pravovjerje pred arijanskim rimskim carem Konstantinijem ( sinom cara Konstantina) koji ga je istjerao u progonstvo 
• 357.g. papa Liberije otpada od vjere, postaje arijanac i ekskomunicira sv. Atanazija 
• 358.g. kršćani su izabrali za papu sv. Felixa II 
• 358.g. antipapa Liberije se, pod zaštitom cara Konstantinija vraća u Rim, car izbacuje papu Felixa i ubija ga kao mučenika, kao i mnoge kršćane. Budući papa Damasus I pobožno pokapa tijelo svetog mučenika i pape Felixa 
• 358-366g. vlada antipapa Liberije, neki kažu i vjeruju kako se je prije smrti pokajao i napustio arijanstvo, ali ga to nije moglo postaviti na svetu Stolicu jer bi morao biti ponovno izabran za papu kao što je to bio sv.Marcelin 
• 366.g. slijedeći papa Damasus I osuđuje Liberija kao heretičkog antipapu i proglašava ništavnim sva njegova djela koja je činio dok je kao antipapa nelegitimno bio u sv.Stolici  
• 14.st. papa Grgur XIII radi reviziju Rimskog martirologija prilikom čega se radi istraga dal je Felix bio papa ili nije, jer ne mogu postojati u isto vrijeme dvojica živih papa. Ili je bio u godinama 357-358 papa Liberije ili je to bio papa Felix, nikako obojica. Ako je bio papa Liberije, onda je Felix antipapa i mora ga se izbrisati s popisa mučenika. Za vrijeme istrage događa se čudo u crkvi sv.Kuzme i sv.Damijana, jer se u njoj pronalazi tijelo Felixa II na čijem grobu je pisano: "Tijelo sv.Felixa pape i mučenika koji je osudio Konstantinijusa" te se ime pape Felixa II nalazu u Rimskom martirologiju dan danas. 

Antipapa Anastazije II (496-498)

U Njegovo vrijeme trajala je Akacijeva istočna shizma o kojoj sam isto pisao u prošlom tekstu.
Naime u to vrijeme postojali su heretici monoteletisti (u Kristu je samo jedna volja) i shizmatici koji su se okupljali oko carigradskog patrijarha Akacija koji nije držao nezabludivim kalcedonski koncil Crkve koji je osudio monoteletiste.
Akacije nije htio osuditi heretike, i samim time je postao heretik, iako nije vjerovao u monoteletizam. Bio je poput većine modernih katolika koji možda ne vjeruju u protestantsko krivovjerje, ali protestante ne drže hereticima, nego kršćanima. Akacije je smjerao napraviti kompromis s monoteletistima tako da se proglasi kako vrijedi samo Nicejsko Vjerovanje, i tako bi se monoteletisti vratili u Crkvu. Kao da Crkva odbaci dogmu o sv.Trojstvu kako bi jehovi svjedoci mogli ući u Crkvu ili sve ono što radi novoredna sekta u dijalozima s protestantima.
Međutim Akacije kao carigradski patrijarh bio je prilično utjecajan, tako da je car uskoro istjerao aleksandrijskog i antiohijskog patrijarha. 
Papa Felix III je osudio Akacija i ekskomunicirao ga. I tako je započela prva istočna Akacijeva shizma kad je Akacije maknuo ime pape Felixa III iz diptiha.
Hereza pape Anastazija II započela je onda kad je primio u zajedništvo one koji su bili u istočnoj shizmi, dok su prethodni pape inzistirali da shizmatici moraju maknuti ime Akacija s diptiha.
Prispodobivo bi to bilo kao da bi papa prihvatio u zajedništvo protestante, a da oni i dalje slave Martina Luthera.

Antipapa Vigilije (537-555)

On je bio antipapa koji nikad nije ni postao papom iz dva razloga.
Prodao je papinsku stolicu, a simonija je grozna hereza i samim time heretik nije mogao biti izabran papom.
Carica Teodora pozvala je Vigilija, tadašnjeg đakona pape Agapetusa, u Carigrad i dala mu je  700.000 sestercija(ogroman novac)  i obećanje da će ga postaviti papom ako poništi kalcedonski koncil i tako opravda carigradskog monofizitskog partijarha Antimija kojeg je papa Agapetus deponirao s patrijarske stolice.
Prije nego što je nelegitimno izabran za papu, bio je još živ papa sv. Silverije koji je naslijedio tada pokojnog papu Agapetusa.
Da toga nije ni bilo, Vigilije bi inače izgubio stolicu 553.g. kad je podržao heretična "Tri poglavlja" Teodora iz Mopsueste koja su bila na tragu arijanizma, zatim heretične tekstove Teodora s Cipra koja su bila nestorijanska, te pisma biskupa Ibasa iz Odese.
Sve te heretične tekstove koji su negirali osobu Isusa Krista osudio je drugi carigradski koncil iz 553.g. na inicijativu cara Justinijana i uz potvrdu pape Pelagija.
Počelo je tako što je car Justinijan odlučio maknuti iz Crkve hereze na način da sazove koncil koji će to pitanje razriješiti i da se pojedinačno anatemiziraju heretička pisma koja sam naveo.

• 547.g. antipapa Vigilije je u razgovoru s carom Justinijanom u Carigradu osudio "Tri poglavlja" Teodora iz Mopsueste
• 548.g antipapa Vigilije izdaje tekst Judicatum u kojem osuđuje "Tri poglavlja"
• 550.g. antipapa Vigilije anatemizira rimske klerike koji se protive njegovom Judicatum
• 550.g. antipapa Vigilije i car Justinijan sazivaju koncil i ponovno osuđuju "Tri poglavlja"
• 551.g. car Justinijan izdaje carski edikt o pravoj vjeri koji razriješava prividnu kontradikciju između efeškog i kalcedonskog koncila Crkve i ponovno osuđuje "Tri poglavlja"
• 551.g. antipapa izdaje Damnatio u kojem ekskomunicira sve one koji su se složili s carskim ediktom, ne radi toga što je on heretičan, nego zato što car Justinijan nije čekao da koncil razriješi konflikt
• 552.g. antipapa Vigilije povlači ekskomunikaciju onih koji su obećali da će pričekati koncil da se konflikt razriješi
• 553.g. antipapa Vigilije daje i povlači pristanak za koncil u Carigradu, umjesto njega car Justinijan otvara drugi carigradski koncil Crkve
• 553.g. car Justinijan je nekoliko puta pozivao Vigilija da nazoči koncilu, ali je ovaj svaki put odbio
• 533g. Vigilije izdaje Constitutum u kojem se suprostavlja koncilu i brani "Tri poglavlja" i tako postaje heretikom
• 533.g. koncil usvaja deklaraciju da se svaki klerik koji podržava krivovjerje i navedena "Tri poglavlja" lišava svoje službe
• 533.g. kad je car Justinijan informiran o Vigilijevom Constitutum i obrani heretičkih tekstova, promptno miče ime Vigilija iz diptiha, izbacuje ga iz sv.Stolice i šalje u progonstvo, te saziva izbor novog pape Pelagija
• 555g. Vigilije umire u progonstvu sedam mjeseci nakon svršetka koncila, ali je priznao prije svoje smrti  krivnju krivovjerja i pokazao pokajanje 

Slučaj (anti)pape Vigilija dokazuje kako se papa može i treba suditi, osuditi i kazniti ako javno manifestira krivovjerje. Kako sam već pisao, ne sudi se papinskoj stolici, nego heretiku koji je otpao sa stolice. 
Tko može suditi heretika koji je otpao s papinske stolice?
Svaki katolik. I treba ga osuditi jer je inače u zajedništvu s heretikom.
Ali što se tiče javnog suđenja, očito to mogu samo oni koji imaju vlast i autoritet među kršćanima da bi sudili.
U ovom slučaju vidimo kako je to bio pobožni i pravovjerni rimski car Justinijan.
Ja sam odavno osudio Bergoglia, ali nemam moć i vlast maknuti ga iz Vatikana.

Antipapa Honorije (625-638)

On je imao krivojerje kako Isus Krist ima samo jednu volju, bio je dakle monoteletist.
O njemu sam u prethodnom tekstu pisao.
Poslije smrti treći carigradski koncil 681.g. osudio ga je kao heretika zato što se je pronašlo njegovo pismo u kojem se slaže s carigradskim patrijarhom Sergijem koji je smjerao izmiriti pravovjerje i monoteletizam.
Budući pape sve do 11.st. su ga u papinskoj zakletvi anatemizirali. 
Renesansni pape pokušali su falsificirati povjesne dokumente i Rimski brevijar kako bi se sakrila istina o Honoriju, odnosno kako bi se učvrstila zabluda među pukom kako njih nitko ne smije suditi i osuditi (makar postavili poganske simbole u crkve i živili nemoralnije od poganskih careva ili, što se danas događa, izjavljivali sablažnjive izjave od kojih se čak ograđuju protestanti heretici i ateisti koji još imaju naravnog morala).

Ove podatke sam izvukao iz knjige R.J.M.Ibranya "Non-Catholics Cannot Hold Offices in the Catholic Church", i kako on drži da su svi pape od 1130.g. nadalje antipape, onda druge podatke o suvremenijim antipapama ne navodim. 
To je vrlo intrigantan stav. Teško je zamisliti da je bio neki papa koji nije nikad vidio kakvi se sve poganski likovi i demoni, zajedno s golotinjom, ne nalaze u crkvi sv.Petra u Vatikanu.
Danas je, kako napisah u uvodu, Petrova.
Ubiru se prve voćke koje rode za Petrovu.
Kakve plodove je donijela zabluda kako se papu ne smije nikako suditi makar cijeli svijet vidi da ovaj manifestira zablude koje se ne samo protive nezabludivom nauku Crkve, nego i naravnom moralu?
Živimo dakle u vremenima u kojima su rodile voćke zla koje su se zalijevale stoljećima ranije.
Tako 'pobožni' novoredni katolici za ovaj blagdan ulaze u crkvu sv.Petra u Vatikanu koju bi sv.Petar rukama rušio kad bi bio na Zemlji vidjevši koliko poganstva ima unutar crkve i izvana.

P.S.
Evo čitam što piše i kaže T.Shoebat o najnovijem 'biseru' Bergoglia kako se kršćani trebaju ispričati sodomitima. Poveznica.
Zanimljivo je pratiti reakcije čitatelja, tako da jedan piše:
"This is why I'm Orthodox. If a Patriarch gets out of line, he may end up swinging on a tree. The laity have just as much power, but the higher ups sometimes get drunk with power"

I taj izbjegava reći istinu - radi se o krivovjerju i Bergoglio zbog toga ne pripada Crkvi i nije papa.
Zbog te stoljetne zablude, heretici i shizmatici smatraju da kod katolika papa može trabunjati što god hoće, a da će ga i dalje katolici slijediti. Nemamo im što zamjeriti kad i oni 'tradicionalni' katolici koji idu na SSPX mise tako vjeruju.
Stoga je presudno da oni koji žele stvarno biti katolicima prouče što je nauk Crkve i u kojem će naći da papa može postati heretikom, ali da onda kao i svaki heretik otpada od Crkve, odnosno otpada od sv.Stolice. Katastrofalno stanje broja pravih katolika je posljedica, kako napisah, te stoljetne zablude oko klera koji postane hereticima. Međutim, to nam je prorečeno.
Velika bi već stvar bila kad bi se naučilo što znači diptih i zašto je on presudan.

Fotografija s Novus Ordo Watch uz tekst Bergoglija:
- Tako mi je žao Eltone!