Uskrsna osmina protiv osmine lažnog Božjeg milosrđa

Protekli tjedan zove se Uskrsnim tjednom ili Uskrsnom osminom koja traje od Uskrsa do današnje nedjelje, Bijele nedjelje.
Povijest Crkve nam svjedoči kako su kršćanski carevi i kraljevi zabranjivali rad tijekom ovih dana kad se kršćani usredotočuju slaviti Isusovu pobjedu nad smrću to jest poniru u otajstvo Uskrsa.
Neradni dani Uskrsne osmine značili su da su kršćani svaki dan bili u crkvi i prisustvovali Misi.
Ono što su mogli vidjeti kao neubičajenost je bijela boja haljina novokrštenika koji su, bilo veliki ili mali, bilo muškarci ili žene, pobožno sudjelovali na Misama. 
Imali su i bijeli povez preko čela radi toga što im je biskup dao na čelo krizmu, sveto ulje sakramenta primanja Duha Svetoga na Veliku subotu. 
Dakle krštenici su se najprije krstili u baptisteriju-krstionici - tri puta potpunim uranjanjem u blagoslovljenu vodu, nakon čega su dobili sakrament sv.Krizme. 
Krizmu su dobila i mala djeca i odrasli, tek početkom 20.st. se je ta tradicija prekinula kod nas rimokatolika, kod istočnih katolika (uključujući i shizmatike) to se i dalje primjenjuje.
I nema razloga zašto malo dijete ne bi dobilo sakrament sv.Krizme, jer ako su opereni od istočnog grijeha u vodi krštenja a bez da znaju što je to krštenje, zašto ne bi isto dobili darove Duha Svetoga bez da znaju što to znači kad na njih položi ruke nasljednik apostola i kad im krizmu stavi na čelo. 
Na današnju nedjelju, novokrštenici skidaju svoje bijele haljine i dolaze na Misu u svojoj uobičajenoj odjeći.
Stoga se ova nedjelja zove i Bijelom nedjeljom od davnina, te izbaciti Bijelu nedjelju iz liturgijske godine znači poremetiti naravni slijed liturgije, u konačnici znači obezvrijediti Uskrs, Crkvu i vjeru.
Ova nedjelja ima veliku važnost i svečanost tako da liturgičar opat Gueranger u "Liturgijskoj godini" piše kako niti jedan drugi blagdan, kakogod velik bio, ne može biti održan na današnju nedjelju.
Novoredna sekta je pak uvela od Uskrsa do Bijele nedjelje osminu posvećenu lažnoj nauci o Božjem milosrđu kojeg je započela lažna proročica iz Poljske Faustina Kowalska,  i koju je najviše raširio notorni kuranoljubac, antipapa Ivan Pavao II.
Naravno oni će reći kako slave danas i Bijelu nedjelju i Nedjelju Božjeg milosrđa, međutim upravo je to bilo zabranjeno, staviti još neki blagdan ili još neko slavlje na ovaj dan ili staviti neku drugu osminu uz Uskrsnu osminu.
Svakome je jasno da se ne može za Uskrs slaviti recimo blagdan sv.Marka koji je 25 travnja, ako Uskrs pada 25. travnja. 
U tom slučaju se blagdan sv.Marka odgađa za kasnije.
To ne važi samo za Uskrs, to važi za sve veće blagdane, pa tako i današnju Bijelu nedjelju.
Ne može se isti dan slaviti neki važni događaj iz života Bogočovjeka i nešto drugo.
Ne može se osmina Uskrsa pomiješati s bilo kojom osminom, jer je Bog i Božje uvijek ispred ljudi i ljudskog.
Tko je dakle mogao unerediti naravni liturgijski slijed i obezvrijediti Uskrsnu osminu nego otac laži i čovjekoubojica od početka, onaj tko je pobijeđen na križu Velikog petka kad je posegnuo za Onim za kojim nije smio posegnuti, onaj tko je svladan u taj dan i stavljen u okove da bi bio oslobođen pred kraj vremena kako bi Isusov trijumf drugog dolaska bio potpun?
Kad bi dakle poljska časna sestra Faustina naučavala i proricala istinu Božjeg milosrđa, osmina i blagdan Božjeg milosrđa nikako ne smije pasti istovremeno s Uskrsnom osminom i Bijelom nedjeljom. 
"Isus" koji je Faustini šaptao u uho da zamijeni Uskrsnu osminu s jednom novotarijom je Sotona, glavom i bradom, rogovima i repom.
Veliki naučitelj Crkve, sv.Augustin, nazvan je i naučiteljem Božjeg milosrđa.
Zato što je u velikoj borbi pobijedio pelagijsko krivovjerje po kojem se čovjek može spasiti i postati svetim bez Božjeg milosrđa, samo uz svoj trud i upornost.
Božja Objava je potpuno drugačija, čovjek je nakon naslijeđivanja Adamovog grijeha (pogledajte moje tekstove na blogu o traducianizmu) rob Sotonin i to dragovoljni, tako da svoju slobodnu volju ne može usmjeriti sam po sebi na dobro, na Boga, osim ako se Bog ne udostoji prekinuti isto ropstvo te mu dati milosrđe po kojem zamrzi zlo i 'zaljubi' se u dobro, u Boga, te uz isto konstantno primanje milosrđa ostane u Božjoj milosti i svetosti do smrti.
Bog i dalje ostaje apsolutno dobar ako nekom, tko je zao, ne prekine lance Sotonskog ropstva, to nam je na više mjesta stavljeno u sv.Pismu - Bog se smiluje onome kome hoće, i ako se nekom ne smiluje, nikakve nepravde nema u tome, uostalom milosrđe upravo to znači - smilovati se nekom tko nije zaslužio milosrđe.
To možemo usporediti s kraljem koji daje pomilovanjem nekom na smrt osuđenom zločincu. 
Kralj nije nepravedan ako se ne smiluje svim zločincima, jer oni su s pravom osuđeni na smrt i nisu zaslužili pomilovanje. 
Isus nas istu istinu o Bogu koji je suveren u svakom pogledu, pa i po pitanju davanja milosrđa, upućuje prispodobom o najamnicima koji dobijaju svi istu plaću bez obzira radili cijeli dan, ili samo sat. Bog nije nikom oduzeo miulosrđe da bi ga nekom drugom dao, ta to je Njegovo milosrđe.
Uz ovaj Božji nauk-istinu ide pod ruku istina o Božjem predodređenju svetaca.
Bog ne može biti nesretan (u neblaženom stanju), jer Bog je nepromjenjiv, te ako bi bio nesretan, onda bi to zauvijek ostao.
Objava na toliko mjesta svjedoči o Božjim izabranicima, tako da je nemoguće vjerovati u Objavu i istovremeno negirati Božje predodređenje i izabranje svetaca.
Ali ovdje se mogu slobodno dodati i anđeli, dobri i zli.
Kad bi Bog ljubio Lucifera, onda bi ga ljubio u vječnosti, i prije i poslije nego što ga je stvorio, i prije i poslije Luciferove pobune.
To je kontradikcija, jer onda je, kako napisah, Bog vječno i konstantno nesretan jer ljubi Lucifera koji je u Paklu, kojeg je osudio na Pakao i koji je pod vječnom mukom radi Božje kazne.
Potpuno ista stvar važi i za ljude. 
Ako Bog ljubi Judu Iškariotskog, onda je Bog najjadnije biće od kojeg se jadnije biće ne može zamisliti.
Razna pak, demonski nadahnuta, lažna ukazanja i lažni mističari, kao i moderni teolozi, naučavaju i krivo tumače bez konteksta Pavlovljevu rečenicu napisanu u poslanici Timoteju: "Bog želi da se svi ljudi spase", tako da tumače da se to odnosi na cjelokupno čovječanstvo, a ne u smislu poruke sv.Pavla kršćanima u istoj poslanici, koji nisu molili za svoje progonitelje i vlastodršce, neka mole i za te, jer i među takvima ima Božjih izabranika koji će se prije smrti obratiti i spasiti.
Bog može sve, samo ne može biti kontradiktoran. 
Bog ne može postati vječno nesretan zato što želi spasenje svih ljudi svijeta, od Adama do posljednjeg čovjeka, a to se ne će dogoditi.
Bog može spasiti i dati milosrđe svom čovječanstvu, kao što je i mogao, ali nije, stvoriti samo anđele koji nikad ne će postati demonima, i mogao je, ali nije, stvoriti nekog drugog Adama koji nikad ne će, kao ni njegovi potomci, učiniti grijeha.
Bog to nije učinio zato što se onda ne bi u stvorenom svijetu očitovala Njegova ljubav, ljubav do smrti na križu (da nema grijeha Bog se ne bi utjelovio i umro na križu), Njegovo milosrđe (kad su svi oduvijek sveti, onda se nema kome dati niti spasenje niti milosrđe) i Njegova pravednost u kažnjavanju zla i nagrađivanju dobra.
Mogli bismo reći - zato što postoji apsolutno milosrdni i pravedni Bog, zato Bog mora stvoriti Pakao.
Kakav je pak Bog kojeg nam daje Faustina Kowalska i novoredna sekta?
Bog koji neopisivo pati zato što se svi ljudi ne spašavaju, Bog koji se svakom čovjeku pojavljuje nakon smrti s molećivim pogledom i govorom - zar me stvarno ne želiš ljubiti i spasiti se?
I onda ako čovjek odbije, tada ide u Pakao. 
Ovo je stvarno dio lažne objave te ohole časne sestre kojoj je jednom prilikom, laskajući Sotona koji joj se prikazivao kao Isus Krist, rekao kako je taj dan poštedio svijet od uništenja samo zato što ga je za to zamolila Faustina.
Takve su redovito poruke lažnih ukazanja BDM u kojima Bog Otac pati i bijesan je zbog grijeha u svijetu, a Isus i Marija se zajedno bore kako bi smanjili Očev bijes i tako odgodili kraj svijeta.
Bog se je utjelovio kako bi mogao podnijeti Žrtvu koje nema bez boli, ali Bog ne može trpjeti, ne u smislu da ima mali prag boli, nego na Boga i Njegovo vječno blaženstvo u sv.Trojstvu ne mogu utjecati Njegova stvorenja. 
Nemoguće je Bogu izazvati bol i tugu ili bilo što što bi prekinulo ili smanjilo Njegove Božanske atribute.
Bog je sve predodredio i za Boga ne postoje planovi, a kamoli nekoliko verzija planova.
Nitko ne može promijeniti ono što je Bog predodredio, jer Bog je to predodredio i to je najbolje.
I sve naše molitve i dobra djela su predodređeni, Bog je oduvijek znao i predodredio da će se Niniva pokajati i obratiti, a Sodoma i Gomora ne će, kao i da će Abraham moliti bezuspješno za spasenje Sodome, a Jona isto pokušati neuspješno ne upozoriti Ninivljane na nužnost pokore.
Nekome je takav Bog grozni tiranin koji sve drži pod svojom kontrolom pa Ga zamrze jer žele biti mali bogovi kojima smeta apsolutni Bog, onima koji Ga ljube i koji u Njega vjeruju, Božje predoređenje i providnost daje sigurnost kako je Bog - Bog, kako će sve Bog okrenuti na dobro, prvenstveno radi Sebe, a onda radi onih koje zna intimno i prije nego što su stvoreni, koje je predodredio za spasenje, iako to nisu zaslužili, koje je otkupio na križu od vlasti Sotone, čije grijehe je opravdao Svojom sv.Krvlju i koje će vječno proslaviti kako nam piše sv.Pavao.
Božja poruka preko biblijskih pisaca i proroka je - 'ako danas glas Mu čujete, ne budite srca tvrda', što znači obratite se danas, jer sutra će možda biti kasno.
Faust(inovska) poruka lažnog Božjeg milosrđa je - Bog jako pati zato što Ga mrzite i radite protivno Njegovim zapovijedima, Bog bi sve dao da vas spasi, tako da će i nakon vaše smrti moliti vas da se obratite i da Mu tako prekinete bol, i ako Ga i tada odbijete, onda će Bog plakati vječno za vama.
Sotonska objava bez sumnje koja se ruga Bogu i daje lažnu nadu ljudima kako im je dovoljno nakon smrti reći Bogu da se kaju te da žele ići u Raj kod Njega.
Uz to Sotona prikazuje Božju ljubav i milosrđe kao patologiju, Isusa kao nekog tko očajnički traži da Ga ljudi ljube, koji se čak i nakon slavnog uskrsnuća i smrti na križu koju kršćanski oci opisuju kao spavanje Judeskog Lava, a uskrsnuće Njegovo (Lavlje) buđenje, ponaša kao emocionalno nezreo mladić koji se ponižava na koljenima pred djevojkom koja ga ne želi i ne šljivi. 
Danas sam pak saznao na "dnevno.hr" kako je Sotona u liku Isusa obećao Faustini kako će poslati znak križa, znak Sina Čovječjeg na Nebo, kojeg će svi ljudi vidjeti i to će im biti znak da se pokaju i obrate.
Pročitajmo što kaže sv.Pismo o tom događaju:

Tada će se pokazati znak Sina čovječjega na nebu, i svi će narodi na zemlji proplakati. Ugledat će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moć i slavom. (Mt 24:30)

Sotona preko Faustine poručuje - kad vidite križ na Nebu, a prije toga će biti potpuni mrak, svjetlo će dopirati iz križa i to će ljudima biti znak da se obrate, jer uskoro dolazi Sudnji dan.
Poruka je tobož u skladu s Objavom, jer eto - svi narodi će se na Zemlji obratiti i proplakati.
Međutim Objava nam kaže da kad se pojavi križ na Nebu, istovremeno će se Isus Krist, Lav Judejski, koji dolazi suditi žive i mrtve, pojaviti na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.
Da se ne radi o nikakvom znaku zbog kojeg će se svi narodi na Zemlji obratiti i proplakati, govori druga Isusova rečenica iz Objave:

Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18:8)

Đavolski i lažni Faustinin nauk o Božjem milosrđu želi istu laž ponoviti na općoj razini Sudnjeg dana.
Kao što lažni Isus poslije smrti moli ljude da povjeruju u njega, tako i lažni Isus, konačni sudac, daje molećivo znak križa na Nebu kako bi svi narodi povjerovali u njega i tobož proplakali prije nego što se pojavi kao sudac.
Ali ljudi zdrave pameti mogu lako otkriti nelogičnost u ovoj Sotoninoj laži, jer po Objavi vjera u Isusa Krista spašava, međutim onaj koji vidi Isusa nakon smrti ne može reći kako vjeruje u Njega.
Tko vidi (ako ne vidi halucinaciju ili iluziju) taj više ne može reći da vjeruje. 
Vjerovati u uskrslog Isusa Krista se može samo dok Ga se ne vidi.
U vječnosti nema niti vjere niti nade, nego samo ljubav među onima koji dijele Božje sveblaženstvo i mržnja među onima koji Ga ne dijele.
Vjerovati u Njega znači vjerovati u Njegovu Žrtvu i uskrsnuće bez da se kao nevjerni Toma* stavi prste u Njegove svete rane (usput, novoredna sekta to jest njihovi teolozi nevjeru sv.Tome zbog koje ga je Isus pokudio, prikazuju kao nešto dobro, jer u Tominoj nevjeri vide lažnu nadu za ateiste i najvjerojatnije za sebe osobno, budući je teško povjerovati kako klerici novoredne sekte vjeruju u neke dogme Crkve, vjerojatno su najbliži ateistima).
Isto tako, vidjeti čudesan znak križa na Nebu (koji je dokaz kako Zemlja nije lopta) ne može uzrokovati vjeru u Isusa Krista, jer vjera ne traži znakove niti se dobiva putem znakova.
Ta Isus kaže - a naraštaj ovaj preljubnički traži znakove, a ne će im se dati nikakav znak do znak Jone koji je bio tri dana u utrobi 'smrti'.
Poljska lažljivica kaže na to - ne, ne, moj Isus mi je rekao kako će dati na kraju još jedan znak, znak križa na Nebu.
Međutim, u pravom Evanđelju, Isusa pitaju apostoli kad će biti kraj svijeta, a Isus im odgovara koji će biti događaji prije kraja i da kraj započinje s pojavom križa na Nebu i istovremenim dolaskom Isusa kao Suca, jer odmah nakon tog retka slijedi drugi koji kaže kako Isus zapovijeda anđelima da skupe sve ljude svijeta pred Njegovo sudište.
Isus dakle opisuje događaje posljednjih vremena svojim apostolima, odnosno svima nama koji u Njega vjerujemo, a ne da daje znakove onima koji u Njega ne vjeruju.
Poruka je Isusova - kad sve to vidite, izdržite do kraja jer kraj je blizu, dok Faustina poručuje onima koji u Isusa ne vjeruju - ne brinite se, jer ako umrete prije velikog znaka križa na nebu, onda će vas Isus osobno zamoliti da povjerujete u Njega, a ako dođe prije znak križa, e onda se pokajte i povjerujte u Njega kad znak vidite.
Plakanje svih naroda Zemlje je Isus nagovijestio u obraćanju Kajfi, velikom svećeniku, rekavši mu kako će vidjeti Sina Čovječjeg kako sjedi s desna Bogu Ocu.
Plakanje svih naroda Zemlje ne će biti u suzama pokajanja, nego u suzama straha i užasa kad ugledaju Onog u beskonačnoj moći i slavi kojem su se rugali ili mislili da nije uskrsnuo ili da nije nikad ni postojao ili za kojeg su mislili da Ga mogu svladati uz pomoć tehnologije, čitaj demona i kojeg bi razapeli još jednom samo da mogu.
Plakanje svih naroda Zemlje će biti u suzama Jude Iškariotskog, a ne u pokajničkim suzama sv.Petra. 
Ta rečeno nam je u Otkrivenju kako će ljudi tada želiti da ih zemlja proguta i planine prekriju, a nipošto kako će se tada obratiti u suzama pokajanja narodi Zemlje.
Dragi čitatelju!
Ne možeš ostati u vjeri koja spašava ako se nalaziš među onima koji izvrću riječi Božje kako bi dali lažnu nadu sebi i drugima koje vode kao slijepi slijepce u bezdanu jamu.
Istina ne trpi nimalo laži, a imaš toliko dokaza kako novoredna sekta širi krivovjerje - laži.

Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! (Hebrejima 3:15)

Jer Pobuna se bliži kraju, Krist Kralj, Lav Judejski uskoro dolazi na oblacima u slavi, skršiti Pobunu (revoluciju) zauvijek. 
Vrijeme milosrđa ističe, iskoristi svaki trenutak da na vrijeme proplačeš suze pokajanja što nisi slijedio Istinu, nego si je uvjetovao ljudskim obzirima i svojim kratkovidnim kalkulacijama.
Amen.

* Sv.Toma Apostol imao je grijeh nevjere kao i ostali apostoli koji nisu vjerovali Isusu kad im je govorio o svojoj Muci i kako će treći dan uskrsnuti. On je međutim imao veći grijeh jer je odbio vjerovati u svjedočenje njemu i apostolima nadređenog sv.Petra koji je prvi od apostola vidio Uskrsloga. Svi ostali apostoli su povjerovali Petru osim njega, zato im se je i ukazao Gospodin Isus Krist. Toma zatim nije ni povjerovao na svjedočenje tih apostola. Međutim, Gospodin je imao drugi plan sa sv.Tomom, ništa se ne događa slučajno. Danas, na Bijelu nedjelju se je Gospodin ukazao ponovno apostolima, ali ovaj put je bio s njima nevjerni Toma kojeg je Isus pozvao da stavi prste u Njegove rane. Toma se je momentalno pokajao i rekao Isusu ono što Mu još nitko od ljudi nije rekao: "Gospodin moj i Bog moj!". Sv.Petar je Isusu rekao da je Sin Božji, ali to je moglo značiti i da je utjelovljeni anđeo, u što vjeruju heretici tzv. Jehovi svjedoci. Sv.Toma je ovdje po prvi puta, što je zapisano u sv.Pismu, posvjedočio vjeru koja je nadilazila dotadašnju vjeru apostola da je Isus bio Mesija i da je uskrsnuo.
A to je da je Isus Krist i Bog i čovjek, da nije Isusa Bog koji je izvan Njega uskrisao kao što će nas na Sudnjem danu, nego da je Isus svojom božanskom moći uskrsnuo samog Sebe.
U prvom čitanju današnje liturgije je dio iz Ivanove poslanice u kojem svjedoči o sv.Trojstvu poimence spominjući Oca, Sina (Riječ) i Duha Svetoga kao i da je vjera ta koja pobjeđuje svijet.
Današnja biblijska čitanja su dakle obračun s krivovjerjem Arija, s muhamedancima, tzv. Jehovim svjedocima, ostalim protestanstkim unitarijancima kao i tzv. židovima koji kažu da vjeruju kako je Isus bio Mesija, ali ne i Bog.
Neka i naše nevjere Bog nadjača svojim milosrđem kako bismo i mi bili pobjednici nad svijetom!