Od groba do Sudnjeg dana

RKC me je učila nekad kako nakon smrti ljudska duša odlazi na osobni sud pred Bogom koji donosi jednu od tri moguće presude kamo će duša otići:
- Raj,
- Pakao,
- Čistilište.
Nadalje, Čistilište je samo privremeno mjesto muka u kojem se duše muče u vatri kao i duše u Paklu, pa nakon izvjesnog vremena one se očiste od krivnje neiskajanih lakih grijeha i neiskajanih smrtnih grijeha koja su ispovijedili, te idu u Raj.
U Pakao pak idu svi koji ne pripadaju RKC, kao i rimokatolici koji su umrli s nekim neispovjeđenim smrtnim grijehom.
Za duše u Čistilištu se daju Mise i mole se molitve kako bi čim prije izašli iz mjesta muka.
Na kraju, na koncu vremena kad Gospod Hrist dođe u slavi suditi žive i mrtve, dogoditi će se Opći sud. Dakle Hrist dva puta sudi istu osobu, najprije nakon smrti, i posljednji put na Općem sudu.
Nakon tog suda postojati će samo dva mjesta, Raj i Pakao.
Prvi je mjesto vječnog blaženstva, drugi je mjesto vječnih ognjenih muka.
Međutim taj nauk kojeg RKC naviješta već tisuću godina ne može se pomiriti niti s naukom Crkve iz prvog tisućljeća, ali niti s tekstom iz Evanđelja.
Ne radi se samo o neslaganju s istočnim dijelom Crkve, jer recimo zabilježeno je kako je sveti rimski papa Grgur Veliki*, kojeg Crkva naziva i Dijalogistom - Dvojeslovom, bio zanesen pravednošću rimskog poganskog cara Trajana, te je izmolio njegovo oslobođenje od Pakla.
Rimokatolici će odmah na ovo skočiti s odgovorom:
"Nemoguće, iz Pakla u kojem je vječna ognjena kazna nitko se ne može spasiti!
To je sigurno neka izmišljotina jer sveti papa ne bi nikad molio za nekog tko je u Paklu i još k tome se nije nikad ni krstio**."
E pa varate se.
Jer doista nitko se ne može osloboditi vječne kazne nakon Posljednjeg suda, samo vi zaboravljavate da do tog Suda još nije došlo.

Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 
Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 
stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’  
Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’
I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.
Mt 25

Shvaćate li da se nigdje niti u Bibliji, niti u nauci Crkve odnosno kršćanskih otaca ne spominju dva suda na kojima je Gospod sudac, nego samo i jedino Posljednji sud?
Obično rimokatolički teolozi opravdavaju tu novinu o dva suda da se na prvom sudi pojedinoj osobi, a na drugom Posljednjem sudu svi ljudi koji su ikad živjeli slušaju životopise svih ljudi tako da će se svi tajni grijesi, od najmanjeg do najvećeg, iznijeti na vidjelo svih.
Zamislimo koliko bi to tek trebalo trajati. Barem desetljećima.
I zašto bi bio netko tko odlazi u Raj zainteresiran da sazna sve grijehe svih ljudi?
Ili onaj tko odlazi u Pakao, zar da nalazi utjehu u tuđim grijesima?
I zašto bi se prokletnici čudili što ih Sudac osuđuje na Pakao, ako su već na prvom osobnom sudu nakon smrti osuđeni na Pakao?
Ne, postoji samo jedan Sud i oni koji su se suobrazili Hristu znati će sve što mogu znati o svima i to momentalno, a to znanje uključivati će spoznaju da prokleti mrze svim svojim bićem Ljubav koja ih i dalje ljubi, i ta ista Ljubav, nestvorena Božja energija koja kao rijeka ističe iz Gospoda Hrista (u nebeskom Jeruzalemu) biti će njima vatra koja ih pobožanstvljuje, a koja prokletnike muči poput fizičkog ognja.
Ista Ljubav jednima je blagoslov, drugima prokletstvo.
Što onda biva s ljudima nakon smrti do Posljednjeg suda? 
Crkva nema dogme o tome, i ako je dosad nije bilo znači da je ne će biti do konca vremena.
Zašto bi nam Bog trebao sve otkriti?
Zar nije dovoljno znati da ćemo svi biti pravedno suđeni na Posljednjem sudu i to prema našim djelima?
Zar to nije dovoljno da se trgnemo od ropstva strastima*** jer iz istih nikako ne mogu doći dobra djela nego samo grijesi?
Vjera je bez tih dobrih djela i pokajanja zbog učinjenih grijeha mrtva, ma što god o tome govorili i pisali protestanti.
S druge strane vjerujemo i molimo se Bogorodici, apostolima, mučencima, svecima jer znamo da su oni kod Boga, da se mogu založiti za nas kod Boga.
To znači da su neki nakon smrti otišli onamo kamo je Gospod poveo duše iz Abrahamovog krila.
Štoviše tamo gdje je Gospod, tamo je Raj, kad je Gospod sišao u Pakao, tamo (u Abrahamovom krilu) je bio Raj i pobjeda nad smrću koju je Gospod svojom smrću izvojevao.
Također znamo da je Gospod Hristos uzašao na Nebo, stoga duše nakon smrti, prema vjerovanju mnogih, putuju put Neba.
Mnogi koji su se vratili iz smrti opisuju put kroz tunel na čijem kraju je Svjetlo.
Međutim u tunelu je mrak, sv.Pavao nam kaže kako nam nije boriti se protiv krvi i mesa, nego protiv demonskih sila u Podnebesju.
Stoga je vrlo vjerojatno put do Neba prepriječen od demona kad ovi prepoznaju dušu opterećenu strastima i grijesima.
I onda takve duše padaju u Podzemlje, u Pakao, ili u Had prema grčkoj riječi.
To ne znači da te duše padaju u jezero ognjeno, nego padaju ili ostaju u istom duševnom stanju ropstva grijesima kojeg su imali i u trenutku smrti (sve dakle ovisi o tom najvažnijem trenutku života, o smrti).
I kao što nisu imali niti mira u smrti zbog neugašene vatre strasti, tako će i do Sudnjeg dana biti u toj vatri jer ih ne će moći zadovoljiti.
Nešto poput fantomske boli kad bolesnika boli noga koju više nema, jer primjerice onaj tko je rob hrane želit će hranu, a tijela ne će imati niti hrane, i tako sa ostalim strastima****.
Nešto poput velike apstinencijske krize narkomana kojoj se kraj ne nazire.
I pri tome nitko ne muči te duše, pa ni demoni (koji su u Podnebesju, ali će biti bačeni u Pakao na koncu vremena), oni sami sebe muče u samoći.
Međutim, i za takve duše se može moliti, i takve duše moguće je osloboditi ropstva strastima.
Crkva u svojem pogrebnom obredu moli za oproštenje grijeha pokojnika.
To nije utvaranje, nego stvarno Bog može oprostiti grijehe tom pokojniku iako se isti nije ispovijedio prije smrti.
Koliko sam čitao, uvjet je da je pokojnik vjerovao u sv.Trojstvo, i imao pokajanje u svom životu.

Prigodno pogledajte i poslušajte 50-ti Davidov pokajnički psalam kojeg pobožni pravoslavni mole svako jutro:

Na slijedećem videu o.Aquaro govori o duši nakon smrti.

J.Pageau po svom dobrom običaju objašnjava ikonu Posljednjeg suda:

* Po tom papi rimokatolici daju za svoje preminule 70 tzv. Grgurovskih Misa.
** Ta zabluda je posljedica krivog nauka bl.Augustina o istočnom grijehu koji je RKC prihvatila.
*** Kako J.Pageau objašnjava ikonu Posljednjeg suda, strasti su prikazane kao ribolika čudovišta koja gutaju ljude.
**** O.Aquaro u svom predavanju navodi kakav će hendikep imati oni koji su robovi bluda, a imati će mrtvo raspadnuto tijelo ili vjerojatno slićno nakon uskrsnuća jer ne će imati slavno uskrslo tijelo, nego njegovu suprotnost.