četvrtak, 25. srpnja 2019.

Od groba do Sudnjeg dana

RKC me je učila nekad kako nakon smrti ljudska duša odlazi na osobni sud pred Bogom koji donosi jednu od tri moguće presude kamo će duša otići:
- Raj,
- Pakao,
- Čistilište.
Nadalje, Čistilište je samo privremeno mjesto muka u kojem se duše muče u vatri kao i duše u Paklu, pa nakon izvjesnog vremena one se očiste od krivnje neiskajanih lakih grijeha i neiskajanih smrtnih grijeha koja su ispovijedili, te idu u Raj.
U Pakao pak idu svi koji ne pripadaju RKC, kao i rimokatolici koji su umrli s nekim neispovjeđenim smrtnim grijehom.
Za duše u Čistilištu se daju Mise i mole se molitve kako bi čim prije izašli iz mjesta muka.
Na kraju, na koncu vremena kad Gospod Hrist dođe u slavi suditi žive i mrtve, dogoditi će se Opći sud. Dakle Hrist dva puta sudi istu osobu, najprije nakon smrti, i posljednji put na Općem sudu.
Nakon tog suda postojati će samo dva mjesta, Raj i Pakao.
Prvi je mjesto vječnog blaženstva, drugi je mjesto vječnih ognjenih muka.
Međutim taj nauk kojeg RKC naviješta već tisuću godina ne može se pomiriti niti s naukom Crkve iz prvog tisućljeća, ali niti s tekstom iz Evanđelja.
Ne radi se samo o neslaganju s istočnim dijelom Crkve, jer recimo zabilježeno je kako je sveti rimski papa Grgur Veliki*, kojeg Crkva naziva i Dijalogistom - Dvojeslovom, bio zanesen pravednošću rimskog poganskog cara Trajana, te je izmolio njegovo oslobođenje od Pakla.
Rimokatolici će odmah na ovo skočiti s odgovorom:
"Nemoguće, iz Pakla u kojem je vječna ognjena kazna nitko se ne može spasiti!
To je sigurno neka izmišljotina jer sveti papa ne bi nikad molio za nekog tko je u Paklu i još k tome se nije nikad ni krstio**."
E pa varate se.
Jer doista nitko se ne može osloboditi vječne kazne nakon Posljednjeg suda, samo vi zaboravljavate da do tog Suda još nije došlo.

Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 
Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 
stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’  
Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’
I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.

Mt 25



Shvaćate li da se nigdje niti u Bibliji, niti u nauci Crkve odnosno kršćanskih otaca ne spominju dva suda na kojima je Gospod sudac, nego samo i jedino Posljednji sud?
Obično rimokatolički teolozi opravdavaju tu novinu o dva suda da se na prvom sudi pojedinoj osobi, a na drugom Posljednjem sudu svi ljudi koji su ikad živjeli slušaju životopise svih ljudi tako da će se svi tajni grijesi, od najmanjeg do najvećeg, iznijeti na vidjelo svih.
Zamislimo koliko bi to tek trebalo trajati. Barem desetljećima.
I zašto bi bio netko tko odlazi u Raj zainteresiran da sazna sve grijehe svih ljudi?
Ili onaj tko odlazi u Pakao, zar da nalazi utjehu u tuđim grijesima?
I zašto bi se prokletnici čudili što ih Sudac osuđuje na Pakao, ako su već na prvom osobnom sudu nakon smrti osuđeni na Pakao?
Ne, postoji samo jedan Sud i oni koji su se suobrazili Hristu znati će sve što mogu znati o svima i to momentalno, a to znanje uključivati će spoznaju da prokleti mrze svim svojim bićem Ljubav koja ih i dalje ljubi, i ta ista Ljubav, nestvorena Božja energija koja kao rijeka ističe iz Gospoda Hrista (u nebeskom Jeruzalemu) biti će njima vatra koja ih pobožanstvljuje, a koja prokletnike muči poput fizičkog ognja.
Ista Ljubav jednima je blagoslov, drugima prokletstvo.
Što onda biva s ljudima nakon smrti do Posljednjeg suda? 
Crkva nema dogme o tome, i ako je dosad nije bilo znači da je ne će biti do konca vremena.
Zašto bi nam Bog trebao sve otkriti?
Zar nije dovoljno znati da ćemo svi biti pravedno suđeni na Posljednjem sudu i to prema našim djelima?
Zar to nije dovoljno da se trgnemo od ropstva strastima*** jer iz istih nikako ne mogu doći dobra djela nego samo grijesi?
Vjera je bez tih dobrih djela i pokajanja zbog učinjenih grijeha mrtva, ma što god o tome govorili i pisali protestanti.
S druge strane vjerujemo i molimo se Bogorodici, apostolima, mučencima, svecima jer znamo da su oni kod Boga, da se mogu založiti za nas kod Boga.
To znači da su neki nakon smrti otišli onamo kamo je Gospod poveo duše iz Abrahamovog krila.
Štoviše tamo gdje je Gospod, tamo je Raj, kad je Gospod sišao u Pakao, tamo (u Abrahamovom krilu) je bio Raj i pobjeda nad smrću koju je Gospod svojom smrću izvojevao.
Također znamo da je Gospod Hristos uzašao na Nebo, stoga duše nakon smrti, prema vjerovanju mnogih, putuju put Neba.
Mnogi koji su se vratili iz smrti opisuju put kroz tunel na čijem kraju je Svjetlo.
Međutim u tunelu je mrak, sv.Pavao nam kaže kako nam nije boriti se protiv krvi i mesa, nego protiv demonskih sila u Podnebesju.
Stoga je vrlo vjerojatno put do Neba prepriječen od demona kad ovi prepoznaju dušu opterećenu strastima i grijesima.
I onda takve duše padaju u Podzemlje, u Pakao, ili u Had prema grčkoj riječi.
To ne znači da te duše padaju u jezero ognjeno, nego padaju ili ostaju u istom duševnom stanju ropstva grijesima kojeg su imali i u trenutku smrti (sve dakle ovisi o tom najvažnijem trenutku života, o smrti).
I kao što nisu imali niti mira u smrti zbog neugašene vatre strasti, tako će i do Sudnjeg dana biti u toj vatri jer ih ne će moći zadovoljiti.
Nešto poput fantomske boli kad bolesnika boli noga koju više nema, jer primjerice onaj tko je rob hrane želit će hranu, a tijela ne će imati niti hrane, i tako sa ostalim strastima****.
Nešto poput velike apstinencijske krize narkomana kojoj se kraj ne nazire.
I pri tome nitko ne muči te duše, pa ni demoni (koji su u Podnebesju, ali će biti bačeni u Pakao na koncu vremena), oni sami sebe muče u samoći.
Međutim, i za takve duše se može moliti, i takve duše moguće je osloboditi ropstva strastima.
Crkva u svojem pogrebnom obredu moli za oproštenje grijeha pokojnika.
To nije utvaranje, nego stvarno Bog može oprostiti grijehe tom pokojniku iako se isti nije ispovijedio prije smrti.
Koliko sam čitao, uvjet je da je pokojnik vjerovao u sv.Trojstvo, i imao pokajanje u svom životu.

Prigodno pogledajte i poslušajte 50-ti Davidov pokajnički psalam kojeg pobožni pravoslavni mole svako jutro:



Na slijedećem videu o.Aquaro govori o duši nakon smrti.


J.Pageau po svom dobrom običaju objašnjava ikonu Posljednjeg suda:




* Po tom papi rimokatolici daju za svoje preminule 70 tzv. Grgurovskih Misa.
** Ta zabluda je posljedica krivog nauka bl.Augustina o istočnom grijehu koji je RKC prihvatila.
*** Kako J.Pageau objašnjava ikonu Posljednjeg suda, strasti su prikazane kao ribolika čudovišta koja gutaju ljude.
**** O.Aquaro u svom predavanju navodi kakav će hendikep imati oni koji su robovi bluda, a imati će mrtvo raspadnuto tijelo ili vjerojatno slićno nakon uskrsnuća jer ne će imati slavno uskrslo tijelo, nego njegovu suprotnost.

64 komentara:

  1. "When we pray for the dead the Church intercedes for them just as it does for the living. We pray for the forgiveness of sins for all who have died for no one is sinless (1John 1:8). Prayer helps nurture the seeds of a new life that those who have died have taken up. ***Now we are not to be deceived about reviving rotten seeds. Nothing can revive rotten seeds.
    The prayers for those who have died in impiety and without repentance are powerless. (1Thes 5:19)*** However, on earth we do not know what lot one has been subjected to."

    http://stgeorgegreenville.org/assets/files/static_files/orthodox_catechism.pdf

    Gospe, daj mi snage da ovog Emila naučim Pravoslavni katekizam.

    Šime

    OdgovoriIzbriši
  2. "Paul tells us that there is a judgment after death; “it is appointed for men to die once, but after this the judgment” (Heb 9:27). This is called the particular judgment. After the body gives up its physical life, the soul leaves it and goes to a state of blessedness or torment according to its deeds. But this is not the final state so it is one where the full blessedness or torment is not felt. This comes with the final
    judgment when the body and soul are reunited.
    We are told in Scripture that there will be a second coming of our Lord Jesus Christ (Matt 25:31-46). On this day there will be accomplished the universal resurrection of the dead in a transfigured appearance.
    It will be universal and simultaneous. It will be solemn and open, strict and terrible, final and definitive, determining for all eternity our fate.

    http://stgeorgegreenville.org/assets/files/static_files/orthodox_catechism.pdf

    Šime

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Shvaćate li da se nigdje niti u Bibliji, niti u nauci Crkve odnosno kršćanskih otaca ne spominju dva suda na kojima je Gospod sudac, nego samo i jedino Posljednji sud?"

      Kada biva Poseban sud?

      Odmah posle smrti ličnosti.


      Kada će biti Poslednji sud?

      Na kraju sveta, posle vaskrsenja mrtvih.


      Kakva je razlika između Posebnog i Poslednjeg suda?

      Na Posebnom sudu sudi se samo duši jedne ličnosti, a na Opštem poslednjem sudu biće suđeno zajedno i duši i telu


      Mogu li se grešnici pokajati posle smrti?

      Ne mogu. Samo u ovom svetu ljudi mogu da biraju: ili da budu dobrovoljne sluge Hristove, ili Satane. Posle smrti svako će se pridružiti svome gospodaru, koga je izabrao i sledovao u svome životu.

      Nikolaj Velimirović

      Emile, možeš se ti politi slapovima Niagare, ali nikada od tebe pravoslavca.

      Šime

      Izbriši
    2. Ne izmotavaj se Šime, jer Pravoslavlje se ne slaže niti sa Čistilištem, niti sa RKC feudalnom slikom Posljednjeg suda (Bog koji traži zadovoljštinu tako da ju ispunjava kroz vječno mučenje ljudi u Paklu), kao niti sa samom naravi i Raja i Pakla kojeg prikazuje papistička shizmatičko-heretička sekta.
      Gospod ne sudi dva puta istu osobu (jer to ne radi niti jedan sud), i ako si gledao predavanje o.Aquara onda si mogao primijetiti da on kaže kako Bog donosi presudu prvi put (prije Posljednjeg suda) - neka ovaj čovjek umre.
      I to se događa jer je Bog jedini gospodar života i smrti.
      Duša tada prolazi kroz smrt, i zavisno o svom stanju dolazi do Hrista ili pada u Podzemlje.
      Na koncu vremena duša dolazi na Posljednji sud pred Hrista.
      Sve u svemu kako sam u uvodu napisao, Crkva nije donijela nikakvu dogmu o stanju i prolazu duša od smrti do Posljednjeg suda, zato u Crkvi mogu vjernici vjerovati i u mitarstva i da su duše u stanju spavanja to jest čekanja uskrsnuća i Posljednjeg suda.
      Crkva nema faraona u Rimu koji tobož ima vezu s Hristom pa da dobija neke neobjavljene 'istine' koje nisu dobili niti apostoli niti kršćanski oci.
      Crkva ne izmišlja 'istine', nego samo objavljuje ono što joj je Bog objavio.

      Izbriši
    3. Papist Šime:
      "Mogu li se grešnici pokajati posle smrti?

      Ne mogu. Samo u ovom svetu ljudi mogu da biraju: ili da budu dobrovoljne sluge Hristove, ili Satane. Posle smrti svako će se pridružiti svome gospodaru, koga je izabrao i sledovao u svome životu.

      Nikolaj Velimirović"

      To je mišljenje N.Velimirovića kojem se ti rugaš da je svetac jer je bio 'antisemit'.
      Postoji mnogo svetih staraca koji su se molili za duše u Paklu i onda očito nisu o tome isto razmišljali kao N.Velimirović (a Velimirović se je obrazovao i na zapadu-dobio doktorat od starih katolika u Švicarskoj, tako da je moguće da je po ovom pitanju bio pod utjecajem papizma).
      Naravno, ti ni ne želiš razmotriti takve slučajeve, nego samo tražiš one u Pravoslavlju koji su po tim pitanjima isto vjerovali kao i papisti.
      I ovdje ću ponoviti još jednom razliku između Crkve i papizma.
      Crkva nije nigdje proglasila dogmu ako se ista ne nalazi neupitno u sv.Pismu i u pisanju kršćanskih otaca (to jest ako su oni po nekom pitanju imali jedinstveni stav).
      Papizam pak vjeruje kako faraon u Rimu može objaviti kao dogmu što god mu padne na pamet, zato su proglasili dogmu primjerice o Čistilištu, o filioque ...
      Povijest papizma je povijest inovacija tih navedenih faraona.

      Izbriši
    4. "Gospe, daj mi snage da ovog Emila naučim Pravoslavni katekizam.
      Šime"

      Vjerujem da ti je ovo grijeh kršenja treće Božje zapovijedi (kod vas druge) - ne izusti ime Božje uzalud.
      Ovdje si spomenuo ime Bogorodice uzalud, jer ti nije nakana bila to što si napisao, nego da tvome postu pojača dojam.
      Moći ćeš se ipak pokajati u Paklu-Hadu prije Posljednjeg suda, ako budeš imao dobre volje, što zasad ne pokazuješ.

      Izbriši
  3. "To je mišljenje N.Velimirovića"

    Episkop Nikolaj D. Velimirović

    VERA SVETIH KATIHIZIS ISTOČNE PPABOCLABHE CRKVE

    Izdanje SVETOG ARHIJEREJSKOG SINODA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Umnoženo u Zavodu za umnožavanje pri Svetom arhijerejskom sinodu Beograd

    Vascelo srpstvo uči po privatnom mišljenju njihovog svetitelja.

    LOL

    Šime

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koliko puta ti treba ponavljati da Crkva nije papizam!
      Da, moguće je i tolerira se da vjernici, a to uključuje i svećenike i episkope imaju različito mišljenje o pitanjima koja nisu dogmatizirana.
      Moguće je da to uđe isto i u katekizme.
      Nema u tome nikakvog skandala.
      Podsjetit ću te da u papizmu postoji Sveti oficij koji odgovara autoritetom nepogriješivosti na svakakva pitanja, a dovoljno je prolistati dokumente tog 'svetog' ureda (preko poznatog Denzingera) kroz nekoliko stoljeća pa zaključiti kako se 'istina' mjenja u papizmu s protokom vremena.
      Ekleziologija Crkve i papizma je potpuno različita zato se čudiš kao tele u šarena vrata što mogu postojati katekizmi u Crkvi koji različito gledaju na stvari koji nisu dogmatizirane.

      Izbriši
  4. https://www.roea.org/files/Orthodox%20Faith/BELIEFS_of_Orthodox_Christians.pdf

    TRADICIONALNI RUMUNJSKI pravoslavni katekizam

    Točka 105:

    "immediate judgment" ... "General judgment"...

    I VASCELO RUMUNJSTVO se slaže s privatnim mišljenjem Velimirovića.

    LOL

    Šime

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nije loše što sad njuškaš po pravoslavnim katekizmima.
      Ipak, zastani malo i pročitaj ih, a ne samo tražiti rečenice koje se slažu s papističkim gledanjem na eshatologiju.

      Izbriši
    2. I ta točka 105. ne govori da Gospod Hristos daje 'immediete judgment".

      Izbriši
    3. Nadalje, u toj točki se govori da duša prije Posljednjeg suda dobija privremenu kaznu ili nagradu.
      Također kaže se da se za umrle koji su u kazni služe svete Liturgije i daju molitve.
      To bez sumnje implicira da oni koji su u kazni do Posljednjeg suda nisu u vječnoj kazni, nego da mogu dobiti vječnu nagradu Raja.
      Šime, ako nisi primjetio to je u svidentnoj suprotnosti s papizmom koji kaže da je presuda nakon smrti konačna i vječna (jer i osuda na Čistilište je osuda de facto na Raj).

      Izbriši
    4. "I ta točka 105. ne govori da Gospod Hristos daje 'immediete judgment".!

      hahaha

      Pročitaj točku 108. Isto ne govori tko je Sudac.

      Emile, tko je SUDAC?

      Šime

      Emile, ne daj se Bugarima da te smetu. Drži svoje!

      Izbriši
    5. To bez sumnje implicira da oni koji su u kazni do Posljednjeg suda nisu u vječnoj kazni, nego da mogu dobiti vječnu nagradu Raja.

      hahaha

      Pročitaj točku 101. i 104. Treba biti "ready" i "prepared at every moment". Nema popravnog ispita. Odlikaši idu u raj, a za one s ocjenama 2 do 4 se žrtvuje "Bloodless Sacrifice".

      Nakon uskrsnuća tijela, prokletnici idu dušom i TIJELOM u muku vječnu, a pravednici u Život vječni.

      Šime

      Izbriši
    6. Šime - dosadan i predvidljiv si.

      Izbriši
    7. Zato si ti zanimljiv i nepredvidljiv. To je i draž ovog bloga. Zapleti su beskompromisni: nikad se ne zna s kojim novim učenjem i crkvom će se Emil projaviti.

      Šime

      Izbriši
    8. Šime,

      Bolje ti je prvo dobro proučiš papizam. Kada uvidiš sve kontradikcije u njemu tada komentiraj pravoslavnu teologiju.

      Za početak pročitaj ovaj članak.

      https://jaysanalysis.com/2019/07/21/5-simple-arguments-against-the-papacy/

      Izbriši
    9. Ivan B.,

      Okreni da ne zagori. LOL

      To je već iscrpno objašnjeno na blogu.

      Kako te nije sram Emila i cijelog "regiona" da se ne držiš teme?

      Šime

      Izbriši
  5. Tko god otvorenim srcem cita Evandjelje o Posljednjem sudu tesko moze zamisliti da su se buduci vjecni osudjenici vec sreli nakon smrti s Gospodom Hristom.
    Kao, opet se vidimo na sudu, a sad cemo ponoviti vec izrecenu presudu da je svi cuju.
    A to su faraoni iz Rima objavili istinom vjere.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. What is to be remarked of such souls as have departed with faith, but without having had time to bring forth fruits worthy of repentance?

      This: that they may be aided towards the attainment of a blessed resurrection by prayers offered in their behalf, especially such as are offered in union with the oblation of the bloodless sacrifice of the Body and Blood of Christ, and by works of mercy done in faith for their memory.

      But what will be the lot of unbelievers and transgressors?

      They will be given over to everlasting death--that is, to everlasting fire, to everlasting torment, with the devils.

      TRADICIONALNI RUSKI katekizam

      Nema popravnog ispita nakon smrti, ide se na ražanj.

      Dok vas dvojica ratujete s "Putinom", mi Hrvati moramo graditi dobre odnose s "Bugarima". Zajedno slavimo Božić!

      Šime

      Izbriši
    2. Sime,
      Da ne sjedis na usima odnosno ocima, onda bis vidio da taj ruski katekizam kaze da se oni koji nakon smrti zavrse u smrti-hadu-paklu mogu spasiti molitvama i o tome pisem u tekstu. Takodjer sam naveo, kao sto to pise u tom katekizmu, kako je nuzno za to imati vjeru. Taj dakle ruski katekizam negira papizam u dijelu gdje papizam tvrdi kako oni koji nakon smrti zavrse u Paklu vise se nikako ne mogu spasiti.

      Izbriši
  6. Posebno bih naglasio dio govora o.Aquara u kojem kaze da se cascenje hranom nakon pogreba koje organiziraju najblizi pokojniku radi bas s ciljem da je to dobro djelo pokojnika koje ce mu olaksati muke u Paklu i donijeti mu spasenje.
    Zato se na 'karminama' treba pozvati siromasne i potrebite kako bi to stvarno bilo dobro djelo.
    Kad sam bio u Grckoj onda sam bio pozvan kao stranac da budem na tom cascenju.
    Nazalost to se kod nas izgubilo i karmine se smatraju vrstom utjehe rodbine, a ne dobrim djelom u korist pokojnika.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U TRADICIONALNOM RUSKOM katekizmu kojeg sam citirao piše:

      385. Of what benefit will it be to us to meditate on death, on the resurrection, on the last judgment, on everlasting happiness, and on everlasting torment?

      These meditations will assist us to abstain from sin, and to wean our affections from earthly things; they will console us for the absence or loss of worldly goods, incite us to keep our souls and bodies pure, to live to God and to eternity, and so to attain everlasting salvation.

      Emile, nema hippie "hrišćanstva".

      "... ko je pak grešan, dobiće večno telo koje će biti sposobno da podnosi muke večito goreći u ognju no nikada ne sagorevajući"

      "sv". Justin Popović u svom monumentalnom djelu Dogmatika Pravoslavne Crkve.

      "... i sama duša u zagrobnom životu, makar svim bićem svojim htela i želela da potpuno izmeni sebe i počne novi život koji bi se sasvim razlikovao od njenog života na zemlji, ne bi mogla da to učini. Α ne bi mogla zato što joj u zagrobnom životu nedostaje telo koje je neophodan sastojak čovečje ličnosti za njeno potpuno samostalno opredeljenje i delatnost, i što joj nedostaju zemaljski uslovi i sredstva spasenja. Drugim rečima: ***u zagrobnom životu pokajanje je nemogućno***, jer tamo dozreva ono što je početo na zemlji, i u pravcu u kome je početo. Na to ukazuje Sveto Evanđelje kada život na zemlji naziva setvom, a život u zagrobnom životu žetvom.[2]

      Dragovoljno sjedinjene sa gresima i prožete njima za života na zemlji, grešne duše ih se ne mogu mehanički osloboditi izlaskom iz tela ili ulaskom u zagrobni svet; pogotovu ne posle pravedne presude ***Posebnog suda*** Božjeg, na kome se nijedna grešna duša ne oslobađa nasilno svojih milih grehova, koje je za života u telu pretvorila u neku vrstu sastojka svoga bića. Otuda je stanje grešnih duša za grobom slično bivšem stanju njihovom na zemlji; sa tom razlikom što one, lišene tela, svu stravičnu stvarnost svojih grehova drže u sebi, preživljavaju je kao nešto svoje, ne mogu nikuda van nje, niti imaju predmet van sebe da je prenesu na njega. Posle Posebnog suda grešne duše odmah odlaze u mesto tuge i mučenja, ali je jačina osećanja i saznanja te tuge i tog mučenja srazmerna stepenu njihove grešnosti. Osim toga, to mučenje nije potpuno, jer će potpuno nastati tek posle Strašnoga suda.

      Justin Popović

      Željko Simoviću, reci ti koju na srpskom, možda se Emil urazumi. Nema hippie pokreta, umro je... al` je živ.

      Šime

      Izbriši
    2. "...cascenje hranom nakon pogreba koje organiziraju najblizi pokojniku radi bas s ciljem da je to dobro djelo pokojnika koje ce mu olaksati muke u Paklu i donijeti mu spasenje."

      https://www.youtube.com/watch?v=ml5eErWXgMM

      Dobar tek i moli za nas!

      Šime

      Izbriši
  7. Stvarno zanimljivi postovi, puni proturječja. Čudno mi je da netko upoređuje odnosno smatra istim pojam Podzemlje i pojam Pakao. Za nevjerovat. Jesam li dobro shvatio da pravoslavni ne priznaju stvarnost čistilišta? Molio bih jasne odgovore da mogu početi sa dokazivanjem o stvarnosti čistilišta.
    Opet Emil spominje ---Ta zabluda je posljedica krivog nauka bl.Augustina o istočnom grijehu koji je RKC prihvatila.----
    Prvo Augustin je živio u 4. stoljeću pa je rečenica nespretna. Tad je bila jedna crkva, sve do raskola.
    Imam dokaz da je Augustin bio u pravu, ali ću to ostaviti za kasnije da ne miješam teme.
    Mislim da bi i pravoslavni mogli uvesti molitvu Zdravo Marijo, ako je nemaju. Ako ne priznaju istočni grijeh i sljedno tome Marijino bezgrješno začeće onda bi ta (riječi anđela Gabrijela) pravoslavna molitva mogla glasiti-- ZDRAVO MARIJO, MILOSTI DJELOMIČNO PUNA, GOSPODIN JE STOBOM itd.
    Emile predlažem da napišeš post o pojmu punine koja je vezana za Mudrost, za Osobe Presvetog Trojstva, punina Kristove radosti, ali i za Mariju jer joj se tako Anđeo obraća.
    Marinko

    OdgovoriIzbriši
  8. Sveti otac Justin Ćelijski je, u delu Dogmatika Pravoslavne Crkve-III tom, napisao sledeće:

    "Osnovna je bogočovečanska istina: u Crkvi svi pripadamo Gospodu Hristu i preko Njega jedan drugome: „Jer ni jedan od nas ne živi sebi, i ni jedan ne umire sebi. Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. Jer za to Hristos i umre i vaskrse i ožive da ovlada i mrtvima i živima“.[60] I mi na zemlji, i naši pokojnici u zagrobnom svetu sačinjavamo jedno Bogočovečansko telo Crkve, koje je „punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu“.[61] I u tom sveobuhvatnom telu svaki od nas ima svoje mesto i učestvuje životom svojim u sabornom životu Crkve i živi u njemu kao lično biće.
    Crkva najrečitije kazuje sebe, svoje bogočovečanske istine i stvarnosti preko molitve. Molitva je njen bogonadahnuti jezik. U Crkvi Hristovoj molitva je najvažnija vrlina. Ona nikad ne prestaje. Ona je srce svake vrline. Njome i vera i ljubav i sve ostale bogočovečanske vrline rastu i razvijaju se u sve svoje bogočovečanske prostornosti i beskonačnosti. Otuda i od samog svemilostivog Spasa i od svetih bogomudrih Apostola neućutna istina evanđelska: „Molite se Bogu bez prestanka“.[62] „Svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu Duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakim trpljenjem i molitvom za sve svete (= za sve hrišćane)“.[63] „u molitvi budite jednako“.[64] „Da vam ne dosadi molitva; i stražite u njoj“.[65] „Treba se svagda moliti, i ne klonuti“.[66] „Stražite i molite se Bogu“.[67]
    Svetu tajnu i svetu silu molitve Pravoslavna Crkva i ima i zna. Otuda molitvena bogočovečanska misao Crkve mnogostrano i hristomudro opisuje življenje naših duša u zagrobnom svetu. I to ona čini u svojim zaupokojenim službama, zadušnicama, molitvama, kanonima, parastosima, pomenima, svetim liturgijama."

    "Po rastanku sa telom dušu pravoslavnog hrišćanina prati Crkva svojim molitvama na njenom putu kroz zagrobni svet, moleći se Gospodu da joj oprosti grehe i nastani je u blaženstvu pravednih. To svedoči „Opelo“ koje se vrši nad pravoslavnim hrišćaninom.
    Crkva se moli: da Spas upokoji dušu sluge Svoga sa dušama preminulih pravednika u blaženom životu; da joj oprosti svaki greh voljni i nevoljni; da joj podari carctvo nebesko; da je kao Pobeditelj smrti nastani u mestu svetlom, u mestu cvetnom, u mestu odmora; jer je Svojim Bogočovečanskim domostrojem cpasenja postao vaskrsenje, i život, i pokoj usnulog sluge Svog. I On nam kao Jedini Čovekoljubac daruje „život nestariv i večni“. I čovek, mada nosi rane grehove, slika je neizrecive slave Božije, i ulazeći u nebeske svetove vapije: smiluj se, Gospodaru, na svoje stvorenje, i očisti Svojim milosrđem, i daj mi željenu otadžbinu, čineći me opet žiteljem raja; vrati me bogosličnosti, da se u prvobitnu lepotu obučem!
    Okružujući pokojnika molitvama svojim Crkva se moli: upokoj, Bože, slugu Tvoga, i smesti ga u raj gde zborovi Svetitelja, Gospode, i pravednici sijaju kao zvezde; upokoj usnulog slugu Tvog, ne gledajući ni na kakve grehe njegove. — Blagovest je „Opela“: U nebeskim dvorima sveti Mučenici se jednako mole da Gospod Hristos udostoji večnih blaga preminuloga, koga je premestio sa zemlje. — I onda uzdisajna molitva Crkve: Sa Svetima upokoj, Hriste, dušu sluge Tvoga, gde nema bolesti ni žalosti, ni uzdisanja, no gde je život beskonačni."

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I to je isto govorio o.Aquaro u video predavanju kojeg papist Šime ili nije odgledao ili ga je hotimično prešutio.
      Crkva dakle moli za pokojnika Bogu da mu oprosti grijehe koje ovaj nije ispovijedio (jer je besmisleno moliti Boga da oprosti grijehe koje je već oprostio u ispovijedi i pokajanju pokojnika tijekom života).
      To RKC niječe, prema doktrini RKC moguće je samo moliti za duše u Čistilištu koji nemaju neispovjeđenih grijeha, ali nisu dali još Bogu 'zadovoljštinu' (srednjovjekovni izum koji je došao od 'plemenitih' Franaka) pravim pokajanjem.
      Crkva ne vjeruje u Čistilište, a moli za ljude koji nisu u Nebu (ne zaboravimo da nama nije cilj Nebo, nego nebeski Jeruzalem-Raj koji će se spustiti na novu Zemlju), to znači da moli za ljude koji su u Paklu-Hadu-Podzemlju, ali koji su vjerovali u svetu Trojicu i vršili pokajanje u životu, može se reć da su ljubili Gospoda Hrista, ali nisu posve zamrzili ili nadvladali strasti i imaju grijeha.
      Za papiste je skandalozno da takvi mogu biti spašeni po Božjoj blagodati, to jest molitvi Crkve.
      Ta napisah da je zabilježeno kako je sveti rimski papa Grgur Veliki - Dvojeslov, svojom molitvom spasio od Pakla rimskog poganskog cara Trajana.
      I to nije bilo tada ništa čudnovato na zapadu, a kamoli na istoku Crkve.
      Sve se je to izmjenilo nakon zapadne shizme kad RKC počinje s inovacijama u doktrini kao što je Čistilište koje jednostavno više ne daje mogućnost spasenja ljudima koji se nisu ispovijedili i to valjano prije smrti.
      RKC smatra kako je stanje ljudske duše zapečaćeno u trenutku smrti, osim navedenog čišćenja u Čistilištu.
      Usput, sablazan indulgencije odnosno prodaje oprosta grijeha usko je povezan s doktrinom Čistilišta, tako da se može reći kako je papizam i te kako dobro kapitalizirao-unovčio inovaciju-ideju Čistilišta.
      I na koncu ponoviti ću ono što bi trebali svi znati koji se zovu kršćanima - nakon Posljednjeg suda kad bude Gospod odvojio ljude sebi desno i lijevo, više nikakve mogućnost spasenja za one s lijeve strane ne postoji, jer takvi nemaju niti zrnce ljubavi prema Bogu, oni Ga mrze svim svojim bićem te su de facto u istom stanju kao i demoni.
      Meni je kao bivšem rimokatoliku bilo skandalozno kad sam čuo da su neki svetogorski starci dugotrajnim molitvima uspijeli spasiti neke ljude iz Pakla.
      To je bilo zato što nisam razlikovao stanje smrti prije Posljednjeg suda, i stanje druge vječne smrti nakon Posljednjeg suda u kojem spasenja više nema, niti itko više u Raju moli za spasenje nekog u Paklu.

      Izbriši
    2. Naravno da se ne smijemo igrati sa svojim spasenjem pa računati da će nas od Pakla spasiti molitva nekog starogorskog starca.
      Jer ako idemo ne daj Bože u tu ludu kalkulaciju, ohladit će nam se srce prema Gospodu Hristu te nas nikakva molitva više ne može spasiti.

      Izbriši
    3. "Čistilište je samo privremeno mjesto muka u kojem se duše muče u vatri kao i duše u Paklu, pa nakon izvjesnog vremena one se očiste od krivnje neiskajanih lakih grijeha i neiskajanih smrtnih grijeha ***koja su ispovijedili***, te idu u Raj.
      U Pakao ... idu rimokatolici koji su ***umrli s nekim neispovjeđenim smrtnim grijehom***."

      Kad ex ultra sedevakantist ne poznaje temeljni katolički vjeronauk...

      Možeš ti dubiti na glavi, ali pravoslavni autoriteti u "regionu" su Sinod SPC, Velimirović i Popović (Posebni sud, itd, itd ....).

      "Jer ako idemo ne daj Bože u tu ludu kalkulaciju, ohladit će nam se srce prema Gospodu Hristu te nas nikakva molitva više ne može spasiti."

      Mislio si reći ako umremo u "smrtnom grijehu"? hahaha

      Šime

      Izbriši
    4. Ovo seljenje malo amo malo tamo poslije smrti je lazna utjeha za one koji Boga kroz zivot prave lascem tvrdeci da grijeha nemaju. To su oni mudrijasi koji ne idu ni na liturgiju ni na ispovijed jer nemaju vremena . Takvi uvijek traze neko svoje znanje preko onog sto je Bog objavio. Drvo kamo naginje tamo pada i ostaje. Bog je i svoje andjele opomenuo da nisu do kraja bez grijeha , ako se pravednik jedva spasava kako da se nepravedni pojavi na sudistu Gospodnjem, sa strahom i drhtanjem radite na svom spasenju. Jedna odslusana Misa za zivota vrijedi vise od tisucu koje ce dati sluziti za tebe kad umres. Abraham kaze onome bogatunu da kad bi i htio ne moze se preci prijeko jer je izmedju duboka provalija. Kad slusam Emilovu nauku imam osjecaj kao da sam ju vec cuo u crkvi modernista.
      Robelar

      Izbriši
  9. Odgovori
    1. @Željko

      To nije nikakav pravoslavni pogled, nego puste spekulacije.

      "Because of this confusion and inability of the human language to understand these realities, the Church refrains from theological speculation. Instead, she affirms the unbroken Tradition of prayers for the dead, the certainty of eternal life, the rejection of reincarnation, and the communion of the Saints (those living and those who have fallen asleep in the Lord) in the same Body of Christ which is the Church. Private speculation is thus still possible as it was in the time of the Church Fathers."

      https://orthodoxwiki.org/Purgatory

      "Što onda biva s ljudima nakon smrti do Posljednjeg suda?
      Crkva nema dogme o tome, i ako je dosad nije bilo znači da je ne će biti do konca vremena.
      Zašto bi nam Bog trebao sve otkriti?
      Zar nije dovoljno znati da ćemo svi biti pravedno suđeni na Posljednjem sudu i to prema našim djelima?"

      Emilov citat. To ipak nije spriječilo Emila da proglasi dogmu o spašavanju duša iz Pakla ... domjenkom.

      Šime

      Izbriši
    2. Laz je uzrecica da svi moramo umrijeti. Henok i prorok Ilija nisu umrli nego su uzeti na Nebo. Takodjer ako Gospodin ovoga trena dodje u svojoj Slavi sa svojim svetim Andjelima na oblaku , kako je bii i uznesen , na zvuk trublje Andjelove , mi zivi cemo prvi na sudiste pred Jedinog Pravednog Suca kod kojeg nema veze ni protekcije. Zatim ce oni koji su umrli. Zivi nece morati umrijeti da im se sudi nego ce oni prvi na sudjenje. Na zalost mnogih posto tada vremena biti vise nece da poprave i ispovijede svoje grijehe vise nece moci u Cistiliste nego samo u jezero ognjeno pripravljeno djavlu i slugama njegovim ili u Novi Jeruzalem. A u njega nista necisto nikada uci nece.
      Pojedinosti od onih koje su nam objavljene ne mozemo vise znati. Receno je na upit pa tko ce se onda spasiti da je Bogu sve moguce. Sto bi znacilo ono ,, spasit ce se ali kao kroz vatru" ako li ne kroz Cistiliste.
      Robelar

      Izbriši
  10. Odgovori
    1. Oci imaju, a ne vide.
      To jest ne zele vidjeti.
      Jer ako Crkva moli Boga za oprostenje grijeha pokojnicima, onda je papisticka heres kako nakon smrti nema vise oprostaja grijeha.
      Sto je navedeno na poveznici koju si gore dao; RKC drzi Posljednji sud samo formalnoscu, sve je vec rijeseno u trenutku smrti.
      RKC je toliko odstupila od nauka Crkve prvog tisucljeca da je promaseno govoriti da se tu radi samo o filioque i pitanju papskog primata.
      I sto je najgore, ne zele niti razmisljati o vjeri Crkve prvog tisucljeca. Njima vjera jednostavno zapocinje s trenutkom kad je rimski episkop proglasio se Hristovim zamjenikom na Zemlji.

      Izbriši
    2. "... oce i braću našu ***usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri...***

      (Iz Reda Mise: Spomeni se i naše braće i sestara, koji usnuše u nadi uskrsnuća, i svih koji preminuše u tvom smilovanju: privedi ih k svjetlu svoga lica.)

      https://www.youtube.com/watch?v=ml5eErWXgMM

      Emil i Željko, možete li prevesti što ovaj sveštenik moli?

      Šime

      Izbriši
    3. @Šime:
      Ono što držiš 'krunskim dokazom' kako je to ista molitva je prvi dio rečenice u kojem se iskazuje molitva za preminule pripadnike Crkve.
      Zašto Šime ne citiraš nastavak pravoslavne molitve:
      "i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju."?
      Jasno je da Crkva moli za oproštenje grijeha preminulim pokojnicima koji su pripadali Crkvi.
      To je izbačeno iz pogrebnog obreda RKC budući se ne slaže s (tada novom) doktrinom o Čistilištu to jest da nema praštanja grijeha nakon smrti (dok Crkva vjeruje kako nema praštanja grijeha nakon Posljednjeg suda koji je za RKC samo formalnost).
      Još samo da skontaš kako RKC nije tradicija Crkve nego odstupanje-raskol od Crkve.

      Izbriši
    4. "i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju."?

      i oprosti IM (NJIMA, tj. onima koji usnuše u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri.

      Iako Katolička i Pravoslavna Crkva mole za sve, jer ne znamo stanje pojedine osobe nakon smrti, ipak za neke osobe možemo s velikom sigurnošću reći da su u paklu, npr Hitler, Staljin...

      Namjerno tu stajem jer ne želim nabrajati (moguće) stanovnike pakla, ali je jasno da izvjestan broj ljudi umire u potpunoj negaciji molitve za koga Crkva moli (usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri...).

      Iako su mi domjenci s organiziranim cateringom na grobljima nešto preodvratno, mogao bih i to "progutati", ali vjerovati da se može izmijeniti vječna sudbina MONSTRUMA je ismijavanje Krista Pravednog Sudca.

      "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i MNOGO ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i MALO ih je koji ga nalaze!" (Mt 7,13)

      Šime

      Izbriši
    5. @Šime
      Pogledaj video koji sam priložio - predavanje o.Aquare.
      Crkva se pojedinačno ne moli za one koji joj nisu pripadali tijekom zemaljskog života, ali pojedinačno vjernici mogu moliti za spasenje bilo koga, kao što navodiš i Staljina i Hitlera.
      Sv. rimski papa Grgur Veliki molio je i izmolio je spasenje rimskog poganskog cara Trajana iz Pakla koji je umro stoljećima prije.
      Kako već nekoliko puta stavljaš istu poveznicu na video sniman na grobu Ž.R.Arkana po kojem impliciraš kako je nekršćanski moliti za pokoj njegove duše, onda te pitam - jel stvarno misliš da si kršćanin ako ne možeš zamisliti tog čovjeka osim u vječnom Paklu?
      Što je s Gospodnjom zapovijedi svojima - molite za vaše neprijatelje?
      Tkogod želi nekog drugog čovjeka vidjeti u Paklu, sam je već u Paklu.
      Kao što Bog želi spasenje svih ljudi, tako i oni koji će se spasiti moraju željeti spasenje svih ljudi.
      Drugačije ne ide.
      Najbolje je priznati sebi istinu ma kako bolna bila.
      Hristos je liječnik koji i tu smrtnu duhovnu bolest može izliječiti ako to bolesnik želi i moli od Njega.

      Izbriši
    6. Bilo bi zanimljivo da se javi objektivni pravoslavni teolog da razjasni je li pravoslavlje zaista "light" vjera gdje možeš živjeti i umrijeti kako te volja ako imaš dobar "background".

      Ne želim procjenjivati pojedince, a ponajmanje cijele narode, ali zar je moguće da je tolika "gužva" u "pravoslavnom" Raju, a pakao zjapi prazan.

      Ne znam, čudom se čudim.

      Je li to neko modernističko/hippie pravoslavlje ili je to tradicionalni nauk?

      Ponavljam, bilo bi zanimljivo da se javi neki objektivni pravoslavni teolog, a ne ovi Srbi po profesiji koji ti podilaze, napisao ti bilo što, samo da te prevedu u Svetosavlje.

      Šime

      Izbriši
  11. Odgovori
    1. Željko, zlato, koliko ti imaš godina?

      Šime

      Izbriši
  12. Autor teksta: Milan Četnik

    Meni je (kraljica) Severina uvijek bila sumnjiva. Kad ono ona izravni potomak dinastije Nemanjića. Sad mogu odahnuti.

    https://www.youtube.com/watch?v=XOTLAtHMaV8

    Sad kad su sve maske pale, da se odmorimo uz jednu duhovnu šansonu.

    Šime

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Od 1751. godine potpisivao se prezimenom Kačić nakon što je u Veneciji ovjerovio svoje obiteljsko stablo koje je sam sastavio a prema tom rodoslovlju, vjerodostojnost kojega je dvojbena, njegova bi obitelj trebala pripadati rodu Kačića, odn. Kačićima koji su polovicom 17. stoljeća dobili mletačko plemstvo.

      Kačićev odnos prema drugim narodima - Srbima, Mađarima, Albancima, Talijanima - prožet je snošljivošću i pozitivnim stavom ...

      Drugi dio knjige se usredotočava na suvremenija zbivanja, konkretno na rat sa Turcima: ovdje se čitatelju odnos sa Turskim carstvom prikazuje kao neriješen, kao jedno trajno nestabilno pitanje koje je izvor stalnih sukoba. Međutim Kačić kod čitatelja ne širi mržnju čak niti prema Turcima, nego i njihove ratnike i vojskovođe prikazuje kao hrabre i inteligentne ljude - ne kao krvožedne demone ili zločince."

      https://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87

      Kačić izmislio svoje plemstvo, a o svima pisao "bakljave" (šećera, šećera uspi).

      Šime

      Izbriši
  13. Preširoka je tema pa ću se ograničiti tako što ću postaviti sugestivnu analizu, koja se može uklopiti u katolički naukkoji je dobar u svezi ove teme, ako zanemarimo modernističke gluposti u smislu da pakao ne postoji i sl. bedastoće . Prvo 2Mak
    Žrtva za mrtve
    Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. 39Sutradan su došli Judini ljudi – jer je već bio posljednji čas – da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. 40Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. 44Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.

    Prvo žrtve poput Paljenice, okajnice, pričesnice, naknadnice i ostalih su praslika Kristove žrtve i ljudi koji su umirali jesu išli u Podzemlje, ali je to podzemlje recimo tako bilo ugodno za duše koje su umirale u pravednosti. Takvo stanje bi se moglo nazvati predokusom Raja.
    Iz teksta se vidi da se duše mogu spasiti i ako su napravile teški grijeh i ako su poginule radi toga grijeha. Međutim kako sad uskladiti ovaj tekst sa 1Kor 3, 11
    11Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom – 13svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 14Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 15Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.
    16Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

    Mislim da su poginuli Makabejci ipak bili u nekoj vrsti čistilišta (kao stanja u Podzemlju) jer je važnija činjenica da su bili na strani Boga kao branitelji domovine i Izabranog naroda, nego to što su počimili smrtni grijeh idolopoklonstva. Zato se za njih mogla dati žrtva pokajnica (ipak su napravili smrtni grijeh), pa žrtva naknadnica da im se sasvim oprosti grijeh kao što biblijski pisac i napisa.
    Nije slučajno da na početku poglavlja pisac spominje obred čišćenja u subotu. Ta znao je Duh da će pravoslavci negirati čistilište pa je zato ovaj obred spomenut.
    Sudit će se po djelima, zato Pavao spominje tijelo kao Hram Duha na kraju teksta. Pognulim Makabejcima izgorila je slama jer su svoju borbu 'začinili' teškim grijehom idolopoklonstva, ali ipak su bili imali temelj Krista u smislu da su se borili na strani Boga (to im je djelo, a djela će se suditi) u domovinskom ratu za Izabrani narod.
    Marinko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako Knjiga o Makabejcima svjedoci da se moze Boga moliti za oprostenje smrtnih grijeha pokojnika (idolopoklonstvo) onda defitivno otpada RKC doktrina o Cistilistu to jest da jedino ima smisla moliti za one koji su umrli bez neispovjedjenog smrtnog grijeha.

      Izbriši
  14. Dakle, žrtva naknadnica sugerira da postoji i vremenita komponenta za grijehe. Ja sam prije nekih 40setak godina tumačio prijateljima i obraćenicima da Bog oprosti grijeh na 'razini' duše, ali ne i na 'razini' tijela, a pošto je tijelo uronjeno u vrijeme onda otuda vremeniti grijeh. Ovo nije precizno, zaboravite, da sad ne širim priču na posl Rimljanima. Uglavnom kakav bi to bio Bog da oprašta grijehe, a da nema vremenite kazne za grijehe. Ja u takvog Boga ne bih mogao vjerovati jer takav Bog ne bi bio pedagog. Ljudi bi griješili i fino bi otišli na ispovijed i sve bi im bilo oprošteno. Malo sutra!
    Ima naravno i izuzetak kad netko savršeno ljubi kao Magdalena pa ta ljubav njena briše i vremenitost kazne, ali Magdalena je izuzetak. Za sve Marte svijeta važi Božja pedagogija da se u zatvoru 'čistilišta' otplati svaka lipa )Mt 5,26
    Pitanje za sve: Šta predstavlja More iz Otkr 20,13?
    Negdje pročitah na pravoslavnom blogu da Sv. Marko iz Efeza negira čistilište i sve promatra kroz volju i zaključuje nekom vrstom deduktivne metode (čak koristi Aristotelove vrste silogizma)da čistilišta nema jer volja tj opredjeljenje za spasenje čovjeka spasava. Ja bih to čak proglasio nekom vrstom duhovnog pelagijanizma, ali nemam sad živaca to detaljno objasniti.
    Marinko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bog nije franacki feudalac da bi trazio zadovoljstinu od svojih kmetova.
      Bog zeli da se svi ljudi spase.
      To znaci da zamrze grijeh i nadvladaju strasti.
      Bogu ne treba nista pa ni nasa pokora, nego je pokora nacin da se to postigne.
      Zato se jedino ne mogu spasiti pokojnici koji ne pokazuju nimalo znakove kajanja, jer su dosli svojom voljom u stanje demona. Takvih nikakva molitva zivih i svetaca ne moze spaeiti kao sto nikakva molitva ne moze spasiti demone.

      Izbriši
  15. Željko daj mi pomozi u 'prijevodu'. Otprilike znam ali reci mi šta znači sozercavanje?
    3. Zatim, u očišćenim dušama više se ne primećuje ono zlo zbog kojeg su bile izložene čistilišnom ognju, jer neophodno je da očišćenje ima za potrebu rezultat koji se izražava u oslobađanju od zla. Međutim, zlo i dobro međusobno su suprotstavljeni kao nedostatak u odnosu na (potpuni) oblik. Ali u onim stvarima gde se ne primećuje nikakav nedostatak, neophodno sledi da je njihov oblik savršen: jer nesavršenstvo proizilazi samo iz mane. Dakle, očišćena duša će zadobiti savršeno dobro koje se shvata kao „blaženstvo“. Međutim, ako se mnoge savršene stvari nalaze u istom obliku, one se međusobno ne razlikuju u shvatanju dobra, nego se razlikuju samo formalno. A s obzirom na to da se odgovarajući rezultat, koji je blaženstvo, ne daje na drugi način, osim zbog očišćenja, proizilazi da se sve duše blaženih nalaze u podjednakom sozercavanju Boga , u čemu se blaženstvo i sastoji. Međutim, ovo nije istina! Jer Gospod u Jevanđelju kaže da je u Očevoj kući mnogo stanova, i mnogo je svetih, kojima nema razloga da se ne veruje, koji su ovo shvatali kao označavanje razlike u blaženom životu. Znači, stvari ovako stoje.

    Stanovi ne označavaju razliku blaženih na nebu. Kako to može bit? Ako nađem vremena napisat ću osvrt o stanovima, kako ga vidim (i iz iskustva znam) pa ćemo vidjet.
    Ignorira Riječ Božju iz 2Mak iz 1Kor te Mt5, a spominje stanove kao protuargument. Daj mi ovo objasni?
    Emile, šta hoćeš reć da su poginuli makabejci poput demona i da se ne mogu spasiti?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :) pa kako bas na suprotnu stranu
      Ti si najprije htio pozvati se na Makabejce kako bi opravdao nauk o Cistilistu, pa kad sam ukazao na cinjenicu da se je tada molilo za pokojnike umrle s teskim smrtnim grijehom idolopoklonstva, onda si zakljucio da je to bila uzaludna molitva.
      Ne, nije bila uzaludna jer da je bila uzaludna ili ne bi bila uopce spomenuta u Bibliji ili bi negdje na drugom mjestu bilo spomenuto da je bila uzaludna.
      Nego je jednostavno RKC nauk o Cistilistu heretican.

      Izbriši
  16. http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/pismoipredajamnu/467-pravoslavni-i-vjera-u-istilite-nauk-o-vazdunim-mitarstvima/

    Šime

    OdgovoriIzbriši
  17. Odgovori
    1. Vrlo koristan tekst puno bolji od mog.
      Cini mi se da tekstovi nisu u koliziji.

      Izbriši
  18. Mislim da jesu u nekim stvarima u koliziji. Mitarstva su pojedinačni sud. Sa stranica -Upoznaj pravoslavlje čitam:
    Pavao to zgodno tumači: „Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo“ (2 Kor 5, 10), zatim: „Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.“ (2 Tim 4, 6-8). Dakle, bez tijela nema presude, on sada odlazi, ali vijenac će dobiti u onaj Dan, kod povratka Gospodinova.

    Rečenica ----„Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo“ (2 Kor 5, 10)-----
    označuje pojedinačni sud.

    Rečenica:----pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac---------
    Onaj Dan označuje Dolazak Kristov u slavi, ili ako hoćete u Ognjenoj reci (nekim dijelovima teksta), to nipošto nije Posljednji sud. Tad će biti mnogo pojedinačnih sudova.

    Čini mi se da pravoslavlje ovdje generalno griješi. Tu je zapravo nastala zbrka. S druge strane katolici ne vide da postoji Had, što pravoslavni vide, dok usput pravoslavni ne vide ni Smrt ni More koji su zajedno sa Hadom predali svoje mrtvace, ali na Posljednjem sudu. Šta je s tim pojmovima sad, a šta je nakon što se Krist pojavi u Slavi?
    Bliže istini su katolici, ali nemaju koliko vidim Nauk usklađen s Riječju u potpunosti. Sav ovaj katolički nauk treba malo revidirati, čeka me puno posla.
    Marinko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisi razumio napisano.
      Pravda se ne uspostavlja nakon smrti, nego Posljednjim sudom koji je u RKC samo formalnost.
      Apropos tvoje ambicije da napravis sintezu izmedju Pravoslavlja i RKC, to nije nista drugo nego prelest.

      Izbriši
    2. "Pravda se ne uspostavlja nakon smrti, nego Posljednjim sudom"

      ?????

      Po tvom naučavanju (ko šiša Velimirovića i Popovića), dobri idu u "hotel sa 7 zvjezdica", a loši u "hotel sa 6 zvjezdica". Onda loši vide da "seven star hotel" ima više sadržaja pa onda poruče da im rodbina nosi Karađorđevu šniclu i druge delicije na grobak i onda odu u "sedmicu". Dobri pak nisu glupi da odu u "šesticu".
      Na Posljednjem sudu svi odu u Nebeski Beograd, pardon Jeruzalem i goste se do u vascelu večnost.

      Jubavi, jubavi, vrag ti odni kosti...

      Šime

      Izbriši
    3. Neka ostane zabiljezeno da papisti nemaju odgovora nego samo sarkazam.

      Izbriši
  19. Zaboravih napisati da Pavao zna da će biti dionikom uskrsnuća već kod slavnog Gospodinova dolaska kad će započeti Tisućgodišnje kraljevstvo.
    Marinko

    OdgovoriIzbriši
  20. Još jedna stvar kao komentar na tekst-Upoznaj pravoslavlje- pa ću prekinuti.
    Sveti na nebu isčekuju, ne toliko da zadobiju tijela (jer su u stanovima koji im je pripravio Gospodin), nego su uznemireni radi nekažnjavanja zločinaca (pa i ovi mnogi sa Bleiburga su u toj situaciji), što se i vidi iz teksta.
    Dodat ću iz Knjige postanka kao potvrdu ovoj tezi--Njihova krv viče iz zemlje---
    Marinko

    OdgovoriIzbriši
  21. Nisi pažljivo proučio šta sam sve napisao. Sve sam uskladio sa Apokalipsom. A ti se uhvatiš nekog zaključka ko pijan plota. Pravda se uspostavlja odmah nakon smrti. Ima slučaj, koji je meni poznat, da je Pravda uspostavljena i na ovom svijetu, a to je Pavlov odlazak do trećega neba. Emile, daj malo više se rastegni, može i ko harmonika pa ćeš kvalitetnije zaključivati.
    Samo sam se htio uklopit među papiste haha.
    Marinko

    OdgovoriIzbriši
  22. Christ represents Lazarus and Dives as receiving their respective rewards immediately after death. They have always been regarded as types of the just man and the sinner.

    OdgovoriIzbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.