Nova soteriologija i nešto o skorom 'vrlom, novom svijetu'

U ovom tekstu ću prepričati istoimeni tekst Vladimira Mossa o kojem sam u prošlom tekstu pisao.

Pišem radi onih koji ne znaju engleski zato što je ovo vrlo važna spoznaja.

Oni koji znaju engleski neka taj tekst pročitaju jer ja ću ga samo slabije predstaviti nego što je u originalu.

Nešto ću i sam dodati.

Novi nauk o spasenju, soteriologija, uspjela se je uvući manje ili više skriveno u Crkvu prošlog stoljeća.

I u Grčku i u Rusku pomjesnu Crkvu.

Često je motiv bio - čišćenje Crkve od zabuda skolastičkog, rimokatoličkog učenja o otkupljenju te da bi se tako Pravoslavna Crkva očistila od višestoljetnog utjecaja RKC.

Tako su zapravo mnoge hereze i započinjale kroz povijest - moramo očistiti nauk Crkve od svih hereza koje su je onečistile, i onda uz taj lažni motiv se stvori nova hereza.

S tom razlikom što sad više nema mogućnosti sazivanja ekumenskog sabora Crkve koji bi osudio nove soteriologe, nego moraju vjernici, vođeni Duhom Svetim, i čitajući tekstove kao ovaj od V.Mossa, intuitivno kršćanski osjećajući da nešto ne valja s novom soteriologijom, osuditi tu herezu i anatemizirati ju, kao i uputiti braću i sestre u vjeri da je se čuvaju i zaobilaze.

V.Moss kaže da je u srcu zablude nove soteriologije ideja kako istočni grijeh, ili grijeh praoca Adama, ili kako ga god nazvali a radi se o istom, nije krivnja grijeha, nego samo posljedica.

Svi ćemo se složiti, ako smo dovoljno samokritični, kako je ljudska narav posrnula, kako nas lako svladavaju strasti, sv.Pavao kaže kako čini ono što ne želi činiti, a ono što želi da mu je teško.

Nije Pavao opisao samo svoje stanje duše, nego je tako kod svih ljudi.

I nije sveti prorok David napisao samo za sebe u poznatom pokajničkom 50-tom psalmu "u bezakonju se začeh i u grijesima me rodi mati moja" nego je to istina za sve potomke Adamove koji su začeti spolnim putem.

Teško je to prihvatiti kao istinu, jer svi želimo da smo stvoreni kao i Adam, nevini i bez grijeha i strasti, djeca Božja.

Sv.Augustin je o tome razmišljao, i osvrtao se i ispovijedao svoj život od najranijih dana, i vidio je primjerice tek rođenu djecu kako su sebična i ne žele da njihova majka doji neko drugo dijete i niz sličnih događaja iz njegovog djetinjstva koji dokazuju da se ljudi, Adamovi potomci, ne začinju niti ne rađaju kao mali anđeli.

A opet Bog je jedini dobar i svet, Bog je Ljubav i Pravda, pa kako se može sve to protumačiti?

Kako može Bog kažnjavati Adamove potomke ako se potomci Adamovi stvaraju isto onako kao Adam, ex nihilo duša i duh, a tijelo od zemlje?

Tu može biti jedino odgovor, ne mi nismo stvoreni kao Adam, mi naslijeđujemo Adamovu narav, a to znači i dušu, duh i tijelo od Adama (inače ne bi bili ljudi, njegovi potomci).

Zato Adamov grijeh ili drugi grijesi naših predaka se prenose na nas jer smo mi, potomci, nastavak svojih predaka koji su nas začeli spolnim putem. I zato su nam bliski, da nije tako ne bi toliko tugovali kad umru jer s njihovom smrću umro je i dio nas.

Hristos, Bogočovjek, je naš Gospod i brat, i On je Adamov potomak.

Ali On nije začet spolnim putem, On je kao čovjek stvoren od Duha Svetog i neporočnog tijela Svete Bogorodice i prisno djeve (vazda djeve) Marije.

Očito postoji neka misterija u spolnom činu i spolnoj strasti koja je opravdana samo u braku i kad se ne radi prepreka prema začeću.

Neki kršćanski oci su o ovome razmišljali i došli su do zaključka kako bi Adam i Eva začeli svoju djecu bez spolne strasti da nisu prekršili Božju zapovijed ne jedenja ploda sa stabla spoznaje dobra i zla, a da je spolna strast dodana nakon istočnog grijeha jer mnogi ili većina ni ne bi imali djecu da nemaju spolnu strast.

K tome Hristos i Crkva posebno ističu djevičanstvo, to jest ne popuštanje spolnoj strasti cijelog života, kao božansku ili anđeosku vrlinu koja nije za sve ljude, ali je cjenjenija od bračnog života.

Kako god bilo, istočni grijeh postoji i isti je prepreka ljudskom biću da stane pred Boga jer njegova narav nije čista makar ne učinio niti jedan osobni grijeh, jer prije ili kasnije ta narav će ga povući da se preda nekoj strasti i prekrši tako Božje zapovijedi (koje su svima dane u srcu).

U trenutku smrti čovjek ostaje u tom stanju duše cijelu vječnost.

Ako je i dalje rob strasti, ostat će cijelu vječnost rob strasti (koju ne će moći niti izvršiti jer Bog će spriječiti da više itko čini zlo) i to će ga posebno mučiti jer više ne će moći počiniti grijeh djelom, nego samo svojim mislima i željama.

Hristos je rekao Nikodimu - ako se netko nanovo ne rodi od vode i Duha, taj ne će unići u carstvo Nebesko.

Tko se krsti, taj se nanovo rađa, ali ne više kao Adamov potomak, nego Hristov koji je novi Adam.

I kao što je Hrist bio na križu raspet ovom svijetu, tako treba biti i onaj tko se krsti.

I kao što je bio Hrist tri dana u grobu, tako se i krštenik tri puta potpuno uranja u vodu krštenja.

I tako se oslobađa vlasti Satane kojoj je dotad robovao jer je ropstvo naslijedio od Adama, kako bi postao novi čovjek i dijete Božje.

Nažalost, opet smo pali u grijehe jer se u nama i dalje nalazilo sjeme zla kojeg nismo nakon krštenja potpuno iskorijenili, zato se borimo do kraja života kako bi ga iskorijenili uz pomoć svetotajinskog-sakramentalnog života, uz Božju blagodat i naš trud, podvig i pokajanje koji su neizostavni.

Vezano za temu važno je naglasiti da Hristos nije bio na križu samo da bi nam pokazao kako nas ljubi i kako je spreman mnogo trpjeti zbog nas, pa da po tom primjeru i mi moramo nositi svoj križ za Njim, nego što je ta žrtva Bogočovjeka bila nužna da bi se oprostili naši grijesi, da bismo mi mogli biti spašeni, da bi se mogli nanovo roditi od vode i Duha.

Hristos je Bogočovjek, i to čovjek bez i jedne mane, bez i jednog grijeha, bez i jedne zle strasti koje su nama prirođene od naših predaka,  zato je Bog mogao, želio i oprostio grijehe svim potomcima Adamovim po Hristovoj žrtvi na križu (žrtva koja se prinosi Bogu mora biti čista i bez mane, zato niti jedan drugi čovjek nije mogao zamjeniti Hrista na križu), zato onaj tko vjeruje u Hrista, kako sam svjedoči, živjeti će i ne će umrijeti nikada i biti će dijete Božje.

To su međutim novi soteriolozi samo djelomično priznali, negirali su pravu narav istočnog grijeha kao zabludu Augustinovu, negirali su i otkupljujuću Žrtvu Križa kao skolastičku zabludu koju treba izbaciti od Pravoslavlja, negirali su i same sakramente-svete tajne, tvrdili su da to nije nešto magijsko i time su dokazali da ne vjeruju "u jedno krštenje za oproštenje grijeha", negirali su i samu nužnost svetog krštenja za spasenje iako je izričito Gospod izjavio da oni koji se ne krste od vode i Duha ne će unići u carstvo Nebesko.

Sad opet nastavljam prema tekstu V.Mossa.

Prema novom soteriologu, o.Romanidesu, mi nismo Hristom spašeni ili otkupljeni od istočnog grijeha, nego od straha od smrti koji je po njemu pravi uzrok pada čovjekovog.

Hristos po njemu nije podnio otkupljujuću žrtvu na križu, nego je samo lukavo umro na križu kako bi njegova duša sašla u Pakao i tako razvalila vrata Pakla i obeskrijepila demone i samu Smrt.

Donekle je i to točno, ali Romanides negira da je Žrtva bila nužna zbog našeg otkupljenja i spasenja.

Ako nije ta žrtva bila nužna, mogao je Hristos izabrati i neku drugu bezbolniju smrt pa bi isto sišao u Podzemlje i obeskrijepio Smrt i demone.

I potpuno mi je suludo, ali su mnogi povjerovali Romanidesu, vjerovati da ljudi ubijaju, siluju, kradu, vrše preljub i blud, ne vjeruju u Boga, ne poštuju Dan Gospodnji, ni roditelje i starije, radi toga što se boje smrti.

Pa onaj tko se stvarno boji smrti, on će nastojati vršiti Božje zapovijedi da poslije smrti ne završi u Paklu.

Zar se psi rata boje smrti kad idu u rat u kojem mogu vrlo lako i vjerojatno poginuti, samo da bi pljačkali, silovali ili mučili zarobljenike i činili ostale ratne zločine?

Ne, da imaju pravi strah od smrti onda ne bi bili psi rata i ne bi činili sva ona navedena zlodjela.

Drugi novi soteriologist kojeg spominje Moss je pokojni mitropolit Kijevski i kasnije na čelu Ruske Zagranične Crkve, Antonije Krapovitski.

On je tvrdio da naša pala narav nije naslijeđena od prvih roditelja, nego da nam je dana individualno jer je Bog unaprijed znao da ćemo pogriješiti kao i Adam i Eva.

Pa onda mi ni nismo potomci Adamovi ako nam je Bog dao neku drugu narav!

Onda smo mi, i to onda svaki za sebe, neka posebna vrsta, kao što se i svaki anđeo razlikuje od drugog anđela jer niti jedan anđeo nije stvoren od drugog anđela, nego je svaki stvoren zasebno.

I kako Bog koji je jedino dobar može dati nekom zlu i posrnulu narav?

Ne, mi smo potomci Adamovi i zato naslijeđujemo njegovu narav, i u dobru i u zlu, mi nismo posebno stvoreni ex nihilo kao Adam i kao što je stvoren svaki pojedinačni anđeo.

Čitao sam u drugom tekstu da je Krapovitski kao antiboljševik imao slična teološka razmišljanja, o kojima pišem kao novim soteriologistima, kao i notorni staljinističko-moskovski patrijarh Sergej Starogradski koji je prihvatio boljševizam i postao sluga sovjetske-komunističke države.

Mislim da se može vidjeti obrazac ne samo u Pravoslavlju, nego i u RKC i kod protestanata, početkom 20.st., a možda i ranije, prema odbacivanju tradicije i nauka Crkve, a prilagođavanju modernom čovjeku koji se smatra supermenom ili koji će postati supermen, nietzscheovski nadčovjek.

Stoga je kod svih modernista, kojoj god krivoj Crkvi pripadali, tendencija da se odbaci nauk o istočnom grijehu, o Žrtvi otkupljenja i spasenja, o nužnosti krštenja, o pripadnosti Crkvi izvan koje nema spasenja. 

K tome su ti novi teolozi prihvatili implicitno ili eksplicitno darwinizam, teoriju o Velikom Prasku milijardama godina unatrag, općenito bili su vjernici u znanost i u modernu sekularnu državu.

Pa kao što su mogli negirati Hristove riječi o nužnosti krštenja za spasenje, tako im nije bilo teško negirati Knjigu Postanka tumačeći ju samo kao metaforu, a ne ono kako je stvarno Bog stvorio Nebo i Zemlju i sve njihove stanovnike.

Moss dalje piše kako novi soteriolozi drže kako je nedostojno Boga da traži Žrtvu za otpuštenje grijeha, kako je nedostojno da Otac traži od Sina krvnu žrtvu.

Moderni teolozi tumače kako je Hristos otišao na Križ da nam pokaže kako nas voli, nipošto da je to bila cijena našeg otkupljenja.

Također vrli novi soteriolozi idu za tim da oduzmu vjernicima koji ih čitaju ili slušaju, strah od Posljednjeg Suda.

Raj i Pakao nisu nagrada za vrlinu i kazna za poroke.

Oni nisu mjesta, oni su samo psihološka ili noetička reakcija, radosna jednih, žalosna drugih na iskustvo Božje blagodati, "vatrene rijeke" pri Drugom dolasku,

Budući po njima Bog nikad ne kažnjava radi kazne, nego samo radi terapeutsko-padagoškog cilja, On ne šalje griješnike u vječni oganj, nego oni sami sebe kažnjavaju reakcijom na Božju ljubav, "vatrenu rijeku" koja ih peče i koja će se preliti cijelim svijetom pri Drugom dolasku Hristovom.

Ekstremniji novi soteriologisti negiraju i vječnost te neprilagođenosti griješnika na "vatrenu rijeku" i time se približavaju univerzalistima (oni koji vjeruju u opće spasenje, u spasenje svih ljudi i anđela) poput Origena o kojima sam pisao na kraju prošlog teksta i koji vjeruju da Bog koji je Ljubav ne može dozvoliti da se neki anđeo ili čovjek ne će spasiti u vječnosti, odnosno da će i demoni i ljudi griješnici na kraju uživati u "vatrenoj rijeci".

Kako sam prethodno pisao - ako Bog ne želi da se demoni i griješnici muče od Njegove ljubavi, zašto ih ne bi stavio na neko mjesto u kojoj ne će biti "vatrene rijeke" ili zašto ih ne bi jednostavno uništio kao da nisu nikad ni postojali i time bi prestala njihova muka (u što vjeruju Jehovini svjedoci i koji su, premda krivovjerci, konzistentniji u svojem nauku od novih soteriologa).

Znači svako teološko promišljanje koje suprostavlja Božju ljubav i pravdu završava apsurdima i kontradiktornostima ili je suprotno Božjoj objavi.

Suprotno od novih soteriologa i univerzalista, mislim da Pravda ne može biti uspostavljena ako vječno ne budu u kazni oni koji imaju vječnu zlobu, koji nemaju i ne žele pokajanje, koji bi vječno činili zlo kad bi im to bilo moguće.

Njihovo uništenje ne bi bilo pravedno, jer vječno zlo se jedino pravedno kažnjava s vječnom kaznom.

Pogrešna je zabluda nekih univerzalista da će se demoni i griješnici popraviti ako dovoljno dugo budu u vatri (tako je i RKC u 12.st. izmislila Čistilište u kojem se ljudi čiste vatrom a čiji se dani mučenja mogu skratiti davanjem odnosno plaćenjem Misa i indulgencija, ne bih se iznenadio da je taj izum došao čitajući Origena kroz komercijalne papističke naočale).

Popraviti se mogu samo oni koji imaju pokajanje, oganj je samo pravedna kazna, a ne sredstvo čišćenja (slično je odgovorio sv.Marko Efeški rimokatoličkim teolozima na falšom saboru u Firenci kad su mu objašnjavali novi nauk o Čistilištu).

Moss kaže kako se novi soteriolozi ne slažu u svim detaljima, ali im je svima zajedničko naglašavanje Božje Ljubavi u odnosu na Božju Pravdu koju neki i negiraju jer kažu da će na kraju Ljubav sve nadvladati, pa time i Pravdu.

Sjećam se, i o tome sam pisao, da je rimokatolički 'karizmatski' svećenik Zlatko Sudac tako odgovorio jednoj ženi koja je bila u preljubu i tražila je od njega savjet što da učini - ljubav će sve pobijediti dobila je odgovor.

Mnogi, mnogi od teologa i svećenika svjetskog pravoslavlja, rimokatolištva, protestantizma se potpuno slažu s novim soteriolozima.

I često su svi oni ekumenisti, govorim to iz osobnog iskustva, a piše i V.Moss o tome.

Dalje piše o samom pojmu istočnog grijeha.

Novi soteriolozi ne vole taj pojam jer je po njima 'zapadnog podrijetla', pa preferiraju pojam grijeha predaka.

Misterij istočnog grijeha se ne može negirati, a dodajem kako se može i razumjeti ako se uzme u obzir traducianizam o kojem sam davno pisao na blogu.

Ljudska duša ne nastaje ex nihilo kako je ex nihilo Bog stvorio dušu Adamovu, nego od duše roditelja koji ne daju svojim potomcima samo tijelo ili kako bi se reklo gene-DNK, nego i stanje duše i duha.

Posve je evidentno da se naslijeđuju i psihološke-duševne karakteristike od roditelja, koji put i od daljnjih predaka, i svi su to prihvatili kao činjenicu.

Zašto je onda teško prihvatiti činjenicu traducianizma, da se nasljeđivanjem stanja duše i duha naslijeđuje istočni grijeh te da se i mala djeca moraju krstiti radi spasenja?

Vjerojatno zato što smo se navikli sami sebe smatrati nevinima i djecom Božjom bez obzira na naše griješno stanje, pa onda smo uvjerili sebe da su i sva djeca mali anđeli bez grijeha i sklonosti prema grijehu. 

Moss kaže da su novi soteriolozi ustvari nastavljači krivovjerja Pelagija, s kojim se je obračunavao sv.Augustin, i koji je negirao istinu istočnog grijeha.

Navodi se dalje i citira sv.Simenon Novi Bogoslov koji kaže kako nema niti jednog bez grijeha makar isti živio samo jedan dan.

Slično govori i sv.Ivan Zlatousti, da je i sv.Ivan Krstitelj, najveći rođenim od žene, morao biti kršten od Hrista da bi se spasio.

Zatim o istom citira sv.Ignacija Brjančaninova, uglednog ruskog sveca.

Da ne ulazim u druge dijelove teksta, Moss vrlo lako dokazuje kako je nauk o istočnom grijehu bio jednako prihvaćen i na istoku i na zapadu Crkve, i to od samog početka Crkve, a da se nipošto ne radi, kako podmeću novi soteriolozi, o krivovjerju sv.Augustina i Zapada. 

Dalje Moss piše o novim soteriologima među 'grcima'.

Jer je u prethodnom tekstu više obraćao pažnju na Ruse.

Kad kaže Grke, onda se ne misli samo na etničke Grke, nego i one koji pripadaju grčkim patrijarhatima na Zapadu, a u njim ima dosta konvertita i profesora na Univezitetima.

O Romanidesu na kojeg se gotovo svi pozivaju kao na autoritet, kaže da je imao doktorsku disertaciju u Ateni 1957. pod naslovom "Grijeh predaka".

Dvojica ispitavača je nisu niti htjela prihvatiti, i razvila se je velika rasprava, pa je na kraju to (ne)djelo postalo klasik i na koje se suvremeni novi soteriolozi pozivaju.

U disertaciji naziva sv.Augustina 'istočnim griješnikom' i o njemu i njegovim djelima piše na gotovo svakoj stranici.

Ipak, vrlo rijetko citira Augustina, i čitateljima nije dao nužnu informaciju o tim djelima da mogu sami donijeti prosudbu. To je vodilo do krivog predstavljanja Augustina čitateljima.

Primjerice Romanides tvrdi da Augustin nije razumio pojam deifikacije-oboženja te da je taj pojam stran Zapadnom kršćanskom razmišljanju zbog utjecaja Augustina.

Međutim, Augustin kad piše o životu pustinjaka kaže da oni koji tako žive se mogu deificirati.

Niti Romanides objašnjava, ako je Augustin takav heretik, kako je Peti ekumenski sabor Crkve osvrnuo se o njemu kao svetom Augustinu, i kako je Augustin bio cijenjen od mnogih kršćanskih otaca Istoka i Zapada prije raskola u 11-tom stoljeću.

Zatim, problem je što mnogi sljedbenici Romanidesa koriste pojam bolesti za istočni grijeh da bi tako izbjegli sam pojam grijeha, kao da bi ta dva pojma bila međusobno isključujuća, kao da smrt i bolest nije posljedica grijeha. Već napomenuh da su oni izokrenuli pravovjerni nauk, njima je uzrok grijehu smrt, ili strah od smrti, dočim je smrt i naravno bolest posljedica grijeha.  

Ima još puno teksta, a zasad ovoliko.

Možda ću s vremenom ubacivati ono što je ostalo.

P.S.

Profesor Vrček objavio je tekst o povezanosti raka limfnih čvorova s tetoviranjem.

Bog je zabranio tetoviranje i svako drugo sakaćenje ljudskih udova.

Zanima me da li to govore kršćanski roditelji svojoj djeci ili šute jer su možda i sami tetovirani?

Svi smo grješnici i ne bi smjeli tetovirani roditelji misliti da su licemjerni ako to kažu svojoj djeci.

Inače je potpuna besmislica i ludost smatrati da su zbog toga licemjerni pa im je bolje da šute.

Zar otac bivši narkoman nije obvezan svojoj djeci reći im da je droga zla?

Tako isto treba reći i za tetovažu, piercing i sve druge moderne pošasti.

Protestant govori da se zlo u SAD ne može zaustaviti te se raduje čim bržem padu SAD:

U Njemačkoj vladajući koji nemaju veze s njemačkim patriotizmom, štoviše smatraju ga bolešću koju treba bez milosti ukloniti, propisuju da svi stranci, čitaj muhamedanci iz Afrike i Azije, moraju dokazati da su prijatelji židovima ako žele dobiti njemačko državljanstvo.

Barem da se zna tko je u njemačkoj državi glavni.

Još malo o Njemačkoj i njezinim budućim državljanima koji nemaju nikakve veze s njemačkom kulturom i poviješću, a jedino što se od njih traži je da budu prijateljski naklonjeni judima.

U ovom tekstu opisuje se slučaj da je žena, koja je poslala SMS poruku jednom budućem 'Nijemcu', koji je pripadao skupini (njih devetoro) koji su silovali jednu drugu Nijemicu, oslovljavajući ga pogrdnim imenom dobila veću kaznu nego silovatelji (osam od devet ih je oslobođeno, pretpostavljam jer su maloljetnici ili tvrde da su maloljetnici). 

I kakva je to uvreda ako se bezdušnom silovateljskom svinji kaže da je bezdušna silovateljska svinja?

U svojoj zemlji od koje su došli ti budući 'Nijemci' bi vjerojatno ostali bez glave za silovanje ili od države ili bi to učinila familija silovane zbog odmazde.

Možda je presudila ona posljednja riječ koja je haram za buduće 'Nijemce' pa se smatra velikom uvredom, a Nijemice su za harem. Samo jedno slovo razlike.

Doduše sjećam se natpisa dobrodošlice imigrantima koje su neke od njih nosile pred nekoliko godina kad je pošast krenula.

Mislim da bi se onaj gornji američki protestant složio da ista sudbina čeka Njemačku kao i SAD.

Jel mislite da RH tako nešto ne čeka?

U međuvremenu još jedna slična vijest iz zemlje Teutonaca.

Nije stradao čisti Teutonac, nego mladić podrijetlom iz Grčke.

Je li ta država prestala biti državom i sad vladaju kaos i demoni?

Da se maknemo iz Njemačke.

Prema ovoj vijesti svaki deseti stanovnik Rusije je imigrant.

Ako dodamo k tome možda trećinu domicilnih muhamedanaca ...

... te da se je za trećinu povećao broj zločina koje čini imigranti, da su nedavno muhamedanci izveli napad na policijsku stanicu u Dagestanu kad je ubijeno 15 policajaca, a u napadu su sudjelovali sinovi načelnika policije ...

Slična vijest koja upućuje na tezu kako su demoni dobili dopuštenje da se manifestiraju kao nikad dosad.

Irački imigrant silovao je i zadavio djevojku (djevojku, a ne djevojčicu kako piše u tekstu jer djevojčica ne može imati 16 godina) pred njezinom majkom nakon brodoloma u Italiji.

Novinari pišu, a vjerojatno je istina, da je tako iskazivao svoj bijes jer je u brodolomu stradala njegova supruga i kćer.

Tko može bez utjecaja demona u trenucima kad treba tugovati i oplakivati gubitak žene i kćeri, krenuti u silovanje djevojke koje se završilo s njezinim davljenjem?

Pa i silna silovanja koja čine diljem Zapada, napadi i ubojstva noževima njima nepoznatih ljudi, zar takva bezočna zvjerstva mogu činiti ljudi kojih ne nadahnjuju demoni ili ih ne posjeduju?

Uostalom, Muhamed je sam bio uvjeren da ga je u spilji napao zloduh, dok ga nije uvjerila prva žena Hatidža da se radilo o arhanđelu Gabrijelu koji mu daje (naravno lažnu) Božju objavu - Kuran.

Mislim da je taj demon oslobođen i vidimo ga na djelu.

Vjerujem da je Bog zbog silne nevjere i apostazije čovječanstva, odlučio kazniti čovječanstvo (nekima na obraćenje i pokajanje, a nekima kao pravu kaznu) dozvoljavajući demonima da rade ono što oni žele raditi, a to je uništiti čovječanstvo i povući ga sa sobom u Podzemlje.

Naravno da demoni ni sada nemaju posve odrješene ruke, jer da imaju više nas ne bi bilo, i ne bi opsjednuti ljudi davili, silovali, klali ljude (ili smišljali i provodili plandemiju i veleratove) nego bi to izravno činili nevidljivi demoni protiv kojih su ljudi nemoćni ako nemaju uz svoju zaštitu Boga i Njegove anđele.

Evo čemu služe državne pravobraniteljice djece.

Tko je time iznenađen, da državna pravobraniteljica ne brani djecu, nego daje pravo pervertitima da truju, onečišćavaju i sablažnjuju djecu, mora da je prespavao nekoliko posljednjih desetljeća.

Evo čemu služi EU i njezin parlament.

Talijanska antifašistica (pročitah iz drugih izvora da je učiteljica) zajedno sa svojim kompanjonima je s leđa i s čekićima (falio je samo srp da ga zakolju) napala jednog Mađara (ustvari više njih, ali napadi su bili na pojedince) u Mađarskoj pod sumnjom da je fašist.

Preko ove poveznice možete doći do snimka na kojem se vidi mučki napad.

Ne znam koliko je bila u zatvoru, ali je sada slobodna i zaštićena kao parlamentarka u Briselu.

Naravno ovo je i pokazatelj kako u Italiji ima prilično antifašista koji bi svoje protivnike ubijali srpom i čekićem, pa su ovoj antifašistici dali glas na EU izborima.

I u RH ima ih više nego što mnogi misle da ih ima, uostalom to pokazuju rezultati izbora za grad Zagreb u kojem su pobijedili jedva prikriveni čekićari i srpaši (a koji nisu nikad u životu radili s čekićem i srpom kao i njihovi ideolozi u 19. i 20. stoljeću nego su bili povezani s judeomasonerijom).

K tome mnoge familije koje su dobro živjele od komunizma jer su bile jednakije od drugih, a dobro se živjelo i od zapadnih kredita i otetih stanova, 90-tih su se prikrili i u pravilu dobro prošli u privatizaciji (od komunista do kapitalista mali je korak), osjećaju kako njihovo vrijeme ponovno dolazi (i tu su u pravu, ali to im ne će dugo trajati), te su u "Možemo" prepoznali originalnije komuniste-antifašiste nego ove koji su formalno naslijedili SKH, pa takvima daju glas.

Vratimo se na sam zločin izvršen u Mađarskoj kojeg su izvršili talijanski antifašisti vjerojatno zajedno s nekim 'domaćima' (antikomunisti nisu nikad imali takvu međunarodnu solidarnost osim možda za vrijeme rušenja komunističke vlasti u Španjolskoj).

Ovaj antifašistički zločin po mojem sudu se može smatrati demonski podstaknutim zločinom.

Kao i komunizam i antifašizam (nisu se oni borili protiv fašizma, nego protiv onih koji nisu prihvaćali komunizam jer su antifašisti ubijali redom sve antikomuniste).

Kao i sama EU.

Mnogi su i nadalje zavedeni s krivom slikom staljinizma-antifašizma i ne mogu se načuditi kako na Zapadu antifašisti idu ruku pod ruku sa sodomitima, podržavajući čim veću imigraciju kako bi nestalo nacionalne svijesti, kulture i države, a kako to da su u Rusiji antifašisti-staljinisti protivnici sodomita i tradicionalnijih nazora i više skloni patriotizmu.

Radi se o razlici između Lenjina, Trockog, Marksa, Engelsa* i Staljina i njemu sličnih nacionalnih staljinista u koje je spadao i J.B.Tito.

I jedni i drugi su komunisti, i jedni i drugi podržavaju Marksov komunistički manifest, i jedni i drugi priželjkuju komunizam u kojem više ne će biti nikakvog 'otuđenja', što znači da ne će biti obitelji, religije (osim vjere u komunizam), naroda, privatnog vlasništva nad bilo čime, a uz pomoć tehnologije i razvitka društvenih odnosa stvorit će se Raj na Zemlji.

Kojeg je opisao Orwell u "1984" jer je to dobro i intuitivno osjećao kao bivši komunist.

Nije daleko bio ni Huxley u "Vrlom novom svijetu" kojeg on nije pisao kao opomenu što se može dogoditi, nego su to isto priželjkivali okultne masonske grupe kojima je pripadao kao i gore navedeni komunisti.

Ako prihvatimo tu činjenicu, onda nam je jasno zašto Soroš i drugi milijarderi financiraju antifašiste-ljevicu-komuniste, inače ćemo pomisliti da su ti milijarderi skrenuli s uma, da financiraju svoje grobare (i to nije ništa novo, židovski bankari iz SAD financirali su boljševičku revoluciju).

Onda nam je jasno zašto vlasti SAD i općenito Zapada benigno toleriraju nasilje antifašista na ulicama koje već traje barem jedno desetljeće.

Jer ih vodi isti cilj prema globalizmu-komunizmu u kojem će aktivni antifašisti-komunisti i drugovi miljarderi biti zajedno u istoj loži ili u istom politbirou jedne svjetske komunističko-antihristovske države. I biti će naravno jednakiji od svih drugih kako je već opisao Orwell u "Životinjskoj farmi".

I da se vratimo na razliku između zapadnih i sovjetskih antifašista.

U početku su sovjetski antifašisti bili ekstremno radikalni kao što su i sada zapadni antifašisti, ukinuli su brak, živjeli u komunama spolno razuzdano, legalizirali su sodomiju, čedomorstvo, djecu je odgajala država, a ne roditelji, baš onako kako su predvidjeli Marks i Engels.

Ali vrlo brzo se je pokazalo da je takva komunistička Rusija došla u stanje kaosa te da će nestati ako se barem malo ne vrate natrag, i to je bio stav Staljina koji se je obračunao sa Trockim i ostalim komunistima koji su željeli svjetsku revoluciju odmah i sad.

I Staljin ju je htio, samo je vidio da još situacija nije zrela, da se treba malo popustiti 'kontrarevoluciji' kako bi revolucija na duge staze pobijedila.

I to je suštinski razlog zašto se niti u SSSR, osim u prvo vrijeme do smrti Lenjina, kao niti u Titinoj Jugoslaviji, kao i nigdje u satelitskim komunističkim državama na istoku Europe, nije tolerirao sodomizam, i da su se čak u nekim državama štitili nacionalni interesi pa su te države više ličile na nacional-socijalističke, nego one koje su spremne za nadnacionalni-globalni socijalizam.

To što je antifašistica s čekićem u ruci skoro ubila s leđa čovjeka, a sada je ugledna članica EU parlamenta, a da su od prije šezdesetosmaši koji su se koristili ljevičarskim nasiljem postali ugledni zapadni političari, dokaz je da se radi o jednom te istom antihristovskom projektu na Istoku i Zapadu, koji se samo razlikuju po taktici kako i kada doći do utopijskog Raja na Zemlji.

Koji će biti sličniji paklu kako je prorečeno u Otkrivenju prije Drugog dolaska Gospoda našeg Isusa Hrista.

* Začinjavci marksizma-komunizma nisu nipošto bili tankoćutni prema siromašnim i obespravljenim radnicima pa su zbog toga znanstveno (kako je ta riječ šuplja) isprojektirali način kako uz pomoć proletarijata doći do komunizma.

Njih nije vodila sućut prema proleterima, nego su 'znanstveno otkrili' da su proleteri idealni za stvaranje njihovog raja na Zemlji kojeg su nazvali komunizmom.

Slično je i Moša Pijade pisao u drugom veleratu da treba popaliti kuće seljaka, uništiti im usjeve, stoku i skladišta hrane, i ako je moguće prikazati da su to učinili 'fašisti', te da će tako dobiti vojnike koji će sprovoditi komunističku revoluciju.

Marks i Engels su tako gledali na proletere, radnike koji niti svoje kuće nemaju, nemaju ništa osim svojih ruku za rad.

Lenjin je pisao - što gore to bolje (gore za radnike, bolje za revoluciju).

Komunisti su tako bili protiv socijalista koji su mirnim putem htjeli doći do komunizma, komunistima je smetalo kad su primanja radnika rasla, a pogotovo kad su mogli doći do nekretnina ili kad su mogli kupiti automobil i otići na turistička putovanja (što su mogli njemački radnici).

Ideolozima komunizma je zajedničko mržnja prema tradicionalnom i kršćanskom načinu života, mržnja prema obitelji i patrijarhalizmu, zato su među prvim ciljevima vidjeli borbu protiv kršćanstva i familije, i za širenje zablude feminizma i spolne razuzdanosti.

Slično masonima, s kojima su povezani, imali su ideju 'ordo ab chao', učiniti najprije veliki nered uz pomoć oružane i nasilne revolucije, i onda kad sve staro što su mrzili nestane u pepelu, graditi njihov raj na Zemlji kojeg su nazvali komunizmom.

Marks i Engels su doslovno prezirali Ruse i ostale Slavene (mislim da spominju u negativnom kontekstu i nas Hrvate) kao nepovijesne i kontrarevolucionarne narode koji trebaju nestati jer su ugušili pod banom Jelačićem i ruskom carskom vojskom revoluciju u Mađarskoj 1848.

Tko zdravog razuma može te ljude držati čovjekoljupcima ili nekima koji žele dobro čovječanstvu?

Marks je bio vrlo nemoralan čovjek i uništio je zbog svoje razuzdanosti svoju familiju, jedna kćer je zbog njega izvršila samoubojstvo.

Ako nekom čovjeku nije stalo do svoje žene i djece, koliko mora biti netko lud da povjeruje kako je istom stalo do dobra cjelokupnog čovječanstva?

Ako netko čita njegovu poeziju koju je pisao u mlađim danima onda se lako zaključi kako je on bio prometejsko-sotonističkog duha, kako je priželjkivao rušenje sveg postojećeg koje je mrzio svom dušom, i bio je po tome sličan s mnogim ostalim židovskim revolucionarima.

Proleteri su mu bili samo sredstvo za stvaranje kaosa kojeg je priželjkivao te stvaranja raja na Zemlji po njegovom ukusu, a što je značilo ustvari stvaranje pakla na Zemlji.

Marksisti su, uvidjevši da su ih proleteri 'izdali', da nisu bili dovoljno revolucionarni, okrenuli se nadobudnim i nezrelim studentima i srednjoškolcima, nezadovoljnim feministicama, 'neshvaćenim' umjetnicima, isfrustriranim intelektualcima, lažnim borcima za rasnu jednakost, kao i raznim spolnim pervertitima, a vidimo da nastoje sad regrutirati u svoje redove i nezadovoljne imigrante, kako bi ih iskoristili umjesto proletera za stvaranje kaosa, nakon kojeg planiraju s masonima, stvarati novi red, opakiji od svih dosadašnjih, red Antihrista.

Dokaz, jedan u nizu, kako živimo u doba u kojem su demoni dobili vlast kao nikad do sad:

Nažalost znam mnoge koji ne mogu biti u tišini, koji moraju stalno slušati radio ili neki drugi izvor pop muzike koja je demonoinspirirana, u najboljem slučaju samo nije kršćanska.

Kako biti slobodan od demona dok smo robovi demonske pop glazbe?

Nadam se da će mnogi to shvatiti dok im ne bude kasno.

Glazba kao i svaka umjetnost ne može biti neutralna, ona održava duh koji je inspirirao autora ili se nalazi u autoru.

To treba imati na pameti i imati kriterij - da li bi Bogorodica, ili moj anđeo čuvar, ili moj svetac kojem se molim, ili sam Bogočovjek, slušao glazbu koju ja slušam?

Odgovor je negativan ako slušamo ili smo robovi pop glazbe.

Onda znamo što nam je činiti ako se želimo spasiti.

Ovaj gornji stripić prikazuje ono što se je neki dan dogodilo u Njemačkoj kad je imigrant ubodom u vrat ubio policajca. Policajac je istreniran od 'teutonske' države da ako vidi u sukobu nekog 'Teutonca' i imigranta, da odmah okrene silu prema Teutoncu. Tako se je okrenuo prema ovom koji je nekako s drugima svladao imigranta koji je s nožem ubadao ljude, i onda se je imigrant oslobodio i ubio policajca.

Ono što bi ovdje trebalo komentirati je da se neki Teutonci, manjina među njima, instiktivno okreću protiv agresivnih i opasnih došljaka videći u njima neposrednu opasnost, ali da im je to uzalud budući vlast u teutonskoj državi imaju oni, koji mogu biti i podrijetlom Teutonci, i koji jedva čekaju da kao narod nestanu, da se uklope u neku amorfnu globalističko-antihristovsku masu spremnu graditi novu babilonsku kulu. Vjerujem da su toj globalističkoj prevari povjerovala većina Teutonaca i ostalih Europskih naroda odričući se tako svojih kršćanskih korijena.

Uzalud im je prosvjedovati ako Bog koristi imigrante i demone kao kaznu za njihovu nevjeru.

Bitka je odavno izgubljena, možda čak završetkom drugog velerata kad su zaživjeli UN kao pobjednici rata.

Rat je tako završio jer je bila slaba vjera naroda koji su se borili za svoju nacionalnu državu, ili zato što su svoju nacionalnu državu stavili ispred vjere (premda pravi progoni vjere započinju s pobjednicima velerata jer su oni unija liberala, ateista i komunista, prvo su otvoreni progoni kršćana bili pod komunistima, sad su pod njihovim saveznicima, zapadnim antifašistima).

Imigranti su tu, i ostat će, i biti će ih sve više, i sve više će se dati u službu gospodara kaosa.

Nama ostaje samo pojedinačno ili u manjim skupinama svjedočiti vjeru micajući se iz društva dok nas globo-homo društvo ne locira i onda nas stavi pred ispit vjernosti Hristu ili Antihristu koji dolazi.

U Zagrebu pri Filozofskom fakultetu otvara se globo-homo studij naziva Rodne studije.

Koje već postoji destljeće, a možda i dva, tri na sveučilištima Zapada kojih slijedimo na putu u provaliju.

Naivni komentatori onog teksta misle da će novi inžinjeri ljudskih duša raditi samo u državnoj upravi, u ministarstvima, u školstvu, u zdravstvu ... , a da ih nitko ne će zaposliti u 'realnom sektoru'.

Naravno da ih nitko tko ima ovce ne će zaposliti kao pastire.

Ali na srednjim i višim razinama, pogotovo u međunacionalnim tvrtkama koje moraju sporovoditi globo-homo politiku ako žele opstati, tamo će ovakvi naći uhljebljenje.

Prilično sam siguran da i kod nas razvikani Rimac provodi sličnu politiku, možda ima i on zaposlenog nekog koji je zadužen kao nekada komesari u poduzećima, da se brine o:

"u privatnom sektoru koji njeguju društvenu raznolikost i inkluzivnost, primjerice chief diversity officer, gender equality officer i slično” 

Uostalom, nikad nije ni bilo slobodnog tržišta među velikima, uvijek su se stvari riješavale u ložama.

Dobro je također primjetiti da su hrvatski Srbi iznadprosječno aktivirani u globo-homo politici.

Pupovac recimo kao ateist i nekadašnji(?) komunist participira uvijek u hrvatskoj vlasti, zahvaljujući njemu država financira "Srpske novosti" koje su vjerojatno najviše liberalno, antikršćansko, globalizirano, prosodomističko glasilo koje se financira iz proračuna RH.

Ne znam niti jednog političara iz Pupovčevih srpskih krugova koji su pri vlasti u RH a da ima konzervativno-kršćanske stavove.

Čak sam vidio među nekim klerom SPC da primaju i čitaju "Srpske novosti".

Globo-homo i Hristos zajedno, kao kod mnogih 'pravoslavnih' Rusa srp, čekić i krst?

Upravo danas je čitanje iz Evanđelja po Mateju, 7 glava:

»Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. 16 Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? 17 Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. 18 Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. 19 Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. 20 Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.«
21 »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22 Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ 23 Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’«

22 i 23 retci nisu bili, ali se prirodno nastavljaju na poruku - ne može se služiti (globo-homo) bogovima ovog svijeta i Bogočovjeku, ništa ne znači svećenička mantija ako se kolabira s onima koji proganjaju Hristovu nauku u društvu.

Ima nekih koji su u Svjetskom pravoslavlju i raskrinkavaju kao heretike svoje arhijereje ili one s kojima su u zajedništvu:

Nažalost, i nakon ovog ostaju s njima u zajedništvu, nadam se zakratko dok ne skupe hrabrosti i otkinu se zajedništva s hereticima i potraže istinsko Pravoslavlje.

Dakle mitropolit Jona (i njemu slični) neke uspije prevariti da je tradicionalan i vjeran Pravoslavlju, a opasniji je od onih koji su otvoreni heretici koji primjerice daju blagoslov sodomitskim parovima krsteći njihovu kupljenu djecu.

Jer ovi posljednji ne mogu prevariti one koji još imaju u sebi nešto kršćansko.

Primjetite da skoro svi moderni heretici vjeruju u evoluciju i lažnu znanost.

I ne vjeruju u nezabludivost Biblije i ekumenskih sabora Crkve, dakle modernisti su poput Romanidesa i njegove modernističke braće iz RKC i protestantizma (premda većina protestanata barem vjeruje da je Biblija Božja objava).

Reakcija istinskih pravoslavaca na video:

Citiram jedan komentar:

"The "we don't have an infallible Bible" part is pure Romanideanism. Very corrosive. I hope our synods condemn this one day. Romanides' Pelagian teachings on original sin and the sacrifice of the cross have confused SO MANY people."

Da, novi soteriolozi su učinili veliku štetu mnogim pravoslavcima, i treba se o tome govoriti i osuditi ih da ne bi njihova (ne)djela i dalje smatrala se pravoslavnima.

Završavam ovaj već dugački tekst s predavanjem o.Stevena Allena br. 31 od njih dosadašnjih 74 koje je dao u sklopu "Tečaja Pravoslavnog Preživljavanja".

Predavanje ima veze s temom i nove soteriologije koja negira istočni grijeh, te je V.Moss napisao u svojoj studiji o Romanidesu da je dobio informacije i/ili nadahnuće/podršku od o.Stevena za knjigu.

Također o.Steven, naslanjajući se na knjigu blagopočivšeg o.Serafima Rosa "Nihilizam" i na temelju svojih zapažanja, odlično je opisao demonski 'vrli, novi svijet' u kojem živimo.

Preporučam čitateljima poslušati i ostala njegova predavanja.

Danas, 2. srpnja po novom, a 19. lipnja po Crkvenom kalendaru je blagdan sv.Ivana(Jovana) Maksimovića - Šangajskog koji se je upokojio na današnji dan 1966. u Seattle, SAD, a u San Franciscu je bio episkopom Ruske Zagranične Crkve.

Osim što je bio svetog života i čudotvorac, utjecao je uvelike na širenje Pravoslavlja na Zapadu i Kini.

Prešao je cijeli krug Zemaljski, od Rusije od koje je izbjegao pred boljševizmom, bio je u kraljevini Jugoslaviji s ostalim ruskim izbjeglicama, u Francuskoj, zatim se je bavio misionarenjem u Kini da bi na kraju otišao u SAD.

Bio je istinski pravoslavac, premda ga slave danas i oni u Svjetskom Pravoslavlju, krijući kao zmija noge njegove osude ekumenizma i Svjetskog Pravoslavlja.