Romanides u Svjetskom Pravoslavlju

Pokojni o.Romanides (1927-2001) je bio, vjerojatno i dalje jest, najutjecajniji teolog novokalendarske Grčke Crkve, ali i šire.

Kako piše Vladimir Moss u djelima protiv novih soteriologa, bio je štovatelj heretičko-ekumenskog carigradskog patrijarha Atenagore, pripadnik središnjeg komiteta Svjetskog vijeća Crkvi, sudionik mnogih ekumenskih konferencija i ključni podupiratelj unije između Svjetskog Pravoslavlja i monofizitskih heretika.

Lako bi se dalo zaključiti onda kako je Romanides zasigurno bio netko tko je tražio zajednički teološki jezik sa zapadnim rimokatolicima i protestantima.

Donekle je to i istina, ali je njegov ekumenizam bio istovremeno i znakovito protiv zapadnih kršćanskih otaca, prvenstveno protiv sv.Augustina koji mu je bio glavni krivac za raskol, za skolastiku, za utjecaj iste na Rusiju od 15-16 stoljeća kao i na Grčku kasnije koji su po Romanidesu zbog toga izgubili vezu s Bizantom.

Tkogod je pratio blog od početka zna da sam izuzetno cijenio (i cijenim) sv.Augustina, da mi je teško palo kad sam se upoznao sa Svjetskim Pravoslavljem, kojeg sam tada smatrao pravim Pravoslavljem, kako ga napadaju, pa sam čak pomislio da su te optužbe istinite jer Crkva ne može krivo naučavati (naravno da ne može, ali prava Crkva).

Međutim ekumenski koncili Crkve prihvatili su Augustina kao uvaženog kršćanskog oca*, dok su ga Svjetski Pravoslavci milenij i pol kasnije, za koje sam mislio da su pravi-istiniti pravoslavci, osudili.

Stoga sam se ugodno iznenadio kad sam otkrio da istinski pravoslavci, poput gore spomenutog Rusa Vladimira Mossa (i ostali poput o.Stevena Allena, episkopa Henoka ...**), odbijaju optužbe protiv Augustina i uzvraćaju optužbom protiv Romanidesa i njemu sličnih da su skrenuli s Pravoslavlja i vjere kršćanskih otaca.

Romanides je bio čovjek svojeg vremena, a to je i naše vrijeme iako smo mlađi od njega.

To je vrijeme industrijsko-tehnološke revolucije i znanstvenih otkrića kad se je sve prethodno smatralo nazadnim, često i lažnim.

Kao i na Zapadu bilo je među novokalendarskim pravoslavcima onih koji su smatrali da sveto Pismo - Biblija nije potpuna Božja Objava objavljena preko proroka, nego da u istoj ima nešto od vječne istine, ali i zabluda kad Biblija opisuje povijesne događaje koje je znanost, u koju su ovi više vjerovali nego u kršćanske oce, opovrgla.

Tako je Romanides vjerovao odnosno nije vjerovao u Bibliju slično s njegovim suvremenicima, rimokatoličkim i protestantskim modernističkim teolozima.

Vjerovao je u Veliki Prasak, evoluciju, psihoanalizu, teološki moto koji je stalno ponavljao - čišćenje, prosvjetljenje, oboženje s ovim posljednjim kao konačnim ciljem smatrao je da se može proučavati s modernom medicinom i psihijatrijom.

Iako to ne spominje Moss u knjizi "Protiv Romanidesa" siguran sam da je Romanides vjerovao u svijet lopti, da je Zemlja samo jedna mala sićušna, lutajuća loptica u odnosu na Sunce, zvijezde, galaksije.

U daljnjem tekstu dati ću naglasak na ono što je teološki bitno s teološkom naukom (krivovjerjem) Romanidesa i sličnih svjetskih pravoslavaca.

Kako napomenuh on je izuzetno cijenio znanost, po njemu i znanost i prava teologija, a to je 'dakako' ona o kojoj piše i kojoj je autor, se temelje na iskustvu.

Međutim ne postoji znanost neovisna od znanstvenika, ako se znanstveniku ne sviđa Božja objava da je Zemlja nepokretna, a da se Sunce, zvijezde i Mjesec okreću oko Zemlje te da su stvoreni nakon Zemlje, onda će on negirati svoje osobno iskustvo da je Zemlja nepokretna te da navedena nebeska svjetlila kruže oko Zemlje, i raditi će eksperimente koji se mogu tumačiti na razne načine, ali će ih on tumačiti kao dokaze da je Biblija odnosno Bog bio u krivu.

Tako je i Romanides dao naglasak na oboženje koje je naravno iskustveno, ali je rekao da je to iskustvo iznad Biblije jer Biblija nije riječ Božja, nego je po njemu ljudska riječ o Riječi Božjoj.

Prava istina je ona koju dobije čovjek koji upozna osobno Boga, koji se oboži.

Što je, složit ćemo se, istina.

Međutim, zašto bi povjerovali Romanidesu da je imao iskustvo oboženja, a da to iskustavo nisu imali Božji proroci koji su po Božjem nadahnuću pisali sveto Pismo, ili da su oni imali to u manjoj mjeri od njega?

Ta svi kršćanski oci doslovno su vjerovali da je sveto Pismo bez zablude, zar se on smatra većim od kršćanskih otaca?

O tome se ovdje radi, radi se o prelesti Romanidesa koji je imao preveliki utjecaj na Svjetsko Pravoslavlje, pa je u želji dokazivanja kako je Zapad bio u zabludi i prije raskola bacio drvlje i kamenje na sv.Augustina negirajući istinu o istočnom grijehu, Hristovoj žrtvi na križu kao našem otkupljenju od istočnog grijeha, o uzrocima našeg pada koje on ne vidi u Adamovom grijehu, nego u strahu od smrti nakon Adamovog grijeha, o Strašnom sudu i Bogu koji je Sudac koji je pravedan i kažnjava zlo***.

Sve je to Romanidesa i njegovu teologiju učinilo privlačnom modernim pravoslavcima, a pogotovo konvertitima koji smjelo na internetu tumače kako ne postoji istočni grijeh kojeg smo svi naslijedili (oni kažu da smo naslijedili samo posljedice, što sam i ja u jedno vrijeme povjerovao, ali onda se nitko ni ne bi trebao krstiti jer nije naslijedio grijeh, nego samo posljedice, nitko ne može biti kriv zbog posljedica), koje je naslijedio i dijete u trenutku začeća pa se ne mogu niti mala djeca spasiti ako se ne krste.

Drugim riječima Romanides i poneki moderni pravoslavci naučavaju pelagijanizam, te iako se pozivaju na istočne kršćanske oce nisu svjesni da se po ovom pitanju isti oci slažu sa sv.Augustinom i ostalim zapadnim kršćanskim ocima.

I Jeem je napravio video kako bi uputio kršćane da ne nasjedaju slakorječivosti Romanidesa i njegovih nastavljača jer se njegov nauk suprostavlja nauku kršćanskih otaca, a ne samo sv.Augustina:

* Ne samo da je Crkva prihvatila sv.Augustina kao kršćanskog oca na ekumenskim saborima Crkve, nego je prihvatila i njegov nauk o istočnom grijehu budući je na dvokratnom ekumenskom saboru Crkve u Trulu-Carigradu 692.g. prihvatila odrebe lokalnog afričkog sabora Crkve u Orangu koji je prihvatio Augustinov nauk o istočnom grijehu i Božjoj milosti.

Dakle svjetski pravoslavci kad napadaju sv.Augustina zbog njegovog nauka o istočnom grijehu, sami sebe izbacuju iz Crkve i potvrđuju da su nastavljači hereze pelagijanizma.

** Taj problem da moderni pravoslavci olako osuđuju sv.Augustina osjetio je i blagopočivši o.Serafim Rose pa je napisao jednu knjigu u obrani tog svetog zapadnog kršćanskog oca.

*** Romanides odnosno njegovi sljedbenici kažu kako Bog ne sudi i ne kažnjava zle, On sve ljubi samo zli tu Njegovu ljubav, tu beskonačnu rijeku koja se iz Njega izliva osjećaju kao vatru koja ih peče. 

Moram priznat da sam i sam u to povjerovao kad sam postao (svjetski) pravoslavac. 

Ljudima je privlačno definirati Boga koji nije pravedni Sudac i koji ne kažnjava zle, kao da bi ljubav i pravda bili suprostavljeni i onda Bog odluči biti samo ljubav bez pravde. 

Bog, po toj ideologiji-teologiji koju rado prihvaćaju konvertiti na Pravoslavlje, ne želi da se demoni i oni 's lijeva' muče i budu u vječnoj kazni, On ih ljubi ali budući Ga oni mrze onda ih ta ista ljubav muči i peče bez prestanka. 

Pa zar se ne bi moglo reći takvom modernističko-romanideskom 'Bogu', ajde prestani ih ljubiti, zar ne vidiš da ih tvoja ljubav peče više nego zemaljska vatra? 

Ili ako ih stvarno ljubiš, zašto ih ne uništiš kao da nisu nikad ni postojali, jer ovako će ih tvoja ljubav vječno mučiti?

Dakle sve su to besmislice, apsurdi i kontradiktornosti izašle iz krivih teoloških pretpostavki koje su se tako udomaćile među svjetskim pravoslavcima, rimokatolicima i protestantima jer ne žele vjerovati u ono što su kršćanski oci naučavali, pogotovo sv.Augustin.

Malo nevezano za temu, na paradi sodomita u Kijevu u prvim redovima vojnici sodomiti.

Štogod mislili i imali povjesne preferencije, i RH i sve ostale okolne države podržavaju sodomite i njihove parade.

Kršćani bi trebali ozbiljno razmisliti o vremenima i državama u kojima živimo, pa i o tome da živimo u narodima koji prešutno ili glasno podržavaju sodomizam.

Uzeti oružje u ruke ako se dogodi mobilizacija znači boriti se za Sodomu.

Ne znam kako se kršćani mogu opravdati ako pak dragovoljno postanu policajci i vojnici ovih država.

Katoličke privatne škole su zaštita od državne globo-homo propagande?

To je bilo pred godinu dana.

Situacija je sad sigurno bolja, jer svakim danom u svakom pogledu napredujemo.

Što možemo pogledati ovdje (ako vam ne bude zlo od gledanja).

Ne razumijem kako netko tko izgleda bijelac, doduše kao parodija, može pisati antibjelačke poruke.

Ajde netko tko pripada nekom narodu koji u modernom vremenu nije više organski pojam nego kulturni, može zamrziti svoj narod i postati pripadnikom nekog drugog naroda, a takvi najčešće postaju globalisti.

Ali kako netko može zamrziti boju kože koju sam ima, koju ne može promijeniti?

Možda i može ako se jako tetovira, možda je to i odgovor zašto se u našem vremenu ljudi tako bolesno i puno tetoviraju.

To su ti novi nadljudi, globohomohumanoidi koji zauzimaju ili preuzimaju mjesta na rukovodećim mjestima država, pa je ovaj to postao u SAD.

Od iste vlade i od istog izvora, vijest kako je vlada SAD tražila od Amazon-a da u vrijeme plandemije 'sakrije' knjige kritične prema pelcovanju.

Jel ima još netko tko čita ovaj blog i vjeruje vladajućima u svojoj državi i onima u svjetskoj državi da se staraju oko njegovog dobra?

Ako ima, onda je taj ili mazohist (čitajući moje tekstove s kojima se ne slaže) ili beznadežni naivac ili je na plaći od tih vlada.

Ali mladost je naša budućnost.

Vrlo crna.

Eto ih gdje opijani razmaženim pop idolima (ova je kći milijardera bankara) skandiraju 'j.... se' patrijarhatu.

A sve što imaju dobili su od patrijarha ili od onih koji su kao posljednja karika u lancu zakazali u svom očinstvu.

Ne će očeve, ne će vezu s precima, dobit će vezu s onim jarcem sa ženskim grudima i naopakim pentagramom. I biti će na lancu s njim kad se ovaj bude stropoštao u bezdan.

I nikoga ne će moći kriviti do sebe što su se dragovoljno stavili u lance s ocem laži i čovjekoubojicom od početka, umjesto da s pravim očevima vjere uživaju blagodati djece Božje.

Obećajem, ovo je posljednja poveznica na onaj portal.

U ovom tekstu.

Poznata multinacionalna tvrtka "Lego" za proizvodnju dječjih igračaka plasirala je video o svojim novim globo-homo igračkama.

Poručujem svima koji rade u toj tvrtki (jer nemaju opravdanja što rade u njoj, nisu vezani lancem da moraju u toj tvornici raditi), i koji će prodavati i kupovati takve otrovne i dušegubne igračke za djecu, da je Bogočovjek prijateljski ih savjetovao da bi im bilo bolje da im netko stavi mlinski kamen oko vrata i baci ih u dubine morske.

Osjećam da smo jako blizu vremena kad ćemo se morati izvući od ovog propadajućeg društva da ne bi s njim završili u vječnom prokletstvu.

Iako se kaže kako je kod susjeda slađe grožđe, ipak mi se čini da je stvarno budućnost kršćanstva u Africi.

O.Nikodim Bogosavljević već se je ograđivao od nekih svojih modernih proroka glede dolaska pobjedonosnog ruskog pravoslavnog cara (kad je počeo rat u Ukrajini pojavio se je pred kamerom u vojnoj uniformi misleći da će za nekoliko dana pojaviti se ruski pravoslavni car i u Srbiji - a nije ni u Rusiji).

U zadnjem videu kaže da će to biti ove godine. Ali kaže - ne garantira.

Živi bili pa vidjeli.

Međutim, kako sam napisao u jednom komentaru, u razgovoru s jednim ruskim đakonom saznao sam da samo 1.5% vjernika Moskovskog patrijarhata ide nedjeljom na Liturgiju (što je potvrđeno i u dolnjem videu).

To je daleko manje i od rimokatolika (u mojem djetinjstvu gotovo cijelo selo išlo je nedjeljom na Misu, osim nekolicine komunista i njihovih kolaboracionista).

Kako može ruski pravoslavni car ostvariti pobjedu s takvim pravoslavnima? 

Zar će ti pravoslavni rađe ići u rat nego na Liturgiju, i hoće li to onda biti uopće pravoslavna vojska i pravoslavni car?

Prije je moguće da na vlast u Nigeriji dođe pravoslavni car nego u Rusiji, tako mi se sada čini.

O situaciji u modernoj Rusiji koja radi velike neprilike istinskim pravoslavcima u slijedećem videu:

U poznatoj državi na području Svete Zemlje ukinulo se pravo 'ortodoksnim' židovskim mladićima koji studiraju Talmud da ne idu u vojsku. 

Podsjećam da su sve do modernog doba sekularizma svećenici (i oni koji uče za svećenike) i monasi bili izuzeti također u svim kršćanskim državama na zapadu i istoku (a nisu ih ni Turci regrutirali, dok su komunisti prvi krenuli u tome).

Kanoni Crkve kažnjavaju svećenike koji bi nehotimično ubili nekog čovjeka, a kamoli da bi to učinili u ratu i kao pripadnici vojske.

U RH kao poslušnoj sluškinji NATO pakta koji evidentno planira novi velerat, uvodi se ponovno obvezan vojni rok. 

Uvode ga političari koji su ga izbjegli lažnim liječničkim dijagnozama i koji su bili glasni da se vojni rok ukine i RH razoruža dok nismo bili u tom globo-homo paktu.

I dok se na sva zvona promovira feminizam i ravnopravnost žena, one će opet biti izuzete (čime se ipso facto priznaje činjenica da muškarci i žene nisu isti te da je feminizam zabluda).

Znači RH (kao i ostale globo-homo države) daje pravo ženi da ubije čedo u svojoj utrobi, ali smatra da žene ipak nisu sposobne nositi pušku i ubijati neke koji im nisu čeda u utrobi, pa ih oslobađaju služenja vojnog roka i ratne mobilizacije.

Kako je danas vrlo lako postati ženom, dovoljno je, da karikiram, potpisati izjavu pred javnim bilježnikom, vjerujem da će javni bilježnici imati dobru zaradu u narednom razdoblju.

Mladićima koji su normalni patrioti poručujem da je vojska u koju budu regrutirani globo-homo vojska, a ne vojska patriota.

Te da će, ako budu uzeli oružje, biti poslani da ginu kao nekad njihovi pradjedovi u rovovima Galicije ili da će biti poslani da smiruju ili likvidiraju unutranje neprijatelje globo-homo antihristovskog carstva.

Dolazi vrijeme teških i sudbonosnih odluka.

Budimo spremni jer možda više ne će biti popravnog ispita.

Ginuti za ovakav svijet?

Globo-homo organiziraju velerat i regrutiraju mladiće za taj rat, kad bude mobilizacija pozvat će i nas starce, i istovremeno formiraju ministarstvo za promjenu ponašanja muškaraca.

Ova pjesma je o svijetu koji više ne postoji.

Homilija o.Stevena Allena za blagdan Pedesetnice, Duhova, Svete Trojice.

Nisam znao da je Hrast iz Mamre pod kojim su Abraham i Sara ugostili trojicu anđela od kojih je jedan koji je ostao s njima bio Bogočovjek dok su druga dvojica otišli u Sodomu i znamo što se je tada tamo dogodilo, te su ta trojica anđela bila slika sv.Trojice, usahnuo 2019. godine.

Dakle to je drvo bilo staro četiri tisuće godina, i pred pet godina se je potpuno osušilo.

Znakovito.

Na ovoj poznatoj Rubljovoj ikoni u pozadini je prikazan Hrast iz Mamre.

I da se vratim na temu, ovaj put ne o Romanidesu, nego starijim teolozima i onih koje zovemo kršćanskim ocima i koji su naučavali zablude.

Ovo ima veze s pitanjem čitateljice - kojih se teologa trebamo kloniti.

Sva trojica od navedenih, Origen, sv.Grgur(Grigorije) iz Nise (mlađi brat od sv.Vasilija Velikog) i sv.Isak Sirin su univerzalisti, naučavali su zabludu da će se na koncu vremena svi ljudi i anđeli-demoni spasiti.

Dakle oni nisu mogli doslovno prihvatiti (barem u jednom dijelu svog života) ono što je Hristos objavio i po Njemu apostoli, da je Pakao vječan i da nema pokajanja i spasenja nakon smrti.

Po njima Bog koji je Ljubav ne može prihvatiti da neko biće koje je stvorio na Svoju sliku i priliku bude u vječnoj kazni i odvojeno od Njega.

Naučavali su da će Bog preko čistilišne vatre očistiti ih od grijeha i robovanja strastima htjeli to oni ili ne (dakle bez pokajanja i protivno njihovoj slobodnoj volji što bi bio apsurd).

Origen je najpoznatiji od njih i utjecao je na ostalu dvojicu (bilo ih je još), ali samo on je bio anatemiziran na ekumenskom saboru Crkve, druga dvojica su kanonizirani.

Ne znamo da li je sv.Grgur promijenio svoj stav o univerzalizmu, pretpostavljam da je.

D.Bradshow kaže da je Crkva kanonizirala sv.Isaka Sirina zato što njegovi tekstovi na sirijskom jeziku i s univerzalističkom teologijom nisu tada bili prevedeni na grčki jezik.

Da jesu, po njemu (i meni) Crkva ga ne bi kanonizirala.

I tu činjenicu moramo također prihvatiti - kanonizacija svetaca u Crkvi nije nezabludiva.

Stoga trebamo biti oprezni kad čitamo neke stare teologe i kršćanske oce, jer moramo biti svjesni da imaju odličnih tekstova koji koriste u duhovnom rastu, ali imaju i tekstova koji vode u obrnutom smjeru. 

Moderni čovjek sklon je univerzalizmu jer se nada da će se spasiti bez muke, križa i podviga u ovom životu.

Zato rado čita teologe univerzaliste bilo one pred milenijum i pol, bilo suvremene.

I još kad sazna da su kanonizirani, onda se još više utvrdi u zabludi.

Na rimokatoličkim bogoslovijama se Origen uvelike slavi, često ćemo naići na tekstove i komentare mnogih rimokatolika, protestanata pa i pravoslavaca koji žale što je Crkva anatemizirala Origena i univerzalizam.

Treba također napomenuti da su neki Rusi koji su izbjegli od boljševičke revolucije ustanovili tzv. parišku teološku školu koja je bila vrlo modernistička, sklona univezalizmu i onome što je kasnije naučavao Romanides.

U ovom tekstu navodi se kako je tu lažnu soteriološku (spasiteljsku) nauku naučavao i sam mitropolit Antonije Krapovitski koji je u to vrijeme vodio Rusku Zagraničnu Crkvu (umro je u bivšoj kraljevini Jugoslaviji).

Napominjem još jednom, nema nezabludivih ljudi, nema jamstva da je i jedan kršćanski otac u svemu što je napisao bio nezabludiv, još manje ima jamstva da su naši suvremeni hijerarsi nezabludivi.

Dužni smo im dati poštovanje i poslušnost, ali u konačnici nas mora voditi Duh Sveti tako da vodimo pobožno-molitveno-sakramentalni život, da smo uvijek smireni-ponizni i u pokajanju, da se molimo koliko je to moguće bez prestanka, da krotimo svoj ego i strasti, da stvarno i sa strahom poštujemo i ljubimo Boga, a onda ljubimo i poštujemo Njegove zapovijedi.

Tako ćemo moći uočiti čitajući kršćanske oce ili slušajući hijerarhe kad napišu ili kažu nešto što je pogrešno (budimo naravno svjesni da smo i mi zabludivi i griješni).

Ali onda to ne ćemo reći mi, nego Duh Sveti u nama.

Na koncu ovog teksta jer ga više ne će produžavati,

pismo starca Save iz Svete Gore o.Nikodimu (mislim da je i ovaj pokojni) u kojem ga starac kori što je i dalje u zajedništvu s heretičkim carigradskim patrijarhom Demetriosom (pismo je iz 1991.g).

U pismu se spominje i 'sveti' Pajsije kojeg svjetski pravoslavci drže svecem, premda je ovaj ostao u zajedništvu s hereticima ekumenistima i nazvao sadašnjeg carigradskog patrijarha Bartolomeja blagoslovom Božjim.

Sveti starac Sava odgovara na optužbe većine monaha Svete Gore koji su u zajedništvu s ekumenistima da je shizmatik, raskolnik te da će umrrijeti izvan Crkve ako se ne vrati u zajedništvo s ekumenistima.

Istovremeno isti monasi su govorili starcu Savi da i oni osuđuju ekumenizam, ali da ne će izaći iz Crkve u raskol (znam mnogo takvih u svjetskom pravoslavlju koji imaju isti argument koji nema veze s onim što naučavaju ekumenski sabori Crkve i kršćanski oci - da se treba prekinuti vezu s heretičkim episkopima).

Tko je ovdje Crkva, a tko je u raskolu od Crkve?

Tu su argumenti brojčanosti jednostavno ridikulozni i besmisleni ako se gleda duhovnim očima i očima vjere, ali ako se gleda zemaljskim očima onda izgledaju uvjerljiviji.

Kao da bi Crkva bila ono što ima najviše članova koji se nazivaju kršćanima.

Po toj besmislici onda je RKC prava Crkva jer je najbrojnija, a pravoslavni su raskolnici jer su malobrojniji.

Po tome au arijanci bili prava Crkva jer su imali gotovo sve episkopske stolice, a sv.Atanazije je bio raskolnik jer je bio 'debela' manjina.

I ikonoborci su bili prava Crkva jer je velika većina episkopa bila ikonoborcima, i car koji je bio ikonoborac i koji je primjenjivao silu mučeći i ubijajući štovatelje ikona je bio u pravoj Crkvi, a štovatelji ikona su bili raskolnici jer su bili manjina.