Ljubav prema Istini

Nalazim se u grupi onih kojima o.Steven Allen šalje svoje meditacije-pridike gotovo svaki drugi dan.

One se nalaze na portalu Substack i ovo je poveznica na posljednju naslova "Ljubav prema istini".

Ako ne znate engleski ukratko ću je prepričati i dodati par svojih riječi.

Meditacija se temelji na dnevnom liturgijskom čitanju iz Evanđelja, a za taj dan bilo je iz Luke 9, 7-11:

Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; 8 drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« 9 A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. 11 Saznalo to mnoštvo pa pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

O.Steven kao i sv.Nikolaj u Ohridskom Prologu nadahnuće ili tekstove prijenose iz knjige sv.Teofana Zatvornika "Misli za svaki dan u godini".

Sveti Teofan tako piše kako Herod (sin Heroda koji je poubijao betlehemske novorođence) nije zaslužio upoznati Hrista odnosno Istinu, zato što je nije tražio.

Herod je bio kao i mi mnogo puta u životu, ne tražimo istinu nego nas zanimaju novosti, neobične situacije, događaji i ljudi samo radi zanimljivosti, a ne da bismo znali istinu o njima.

Koliko puta kad prepričavamo nešto što smo čuli i doživjeli dodajemo u priču nešto izmišljeno kako bi naša priča bila zanimljivija, kako bi nam se više divili oni koji nas slušaju.

Dakle, tu se u konačnici radi o oholosti, mi smo beskrajno zadovoljni sa sobom i ne pomišljamo da smo nedostojni i slabi grješnici, nego želimo da nam se ljudi dive ili ako vidimo da u tome ne uspijevamo onda gutamo ćakule koje nam postaju i zabava i jedini smisao ispraznog života.

Herod tako se nije raspitivao o Hristu kako bi Ga stvarno upoznao i tako upoznao Istinu i spasenje, on je babasto tražio da čim prije sazna nešto o tom neobičnom čovjeku kojeg neki drže Mesijom.

Kad mu ga je Pilat predao, onda je opet iz iste puke taštine nad taštinama tražio da mu Hristos učini neko čudo, kao da je Bogočovjek bio mađioničar koji izvodi čuda po narudžbi.

Isus Hrist nije ni htio govoriti s Herodom jer je znao kako je ovaj nepopravljivo nezainteresiran u svom srcu za Istinu.

S Pilatom je ipak razgovarao, ali na pitanje Pilatovo - što je to istina nije odgovorio.

Zašto?

Zato što je On bio Istina, i vidio je da i Pilat, slično Herodu, ne žudi za istinom, štoviše Pilat nije iskreno postavio pitanje, nego je pitao retorički i u duhu modernog čovjeka koji istinu drži relativnom.

Isto je bilo kao da je rekao, reci mi ti sad svoju istinu, a ja ću tebi reći svoju.

Tko god tako razmišlja nikad ne će doći do istine i s velikim i malim slovom.

Opet iz razloga gordosti.

Jer ne može podnijeti da postoji neka apsolutna Istina koju ne pozna nit je može spoznati dok ne vidi istinu kako ju ne pozna, dok ne dođe barem do pozicije Sokrata.

Tu ima jedna zamka.

Većina ljudi koji su danas koliko toliko pismeni znaju Sokratovu 'znam da ništa ne znam'.

Ali ne izvode iz toga zaključak kako se moraju poniziti i tražiti Istinu, nego kažu i dodaju, i svi drugi ništa ne znaju.

To je slično kao kad je slabi učenik, koji dobije jedinicu iz nekog predmeta, sretan što su i svi drugi u razredu dobili jedinicu.

Bitno da on nije najgori. Ne zanima ga što postoji neko znanje koje se može svladati i kojeg neki znaju, bitno je da oni s kojima se druži isto ne znaju pa svoje neznanje praktično drže svojim znanjem i prednošću.

Ponavljam, uvijek je problem u oholosti.

O.Steven dalje navodi kako mnogi danas nisu svjesni razlike između informacije, činjenice i istine.

Nikad ljudi nisu manje znali istinu nego u informatičkim vremenima kad su činjenice koje se nalaze svugdje razbacane po internetu, pomješane s brdom laži.

To je prispodobivo poslovici, od drva ne vidjeti šumu.

Što vrijedi nekom inžinjeru koji može projektirati dron, kad ne zna da je isti dron način i sredstvo da se ljudi dehumaniziraju do one slike nedavne kad dron snima umirućeg ranjenog čovjeka i šalje informacije kako ga dokrajčiti.

Da, ali nisu svi dronovi vojni, neki će reć.

Pa što?

Znam da služe za beskorisne stvari ili baš za stvari koji su štetne iako ne moraju pri tom pucati na ljude.

Svatko tko ima barem malo podignut pogled, perspektivu, mogao je znati da će se dronovi, roboti, računala na kraju, prije ili kasnije, koristiti za porobljavanje čovjeka i čovječanstva.

I to je razlika između znati tehničke podatke o dronu i znati ga projektirati i napraviti, i znati Istinu koja nam kaže da je sve to u službi Nepomjanika.

Nadalje i vrlo važno.

Doći do Istine znači žuditi za Njom, znači biti u stalnoj potrazi, znači trpjeti zbog te potrage, i na kraju znači svakodnevno trpjeti zbog Istine.

Što, zar nas Istina ne će osloboditi?

Upravo to, ali slobode nema bez križa.  

Prave slobode djece Božje, a ne lažne slobode koja se danas tako definira i znači biti slobodan činiti zlo, što znači biti robom grijeha i strasti.

Nije slobodan onaj tko može činiti zlo, nego onaj tko je svojom slobodnom voljom, podvigom-askezom i s Božjom blagodati odbacio od sebe tu lažnu i naopaku slobodu te postao sličan Bogočovjeku.

Bog je apsolutno slobodan i ne može činiti zlo, a Lucifer je zbog svoje lažne slobode postao rob zla i ne može ga se više riješiti jer ga je ga jedino motivira mržnja prema Bogu i svemu što je dobro.

Vratimo se na pitanje trpljenja i podviga.

Tko ne uzme svoj križ i ne ide za Istinom, nije Istine dostojan.

Tko bježi od muke, nikad ne će biti slobodan od muke.

I ropstva grijehu.

U tekstu se također navodi još jedna važna istina.

Grijeh je ne tražiti Istinu.

Da Herod nije ubio svetog Ivana Kristitelja, opet ne bi bio spašen.

Jer ga nije zanimala Istina, jer ga nije zanimalo zašto ga je Bog stvorio, s kojim ciljem.

Zato ateisti nikad ne mogu biti bez grijeha.

Jer ih istina ne zanima, jer su se umislili da su sami sebi ciljem.

I oni koji ostaju u lažnim religijama, i oni koji su heretici i shizmatici a nikad se ne propitkuju jesu li u pravoj Crkvi ili nisu, ni oni nemaju opravdanja, niti oni ne traže niti ljube Istinu.

I svi mi grješnici kad počinimo neki grijeh, makar smo u pravoj Crkvi, ne ljubimo dovoljno Istinu.

Zato je život borba da bi potpuno ljubili Istinu.

P.S.

Iranski predsjednik na sastanku zemalja BRICS-a u Rusiji pledira na ujedinjavanju zemalja u borbi protiv 'klimatskih promjena' (što podrazumijeva jednu vladu od svih tih zemalja koja će rukovoditi tom izmišljenom borbom, a onda i svim drugim).

Također i za dedolarizaciju i uvođenje jedne svjetske, vjerojatno digitalne valute.

Kad je bila plandemija sve te države se nisu nimalo razlikovale od zemalja Zapada.

I kad se bolje razmisli vidi se da ne može biti drugačije.

Jedina prava oporba Zapadu, ali izgleda i BRICS-u je ludizam, odnosno odbacivanje zmaja tehnologije.

U svijetu nema države ili pokreta koji bi se za to zalagao.

Svi koji ne vide zlo koje predstavlja tehnologija nužno teže globalizaciji odnosno stvaranju jedne svjetske države i jednog lidera, Antihrista.

Mislim da će Nepomjanik lako ujediniti na kraju Zapad i BRICS.

Da, mogući je krvavi velerat između Zapada i država BRICS-a, ali suštinski se oni ne razlikuju.

Prof. Valerije Vrček, ono što mnogi od nas intuitivno znaju ili slute potvrđuje,  moderna medicina je učinila nemjerljivo više štete nego koristi. 

Pročitajte u ovom tekstu. 

Iz njega citat:

Politički (ne)korektna i nezgodna pitanja zbog kontaminacije okoliša estrogenima uslijedila su nakon otkrića da se posljedice feminizacije prirode počinju uočavati i u ljudskoj populaciji. Sve je više znanstvenih studija koje povezuju djelovanje EE2 (i ostalih hormonskih otrova) s pojavom genitalnih malformacija i rasta grudi kod muškaraca, padom broja i kvalitete spermija, neplodnošću, poremećajem spolne orijentacije, disforije, povećane učestalosti raka testisa i prostate, te raka dojke kod žena i preranog puberteta kod djevojčica. Demaskulinizacija faune proširila se, eto, na ljudsku vrstu.

Sve više će ljuditi uvidjeti kako je tehnološki napredak bio prokletstvo za čovječanstvo.

Radi tobož lakšeg života, uništava se život, umjesto onog što je Bog stvorio, stvaraju se nakaze ili karikature.

I koje će imati sve manje mogućnosti za razmnožavanje.

Uništenje čovječanstva zbog tobožnjeg napredka je neminovno, tehnologija je kudikamo veće zlo od ratova, bolesti i prirodnih nesreća.

Na koncu zanimljiva prezentacija znanstvenika naslova "Geni nisu nacrti(blueprint) života":

Taj 'neortodoksni', ali priznati znanstvenik, Denis Noble, ruši dogmu o tajni života koja se tobož nalazi u genima. Ne treba se biti medicinski potkovan da bi se posumnjalo u oholu tvrdnju dosadašnjih znanstvenika kako su otkrili kako nastaje život i kako se razvija i umire.

Mudro je vratiti se na sokratovske postavke i onda tražiti istinu od Istine.

Iz istog portala slijedeća vijest "Andrija Jarak upozorava: Opasni ubojica Srđan Mlađan uskoro izlazi iz zatvora".

Ne vjerujem novinaru kad kaže da se ne boji izlaska iz zatvora svirepog ubojice.

Normalno je bojati se čovjeka o kojem je snimio film i koji je ubio dvije žrtve u 16 godini samo da osjeti kako je biti ubojicom, pa je tijekom zatvorske kazne dobio slobodan vikend u kojem je ubio policajca i zatočio taoce.

To što takvi zločinci ne dobijaju zasluženu smrtnu kaznu, pa se sad ljudi boje njegovog izlaska iz zatvora, dovoljno govori kako živimo u nakaradnom društvu.

Bog je zapovijedio Izraelcima da se svako hotimično ubojstvo mora kazniti smrtnom kaznom.

Štoviše zapovijedio je da djeca koja bi digla ruku na svoje roditelje moraju isto usmrtiti.

Dok se moderno društvo hvasta kako je naprednije i milosrdnije od prethodnih društva koji su se držali Božjih zapovijedi.

U Srbiji je pred godinu dana 14-godišnjak ubio devetero ljudi računajući da ne će biti suđen zbog svojih godina, te da ne smije planirani pokolj učiniti kasnije kad bi mu se sudilo.

Zar netko normalan može reć da su to normalni zakoni?

Da se ubojica ne sudi jer je bio maloljetan, i da se svirepi ubojica kojem nije ništa ubiti čovjeka pušta na slobodu nakon vremenite kazne uzrokojući strah u društvu ne će li sad ubiti nekog ponovno?

Kad god ljudi misle da su pravedniji i milosrdniji od Boga, da znaju nešto što im Bog nije otkrio, te da su tobož saznali Božju tajnu, primjerice kad se hvale da su 'otkrili Božju česticu' u nuklearnom akceleratoru ili da su otkrili tajnu života, prepuštaju se teroru demona.

Zasluženo i pravedno.

I ono što se događa u zagrebačkim osnovnim školama u kojima jedan nasilni i neodgojeni učenik maltretira sve ostale u razdredu , i nitko mu ne može stati na kraj, bjelodani je dokaz kako živimo u obrnutim vremenima i u obrnutim društvima.

Ne ću ponavljati ono što sam već pisao o tom slučaju.

Dodajem samo kako je to opisano proročki u Bibliji, o naopakim vremenima kad će žene vladati nad muževima i u društvu, i kad će slično biti s djecom.

Bog je objavio da je muž glava ženi, moderni muškarci su rekli, ne, mi smo bolji od tih muževa, mi ne želimo više biti nadređeni svojim ženama.

I nije dugo vremena prošla kad su muškarci prestali biti muškarci, a žene ženama.

Bog je objavio odnosno zapovijedio da se neposlušna djeca moraju fizički kažnjavati.

Roditelji i društvo su rekli - ne, mi nismo zaostali kao prošle generacije, mi volimo svoju djecu, mi ih smatramo sebi ravnopravnima, mi smo njihovi prijatelji, a ne nadređeni.

I onda nam se događa ono gore navedeno.

Tko god se bori protiv Istine, a gore iznad sam te slučajeve opisao, sebi vječnu smrtnu presudu piše.

I ne će samo škrgutati zubima u vječnosti, nego još i na ovoj propadljivoj Zemlji život će mu biti pakao.

Krajnje je vrijeme da se probudimo iz te noćne more i krenemo Putem gdje je Istina i Život.

Ovo je, kako je napisao jedan komentator, mučno i za čitati.

Kao u vrijeme Sodome, kao u vrijeme AIDS-a, kao i uvijek kad se sodomizam dopusti u društvu, sodomiti umiru rano, tragično i često nasilno i šire svoju zarazu društvom.

Kako može čovjek koji je pao tako duboko u protunaravnu strast, koji je pod čvrstim okovima Sotone, voditi tobož normalan i zdrav život od ponedjeljka do petka, a vikendom se drogirati i orgijati?

I zašto se gotovo svi prave da je normalno biti u sodomitskoj vezi i 'izaći iz ormara' te tobož ponosno reći svima da je sodomit, da je pervertit??

I zašto su gotovo svi prihvatili protunaravan pojam partnerstva umjesto braka i zaručništva ili predzaručništva i tako vodu usmjeravaju na sodomitski mlin?

Kako se brak može nazvati ugovorom, a strane u braku partnerima?

To je ciljana degaradacija braka koju su ljudi manje više šutke prihvatili, kao i države.

Taj novinar sodomit kaže da je 'heteroseksualni patrijarhalizam i kapitalizam' kriv za te smrti.

Patrijahalizam ne može biti sodomitski, nego štoviše mora biti protiv sodomizma.

Kako može otac familije tolerirati sodomizam kad je sodomizam protiv familije i Boga?

Zato sodomiti i feministkinje vrište protiv njega.

K tome ovaj novinar očito ne shvaća kako se je sodomizam razmahao u vrijeme kapitalizma, u vremenenima slabljenja patrijarhalizma, a vjerojatno je novinar dobio ne samo jedno berivo od nekog kapitalista poput Soroša.

I ovo je bolni primjer ljudi i društva koji odbijaju Istinu, a ipak očekuju da će dobro i sretno živjeti u laži dok žive kao svinje u blatu i blato-sodomizam (ili bilo koju drugu strast) drže nečim što ih usrećuje i daje smisao života.

Toliko su 'sretni' da si život dokrajčuju drogama i samoubojstvom.

Samo zbog toga što ne žele, a kamoli da ljube Istinu.

Na kraju bolna istina u jednom komentaru:

"Ovih desetak mrtvih gay narkomana neće se ni osjetiti na Prideu. Regrutirali su puno više mladih nego što imaju gubitaka. Najviše uz pomoć ministarstva obrazovanja i zdravstva koji konkretnim mjerama podržavaju lgbtq, a sve zbog prihvaćene rodne ideologije."

Ne samo što imamo katastrofalni natalitet, nego država, mediji, međunarodne tvrtke i strana veleposlanstva su uspjeli bolest sodomizma raširiti u društvu i među mladima kao nikad u ljudskoj povijesti.

Zapadni narodi budućnosti nemaju (što su intuitivno znali svi nelegalni imigranti željni da iskoriste nešto od materijalističko-hedonističkih zapadnih društva prije nego što potpuno nestanu).

Sad su u modu, uživaj dok još možeš, dok ne završiš u pelenama u staračkom domu.

Brini se o životinjama, kućnim ljubimcima koji su ti surogat djece, brini se o 'planeti' kad ne možeš o samom sebi i svojoj familiji ako je uopće imaš.

U Gruziji SAD, EU i ostali podupiratelji sodomizma i perverzija, nihilisti, sljedbenici kulta smrti, pokušavaju prosvjedima poništiti rezultate izbora.

Nadam se kako su Gruzijci većinom i dalje patrijarhalni i pravoslavni (makar svjetsko-pravoslavni).

Ako jesu, velika bi bila greška prepustiti da na ovaj način preuzmu nihilisti vlast.

Čak i da nisu većina, opravdano je suzbiti zlo, i to bi svaki odgovorni patrijarh-kralj učinio.

Zapad odnosno EU je daleko najgore riješenje za Gruziju, to je put prema Antihristu.

Sjetimo se da je kod nas papa Benedikt - Ratzinger pozvao hrvatske rimokatolike da na referendumu, koji je bio nelegalan jer su se propozicije promjenile pa da je na referendum izašao samo jedan glasač i glasao za EU, referendum bi prošao, glasaju za gubitak suvereniteta i ulazak u demonsku EU.

Podsjetit ću da je na tom referendumu izašlo 44% birača i samom tom činjenicom referendum je nelegitiman. Od tih 44% trećina je bila protiv, što znači da je za EU bila manje od trećine državljana RH s pravom glasa. 

Da smo imali sposobne i odgovorne vojne časnike, oni bi tada srušili postojeću vlast jer je organizirala na protuustavan način referendum, barem vojska bi trebala biti zadnja brana veleizdaji.

Ali kod nas nije ni to bilo normalno.

Apropos 'duhovnih vlasti', rimski patrijarh, papa, i koji je bio konzervativniji od sadašnjeg, bio je očuh hrvatskim rimokatolicima, a ne otac.

Nadam se pak da je gruzijski (svjetsko) pravoslavni patrijarh učinio suprotno.

Portal "Epoha" svakodnevno piše o 'iznenadnim' smrtima.

Danas tako piše o smrti legendarnog hrvatskog nogometnog vratara Tončija Gabrića.

Tonći Gabrić samo je još jedna u nizu poznatih osoba koji su iznenada preminuli u posljednjih nekoliko godina. Razlog tih smrti odavno je poznat, ali se o njemu ne smije javno govoriti kako se ne bi srušio renome velike farmacije i njenih krajnje štetnih proizvoda.

Nije to samo u cilju zaštite ugleda velike farmacije.

Nego svih koji su sudjelovali u projektu plandemije.

To podrazumijeva gotovo sve političare, novinare, znanstvenike, liječnike, državne službenike, policajce, ali i religijske vođe i njihove službenike.

Tako da možemo, bez straha da ćemo pogriješiti, smatrati sve ove dok obnašaju vlast, a sudjelovali su u plandemiji i protuustavnom referendumu o gubitku suvereniteta RH, nelegitimnima.

Oni su na vlasti samo zato što imaju poslušnu policiju i vojsku, samo zato što imaju na raspolaganju državnu silu kao što i razbojničke družine imaju vlast na nekom teritoriju.

Još jedan tekst o tome kako se suštinski ne razlikuju zemlje BRICS-a i Zapada.

O čemu sam pisao.

BRICS dovodi zemlje koje nisu na Zapadu u bolesno stanje Zapada.

Da, izgledaju izvana tradicionalniji, a to je samo zato što njihovi narodi 'zaostaju' za suprotnom stranom od Istoka.

Inače podržavaju sve globalističko-antihristovske agende, i idu sporijom brzinom onamo gdje se Zapad već nalazi.

I kako sam već pisao, drugačije ne može biti jer alternativa globalizmu je samo radikalno odbacivanje moderne tehnologije, a tko to učini postaje vojno i gospodarski inferioran.

Stoga postojeće države ne mogu izaći od tog vražjeg kruga tehnologije.

Samo pojedinci i skupine, sveci posljednjih vremena, koji budu imali vjere jer će na takvima Božja blagodat počivati te će moći jasno i glasno reći NE moći tehnologije i žiga Zvijeri.

Bizarne stvari se događaju u Izraelu:

Ostrogoti - povijest uspona, pada i nestanka

Neki Hrvati platili su svojom glavom jer su naučavali da Hrvati imaju (ostro)gotsko podrijetlo.

Budući su stari Hrvati imali na čelu bana, što po mojem sudi vrlo sliči na kana, onda također nije nemoguće da su imali veze i s narodima poput Bugara, Mađara, Hazara, Tatara, Turaka koji su imali kana kao vladara.

Svi se povjesničari gotovo slažu da je bilo prije u Iliriku doseljenih Slavena do dolaska Hrvata (i Srba).

Rusi su nastali tako da su nesložni Slaveni na području današnje Ukrajine koji se nisu mogli organizirati u državu pozvali sjeverne vikinge-varjage koji su oformirili i vladali s Kijevskom Rusijom, kasnije Moskovskom knežijom odnosno Ruskim carstvom sve dok ih nisu naslijedili Romanovi u 17.stoljeću.

Međutim ubrzo su se ti vladari-vikinzi slavenizirali i prihvatili slavenski-ruski identitet i postali boljari, ruski plemići.

Bugari koji postoje i još dan danas u Rusiji nisu Slaveni.

Dio Bugara krenuo je prema Crnom moru i stvorio tamo državu koja je bila svojevremeno najveća balkanska država.

Kan - kasnije car Boris prihvatio je kršćanstvo, bio pokrovitelj svetoj braći Ćirilu i Metodu i proveo postupak slavenizacije Bugara kako bi taj vladalački sloj imao isti identitet kao i Slaveni koji su se nalazili u bugarskoj državi. Od tada su balkanski Bugari Slaveni, za razliku od onih koji su ostali u Rusiji.

Tko može reći da nije nešto slično bilo s Hrvatima? 

Tko može reći da među današnjih Hrvatima nema i onih koji vuku podrijetlo od nestalih Ostrogota koji su dva stoljeća vladali ovim prostorima?

Etnogeneza je često pokrivena pričama koje neki nazivaju mitovim, ali to ne znači da su potpuno lažni.

Rimljani su tako vjerovali da su potomci poraženih Trojanaca (znači vjerovali su da im je porijeklo od Male Azije na obalama Egejskog mora).

Eneida pjeva o tome, zašto bi to morala biti laž?

Međutim, nije mi namjera da ovdje ulazim ionako u škakljivo i fluidno pitanje etnogeneza Hrvata, nego želim dati primjer Ostrogota, povjesnog germanskog naroda koji je prije Bugara, Hrvata i Srba došao na Balkan iz istog smjera današnje Ukrajine, oformio ondje prilično moćnu državu (na području današnje Bugarske) koja je zadala mnoge muke Rimskom (kršćanskom) carstvu i na istoku i na zapadu.

Jer je dio Ostrogota otišao dalje na zapad osvajajući ga tako da su nakon mnogo bitaka i ratova postali vladari nad Apeninskim poluotokom i Ilirikumom (dakle današnja Italija, RH, BiH, Slovenija, Austrija, dobar dio Mađarske).

I oni su se htjeli asimilirati sa starosjediocima  Rimljanima te su prihvatili njihovu kulturu.

Vladavina njihova uz neprestane ratove trajala je skoro dva stoljeća dok ih nisu konačno svladala druga germanska plemena-narodi, Burgundi, Langobardi i konačno Franci.

Dio Gota otišao je dalje na zapad od Apeninskog poluotoka te je osvojio i vladao Hispanijom odnosno Pirenejskim poluotokom. To su Vizigoti, zapadni Goti, za razliku od istočnih, Ostrogota.

Ovi su pak izgubili svoju državu pod naletom berbersko-arapskih muhamedanaca.

Što se može naučiti iz ovog primjera?

Koliko god neki narod u početku bio žilav, vitalan, ratoboran i osvajački, te imao jaku vojsku i državu, nema jamstva da će opstati kao narod (nakon pada države u pravilu nestaje i svijest o pripadnosti narodu, te se ljudi počinju identificirati kao pripadnici drugog naroda koji ih je osvojio).

I često je razlog pada za moderni svijet vrlo banalan, moćnog kralja* zamijeni netko tko mu je suprotnost, i za njim pade cijelo kraljevstvo.

Moćno Franačko carstvo palo je iz također banalnog razloga, kralja nije naslijeđivao najstariji sin, nego se je kraljevstvo dijelilo na sve sinove.

Koji su se onda međusobno glođali, ratovali i rijetko su se složili u opet jedno kraljevstvo.

Drugo što se dade primjetiti, ali se to često zanemaruje, je pitanje saveza među pojedinim državama koje se uvijek oformljuju kako bi se branile ili napale treće zemlje ili njihove saveze.

To znači da kraljevstvo može doći u ugrozu ili nestati ako sklopi savez s krivom državom koja recimo već tradicionalno mjenja strane kako vjetar ili ratna sreća puše, ili nije lojalna savezu, ili vojno ništa ne predstavlja, ili je toliko dekadentna da svoju bolest proširi na sve druge države u savezu.

Dati ću sad slijedeći video za razdoblje 15 stoljeća kasnije i vidjet ćemo da je situacija u suštini slična.

Ostrogotsko kraljevstvo ili kraljevstva jer je jedno bili u Hispaniji, drugo na Apeninskom poluotoku i zapadnom Balkanu i djelomično u srednjoj Europi, nastalo je zbog slabosti Rimskog carstva na Zapadu.

U 18.stoljeću, što nije niti tako daleko u prošlosti, uoči francuske revolucije, Rusko carstvo na čijem čelu je bila carica Ekatarina Velika, planiralo je, sklapalo saveze s Austrijskim carstvom i konačno ratovalo s ciljem ponovnog stvaranja kršćanskog Rimskog carstva čiji car je trebao biti Konstantin, caričin unuk znakovitog imena.

Situacija je bila zrela jer je moć Otomanskog carstva bila na zalazu kao što je moć Rimskog carstva na zapadu bila slaba u vrijeme Ostrogota.

Ovaj video je iznio meni nepoznate činjenice da je Austrijsko carstvo sudjelovalo u istom planu, ali je od njega odustalo. Vjerojatno bojeći se da bi to pravoslavno carstvo bilo više sklono Rusiji nego Austriji.

Uglavnom, ostale dvije velesile, Francuska i Engleska bili su već odprije zaštitnice Otomanskog carstva iz razloga da se upravo to ne dogodi, da ne uskrsne ponovno Rimsko kršćansko carstvo, ili da se Austrija i Rusija ne prošire na račun Turskog carstva.

I sad idem malo stati na žulj hrvatskim i srpskim nacionalistima koji misle da su se oni sami, ili njihovi preci samostalno izborili svoju državu.

Nije istina, jer su njihovi ustanci ili preuzimanje vlasti uvijek događali kad je neka moćna strana sila, ili Rusko carstvo, ili Njemačka, udarila na državu pod čijom vlašću su bili i podržala ih zbog svojih interesa u stvaranju njihovih narodnih (polu)suverenih država.

Nisu li kod nas Zrinski-Frankopani tražili izvana saveznike i u Francuskoj, pa na kraju i kod Turaka da bi se Hrvatska oslobodila austrijske (njemačke) dominacije?

Kad bi RH nastala da nije se slamao komunizam, a Zapad još nije uspio uspostaviti jaku prozapadnu Jugoslaviju?

Bez ovih vanjskih okolnosti teško da bi i jedna država koja danas postoji bila državom.

I kad smo već kod toga, kad je Zapad došao sebi, svim silama je uništio i kod sebe, a onda i izvana koliko je god mogao suverenost nacionalnih država.

Ono što smo izborili ratom, brzo smo prodali bez ispaljenog metka.

Vjerojatno smo stvarno mali, i većina naroda nisu junaci ni hajduci, nego oni koji gledaju prvenstveno svoju osobnu dobrobit bez želje za žrtvom, pa se je dogodilo ono što je bilo za očekivati.

Hrvati većinom ne žele (to ne znači samo verbalno željeti, nego žrtvovati se) svoju suverenu nacionalnu državu, oni žele pripadati nekom tuđem carstvu.

I opredjeljeli su se za Zapad, EU + SAD + Izrael + NATO + LGTBQ + feminizam + čedomorstvo + zamjena stanovništva + dekadencija + demografska i ina smrt.

Mogu li uopće postojati male suverene države koje ne ovise o niti jednoj drugoj državi?

Ne mogu niti srednje, ne mogu sada u vrijeme moderne tehnologije niti velike države biti posve suverene, ne može niti Kina zatvoriti sve granice, opasati se novim kineskim zidom i reći mi smo potpuno autarkični, nama nitko ne treba izvan naših granica (ne mogu jer nemaju dovoljno sirovina bez kojih njihovo gospodarstvo pada).

Niti Rusija to ne može, mora imati saveznike izvana, jer ima nemali broj vanjskih sila koji žele razdijeliti Rusiju prvenstveno potičući separatizam manjih naroda, posebno muhamedanskih.

Ta poticanje ukrajinskog separatizma bila je politika Austro-Ugarske i Poljske, tome je služilo i stvaranje unijata-grkokatolika kako bi se oslabila Rusija (Ukrajinci se smatraju pravim Rusima, a to isto negiraju 'Moskovitima', i u tom svom slijepilu ne vide da su bez Rusa 'Moskovita' laka meta Zapada).

Iz istog razloga Zapad koji ne dopušta da se tamo uopće postavljaju kritike narativa o 'dobrim momcima' koji su dobili drugi velerat, to isto dopuštaju u Ukrajini, i čak toleriraju rehabilitaciju ukrajinskih nacionalista iz drugog velerata koji su surađivali s Nijemcima.

Znaju da inače ne bi mogli motivirati Ukrajince da se bore protiv Rusije ili Rusa u Ukrajini.

Stoga ne bi nikog smjelo iznenaditi ako bi se situacija preokrenula pa Rusija krenula putem Balkana, došla do Srbije, da bi isti koji Hrvatima ne dozvoljavaju da se forenzički ispita logor Jasenovac**, počeli kao u Ukrajini tolerirati rehabilitaciju onih koji su se borili protiv liberalno-komunističke koalicije drugog velerata***.

Hrvatski kvazipolitičari i kvazivođe ponavljaju kao papagaji, ne smijemo ostati na krivoj strani povijesti.

Hoće reć, mi mislimo da je Zapad superioran i da dobija rat, moramo biti na strani Zapada inače ćemo izgubiti državu.

Kao da je sada imamo?

Što je s moralom, pitanjem dobra i zla, zar je dobro uvijek biti na strani jačih i na strani pobjednika?

Gdje je konačno tu junaštvo, junak je uvijek onaj tko je na strani slabijih.

I koje dobro nam to Zapad propagira i štiti, da bismo trebali reći, na strani smo Zapada jer je to strana koja štiti dobro?

Zapad je oličenje zla i carstva Antihrista, a ovi političari očito ne misle da je problematično biti na strani Antihrista, važno je biti na strani pobjednika u ratu.

I očito nisu vjernici kršćani, jer da vjeruju Bogočovjeku i Njegovoj Objavi, onda bi znali da je vladavina Antihrista vrlo kratka, kratka kao i njihova vladavina, nekoliko godina za vrijeme kojih će misliti da su na strani pobjednika.

Na koncu, ispričavam se izumrlim Ostrogotima što sam ih koristio za primjer moćnog naroda koji je vladao nad mnogim drugim narodima, ali koji je na kraju nestao.

A za područje naše zemlje ili Balkana sveukupno, mislim da je bilo najbolje da je carica Ekatarina uspjela u svojoj namjeri.

Jer ovo područje je najdulje pripadalo Rimskom carstvu, te mnogo krvi koje se je prolilo među balkanskim narodima koji se nisu usrećili svojim nacionalnim državama ne bi bilo proliveno da je opstalo to carstvo ili da se je ponovno uspostavilo u 18.stoljeću.

Ako male nacionalne države ne mogu same opstati nego ulaze u saveze-imperije, nije li bolje pripadati kršćanskom rimskom carstvu nego dekadentnom Zapadnom carstvu koje još i nema cara dok se Nepomjanik ne pojavi?

Je li znate da i dan danas ima pravoslavnih i u Grčkoj i na Levantu koji se identificiraju kao Rumelijanci-Rimljani, a ne kao Grci, Arapi ...?

* Ovih dana ubijen je vođa palestinskog Hamasa Sinwar. Izraelska propaganda zadala si je autogol pokazujući njegove posljednje trenutke u kojima ga je snimao izraelski dron nakon udara tenkovske granate, prekrivenog prašinom, sjedeći u fotelji bez desne ruke koja mu je amputirana vjerojatno od udara granate, ranjenog i kako koristi posljednje snage i životne sile da baci neko drvo na dron.

Možete li zamisliti nekog hrvatskog ili EU političara u toj situaciji?

To je razlika između kralja i demokratskog političara koji je kao vjetrokaz, uvijek ispitujući tko je najjači da mu se prikloni i pokloni, ali nikad da mora biti spreman život svoj žrtvovati za neki ideal ili za svoj narod.

Ali kad narod ne želi kralja junaka, nego vjetrokaza političara na vlasti, onda je taj narod iste kakvoće kao i taj političar i nema budućnosti.

** Jer tada dolaze pod pitanje i njemački radni logori odnosno narativ o njima i poput domino efekta onda je upitan Izrael i globalistički pobjednici velerata odnosno trenutne velesile koje onda gube svoje lažno moralno pravo da budu iznad drugih.

*** Kao što su ih iskoristili nakon rata kad je započeo hladni rat sa SSSR. Koristili su ih kao tada manje zlo od komunističke nemani s kojom su sve donedavno bili ratni saveznici.

P.S.

Evo zašto nisam pogriješio kad sam napisao da je Zapad carstvo zla i Antihrista, a Hrvatska je klicala kad je predala svoju krvavo stečenu slobodu imperiji zla:

Na hrvatskim sveučilištima se uzgajaju ovakve babe i sodomiti da bi širili smrtnu duhovnu bolest kroz školstvo, dok druga ekipa dnovinara to radi kroz medije i tzv. umjetnost.

Veleposlanstva zapadnih država paze kako bi se proces samouništenja nastavio, te plaćaju tobožnje nevladine udruge da čine isto, samo tobož sa sasvim druge 'neovisne' pozicije.

Onakve pornografsko-sodomističke knjige koje se uvaljuju u školama zaslužuju samo spaljivanje, a autore na preodgoj u radne logore.

Markiz de Sade je zbog toga bio u zatvoru Bastilji jedini praktični zatvorenik kojeg je tužila vlastita žena zbog perveznosti, i taj perveznjak je bio razlogom početka francuske revolucije.

Normalno društvo takve mora odstraniti od javnog života.

Kako se to nije činilo zbog idiotske tolerancije i liberalizma, oni sad odstranjuju normalne ljude.

Tolerancija zla završava s diktaturom zla.

Ali budući da je zlo autodestruktivno i nihilističko, društvu nema spasa ako se ne pojavi reakcija na zlo.

Reakcija se je dogodila i poslije francuske revolucije i poslije boljševičke.

U 21 stoljeću nema više reakcije, ni kontrolirane, a kamoli nekontrolirane, socijalne mreže i moderna tehnologija uškopila je gotovo sve.

Dronovi su postali ratnici, možemo samo čekati da dođe red na nas sjedili u fotelji ili skrivali se u podrumu.

I nešto sad vrlo aktualno.

Posljednjih sto i pedeset godina.

Povijest dolaska i terorizma cionista u Palestini.

Pošaljite video poznanicima koji misle da se Hrvatska brani u Izraelu.

Ili koji još misle da su cionisti, koji su bili većinom ljevičarski ateisti, tvorili Božju volju.

Inače pogledah na YT raspravu naših sabornika glede odlaska hrvatskih časnika u Njemačku, a vezano za rat u Ukrajini.

Prvo, a to se već zna jako dugo, rad Sabora je definiran s Poslovnikom koji ne dozvoljava raspravu i polemiku, pa se sabornici služe primitivnim trikom pozivanjem na članak 238 Poslovnika kojim se sabornici mogu pozvati na kršenje istog Poslovnika govornika kojem žele replicirati tako da objašnjavajući zašto se zovu na članak istovremeno imaju repliku koja je zabranjena Poslovnikom (Poslovnik je očito sastavljen da se čim brže i lakše bez podizanja prašine donesu zakoni i odluke koje predlaže vlada RH, i oni koji su u oporbi negoduju zbog toga, a ako dođu na vlast onda im paše Poslovnik, licemjeri jedni i drugi).

I onda predsjedavajući dijeli opomene zbog krivog pozivanja na članak Poslovnika.

I nakon tri opomene koju svi redom dobijaju oduzima se pravo na pozivanje na toj sjednici.

To stvara sliku da članovi vrhovnog državnog tijela RH svjesno i ponavljano i na svakoj sjednici krše svoj Poslovnik, a oni bi kao trebali biti oni koji donose zakone u RH.

I onda isti koji kao predsjedavajući dijeli opomene, na drugoj sjednici ili na sjednici nekog odbora sam dobija opomene jer isto radi.

Zar nitko ne vidi u kakvom su licemjeru državni sabornici?

Oni koji donose zakone po kojima se trebaju kažnjavati prekršitelji zakona, bez prestanka i na svakoj sjednici krše svoj vlastiti zakon o redu u sabornici.

I to pred javnim kamerama?

Kako se može očekivati da građani poštuju zakone kad ih ne poštuju zakonodavci?

Nije onda nikakvo čudo u kakvom se stanju bezakonja nalazi država.

Pokojni Zlatko Vitez, glumac i redatelj, ali i sabornik, u jednom trenutku je rekao da je sabor kokošinjac. I nije pogriješio. Kad to kaže jedan glumac kojem je posao 'kokodakanje', onda to još više ima težine.

Glas razuma u Saboru:

Ovaj YT kanal je izgleda blizak Marku Franciškoviću:

Drugo, mnogi licemjerno govore kako ta odluka o slanju časnika ne znači odlazak naših vojnika u Ukrajinu. To je tvrdio i sam ministar obrane Anušić na sjednici Sabora (mjesec dana predsjednik vlade Plenković bezočno laže hrvatsku javnost da se ne radi o odlasku časnika i u Ukrajinu), da bi se nakon ridikuloznog deklasificiranja tobožnje vojne tajne NATO (a na to su bili 'prisiljeni' od predsjednika Milanovića koji je spominjao tajni dokument kojeg su dobili od NATO) isti rekao kako će ti časnici ipak otići i u Ukrajinu.

Što nužno dovodi do zaključka kako ministar (i predsjednik vlade) nema nikakvih moralnih ili prepreka savijesti lagati najviše državno tijelo države o tako važnom pitanju de facto ulaska u rat.

Izgleda kako su u ovim nenormalnim vremenima ljudi dobili pravo nekažnjivo lagati, i to još i oni koji su na vrhu vlasti.

Zlo se naziva dobrim, a dobro zlim, baš kako je prorokovano u Bibliji za vremena Antihrista.

Javno priznanje premijera Plenkovića kako smo poslali Ukrajini oružja u vrijednosti stotinjak milijuna Eura (Srbija šalje ili je slala oružje Ukrajini ali to naplaćuju i o tome javno ne govori, a mi stvarno imamo debile na čelu države i/ili veleizdajnike kojima uopće nije stalo do hrvatskog naroda) znači da smo time objavili rat Rusiji po međunarodnom pravu.

Nadam se ipak da se ne će situacija odvijati u tom smjeru klaonice naših mladića kojih bi mogli ubijati dronovi ili rakete negdje u ukrajinskom blatu.

Nažalost vjerujem da navedni sabornici-političari se ne osjećaju odgovornima zbog svojih odluka koje će prouzrovati smrt tuđe djece.

Oni samo znaju da moraju dignuti ruku na glasovanju kako bi i dalje bili u milosti svojih gospodara.

Nisam pacifist, to je jasno iz bloga.

Ali smatram velikom ludošću poginuti kao vojnik nihilističkog i antikršćanskog Zapada.

Kršćani na to ne smiju pristati.

Slika bi trebala biti jasna.

Neki Svjetski Pravoslavci neekumenisti koji se slično kao tradicionalni rimokatolici 'bore iznutra' protiv heretičkih patrijarha i sinoda polažu nadu u neki budući Svepravoslavni sabor Crkve koji će osuditi i izbaciti iz Crkve heretike ekumeniste, moderniste i sekulariste-sergijance.

Pa kao što se protestanti cionisti raduju uspostavi židovskog hrama u Jeruzalemu vjerujući da će to ubrzati dolazak Antihrista, a onda i Hrista, tako se neki svjetski pravoslavci raduju ratu u Ukrajini i općenito svjetskom ratu jer vjeruju da će u njemu pobjediti Rusija, Putin će biti odbačen i pojaviti će se ruski pravoslavni car koji će sazvati taj sabor Crkve i učiniti reda u Crkvi.

I mislit će da će tako biti opravdani što su bili pod hijerarhijom heretika i da će imati zasluge što su se tobož iznutra borili protiv njih.

O.Steven Allen imao je izlaganje ovih dana naslova: "Kojim putem naprijed u našoj borbi?":

Patmos, otok Apokalipse

Apokalipsa je grčka riječ koja se je udomaćila u svim jezicima i znači otkrivanje, otkrivenje.

Međutim, poprimila je drugo značenje, kataklizmički događaj, velika ili konačna nesreća i uništenje, kraj sveg što postoji.

Zašto se je to dogodilo?

Zato što narodi, koji su nekad i bili kršćanski, su se vezali za propadljivu Zemlju te smatraju da su događaji navedeni u Ivanovom Otkrivenju - Apokalipsi koji su opis uništenja zla na Zemlji kako bi se stvorila nova i vječna Zemlja na koju će sići nebeski Jeruzalem, zli događaji te da ih treba ili odgoditi ili učiniti tako da nikad do njih ne dođe ili jednostavno vjerovati i ponašati se kako će ova propadljiva Zemlja vječno trajati.

Stoga se može zaključiti kako čovječanstvo u premoćnom broju se ne raduje uništenju zla kad su i sami prigrlili zlo i postali zli.

Ako su nekad kršćani svakodnevno govorili 'maranata', aramejski "dođi Gospode", danas se ne govori, ali se podrazumijeva "nemoj doći Gospode". Ili ako postojiš, ipak nemoj doć, jer mi volimo živjeti u zemaljskom blatu strasti i grijeha.

I dok dolaze na nas nove bolesti, ratovi, potresi i moguća glad, nestajanje nekih naroda, ako se temperatura Zemlje diže, ako postoje planovi da se podigne ponovno židovski hram u Jeruzalemu, malo tko želi vjerovati kako se tu radi o događajima navedenim u Apokalipsi.

Naravno da se nitko od normalnih ljudi ne raduje tim nesrećama, ali malo tko vjeruje da su ti događaji Božja kazna, nego se uvijek tumači kako su ljudi uzročnici toga, da postoji neka skrivena elita koja planira i uzrokuje sve te nesreće.

Jer lakše je prihvatiti lažnu pretpostavku da nas neki ljudi mrze (a mi tobož dobri i sveti) i nanose nam štetu i nesreće, nego da nas to Bog kažnjava zbog naših opačina. Ili samo radi toga što smo nepopravljivo zli (ne daj Bože) ili zato što ima nade da će nas kazna Božja urazumiti i odvesti na put pokajanja.

Kao kršćani mi bismo trebali radovati se događajima u Apokalipsi jer po njima Bog uništava zauvijek zlo, i željeti da se ti događaji odlože kako bismo se dostojno pokajali te kako bi i naši bližnji, za kojih se molimo, bili pripravni za Drugi dolazak Bogočovjeka.

Međutim ne smijemo nikako smatrati da su apokaliptični događaji zle nesreće, jer se događaju po Božjem promislu i radi konačne pobjede dobra.

Kao što gorki lijek dovodi do povratka zdravlja, tako i Božje kazne dovode do trijumfa dobra nad zlim.

Stoga u duhu pokajanja radujmo se Apokalipsi, i molimo Gospoda da nas okrijepi svojom nestvorenom energijom, svojom blagodati koja nam je uvijek nužna, a pogotovo će nam biti u apokaliptičnim događajima u kojima 'ako se ne bi skratili ti dani, i izabrani bi bili izgubljeni kad bi to bilo moguće'.

Vladika Akakije boravio je ovih dana u Efesu i bio je na Patmosu u pećini u kojoj je sveti Ivan Bogoslov dobio Otkrivenje:

Sad malo vezano za prethodnu temu.

Zar netko tko se zove kršćaninom može vjerovati da su rimski pape Lino, Anaklet, Klement (koji su bili sveti) ... imali veći autoritet u Crkvi od tada živućeg ljubljenog učenika i apostola, svetog Ivana Bogoslova?

Sedam mjesnih Crkvi koje se spominju u Otkrivenju sačinjavale su, kako kaže vladika Akakije, efešku mitropoliju koju je vodio neumrli Ivan Bogoslov.

Ta je mitropolija praktično nestala nakon posljednjeg grčko-turskog rata (preživjeli vjernici su protjerani u današnju Grčku).

Zar netko tko se zove kršćaninom može reć da je nakon toga prestala postojati Crkva?

Kako onda mogu neki vjerovati da Crkva ne može postojati bez rimskog patrijarhata?

Još bi bilo nekako shvatljivo da se kaže kako Crkva ne može postojati bez Jeruzalemske Crkve koja je majka svih Crkvi i u kojoj je rođena Crkva, u kojoj je mučen, umro, pokopan i uskrsnuo Bogočovjek, ali kako se to može reći za Rim?

U Crkvi postoji samo jedan grad bez kojeg ništa ne može postojati jer u njemu prebiva Bogočovjek, Bogorodica, anđeli i sveci, a to je nebeski Jeruzalem i koji je naša prava vječna domovina.

To je i smisao svih vremenitih nesreća i kazni opisanih u Apokalipsi, kako bi se nova Zemlja dostojno očistila, pripremila i posvetila na silazak nebeskog Jeruzalema.

Nezabludivo, osim kad to nije

Apostazirani Rimski patrijarhat, zvan kod nas RKC, tvrdio je u povjesnom dokumentu Dictatus Papae , temeljenom na prethodnim falsifikatima, i izdanom 1075. za vrijeme tzv.Gregorijanske reforme nakon raskola, kako je Hristos, Bogočovjek ustanovio RKC (premda je sveti Pavao pisao poslanicu Rimskoj Crkvi, rimskim kršćanima, da se ne uzohole jer mogu lako otpasti od vjere i Crkve, što znači da niti jedna zemaljska ili lokalna-mjesna Crkva nema jamstva da će opstati do kraja svijeta, pa naravno da onda to nema niti Rimska Crkva).

Odnosno kako je RKC nezabludiva.

U istom dokumentu stavljen je okvir za papinu trostruku krunu, tijaru, po kojoj rimski papa kralj nad kraljevima, upravitelj svijeta i zamjenik Bogočovjeka.

Bula rimskog pape Bonifacija VIII iz 1302.g. naslova Unam Sanctam dogmatizirala je tu nebulozu koja je temelj rimokatolištva.

Dakle, rimski papa ima vlast nad svim zemaljskim kraljevima, koji mu se moraju pokloniti, ako to ne učine, onda završavaju u Paklu. Naravno da tamo završavaju i oni ispod kraljeva ako ne priznaju rimskog papu kao kralja nad kraljevima, upravitelja svijeta i zamjenika Bogočovjeka.

Premda su u 19.st. rimokatolički fiškali izmislili pojam - papa je nezabludiv ako govori 'ex cathedra', a nikad nisu izdali popis takvih ex cathedra izjava, jer bi sam popis trebao biti nezabludiv, odnosno trebala bi ex cathedra izjava pape koje su to bile do sada ex cathedra izjave prijašnjih papa.

Što je naravno besmislica, nezabludive izjave po pitanjima vjere i morala kršćana koje tobož dolaze od Duha Svetog preko usta ili pera rimskih papa moraju biti poznate i navedene kršćanima, inače su besmislene.

Zašto bi Duh Sveti objavljivao dogme preko pape, ako nema jamstva da je to dogma te ako nema popisa tih dogmi objavljenih preko pape?

To je kao da bi Duh Sveti govorio kroz nekog čovjeka koji nije prorok, ne ponaša se proročki i nitko ga ne drži prorokom i ne zna se kad je govorio proročki, a kad nije.

Koji je smisao da je papa ex cathedra nezabludiv, kad ne znamo kada i koliko je bilo tih nezabludivih izjava papa?

I od kada je to Duh Sveti odlučio progovarati kroz usta ljudi koji su bili beskrajne oholice, lažovi, krivotvoritelji lažnih povjesnih dokumenata, koji su zabranjivali oženjenima zarediti se, a imali su na svom dvoru ljubavnice i nezakonitu djecu, koji su vjerovali u horoskop i bili obnovitelji poganstva za vrijeme renesanse?

Zar će Duh Sveti štititi primjerice apostatu Bergoglia da ne izreče zabludu dok piše i šalje kršćanima naputke po pitanju vjere i morala, što je bez sumnje ex cathedra izjava?

Po ovom tekstu papa Franjo će moguće dozvoliti promjenu spola rimokatolicima, to jest takvo protuprirodno ponašanje ne će se više smatrati grijehom.

Kako to nije ex cathedra izjava (ako je bude), nije li ju izrekao tobožnji vikar Hristov, nije li javno objavljena svim kršćanima, ne dotiče li se pitanja morala, odnosno spolnog nemorala?

Međutim, notorni rimokatolici i u tom slučaju, kao i u dosadašnjima kad su papa Franjo ili njegovi prethodnici urbi et orbi objavljivali dokumente koji se tiču vjere i morala, odmahuju rukom i kažu, ah to nije bila ex cathedra izjava, to nije nezabludivo i za nas obvezno.

Usput, nauk je RKC koji je dogmatiziran na Prvom Vatikanskom koncilu RKC da rimokatolici moraju biti poslušni papi i u redovnom i u izvanredovnom učiteljstvu koje nazivaju ex cathedra.

Naravno da je to doneseno kako papa ne bi ostao bez autoriteta*, jer bi onda svatko tko se u nečemu ne slaže s naukom trenutnog pape mogao reć - to nije ex cathedra, to nije izvanredovno učiteljstvo Crkve, ja ću ga stoga ignorirati.

Međutim morao je ostati i dalje pojam 'ex cathedra' kako bi se ostavio dojam papine nezabludivosti koji proizlazi iz toga što je on tobožnji zamjenik Hristov te da bi se sačuvala lažna aureola nezabludivosti RKC koja može imati na svom čelu Antihrista koji će javno bogohuliti, a apologete RKC će reći - ali to nije bilo ex cathedra.

Ponavljam, popisa ex cathedra izjava rimskih papa nema kako bi mogli povjesno ustvrditi je li teza RKC o tome istinita ili lažna.

Obično tada nam se kaže, postoje samo dvije ex cathedra izjave rimskih papa u moderno vrijeme, ona iz 1852. u kojoj je papa Pio IX objavio kako je Bogorodica bezgrješno začeće (to jest da nije imala istočni grijeh) i Pia XII sto godina kasnije o uznesenju Bogorodice na Nebo.

Jel to znači da sve ostalo što RKC naučava po pitanjima vjere i morala nije nezabludivo?

Koji je onda uopće smisao nezabludivosti, ako RKC koju je tobož ustanovio sam Hristos, može naučavati zablude?

Ta pojam "vrata Paklena je ne će nadvladati" znači da Crkva nikad ne će naučavati zablude-krivovjerja.

Da se vratimo sedam stotina godina unazad.

"Unam Sanctam" sigurno spada u ex cathedra izjave, pa je prema tome za RKC dogma kako je rimski papa kralj nad kraljevima, upravitelj Zemlje i vikar Hristov, te se nitko ne će spasiti dok mu se ne pokloni, ako ne tjelesno, onda svakako duhovno.

Međutim, to su pape izjavljivali dok su bili na vrhuncu zemaljske moći, za kojih stotinjak godina geopolitička situacija se je dramatično promijenila, a kasnije još i više u 19. stoljeću.

Tako da je rimski papa više ličio na 'Napoleona' koji se nalazi u ludnici i tvrdi da je vojni genijalac i vladar Europe, ali je trenutno u luđačkoj košulji, nego što je ličio na pape srednjeg vijeka koji su micali kraljeve i tražili od njih da im poljube papuču.

Papa Pio IX je bio u sličnoj poziciji, odbacio je modernizam i sekularizam i to prilično jasnim riječima kroz poznate dokumente Popisa zabluda (neka mi rimokatolici objasne kako ti dokumenti nisu ex cathedra), k tome za vrijeme Prvog vatikanskog sabora u kojem je navodno trijumfirao, dogodilo se da je izgubio potpuno zemaljsku vlast i bio praktični zarobljenik talijanske vojske (situacija je bila takva da Prvi vatikanski koncil nije nikad niti formalno završen i zaključen).

Od njega nadalje, uz neke izuzetke kao u Pia X, RKC je odustala od Dictatus Papae, i što je najvažnije za ovu raspravu, odustala je od Unam Sanctam koji je bez sumnje ex cathedra izjava rimskog pape što znači da bi trebala biti za rimokatolike nezabludiva, istina koju je objavio Duh Sveti preko rimskog vikara Bogočovjeka.

I da su stvarno rimokatolici vjerni svojem nauku (koji nije istinit) onda bi otišli u katakombe, u ilegalu, čekajući opet vrijeme kad će zemaljski kraljevi ljubiti papuču rimskog pape.

Ali katakombe su teške za one koji nisu spremni na mučeništvo i nisu baš za hedoniste koji vole živjeti u raskošnim palačama i nisu za one koji uživaju imati vlast nad drugim ljudima, te su tako rimski pape od druge polovine dvadesetog stoljeća, zajedno sa svim rimokatoličkim biskupima, bacili pod vlak Unam Sanctam, štoviše papa Pavao VI požurio je odnijeti papinsku tijaru u zgradu UN u New Yorku kako bi i simbolično pokazao kako RKC odbacuje ono što je naučavala 900 godina.

Na kraju pitanje za rimokatolike, jel znate uopće povijest vaše Crkve?

Jel znate kako je teoretski nemoguće da ste vi u Hristovoj Crkvi, jer Hristova Crkva ne može naučavati zablude, Crkva ne može objaviti - žao mi je, krivo smo naučavali vaše predke devet stoljeća, ovo što sad naučavamo je istina.

Ako onda nije bila istina, tko može jamčiti da sada RKC naučava istinu?

Vjerojatno ljudi koji pripadaju onim čudnim slovima i koji se raduju dolasku Antihrista. 

Samo tko takvima povjeruje, zaslužio je biti zaveden i prevaren.

* Ako bolje pročitate Unam Sanctam i slične dokumente onda ćete primjetiti da se ne spominje papina nezabludivost, nego apsolutni autoritet nad svim ljudima rimskog pape. Pape su bile zainteresirani da to bude dogma, a ne papina nezabludivost. Štoviše pape su znali u to vrijeme suditi svoje mrtve prethodnike, odsjecati s mrtvog tijela njihove prste, a ne da su se toga lišavali zbog 'dogme o nezabludivosti' (kako onda suditi nezabludivog i k tome vikara Hristovog?).

Kad imaš zemaljsku moć iza sebe, kad imaš kraljeve i njihovu vojsku, kad imaš svoju vlastitu vojsku, kad si se proglasio zamjenikom Bogočovjeka, ne treba ti posebno atribut nezabludivosti kad su ti ionako svi poslušni, a oni koji nisu, njih vojno poraziš.

Ideju nezabludivosti su izgleda prvi počeli širiti ondašnji novi redovnici, franjevci.

Njima je rimski papa dao privilegije, a oni su bili vrlo zainteresirani da i budući pape prihvate kao stalne te privilegije.

Stoga su izašli s idejom - ako jedan pape nešto donese, onda je to nezabludivo i onda to drugi pape nakon njega ne mogu mjenjati.

Nekim papama to nije odgovaralo jer su imali vezane ruke odlukama prethodnih papa, ali s vremenom su to pape prihvatili vidješivši da im taj novi atribut nezabludivosti donosi novu moć.

Toga je pogotovo bio svjestan posljednji antimodernistički i antisekularni papa Pio IX koji više nije imao vojske, države, a imao je papuču koju više nisu ljubili kraljevi i vladari država. 

I bio je dovoljno 'lud' povjerovati kako će donošenje dogme o papinoj nezabludivosti sredinom druge polovine 19-tog stoljeća vratiti moć rimskim papama i RKC.

Sto godina nakon toga, modernistički pape i biskupi radosno sazivaju Drugi vatikanski koncil RKC s motom - prihvatimo moderni svijet, sekularizam, francusku revoluciju i tada aktualnu seksualnu, i bit će opet sve u redu, biti ćemo saveznici svijetu i opet ćemo dobiti izgubljeni autoritet.

Čak su neki od tih modernista izjavljivali da je taj koncil bio francuska revolucija u RKC, da su dokumenti koncila anti-silabus zabluda koje je donio Pio IX, odnosno da sve ono što je anatemizirao Pio IX oni sad blagoslivljaju.

Stoga se ne treba čuditi što je RKC prihvatila vijoriti barjak duginih boja, što blagoslivlje sodomitske parove, što smjerno izvršava smjernice plandemije, što je prihvatila darvinizam i feminizam te propagira globalizam i zamjenu stanovništva.

Mislim da su toga svjesni i hrvatski rimokatolici tradicionalnijih nazora, ali i da još uvijek ne znaju dovoljno povijest RKC, kako je nastala i odmah stekla veliku zemaljsku moć, ali i kako je njezina moć počela kopniti te da tome nisu razlogom masoni ili neka druga urota protiv RKC.

Možda ova opsesija za vladanjem nad Zemljom, rimski papa kao upravitelj svijeta, kralj nad kraljevima i vikar Bogočovjeka, ima sličnosti s talmudizmom odnosno s farizejima koji imaju sličnu ambiciju i daju se vrlo brzo prilagođavati situacijama kad imaju vanjsku silu i kad je nemaju pa skrivaju svoje konačne namjere.

Slijedeći video u kojem izraelski židov, očiti anticionist i antitalmudist, objašnjava ono što ne znaju moderni kršćani, pogotovo korisne budale (za talmudizam) protestanti cionisti, svakako treba pogledati:

Pročitah u komentarima da je Yossi Gurvitz (iz videa) prošle godine umro.

Treba mu priznati hrabrost na ovom izlaganju jer su ga vjerojatno njegovi sunarodnjaci zbog toga ostracizirali.

Sad poveznica na tekst o ratu u Ukrajini i šire od strane antiglobalističkih zapadnih bijelih nacionalista.

Koliko se dade iščitati, oni smatraju da ako Rusija izgubi ovaj rat protiv NATO pakta, pa i ako se postigne mir na temelju status qua, da je Rusija, kao posljednja 'bijela' država izgubljena, a time poražena ideja nacionalne države na globalnoj razini.

Također smatraju da je Iran prodao libanonski Hezbolah.

Argument za to im je da i Rusija i Iran samo traže da budu prihvaćeni od Zapada.

Po njima vrijeme radi za globalizam, s čime bih se složio zbog poznate uloge u tome tehnologije koja jednostavno ruši sve granice.

Ne vidim u svijetu snage koje bi ukinule globalizam i navjestili mu rat tako da bi se svijet vratio u stanje suverenih nacionalnih država.

Autori za koje je upitno da imaju ikakve veze s kršćanstvom, razmišljaju i žele kao i mnogi pravoslavni da Rusija opet postane ruska imperija koja će s carem ili bez cara poraziti NATO pakt i uništiti svu prateću dekadenciju i nemoral koji taj pakt politički i vojno širi kao neku epidemiju.

Da bi se to dogodilo Rusi bi se morali u velikom broju vratiti pravoslavlju, osuditi i odbaciti boljševizam kao bolest koja je došla od Zapada, i u jednakoj mjeri odbaciti tekovine industrijskih revolucija koje su dovele do ovog stanja i koje su opet došle od Zapada.

Ali kako će onda dobiti rat odbacujući tehnologiju?

Zar danas boriti se za krst časni i slobodu zlatnu znači projektirati i proizvoditi bolje dronove, rakete, satelite, robote vojnike od Zapada?

Da, jednostavno to je tako.

Pobjeda koja je jedino moguća je ona duhovna i osobna, a ne vojna i općenarodna uz pomoć tehnologije.

Zato smatram iluzijom vjeru ili nadu da će sveta Rusija ustati iz pepela i donijeti slobodu svijetu silom svojeg oružja i vojne moći.

Iako nemamo mogućnosti za vojnu pobjedu, nema druge nego boriti se protiv antihristovske koalicije koliko god možemo, a to znači mučeništvom.

Ionako svi moramo prije ili kasnije umrijeti.

Te je sudbonosno i vječno pitanje - kako i za koga ćemo umrijeti.

A to možemo birati dok ne upadnemo u mrežu nepomjanika koja je svugdje oko nas, a vjerojatno i u nama preko moći demona i naših slabosti.

Ipak, nema druge nego ponovno ustati uz Božju blagodat i milosrđe, te uz pokajanje i spremnost na žrtvu završiti životni ispit u dolini suza.

Pronađoh u bespućima YT snimku za vrijeme drugog velerata u Zagrebu na kojoj je prikazan patrijarh HPC Germogen kao i liturgija u hramu Preobraženja Gospodnjeg uz državne dužnosnike. 

Kako se narativ filma izriče na njemačkom jeziku, pretpostavljam da je isti film Hrvatskog slikopisnog zavoda bio preveden za njemačku publiku.

Otvaranje džamije u Zagrebu 1944. iz istog izvora:

Mislim da se definitivno može zaključiti kako ustaški pokret i NDH nisu bili rimokatolički ultramontanisti (u pokretu je bilo i židova i ostalih nekatolika), jer konačno Vatikan nije ni otvorio veleposlanstvo u Zagrebu, vjerojatno je to značilo da NDH nije ni priznao ili je priznao s figom u džepu.

Već sam pisao kako se je nadbiskup Stepinac žalio kako je Pavelić s većim državnim počastima primao patrijarha HPC nego njega (što je normalno jer patrijarh ima veći status od nadbiskupa).

Sve države bez iznimke, ako su težile samostalnosti i suverenosti, nisu htjele da na njezinom teritoriju ima utjecaj neka religija koja ima strane geopolitičke ciljeve** i čije središte je izvan države.

Kršćanski vladari su zbog istog razloga inzistirali da se pod njihovom vlašću oformi mjesna Crkva, patrijarhat ili autonomna mitropolija*** .

Nažalost mnogi hrvatski rimokatolici misle kako je rješenje vratiti se na postavke ultramontanizma koji je neslavno propao kad je kralj nad kraljevima, rimski papa, postao talijanski vatikanski zarobljenik kojem je tek Musolini dozvolio da ima kvazi državicu.

** Upitno je koliko uopće kršćanstvo može imati geopolitičke ciljeve kad kršćani pripadaju i teže nebeskom castvu, a ne ovozemaljskom. Doduše, Crkva treba težiti da zemaljske države ne ometaju spasenje ljudskih duša ili još bolje da budu kršćanske, ali nikad radi toga da bi neki vjerski poglavar, kao u RKC rimski papa, uživao u moći nad zemaljskim kraljevima, da je kralj nad kraljevima. Zato su uostalom bile krvave borbe za papinsku stolicu, zato je bilo vremena kad je bilo istovremeno trojica papa, te su moćne stranke međusobno ratovale koja će od njih postaviti svojeg čovjeka kao rimskog papu.

*** Zato su i hrvatski kneževi-kraljevi podržavali glagoljaštvo i staroslavensku liturgiju, a kad više nisu mogli, kad su latini pobjedili (zahvaljujući moćnim Francima), to je bio znak da gube suverenost i kraljevstvo što se je na kraju dogodilo. I srpski vladari čim su stekli dovoljno moći išli su na stvaranje autonomne mitropolije, prije toga su bugarski kanovi, poslije carevi, uspjeli dobiti patrijarhat. U Moravskoj je knez tražio da mu dođu bizantski misionari, to su bili sv.Ćiril i sv.Metod kako bi preko  slavenske liturgije i opismenjavanja sačuvao neovisnost od moćnih njemačkih susjeda koji su propagirali latinstvo, i koji su za koje stoljeće postali papisti.
 

Kako to izgleda kad se neki umisle da su gospodari nad ostalim narodima koje smatraju svojinom, kao svojom stokom:

Kršćanski cionisti smatraju da Bog blagoslivlja ove zločine.

Privatno vlasništvo - conditio sine qua non ljudskog društva

176 godina je prošlo od objave Komunističkog manifesta 1848.g.

Cilj manifesta bilo je rušenje sveg postojećeg, čak i braka, kako bi se na kraju došlo do besklasnog i bezdržavnog društva.

Koje ne može postojati, ako je to ljudsko društvo.

Pa niti životinjsko društvo ne može postojati bez hijerarhije.

Ima životinja koje ne žive u hijerarhijskoj zajednici, druže se s pripadnicima iste vrste samo radi razmnožavanja i dok ženka odgaja mladunce.

Međutim, životinje koje žive u zajednici u pravilu su uvijek superiornije u preživljavanju od ostalih životinja koje vode usamljenički život, makar pojedinačno bili značajno tjelesno inferiorniji.

I pad Zapada da se povezati s tom naravnom činjenicom-istinom.

Zapadni čovjek se je individualizirao i samo formalno pripada državljanstvom nekoj državi, ali praktično on živi kao hedonizirani usamljenik.

Afro-azijski imigranti dolaze od patrijarhalnih društva i zato su superiorniji amorfnoj masi europskih domorodačkih individua, makar bili u manjini.

Stoga možemo reć da se je uvelike ispunio zloglasni Komunistički manifest, iako neki misle da još uvijek stvarno postoji privatno vlasništvo i brak.

Pravo nasljedstva još nije ukinuto kako je traženo u Manifestu, ali je opterećeno porezom na nasljedstvo (koji još nije donešen kod nas, ali je to samo pitanje vremena, tako je došao i porez na nekretnine kod nas sa zakašnjenjem).

Ako se de facto i de jure brakom smatra zajednica sodomita, onda brak više ne postoji.

Ako postoji porez na nekretnine s tendencijom rasta, onda se vlasnici imovine kažnjavaju što su vlasnici kako bi u konačnici prodali nekretnine međunarodnim tvrtkama ili državi.

Ne mora komunistička vlast dekretom oduzeti privatno vlasništvo, može se to dogoditi evoluitivno preko poreza i preko monetarne politike.

Što, zar nije vlasništvo međunarodnih tvrtki ipak privatno vlasništvo?

Ne, nije, privatno vlasništvo podrazumijeva da su stvarni ljudi vlasnici nekretnina, a ne tobožnje pravne osobe poput narečenih tvrtki.

Više su za ostvarivanje Komunističkog manifesta učinili međunarodne tvrtke i bankari nego sve komunističke partije zajedno.

Slično se može reć i za ostale točke manifesta primjerice uništavanje morala, religije, braka.

I sad jedan vic koji nije potpuna digresija.

Kako su u Češkoj otkrili da je Zemlja okrugla? (nije, ali u vicu je dozvoljena pretpostavka).

Seru prema Istoku, a govna dolaze sa Zapada.

Ipak, postavljam si pitanje, jesu li autori Komunističkog manifesta, bez obzira na inteligenciju koju su bez sumnje posjedovali, bili idioti koji vjeruju da može postojati ljudsko društvo bez hijerarhije i da može postojati ljudsko društvo u kojem nema privatnog vlasništva?

Sumnjam, mislim da je njihov motiv bio čisti nihilizam, mržnja i želja za uništenjem sveg postojećeg zato što u stvorenom postoji hijerarhija na čijem vrhu je Bog, a oni se nisu željeli pokoriti nikome.

Makar ih je taj stvorio, održava u životu i sve što posjeduju i što vide su Njegova stvorenja.

Da, mislim da su imali isti motiv kao i Lucifer (zato je i Marks u mladosti pisao prometejsko-sotonističku poeziju), ako ne mogu biti Bog, onda idem uništavati sve što je Bog stvorio, makar i sam u tome stradao i makar to uzrokovalo mi vječnu patnju.

I idemo na temu ovog teksta.

Zašto je privatno vlasništvo osim hijerarhije društva, bezuvjetno da bi postojalo ljudsko društvo?

Zato što je privatno vlasništvo zadnja 'pravna' brana da se ljudsko društvo ne pretvori u Orwellovu životinjsku totalitarnu farmu u kojem životinje samo izvanjski liče na ljude.

Privatno vlasništvo daje slobodu ljudima da se mogu suprostaviti nihilistima i sotonistima, da u materijalnom smislu ne ovise o njima*, zato su neprijatelji ljudi pred skoro dvjesto godina i javno objavili da namjeravaju ukinuti privatno vlasništvo lažući naivce i one manje naivne, ali bolesno zavidljive, kako je privatno vlasništvo izvor zla u društvu.

I nisu komunizmu bila oporba kapitalisti i bankari, dapače ovi su ih često financirali.

Oporba komunizmu je bio seljak koji ljubomorno čuva svoj nasljeđeni posjed i nastoji biti čim manje ovisan o drugima.

Nikako radi toga što je egoist i samoživ, štoviše seljaci su gostoljubivi i darežljivi, ali ne žele ovisiti o nekoj zajedničkoj državnoj kasici-prasici kako bi bili slobodni i da ih nitko ne može ucjenjivati.

Inače, motiv za ovaj tekst sam našao u slijedećoj vijesti.

Europska komisija najavljuje borbu za priuštivo stanovanje.

Naravno da im nije želja da bi sve familije imale svoj privatni stan ili kuću (ako skoro 90% Hrvata živi u svojem stanu ili kući, onda je evidentno kako taj problem za nas ne postoji, nego se radi o tom strateškom cilju razvlaštivanja i kako bi se nekretnine dale na korištenje imigrantima koji služe radi zamjene stanovništva).

Nego da bi se porezima i ostalim državnim škarama izvlastilo postojeće vlasnike te da bi ili država ili međunarodne tvrtke postale vlasnici nekretnina.

Pod krinkom borbe za one koji plaćaju velike najamnine, žele dobiti odobravanje naivaca i zavidljivaca, kako nitko ne bi ništa imao, a bio sretan kao prasac na životinjskoj farmi.

Samo nisu ni u toj farmi bili svi jednaki, prasci su bili 'jednakiji'.

Tako i oni koji se bore za realizaciju Komunističkog manifesta, bilo nekadašnji komunisti, bilo sadašnji antife, bili međunarodni bankari i kapitalisti, bilo oporbeni ili neoporbeni političari, bilo novinari ili oni koji čitaju novine, računaju da kad nastupi 'farma' kako će oni biti među svinjama.

Zbog svojih svinjskih zasluga u borbi za ljudsko društvo koje ne može postojati.

* Osim posjedovanja zemlje nužno je imati sjemenje i stoku da bi se bilo neovisnim. Svjetska sotonistička elita podarila je čovječanstvo novim sjemenjem koje je jalovo, koje je jednokratno i tako ga drži u ropstvu. Zašto se nisu upalile lampice kod ljudi pred pola stoljeća i više kad se je pojavilo takvo sjemenje? Zato što su već bili zaraženi materijalizmom, htjeli su ove godine veće prinose, a što će biti ubuduće kad budu zavisili od nemani, to ih nije zanimalo.

Ali tako je u pravilu kod nas grješnika, želimo zadovoljenje svojih strasti odmah, makar cijena bila vječni škrgut zubiju. Ista edenska priča ponovila se je i kod 'čudesnog dara' Pakla čovječanstvu, svih varijanti moderne industrijske revolucije i prateće tehnologije.

P.S.

Komentar bizarnog zagrebačkog slučaja u kojem učenik maltretira razred, djeca uz blagoslov roditelja zbog toga ne idu školu, ministarstvo staje u obranu učenika kojeg je trebalo izbaciti iz škole.

Ove bizarnosti dolaze od temeljne zablude kako je osnovna škola obvezna.

Država ne smije nipošto odlučivati o odgoju djece nego roditelji.

Škola nije pravo, nego privilegija ili usluga koja se plaća i koju ne mogu niti svi dobiti ako ne zadovoljavaju kriterije.

Škole trebaju biti privatne kao što je i nekad bilo.

Da bi se pohađalo neku školu, treba najprije zadovoljiti standarde te škole, škola nije obvezna nikog primiti ako isti ne zadovoljava uvjete da bi bio učenik ili ako je nasilne prirode.

Ovaj slučaj pokazuje da smo prestali biti društvo, kako se izmišljena prava individualaca stavljaju iznad interesa zajednice-društva.

Kao i da imamo na čelu države antihijerarhiju koja hotimično ili nehotimično radi na uništavanju društva.

U RH se uvode (neblago)rodne studije kao i u svim dekadentnim državama Zapada.

U ovom tekstu je razgovor s voditeljicom tih studija.

Mahom takvi uništavači ljudskog društva imaju veze sa političarima koji vladaju u RH kao profesionalni Srbi, etnobiznismeni kako ih je nazvao jedan hrvatski političar, i kojima je uvijek na raspolaganju državni proračun.

Mnogi od njih kao ljevičari nesrbi pišu za Srpske novosti čije izlaženje financira RH.

Zar su Srbi u RH većinom ljevičari kao ovi inžinjeri ljudskih duša?

Kako su mogla sela oko Vukovara nastanjena Srbima gotovo potpuno glasati protiv referendumskog pitanja o zaštiti braka kao zajednice muškarca i žene?

Rekao bih da su u prosjeku Srbi u Srbiji tradicionalnijih nazora nego Hrvati u RH, pa kako su onda njihovi sunarodnjaci ovdje kod nas na sasvim suprotnoj svjetonazorskoj strani?

Odgovor na to pitanje je i odgovor na pitanje zašto su Srbi u Hrvatskoj i Bosni kudikamo više prigrlili komunizam i kult titoizma nego ostali.

Zato što im je osnovni motiv bio spriječiti stvaranje nacionalne hrvatske države.

U ono vrijeme Tito i komunizam bila im je naizglednija opcija u tom cilju (jer je Zapad otkazao suradnju gerilcima jugomonarhistima, pa su ovi dobili i zapovijed da prijeđu u komunističke partizane).

U mojem djetinjstvu gotovo svi u školi išli su nedjeljom na Misu i bili su na vjeronauku.

Kad sam se preselio u Rijeku, nisu svi išli, ali većina djece rimokatoličkog podrijetla su bili vjernici i vidjeli smo se na misi.

Dok oni srpsko-pravoslavnog podrijetla nisu bili vjernici, štoviše nisam upoznao niti jednog koji je bio pravoslavni vjernik (a imao sam ih za prijatelje), većina nisu ni bili kršteni.

I bili su kudikamo skloniji komunizmu od druge djece (doduše i muslimanska djeca su bila slična).

Pa se s pravom postavlja pitanje, koliko su oni i njihovi preci bili stvarno pravoslavni, a koliko im je srpstvo bilo važnije od vjere, pa kad je oportuno onda zataje vjeru i postanu ljevičari i ateisti.

Njihov vođa u RH, Pupovac, je jedan tipičan primjer.

Podržava ljevičare, sodomite, globaliste i sve slične jer zna da su oni prepreka da se društvo u RH obnovi kao normalno kršćansko i hrvatsko društvo.

K tome našao je kako kaže, suho zlato među hrvatskim političarima, vladajuću komunističku strukturu RH koja je išla u stvaranje HDZ zato što se sama nije mogla suprostaviti Miloševićevom programu s konca 80-tih godina prošlog stoljeća koji je smjerao na unitarizaciju Jugoslavije.

I tako žive sretno u RH kao u bajci hrvatski anacionalisti nostalgični prema jugokomunizmu i partizanima, i srpski nacionalisti opet nostalgični prema jugokomunizmu i partizanima (kad već nisu 'in' četnici).

Doduše posuvremenili su se, izbacili su neke arhaične komunističke pojmove u svojem rječniku, a prihvatili nove koje su došle od globalnog Zapada.

I imaju podršku bužinskih (veleposlanstvo SAD) gospodara RH.

Kao i nekadašnjeg zagrebačkog mitropolita, a sad patrijarha SPC Porfirija pod čijim krovom su se ugodno družili.

Jesu li se dotakli i pitanja rodnih studija?

Zanimljiva kritika Izraela od židova koji živi u Izraelu:

Njegova je teza kako Izrael ne može napustiti svoju agresivnu politiku zato što se smatra dominantnim, odnosno ne smatra nikog sebi ravnim.

Mislim da je Moše  Dajan, židov iz naših krajeva, a kasnije istaknuti izraelski časnik i političar, objavio doktrinu "bijesnog psa".

Po tome Izrael treba stvoriti o sebi u svijetu, a prvenstveno među okolnim arapskim državama, sliku da je neuračunjiv ako mu se netko suprostavi, odnosno da će imati nepredvidljive posljedice.

U sklopu toga nastala je i "Samsonova doktrina" po kojoj, ako Izrael bude ugrožen, onda će nuklearnim bombama uništiti dostupne europske gradove, to jest poručio je europskim državama da se moraju brinuti o sigurnosti Izraela inače će ih ovaj uništiti.

Očito je to bio blef, ali blef je prošao kod europskih apartčika.

I "Hanibalova doktrina" dolazi od istog razmišljanja "bijesnog psa", koja se sprovela kod ubijanja Hamasovih boraca po cijenu stradanja izraelskih talaca koji su ubijeni od izraelskog oružja. Poruka je - nemojte imati protiv nas taktiku uzimanja talaca jer mi ćemo ubiti i vas i naše taoce.

Na kraju se je Izrael suočio sa muhamedancima šijitima (manje više okolne arapske sunitske države se boje "bijesnog psa" i što ispod stola, što iznad stola surađuju s Izraelom) nakon iranske revolucije koji inače gaje kult borca mučenika - šehida jer su stradali u prvom obračunu između sunita i šijita.

Navedeni muhamedanci šijiti, koji su i štitili levantske kršćane od sunitskih isilovskih glavosječa koje je organizirao Izrael i SAD u Iraku i  Siriji kako bi se oslobodio Izrael šijitskog pritiska, izgleda se nimalo ne boje izraelskog bijesnog psa.

Najbolje se to vidi kod jemeskih šijita Huta koji u sandalama prkose američkom nosaču aviona, na takve ne djeluju sankcije ili diplomatska trgovina, priznat ćemo vas ako postanete kooperativni s nama. Vjerojatno je odgovor - nas ne zanima vaše priznanje.

I to je srž sadašnje problematične situacije na Levantu, Izrael i dalje želi ili ne može odbiti ulogu bijesnog psa, a izazvao je oko sebe šijite koji mu se čine luđim i bijesnijim od njega.

Dosad je lako bilo biti bijesan kad te je štitila najmoćnija država svijeta, SAD.

Koja to više nije, ili nije u toj mjeri, i što su s vojničkog stajališta nosači aviona kao najvažnija poluga moći SAD postale plutajuće kante na moru u suočavanju s hipersoničnim raketama čiju tehnologiju imaju narodi i države koje se otvoreno suprostavljaju dominaciji SAD i njezinog bliskoistočnog štićenika u ulozi bijesnog psa.

Pouka ili poruka je kao i u osobnom životu, onaj tko se uzoholi da je iznad ostalih, nisko će pasti.