Privatno vlasništvo - conditio sine qua non ljudskog društva

176 godina je prošlo od objave Komunističkog manifesta 1848.g.

Cilj manifesta bilo je rušenje sveg postojećeg, čak i braka, kako bi se na kraju došlo do besklasnog i bezdržavnog društva.

Koje ne može postojati, ako je to ljudsko društvo.

Pa niti životinjsko društvo ne može postojati bez hijerarhije.

Ima životinja koje ne žive u hijerarhijskoj zajednici, druže se s pripadnicima iste vrste samo radi razmnožavanja i dok ženka odgaja mladunce.

Međutim, životinje koje žive u zajednici u pravilu su uvijek superiornije u preživljavanju od ostalih životinja koje vode usamljenički život, makar pojedinačno bili značajno tjelesno inferiorniji.

I pad Zapada da se povezati s tom naravnom činjenicom-istinom.

Zapadni čovjek se je individualizirao i samo formalno pripada državljanstvom nekoj državi, ali praktično on živi kao hedonizirani usamljenik.

Afro-azijski imigranti dolaze od patrijarhalnih društva i zato su superiorniji amorfnoj masi europskih domorodačkih individua, makar bili u manjini.

Stoga možemo reć da se je uvelike ispunio zloglasni Komunistički manifest, iako neki misle da još uvijek stvarno postoji privatno vlasništvo i brak.

Pravo nasljedstva još nije ukinuto kako je traženo u Manifestu, ali je opterećeno porezom na nasljedstvo (koji još nije donešen kod nas, ali je to samo pitanje vremena, tako je došao i porez na nekretnine kod nas sa zakašnjenjem).

Ako se de facto i de jure brakom smatra zajednica sodomita, onda brak više ne postoji.

Ako postoji porez na nekretnine s tendencijom rasta, onda se vlasnici imovine kažnjavaju što su vlasnici kako bi u konačnici prodali nekretnine međunarodnim tvrtkama ili državi.

Ne mora komunistička vlast dekretom oduzeti privatno vlasništvo, može se to dogoditi evoluitivno preko poreza i preko monetarne politike.

Što, zar nije vlasništvo međunarodnih tvrtki ipak privatno vlasništvo?

Ne, nije, privatno vlasništvo podrazumijeva da su stvarni ljudi vlasnici nekretnina, a ne tobožnje pravne osobe poput narečenih tvrtki.

Više su za ostvarivanje Komunističkog manifesta učinili međunarodne tvrtke i bankari nego sve komunističke partije zajedno.

Slično se može reć i za ostale točke manifesta primjerice uništavanje morala, religije, braka.

I sad jedan vic koji nije potpuna digresija.

Kako su u Češkoj otkrili da je Zemlja okrugla? (nije, ali u vicu je dozvoljena pretpostavka).

Seru prema Istoku, a govna dolaze sa Zapada.

Ipak, postavljam si pitanje, jesu li autori Komunističkog manifesta, bez obzira na inteligenciju koju su bez sumnje posjedovali, bili idioti koji vjeruju da može postojati ljudsko društvo bez hijerarhije i da može postojati ljudsko društvo u kojem nema privatnog vlasništva?

Sumnjam, mislim da je njihov motiv bio čisti nihilizam, mržnja i želja za uništenjem sveg postojećeg zato što u stvorenom postoji hijerarhija na čijem vrhu je Bog, a oni se nisu željeli pokoriti nikome.

Makar ih je taj stvorio, održava u životu i sve što posjeduju i što vide su Njegova stvorenja.

Da, mislim da su imali isti motiv kao i Lucifer (zato je i Marks u mladosti pisao prometejsko-sotonističku poeziju), ako ne mogu biti Bog, onda idem uništavati sve što je Bog stvorio, makar i sam u tome stradao i makar to uzrokovalo mi vječnu patnju.

I idemo na temu ovog teksta.

Zašto je privatno vlasništvo osim hijerarhije društva, bezuvjetno da bi postojalo ljudsko društvo?

Zato što je privatno vlasništvo zadnja 'pravna' brana da se ljudsko društvo ne pretvori u Orwellovu životinjsku totalitarnu farmu u kojem životinje samo izvanjski liče na ljude.

Privatno vlasništvo daje slobodu ljudima da se mogu suprostaviti nihilistima i sotonistima, da u materijalnom smislu ne ovise o njima*, zato su neprijatelji ljudi pred skoro dvjesto godina i javno objavili da namjeravaju ukinuti privatno vlasništvo lažući naivce i one manje naivne, ali bolesno zavidljive, kako je privatno vlasništvo izvor zla u društvu.

I nisu komunizmu bila oporba kapitalisti i bankari, dapače ovi su ih često financirali.

Oporba komunizmu je bio seljak koji ljubomorno čuva svoj nasljeđeni posjed i nastoji biti čim manje ovisan o drugima.

Nikako radi toga što je egoist i samoživ, štoviše seljaci su gostoljubivi i darežljivi, ali ne žele ovisiti o nekoj zajedničkoj državnoj kasici-prasici kako bi bili slobodni i da ih nitko ne može ucjenjivati.

Inače, motiv za ovaj tekst sam našao u slijedećoj vijesti.

Europska komisija najavljuje borbu za priuštivo stanovanje.

Naravno da im nije želja da bi sve familije imale svoj privatni stan ili kuću (ako skoro 90% Hrvata živi u svojem stanu ili kući, onda je evidentno kako taj problem za nas ne postoji, nego se radi o tom strateškom cilju razvlaštivanja i kako bi se nekretnine dale na korištenje imigrantima koji služe radi zamjene stanovništva).

Nego da bi se porezima i ostalim državnim škarama izvlastilo postojeće vlasnike te da bi ili država ili međunarodne tvrtke postale vlasnici nekretnina.

Pod krinkom borbe za one koji plaćaju velike najamnine, žele dobiti odobravanje naivaca i zavidljivaca, kako nitko ne bi ništa imao, a bio sretan kao prasac na životinjskoj farmi.

Samo nisu ni u toj farmi bili svi jednaki, prasci su bili 'jednakiji'.

Tako i oni koji se bore za realizaciju Komunističkog manifesta, bilo nekadašnji komunisti, bilo sadašnji antife, bili međunarodni bankari i kapitalisti, bilo oporbeni ili neoporbeni političari, bilo novinari ili oni koji čitaju novine, računaju da kad nastupi 'farma' kako će oni biti među svinjama.

Zbog svojih svinjskih zasluga u borbi za ljudsko društvo koje ne može postojati.

* Osim posjedovanja zemlje nužno je imati sjemenje i stoku da bi se bilo neovisnim. Svjetska sotonistička elita podarila je čovječanstvo novim sjemenjem koje je jalovo, koje je jednokratno i tako ga drži u ropstvu. Zašto se nisu upalile lampice kod ljudi pred pola stoljeća i više kad se je pojavilo takvo sjemenje? Zato što su već bili zaraženi materijalizmom, htjeli su ove godine veće prinose, a što će biti ubuduće kad budu zavisili od nemani, to ih nije zanimalo.

Ali tako je u pravilu kod nas grješnika, želimo zadovoljenje svojih strasti odmah, makar cijena bila vječni škrgut zubiju. Ista edenska priča ponovila se je i kod 'čudesnog dara' Pakla čovječanstvu, svih varijanti moderne industrijske revolucije i prateće tehnologije.

P.S.

Komentar bizarnog zagrebačkog slučaja u kojem učenik maltretira razred, djeca uz blagoslov roditelja zbog toga ne idu školu, ministarstvo staje u obranu učenika kojeg je trebalo izbaciti iz škole.

Ove bizarnosti dolaze od temeljne zablude kako je osnovna škola obvezna.

Država ne smije nipošto odlučivati o odgoju djece nego roditelji.

Škola nije pravo, nego privilegija ili usluga koja se plaća i koju ne mogu niti svi dobiti ako ne zadovoljavaju kriterije.

Škole trebaju biti privatne kao što je i nekad bilo.

Da bi se pohađalo neku školu, treba najprije zadovoljiti standarde te škole, škola nije obvezna nikog primiti ako isti ne zadovoljava uvjete da bi bio učenik ili ako je nasilne prirode.

Ovaj slučaj pokazuje da smo prestali biti društvo, kako se izmišljena prava individualaca stavljaju iznad interesa zajednice-društva.

Kao i da imamo na čelu države antihijerarhiju koja hotimično ili nehotimično radi na uništavanju društva.

U RH se uvode (neblago)rodne studije kao i u svim dekadentnim državama Zapada.

U ovom tekstu je razgovor s voditeljicom tih studija.

Mahom takvi uništavači ljudskog društva imaju veze sa političarima koji vladaju u RH kao profesionalni Srbi, etnobiznismeni kako ih je nazvao jedan hrvatski političar, i kojima je uvijek na raspolaganju državni proračun.

Mnogi od njih kao ljevičari nesrbi pišu za Srpske novosti čije izlaženje financira RH.

Zar su Srbi u RH većinom ljevičari kao ovi inžinjeri ljudskih duša?

Kako su mogla sela oko Vukovara nastanjena Srbima gotovo potpuno glasati protiv referendumskog pitanja o zaštiti braka kao zajednice muškarca i žene?

Rekao bih da su u prosjeku Srbi u Srbiji tradicionalnijih nazora nego Hrvati u RH, pa kako su onda njihovi sunarodnjaci ovdje kod nas na sasvim suprotnoj svjetonazorskoj strani?

Odgovor na to pitanje je i odgovor na pitanje zašto su Srbi u Hrvatskoj i Bosni kudikamo više prigrlili komunizam i kult titoizma nego ostali.

Zato što im je osnovni motiv bio spriječiti stvaranje nacionalne hrvatske države.

U ono vrijeme Tito i komunizam bila im je naizglednija opcija u tom cilju (jer je Zapad otkazao suradnju gerilcima jugomonarhistima, pa su ovi dobili i zapovijed da prijeđu u komunističke partizane).

U mojem djetinjstvu gotovo svi u školi išli su nedjeljom na Misu i bili su na vjeronauku.

Kad sam se preselio u Rijeku, nisu svi išli, ali većina djece rimokatoličkog podrijetla su bili vjernici i vidjeli smo se na misi.

Dok oni srpsko-pravoslavnog podrijetla nisu bili vjernici, štoviše nisam upoznao niti jednog koji je bio pravoslavni vjernik (a imao sam ih za prijatelje), većina nisu ni bili kršteni.

I bili su kudikamo skloniji komunizmu od druge djece (doduše i muslimanska djeca su bila slična).

Pa se s pravom postavlja pitanje, koliko su oni i njihovi preci bili stvarno pravoslavni, a koliko im je srpstvo bilo važnije od vjere, pa kad je oportuno onda zataje vjeru i postanu ljevičari i ateisti.

Njihov vođa u RH, Pupovac, je jedan tipičan primjer.

Podržava ljevičare, sodomite, globaliste i sve slične jer zna da su oni prepreka da se društvo u RH obnovi kao normalno kršćansko i hrvatsko društvo.

K tome našao je kako kaže, suho zlato među hrvatskim političarima, vladajuću komunističku strukturu RH koja je išla u stvaranje HDZ zato što se sama nije mogla suprostaviti Miloševićevom programu s konca 80-tih godina prošlog stoljeća koji je smjerao na unitarizaciju Jugoslavije.

I tako žive sretno u RH kao u bajci hrvatski anacionalisti nostalgični prema jugokomunizmu i partizanima, i srpski nacionalisti opet nostalgični prema jugokomunizmu i partizanima (kad već nisu 'in' četnici).

Doduše posuvremenili su se, izbacili su neke arhaične komunističke pojmove u svojem rječniku, a prihvatili nove koje su došle od globalnog Zapada.

I imaju podršku bužinskih (veleposlanstvo SAD) gospodara RH.

Kao i nekadašnjeg zagrebačkog mitropolita, a sad patrijarha SPC Porfirija pod čijim krovom su se ugodno družili.

Jesu li se dotakli i pitanja rodnih studija?

Zanimljiva kritika Izraela od židova koji živi u Izraelu:

Njegova je teza kako Izrael ne može napustiti svoju agresivnu politiku zato što se smatra dominantnim, odnosno ne smatra nikog sebi ravnim.

Mislim da je Moše  Dajan, židov iz naših krajeva, a kasnije istaknuti izraelski časnik i političar, objavio doktrinu "bijesnog psa".

Po tome Izrael treba stvoriti o sebi u svijetu, a prvenstveno među okolnim arapskim državama, sliku da je neuračunjiv ako mu se netko suprostavi, odnosno da će imati nepredvidljive posljedice.

U sklopu toga nastala je i "Samsonova doktrina" po kojoj, ako Izrael bude ugrožen, onda će nuklearnim bombama uništiti dostupne europske gradove, to jest poručio je europskim državama da se moraju brinuti o sigurnosti Izraela inače će ih ovaj uništiti.

Očito je to bio blef, ali blef je prošao kod europskih apartčika.

I "Hanibalova doktrina" dolazi od istog razmišljanja "bijesnog psa", koja se sprovela kod ubijanja Hamasovih boraca po cijenu stradanja izraelskih talaca koji su ubijeni od izraelskog oružja. Poruka je - nemojte imati protiv nas taktiku uzimanja talaca jer mi ćemo ubiti i vas i naše taoce.

Na kraju se je Izrael suočio sa muhamedancima šijitima (manje više okolne arapske sunitske države se boje "bijesnog psa" i što ispod stola, što iznad stola surađuju s Izraelom) nakon iranske revolucije koji inače gaje kult borca mučenika - šehida jer su stradali u prvom obračunu između sunita i šijita.

Navedeni muhamedanci šijiti, koji su i štitili levantske kršćane od sunitskih isilovskih glavosječa koje je organizirao Izrael i SAD u Iraku i  Siriji kako bi se oslobodio Izrael šijitskog pritiska, izgleda se nimalo ne boje izraelskog bijesnog psa.

Najbolje se to vidi kod jemeskih šijita Huta koji u sandalama prkose američkom nosaču aviona, na takve ne djeluju sankcije ili diplomatska trgovina, priznat ćemo vas ako postanete kooperativni s nama. Vjerojatno je odgovor - nas ne zanima vaše priznanje.

I to je srž sadašnje problematične situacije na Levantu, Izrael i dalje želi ili ne može odbiti ulogu bijesnog psa, a izazvao je oko sebe šijite koji mu se čine luđim i bijesnijim od njega.

Dosad je lako bilo biti bijesan kad te je štitila najmoćnija država svijeta, SAD.

Koja to više nije, ili nije u toj mjeri, i što su s vojničkog stajališta nosači aviona kao najvažnija poluga moći SAD postale plutajuće kante na moru u suočavanju s hipersoničnim raketama čiju tehnologiju imaju narodi i države koje se otvoreno suprostavljaju dominaciji SAD i njezinog bliskoistočnog štićenika u ulozi bijesnog psa.

Pouka ili poruka je kao i u osobnom životu, onaj tko se uzoholi da je iznad ostalih, nisko će pasti.