Neki Hrvati platili su svojom glavom jer su naučavali da Hrvati imaju (ostro)gotsko podrijetlo.
Budući su stari Hrvati imali na čelu bana, što po mojem sudi vrlo sliči na kana, onda također nije nemoguće da su imali veze i s narodima poput Bugara, Mađara, Hazara, Tatara, Turaka koji su imali kana kao vladara.
Svi se povjesničari gotovo slažu da je bilo prije u Iliriku doseljenih Slavena do dolaska Hrvata (i Srba).
Rusi su nastali tako da su nesložni Slaveni na području današnje Ukrajine koji se nisu mogli organizirati u državu pozvali sjeverne vikinge-varjage koji su oformirili i vladali s Kijevskom Rusijom, kasnije Moskovskom knežijom odnosno Ruskim carstvom sve dok ih nisu naslijedili Romanovi u 17.stoljeću.
Međutim ubrzo su se ti vladari-vikinzi slavenizirali i prihvatili slavenski-ruski identitet i postali boljari, ruski plemići.
Bugari koji postoje i još dan danas u Rusiji nisu Slaveni.
Dio Bugara krenuo je prema Crnom moru i stvorio tamo državu koja je bila svojevremeno najveća balkanska država.
Kan - kasnije car Boris prihvatio je kršćanstvo, bio pokrovitelj svetoj braći Ćirilu i Metodu i proveo postupak slavenizacije Bugara kako bi taj vladalački sloj imao isti identitet kao i Slaveni koji su se nalazili u bugarskoj državi. Od tada su balkanski Bugari Slaveni, za razliku od onih koji su ostali u Rusiji.
Tko može reći da nije nešto slično bilo s Hrvatima?
Tko može reći da među današnjih Hrvatima nema i onih koji vuku podrijetlo od nestalih Ostrogota koji su dva stoljeća vladali ovim prostorima?
Etnogeneza je često pokrivena pričama koje neki nazivaju mitovim, ali to ne znači da su potpuno lažni.
Rimljani su tako vjerovali da su potomci poraženih Trojanaca (znači vjerovali su da im je porijeklo od Male Azije na obalama Egejskog mora).
Eneida pjeva o tome, zašto bi to morala biti laž?
Međutim, nije mi namjera da ovdje ulazim ionako u škakljivo i fluidno pitanje etnogeneza Hrvata, nego želim dati primjer Ostrogota, povjesnog germanskog naroda koji je prije Bugara, Hrvata i Srba došao na Balkan iz istog smjera današnje Ukrajine, oformio ondje prilično moćnu državu (na području današnje Bugarske) koja je zadala mnoge muke Rimskom (kršćanskom) carstvu i na istoku i na zapadu.
Jer je dio Ostrogota otišao dalje na zapad osvajajući ga tako da su nakon mnogo bitaka i ratova postali vladari nad Apeninskim poluotokom i Ilirikumom (dakle današnja Italija, RH, BiH, Slovenija, Austrija, dobar dio Mađarske).
I oni su se htjeli asimilirati sa starosjediocima Rimljanima te su prihvatili njihovu kulturu.
Vladavina njihova uz neprestane ratove trajala je skoro dva stoljeća dok ih nisu konačno svladala druga germanska plemena-narodi, Burgundi, Langobardi i konačno Franci.
Dio Gota otišao je dalje na zapad od Apeninskog poluotoka te je osvojio i vladao Hispanijom odnosno Pirenejskim poluotokom. To su Vizigoti, zapadni Goti, za razliku od istočnih, Ostrogota.
Ovi su pak izgubili svoju državu pod naletom berbersko-arapskih muhamedanaca.
Koliko god neki narod u početku bio žilav, vitalan, ratoboran i osvajački, te imao jaku vojsku i državu, nema jamstva da će opstati kao narod (nakon pada države u pravilu nestaje i svijest o pripadnosti narodu, te se ljudi počinju identificirati kao pripadnici drugog naroda koji ih je osvojio).
I često je razlog pada za moderni svijet vrlo banalan, moćnog kralja* zamijeni netko tko mu je suprotnost, i za njim pade cijelo kraljevstvo.
Moćno Franačko carstvo palo je iz također banalnog razloga, kralja nije naslijeđivao najstariji sin, nego se je kraljevstvo dijelilo na sve sinove.
Koji su se onda međusobno glođali, ratovali i rijetko su se složili u opet jedno kraljevstvo.
Drugo što se dade primjetiti, ali se to često zanemaruje, je pitanje saveza među pojedinim državama koje se uvijek oformljuju kako bi se branile ili napale treće zemlje ili njihove saveze.
To znači da kraljevstvo može doći u ugrozu ili nestati ako sklopi savez s krivom državom koja recimo već tradicionalno mjenja strane kako vjetar ili ratna sreća puše, ili nije lojalna savezu, ili vojno ništa ne predstavlja, ili je toliko dekadentna da svoju bolest proširi na sve druge države u savezu.
Dati ću sad slijedeći video za razdoblje 15 stoljeća kasnije i vidjet ćemo da je situacija u suštini slična.
Ostrogotsko kraljevstvo ili kraljevstva jer je jedno bili u Hispaniji, drugo na Apeninskom poluotoku i zapadnom Balkanu i djelomično u srednjoj Europi, nastalo je zbog slabosti Rimskog carstva na Zapadu.
U 18.stoljeću, što nije niti tako daleko u prošlosti, uoči francuske revolucije, Rusko carstvo na čijem čelu je bila carica Ekatarina Velika, planiralo je, sklapalo saveze s Austrijskim carstvom i konačno ratovalo s ciljem ponovnog stvaranja kršćanskog Rimskog carstva čiji car je trebao biti Konstantin, caričin unuk znakovitog imena.
Situacija je bila zrela jer je moć Otomanskog carstva bila na zalazu kao što je moć Rimskog carstva na zapadu bila slaba u vrijeme Ostrogota.
Ovaj video je iznio meni nepoznate činjenice da je Austrijsko carstvo sudjelovalo u istom planu, ali je od njega odustalo. Vjerojatno bojeći se da bi to pravoslavno carstvo bilo više sklono Rusiji nego Austriji.
Uglavnom, ostale dvije velesile, Francuska i Engleska bili su već odprije zaštitnice Otomanskog carstva iz razloga da se upravo to ne dogodi, da ne uskrsne ponovno Rimsko kršćansko carstvo, ili da se Austrija i Rusija ne prošire na račun Turskog carstva.
I sad idem malo stati na žulj hrvatskim i srpskim nacionalistima koji misle da su se oni sami, ili njihovi preci samostalno izborili svoju državu.
Nije istina, jer su njihovi ustanci ili preuzimanje vlasti uvijek događali kad je neka moćna strana sila, ili Rusko carstvo, ili Njemačka, udarila na državu pod čijom vlašću su bili i podržala ih zbog svojih interesa u stvaranju njihovih narodnih (polu)suverenih država.
Nisu li kod nas Zrinski-Frankopani tražili izvana saveznike i u Francuskoj, pa na kraju i kod Turaka da bi se Hrvatska oslobodila austrijske (njemačke) dominacije?
Kad bi RH nastala da nije se slamao komunizam, a Zapad još nije uspio uspostaviti jaku prozapadnu Jugoslaviju?
Bez ovih vanjskih okolnosti teško da bi i jedna država koja danas postoji bila državom.
I kad smo već kod toga, kad je Zapad došao sebi, svim silama je uništio i kod sebe, a onda i izvana koliko je god mogao suverenost nacionalnih država.
Ono što smo izborili ratom, brzo smo prodali bez ispaljenog metka.
Vjerojatno smo stvarno mali, i većina naroda nisu junaci ni hajduci, nego oni koji gledaju prvenstveno svoju osobnu dobrobit bez želje za žrtvom, pa se je dogodilo ono što je bilo za očekivati.
Hrvati većinom ne žele (to ne znači samo verbalno željeti, nego žrtvovati se) svoju suverenu nacionalnu državu, oni žele pripadati nekom tuđem carstvu.
I opredjeljeli su se za Zapad, EU + SAD + Izrael + NATO + LGTBQ + feminizam + čedomorstvo + zamjena stanovništva + dekadencija + demografska i ina smrt.
Mogu li uopće postojati male suverene države koje ne ovise o niti jednoj drugoj državi?
Ne mogu niti srednje, ne mogu sada u vrijeme moderne tehnologije niti velike države biti posve suverene, ne može niti Kina zatvoriti sve granice, opasati se novim kineskim zidom i reći mi smo potpuno autarkični, nama nitko ne treba izvan naših granica (ne mogu jer nemaju dovoljno sirovina bez kojih njihovo gospodarstvo pada).
Niti Rusija to ne može, mora imati saveznike izvana, jer ima nemali broj vanjskih sila koji žele razdijeliti Rusiju prvenstveno potičući separatizam manjih naroda, posebno muhamedanskih.
Ta poticanje ukrajinskog separatizma bila je politika Austro-Ugarske i Poljske, tome je služilo i stvaranje unijata-grkokatolika kako bi se oslabila Rusija (Ukrajinci se smatraju pravim Rusima, a to isto negiraju 'Moskovitima', i u tom svom slijepilu ne vide da su bez Rusa 'Moskovita' laka meta Zapada).
Iz istog razloga Zapad koji ne dopušta da se tamo uopće postavljaju kritike narativa o 'dobrim momcima' koji su dobili drugi velerat, to isto dopuštaju u Ukrajini, i čak toleriraju rehabilitaciju ukrajinskih nacionalista iz drugog velerata koji su surađivali s Nijemcima.
Znaju da inače ne bi mogli motivirati Ukrajince da se bore protiv Rusije ili Rusa u Ukrajini.
Stoga ne bi nikog smjelo iznenaditi ako bi se situacija preokrenula pa Rusija krenula putem Balkana, došla do Srbije, da bi isti koji Hrvatima ne dozvoljavaju da se forenzički ispita logor Jasenovac**, počeli kao u Ukrajini tolerirati rehabilitaciju onih koji su se borili protiv liberalno-komunističke koalicije drugog velerata***.
Hrvatski kvazipolitičari i kvazivođe ponavljaju kao papagaji, ne smijemo ostati na krivoj strani povijesti.
Hoće reć, mi mislimo da je Zapad superioran i da dobija rat, moramo biti na strani Zapada inače ćemo izgubiti državu.
Kao da je sada imamo?
Što je s moralom, pitanjem dobra i zla, zar je dobro uvijek biti na strani jačih i na strani pobjednika?
Gdje je konačno tu junaštvo, junak je uvijek onaj tko je na strani slabijih.
I koje dobro nam to Zapad propagira i štiti, da bismo trebali reći, na strani smo Zapada jer je to strana koja štiti dobro?
Zapad je oličenje zla i carstva Antihrista, a ovi političari očito ne misle da je problematično biti na strani Antihrista, važno je biti na strani pobjednika u ratu.
I očito nisu vjernici kršćani, jer da vjeruju Bogočovjeku i Njegovoj Objavi, onda bi znali da je vladavina Antihrista vrlo kratka, kratka kao i njihova vladavina, nekoliko godina za vrijeme kojih će misliti da su na strani pobjednika.
Na koncu, ispričavam se izumrlim Ostrogotima što sam ih koristio za primjer moćnog naroda koji je vladao nad mnogim drugim narodima, ali koji je na kraju nestao.
A za područje naše zemlje ili Balkana sveukupno, mislim da je bilo najbolje da je carica Ekatarina uspjela u svojoj namjeri.
Jer ovo područje je najdulje pripadalo Rimskom carstvu, te mnogo krvi koje se je prolilo među balkanskim narodima koji se nisu usrećili svojim nacionalnim državama ne bi bilo proliveno da je opstalo to carstvo ili da se je ponovno uspostavilo u 18.stoljeću.
Ako male nacionalne države ne mogu same opstati nego ulaze u saveze-imperije, nije li bolje pripadati kršćanskom rimskom carstvu nego dekadentnom Zapadnom carstvu koje još i nema cara dok se Nepomjanik ne pojavi?
Je li znate da i dan danas ima pravoslavnih i u Grčkoj i na Levantu koji se identificiraju kao Rumelijanci-Rimljani, a ne kao Grci, Arapi ...?
* Ovih dana ubijen je vođa palestinskog Hamasa Sinwar. Izraelska propaganda zadala si je autogol pokazujući njegove posljednje trenutke u kojima ga je snimao izraelski dron nakon udara tenkovske granate, prekrivenog prašinom, sjedeći u fotelji bez desne ruke koja mu je amputirana vjerojatno od udara granate, ranjenog i kako koristi posljednje snage i životne sile da baci neko drvo na dron.
Možete li zamisliti nekog hrvatskog ili EU političara u toj situaciji?
To je razlika između kralja i demokratskog političara koji je kao vjetrokaz, uvijek ispitujući tko je najjači da mu se prikloni i pokloni, ali nikad da mora biti spreman život svoj žrtvovati za neki ideal ili za svoj narod.
Ali kad narod ne želi kralja junaka, nego vjetrokaza političara na vlasti, onda je taj narod iste kakvoće kao i taj političar i nema budućnosti.
** Jer tada dolaze pod pitanje i njemački radni logori odnosno narativ o njima i poput domino efekta onda je upitan Izrael i globalistički pobjednici velerata odnosno trenutne velesile koje onda gube svoje lažno moralno pravo da budu iznad drugih.
*** Kao što su ih iskoristili nakon rata kad je započeo hladni rat sa SSSR. Koristili su ih kao tada manje zlo od komunističke nemani s kojom su sve donedavno bili ratni saveznici.
P.S.
Evo zašto nisam pogriješio kad sam napisao da je Zapad carstvo zla i Antihrista, a Hrvatska je klicala kad je predala svoju krvavo stečenu slobodu imperiji zla:
Na hrvatskim sveučilištima se uzgajaju ovakve babe i sodomiti da bi širili smrtnu duhovnu bolest kroz školstvo, dok druga ekipa dnovinara to radi kroz medije i tzv. umjetnost.
Veleposlanstva zapadnih država paze kako bi se proces samouništenja nastavio, te plaćaju tobožnje nevladine udruge da čine isto, samo tobož sa sasvim druge 'neovisne' pozicije.
Onakve pornografsko-sodomističke knjige koje se uvaljuju u školama zaslužuju samo spaljivanje, a autore na preodgoj u radne logore.
Markiz de Sade je zbog toga bio u zatvoru Bastilji jedini praktični zatvorenik kojeg je tužila vlastita žena zbog perveznosti, i taj perveznjak je bio razlogom početka francuske revolucije.
Normalno društvo takve mora odstraniti od javnog života.
Kako se to nije činilo zbog idiotske tolerancije i liberalizma, oni sad odstranjuju normalne ljude.
Tolerancija zla završava s diktaturom zla.
Ali budući da je zlo autodestruktivno i nihilističko, društvu nema spasa ako se ne pojavi reakcija na zlo.
Reakcija se je dogodila i poslije francuske revolucije i poslije boljševičke.
U 21 stoljeću nema više reakcije, ni kontrolirane, a kamoli nekontrolirane, socijalne mreže i moderna tehnologija uškopila je gotovo sve.
Dronovi su postali ratnici, možemo samo čekati da dođe red na nas sjedili u fotelji ili skrivali se u podrumu.
I nešto sad vrlo aktualno.
Posljednjih sto i pedeset godina.
Povijest dolaska i terorizma cionista u Palestini.
Pošaljite video poznanicima koji misle da se Hrvatska brani u Izraelu.
Ili koji još misle da su cionisti, koji su bili većinom ljevičarski ateisti, tvorili Božju volju.
Inače pogledah na YT raspravu naših sabornika glede odlaska hrvatskih časnika u Njemačku, a vezano za rat u Ukrajini.
Prvo, a to se već zna jako dugo, rad Sabora je definiran s Poslovnikom koji ne dozvoljava raspravu i polemiku, pa se sabornici služe primitivnim trikom pozivanjem na članak 238 Poslovnika kojim se sabornici mogu pozvati na kršenje istog Poslovnika govornika kojem žele replicirati tako da objašnjavajući zašto se zovu na članak istovremeno imaju repliku koja je zabranjena Poslovnikom (Poslovnik je očito sastavljen da se čim brže i lakše bez podizanja prašine donesu zakoni i odluke koje predlaže vlada RH, i oni koji su u oporbi negoduju zbog toga, a ako dođu na vlast onda im paše Poslovnik, licemjeri jedni i drugi).
I onda predsjedavajući dijeli opomene zbog krivog pozivanja na članak Poslovnika.
I nakon tri opomene koju svi redom dobijaju oduzima se pravo na pozivanje na toj sjednici.
To stvara sliku da članovi vrhovnog državnog tijela RH svjesno i ponavljano i na svakoj sjednici krše svoj Poslovnik, a oni bi kao trebali biti oni koji donose zakone u RH.
I onda isti koji kao predsjedavajući dijeli opomene, na drugoj sjednici ili na sjednici nekog odbora sam dobija opomene jer isto radi.
Zar nitko ne vidi u kakvom su licemjeru državni sabornici?
Oni koji donose zakone po kojima se trebaju kažnjavati prekršitelji zakona, bez prestanka i na svakoj sjednici krše svoj vlastiti zakon o redu u sabornici.
I to pred javnim kamerama?
Kako se može očekivati da građani poštuju zakone kad ih ne poštuju zakonodavci?
Nije onda nikakvo čudo u kakvom se stanju bezakonja nalazi država.
Pokojni Zlatko Vitez, glumac i redatelj, ali i sabornik, u jednom trenutku je rekao da je sabor kokošinjac. I nije pogriješio. Kad to kaže jedan glumac kojem je posao 'kokodakanje', onda to još više ima težine.
Glas razuma u Saboru:
Ovaj YT kanal je izgleda blizak Marku Franciškoviću:
Drugo, mnogi licemjerno govore kako ta odluka o slanju časnika ne znači odlazak naših vojnika u Ukrajinu. To je tvrdio i sam ministar obrane Anušić na sjednici Sabora (mjesec dana predsjednik vlade Plenković bezočno laže hrvatsku javnost da se ne radi o odlasku časnika i u Ukrajinu), da bi se nakon ridikuloznog deklasificiranja tobožnje vojne tajne NATO (a na to su bili 'prisiljeni' od predsjednika Milanovića koji je spominjao tajni dokument kojeg su dobili od NATO) isti rekao kako će ti časnici ipak otići i u Ukrajinu.
Što nužno dovodi do zaključka kako ministar (i predsjednik vlade) nema nikakvih moralnih ili prepreka savijesti lagati najviše državno tijelo države o tako važnom pitanju de facto ulaska u rat.
Izgleda kako su u ovim nenormalnim vremenima ljudi dobili pravo nekažnjivo lagati, i to još i oni koji su na vrhu vlasti.
Zlo se naziva dobrim, a dobro zlim, baš kako je prorokovano u Bibliji za vremena Antihrista.
Javno priznanje premijera Plenkovića kako smo poslali Ukrajini oružja u vrijednosti stotinjak milijuna Eura (Srbija šalje ili je slala oružje Ukrajini ali to naplaćuju i o tome javno ne govori, a mi stvarno imamo debile na čelu države i/ili veleizdajnike kojima uopće nije stalo do hrvatskog naroda) znači da smo time objavili rat Rusiji po međunarodnom pravu.
Nadam se ipak da se ne će situacija odvijati u tom smjeru klaonice naših mladića kojih bi mogli ubijati dronovi ili rakete negdje u ukrajinskom blatu.
Nažalost vjerujem da navedni sabornici-političari se ne osjećaju odgovornima zbog svojih odluka koje će prouzrovati smrt tuđe djece.
Oni samo znaju da moraju dignuti ruku na glasovanju kako bi i dalje bili u milosti svojih gospodara.
Nisam pacifist, to je jasno iz bloga.
Ali smatram velikom ludošću poginuti kao vojnik nihilističkog i antikršćanskog Zapada.
Kršćani na to ne smiju pristati.
Neki Svjetski Pravoslavci neekumenisti koji se slično kao tradicionalni rimokatolici 'bore iznutra' protiv heretičkih patrijarha i sinoda polažu nadu u neki budući Svepravoslavni sabor Crkve koji će osuditi i izbaciti iz Crkve heretike ekumeniste, moderniste i sekulariste-sergijance.
Pa kao što se protestanti cionisti raduju uspostavi židovskog hrama u Jeruzalemu vjerujući da će to ubrzati dolazak Antihrista, a onda i Hrista, tako se neki svjetski pravoslavci raduju ratu u Ukrajini i općenito svjetskom ratu jer vjeruju da će u njemu pobjediti Rusija, Putin će biti odbačen i pojaviti će se ruski pravoslavni car koji će sazvati taj sabor Crkve i učiniti reda u Crkvi.
I mislit će da će tako biti opravdani što su bili pod hijerarhijom heretika i da će imati zasluge što su se tobož iznutra borili protiv njih.
O.Steven Allen imao je izlaganje ovih dana naslova: "Kojim putem naprijed u našoj borbi?":
"Stoga ne bi nikog smjelo iznenaditi ako bi se situacija preokrenula pa Rusija krenula putem Balkana, došla do Srbije, da bi isti koji Hrvatima ne dozvoljavaju da se forenzički ispita logor Jasenovac, počeli kao u Ukrajini tolerirati rehabilitaciju onih koji su se borili protiv liberalno-komunističke koalicije drugog velerata."
OdgovoriIzbrišiAli ipak Hrvatska odnosno današnja erhazija (namjerno malim slovom) nije isto što i Ukrajina. Ja sumnjam da bi se Hrvati borili, sve i da im netko dopusti "ustašovanje" (kako bi to lijevoliberalni erhazijanci rekli), a mnijem da nema šanse da takvo dopuštenje ikad dobiju. Godine 1991. borili su se "ustaše" (a ne antifašisti) pod zapovjedništvom klike preobučenih sk-ovaca, misleći da se bore za slobodnu Hrvatsku. Tuđman je proširio laž o unucima ustaša i partizana koji su se zajedno borili. Naravno, ponegdje je bio i neki unuk (ili što već) partizana, jer ništa u životu nije 100%, ali uglavnom su to bili izdanci obitelji koje su u 2. svj. ratu bile na "onoj drugoj strani". Ne pjeva slučajno Thompson ("Na ljutu ranu...") o djedovoj košulji koja je dugo bila u ormaru, a sada je oblači unuk. Ali danas su druga vremena. Nema više tog tadašnjeg etosa, etosa svojevrsne transgeneracijske obveze, tog nekog patrijarhalnog mentalnog sklopa koji taj etos podržava. Praunuke i šukun-unuke nije briga. I ne zamjeram im. Bolje tako, teže bi se (ili nikako) dali izmanipulirati za ginu za sodomu i antikrista, kao što je sada slučaj kod Ukrajinaca. Ali svejedno, imam dojam, da kod jednog dijela te neke zagrebačke medijske i političke malograđanske pederije postoji nekakvo implicitno očekivanje da će ti mali, jednostavni ljudi, mlađi muškarci podrijetlom iz hrvatski orijentiranih obitelji, nižeg imovinskog stanja (radnici i sitni obrtnici), koji su cijelog života osuđeni da budu ljudi drugog reda u ovoj kvazi-državi zbog činjenice da rođenjem ne pripadaju kliki zasjeloj 1945., da će ti ljudi opet podmetnuti leđa za rh u nekom eventualnom sukobu, da će se radosno odazvati pozivu vođe Plenkija, a malograđanski novinari i "analitičari" će ih kuražiti domoljubnim kolumnama. Neće! Toga više nema, jer nema više onog etosa ostatci kojega su još postojali 1990. Može se valjda dobiti par tisuća plaćenika, ali to je to.
Ivica
Mislim da bi se Hrvati prije predali. Hajdmo pretpostaviti da Rusi okupiraju RH (vjerojatnost ravna praktički nuli, ali hajdmo se poigravati ludim pretpostavkama kojima dnovinari zatrpavaju javni prostor), Hrvati ne pruže otpor, nema razaranja ni žrtava. Što bi bilo? Ljudi bi ostali u svojim kućama i stanovima (Rusi ne negiraju privatno vlasništvo, nije više komunizam), većina ljudi bi imali neke skromne posliće, imali bismo marionetsku vladu (a što imamo sada???) Možda bi nagrabusili neki HDZ-ovci, SDP-ovci i drugi nositelji sadašnjeg režima, ali sumnjam da bi većina običnih ljudi ronila puno suza zbog njih (mada sam siguran da bi bilo puno puno onih koji bi se preokrenuli dok kažeš keks). Je li ova malograđanska tito-pederanija vrijedna da netko za nju pogine?
OdgovoriIzbrišiA ne samo to, nego u Hrvata su se u zadnjih 30-ak godina zbile vrlo značajne antropološke promjene koje su, mislim, ireverzibilne. Velika većina Hrvata nesposobna je za borbu, sve i da hoće. Treba samo pogledati statistike vezane za tzv. vojni rok dok je postojao. Ima jedan podatak koji se malo spominje. Naime, 2007., kod zadnje regrutacije, oko 20% mladića (!!!) bilo je oslobođeno služenja vojske iz zdravstvenih razloga. Dakle, ne priziv savjesti i civilno služenje, nego baš oslobođeni vojske općenito, čak i civilnog služenja. Od ostalih 80% posto oko 60% je služilo civilno. Uglavnom je tu bilo riječ o psihičkim dijagnozama. Eh znam, sada će netko reći da je sve to lažirano preko veze, ali ja baš i nisam siguran. Ne želim reći da su mladi Hrvati skroz pošandrcali, nego činjenica je da život u ovom današnjem društvu uzrokuje određena mentalna stanja (tjeskoba, depresija itd.) koja onemogućuju određene stvari u životu kao što su borba i vojnički život, a ta stanja mogu se u modernoj psihologiji karakterizirati i kao svojevrsne bolesti. Moguće da je sada, 17 godina kasnije, taj postotak i mnogo veći.
To je s jedne strane loše jer to Hrvatima onemogućuje da ikad svrgnu ovaj režim, ali ima druga strana, u smislu da nije svako zlo za zlo, u smislu da će se teže dati izmanipulirati da se bore i ginu za stvari koje nisu vrijedne borbe i pogibije.
Ivica
kao katolik se slazem da je najbolje rjesenje za europu obnova jednog krscanskog carstva, ukoliko ga vec nema, i nece bit sjedinjenja pravoslavlja i katolicanstva, onda neka bide zapadno i istocno carstvo.
OdgovoriIzbrišipoanta je da su rusi umislili da su oni nasljednici Rima te cak morbidno svoju lozu nazvali Romanovi (doslovno kao da se ja tako nazovem) dok su legutimni nasljednici odnosno vladari Istoka - Grci.
Zapad bi time logicno pripadao Francuskoj il Spanjolskoj lozi (idealno da se sjedine), dok protestantski sjever moze nastaviti kako i jest
Padom Carigrada koji se zvao drugi Rim, Moskva se je proglasila novim, trećim Rimom.
IzbrišiMislim da su i neki članovi rimske carske obitelji imali veze s ruskom carskom obitelji.
Također mislim da ne možemo presuditi da ruski vladari nisu imali nakanu ponovno uspostaviti Rimsko carstvo, nego da je to bio samo opravdanje ruskog imperijalizma.
Vjerski motiv mnogih u ruskoj vojsci da se Carigrad oslobodi od turskih muhamedanaca ne može se negirati.
Carica Ekatarina Velika nije imala ambiciju da Carigrad postane ruski grad, nego da se ponovno uspostavi Rimsko carstvo pored Ruskog.
Također, u to vrijeme kršćansko stanovništvo Otomanskog carstva se nije definiralo kao Grci, nego kao Rimljani-Rumelijanci. Grčki su pak nacionalizam potakli u slijedećem stoljeću Englezi, često masoni.
Apropos Romanova prvi put čujem da su oni izmislili to ime.
Njihov predak se je stvarno zvao Romanov, i bio je dvojrjanin posljednjih Rjurikovića, ruskih careva koji su bili vikinškog podrijetla. Vrlo je moguće da su onda i Romanovi imali slično podrijetlo.
Ruska Carica Ekatarina Velika je bila Nijemica koja je primila pravoslavlje. Bilo je tada dosta Nijemaca koji su služili ruskom carstvu i asimilirali su se s Rusima kao što su to prije skandinavski Germani - vikinzi.
Carstva inače ne mogu postojati ako je vodeći narod šovinistički.
Koliko god sam čuo i čitao, Rusi ogromnom većinom kroz povijest nisu bili šovinisti, i bili su prilično idealistički orijentirani, što se vidi i u želji da se ponovno uspostavi Rimsko kršćansko carstvo.
Emil
Romanov valjda dolazi od imena Roman, a ne od naziva za istočne Rimljane. Ima više Svetih Romana u kalendaru svetaca, najpoznatiji je Sv. Roman Melod (Sladkopojec), koji se štuje i u zapadnoj crkvi.
IzbrišiIvica