četvrtak, 5. studenoga 2015.

Istočni raskolnici, tzv. pravoslavni

Najprije zašto katolici ne mogu zvati istočne shizmatike pravoslavnima.
Jer pravoslavan znači pravovjeran pa bi time sebe priznali hereticima i shizmaticima, a njih pravovjernim katolicima.
Ne zaboravimo da i oni sebe nazivaju katolicima, jer katolik znači pripadnik Crkve. Katolik = kršćanin.

Mislim da se ne radi samo o shizmaticima-raskolnicima nego i o hereticima.
Zbog slijedećeg:
1. odbijanje 'filioque' u vjerovanju
2. odbijanje nauka o istočnom grijehu
3. odbijanje nauka o Čistilištu
4. odbijanje nauka o neraskidivosti braka
5. odbijanje dogme o bezgrješnom začeću BDM
6. odbijanje dogme o papinskoj nezabludivosti i ulozi u Crkvi
7. krivovjerni nauk o nestvorenim Božjim energijama

1. Filioque

Ovo formalno nije ex cathedra dogma, zato što nije proglašena od pape ili na koncilu Crkve.
Međutim, ako je istinito tumačenje da treća božanska osoba, Duh Sveti, vječno proizlazi kao ljubav između Oca i Sina, onda je 'filioque' pravovjerno - Duh Sveti izlazi od Oca i Sina, a ne samo od Oca kako istočni shizmatici ispovijedaju u Vjerovanju.
Vjerujem da tu ispravnu definiciju istočni shizmatici nisu htjeli prihvatiti iz inata - zato što ju je prihvatio papa čiji autoritet su odbijali.

2. Istočni grijeh

Sličan motiv je i ovdje. Istočni raskolnici ne prihvaćaju sv.Augustina kao kršćanskog oca, ustvari drže ga blaženim ili svetim zato što se on spominje na ekumenskim koncilima koje oni priznaju, i to samo zbog njegovog obraćenja i svetog života nakon toga.
Koliko sam čitao, mnogi ga drže latentnim heretikom.
Dakle, oni ne vjeruju kako je istočni grijeh stvarni grijeh kojeg svaki čovjek koji je potomak Adamov ima.
U stvarnosti novoredna Crkva se u tome približava njima, jer naučava kako nekrštena umrla djeca nisu u Paklu.
Što podrazumijeva da istočni grijeh nije stvarni grijeh, nego da taj Adamov grijeh ima samo posljedicu za potomke - sklonost grijehu,  dočim prave krivice nema, pa ju ni nemaju djeca.
Zvuči dakako humanije, samo to ne znači da je istinito.
Jer sv.Pavao kaže da smo svi mi sagriješili s Adamom, a ne da samo patimo što nam je predak bio Adam.
Kad bi bilo to istinito onda bi sva abortirana djeca bila blaženija zato što su abortirani i tako su izbjegli veliku mogućnost da završe u Paklu ako požive koje desetljeće izvan utrobe svoje majke.

3. Čistilište

Iako istočni raskolnici imaju Mise i molitve za mrtve, oni i u ovom slučaju odbijaju nauk o Čistilištu samo zato što je Rimska Crkva proglasila to dogmom.
Čisti inat, jer ako ne vjeruju u Čistiliste, zašto se mole za mrtve? Moliti se za svece u Raju je besmisleno, kao što je to isto činiti za one u Paklu.

4. Raskidivost braka

Biskupi u novorednoj Crkvi na posljednjoj sinodi su razmatrali mogućnost pričešćivanja onih koji su se razveli iako su sakramentalno vjenčani.
Zanimljivo je da su u obrazloženju naveli da to isto rade i istočni shizmatici. Ustvari oni dopuštaju da se ona strana u braku koja je bila prevarena, može drugi puta opet oženiti.
Kao i u slučaju istočnog grijeha, zvuči humanije, ali nije istinito.
Jer Gospodin je rekao neka čovjek ne rastavlja ono što je Bog spojio u sakramentu ženidbe.
Vjerujem da ako bude novoredna Crkva išla za ukidanjem celibata svećenika, da će se i u tom slučaju pozvati na istočne shizmatike koji se čvrsto drže prvih ekumenskih koncila i liturgije (što je pohvalno), ali nastoje gdje je to god moguće 'olakšati' svojim vjernicima život.

5. Bezgrješno začeće BDM

Iako istočni raskolnici pokazuju veliko poštovanje i pobožnost prema Bogorodici, oni ne žele prihvatiti dogmu o Njezinom bezgrješnom začeću.
Zato što ne prihvaćaju nauk o istočnom grijehu.
Po njima su sva djeca bezgrješna, nitko nema krivnje Adamovog grijeha, pa je besmisleno onda samo BDM proglašavati bezgrješnim začećem.
Pisao sam o traducianizmu - generiranju ljudskih duša od duša roditelja.
Ako je to istinito, onda je Pavlovljeva izjava kako su svi ljudi u Adamu sagriješili, i dogma o Bezgrješnom zaćeću BDM, posve razumljiva te istočni shizmatici ne bi mogli je negirati negirajući usput papin autoritet proglašavanja dogmi.

6. Papa kao Kristov vikar i kao onaj tko je nezabludiv u proglašavanju dogmi

Čitao sam nešto o prvim ekumenskim koncilima. Papa na njima nije sudjelovao, nego je na njih slao svoje legate koji su imali poseban status iznad ostalih biskupa.
Na koncilu u Efezu papa je poslao pismo koje kaže otprilike:
ovo je što Rimska Crkva nezabludivo naučava, a sad to vi raspravite i osudite heretike koji su protivni tome*.

Činjenica je isto tako da su sva istočna središta patrijarhija, Antiohija, Aleksandrija, Jeruzalem, Carigrad redom dobijala patrijarhe koji su po različitim pitanjima bili heretici, a da se to nije događalo s Rimom.
Sve te patrijaršije su imale arijance, nestorijance, monofizite, monotelite, ikonoklaste.

I na kraju su gotovo svi pometeni od muhamedanaca.
Vjerujem da je to bila Božja kazna za hereze koje su 'cvale' na istoku.
Isto tako vjerujem da nisu Arapi mogli u par desetljeća osvojiti cijeli istok, a da nisu mnogi heretici postali muhamedanci (kao što se kod nas u Bosni dogodilo s bogumilima).
Mislim da se slično sada događa s jedinim preostalim sjedištem patrijarha koje nije palo pod muhamedancima - s Rimom.
Invazija muhamedanaca na zapad je Božja kazna zbog krivojerja katolika u moderno doba.

7. Nauk o Božjim energijama

Ovo mi je bilo donedavno najmanje poznato.
Naime istočni raskolnici imaju nauk po kojem se različitim molitvama,
ustvari različitim tehnikama molitve može postići svetost i savršenost (hisihazam).
Prvi put sam se s tim pojmom suočio pred dosta godina kad sam čitao
knjižicu koja se je prilično širila medju novorednim katolicima (tada sam i ja bio n.o.), "Ispovijesti ruskog hodočasnika".
Dakle, propisano je koje kratke rečenice (najčešće je to tzv. Isusova molitva: Isuse, smiluj mi se) i na koji način treba izgovarati, i koji je broj repeticija tih molitvi, da bi se svetost postigla.
U tome me je zasmetalo što mi je to bilo previše nalik hinduističkom mantranju.
I nisam, koliko mi se sada čini, bio daleko od istine.

Istočni shizmatici imaju teologiju koja takvo moljenje opravdava:
- postoje nestvorene Božje energije koje su beskonačne,
- postići svetost znači prikupiti tu božansku energiju u dovoljnoj mjeri,
- to se postiže gore objašnjenom molitvom i uzimanjem božanske energije na svetim liturgijama.
Mogli bi reć u obrani ove teologije kako je Božja energija ustvari Božja milost.
Ali takva obrana je kratkog daha.
Jer Božja milost je Njegovo osobno djelovanje kojeg daje kome želi.
Energija je po svakoj definiciji moć da onaj tko ju posjeduje učini nešto.
Božanska energija kako ju objašnjavaju istočni raskolnici je poput električne mreže po kojoj struji božanska energija koja posvećuje ljude, a ljudi se trebaju samo utaknuti na tu mrežu putem tzv.Isusove molitve ili bivanjem na svetim liturgijama i postati će sveci.
Iako se u molitvi izgovara: Isuse, smiluj mi se! ustvari spasenje dolazi od čovjeka koji je bio dovoljno mudar pa se je priključio na utičnicu božanske energije.
Sv.Augustin odnosno zapadna Crkva sasvim drugačije objašnjava spasenje odnosno predestinaciju svetaca.
Spasenje je djelo Boga koji svojom milošću mjenja slobodnu volju čovjeka kojeg okreće prema Sebi, kojem daje darove vjere, ufanja, ljubavi i ustrajnosti u toj vjeri do kraja života.
Razlika između Božjeg milosrđa i božanske energije je u stvarnosti kao razlika između kršćanstva i hinduističkog panteizma.
I Pelagije je bio asketski monah, kao i brojni istočni monasi koji besprekidno ponavljaju Isusovu molitvu.
I sve bi bilo u redu s tim monasima kad ne bi vjerovali da je ta molitva utičnica za božansku energiju.

Jer izgovoriti 'Isuse, smiluj mi se!' je dakako po sebi dobro ako se stvarno vjeruje da se Isus može, ali i ne mora smilovati, za razliku od krivovjerja da se tu radi o utičnici, o mudrosti čovjeka koji na taj način, svojim izborom i svojim djelovanjem, postiže svoje spasenje.
Drugi problem s ovim krivovjerjem je što se njime negira sveto Trojstvo.
Jer ako u vječnosti postoje Trojica (tri božanske osobe) i nestvorena beskonačna energija koja iz njih proizlazi, onda ih je četvero, tri osobe i jedna energija.
Zanimljivo je kako je i u ovom slučaju novoredna Crkva postala bliska istočnim shizmaticima.
Jer u drugovatikanskom dokumentu "Nostra Aetate" se kaže kako (N.O.) Crkva cijeni i respektira budizam i hinduizam kao načine da se čovjek oslobodi ovog promjenjivog svijeta i postane savršeno slobodan te postigne najviše prosvjetljenje.
Što je poganizam nego vjera kako čovjek može uz različite tehnike molitve, prosvjetljenja, gnozu, magiju ... postići božanstvenost, odnosno svetost?
Modernom čovjeku je blizak takav način razmišljanja, jer pod prividom poniznosti kako bi se oslobodio navezanosti, uz mantranje i slične tehnike, postiže cilj humanizma, pobožanstvljenje odnosno postavljanje čovjeka na mjesto Boga.
Naravno kad bismo nekom istočnom shizmatiku rekli kako je nauk o božanskim energijama blizak starom grčko-rimskom poganstvu ili današnjem istočnom budističko-hinduističkom, on bi se uvrijedio i vjerojatno rekao kako zapadna rimska Crkva nema veze s kršćanstvom.
Ali logika je neumoljiva, ili u vječnosti postoji samo sveto Trojstvo, ili sveto Trojstvo ne postoji nego postoji Četvorstvo, Otac rađa Sina, iz Oca izlazi Duh Sveti, a iz svih njih (ili samo iz Oca?) nastaje nešto što nije osoba, a zove se beskonačna nestvorena-vječna božanska energija.
Ili postoje Božji izabranici, ili ne postoje nego ljudi biraju Boga.
Jer ako je Bog predvidio one koji će Njega izabrati, onda On nije te izabrao, oni su Njega, pa je kontradiktorno takve nazivati Božjim izabranicima.
Ili je istočni grijeh grijeh u kojem su sudjelovali svi Adamovi potomci, pa je Gospodin rekao - tko se krsti i uzvjeruje spasit će se, a tko ne, već je osuđen, ili istočni grijeh nije stvarni grijeh Adamovih potomaka pa sva nekrštena djeca idu u Raj i čovjek može bez Božje milosti, uz dobru tehniku (pravu utičnicu u božansku energiju) i trud, postati svecem.



Zaključak


Međutim, sve što sam nabrojao, ustvari je uzrokovano samo jednim grijehom, grijehom oholosti koji je istočne kršćane odvukao u razne hereze i shizme.
Toliko je evidentno u sv.Pismu kako je Gospodin izabrao sv.Petra kao kormilara Njegove lađe - Crkve, da to negirati dovodi do negiranja i drugih istina u sv.Pismu.
Nema drugog razloga negiranju te istine, nego u oholosti nekadašnjih kršćana koji nisu htjeli prihvatiti Petrov autoritet koji je ustvari Kristov autoritet, budući je Krist postavio Petra da bude vidljivi autoritet Crkve.
Mržnja mnogih istočnih shizmatika i heretika je bila takva da su radije prihvatili vlast muhamedanaca, nego da bi se stavili pod Petrov autoritet. Kod nas su, kako sam napisao, iz istog razloga oholosti, bosanski bogumili postali muhamedancima.
Vidimo iz suvremene povijesti kako istočni raskolnici radije idu u savez s protestantima, ali i masonima, nego što bi se približili katolicima (ali više od rimokatolika mrze jedino grkokatolike, oni su im najveći izdajnici).
Poznati ekumenski sabor Crkve u Firenci je bio velika mogućnost da se ukine istočna shizma, i de facto, biskupi istočnih shizmatika su na tom saboru prestali biti shizmaticima, vratili su se u Crkvu.
Koliko sam čitao, Turci su strahovito strijepili od mogućih pogubnih  posljedica po njihovo carstvo, pa su uspjeli, uz još neke ohole glave shizmatika, nagovoriti te biskupe da odustanu od onog što su potpisali u Firenci.
Da se to nije dogodilo, Tursko carstvo bi bilo uništeno još u 15.st., Carigrad ne bi pao u njihove ruke, dakako da ne bi Turaka i muhamedanaca bilo na našoj granici, i vjerojatno bi se Sveta zemlja opet vratila pod kontrolu kršćana. Što se babi htilo, to se babi snilo :). 

Božja providnost očito je imala drugačiji plan, puno bolji od ove moje lamentacije nad nesretnom istočnom shizmom.

Sad živimo u puno gorim vremenima nego što je to bilo za vrijeme Turaka.
Jer je Rim izgubio vjeru kako je rekla BDM u ukazanju u La Salette.
Oni koji su u Rimu i kažu da predstavljaju sv.Petra, kažu istočnim raskolnicima kako nisu u shizmi, kako ne trebaju priznati papinu nezabludivost i autoritet, i kako ne trebaju odbaciti krivovjerja koja sam nabrojio.
Istočni shizmatici koji su nekako opstali pod muhamedanskom vladavinom tisuću godina, sad doživljavaju kataklizmičke progone koji bi mogli značiti njihov nestanak. Tako je i s onima koji su se vratili u Crkvu, koji su napustili shizmu (ali su prihvatili heretički V2 koncil pa su se tako opet izbacili iz Crkve).
Na zapadu ništa novo, ako smatramo da nije novost kako kršćanstvo na zapadu konstantno gubi svoje pozicije, utjecaj i vjernike.

Može li se očekivati preobraćenje istočnih shizmatika kako je 'najavljeno' u Fatimi, tako da nekadašnji istočni shizmatici postanu pravi katolici istočnog obreda i da sjedište Crkve bude u 'trećem Rimu' - Moskvi**?
Jer bez obzira na sva ona nabrojana krivovjerja, istočni shizmatici su se pokazali otpornijima prema novom svjetskom poretku nego što su to novoredni katolici.
Oni se drže tradicije tamo gdje treba i ne treba (a ne treba u onim stvarima koje sam nabrojao).

Što je dobra podloga za preobraćenje na apostolsku vjeru.


* To je bila osuda Nestorija i njegovog krivojerja. Sv. Ćiril Aleksandrijski je to pismo iskoristio da se obračuna s tim krivovjerjem.

** Naišao sam tekst koji kaže kako su ruski shizmatici pisali (poluafirmativno) u 18. i 19.st. o sv.Augustinu. Što se gotovo nikad nije dogodilo s mediteranskim i balkanskim shizmaticima.
Moguće je da ruski raskolnici nemaju tako negativan stav prema katolicima.
Sjetimo se da je ruski car nudio papi pomoć i zaštitu kad su masoni i Francuzi divljali po apeninskom poluotoku.

P.S. nakon obraćenja:
Dakle nekad stvarno nisam razumio što je to energija u izvornom (grčkom) smislu te riječi, pa sam analfabetski držao da se nestvorena Božja energija definira kao osoba (premda sam znao da pravoslavni ne vjeruju u Četvoricu, nego sam naivno i neupućeno pitao - a što vam radi tu energija?)
Bio sam papist, krivo sam tumačio Mt 16,16-18.

2 komentara:

  1. Dragi raskolniče,
    hvala na ovom dijelu teksta o božanskim energijama u pravoslavlju. Koliko sam negdje pročitao, pravoslavni su imali i nekakav svoj sabor na kome su hesihazam proglasili ispravnim načinom molitve temeljeno na učenju Grgura Palame. Ja sam došao u situaciju ispitivati ovu molitvu zbog prakse moljenja te molitve na Neokatekumenskom putu. Odbacio sam ju instinktivno, a ovdje kod tebe nalazim objašnjene te razloge moga odbacivanja hesihastičke molitve.
    Ovu molitvu je na svojim seminarima propagirao i don Zlatko Sudac.

    Pozdrav uz molitvu Bogu da postaneš barem r&r (rhythm&blues) kršćanin, kad već ne možeš trpjeti psine pape Frane. :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :)
      Drago mi je da si se javio.
      Čitao sam da je jedan utjecajni raskolnički svećenik-teolog (zaboravio sam mu ime) napao hesihazam, tamo negdje nakon neuspješnog prekida raskola na saboru u Firenci. Koristio je slične argumente kao i ja. Međutim, kritika je odbačena i možda se je to baš dogodilo na tom saboru kojeg spominješ.
      Idem sutra na misu kod r&r u Zagreb.
      Usput, kad već spominjemo pop glazbu, Les Brigandes o kojima sam dao poveznice, podržavaju SSPX, ali kažu da su bliži sedevakantizmu.

      Izbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.