Veleizdaja u Došašću

Inače čitam svake nedjelje, ponekad i običnim danom, poznatu knjigu opata Prospera Guerangera "Liturgijska godina". Ustvari radi se o svesku knjiga, 15 njih, i svaka je podeblja.
Opat Gueranger nije uspio završiti cijeli ciklus liturgijske godine, nakon smrti njegovi učenici benediktinci su knjigu završili.
Pisana je u 19.st. s nakanom povratka tradiciji liturgije odnosno u cilju boljeg razumijevanja iste, međutim u 20.st. taj hvalevrijedni pokret i ideju zloporabili su modernisti tako da su pod krinkom povratka tradicionalnoj liturgiji Crkve podmetnuli protestantske aberacije u liturgiji nazvajući to novorednom Misom. Naravno, protestantizirani su i ostali obredi.
Gueranger je živio u liberalnom 19.st. u kojem se je otrov liberalizma počeo primijećivati i među klerom Crkve. On opetovano kroz knjigu osuđuje liberalizam.
Jel mogao naslutiti da će za sto godina nastati novoredna Crkva koju će modernisti stvoriti pučem na samom vrhu Crkve?
Jel mogao naslutiti da će se dogoditi veleizdaja, da će oni kojima je dužnost zaštita pravovjerja i tradicije Crkve zabiti nož u leđa istoj?
Nije teško biti general poslije bitke, pa ću post festum te veleizdaje reći kako je takvo otpadništvo prorečeno od proroka Danijela, kako ga je ponovio Isus Krist naglašavajući grozotu pustoši na svetom mjestu koja će prethoditi Njegovom drugom dolasku, a k tome, za vrijeme života Guerangera bila je Marijina objava u La Salete prema kojoj će Rim izgubiti vjeru i postati sjedište Antikrista.
Ne vjerujem kako Gueranger nije znao za Marijinu objavu.
Ondašnji kler se je trudio kako bi objava iz La Salette bila minorizirana, a samu srž proroštva o veleizdaji u Rimu su zabranili objavljivati.
Možemo lako shvatiti motive liberala i modernista u ondašnjoj Crkvi, ali zašto su tradicionalci poput Guerangera ignorirali proroštva?
Vjerujem zato što su silno željeli trijumf Crkve nad sveprisutnim liberalizmom i sekularizmom 19.st., a smatrali su da tog trijumfa ne može biti ako Rim učini veleizdaju.
Ali ljudski puti nisu Božji puti, Crkva će trijumfirati onako kako je to Bog oduvijek želio i predodredio, a ne onako kako bismo mi željeli.
Problem s veleizdajom je često u tome što oni koji su (vele)izdani ne žele priznati istinu koja podrazumijeva da ih je netko kome su dali povjerenje grdno prevario, da je učinio suprotno od onog što je trebao činiti, da je umjesto obrane onih koji su mu dali povjerenje, on učinio nešto protiv temeljnih interesa onih nad kojima ima vlast.
Isto kaže poznati aforizam, puno je lakše prevariti čovjeka, nego ga uvjeriti da je prevaren.
Razlog je dakle u oholosti, onaj tko je veleizdan ne želi priznati kako je imao krivu prosudbu.
Sveto Pismo nam baca otvoreno u lice tu istinu - proklet je čovjek koji se uzdaje u drugog čovjeka.
Mnogi tradicionalni katolici su pod tim prokletstvom jer odbijaju priznati istinu kako su Bergoglio i njegovi predšasnici materijalni i formalni heretici i time ne pripadaju Crkvi, odnosno ne mogu biti na stolici sv.Petra.
Rim će postati ili je postao sjedište Antikrista zbog tog prokletstva na kojeg upozorava Bog preko objave u sv.Pismu.
Da se vratim na "Liturgijsku godinu".
Na današnju treću nedjelju Došašća, Gueranger u uvodu, u ushitu zbog Gospodinovog Došašća retorički pita: "gdje su sada svi oni heretici koji su bili protiv Crkve, gdje su sada muhamedanci koji su prijetili uništenjem Crkve, gdje su sada protestanti koji su u 16.st. držali kako će srušiti Crkvu".
E pa upravo ovih dana muhamedanci otvoreno govore i prijete kako su pred osvajanjem Rima koje je navodno 'prorekao' još lažni prorok Muhamed.
Guerangeru i skoro svim ljudima u 19.st. i dobrim dijelom 20.st. izgledalo je kako je muhamedanstvo zauvijek poraženo i da je na izdisaju. Naravno da su svi kršćani trebali moliti i trebaju moliti za tu nakanu, ali Bogu trebamo prepustiti vrijeme i način na koji će biti poraženo muhamedanstvo i svi neprijatelji Krista Kralja.
Zanimljivo je da Bog niti za vrijeme prvog križarskog rata kad su križari trijumfirali, nije dao da muhamedanstvo zauvijek bude poraženo i uništeno. Bog koristi zlo radi većeg dobra.
Isto tako ne smijemo niti primisliti kako je Bog* ili Crkva poražena zato što je Rim apostatizirao, jer to sve Bog dopušta kako bi se Njegovi izabranici borili protiv istih apostata.
Rim je učinio veleizdaju, to moramo priznati jer Istina će nas osloboditi. Priznajmo Bogu i svoj grijeh ako smo maštali kao Gueranger kako će i kada će Crkva trijumfirati, jednostavno se uzdajmo u Boga koji ništa ne prepušta slučaju, odnosno svaka 'nesreća' i zlo, kao i dobro, kamenčići su o beskrajno lijepom mozaiku čiji je autor Bog.
Cjelina je važna, a ne detalj koji nam se možda ne sviđa.
Drugi primjer veleizdaje koji je aktualan je na području nacionalnih država. Države imaju jedini smisao u zaštiti svojeg naroda.
Skoro sve države zapada učinili su veleizdaju.
Najezda muhamedanaca na zapad, koja je sponzorirana od istih zapadnih država, veleizdaja je prema vlastitom narodu.
Podrške koje države daju širenju nemorala, perverzija, čedomorstva, hedonizma, ateizma i poganstva, veleizdaja je vlastitog naroda.
Države koje ohrabruju dolazak stranaca koji će nadvladati starosjedioce, uništiti ih demografski i kulturno, veći su neprijatelji naroda nego ti stranci.
U RH nedavno je sramotno objavljen dokument (koji je trebao biti klasificiran kao državna tajna) o jednom Srbinu koji je bio lojalan hrvatskoj državi i koji je za vrijeme srpske pobune bio hrvatski obavještajac u redovima pobunjenika. Nije mi poznat slučaj da je i jedna država učinila takvu veleizdaju.
Da bude stvar još gora, hrvatski mediji kao i vlast prozivaju tog čovjeka kao špijuna, što ustvari on jest, ali on je hrvatski špijun kojem hrvatska država i narod moraju biti više nego zahvalni. 
Narod nije gotovo ništa učinio protiv veleizdaje na najvišoj razini, jer ovo se nije moglo dogoditi bez znanja vlade.
Ima li budućnost ne samo takva država, nego i narod koji ne reagira na veleizdaju i daje u velikoj mjeri podršku veleizdajničkoj vlasti?
Nema, toga moramo biti svjesni, makar se cijeli život borili za slobodu svog naroda i za uspostavu hrvatske države, pa nam ta istina liči na neuzvraćenu životnu ljubav ili na nevjeru supruge.
Ali lijek protiv veleizdaje moramo naći jer u suprotnom živjet ćemo jadno i bezdušno, a moguća je i smrtna opasnost zbog veleizdaje.
Lijek nam je propisao Bog - ne uzdati se u čovjeka, nego u Njega.
Ako nam izgleda katastrofalna istina sedevakantizma, ako se pitamo kako će onda biti izabran novi papa kad su svi kardinali apostatizirali, ako se pitamo kako ćemo onda primati svete sakramente kad su svugdje oko nas samo novoredni svećenici i novoredne Mise, onda te naše brige prepustimo Bogu koji ne može nikog izdati, a obilno nagrađuje one koji se u Njega uzdaju i koji u Njega vjeruju kad to izgleda nemoguće.
Ako nas užasno pogađa veleizdaja hrvatske države za koju smo se borili, sjetimo se da smo mi nadasve državljani nebeske države u kojoj veleizdaja ne postoji.
I sjetimo se na koncu one najveće izdaje koju činimo sa svakim smrtnim grijehom kad izdajemo Krv za nas prolivenu.
Nema veće izdaje od izdaje Boga, i niti jedna izdaja nema tako velike posljedice kao ta izdaja. Bog je sve stvorio i gospodar je svega, ljudima je dao veliko povjerenje upravljati sa zemaljskim dobrima.
Adam je prvi izdao to povjerenje i tako donio zlo na Zemlju koje će dostignuti svoj vrhunac u trenutku drugog i konačnog Došašća. Po svemu sudeći najveće zlo je grozota pustoši na svetom mjestu koje spominju biblijska proroštva. To je vrhunac izdaje, vrhunac zla kad zlo bude globalno prihvaćeno kao dobro i kad to bude učinjeno na svetom mjestu od ljudi koji bi trebali biti svećenici Božji. 
Novoredna Crkva proglasila je godinu milosrđa, a što nije ništa drugo nego izrugivanje Božjem milosrđu jer je potpuno izokrenuta slika Božje pravde, jer se prikazuje kako čovjek ima pravo na milosrđe.
Gotovo cjelokupno čovječanstvo odbija Krista Kralja, Krista Svevladara, Pantokratora, a eventualno je dopušteno prikazivati Krista kao hipika, kao nekog tko moli da Ga ljudi prihvate kao običnog čovjeka i koji prihvaća i najbezočnije grješnike bez da traži od njih pokoru, pokajanje i naknadu nad učinjenom nepravdom.
U vremenu opće apostazije kad svijetu trebaju proroci poput Jeremije, novoredna Crkva širi iluziju kako su najveći problemi klimatske promjene, zagađenje okoliša, nezaposlenost i ostale tričarije prema stvarnom problemu koji se zove opća pobuna protiv Boga.
Kad bi Crkva imala normalnu hijerarhiju i papu, onda bi trebala proglasiti godinu Božje pravde kao upozorenje čovječanstvu što ga čeka ako se ne promijeni.
Stoga mnijevam kako ulazimo u godinu veleizdaje pred Došašće.
Kao mudre djevice, sačuvajmo ulje - Duha Svetoga do Došašća i ne budimo u ničemu dionici veleizdaje.

*Bergoglio je skandalozno nedavno u javnosti izjavio kako je križni put povijest Božjih neuspjeha. Obično niti ateisti niti sotonisti ne daju takve izjave u javnosti koje toliko omalovažavaju Isusa Krista. Pervertni Bergoglio je pretpostavljam umislio da će Krista učiniti prhvatljivijim ovom neprijateljskom svijetu kojem Bergoglio oduševljeno pripada, ako Gospodina prikaže čim više kao slabića, kao nekog tko ne uspijeva učiniti ono što bi želio, kao nekog tko je bio poražen na Kalvariji i koji je doživio neuspjeh.