Medea

U naše vrijeme roditelji daju luda ili imena bez značenja svojoj djeci, ali ipak nisam čuo da je netko dao ime kćerci Medea.
Iako se ne bih iznenadio da takav slučaj postoji.
Medeja je grčka mitološka čarobnica koja je ubila svoju djecu kako bi se tako osvetila svojem mužu i ocu te djece.
Nešto slično se je dododilo nedavno u Americi, u Teksasu.
Christy Sheats ubila je pred svojim mužem djecu kako bi on patio.
I nije se to dogodilo u nekontroliranom bijesu, nego je ona unaprijed isplanirala osvetu, pozvala je muža i kćerke na obiteljski sastanak kako bi kćerke najprije izbola nožem, a kasnije ih usmrtila pištoljem. Pogledajte video na kojem T.Shoebat analizira taj slučaj sa stajališta osude takozvanih konzervativaca i kršćana, a što je bila Christy Sheats.
Dakle ovdje imamo ljude koji izvana izgledaju kao one koji osuđuju ljevičarstvo, liberalizam, idu svaku nedjelju na Misu ili na protestantska nedjeljna druženja, koji javno pokazuju na facebooku kako osuđuju Obamu jer krši američko sveto pismo, masonski ustav, koji su protiv najezde muhamedanaca, koji na istom mediju (koji je vrlo upitan po pitanju demonologije) pišu kako jako vole svoju djecu, kako su ponosni na njih, i onda ih nemilosrdno ubiju dok ih ista djeca preklinju da to ne čine.
Gospodin ih je  nazvao obijeljenim grobovima. 
Izvana izgledaju kao pobožni kršćani i uzorni građani (iako biti uzoran u modernom društvu znači biti moralno problematičan), a iznutra su indiferentni prema zlu i dobru.
Drugim riječima, izvana osuđuju zlo zato što to isto čine ljudi kojima se žele svidjeti, ali u stvarnosti, u svojoj nutrini ga ne osuđuju, jer uopće nemaju svijesti kako postoji ontološko dobro i zlo, kako postoji Bog pred kojeg ne može nitko stati sa zlom, s grijehom. Takvi mogu moliti krunice svaki dan, pjevušiti stalno pobožne pjesmice i govoriti Gospodinu kako Ga vole, ali time samo sebe zavaravaju. Jer ljubiti Gospodina znači ljubiti Istinu i mrziti zlo, pripadati srcem Nebu, a ne ovoj Zemlji koja je pred uništenjem kao i čovječanstvo koje na njoj živi i sudjeluje u pobuni protiv Boga. Ljubiti Gospdina znači da nam svaki grijeh bude odvratan, kudikamo više naš nego tuđi, a da nam je sveto sve ono što dolazi od Boga, a to je u prvom redu život.
Stoga su u dubokoj zabludi oni 'kršćani' koji ne osuđuju abortuse, koji se protive naravnom i Božjem zakonu po kojem se moraju pravedno kazniti oni koji sudjeluju u abortusu.
Ista stvar je sa sodomizmom ili općenito sa bludom i razvratom.
Ako spolnost ne služi za stvaranje života, onda je to pljuvanje na Onog tko je dao čovjeku spolnost kako bi se stvarao novi život. Ne može se nitko zvati kršćaninom ako ne osuđuje sodomizam i javni spolni nemoral i koji ne će biti za to da se te manifestacije zla u društvu ne kazne i odstrane putem države.
T.Shoebat s pravom kritizira američke konzervativce koji su samo na riječima za kršćanstvo i tradicionalne vrijednosti, ali ništa ne će poduzeti da se država preustroji tako da bi počivala na Božjim zapovijedima. Potpuno ista stvar je s hrvatskim 'desnim' političarima i njihovim glasačima koji ni ne pomišljaju kako se zakonodavstvo države i pravosuđe treba prilagoditi Bogu, a ne obrnuto.


Kad sam počeo pisati ovaj tekst imao sam nakanu povezati spomenutu obiteljsku tragediju i svirepi zločin s feminizmom.
Prilično sam uvjeren da je Medea iz Teksasa osuđivala feminizam i da bi se uvrijedila kad bi je netko nazvao feministicom.
Ali ona je to bila, kao što su to većina suvremenih zapadnih žena (znamo isto da i većina muškaraca nisu pravi muškarci).
Bog nije stvorio Adama i Evu jednakima, niti po tjelesnom izgledu, niti po psihološkim karakteristikama, niti po umnim sposobnostima, niti po ulogama u obitelji i društvu.
Sv.Pavao to odriješito kaže - nije čovjek stvoren radi žene, nego žena radi muža, Eva je stvorena zato da Adam ne bude sam, da mu bude pomoćnica, majka njegove djece i životna družica.
To kaže sv.Pavao da bi osudio neke kršćanske zajednice koje su dopuštale ženama naučavati u crkvama, da budu gologlave ili da se prepiru sa svojim muževima u javnosti.
Skidanje ženskog pokrivala s glave bio je prvi znak pobune žena (ali i muškaraca koji su se s time složili jer su i oni bili za revoluciju) protiv Božje ideje i zapovijedi kakvi trebaju biti odnosi između muškaraca i žena.
Kad su se u renesansi počele u javnosti pojavljivati gologlave žene, kad su sodomiti slikari počeli takve žene slikati (jer sodomiti i feministice su uvijek zajedno kao prst i nokat), to je označilo kraj tradicionalnog društva koje se je temeljilo na Bibliji i Objavi. Pitanje je bilo samo vremena kad će muškarci početi ljubiti ruke u javnosti i klanjati se poznatim i nepoznatim ženama, kad će se pojaviti 'ljubići' kao pornografija za žene u kojoj oni maštaju o bludnim 'romantičnim' pustolovinama i tako budu nespremne za brak, rađanje djece i vjernost mužu, kad će se, usprkos napretku tehnologije i produktivnosti, smanjiti plaće muškarcima kako bi se žene primoralo na rad u tvornicama i uredima, kad će se dati pravo glasa ženama koje nemaju obvezu kao muškarci ginuti za obranu svoje države, kad će se propisati da u svim vodećim strukturama društva mora biti podjednako žena i muškaraca (ali ih nema u nižim i za zdravlje opasnim poslovima, zato su muškarci puno češće invalidi rada ili što je još evidentnije, nakon svakog rata udio muškaraca u društvu se znatno smanji).

Prof.M.R.Johnson je zanimljiva osoba, prošao je put od novorednog katolika, tradicionalnog katolika do istočnog shizmatika.
Ne ulazeći više u to pitanje za sada, dajem poveznice na njegova dva članka koja ukazuju kako se je feminizam već duboko ukorijenio u zapadnom društvu.

Prvi govori o tome kako su za vrijeme engleskog viktorijanstva nastali korijeni feminizma (ja mislim da su još i ranije).
U uvodu autor iznosi, odnosno nabraja dokaze kako u SAD-u vlada matrijahat, kako su žene i po zakonu i po sudskoj praksi tretirane kao božice ili kao u kalifatu kad svjedočanstvo muhamedanca ima veću težinu od svjedočanstva nemuhamedanca, ako ga uopće ima. Kad su muž i žena u sporu skoro je bespotrebno mužu pred sudom dovoditi svjedoke, jer sud najprije vjeruje ženi.
Sjetimo se slučaja pred nekoliko godina u okolici Zadra kad je mlada žena nožem ubila svojeg muža koji je pred njom umirao, ali ona nije zvala medicinsku pomoć. Svi mediji dakako i političari i pravosuđe imali su simpatije prema njoj, odvjetnici su se nudili da je besplatno brane na sudu. Obrnuta situacija je nezamisliva danas. Jer i kod nas de facto i de jure vlada feminizam.
Ali tako je već bilo u 19.st.
Johnson citira engleskog pisca Baxa koji je bio socijalist, ali iznosi ozbiljnu studiju u kojoj dokazuje kako su žene u Engleskoj bile privilegirane u odnosu na muškarce pred dva stoljeća.

If a man under any provocation, no matter how galling—insolence or violence—strikes a woman, he is sent to hard labour, divorced, and his property confiscated, or his earnings hypothecated—and all this through the prompt instrumentality of the police-court. A woman may assault, stab, set fire to her husband, and he has no remedy, except to summon her to the police court,where, if she be fined, he is compelled to pay the fine, and as likely as not is laughed at. If her crime be revoltingly atrocious, she is perhaps sent to prison—for one-twentieth part of the time awarded to a male offender for a like offence. On her being released, her husband, unless he be a rich man, is bound to take her back, and, rich or poor, support her. The prompt and inexpensive police-court divorce is not for him (Bax, 1907: 20).

Dakle potpuno isto kao u SAD-u sad, ili kod nas u slučaju spomenutog ubojstva i inače.
Socijalist Bax tumačio je tadašnji feminizam kao oruđe kapitalista protiv radnika, prosvjedovao je što marksisti preuzimaju feminističku ideologiju (što će se najviše manifestirati nakon boljševičkog prevrata u Rusiji), nije bio svjestan kako su i kapitalizam i marksizam djeca francuske revolucije, odnosno Sotone. 
Kod nekih žena jednostavno postoji taj medejski instinkt kad zbog tobože učinjene nepravde i neravnopravnosti (koja nije tobožnja nego stvarna, jer kako napisah Bog nije dao istu ulogu Adamu i Evi, Adam i Eva nisu ravnopravni, Eva mora slušati Adama, a Adam odgovara Bogu i za Evino ponašenje baš zato što nije jednak s njom i što ga ona mora slušati), one poduzmu neke, društveno suicidalne korake koje dovode do propasti ne samo muškaraca i društva, nego konačno i nje. Ali one su spremne na to samo da napakoste muškarcima ili još točnije rečeno Bogu koji ih nije stvorio jednakima s muškarcima.
Johnson ispravno zaključuje kako feminizam 70-tih godina prošlog stoljeća nije smjerao na izmjenu zakonodavstva u korist žena, nego da se opravda priviligirani položaj žena koji je već bio u zakonima, koji je i te kako živio u viktorijanskoj Engleskoj kako piše Bax.
Možemo to ilustrirati i sve donedavnom praksom kod nas da žene idu ranije u mirovinu. Zašto? Zato što su žene. Jesu li možda radili teže fizičke poslove od muškaraca pa su zaslužili beneficirani radni staž? Ne, nego je obrnuto, jer muškarci umiru najčešće ranije od njih i rade fizički teže poslove. Broj udovica kudikamo nadmašuje broj udovaca, ali ipak se očekuje da muškarci rade duže. Koliko je stanje muškaraca papučasto najbolje govori činjenica da se nitko od njih nije bunio protiv tako nepravednih i suludih zakona, jer su naučeni da se muškarac treba klanjati ženama makar ih one izrabljuju i onda to papučarenje nazivaju kavalirstvom.
S jedne strane žene traže i dobili su privilegije, a s druge strane imaju manje obveza i kad učine zločin onda im se računa kako pripadaju slabijem spolu pa im to uvelike smanjuje odgovornost i kaznu.
To je kao obrnuto postavljeno plemstvo. Jer pravo plemstvo ima privilegije, ali uz to su išle dodatne obveze i odgovornosti koje običan puk nije imao, poput obveze da na svoj trošak ratuju za državu, a običan puk nije ni trebao ratovati.
Drugi Johnsonov tekst govori o tome.

Kao zaključak navesti ću ponovno da je lik Medeje, žene koja ubija svoju djecu kako bi naškodila svojem mužu, pravi lik feminizma.
U temelju svih zabluda, kao i ove, je grijeh oholosti kojeg lukavo potiče Sotona.
Svi moramo prihvatiti svoju ulogu i poziciju koju nam je Bog dao, nikako ne želiti ili maštati o nečem što to nismo, ili ne daj Bože, da zavidimo onima koji su bolji od nas i koji su iznad nas, pa poželimo sotonski da padnu ispod nas. To nas ne će nimalo uzdignuti, nego će nas još više stropoštati.
Žene moraju prihvatiti da su žene, da nisu jednake s muškarcima i da im Bog nije dao da budu glava obitelji i da vode narode i države. Njihovo kraljevstvo je njihova obitelj i njihova djeca. 
Zapadna civilizacija je u propasti, između ostalog i zbog feminizma koji nije usrećio žene, kao što niti Medeju nije usrećilo ubijanje svoje djece.