Može li krug Zemaljski prekinuti istočnu shizmu i protestantsku herezu-shizmu?

Ako pratite posljednje vrijeme blog i komentare, mogli ste primjetiti kako među istočnim shizmaticima (barem u Srbiji, a možda je tako i u drugim zemljama istoka) postoji neformalni pokret koji je ojačan s njihovim teolozima (opatima) i koji otvoreno kaže kako su mnoge 'dogme' moderne znanosti laž zato što se protive sv.Pismu koji je potpuno istina budući je Božja Objava.
U prvom redu tu se radi o zabludi evolucije i zabludi nestacionarne Lopte (u što je uključena zabluda o Velikom Prasku i nastanku zvijezda).
Siguran sam da ste također primijetili kako i na zapadu protestanti u većem broju dižu pobunu protiv 'znanosti', ali i medija i vlasti koji sustavno šire zablude kako bi pripremali teren za Antikrista.
Gdje su tu katolici koji bi trebali biti pravovjerni, a ne samo pravovjerniji od shizmatika i heretika?
Ne mislim tu na novorednu sektu koja je od svih kršćanskih sekti najveći propagator zabluda moderne znanosti, nego mislim na tradicionalne katolike, bili sedevakantiste, bilo 'otpornike', bilo one koji idu i dalje na novoredne mise, ali znaju da je nešto krivo u doktrini novoredne 'Crkve'.
Znam da moji poznanici s portala "Our Lady's Resistance" javno odbacuju zabludu o Lopti i evoluciji. 
Iako će mnogi tradicionalni katolici načelno odbaciti zabludu evolucije pozivajući se na Knjigu Postanka, oni tu staju i/ili vjeruju u lutajuću Loptu koja je okružena s bezbroj drugih lopti kako već laže moderna znanost, ili vjeruju u iste lopte samo našu Loptu drže stacionarnom i središnjom.
To isto se protivi sv.Pismu jer su nebeska tijela, Sunce, Mjesec i zvijezde nebeska svjetlila, a ne nalik na Zemlju, koji put manja od Zemlje, a najčešće tisućama puta veća od Zemlje. 
U zabludi Lopte zvijezde ne mogu padati na Zemlju, a sv.Pismo nam kaže kako će se na kraju to dogoditi. 
K tome u sustavu Lopte nema smjera gore-dolje, nema mjesta za nebeski svod i Nebo. 
Svi dokazi od Aristotela, Kopernika, Newtona ... o Lopti, sad znamo da nisu pravi, ali su to trebali znati i kršćani kad nisu znali znanstveni protuargument, nego su trebali samo reć - to je lijepa bajka, ali nije istina jer se ideja Lopte protivi sv.Pismu i Objavi.
Da se je Crkva dosljedno borila protiv poganske zablude evolucije i Lopte, te da je tako spriječila nanovno rađanje antičkog poganstva u renesansi (i bankarstva koje je temeljna poluga moderne svjetske ekonomije), danas bi život bio naravniji i u uvjetima organskog društva to jest kršćanske države.
Mnogi koji se nazivaju kršćanima diljem svijeta postaju svjesni kako je 'jabuka' renesanse i modernog doba, ogolila čovjeka kao što se to dogodilo Adamu i Evi u praskozorje čovječanstva.
Obećani užici i materijalno blagostanje kao plodovi moderne pobune protiv Boga, sve više postaju suprotnost, nešto što postaje odvratno, izaziva strah i nesigurnost, duševne i tjelesne bolesti.
Ne možemo kotač vemena vratiti unatrag, ali možemo ga zakrenuti tako da krenemo prema izvorima kršćanstva, a to su apostolska vremena i vremena kršćanskih otaca.
Helenizacija kršćanstva bila je zabluda čiji se račun sad uspostavlja.
Ako nam Objava nije dovoljna bez grčke filozofije, onda ili ne poznajemo Objavu ili ju svjesno odbacujemo kako bismo bili isti sa svijetom. 
Kršćanin ne samo da nema koristi, nego ima izravne duhovne štete ako uzme Platona ili Aristotela za uzor, ako se prihvati igre forme i materije, ako povjeruje kako nam ti filozofi otkrivaju Božju mudrost. 
Ta sv.Pavao je izričito zapovijedio kršćanima da se klone filozofije. Naravno da oni koji se bave s apologetikom kršćanstva moraju poznavati razne filozofske pravce, ali samo radi toga da bi pristaše filozofije uvjerili u kršćanstvo i u Pavlovu zapovijed.
Sad ću iznijeti glavnu ideju ovog teksta koja zvuči utopijski.
Istočni raskolnici kao i protestantski heretici, ako iskreno i s nadahnućem Duha Svetoga traže istinu te ako dođu do vrela kršćanske vjere, doći će do nauka kršćanskih otaca koji je sadržan  u nezabludivom nauku Crkve. 
Što će učiniti protestant koji dobije milost Božju pa čvrsto povjeruje u dogmu kako izvan Crkve nema spasenja? 
I nakon što se da na proučavanje nezabludivog nauka Crkve u koje isto povjeruje, kojim putem da krene da dođe u jedinu Arku spasenja - Crkvu?
Vatikanska sekta ne dolazi u obzir, jer on je i dok je bio protestant, bio pravovjerniji od nauka te sekte koja će do kraja biti na strani moderne znanosti (Lopte), a protivna Objavi.
Znam da se mnogi protestanti tada okrenu nekoj od shizmatičkih Crkvi, ali ako taj protestant razmisli o Vjerovanju apostolskom kojeg i shizmatici izgovaraju, onda zna kako se mora vratiti u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, a ne u jednu od istočnih raskolnjenih.
Također isto znam da mnogi protestanti dođu u doticaj bratstva SSPX. To je dakako poluriješenje, jer SSPX je u zajedništvu s novorednom sektom i uskoro će to biti i formalizirano.
Konačno, neki od bivših protestanata dođu u okrilje nekih sedevakantističkih organizacija poput CMRI koji imaju svoje biskupe, svećenike, sjemeništa, župe.
Problem je što CMRI nije Crkva, makar se isti strogo držali nezabludivog nauka Crkve i disciplinarnih zakona. 
Biskup CMRI (ili SSPX) je kao biskup bez stolice, jer ne može nekom drugom biskupu koji dođe na njegovu 'biskupiju' reći - odi negdje drugdje, ovdje sam ja biskup.
Crkvena hijerarhija ne može postojati bez pape. 
Da, biskupi se mogu valjano posvetiti i bez pape, ali kako napisah, to nisu pravi ili potpuni biskupi kojih papa određuje gdje će biti biskupom.
Sedevakantisti i SSPX se na to obično pozivaju na pojam epikeje, to jest kad se zbog viših razloga ne može poštivati predviđena zakonska procedura, a nužnost zahtijeva da se duh zakona sprovodi bez tog predviđenog postupka. 
Primjerice, nema pape i ne će ga u dogledno vrijeme biti, a svećenici se ne mogu zarediti bez biskupa, dok se biskupi trebaju po zakonu posvetiti uz suglasnost pape.
Epikeja, ili bolje rečeno zdrav razum, kaže da je posvećivanje biskupa dozvoljeno i kad nema pape.
Globalno kao riječ više ne bi smjeli koristiti, ali još samo jednom.
Globalno gledano Crkva nije u najboljem stanju. 
Stanje bi se kudikamo popravilo kad bi se uspostavila hijerarhija Crkve. 
Prvi korak u tom pravcu je izbor pape.
Papa je rimski biskup, i koliko mi je poznato najprije su nasljednika birali živući pape, zatim rimski kler i puk, nakon toga zbor kardinala tako da izbor nije više ovisio o Rimu.
Po mojem skromnom sudu budućeg papu bi mogli izabrati svi valjano posvećeni biskupi svijeta, istočno shizmatički i sedevakantistički. 
Prvih je dakako mnogo više, a protestanti nemaju niti svećenike niti biskupe (anglikanci su promjenom sakramenta biskupskog posvećenja izgubili apostolsko naslijeđe, kao što su to nakon njih izgubili u novorednoj sekti).
Prije toga trebaju se mnoge stvari dogoditi koje ne mogu biti bez vođenja kršćana Duhom Svetim.
To znači čišćenje doktrine od raznih naslaga zabluda.
Kako svijet otkriva višestoljetnu ili tisućljetnu zabludu Lopte, tako bi oni koji se nazivaju kršćanima, trebali otkriti pravovjerje apostola i kršćanskih otaca na kojima se temelji nauk Crkve.
Primjerice, bez sumnje je kako su apostoli i kršćanski oci sv.Petra držali prvakom apostola, odnosno Crkve. 
Istočni raskolnici bi tu istinu trebali prihvatiti. 
Protestanti odbaciti sve ono što je M.Luther i ostali krivo nakalemio na nauk Crkve ili ono što je poništio (recimo Mise, svećenički red, nauk o sakramentima, štovanje BDM i svetaca, Čistilište ...).
Osobno mislim da su mnogi sedevakantisti i tradicionalni katolici u zabludi što dogmu EENS tumače tako da je ona besmislena, u stilu - izvan Crkve nema spasenja, ali spasiti se mogu i oni koji Crkvi ne pripadaju, ali bi željeli pripadati kad bi im netko to lijepo objasnio.
Tu je suštinski problem odbijanja dogme Crkve o Božjim izabranicima, odnosno o Božjem milosrđu i predodređenju svetaca koje je formalno prihvaćeno na saborima Crkve za vrijeme sv.Augustina.
Tu su i istočni raskolnici isto u krivovjerju te stoga sv.Augustina nazivaju samo blaženim, a ostale kršćanske oce svetima.
Ja nisam nezabludiv, pretpostavljam da imam i ja neke zablude, i ako ih imam, očekujem da me netko, pozivajući se na nauk Crkve, ispravi.
Takav stav trebali bi imati svi oni koji se nazivaju kršćanima, i to je put da se prije Kristovog drugog dolaska, ponovno uspostavi hijerahija Crkve ne čelu s papom.
Istina kruga Zemaljskog svjedoči nam kako su gotovo svi bili u zabludi posljednjih stoljeća.
Razmatrajući tu činjenicu, možemo doći do zaključka kako je mnogo toga što se je držalo naukom Crkve, to nije bilo, jer se je suprostavljalo sv.Pismu i Objavi. 
Crkva ne može nego osuditi zabludu evolucije, a znamo kako je Pio XII ostavio evoluciju kao moguću istinu. 
Benedikt XV je obavio encikliku u kojoj su riječi kako su svi ljudi djeca Božja, a što je negacija dogme o sakramentu krštenja po kojem jedino čovjek postaje dijete Božje. 
Ovo sam naveo kao ilustraciju da je apostazija Crkve starija od drugog vatikanskog koncila.
Crkva (vojujuća-zemaljska) više nikad ne će biti brojna i zemaljski moćna kao nekad, a preostali Njezini članovi bi se trebali pročistiti i od grijeha i od krivovjerja, i nadam se izabrati papu.