Zagonetka kruga Zemaljskog

Prošlo je otprilike dvije godine od kad sam prvi puta čuo za 'herezu' ravne Zemlje.
Ideja mi je, kao i svima koji je prvi puta čuju, izgledala kao nečije zezanje, dok se nisam malo više udubio u poznati bedfordski eksperiment (neuspjelog) mjerenja zakrivljenosti Zemlje.
Podsvjesno sam želio da se ta istina čim više proširi, jer kod službenog sustava Lopte i Neba koje je izvan Lopte ne postoji smjer gore ili dolje, niti se može igdje pretpostaviti u tom sustavu da se negdje nalazi Nebo ili Pakao ili Nebeski svod koji dijeli vode od voda. 
Konveksnu Loptu moramo izbaciti jer se ona protivi istini Božje objave. 
Gospodin nije uzašao na Nebo u sustavu Lopte, jer On je otišao gore, a u sustavu Lopte i Univezuma izvan Lopte nema smjera niti gore niti dolje.
Oni koji prate moj blog znaju da sam ispočetka držao kako je model konkavne Zemlje prihvatljiviji od modela Zemlje ravnine.
Prvenstveno zbog filozofskih razloga - u modelu konkavne-šuplje Zemlje središte svega je u središtu Zemljine šuplje sfere, a tamo se nalazi iza nebeskog svoda treće Nebo to jest Bog.
Model konkavne Zemlje jedan Poljak je nazvao nebocentričnim svijetom, svijet u kojem je Bog u središtu. 
Nije dakle geocentrizam kakav se uvjetno može nazvati u sustavu ravne Zemlje ili u sustavu Lopte oko koje se okreće Sunce, a oko Sunca se okreću sva ostala nebeska tijela (osim Mjeseca).
Drugi razlog zašto sam taj sustav preferirao pred ravnom Zemljom je što sam držao malo vjerojatnim kako postoji Antarktik koji okružuje cijeli obod kruga Zemaljskog te da nitko još nije došao do kraja tog najvećeg kontinenta to jest do temelja nebeskog svoda koji kao polusfera okružuje ravnu Zemlju.
Da, znam da mnogi pišu kako je pokojni američki admiral Byrd u specijalnoj vojnoj misiji na Antarktiku nakon drugog svjetskog rata došao do te polusfere, te da su zatim se sve značajnije svjetske države dogovorile kako će spriječiti svakog tko bi se bez njihovog znanja uputio istraživati Antarktik. 
To može biti istina, ali može biti i tlapnja onih koji su prihvatili model ravne Zemlje kojeg pod svaku cijenu žele opravdati pa slabe točke tog modela prekrivaju svjetskim urotama (koje bez daljnjeg postoje).
U sustavu ravne Zemlje, kako sam prethodno napisao, Antarktik je najveći kontinent koji posve okružuje ravninu Zemlje, te je teško zamisliti kako bi to mogle vojske svih država svijeta patrolirati po tako velikom krugu i uspješno spriječavati da netko nepozvan, koji vjeruje u ravnu Zemlju, spusti se zrakoplovom ili pristane nekim plovilom na Antarktik i onda ide prema jugu (suprotno od Sjevera jer na ravnoj Zemlji jug je cijeli obod kruga) dok ne dođe do kraja kruga Zemaljskog.
Slijedeće što mi je nedavno opet podstaklo ideju kako je krug Zemaljski možda ipak konkavna sfera, je pitanje Gleasonove karte.

Za tu kartu znam već izvjesno vrijeme kad su neki pobornici ravne Zemlje tvrdili kako znanstvenici odnosno kartografi odavno znaju da je Zemlja ravna, samo to taje, ali su ipak izdali gore priloženu kartu.
Nazvao me je nedavno jedan 'ravnozemljaš' koji se je dublje uputio u istraživanje ove tematike i rekao mi kako mu ne odgovaraju duljine leta zrakoplova od Santiaga u Čileu do Oaklanda u Novom Zelandu.
I tako sam skinuo s interneta tu kartu (u većoj rezoluciji nego što je ta gore) i pokušao shvatiti zašto se te udaljenosti ne slažu s vremenom leta.

Odgovor je vrlo jednostavan, Gleasonova karta nije karta s kojom se računaju udaljenosti između bilo kojih točaka Zemlje, nego je odmah u naslovu rečeno kako je ta karta projekcija (očito Globusa) kako bi se izračunale longitudalne udaljenosti i vremenske razlike. Drugim riječima koristeći tu kartu mi možemo izmjeriti koliko su udaljene dvije točke kruga Zemaljskog koje imaju isto vrijeme.
Karta je tako orijentirana da je vrijeme Greenwicha (London) prikazano horizontalno ili na nula stupnjeva.
Antarktik je ovdje prikazan po cijelom obodu (zato su neki odmah bez razmišljanja prihvatili ovu kartu kao dokaz ravne Zemlje) zato što je ovo azimutna projekcija po kojoj se meridijani prikazuju kao radijalne crte s početkom u Sjevernom polu, dok na globusu meridijani polaze iz Sjevernog pola i sječu se svi u Južnom polu.
To je razlogom zašto je Australija distorzirana na Gleasonovoj karti, a još više Antarktik.
Dakle ne samo da ovo nije dokaz ravne Zemlje, nego ovo ukazuje, ako je karta ispravna, da postoji veliki problem u modelu ravne Zemlje.
Pogledajte Australiju kako je izdužena.
Ako je Zemlja ravna, i ako je ispravno unešeno vrijeme krajnje zapadne i vrijeme krajnje istočne točke Australije, onda je Australija toliko široka.
Ako pak Australija nije toliko široka (što je izmjereno), onda Zemlja nije ravna.
Ne vidim niti jedno drugo objašnjenje.
Drugo što može biti dokazom kako model ravne Zemlje nije ispravan su polarni dan i polarna noć na Antarktiku. 
Sunce i u sustavu Lopte - konveksne sfere, i u sustavu konkavne Zemlje, i u sustavu ravne Zemlje, se nalazi okomito nad Zemljom u podne u zemljopisnoj širini rakove obratnice na dan ljetnog solsticija, dok se na dan zimskog solsticija nalazi okomito nad jarčevom obratnicom.
Drugačije ne može niti biti, jer ljudi oduvijek znaju za zimski i ljetni solsticij, rakovu i jarčevu obratnicu, a model koji to ne bi uzeo u obzir bio bi odmah eliminiran kao krivi.
Istovremeno na arktičkom krugu traje polarni dan za vrijeme ljetnog solsticija u sva tri sustava.
Međutim, kod Lopte i konkavne Zemlje, tada na antarktičkom krugu traja polarna noć koja nije moguća na modelu ravne Zemlje. Jer bez obzira što je Sunce otišlo maksimalno na sjever, ono ipak obasjava, samo slabije, dio Antarktika.
Ista stvar samo obrnuta se ponavlja kod zimskog solsticija. Kod modela sa sferama postoji polarni dan na Antarktiku, kod ravne Zemlje ga nema.
Ako se dakle eksperimentalno utvrdi da ne postoji polarni dan i polarna noć na antarktičkom krugu, onda Zemlja nije niti konveksna niti konkavna sfera. Ako postoji, onda Zemlja nije ravna.
Što je pak s Aristotelovim dokazima kako je Zemlja Lopta, poglavito dokaz broda na pučini kojem na kraju nestaje od horizonta vrh jarbola?
Kao što sam već pisao, taj dokaz je krivi, jer radi se o zakonu perspektive i zato što kad gledamo teleskopom vidimo brod koji je 'nestao' dok smo ga gledali prostim okom, a teleskop ne može gledati ono što je iza horizonta konveksne Lopte ma kako jaki teleskop bio.
Taj Aristotelov dokaz je u konačnici (kad imamo teleskop) dokaz kako Zemlja nije konveksna Lopta, već ili je ravna ili je konkavna sfera.
Pogledajte nekoliko zanimljivih eksperimenta koji dokazuju mogućnost postojanja konkavne Zemlje:

Vidimo kako 'vodoravno' ne znači nužno horizontalno, jer voda se može zakretati pod utjecajem eletromagnetskog polja. 
Isto tako i svjetlost. 
Tako ono što nam se čini ravno, npr. horizont, može biti zakrivljeno pod utjecajem istih sila. 
Gravitacija kao privlačna sila ne postoji, nego postoji obrnuta odbojna sila koja je eletromagnetske naravi i koja nas pritišće prema površini konkavne Zemlje i čini da oceani to jest voda isto tako prati oblik šuplje Zemlje.
Prikazano nam je kako nebeska sfera može levitirati u elektromagnetskom polju i kako zvijezde u nebeskom svodu mogu biti izazvane različitim frekvencijama zvuka u vodi.
I da se ponovno vratim na svoj početak bloga.
Glavni razlog zašto sam odustao od modela konkavne Zemlje je nažalost subjektivan.
Najglasniji i najprisutniji promotor te ideje je onda bio netko tko se je pravio luđakom ili je to bio i jest sada.
Čak je sebe nazvao i Kristom i Antikristom, a od onih koji su se divili njegovim videima tražio je da mu se odnose kao prema Bogu.
Iako sam i onda iznio na blogu sumnju kako Sotona otkriva tom liku neke stvari glede Neba i Zemlje kako bi sebe prikazao Bogom ili kako bi na kraju od istine konkavne Zemlje napravio karikaturu.
Što se je dogodilo poglavito nakon neuspjelog eksperimenta na obalama Floride koji je trebao ponoviti eksperiment koji se je na tom istom području vršio početkom 20.st.
Isti lik je vodio eksperiment i umjesto da reproducira iste mjerne uređaje koji su se onda koristili, on je izašao s 'boljim' verzijama koje su se same po sebi savijale, a kamoli da bi održali isti pravac koji bi dokazao da je vodoravna crta ravna, konveksna ili konkavna (to je bio rezultat prvog eksperimenta). 
Na kraju je tužna, ali vjerojatno namještena lica, rekao kako je prvi eksperiment bio lažiran, ali da on i dalje vjeruje u konkavnu Zemlju.
Nakon toga sam nekritički, zbog tog ridikula, odbacio ideju konkavne Zemlje.
I ako ste pogledali gornji video, onda ste mogli primijetiti kako se autor naziva poganinom.
Definitivno se može zaključiti kako sve više ljudi sumnja u dobre namjere znanosti i njezinu priču, stoga se neki silno trude da ili izridikuliziraju sumnju u Loptu, ili da u istinu zatvorenog kruga Zemaljskog dubinom Zemlje i nebeskim svodom ubace stare Zmijine laži.
A glede naslova, još uvijek mi nije jasno što to u Bibliji označava četiri strane svijeta.
Na ravnoj Zemlji postoji Sjeverni pol, jug, istok i zapad su relativni, a ne apsolutni smjerovi.
U konveksnoj i konkavnoj Zemlji postoji Sjeverni i Južni pol, a istok i zapad su relativni.
Da bi dakle imali četiri strane vjetra kako piše Biblija, moramo imati nešto što nije kružno, niti krug niti sfera.
Ima jedna karta Zemlje koja prikazuje četiri strane svijeta od koje će anđeli skupiti ljude na Sudnji dan. I nije ni ravna, niti konveksna niti konkavna, nego sve to zajedno.
Fergusonova karta iz 1893.

Dakako ovo je samo modificirani model ravne Zemlje koji ima isti problem kao i ravna Zemlja, izduženu Australiju odnosno cijelu južnu polovicu Zemlje, i ovdje nema na Antarktiku polarne noći i dana.
Predmnijevam kako se rješenje ove zagonetke nalazi iza nebeskog svoda.
Vrlo je moguće kako se samo nebeski svod sa Suncem, Mjesecem i zvijezdama okreće, a samo Nebo je fiksno kao i Zemlja.
Četiri strane svijeta se tamo nalaze.