Krist Kralj i Njegovi lažni podanici

Prošlu nedjelju tradicionalni katolici slavili su blagdan Krista Kralja.
Blagdan je proglasio Pio XI 1925.g. kao podsjećanje da je Isus Krist apsolutni suveren te da se katolici stoga moraju boriti protiv sekularizma.
Novoredna sekta je taj blagdan pomakla prema kraju godine zato što inače taj blagdan pada s danom kada heretici protestanti slave početak svog krivovjerja, pa je izvorno blagdan bio simbolična osuda protestantizma.
Dakako da nemam ništa protiv slavljenja Krista Kralja, ali se moram osvrnuti na povjesne i duhovne okolnosti tog vremena.
Naime, papinska država bila je uništena od
talijanskog nacionalizma potaknutog od
judeomasonerije u drugoj polovini 19.st.
Pisao sam na blogu o tome kako vjerujem da je posljednji papa bio Pio IX koji se je cijeli svoj dugotrajni pontifikat borio protiv sekularizma, liberalizma i masonske urote, ali su na kraju sile zla nadvladale te je papa bio praktično zatočenik talijanskih masona i bez države i bez vojske.
Kad je umro, gotovo potajice je morao biti pokopan, a prije toga nije ni uspio zaključiti prvi vatikanski sabor Crkve zbog izravne prijetnje neprijatelja koji su vladali Rimom.
Nakon njega dolaze 'pape' koji su riječima osuđivali otimačinu papinske države, ali su paralelno ubacivali masonske ideje humanizma u svoje enciklike i dokumente.
U prvom redu to je krivovjerje da su svi ljudi djeca Božja bez obzira bili kršteni ili ne.
Ali ako su svi ljudi djeca Božja, onda su i djeca Isusa Krista koji je Bog.
Nije li otac uvijek suveren to jest kralj u svojoj obitelji?
Naravno da jest, ali to ne znači da mora biti tiranin budući je njegova pozicija takva zato što je Bog objavio preko sv.Pavla kako svako očinstvo, ali šire rečeno svaki autoritet, počiva na Bogu Ocu.
Kao što nema života i bitka bez Boga (kad bi Bog nestao što je kontradikcija, ali svjejedno to uzmimo hipotetski, onda bi istovremeno nestalo sve što postoji) tako nema niti zemaljskog autoriteta-očinstva bez Boga.
Priznati istinu o Bogu znači staviti se pod Njegov autoritet odnosno vršiti Njegovu volju i držati se Njegovih zapovijedi.
Ne može se biti podanikom Krista Kralja, a zatajiti ljudima koji Ga ne priznaju za kralja da je On svjedno kralj i suveren nad njima htjeli to oni ili ne htjeli.
Da su svi ljudi djeca Božja onda bi svi bili podanicima Krista Kralja.
Znamo da to nije tako i da to ne će biti sve do onog trenutka drugog dolaska kad će se pred Kristom prignuti koljena svih nebesnika, zemnika i podzemnika, a oni koji Ga ne htjedoše za kralja, kako kaže Isus u prispodobi, biti će pred Njim ubijeni odnosno poslati u drugu vječnu smrt u jezeru ognjenom.
Stoga slaviti Krista Kralja i istovremeno držati kako su djeca Božja oni koji ne priznaju Isusa Krista za svojeg kralja, znači slaviti nekog drugog kao kralja, a ne Jaganjca Božjeg i Lava Judejskog koji dolazi suditi žive i mrtve.
Ne kažem da su svi katolici u drugoj polovini 19.st. i nadalje apostazirali ili postali heretici humanizma, ali hijerarhija onog što su držali Crkvom je apostazirala tako da većina katolika to nije ni primjetila.
Lako je zaključiti da Bergoglio nije papa nego klaun ili lažni prorok humanizma - antikrista kad on i izvanjski pokazuje da se sprda s papinstvom i Crkvom, puno je teže to vidjeti i uočiti kod onih koji su izvanjski pobožni.
Hijerarhija Crkve nakon vojnog poraza od masona trebala se je vratiti životu mučeničke prve Crkve, vratiti se u katakombe i u arene, a nikako diplomacijom riješavati 'nesporazume' s masonima te na kraju radi materijalne koristi od masonskih država ili zbog straha za osobni život, širiti zablude humanizma kao nauk Crkve.
Pio XI je tako uvrstio blagdan Krista Kralja i istovremeno predložio ili zapovijedio kristerosima u Meksiku da predaju oružje masonskoj vladi nakon čega su kristerosi bili ubijani bez borbe, a masonski sekularizam je postao temelj meksičke države.
Nije li licemjerje koje se diže do neba slaviti Krista kao kralja Neba i Zemlje, i istovremeno zabiti nož u leđa kristerosima koji su se dotad krvavo borili za Krista Kralja i koji su umirali s povikom - "Viva Cristo Rey!" ?
Sličnu stvar je Pio XI učinio s francuskom katoličkom akcijom koja je bila dobro organizirana i prijetila je uništenjem francuske masonske republike te koju je taj 'papa' zabranio i tako uvelike doprinio sadašnjem žalosnom stanju Francuske (i šire).
To je učinio godinu dana nakon što je proglasio blagdan Krista Kralja.
Protekla dva stoljeća su dokaz kako su europski kršćani većinom samo usnama slavili Krista Kralja i to samo za vrijeme liturgije primjerice ovog blagdana, a nakon toga su dali svoje podaništvo masonskim sekularnim državama.
Dvojicu gospodara se ne može služiti rekao nam je naš Kralj.
Taj blasfemični kompromis sa princom ovog svijeta doveo nas je ovdje gdje se nalazimo, pred nestajanjem prirodnim putem ili nestajanjem u nasilnoj smrti koju će nam dati duhovna djeca lažnog proroka Muhameda.
Slijedeći tekst piše o strahu pred muhamedanskom uspostavom kalifata kod nas i šire i to tumači da je prouzrokovano zlim naukom Muhameda u kuranu, dok su po autoru, koji najvjerojatnije pripada novorednoj sekti ili joj je blizak, kršćani suprotnost tome zato što su sekularisti, zato što se ne bore da Krist bude kraljem u kršćanskoj državi.
Nisu muhamedanci zli zato što su spremni poginuti i ubiti druge ljude radi svoje vjere te da bi tako islamski kalifat zavladao cijelim svijetom, nego su zli zato što se bore protiv Krista Kralja.
Suštinski nema druge podjele nego za ili protiv Krista Kralja.
Tko se ne bori protiv sekularizma i liberalizma, tko drži da ljudi imaju pravo javno ispovijedati kako Krist nije kralj u državi, je neprijatelj Kristov makar bio na koljenima pred Svetohraništem svaki dan i pjevao iz sveg glasa pobožne pjesme o Kristu Kralju.
Tu mlakost ili izdaju onih koji se nazivaju kršćanima, Krist Kralj je kaznio s veleratovima, trenutnom muhamedanskom najezdom i drugim nedaćama.
Da, može se reći kako Krist kažnjava svoje lažne podanike i preko masona i demona koji imaju sada veću moć i vlast nego ikad u ljudskoj povijesti.
Nisu oni moć dobili tako što su se svojom silom nametnuli Bogu, nego što je Bog im to omogućio kako bi s njima kaznio svoje lažne podanike.
Citiram autora navedenog članka koji tekstom pokušava opravdati lažne podanike:

Kršćanstvo je, pa bilo ono (rimo)katoličko, protestantsko, evangeličko ili pravoslavno, u svojoj biti sekularno, odnosno podobno sekularizaciji: „Odgovori Isus: 'Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.'“ (Iv 18,36) ili „Podajte caru carevo, a Bogu Božje!“ (Mt 22,22). Dakle, kršćanin se spašava po vjeri u Oca i Sina, te iščekuje Kraljevstvo Nebesko na kraju svijeta. Njegov svijet, dakle ovaj prolazni i materijalni, nije njegov svijet pa tako ni sve svjetovno.

Ove citate obilato koriste oni koji se bore protiv Krista Kralja, a nazivaju sebe kršćanima.
Ako Bog ne želi da se Njegovi izabranici bore za državu u kojoj će se poštivati Božje zapovijedi, zašto je onda kroz cijeli SZ preko proroka tražio da Izraelci istrijebe pogane iz Svete zemlje, da ih istrijebe između sebe te da neke koji krše Njegove zapovijedi kažnjavaju smrtnom kaznom?
Zar je NZ negacija SZ?
Zar Isus Krist nije isti Bog koji je govorio po prorocima, koji je svojom rukom isklesao u kamenu dekalog na silnom Sinaju?
Takvu ludost trebamo odbaciti.
Stoga, kad je Isus Krist odgovarao Ponciju Pilatu o svojem kraljevstvu, onda On nije implicirao da se budući kršćani ne smiju boriti za kršćansku državu, nego ta rečenica kaže kako je kraljevstvo Isusovo vječno, 'nije odavde' to jest nije u vremenu i propadljivoj Zemlji.
Kad bi bilo, onda Isus ne bi bio predan Ponciju Pilatu nego bi kao Bog svojom riječi uništio sve one koji Mu se protive, a Pilat Ga ne bi ispitivao nego bi bio na koljenima.
I znamo zašto. Zato što se je Bog dragovoljno utjelovio i podnio Muku radi otkupljenja svojih izabranika. 
A rečenica "Podajte caru carevo, a Bogu Božje!" ne znači da se kršćani ne smiju boriti da car bude kršćanin koji će poštivati Božje zapovijedi.
Nego znači da postoje dvije vlasti na Zemlji, jedna je zemaljska vlast koju simbolizira car, a druga je božanska vlast koju provodi Crkva.
To je nauk o dva mača sv.Petra, jedan je duhovna vlast nad vjernicima, a drugi je vlast nad zemaljskim carevima.
Čitava ideja sekularizma počiva na tome da se negira taj nauk, da carevi postanu kao bogovi, a sve pod lažnom krinkom kako će onda carevi podanici biti slobodniji nego dok je nad njima bila vlast Boga, odnosno Crkve.
I taj mamac su ljudi prihvatli te sad imaju umjesto Krista Kralja koji je radi njih bio na križu, na vlasti razbojnike koji se suštinski ne razlikuju od lijevog razbojnika na Golgoti.
Budimo strpljivi, ustrajni u molitvi i dobrim djelima, jer naš Kralj uskoro dolazi, naša haljina primljena na krštenju mora biti spremna za vječno svadbeno slavlje, bijela i čista od grijeha, ili crvena od krvi svjedočenja za Krista Kralja.