Zrno i zid

Ovaj tekst nadovezuje se na jedan drugi od ovog bloga na kojem sam objasnio zašto stvoreni svijet što ga modernim riječnikom zovemo svemirom ili univerzumom mora biti ograničen.
Ukratko, sve što je stvoreno mora imati granice, jer ako ih nema, onda je beskonačno, onda je to Bog, i onda to nije stvorenje.
Moderne teorije temeljene na Velikom Prasku evidentno imaju za posljedicu konačan svemir koji se širi iz prvobitne točke izmišljene prvobitne eksplozije ničeg u nešto, ali da bi odbacili ideju konačnosti odnosno granice, dana je slika svemira kao površina balona koji se napuhuje i tako se sve više udaljavaju međusobno svemirska tijela, ali opet ne postoje granice jer nitko ne može putovati nikamo ako to nije po površini napuhanog balona.
To je dakle trik kako bi se postiglo da su sve ovce na broju i da je vuk sit.
Ovce mogu putovati kamo hoće i ne će naići na zid, a vuk ateist je sit budući je svemir tobož beskonačan.
Zašto ta ideja kako svemir mora biti beskonačan to jest bez granica?
Jer time se  stvorenje lažno čini Bogom, a svemir ili kako neki kažu priroda je naizgled idealan bog zato što nema moralnih zapovijedi, zato što ne osuđuje požude i grijeh.
Stoga zabluda o beskonačnosti svemira ima svoje dublje korijene u istočnom grijehu, u ropstvu čovjeka Sotoni preko požuda.
Ali što je s beskonačnosti u suprotnom smjeru, u beskonačnosti prema unutra, u beskonačnosti prema sve manjem i manjem?
U filozofiji prirode imamo dvije grčko-poganske škole koje se dalje dijele, ali u osnovi su to atomistička škola i Aristotelova ideja o neprekidnosti materije.
Kao kršćani, uvijek moramo biti skeptični prema nauci pogana i staviti ih pod lupu Božje objave. 
Atomisti poput Demokrita držali su da oduvijek postoje praznine i atomi, promjene koje vidimo su po njima promjene uzrokovane novim razmještajem atoma u prostoru.
Atomi su nedjeljivi i osnovna građa prirode.
Praznine su nužne inače se atomi ne bi mogli micati i stvarati nove strukture ili micati te strukture kroz prostor.
Aristotel je pak naučavao kako ne postoje atomi, kako je materija beskonačno djeljiva, kako nije zrnasta, kako nema konačne 'sitnoće' ispod koje se ne može naći ništa sitnije, nego uvijek postoji nešto manje od tog što držimo najmanjim.
Aristotelov učitelj Platon je bio atomist, samo 'idealnog' tipa.
On nije vjerovao kako postoje atomi kao materijalna tijela, nego postoji ideja o atomima koja je u sferi matematike odnosno geometrije. 
Atom je po toj zabludi trokut od kojeg se sastavljanjem može dobiti kocka, tetraedar, oktaedar ... koji su ideje što se materijaliziraju u nama vidljivom materijalnom svijetu. 
Ne smijemo dovesti se u zabludi pa pomisliti kako je Platonov idealizam put prema Bogu, jer taj put vodi u magiju, traganje za skrivenim znanjem o tom svijetu ideja koji je superioran materijalnom svijetu i koji je stvaran, a materijalni je samo blijeda slika idealnog svijeta (sjetimo se priče o Platonovoj pećini).
Oni koji se bave s grafičkim programiranjem znaju kako je temelj računalnog prikaza na ekranu trokut, to je dakle analogija s Platonovom idejom atomizma.
Kroz povijest zapadne civilizacije naizmjenično su se prihvaćale i odbacivale ideje atomizma, bile one materijalističkog Demokritovog tipa ili idealnog Platonovog, i ideje beskonačne djeljivosti materije Aristotela.
Parafrazirajući Marksa možemo reći, ne radi se o tome dal je materija beskonačno dijeljiva ili nije, nego se radi o tome da odbacimo sve filozofije koje ne počivaju na Božjoj objavi kao istini koja nam je dana da bi razumijeli svijet oko sebe i u nama kako bismo postigli cilj zbog čega smo stvoreni.
Što je dakle istina - postoje li atomi - nedjeljive čestice ili ne postoje?
Kako ne postoji beskonačnost prema vani, tako ne postoji niti beskonačnost prema unutra, jer samo Bog je beskonačan.
Aristotel je bio sigurno u krivu kao što je bio i u ideji kako je materija beskonačna i nestvorena i koja paralelno egzistira s Bogom.
Doista je bila zabluda skolastika što su Aristotela uzeli kao autoriteta.
A pitanje tih temeljnih 'božjih čestica' jesu li one sve iste to jest postoji samo mnoštvo istih atoma (nije važno dal tu nedjeljivu česticu-atom definirali kao skup protona, neutrona i elektrona ili to definirali s tzv. Higgsovim bosonom što još nazivaju 'božjom česticom'), ili je Bog stvorio nekoliko vrsta najsitnijih čestica, sve je to de facto bavljenje s magijom, alkemijom i sigurnim putem da se Sotona ubaci u spoznaju ljudske znanosti kako je to već bilo kod neoplatonista i u spoznanju elektromagnetizma kao temelju druge Zvijeri iz Otkrivenja o čemu sam prethodno pisao.
Po mojem sudu potraga za 'božjom česticom' jednaka je želji da se okusi zabranjeni plod sa stabla spoznaje dobra i zla odnosno to je ideja da oni koji spoznaju 'božju česticu' dobiju znanje koje će im dati moć biti bogovima.
Biti će samo još veći robovi Sotone, ali budući da u tim potragama sudjeluje većina država onda će poplava demonizma, ako već i nije, biti obilata, ili onakva kakva je opisana u Otkrivenju za posljednja vremena.
Organizacija CERN je službeno promatrač u UN, ali mogli bismo reći promatrač s posebnim statusom i ulogom.
Organizaciju čine zemlje zapadne i istočne Europe s ciljem nuklearnih istraživanja, čitaj traganja za Božjim tajnama.
CERN je utemeljen još 1954. i ako čitate ovaj blog onda je dobro znati kako je web (mreža svih računalnih mreža) pokrenut baš od te organizacije 1990., a 1993. se je otvorio i za 'neznanstvenike' to jest vas i mene.
U mreži smo dakle zahvaljujući organizaciji koja ima ovaj logo:

I koja ima u svojem sjedištu u Švicarskoj kip poganskog hinduskog boga uništenja Shivu:

Logo ima koliko vidim šestice u sebi.
Navodno nuklearni akcelerator CERN-a koji je u Švicarskoj i najveći je u svijetu troši električnu energiju kao neke manje države (vjerojatno su i elektromreže europskih država umrežene kako bi se između ostalog lakše opskrbljivalo energijom takve enormne potrošače).
Nisam još čuo da je i jedan političar javno postavio pitanje u sabornicama diljem Europe zašto njihove države daju toliko mnogo novaca poreznih obveznika za CERN odnosno koji je cilj i kakva se blagodat očekuje od rezultata rada tog projekta?
I nitko ovdje nije nevin ako se ne protivi navedenim eksperimentima koje žele 'pobožanstveniti' čovječanstvo to jest sotonsku elitu.
Sv.Pavao je napisao Solunjanima u petom poglavlju poslanice:

Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.

Možemo reći i dok bude čovječanstvo očekivalo blagodati koje će im donijeti znanost i tehnologija pogotovo putem projekata tipa CERN, zadesiti će ih iznenadna propast i grozota vlasti demona.
Jer da postoji mogućnost da stvorenja spoznaju Božje tajne i tako postanu jednaki Bogu, Sotona i demoni odavno bi izbacili Boga s Neba ili bi postali stvoriteljima koji stvaraju svoje svijetove ex nihilo.
Nema nikakve nepravde što je Bog dopustio da Adam i Eva zajedno s njihovim potomcima postanu robovi Sotone.
Htjeti biti Bogom znači željeti smrt pravom Bogom bez obzira što je to tek pusta i neostvariva želja.
Dakle, isto tako vlast i grozota vlasti demona nad ljudima biti će kao nikad u povijesti i veličinom i kakvoćom jer gotovo svi ljudi implicitno ili eksplicitno stoje iza ideje i želje otkrivanja nedostupnih Božjih tajni. 
Mudri ljudi ne trebaju ići u ekspediciju u kojoj će doći do neprobojnog zida, jer mudri ljudi znaju da su konačna stvorenja koji moraju negdje imati među koju ne mogu prijeći.
Štoviše, takva putovanja imaju u sebi skrivenu želju da granica nema, da ne postoji zid kojeg se ne može preskočiti ili razrušiti, to jest da su beskonačni poput Boga.
S druge strane isti ljudi žele doći do zrna materijalnog stvaranja jer misle da će onda moći slagati zrna kako im se prohtje i tako se igrati Boga ili rušiti pravog Boga.
Stoga nije čudno da CERN ima skulpturu indijskog boga uništavanja.
Morat ćemo se dragi čitatelju odijeliti od svih organizacija i projekata edenskog tipa ako ne želimo dočekati našeg Gospodina Isusa Krista pod sjenom laži Sotone.