Smokva i orlovi

U sv.Pismu smokva je treće drvo koje se spominje imenom.
Prva dva su drvo spoznaje dobra i zla, i drvo života.
Kad su spoznali svoju golotinju Adam i Eva stavili su na svoje intimne dijelove tijela smokvin list.
Međutim, smokva je u Bibliji i simbol Izraela.
U Sucima 9:11 se smokva spominje u slijedećem redku:

Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoće i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drvećem?'

Farizeji su se odrekli Isusa Krista jer nisu u Njemu vidjeli kralja koji će ih učiniti vladarima nad drugim narodima.
Ako postoji danas jedan narod koji vlada nad drugima onda je to židovski narod.

U  Pjesmi nad pjesmama 2:13 spominje se također smokva:

Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.

U toj biblijskoj knjizi opisana je ljubavna drama između Boga i čovjeka.
Bog je aktivan i opisan je kao zaručnik, čovjekova duša je pasivna i opisana je kao zaručnica.
Međutim osim slike pojedinačne sudbine čovjeka s Bogom, pjesma se može tumačiti i kao odnos Boga s Njegovim izabranicima kao cjelinom.
Slika zaručnice je slika Božjih izabranika.
Ne kaže li nam taj redak - kad smokva izbaci prve plodove onda izabranici Božji dolaze kod Boga?

U Evanđelju je opisan događaj pred Isusovu Muku kad je On prokleo smokvu koja nije imala ploda. 
Čitamo u Mateju 21:19

Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.

Ta jalova smokva slika je židova koji nisu prihvatili obećanog Mesiju.
Proklestvo židova zbog bogoubojstva obistinilo se je za vrijeme istog naraštaja kad su Rimljani 70-te uništili Jeruzalem i Hram.
Od Hrama nije ostao kamen na kamenu, a pokraj bivšeg Hrama Rimljani su izgradili tvrđavu Antoniju pred čijim zidom (a to nije zid Hrama) suvremeni farizeji i političari svijeta koji su im sluge, plaču, diraju zid rimske tvrđave kao da im je to neka draga osoba i rade pokrete slične kopulaciji. 
Nije li to prava slika lažne demonske religije ovog svijeta:

Sudbina nevjernog Jeruzalema i starog Izraela opisana je još u recima proroka Jeremije 8:13

Htjedoh u berbu k njima - riječ je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; čak je i lišće uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih.

U Mateju 24 poglavlju čitamo kako su apostoli pitali Isusa o jeruzalemskom Hramu, a On je opisao rušenje Hrama i to isprepleo s krajem svijeta i sudnjim danom.
Rušenje Jeruzalema i Hrama te grozni pokolj židova koji je bio neopisivo veći nego što su nas učili o drugom veleratu, slika je svršetka ovog svijeta i vremena.
Isus navodi apostolima koji će znakovi pratiti ta dva događaja, ali opet nam daje sliku smokve:

"A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto.
Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!"

Što je to blizu?
Znak Sina čovječjeg na nebu i skupljanje svih ljudi za suđenje svijetu.
Ovo pišem zato što mi je palo na pamet kako se spomenuta Isusova slika smokve koja je omekšala i lišće potjerala radi o događaju kojeg naviješta sv.Pavao i zbog kojeg se na sv.Misi najprije misal nalazi s desne židovske strane oltara, zatim ga se premiješta na lijevu pogansku stranu, da bi ga se na kraju Mise vratilo opet na desnu stranu oltara.
Radi se dakle o slici obraćenja židova na kršćanstvo u posljednjim vremenima, kad će im, kao što se moli za Veliki Petak, pasti veo s očiju i vidjeti će Onog kojeg su proboli.
Znamo da postoje već nekoliko desetljeća tzv. mesijanski židovi koji usnama prihvaćaju Isusa Krista, ali ne i Njegovo tijelo, to jest Crkvu.
To zasigurno nisu kršćani niti oni koji prihvaćaju pravog Isusa Krista, kao što niti protestanti se ne mogu zvati kršćanima.
Ali moguće je to tumačiti kako je grana smokve omekšala te da je blizu vrijeme kad će Crkva imati kao u prvim vremenima većinu članova židovskog podrijetla.
Ti budući posljednji kršćani morati će prihvatiti sve dogme i nezabludivi nauk kojeg je Duh Sveti objavio po Crkvi.
Morati će prihvatiti Isusovu instituciju sv.Petra kao stijene na kojoj je sagradio svoju Crkvu, morati će prihvatiti papinstvo iako najvjerojatnije više živućih papa ne će biti.
Iz istog Matejevog poglavlja je i ovaj redak:

"Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi."

Više se ne možemo skupljati oko pape jer ga nema.
Strvina ovdje označava meso prema kojem lete orlovi, ustvari lešinari.
Orlovi lete visoko i daleko dok ne nađu meso.
Vjerojatno se pod mesom misli na sv.Euharistiju.
To nije pričešćivanje kod najbliže novoredne crkve, jer orlovi lete daleko.
Mislim da je u toj slici opisana trenutna situacija kad kršćani moraju stotine km putovati da bi došli do prave Mise.
Ako ne budemo letjeli kao orlovi, onda ne ćemo biti Kristovi.
A Gospodin je blizu, na vratima.
Letimo prema Njemu!